text
stringlengths 0
600k
|
|---|
<p>Here is a sample url that returns JSON of the instagram user's data: <a href="https://www.instagram.com/therock/?__a=1" rel="nofollow noreferrer">https://www.instagram.com/therock/?__a=1</a></p>
<p>And it returns JSON like this:</p>
<pre><code>{
"logging_page_id":"profilePage_232192182",
"show_suggested_profiles":true,
"show_follow_dialog":false,
"graphql":{
"user":{
"biography":"founder",
"blocked_by_viewer":false,
"business_email":null,
"restricted_by_viewer":false,
"country_block":false,
"external_url":"https://projectrock.online/7ad",
"external_url_linkshimmed":"https://l.instagram.com/?u=https%3A%2F%2Fprojectrock.online%2F7ad&e=ATMKh6M0eOgq-_jVoR3-xJ0Q2wwVSenYemMoYM0A0nWrW9Y5P7mDXX1dkk2dDLidhEuV1Wees7Z3teLJqp7vB2k&s=1",
"edge_followed_by":{
"count":199139001
},
"followed_by_viewer":false,
"edge_follow":{
"count":406
},
"follows_viewer":false,
"full_name":"therock",
"has_ar_effects":false
</code></pre>
<p>I am working on an ASP.NET Core API and have an endpoint that takes in instagram handle and parses the JSON. It works fine locally, but when I hit the same endpoint on the Azure-deployed API, I get the log in page instead:</p>
<pre><code><!DOCTYPE html>
<html lang="en" class="no-js not-logged-in client-root">
<head>
<meta charset="utf-8">
<meta http-equiv="X-UA-Compatible" content="IE=edge">
<title>
Login • Instagram
</title>
<meta name="robots" content="noimageindex, noarchive">
<meta name="apple-mobile-web-app-status-bar-style" content="default">
<meta name="mobile-web-app-capable" content="yes">
<meta name="theme-color" content="#ffffff">
<meta id="viewport" name="viewport" content="width=device-width, initial-scale=1, minimum-scale=1, maximum-scale=1, viewport-fit=cover">
<link rel="manifest" href="/data/manifest.json">
</code></pre>
<p>I tried by using a third party browser-as-service (PhantomJsCloud) but returns the same log in page. I thought it was the CORS policy, but fixing it didn't work, and also setting the cookie returned, but to no avail. I am really lost here, I'd be really thankful if anyone can point to why this is happening. Thank you!</p> |
<p>We are trying to execute the below doctrine query and its throwing unserialize(): Error at offset 473 of 578 bytes.</p>
<p><strong>Doctrine Query:</strong></p>
<pre><code>SELECT p FROM MyCompanyBundle:Person p
WHERE p.dateOfExit IS NULL
AND (p.passportCountry IS NULL OR p.passportCountry <> :india OR
p.invitationId IS NOT NULL)
AND (p.category <> :category_cl AND
p.category <> :category_staff AND p.category <> :category_sev AND
p.category <> :category_visitor)
</code></pre>
<p>As part of the above query its trying to fetch the below data and its throwing error.But the same is working as mysql query.</p>
<p><strong>Mysql Table Output</strong></p>
<p>a:3:{s:19:"volunteering-local0";a:3:{s:8:"activity";s:23:"Mystic eye kolkata 2017";s:11:"description";s:239:"I was in ushering team and also in the flying squad consisting of only 5 odd people including me. We were told to fly around and lend our hand to anyone who needs it in the spot. And mostly the menial jobs were our responsibility 1st hand.";s:8:"location";s:7:"Kolkata";}s:19:"volunteering-local1";a:3:{s:8:"activity";s:17:"Inner Engineering";s:11:"description";s:104:"I have volunteered in the initiation day . I had the oppurtunity to be part of the kitchen works too</p>
<p><strong>Detailed Error Description:</strong></p>
<p>Symfony\Component\Debug\Exception\
ContextErrorException
in vendor/doctrine/dbal/lib/Doctrine/DBAL/Types/ArrayType.php (line 58)
ArrayType->convertToPHPValue('a:3:{s:19:"volunteering-local0";a:3:{s:8:"activity";s:23:"Mystic eye kolkata 2017";s:11:"description";s:239:"I was in ushering team and also in the flying squad consisting of only 5 odd people including me. We were told to fly around and lend our hand to anyone who needs it in the spot. And mostly the menial jobs were our responsibility 1st hand.";s:8:"location";s:7:"Kolkata";}s:19:"volunteering-local1";a:3:{s:8:"activity";s:17:"Inner Engineering";s:11:"description";s:104:"I have volunteered in the initiation day . I had the oppurtunity to be part of the kitchen works too', object(MySQL57Platform))
in vendor/doctrine/orm/lib/Doctrine/ORM/Internal/Hydration/AbstractHydrator.php (line 316)</p>
<p>please suggest me any ideas to resolve this doctrine issue.</p> |
Richard Henry Blood (born February 28, 1953), better known by his ring name Ricky "The Dragon" Steamboat, is an American professional wrestler who became one of the most well-known professional wrestlers of the late 1980s and early 1990s and was inducted into the WWE Hall of Fame in 2009.
References
1953 births
Living people
American professional wrestlers
Sportspeople from Charlotte, North Carolina
WWE Hall of Fame |
<p>Thanks for reading. Pretty new to Javascript and programming in general.</p>
<p>I'm looking for a way to return the largest prime factor of a given number. My first instinct was to work with a while loop that counts up and finds prime factors of the number, storing the factors in an array and resetting each time it finds one. This way the last item in the array should be the largest prime factor. </p>
<pre><code>var primerizer = function(input){
var factors = [];
var numStorage = input
for (x=2; numStorage != 1; x++){ // counter stops when the divisor is equal to the last number in the
// array, meaning the input has been fully factorized
if (result === 0) { // check if the number is prime; if it is not prime
factors.push(x); // add the divisor to the array of prime numbers
numStorage = numStorage/x // divide the number being calculated by the divisor
x=2 // reset the divisor to 2 and continue
};
};
primeFactor = factors.pop();
return primeFactor;
}
document.write(primerizer(50))
</code></pre>
<p>This only returned 2, undefined, or nothing. My concern was that the stop condition for the for loop must be defined in terms of the same variable as the start condition, so I tried it with a while loop instead. </p>
<pre><code> var primerizer = function(input){
var factors = [];
var numStorage = input
x=2
while (numStorage != 1){
var result = numStorage%x;
if (result === 0) {
factors.push(x);
numStorage = numStorage/x
x=2
}
else {
x = x+1
}
}
return factors.pop();
}
document.write(primerizer(50)
</code></pre>
<p>Same problem. Maybe there's a problem with my syntax that I'm overlooking? Any input is much appreciated.</p>
<p>Thank you. </p> |
The Nile Delta () is the delta formed in Northern Egypt (Lower Egypt) where the Nile River spreads out and drains into the Mediterranean Sea. It is one of the world's largest river deltas—from Alexandria in the west to Port Said in the east, it covers some 240 km of Mediterranean coastline—and is a rich agricultural region. From north to south the delta is approximately 160 km in length. The Delta begins slightly down-river from Cairo. Dams at Aswan farther upstream on the Nile have stopped further addition of the silt that built the delta in past centuries. Because of this, the delta is shrinking.
Shape and composition
The Nile is considered to be an "arcuate" delta (arc-shaped), and resembles a triangle or lotus flower when seen from above.
Climate
The Nile Delta has a Mediterranean climate, characterized by little rainfall. Only 100 to 200 mm of rain falls on the delta area during an average year, and most of this falls in the winter months. The delta experiences its hottest temperatures in July and August, averaging 30 °C, with a maximum of around 48 °C. Winter temperatures are normally in the range of 5° to 10 °C. The Nile Delta region becomes quite humid during the summer months. The Nile Delta is currently eroding.
Ancient and modern cities in the Delta region
Alexandria
Cairo
References
1. p87 in W. Hayes, 'Most Ancient Egypt', JNES, 23 (1964), 73-114.
Other websites
keyway.ca
worldwildlife.org
Nile
River deltas |
Alboussière is a town and commune of the Ardèche département, in the southern part of France. It can be found about 20 km from Valence-sur-Rhône. About 760 people live there.
Related pages
Communes of the Ardèche department
Communes in Ardèche |
216 [No. 3,
NOTE ON CoLoNEL MoMASTER’S LIST OF BIRDS FROM NAGPORE $0. —
by W. T. Buanrorp.
The occurrence of several Malabar birds at Chikalda in the
Gawilgarh hills is a very interesting circumstance, as it adds an
instance to those already known in which animals with decidedly
Malay affinities are met with on isolated hills in India, while they
are wanting in the surrounding lowlands. Whether the cause of
this circumstance be climatic, and due to the greater dampness of
these hill tops, I cannot say, probably it may be; but it is also
probable that the animals, thus found isolated, once inhabited
the plains of India, and were driven by a change in the
climate (which may have been in its turn caused partly by the
destruction of the forests), to take refuge on the hills, their
place in the lowlands being supplied, in part at least, by the
numerous desert types which are spread over the Indian plains,
such amongst the birds as Neophron, Aquila fulvescens, Pterocles
exustus, Ammomanes phenicurus and Pyrrhulauda grisea. That the
hill birds have not migrated from other regions, but have really
occupied tl intervening country at one time, is rendered probable
by the circumstance that animals incapable of traversing long
distances, such as ground snakes (Uropeltide), and land shells, have
the same peculiar distribution, and the same is the case, to some
extent at least, with plants.
The Malabar forms mentioned in Col. McMaster’s notes as found
at Chikalda are Brachypternus chrysonotus, Ochromela nigrorufa,
Myiophonus Horsfieldii, Hypsipetes Ganeesa, Phyllornis Malabarica,
and Dendrocitta leucogastra. Otocompsa jocosa (? O, fuscicaudata)
and Merula nigropileus too, are not, so far as I am aware, found
in the plains of Berar and the Central Provinces.
It is very desirable to learn to what extent any of these Mala-
bar forms occur at Pachmari and on Mount Abi. A Malabar
fauna has been found on several hills in Southern India, My
brother and I ten years ago* called attention to the occurrence of
land shells of Nilgiri species on the Shevroy, Kolamully, Patcha-
mully and Kalryenmully hills, and on one or two minor peaks.
* J. A. 8. B,, xxx, p. 360.
|
<p>I want to get the most recent tag_Values for each <code>ProjectID</code>.</p>
<p>At the moment I get all with:</p>
<pre><code>SELECT t.tag_value, t.tag_desc, u.update_dat_ins AS INSETION_DATE, p.structure_id AS PROJECT_ID
FROM updated u
JOIN project p ON p.project_id = u.project_id
JOIN tag t ON t.tag_id = u.tag_id
WHERE t.tag_desc LIKE 'Equity%';
</code></pre>
<p>How to get only the most recent(by <code>INSERTION_DATE</code>) <code>tag_values</code> for each <code>productID</code> back?</p>
<p><strong>UPDATE</strong></p>
<pre><code>+----------------------------------------------+
| TAG_VALUE TAG_DESC INSERTION_DATE PROJECT_ID |
+----------------------------------------------+
| 200 Equity 17-DEC-13 1 |
| 10012 Equity 14-DEC-14 1 |
| 312 Equity 12-DEC-12 2 |
| 13415 Equity 16-DEC-11 5 |
| 13415 Equity 17-DEC-11 5 |
| 13415 Equity 18-SEPT-13 2 |
| 13415 Equity 16-OCT-10 9 |
+----------------------------------------------+
</code></pre>
<p><strong>Expected result:</strong></p>
<pre><code>+----------------------------------------------+
| TAG_VALUE TAG_DESC INSERTION_DATE PROJECT_ID |
+----------------------------------------------+
| 10012 Equity 14-DEC-14 1 |
| 13415 Equity 17-DEC-11 5 |
| 13415 Equity 18-SEPT-13 2 |
| 13415 Equity 16-OCT-10 9 |
+----------------------------------------------+
</code></pre> |
Kay County is a county in the U.S. state of Oklahoma. As of 2000, 48,080 people lived there. Its county seat is Newkirk.
Geography
The county has a total area of 945 square miles.
Oklahoma counties
1893 establishments in Oklahoma Territory |
<p>On the host, everything in the mounted directory (<code>/opt/testpod</code>) is owned by uid=0 gid=0. I need those files to be owned by whatever the container decides, i.e. a different gid, to be able to write there. Resources I'm testing with:</p>
<pre><code>---
apiVersion: v1
kind: PersistentVolume
metadata:
name: pv
labels:
name: pv
spec:
storageClassName: manual
capacity:
storage: 10Mi
accessModes:
- ReadWriteOnce
hostPath:
path: "/opt/testpod"
---
apiVersion: v1
kind: PersistentVolumeClaim
metadata:
name: pvc
spec:
storageClassName: manual
selector:
matchLabels:
name: pv
accessModes:
- ReadWriteOnce
resources:
requests:
storage: 10Mi
---
apiVersion: v1
kind: Pod
metadata:
name: testpod
spec:
nodeSelector:
foo: bar
securityContext:
runAsUser: 500
runAsGroup: 500
fsGroup: 500
volumes:
- name: vol
persistentVolumeClaim:
claimName: pvc
containers:
- name: testpod
image: busybox
command: [ "sh", "-c", "sleep 1h" ]
volumeMounts:
- name: vol
mountPath: /data
</code></pre>
<p>After the pod is running, I <code>kubectl exec</code> into it and <code>ls -la /data</code> shows everything still owned by gid=0. According to some Kuber docs, <code>fsGroup</code> is supposed to chown everything on the pod start but it doesn't happen. What am I doing wrong please?</p> |
My Joy is a 2010 German Ukrainian Dutch road drama movie directed by Sergei Loznitsa and starring Victor Nemets, Olga Shuvalova, Vladimir Golovin, Maria Versami, Vlad Ivanov.
Other websites
2010 drama movies
2010s road movies
German drama movies
Ukrainian movies
Dutch drama movies
Movies directed by Sergei Loznitsa |
The Leeward Islands are part of the Society Islands in French Polynesia.
Islands of French Polynesia |
Redwood City is a community on the San Francisco Peninsula in California, United States. It is located south of San Francisco, and about north of San Jose, California. Redwood City was originally known as Mezesville.
Cities in California
County seats in California
Settlements in San Mateo County, California
Cities in the San Francisco Bay Area |
Lavilledieu is a commune in the Ardèche département in the southern part of France. The commune has a population of about 1,400 people as of the year 1999.
Related pages
Communes of the Ardèche department
References
Other websites
Lavilledieu website
Communes in Ardèche |
<p>So I want to create a border around my SKScene so I created a png file that has a blue border with an opacity of 0.8 around the edges and is clear on the inside. I then added it to my SKScene after adding my background image. The border goes right on top of the background like I want but when I create new SKSpriteNodes their image goes over the border instead of underneath it. I tried setting the zPosition of the border but that just causes no new SKSpriteNodes to show up, even though the inside of the border is clear. What I want is to have new SKSpriteNode's to go under the border, they should still be visible a little because the border has an opacity of 0.8, and still be visible inside the border. Does anyone know what I'm doing wrong or how to do this right?</p>
<p>Thanks!</p> |
Radymno is a town and commune in Subcarpathian Voivodeship, in Jarosław district, Poland. Between 1975–1998 the town was in Przemyskie Voivodeship.
In the past Radymno was a town of people with different faiths: Roman Catholic, Judaic and Greek Catholic. Most of the residents are now Roman Catholic. The town is in the Przemyśl Gate on a plateau in the foothills of the Carpathian Mountains, in the valley of the San River, on the left bank of the Rada River, on the international road A4 which runs from Jędrzychowice-Korczowa (State Border) to Lviv (Ukraine).
Statistics
On December 31, 2007 the town had 5,710 residents
City size - 13.6 km²
Resources - natural gas, ceramic clay, mineral aggregates
Status - an independent commune in Jaroslaw district, Subcarpathian Voivodeship
Monuments
City Centre located in the by market square has a historic urban layout stretching 14th–15th century, transformed in later centuries due to road construction and building regulations. Within the city survived several historic buildings, mostly houses and tenements from the 19th and also the beginning of the 20th century.
Near the market square the Parish Church of St. Lawrence is located, which was built in 1724-1730 in Baroque style. By the church there is a belfry from 1729 and a rectory of the second half of 18th century.
Cemetery and the mortuary chapel from 19th-20th century
Within the city there are several historic shrines
Market hall was built around 1918 and the synagogue, which was also built in 1918
Tourism
The biggest attraction is a lake ZEK. In the summer you can rent boats, in the angling season you can attempt to catch a fish.
The San River
Culture
Jazz Festival Radymno
From the year 2010 in Municipal Cultural Center take place Jazz Festival Radymno.
On March 4, 2011 there was II Radymno Jazz Festival in Radymno.
On 10 February 2012 in Dwór Kresowy there was III Radymno Jazz Festival, starring Lora Szafran and Marej Raduli.
On February 23, 2013 in Dwór Kresowy took place IV Radymno Jazz Festival starring Magda Piskorczyk i Boogie Boys.
On 20 February 2014 there was V Radymno Jazz Festival.
On February 6, 2015 there was VI Radymno Jazz Festival, evening star was Ania Szarmach.
On 8 April 2016 – there was VII Radymno Jazz & Rock Festival, starring Jazz Band Ball Orchestra, RSC(band).
Radymno Days
On July 25, 2010-the star of the evening was Andrzej Piaseczny.
From 17-18 July 2011-star evening Blue Café and Enej.
On July 15, 2012 – star of the evening was the band Bajm.
From 12 – 14 July 2013 – celebrities evenings Afromental and Maleo Reggae Rockers.
From 17 – 20 July 2014 - the star of the evening on July 19 was the team Combination.
From 29 - 31 May 2015 – star of the evening may 31 was a team.
Podkarpacki Review Choirs
On April 9, 2011 at the St. Lawrence church took place V Podkarpacki Review Choirs, whose theme was songs of passion.
On March 24, 2012 in the St. Lawrence church held the VI Podkarpacki Review Choirs.
On March 23, 2013 in the St. Lawrence church held the VII Podkarpacki Review Choirs.
On 5 April 2014 in the "The Sacred Heart of Jesus" church had taken place VIII Podkarpacki Review Choirs "songs of Passion".
On March 21, 2015 at the St. Lawrence church-IX Podkarpacki Review Choirs-the songs of Passion.
From 12-13 March in the St. Lawrence church-X Podkarpacki Review Choirs-The Songs Of Passion.
Other
From 18-20 May, 2012 there was opening X motorcycle season.
I Jurrasic Midsummer - on June 24, 2015.
Sport
Radymno is a small town, but it is highly developed in terms of sport. Currently in the city there are 4 sports club.
MKS Radymno
It is a football men’s club. Military&Civil Sports Society operated in Radymno since 1934. Later, the name of this club has changed. Until now its name is MKS Radymno. The team has its own stadium, where we can find about 1000 seats. At the moment, MKS Radymno plays in the Fifth Division. There are 3 sections age. Currently, Grzegorz Olech is the president of the club. (Official page [1] )
TKS “Żagiel” Radymno
It is a volleyball men’s club. “Żagiel” is a relatively young club, because it has started its activity in 2010. That’s the only club in the city, in which men can play the volleyball. There are 2 sections: senior and cadet. The senior's team play in the Second Podkarpacie League. Cadets play in Podkarpacie League Cadets. Zdzisław Koniuch is the founder and the president of the club. (Official page [2] )
KS Feniks Radymno
It is a volleyball women’s club. Women’s passion and involvement womens in volleyball were the main factors why this club was created. That was in 2012. Feniks Radymno has 2 sections: junior and youngster. From the beginning the team play in Amateur Volleyball League. Every year the club gets one of three places on the podium. Also every year Feniks with the president of the city are organize New Year's female Volleyball Tournament. (Official page [3] )
UKS Giganci Radymno
It is the youngest club in the city. The club was created by involved parents, in 2015. Giganci Radymno is mainly football club, but it has also a chess section. In the club yoy can find children aged 7 to 13 years. (Official page [4] )
Honorary citizens of the city
Monsignor Ludwik Dyszynski – a former rector of Parish Radymno
Wladysław Siara – a medical doctor, a soldier of the September Campaign
Helena Pawelek – a retired teacher, founder and conductor of the choir Cantillena
Monsignor Kazimierz Golenia – a former rector of Parish Radymno
Gallery
Cities in Poland |
Mark may refer to:
People
Mark Henry
Mark Antony
Mark Twain
Mark Wahlberg
Mark Hamill
Mark Shuttleworth
Mark Hoppus
Christian religion
Curse and mark of Cain, Cain's was not able to harvest crops and had a nomadic lifestyle
Gospel of Mark, one of the books of the Bible, and the Secret Gospel of Mark
Mark the Evangelist (Saint Mark)
Mark of the Beast, a sign or number told in the Book of Revelation
St Mark's Basilica, the most well known of the churches of Venice and an example of Byzantine architecture
Money
Deutsche Mark
East German mark
Estonian mark
Finnish markka
Reichsmark
Places
Mark, or marches, the border territory of a country
Baruth/Mark, a village in the Teltow-Fläming district of Brandenburg, Germany. It is situated 24 km east of Luckenwalde, and 53 km south of Berlin.
County of Mark, a county of the Holy Roman Empire
Mark (Dender), a river in Belgium, tributary of the Dender
Mark (Dintel) a river in Belgium and the Netherlands, also known as the Dintel
Mark Hundred in Sweden
Mark Municipality in Sweden
Mark, Somerset, a village in Somerset, United Kingdom
Mark, Illinois, a village in the United States
Business
Service mark, image used to identify a service rather than a product
Trademark, a special sign of some kind which is used by a business to uniquely show itself and its products and services
The victim in a confidence trick |
Dalip Kaur Tiwana (4 May 1935 – 31 January 2020) was an Indian novelist and short-story writer. She wrote about contemporary Punjabi literature. She won awards, both regional and national, and was a widely translated author.
In 1963, she joined the Punjabi University, Patiala as a Lecturer and then went on to become Professor and Head of the Department of Punjabi, and Dean, Faculty of Languages. She was also a UGC National Lecturer for a year.
In 2004, she was awarded the Padma Shri Award in 2004.
Tiwana died on 31 January 2020 of lung disease in Punjab, India at the age of 84.
References
1935 births
2020 deaths
Indian writers
Deaths from lung disease |
Count Dracula () is a 1970 Spanish West German Italian Liechtenstein British horror movie directed by Jesús Franco and is based on the 1897 novel Dracula by Bram Stoker. It stars Christopher Lee, Herbert Lom, Klaus Kinski, Fred Williams, Maria Rohm, Soledad Miranda and was distributed by Gloria Film.
Other websites
1970 movies
1970 horror movies
Spanish horror movies
German horror movies
Italian horror movies
Liechtenstein movies
British horror movies
Movies based on books
Movies directed by Jesús Franco
Movies set in Barcelona |
Bruno Metsu (28 January 1954 - 14 October 2013) was a French footballer-turned manager. He died of colon cancer.
Death
On the morning of 14 October 2013, Metsu died from cancer at age of 59,
References
1954 births
2013 deaths
Deaths from colorectal cancer
Cancer deaths in France
French footballers
French football managers |
<p><em>This is for an assignment.</em></p>
<h3>My code:</h3>
<pre><code>#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
#include <string.h>
int main(void){
int run=1;
while (run) {
int perror;
pid_t pid;
char in[1536];
char para[512]="/bin/";
char *argv[512];
printf("%s..: %s","\x1B[31m","\x1B[37m");
fgets(in,1530,stdin);
char *com = strtok (in," \t\r\n");
char *c2=com;
strcat (para,com);
strcat (para,"\0");
int i=0;
while (com != NULL){
com = strtok (NULL, " \n\r\t");
if (com!=NULL){
argv[i]=com;
i++;
}
}
argv[i]="\0";
if (strcmp(c2, "exit") == 0|strcmp(c2, "quit") == 0){
run=0;
}
else{
if ((pid=fork())==0){ //Child
execvp(para,argv);
}
else{ //Parent
waitpid(pid,&perror,0);
}
}
}
return 0;
}
</code></pre>
<p>Commands like <code>ls</code> and <code>pwd</code> work perfectly without arguments, but when I try to use arguments the first argument is ignored. Sample outputs below. </p>
<pre><code>$ make
$ ./A1T2
..: ls
A1T2 main.c main.c~ main.c++~ main.c.old Makefile Makefile~
..: pwd
/home/kevin/Documents/COS-222/Assignments/Assignment-1/Task-2
..: mkdir one
one: cannot create directory ‘’: No such file or directory
..: mkdir one two
one: cannot create directory ‘’: No such file or directory
..: ls
: cannot access : No such file or directory
two:
..: exit
kevin@Kevin-MATE:~/Documents/COS-222/Assignments/Assignment-1/Task-2$ make
./A1T2
..: ls
A1T2 main.c main.c~ main.c++~ main.c.old Makefile Makefile~ two
..: echo hello world
world
..: exit
$
</code></pre> |
Year 1029 (MXXIX) was a common year starting on Wednesday (link will display the full calendar) of the Julian calendar.
Births
July 2 – Caliph Al-Mustansir of Cairo (d. 1094)
Alp Arslan, second sultan of the Seljuk dynasty (d. 1072)
Edith of Wessex, Queen of England (d. 1075) |
dana È
ZOE CH
79: AN
лда, A
A САН. 4 УЕА
РЦ
= о о о w C w. YA
— тощая тана .....
4 YA 3 i
. ዘ [1723]
,
7 % к
MC
M E >
4:% D
4
OTHO
1 OPERA
x at the
Kings Theatre
Yor the
Royal Accademy
x Compost by.
08 A ad \
Ра by the С оғ.
|| Zenden Printed and Sold by LIV. а 2 Servant to hw
U Majefty al the 27: 7? and ZZo6oy {71 Catherine Steel 772 «8
the Strand ала ln. € РУ Hare at шей and Flute
፦ታ tn Cornhill near the Royal Exchange °
"Y
b
5%
GEORGE R.
-3 | Ë O RG E, by the Grace of GOD, King of Great Britain, France
| and Ireland, Defender of the Faith, We. To all to whom thefe
ONG [58] Prefents {hall come, Greeting : Whereas George Frederick Handel, of
ጨመ] our City of London, Gent. hath humbly reprefented unto Us, That
he hath with great Labour and Expence compofed feveral Works, confifting of
Vocal and Inftrumental MUSICK, in order to be Printed and Publifhed ; and
hath therefore befought Us to grant him Our Royal Privilege and Licence for
the fole Printing and Publifhing thereof for the Term of Fourteen Years:
We being willing to give all due Encouragement to Works of this Nature, are
gracioufly pleafed to condefcend to his Requeft ; And we do therefore by thefe
Prefents, fo far as may be agreeable to the Statute in that behalf made and pro-
vided, grant unto him the faid George Frederick Handel, his Executors, Ad-
miniftrators and Afligns, Our Licence for the fole Printing and Publifhing the
faid Works for the Term of Fourteen Years, to be computed from the Date
hereof, Ел Пу forbidding all our loving Subjects within our Kingdoms and
Dominions, to Reprint or Abridge the fame, either in the like, or any other
Уо бас or Volumes whatfoever, or to Import, Buy, Vend, Utter or Diftribute
any Copies thereof Reprinted beyond the Seas, during the aforefaid Term of
Fourteen Years, without the Confent or Approbation of the faid George Fre-
derick Handel, his Heirs, Executors and Affigns, under their Hands and Seals
firft had and obtain'd, as they will anfwer the contrary at their Perils : Where-
of the Gommiflioners and other Officers of. Our Cuftoms, the Mafter, Wardens,
and Company of Stationers, are to take Notice, that due Obedience may be
rendred to our Pleafure herein declared. Given at our Court at St. James’s the
14th Day of June, 1720; in the Sixth Year of Our Reign.
By His Мајејђу 5 | Command,
J. CRAGGS
T è wi 1
s ЕЊЕ 13373 : 52736 "А መን ቁ... s ER i ғ»
3 С eee Whe er DOE or ПЕРИ Я Баз ӨТТЕ”
4 Ж АШУ e [: е“ get nae еб ae ГАК b Л
2 1 Ч ; Y "Xr 13152778 и
——
SY
»
ме
-.
f
~
wi
Р
3
мә
№
~
| Ч” ТІПТІ ኔ iud os d „СЕ dioc кар 6) 39 p ET
| ) (11፡1. bud nas ad Bu uly е? Қ” мй коа 15701147 я:
NEGO $20 Lis СЕТО usd q8 то 3091707 ant soit
АҚ; e ров Фан ጊጋር ки comis Dog ron рова“, три |
eiit ud ነ 44184 11:17 20 vimm 3 ida чем YI Да |
ደርን Pu Ла 522 шош A a MT
"s ed на, 204012002 aub. 341
SI гай Wears ድ. in SHO) d
Ч: iu 2 4i
чо А ost 4 ^
ES Кај 2 nh:
ха .። Ч!
? ғ ና
nuruQ <
| ой Table of fhe Jong SN (Эз
Artt Qet 7 |
Overture х. ም” ር. ECT EAS TIE Y ка А. Е 4.
Pur che ‘regni. =. ua; 2. И отта
CRUS Cine, Scy CR nina, AEN ጋይ И
Hel labro formato Li =. 5, =. Eus Т
Falfa immagine ~. ma. 2. ል. ~. ско ЕМ
Doncertó in Otho-a: S; а ува ы»;
Ша, minacciati а ur das зах ева s
—
—
Ritornao dolce amore ~. a. =» PONES SIE:
Direfti poi cofi ~. ~. ~. +. =. -.--. 321
Panis ad amare =. 2. ~. 2. 2. = za, 03 Aa СРЕ
Affanni del penfier “лүү ME SUC RE RERUM
Та puoi ftraziarmi =. 2. 2. 2. 2. 2. 2. a. ДЕ
Dell ondaai fieri a. u. Ae ~ lig a n ЦИ
ea) o ;
Laftie che nek ል ጩራ d Ка о И
Ab tenon ЕТЕУ 2.2: - ዘሃው и Lat -!
AUR ETOP Л, ni
Alia fama dimmi ~. AR ы О лах
Doppo IM UI ው” nu sas varo ¿66
O grati BENED ML ДУ o mw на nh ann! OO
НИС VL. =. .. ~, .. - 6
200) 6620) 3140 а, LZ. 5... ..-.......64
БИКЕ... м. 66
Е,
nexu Iu. a нА. за. А. БО
MI d, дио њи
End m ЗА
Notte “Caras... таа xis АШАР ТАҢ;
a: Qet а
Trema tiramo ancor ~. +. È. WG а ву и ЕУ
a cub tel: male рија ск. ~ 19
о. а: а |
No non temere ... .. MiP AOE Муг ቂጠ Awa ИО
Benche ps RT S PM OMIM cai Hen S Ээ Ой
Nel fuo fan DE A. uu uut dy sx. ка ፌም...
A tenere a U EU Ai entr ier АМИН ЛИ
ЕКОЕ, х. м. su жр ДА.
— —
horus cà» de A» e —. >. цы. መለመኔ ጨኔ መኑ 2.90
A Catalogue of Vocal Mufick and the best Editions
| mhic mey be had where thefe are fold
he OperaGrifelda ||MTYEccles's Songs
Floridant МЕ Weldons Songs u ER
Aftartus рт Pepufch's Vents & Adonis
Rinaldo ` "DT Pepufch's two books of Cantata
Numitor MrGalliards Cantatas __
Narcifsus Mt Hayden's Cantatas
Croesus < Cantatas by Several Authors
Armenius MT Durfeys So
Hydafpes MI Ramondons Songs
Almahide The Judgment of Paris
Antiochus Drinking Songs
Hamlet Comical Songs
Etearco Scotch Songs
Pyrrhus A Book of Catches
Clotilda MT Vanbrughes Songs
Calypso MF С атеу$ Songs
Camilla MF Graves’s Songs
Br Additional Songs ın’Thomyris
Loves Triumph Anthems by Sevéral Authors
Arfinoe Monthly Shine by a all masters
Rofamond Additional Songs’ın Floridant
Temple of Love Crifpus & Muzio Scavola
Acıs & Galatea
+
yt N De tt
рє es RES
Overture) Otho Opera by AL "Handel del
ЩЕ
Er.
и жали zum
Шиш a: وچو пе типа пин а
Mr а „. Т WT TI 1l
РЕ re BE ya Бш JR sen БЫ zu - те | | 1 11313125 A EOE Mw ill
name Бена ———
| Да" пр саны ES በ528 ЛЭН ==
шин E ESE SSE шинжин 1588 ШИВ НЭЭН шалын RE БЕРТ. ЕП Se EEE
Гай 222 ET agar. ав "сэн et መማ ur кш
x HN ее Ги a ጽረ ina
aa SER DUM RE ШЕН HI LI. | .Q "— e” ACIE Esa
n -
FI D м ER аа
ንማ te E DE ll) di РАНЕ a —— ፦፦
МК... мам am nu
re ቁ БИРН U 7 47-41
At ху чат ани A
РГ PET (| ERI
DENEA Шан тес: —
E E ale II ини емі Wa
FLORE WR 24 МОН
Петр ұнға нән
в ም
mTIT——T—T————P—rP—"mB—851 ea inm r "LN
Др tt ll РУ
K al er ШИНИ iF
3 š 23 = ....- ®
те Рафа |, РИШ | |
МЕНЕ СЕСТРИ“ A НИЯ BE ШИГЕ Е a ee n
fi en
МЕЦ cen oy Е TSE -___- dee ic RN ee i
ie nni cin Ван ПРИ ен песми Пи" “А. NI
77 ? .
IN
пи мини SSSR ЫГ... „оса... СТ -Г-Рај
(RE |
CDTI з | msi BEI сты а на масты оу oc AI emen. 1 Г РР ае Зе |
OPP LUD Li — рек Ln — и“ ал Se ERE | ees 1
D 12 UL TCT En Баман 7 EAE nn CATIA ይ” U terre
е 6
; т за
? қ СР ГТ. ги РТР В је al | a | ld | || e
ነር በ የይ SSF Re B Wa uo BR GO GE 11 11" 111 Ae eee eee
< ABS Уол а DOG тој = usu 888 888888 18 869 8፳8 88 68 8 53 ፳፪ 8866 መ BEB” Wasi Ба ШШ 8 959 EE EE ТТ
ስሙ መ= a= — i Li ila Ge il Na —— — INN — — |ђа= _____-__ _ 111 11 [11].
me
АЈ
È са САНИ 9 sa ъс НА
IN oO re
а
нер و ВВ ав ГР аг агь. а а а
ГГ ГГ РИ ЕД PPP РР | |
ыы
Ор eS З а ио isa ESE BE Es Es e
መማ ва ተገ
0419-99 IP РР P sP. ОСТы
Рита ГР
7.9711 PT 1 Ги I a a Tg z€ вл ам
we COTE eee IT И 771 1
=== = ሙ፦፦ ын ==) DER Bem co = — eg
[эп IL L PE P U” Robo,
а-ы ыы зе
Са WI Te Tritt ЗЕСТ ВВ о. A Leno
ORTI „Гео ЕСЕ оси | rire መመ” መም”
ጩጨ на ! መ EEE SD Ei OTI qr] A EA TITTI
A, Eee de I Se вел PE
== өв
Facci i a i i 1 222 ТЭ сони вон Дана Грк ПЕ LAST AA F a
РР ЖЕЙ „Ой ТЈ Да ШЫ Ре мы DE I DI a e
Т 28 Ezio ጩጩ ፳፳ 6 ED WES FE SR ፳227 YA ЕЙ a И [ANE] RI] TIT ET |___| ie Ен በክጠ ша
-.--- Ы ы ы... — 8 866
[lol loco аты (555685 Le ETE a A 4.2) FEN
Ри деви да таре
Е Мм
2 O ia ss A
БЕ
[ri api "ms በጣ ON A E EEK EV AER <| ad ЕК
a бо ево 1... CL. 170. 11
GE PF E то а o es 989: 59። 588 EB
መ. FS ISBT IT = ne CO 0 |
N в - /
Го Г. РИМ IP чай МП 388858. Г 1.4 144
слу“ dii Баса EN 2Ш1Шшш1Ш к IR са W ша ша 1029 Ја 1፻2. 4
а © РП if ча В РП መር е рег 1.7
GD ም”: 2:822፡ au ui Др | lt рас
ш Mu 11-4-----4-4----1-- =
ЕЕ = LS CAD RIZ ај“ 403 тИ Ae eS ЖЕН
„я FE Ea id | Миг
ue e o Еј“ ыза E „А ШЙ БЕ „ЧУ ј гади 11.1. 8
м
mm
a V Шеесет
AT НЫ IT ne, 1Н.Д.ДА.ДА Nea ЖШ
LIV By I 759 || | |" | I
с :እ፡ንሬጩሬጩጩ :ኗጩጩዉዉወመወጩውጅውጩ
ыи патни m. —
Пе санып NEG mG REND ae > |
صلل س | И а а | | БЕН
О Ua TR ne nett ee ee]
РГ tt tt TTT n=
AE БАЩАТА
ሯርጄ።852፳ጄ:-:2:=:ሙ 3፡8 Be TER ET DI e I мм ЭНН
eric ele eee I ene ШШЕН SSS ОШЫН ШЫМ Г pred የጣ 8ር. ль s)
Ым БЕ == ”— ШІ де на“ | I أ ف [| —q EHe ае и
IMAAA РЕ K E PHP DI
“ው s-L- = БАГ 4 - - чч
ር መ "mmm 86 ጠ 88:88 ай низ = Жз лы шап
re ee ee R ne -
вто S „дй ли и == н Ши — шии нел кис та а ИЕ ЕШ iii] -ሸሽጀጃ፳ LLLA
кыч Fr PÑ.
፦፦ mE ከ9866 [1 " -‹ክ © oe ee _ Тота
FILII SRR ”ጄጀኒ፤ኔመጸ መጨመጨመጩጩጨመጨሠ
| | < A
EI то Го © ГА € шасына нысана RES e
8888 88
Pees, fi іш me = ~
тресе три сее СЕН eee rr nie mena
p LT] — an НЕ" ШЫҢ АРЕ. г" =
93285
E Eee Pee
Зээ р а-г. ZI
тг "ә | wee eolie Be „"РЕ_ | || Г| Tale]
Là RIE ШЕШЕ 55. 6: ፳8፪ БЕС КТИ ВС – = Е ትው) Fer P | РеР | РЈ" да ТӨН Б d = | PI P
SENAN E ша в | ተዝ Ха ú GE. b BS. ЕС EZ ПЕЕ 2 Wa EZ E ZZ: СТ ae Sen ea с = орт
ТЕ {Fee I RE dt ЕЕ
чу
Bee 1 ISTE:
Ж-1--1--4---44- Гэ». ВЕР Ва шет. e"!
[ | | < | 89 ГРЕЕТ = | 1
== be Sa игри HE AT ا ا
=
== ናመ EN nav
ла а әзіл. SV.) TED жа
SLE IT ICE kaua aua aa ee ee
ры Е
F—- 15-7 WE Ps ты лә FI
Кс ЕЕ a eee
Hb TE ж IT ла EDO БЭЭ TEE eee
||| У | retata tene ee
1518» ይድ НЫ меже 5 БР IL Ie Re TTT
Кор гуру چا е AA — —
mG пты ы ABER
ее” | | | س
=
--
-=
ВИ ЖЫЙ БЕН 518 gd 1 628 Боре НЕС ГА 552 r£
ыла eS 72
፻፲ dA ШТО os РЕ
— aria LIUM. |
!
\
a
| Ба ም |
Ero 2-4 ah A ни £ аа! ли
a 21
—— в” жек.
“Ригайа: ТН 3 л Otho
= —
ea r 2——2- ጸ6 2-2- For Sea Жылы! BETEN, ЕЩ
ere i НИЦИ ee PIET a ии pp Т GF S: ተ
Шар ШӨГЭНЫ” 86 ዝታ өл. Ее iy I 48“ !| |. vun GE MEG ш WRIT u ሽር...
ታተ፦ ሮሙ иа Г: а Хе “: — и тат Léd- щат а
7 Gifinonda Лар ó} Sig? Di
Dp ir. dne tr t
à =
ра
vd ፎጩ 8 wa aman ДІ pF
Ен шана ee = === |
eer elt ОШ
Бэ
ra rasa 8 сакага ГҮ TE > فك
Zur i И ли ЕС” WES ዘዉ “መ” e
ЕВ MI ii Les eher ll 028
SAL пле RON TREE Ха ШІСІ
y
E ичи жол! жан ppm
3 FET Dn SO л ыт"
NE SIGS WU OLOR ҚҰТ с Л Та ЗЫ ПАЛА. OO eS END OEC SEEK I S
1፡71... SEPIES ` SCD) EF BEC-ET 15” ee 5:5. Бик nu WEIT ZE SE
ጩ ፒያ PTT
BL) Gl EE EE RE at
Р, \ v
АА РР س و الالال ا لم г ед.
IT ዚደ 8፡8 g: HH ЕТ е
pi pU IN
ек E E D U OBE E
| Б?” |
crt Sea —— аға ፦፦
Gan û WSES Gere 855 lee ፻፲ t L.l ss ss
|
i Та e ГШ cile Le
ааа „дот“. ЕН АН Ша Fin HE E FE f aal БАЙ 265295 ZTE UE «8 GEL UG
же КҮШ DT N In ENTI] DI 8ONG rer i 1 ሽ፡ 1 8፪ ee RS ë! Ба DEN ንብ
pa en EO Torio, Бета ВИ DD ፡ጩ፡‹፡ዝ፡ጭ፡ቭ፡ሣፊጭጩጭጩ НИ UPC ቬፔፎ.)ብ፡፡፡›፡ዔ)ሑጭሑጭ፡፦፡ዉጩ።ም” _
aa So SERI EN
| NUM ----- Ri 66 Шы EM ына 328222 2529 КОРИ ЕЛ
г ИЛ r= ге Sas N 20 В GA ሞት
aot go ل ال га m
|o ы. መ
ELT ጭሙጮ BL eee Te መ" ጨ መጃ ы
ai FE See B.S == га 1.1 — 14 III Lee
tn рај SER БЕ айғағына TR oS ww dE S9 4 ШЕ ЕҢ | Би
——— — — Га 1
co Se Lal
LE 3 ТА ШН ESE: ZA БОЙ БОХ Pre be с жән ет
DL ITE E тъ © ОСКА сец, TIE
/ LLLA WA
AN | |
eso: 65662: оло, DER 2217 Л 3
--- መሙ ЖИЫН pini BSE ПГ 297 O Gel
== የ”
piu ይ che te_me_re Ж tranquil ` b
Ж ADSM Е A
аза
-2-3-4---1-1-1-4-14---1---1---тЕ ц-1-0
р
m
Ne ја piane. = EEE <.
re je trang ul — lo.
ЕКЕ A Т. ТУ:
8 Ip БЕН ЖЕ?” 4 1 “ча L.L...
гот анд EM ғы SEA БИН РИ. 8፪ 869. „ина... — 96 “ጣ 6
M
| |
0
th
tall za O:
eni
= pa ያ %
im
bro in
=
bel la
ኤ
ны |
Ї | E
; (15) 1
Soe
T | “|.
s: ۳ | Meu
| | | pe M
ЯП.
" || 2.96
Ч | mj ፪
ñ : hii NT
ux тақ
| | | |
" Ñ х
| [© "T ..
M : ї 5 Су
ነ ዒን
| | 5 r- ~ QW
3 1 ` Š m T
Ё 8 D o3 ; X
Ч M
| ре“ HH 0 Ши
p | I — | nil
ጃ lot | 5
3 | ІШЕ: |
ШУ ШО
N 5 Ни | |
== Lp Р?
по Л AG Pl c | doi am Sam
በመቁ a WIEN AG 0 | wb Iw м
9 (а ER 728988 መ. u eT I Fre
ኒ к N
емее рен. олған лист እነ. ХУ
Bl Қожас”)
|
й
|
|
"E
Е ካለ ረ... Tr Bh. ЖҰҒА Te
He la VEN FOCA [ДЕ яме: FA
ee OT SANE ааа ааа
У,
Р | MR immqaine m inganna tz mi те та tz un olto a=
ነከ ር mm» F
የደጅ መመ ረ ZI ማው = м
ыс: эшш
| i 2 : 566 2.6
T N а ኒ
2 DNT Е Se
ገ” ይደ ee epo ONES Nes [e] en)
"2 “ም
эмн
ኒ N
(TR 55842 т ሸጨ 1 колмен =
2 RE. ЧУЕ о “ЖЕЛИШ ЫС 59 INI
ale A
+ “6 Zam A 7 maz! и
га D ICH Bei FE НИЕ .በፎመ8
e аа 7
N ነ ) N
SRM as
FIRST нити од с гё: Зи
/ . .
=sato il dolce 1 але
б /
Шүлэг ГИ AE DAC іі ПИЕ:
لا IVUCš<E,ç:⁄à£II%IOIIMIIIŠI ا ا ل
Е se EEE pem — TECHN, GEN,
ин
EEE FE на um. Ev/y лын
ја =“ “АР | | ХР И Ба ا
Del a ПЛ. I B QNEM НЕНІ “= ос TE
ا e TT >
ም — ብሎ =
к м
EES i TE LIRA Зетот A] [ ` % /, m iN ВМ
а wf —- ا سلا om — 55:25 151 መመ
LAS 42
жи Е Васе Wes PS: 255
“ፎስ I 1 Cmm авсан. лэ Ка БИ
DI
reo
i ፍኛ፡ርሮ5፡፡.፡ጩጠበጠጩፎ.: ТИ ምጩ፡-፦፳፻ና፡ А
Sir. РЕ VENUE A و e :
giore il cor
trovo orrore tropo affanno ove
7 6
ОИ Ска
\
CONCERTO ‚in the Opera of OTHO
RM
te -
тын Nd SE 27 ера aae „ee vs zu are a
፡ GSES L_z I
Li a 2A ÓMRNEP-—II- wq ecc
БАХ ва Be ам е Me ee гээ ҮТЕП ТЕТЯ эсээр ВЕРНЫЕ ЕН — ter
+ EEE መ... ET И DERE Br ДЕРҮ PO (келен Wee Па oe per TET
шин EEE ери esi FE
7х I ХЈУ |] «БР T T Z D C ей 9 го Н.н Ша п. |
7 AD: ЕЕ eee. lle m
NI eae Si EFF E Bs STERNE nn
"E қ nr N لل Во АВОН а ВИА
LA
RESA
SC ВРЕ 85А RAI Sl STI
Е. Qe] EE U EE EEL р RENE a СЕ.
ри ВЕ ESA 7 ASI OARS | ст A Re
"=
ЕЕЕ ЕЕ vre mma мб
ч fé i GEA ПА жый ШЫ ... "ፐኤ ЛЕ сита ый ET Ба 17228 92 oe ШЕ пан BEE
$ SE me ша писа ар ሆ er FI
\
\ --
ML or Wee OS! y OEE SEEI rr
151 ше ——9——- 9— 1 fi иа та пратя
ІЗІ LEL EU = — —— a
MH IH
~ — P
- መጨ.
ti ጾ Ка h ois пш ш ^ E COE RIEN ተ вез озат і
sl пои ма ри очи и Ti fn Jc soso Pa Da FIS ни » ana ni
E O I 8 па хан нм РЕ 5718 са ви ከሸ ма ЧИЙ ЫШ 189 вада БСБ Байн В 1. даш. PdW X ваш በ ዣ”ም "Ва.
223580088 дата сс бад шя ро ш ис ший በዕ! 9 БА ВИЗА ee Lc; 88” ዝከሸከክ БИШ ШИН 165 ЖР
— ርኮ ሚም) = ра Б’ Fa Ч E E ші
= = ~ Ро w
ығ ፦፦ نف سيم
Ç "ЕГЕТЕ 3 DM US en CR
«EF ra ——— НИС" Бый 5
шест —————— F ሪ በ. ЖҰМЫҚ ТР т] т ጅም መመመ
SEMA s TÇ — W
6 р (
SEL ШЕ: 28.84 Le ў
= io ¿Z == Ta
ጨፈነ
.. .:... щй ጨጩምሮጄጩ።. 8ጩ፡ ጩጩ/ጩሠጩጩ.ህመሪጩ:ሎ”ምፖዛካዊጃኸ፡፡ጌ፡ጌ፡ኤ፦፡፡፡ጨ›፡፡ጩጩጩ2ፕ2ፓጩጩጩ-
ҒҒ ed || (| | УМ ү ~, | № a^" 1| |
BEEN Ira un |
...ጩ.።ሬጩህጩክ:ብ8፡ሀ.)ዔ3ጭኸጭጭኀ3ጭሣ3ጭ33ቼኅኘ፡.፣ ጩጩ ~ pj I “መመ
=
>.
8 coh 44 4% 6 4 б |
КВ || ___ "и Г(ЧЕ ~“ _ ГА Г БЕНЕН ü БЕН ~ ГИ 7| Гм
Se 9-0 9 06 СЕД GSSs EE ?ጩር:::ሠብ;)ጩ=ጨ።ጩ፡፡::::‹ጠጩመጩጩ ревер
— R
о — س ^
— sem መዕ 7 A 24 тл
TA Di ie; 3 ЕЗ A RS Ae |); ВЕЛИ CS ВИ БО RI 36 ПЫШ 889 кай 06283 4 Ра "gg".
1 1 y | (КЕ MAME EL Du ae ШОШ (901 5:4 шн аан жә ван бый E TL (RED iT ЧИИ ШЕ шо
HT ÉL I г í II [| | [~] ЕЕС“ ñF r r a.
© Te 18 Di CI) ee босла CT AT i Di eee eee ЗИД ВЕ ОР “= == T [p
uw” 4 — — =
жалы
rA aa ыг жай —
A
ош 207 ТЕШ Sei EEE ШАР бХ з ረጀበ Wi — FA бе
Җа
m
M > | NO
dll Га. Е
x 999191999 Li; ти ива АА Ата
IN A ЛИВ“ 22 s s гегу Q РР РР
ely. 8 ፳፳ E E ВЕ вто СЕ Е Ва НЕ Бе ЕЕ
7 ree NE ЕЕ es TF 15 р EBEN EEE SR и И ДУДЕ__ SE. - SET „ ст а
_ _ | и № Г eee es Se ОБГ
NER. ሸክ 9502888526 SO eee ВР. тт ET E УНИ 1070) GEF EF ДИШЕТЕ Эрэ aum"
mu БР МЕНЕ БЕА ЕНЕ РОЗЕ жн нес cc E ee Le Со.
adi 8
Р) ЈУ | м” E ~ê û “ዝመ” ገ L
X [T | 55: ፳88፳:፦:፳ PI AB FF WF EE Шен егіс | - м.
oo PIE dea ጅኹ | | l ke lh. ч.
тан - 3 ЛР "и ا ا الل ^mm ШЕР A — | „ое. — — — | ШЕ ЧЕ мина И БЕ 69555 БЕНЕН БЕН БЕН C. ‹9 | _ = | |" | |
лс ፳ И. мк ни
— —— oOE@©Èeen- iii >
ኤ
ту n —V t Pal) yr
(Pa eS ae ВИ ИСКЕ: En
Or ШТ а s
መ፡5፳ 09 -.ጠ ا ei esi gi i EE sd i E i GT ari es еле. FE Ст YESI — [oe 58 и
EE ЧЕ >] mcum мумија DT إل É
РТА НИ ТІРІРІРІГІСТІШІТІ — = —__
е и ШЕ muy аши E n 4 — LH اال اك | L _ Fa
Daw ሠ
A ውም | Ë
ONT) 1: Тар 71 ТТ 1 [| L.
IR ምሽ ተ — тти lee
EI TEA ETE! EF D i E FE 887 E DI ከ: үг ОД ҮЕ ፻፻ 198" ‹‹ጠ:8፳ወ2 ISIN
Nom c s NE T I ul
mu ; Г [Joe
ነ ~ ||
BE сый стуу сай A Го ES Бы ፻፲ л ша чети Роа пити ар ПР. ДЕШЕ 030 LU, L u =
ا ا ا ا ا ت ج
Аар
ят уф На | --5 ا .ج يى عا ا ا ا
а
Eu 2. "carm ru о! ВТ PEP де АР ГЧНШ Р ____-____.
ee И A ld.» . -
LI ^ БЕН ЕЕ“ миг Гриз Сы ПР-Т ГИ
Нэгэ e | [| ai ыыы
— | | | к — ци? ت
м
CINTO N) GT] Ce | р м
VI Eee eT ao ШЕР A ì а 2885 Ы К
i ETF E e noi ei Ca UE БЕН ЮМ Шы BERGEN", 77 COSS „СОВА р Кш А
O ELSIE етте а ENT ET Без БАСЫН SL IN 866 ዘዘ a BOAR. 27р чатр ПИВО AER! OE ЛЕ
SPIRE TE ВИЙ
[ME ы |. FETTE у ____--[2
i | ኗ Bafsoons Solo
LIT XX
ІЗІ
М! ХХ
EM ысы ПС ІЛІГІП P.
CIA
Есі 1፡12) Am АТА А РА. EPF
м? ПШ ГЕ HE T gË a mua; mu ኤ = =
ЖЕ” |
47 ጋለ ~ a "ШИ" A LET KI
B ha "Ni". LENS] Ц тт: [У Vite г НЫ... 2.4
RO) Ae ла | HN MIE РИ аалы гт
ER Ses ЕГО ЕЕ они ee ” 7: LI LI m ОРТ РЦ LBS аи
сон
- Ё —
D SS oo ССС О Е РР ==
|
1
-
|
VS SSS A A Ta a un. i الس او
Ни I Ibl (EX Û SRI ен БИ 4 ZI Te 1: FEP” ሐይ ፡
„ии яаран | | | | (men) __| | | "| [| _.__ | |___[Гг____.. | > መ
7-3 == zur
= E 2 >
29 +. i prose dee
=
coc I VEDR a 128 A _ b Gaga === 1 | | тага Таг» а LL __ |
MEN LAAT ПР E I IL T .፪፪ ТЫІРГГИЫ I ] L SI | |
С 1! ik ey МАТ шилэн | | “Чи | | | | | “чи нэн
ПЕТРУ BC РОЩИ s>” е ВЕ, НН, А Sata Ш СОБ Gl GB B = CRC „х= MST RS. RO TT
መ” 4 nem መ =< !
< жы
шь REIT IE IE FE eS ын о м -rIxvp [i
—— —
5
6
ае. с
eum. Ne — ве: uw |
Lau s rd
mar” a A See Ta OE HE Gea 4 STI ` gee
aan ББЦ О П П је јен БЕ чер?
| 2: eas]
шаша aw t SEL TI ም tr ѓ tr
- -A Ll ғ ug БРИ Es as жэл x каза
# ማገ ው በጤ; ra “|| TTTETPE РР Ра TLLETE TE TW JNE Z PT TTTZT<=TxT< x=
፡ ГЕ Тө ГТ ТИРЕ РАНЕЕ
THEN. -. " lÎ rei ١ а р=” _„ | са сан м
ы: Родена .... gn” hd li nei E ас. | — — ا ” — |
ПГ" POE E ea "=" ә | ш нэ == а n REESE; EEE
Б 8:0 በ88 ЭТТ лу ЭС ЫГ. LIS A |__|! -“__
ie. Ен = 8 шив [53 ЗОН DET SS Ë Тр 8865 059 (RU ee 88፡58 пне (3 I LG 859598 ni ee) O) REE DU EN IN YT EE EAN peces mi анг 7
т Еј L J wa НЕ
Баг
Е — <a
: та. ли m ç : [op SER Ea A Ri
49 NÇ ERÎ үлан шағы EE ru | الل ا ——Ə x
з aE: IT ЯН БЕ ІН Ea -""| ll lale.le в c . т. | ||
— ===
г, e NN C реже F IrV ا ا
w
У
: ፳8 SS አ፲ር፳፪፤
2 መመመ 2 a РЕНО | Pi oe wass
у | ББ | lg
» UB EET I i "
SEmi ГЧ-АШ ዘ... el TP Les ала га ee ~
TATTLE TTT TTT eS — ——— EES So
ЦЭГ эн ЦЭ — — — 55558 ш 899958 БМ-Тэ, сем шиири Бен — Oe Ts
Ss ዳሼ: — ss „ы-ы ОЕ ዘም — ም” ЕЛШЕ кен
ጫመ lI. тэй መጪ wi м
~
# KIBA PIL ad IPLE ЕГІН a] ЕЛУ аг ыў b a.
WSSEE WA РН CETTE‘ таты 552552
LIII TUI M LE E
ча ча [1 Wu | d —
Sa чч
ጨጨ | መመ N ዘመ ó =
RAR eS
u PET чш
Ееее == IN
EE PU ፳፪ | T пша sE IE – — рта Ber ж ЕСК i
РР
ኤራ ДЈ Е
7S NAT ISI DM GT Жол Тыс лары 6፡27"
р an
5! ЮМ
о Х 1117. 4111 nil E.
E 3 | Hun Sr
e С ПОШ ል.
NS m To lal alll
S È 11] ЕШ SEMI
ын He atl TIT
cS Ш ШИ ግዣ
> tHe ІШ Hl 3
25 || ከቅ шин
ғы ЖЫ 410...
e ju, || ДЕ
& 20 МЕТИ. Ans
ча ЧИ ШЕ
Шок
4 I UL AT
эж alil Ш
ርመ) Hel] ا ДЇ
AL LIS ተ...
Цэн
| || 4 ЕР
du QN 0111
түй. Л wr |
ке МЕ N TN
ше Dr r
ү» ЕН bon
1n. 18ኤ ни!
del
minaccuar
z~aan=
ride querc
del vento
K
5
©
53
5
del m
1111
T
рини
(488
/ 89.
4
Gaal
1881
“፪፪
Хай
|)
um,
BN /
11)
፪፪
ይ non puo
Е
ы
5
B
3
©
ab =
ту
~
efto
ta gu
confor
ዕ
9;
ы
о
Е
9
ዒን
-3
©
`
МЫ
É
È
(52)
ኑን
^d
Ii
1
ЇЇ
XD
< [II
SUI
з 11-0
st [la
5
M + ርግ
Sl :
4 8
z | n A
г
р |
ШЇЇ |
Sl |፲
T || ፡881
~
э Шо ||
Жен ID
51| Il
т ын Е
ill [|
$| (ки
“Тан ШЕ |
ሐ Не и!
оп\25
Sung 2 2M To
sal
2 ||
!
|
|
Ки
=i
فم“
| BE LES ст жез
D БЫ БН на пи KEE 86:25 5082 -g
=tavmpetre reftr ал
ጄ=ጨሯ=
е
avitae L
liber
|
ተኑ
ane | | Š m
a ‘
| D [|
"፪፪! >
[ዘ ын [H 1 TE
fJ He ІШ
ЮМ |||, ЖОШ
hil [1ይ А. ||: ШЕ ИЙ
ri: mim TN ME
1 172127
Чи ШЕ 13 | | T"
кан 21311 | Ен ш жип
а || Е | Ë
К ІШЕ
ur 1 9 Е
fu È Т =
ІШ! I 9 Ш :
S à RES 1 1
11 118 ШМ
RD И № Roh \
-
|
рес ат
TE
a impetre
zb
“Leber:
11
alll 3 [m
Tun НЕ N
. > ዚር RUE
5 F ||| lr 51 SS
5 БИ. "wii >
5 Š Ш ||ዉ4 ፒ3
3 ኑ ከተ Ап!
N 3- | ип
5. Е ዝክ aj
~ Ж.” | и 2 ዙኩ 3 ПЁ
x > III [12808
2 Wi sol
5 3° | Ем Ч ШЕСІ
er “Қ ፲፪ | а 4
3 ati ын Шеш!
Б А 11 ተከ ፎ ማክ АШ
A | s х ШЕ Мы ill
ШЕ ШЕ НН mi Ts 2 2
: 3 · те | | 54
з 115187 4424)
8 : a ня 24.41.5 Alb ë ІШ
í 5 % ЧИ | 3 | пана Не ተተ
| 5 ት a! ЦЕ зА |
| 8 «0 | n S = | |
5. at МЕ E + №:
: ቲ N Ñ ч AI E ኣኒ № | ታ \
о A m
E, 2 S „Ролан in Otho
እ al e РЈ РР па А 18
а LENZ" (а |, ПГ E АШ БЕ Б ШЕ. БЕН |
la lia 1 | | m |
ыл Verna
pe a A
гаша чула. И, жиш TA а ЗА E АНЕ ДАР Грег
0—9 171г ee eee eee የብ
ጨመ "LIT 4 ፳ LL
Viola, | ነ EE 2.0 |
س ر “ውጅ вести НН" e—Le— +a A] в
а -- СЕЛЕУ Е ГУА K ШЕРЛЕР ЕА ВКО НИ КА ы Ко и EE
ETT аты RE wm Jr Б E i ie»
6 с, 27 E کو „6 „66 ስ s pp ба at
Мен J Lon
Allegro
>»,
#. ጨጩ
Без A
86 PRE FS ia Ел. =й
[pero ЭЭ ИОГ 171571 g AAA
FEET BR Bs 77 REF ጩ _
ГА, Pare e
a] | qa. a WKAR ыны ке MSB A Ub ЗВЕРИ АННА БА Ви ВЕСТА анд a 1... БОЛУЛ „дете
ረ dover piu che Р over + Pen, 87 amare Lhe
б 6 674 43
mw i
Zr ne у ЯВЖ ри
a. |
“<
Dre ни қ 66666 ань л аш” HH
da tuo cor, amor- Меде атоћ— и chiede amo ~ ато? 2 L - chiede
. име та Z asr, amm
(279 Р. < mc | % ze 1 | а | ии Rey Реза = EE | ms | HZ
М и Е ШЭЭХ Lo er Mu] a SS) Wu Пету WP. ee FEW MPI GAJE
ea ЛО еы рсе ЦЕН Денг ኤሽ ሽሽ መመመ” ፌር: 7 ЖЫ LRL.
ጭ d 672776 /. lb -— ፋጭ Юг
КА . ነ
Г „(РА У Wa | Ya EN MiG TEL he Жәй ERES —
јаже En xg та Xe 9— eS рг ET wu теті E ሯጩፎፎበ0
. ... መጁኗ EI RETE A lL ወ: ..8:51 ШЕН ШЕГЕ 5፡:መ РЕ № че | Bae | [ar or} DIETA ER 0 LIETA
EMEN гт эл гэ TI_ Pi 1. a_i 111 1 |
== | Бе = ame ==
(жү
б
ብሆ EAE 1 дати Е noche ат RE laser cr
ооч 221 2 i ER CHEN ህክ: ር БАЙ ШИЛ) ጩ TE E НОЕ Е ERE ӨГ.” MES” BES VENE (RC ee Мыс Ü 87725 WERA 3 የ621
шин МЕ ፡፦“።፦፦ ኡ፦፦ س Qc PORES у በ2539 WET 558662 TE
ላ ነ '
OS OOS JJ TL Rn e СТ CRI SOS ПОЛ ЕЈ гл ORI 8988 00 ‚де? ҮСЭН
£ GE БЕСІ ГР k
ከከከ... Шашы EN __| ES. гаж 8” зама! жалшы BOO DE Gaal eee
ка А
Ара АРТ EEE س ال سي ма я
Рур ው መ--1-- а TER Lace ee ee a, SENN EN TH
— нг. -HAr VE A LA I REED
AL ES TR DEG. ИУ Па ee | O 6፡5: GEM F Só SE: чє т урыну т. ЖОЛЫ:
chiede amor fi chiede piu che dover ріш che dover
[T | j Гжхи = Р Рои Шш ም -
(кои на ШЕ
ќа же scs СК በዷጩ E A OT _ ab ከመዝ an: ቁ:
DR ን ማጥ መማ KT 1-1 Sum 69: UR 2: >” at ዚበ [^5] РАНЕ
———= о > HA ESSE III ГЕ 55:3: 86 — n an
а 2 RT] —ccw—K—
66 6 ሪ
PLI "ET а.
i 4 +
| =>
| 5
aT Car Ч
23 Г” ганг
СЕН Ен ЕЕ:
BE БА ваз puro (ЖТ шинж И => 41 ፡ d | si
= СТ а г.
HH- Se уре
et шш шин шып Рн e
"i - — -
РА ዘ EEE АЕ Е RE
ge =
dili
Ей ‹ገዘዘ85:፡ዘሆ”መምጂጨ፤ 1 1-4 8:6 В----- i FEES EEE | | Safe, p 5v wi „7172
Зил РП" ГГ:
DREH > —— =" л tet
EA A па па пи пи пе па пи." пен vi Сә р Баја Да
T / EN
6 Да ery
ን -ዱ2 | 1 А TA == £ ста -— ብ |.
K Magi Land А 7 :
rio au J WE Br мо жаны agua тъ тя тт. 55 | ግይ” Ет жа —— "1100-10-12
л Ша || Шо || Be. Та i | | ЖА P 1 أ в Q, jJ l |
асшы, 91131» ||11 _ T TU” 1114-14-11 __|. | __ђ [L I "P PERLE ЕВ | од ] »— 11
Њу ЛА АВ НИ”, raus 111—1 1 (-- EN Bes == SEE ፻ БӨ E Р E BEE 8228 Бен E. | ДИ Шалға 8 ис” oa
МЕ || шир” N “ШІ. қ
( =; : :
m NL a
fy) РЕВЕ EE ES me A ur за
کے ے STD REFE Г ае: М أ أ | м вл I ORP l j eee ese erro:
5 ГЭЭХ eee ME. uos. БЕН БН БЕН. T TT T | | МЕ l^ ANO i АР
q T — —9 ip. са Го 4-і шьш и Е щи
= = 4 ` /
aX Қ | J CN | mech : ar БА а ь 3
س ل ل لار p=———— r E
7 di GA è үй s 171" ШЕСТ МЕ ШЕЕ ШЕ ИШИ ЕРЕ. ж кн ШЕШ БЕН БЕ lel 14 Vee | | NET Wa е |
фа ^ м ЦП | X XM „ | P 4 ~ | 0L 2 ШЕН БАСЫН | [| l Тае КЮ _ || ТАР ——
---41201-0- tH — PX — - и м— ---,
Dal Tol, azmore consi = =; È tol=se allora che vogfe a il regg 0 posa a teil pen=
pom ሠ гез
F Sr EEE i i — ш БЕН ЕН БЕНЕН Хе.
~ Па ks ጫፌ
Gl መመመ ЛИ (Хе EA E La Eê ҮЛ?” УЕП эе ee ТЕСІГІ ተ. срт
a ነር: Ге | ХУШ Z Г | M КЕ р |
a [ILI TT AA ይ...” —- de tt du СП ШЕ ПЕНИ рање
TETOR NT ST Чыр ий ا 27 ГУ 9x ге ХХ و ا ا ل الا ل ال m — 7 1:85
Сез
= zer dal | o } amore Pu iglio— tolse ወታ спе pe A, те9910 ሪ 2050 а
зу Ri. wmm an, у m жан SENEC (ERE эт...
dPR RTRT ዝህ NN : EFE e Tx бат ыы сооз
Be =
асты. P AES tad ~ г ем — 2 3-—— m44 | РЁ
< ፦ “መ =H
N :
7 ጮመጩወ „ан Ива r———F o_o oo 90.80. eee eer 22 È
ge te зА መ шин чи ፎር БН бин и: 3 m. гэ» 11.2
— - ካኪ T pr
4 EEE ЗА, P
аяй | 4 ЕЕ да 1
. በቤ. ይፍ ቲጋ
ЕР ЭРТ ТАВИВ Р |
< 2 == ыч 26; | |
a г ВИЕ. |
eee — © © ف وو فن و ی ووی wu و ن ن ف nw
т ова. о аи оваа бр [t t ss Fu F == = ች፡፡፡ ልዎ ፡ችሽ፡፡፡፡ፐ.
X |
am N Зе
Reh x! ጩጩጨፎፎ kc ኦሮ: 5፡5 5. 876 SE БӨМ FERT
=< መ መመ መጪው = —— =
Гэх мена n AO T NH каа"
Yo SSS SAS p
Epp
ААА
Posse ta at
— ce
A S: ነ * ጽጀመ o
sn ሰም a GENMUUNE поле, же. (OUR f, III E SI i ET ET TEE
(eC DT Paint (ЯСНЫ ASR DIES SE KA IT Se MN
о-в С с i НЕЯ ben POT Dn ae En Fr
~ am А
# \
- е е
LIN LI N ኤኤ
. ... . ጨመሙኢሒሙመሥመጩ ጨመጩ፡ፊሬጩጭሬጭሬ PASS. јр nnt tI (II 28} кон EEN ፻፳ en
. .፡‹“፡ዉ РО ВЕНИ SIRIO SRI, 1...” ጩጩ КЕ е ШР 1)1
CTS УН] ER BEL” SS GN G K” БЕР” ШЕН В أ ا ዘ
WA 528 5:7 52
.
:S: gc
(AD "mi. ው | 5:21 FEN 82) E css | O am EE Mr
жағына” „аа маш ко = Етна ПУ Гре ~ | $7° DIA ее Ga a
Fer BT IH PL
SELLE AR CU መመመ]
[e — | | eo
ace Gi ш Ир тон ፡99ሎ።፡ ic
172 ol momento daten: pace almen
s— SSN E a а а pg PP: ___—
ت ЕЕ ርውውጆ ይው
ее IST Lc ዘይ re: Cie ZII WB С ӨВД БУМ REY pe
SS. Vaolonc: Salie | 4
5b 2
4.
2 2 b i
LI m 7
=fannı del pen er
datemi pace almen ድደ |
ЕРЕН тәй እና SS S መ ник: DEI
SOLUA: SENA y — 1] —_| ПЕЕ. АЕ. ይር дав. дыр
SE ርው]... ብ — нм • || ни Li ም ዘው” መ” መው u
#
РЕМ
—=—=— 1 ا ا ! жин 996 ин 8888
Dr / ሦ
vot tornate [rm ቄን dgl репиет un 7^ momen = to
аҹ
Па = ~ | | яд бин 1382 ЛА (ZJ 556. да ПИ. аат. ЕТЕР SSS 225
НР. СТР] ГРП меса YA wi Nr
= и FE _ј]ј] А 1 MM ГА асс оо ШИ Ше ни шин шан = а te
I TETER л ngrisi LEM
Š 4 h YA
Bi: 7225 |
N ) c = ,
oa ee
N =
ድረ | 1 ` 22258 SIE 82 V E I EEE Lee ae FY TEES KE EET FT ቦሙ. Pn =
га Ша СЕ КЕНЕН ШЕШ БИ ЕНЕ НЕА Ва БР” ei ТИШИНИ a PD ө и юм BC Я LA A A r s” sasa massa
3710 на < °° е |, | | ХЕ | | „| еби. — I DST не, же), @ BAT
и ርፎ ዴርዴር SN TREE IS: LI DER FeO Mae Se AWS т иа te
У ТТУ СЗ.
ኔ
во дам НИШ ЕНА à БЕ
ДО БК mol TA EE FE E EEE IS CSS ee) 1-2 |1 о ЮР | mu n
; а ГУВ FE Ра ПГ г
ее еее De ae TE ЖЕ ሃይ (кш wu)
= 7 ይሽ ДЫ) aa
datemi pace AA: e рог torna=te un, ol momen= to datemi pace al.
: А
вето ማሺ EUER чог PE Ate 2.4.4.0 im |). РИ ГР ВРТИШ м ЭЭ. "7
ы lov F - F lh sa e LP LE | (л Р 3
Ё— RE 2 ሀፎ% ርጋ...
< = eee ቺ Би па :5መዚር5 በው” Hangman E и. реа ротор жаза 2098 103 10.00 05
б 5% Sem DTP. 5% 6 2
о
и.
k N
Bet Ne n Үл zu на
С î + _ Pee belles 887 —— Мо Фе Г МГ V ud REN В л ээ и
је oe = РЕШЕНИЕ -Ж----------6-а---- LA. am шыл ыс p | Шо
Е 4 Er 06 Ш E FEA $5 Ga a LIA алы ——
| እ == Ч N N
'Au———Dm——üLILILLZLEEJEISNICDO MEI ከበን OT =p
GENE E ƏН MEIN Ma в JE JE отгон
СЗУ Pla _____ Рейт ги
i a! AS ПИ ЗВ мраз ILE Dear -
LS | CE : 7 J !
~ p < È
1 ኒ
(AL) Ре Раф Ра БЕРЕШЕГІ ЧГ ГГ ва ВРО T РГ |)
-_- ||| CE ШТ I || „Ооо“ ГГ Го Ner!
H5— LL UU ЕЕ ВЕ Ина ЕНЕ д а Beem Sen 255: тыг: тгк BEA 5
АЕ ии
መሙ” |е”
. Эх
е pot torna — de Affanni del perfier
ኒ
12 тег (98((8-8...ጽ...ጠ5(88(ሺ8::1- 5(ጽዘም"ዌ፪. Дий. /ነ] Fe LI I | Чл ср 87 ! በሸ
Ч ———g——— መመመ መጣ -
ነ «С
ОН иа са: мат ee В А
РГ ከ996 ЗУРЕИРЕРЕКА РТ GE HE Ú ИЙ ЕГЕР E (5፡95 ШИНЬ 1 A ШЕЛ G> LE ы ር: .
ft 7 BA ме ወዘ O ETTI TTA Н бО БВ SET Р О ОА
a m. М Ю.М RI B ERS P P€ m T
мл кат ТЕС" C A Ka | SM ылы Mita im е ИЙ
а... аы ГЕЧЕ = = 1
#1, кен Ри ም" በወ በ5298 БН нь Д 889 РР ЕР
BER дан, JOSS ген ШО fee ee Ch ቻ” —[— 0 5:2. MT | тыл [m
“.-“ = БЕЈ ህ፦ጩ:5=መጩጭሠ020:- ee ——— mu er
— e
й » — d eso
datemi pace a almen e pot torna ጋ е 701 e po=t torna 7 T
Dm መሥ ተ ақа. ді |
1518 14 Бин шин Гэнэн шинж. ди DIE БЕН НЫҢ ЕЭ “ғына шынына ta Las [MES] НЫ БІЗ IESS ¿SD ӨЕ I c Se TETI CL
131190 Еэ 6 WSES Lo ene ana u >] MR; 558 = Б| = w ЈЕ a ° aa ——— 47 DEE
Ш-Н ee to E— በርም —
aes тата! Se BEE mwaa ма m a этэ ДЭ тэгээ Сш те.
4+ P 4 3:27 = 27% Ва ና В Violonc: Sol И g6 ዘጋ
4 : 4 ዞ ue E 44 |
за | CRE TT
[AD i e -- AA =" V NW. e ip Aye EE o Far ጩጨ сыз рај —. ык ee ያየ
CI so ww MM | ОР? Ри. НЕ - T1-1—"vV"N--—-I EE | | = Li
[2 вышке == Î EK ES ы: Па Fonatti “- ተ ب ي ا ын
اا2 ا
—
6 ረ AN ሀ . 6 2-h 5 È мн. x
1 е ° . / ገ [IT اله
Р” АЗ Sa 11] | EK Was ER EEE ee А | "| да ГОЛ Реде. 122.1 нн ша KM EF: S
«ғ reas በ058 6852 One ee 8555፡: Re e Re
Гог кат налда 5 SU ПИН ЫЙ ПИ 89% Е Lodel rp TOCCO
ra O م
Ah che nel Et 27, 10 Фа р: Је = to oh che nel mesto
Rie ሪ | | و ووو fr
7 ннан МЕЕ
РЭМ መ 1-1-12-8 Е ЧО YA 1221-2Т-100--9---1-98-08-09-0-9-9-0-9-
Малу шэг и ኩ፦፦፦፦፡-ፐ----ቋ-ጀጽ-ድ-ተ--፦ዘ-ጉዙ-ተ፦-ዝዙ-“፦፦።፡-ተ-“ኀ C ки си Гч кири Ган ішті Гум Зи ema
РРР
: er^! 6 6 +1: #4 ME
N x=
DIE РЕ
ага RUN ey д что
а DI ТЫ |
Ed
| ነ
h wes 1221 5 (ИУ cd BET ракавите
ut Ии rs Pla свој —
ANA ES и
ол, 10 ‹ 110 7L гп. = to che ostina—ti а pa=ce a те turba— te che ti=
: f
e prete р ም LSP Pe лю ла ЛЯ) ян д и Жу |
የበ ደየ O2 - 1.17 ре РЕ РРР
Сер UT аа Тұс: 1-2
Жа КМ гуз 6 )
6555 50ሠ-ቼ 2-7 aS ЖЫ A 6
-
ћ
N ч
ti NS Sa оғ. ВИ SISI SE 8 WE SR CE сәтен REF a AT
፲፪2፤፻ኗ:፡! иж Cae
Cesta Weg
ос дай! га pa — Са 22 ዲመ መ өм. СО ф те _ turba —= te
2 ከኤ - е
мг | — |||. I. ጨ ! D.
по k= =
7 КУУ тве 20. 6^ t É 502
S:
1 5 “ле
ee ee ee ወ St ee P_i] ےم тт
С Л о __ Дэл da I I VT — јр - ~ መ መፕ”! _|__|__- = 87 •
SM) LS SS MAR F MAU S HERR RE AARON | |[_| | G F | | ____
ME _r—__—_—_x__—— = P—_——_—_TT.6(.96@’ [ET © | mf M ШУМА Me | |
2 © ኣ 3 ረጃ | | юм ~ eS
v
p
ыы 1
. ”. ቄር ።%ዥ FTE MIE TRON PSI 0 — ДЕНИ! = eee, SA 56 ОД Be ee a |
WIII L LI ET сЕ — И | ~ G DU: om -
чи S EX ES |
—
Код # ya Berenftatt in Otho | 2: |
SR T RE 6:85 5:55: TIEFE BEI aE
г 2 | |S Em Beal በጤ | ? mw | ~ « |
[Fa SDP CIDE E ЛЕЕ D uem 6888 шол
44 E tsar оо ЕВИШИ ee Г
1012, | a š
ПР Даш ~ РОУ = L A nn 7 کے ERE 14 4 4d 48 d od di d d DTT PEE |
LOGE | ми M 11 171 | -
ከረ... вещ 2 2: >>
— = 545. сите тека r uT ee 1. io сеа Be urn Рен РУ.
` m ወ m
eS из መው АНИ ima E ШЕСТ IH Рт usa an RE me ат ኤ--ድፎ SSS
|__| |...
er as ES
оу | 4 ЕЦ -ҮГ-4-14-4---4- ГТ"
! TERI Еш EES WE
шашы
للل E EA Ge ioe
= || в a ч
4011:Pia 2 >
7а EE И ш аш ee re С E S ч ЕЖ салаад Ее Ри Е — F :
Ц
ክዴ
—^ À ma
4 -፦ к 07 ПШ E ፍው ከመ ከ19 БДО Jd FY ай... | ~ wE
Gel Cal SEE жала? ар K SSSR ሀ2::: E Sec. даи ED = ae исто фр де Sera! | РР Ит Ри" и“.
Be ከም as — v | шына L nee
и риог armi puoi tormentarmi we == ni. x
1 : m EA
ll aos «ae a i ЧЫЗ ርር. со жола EA ai PRET П. Әр BEE FEI Li oe. G "а |
52 288958 HES Bi. EF TEN Es; RO mad Баас p SI СОЁЛЫН) c
= 6 + 6 7-2 ы. 6
= - For | ሥ | ше
P D | ви — san Ex. ee alle Т1ТВРША | | | |" БНН A таза
Диет IP SIL ТЕР: БЕРГЕИ
Ж г шеше ===
TER шина шин на EE CK ал 8 CER ИЕН] DI Pu er
Sa a BES 7 re а ee +u; au = m
au — oo >
-
— ээ —
è LJ
Gy BEES 0 СНО —— Z= ee a 0980599892 Со CS 25:82 aa RIESI EEN f E S E BEN ! ! ! I I
e ee f — | ~ 1 Е ее
1 МПТ ПП Е
“መ ха 1 1 аха“ г e_N ЦЕ Fg q — аа
ር ን ተመ а
4. lla M 1 иж
уг tere та non n- tere l a
Ew г um
E ` РТ
и тави
2
E : E GE) em EH EZ: Bl a
г I EX = ГТ? od A Ned dd ol od OS oe eel od oA nd [| tat tittle CLIT иша!
——— OI‘ кі L. А 1
72 вена жа 8:::9 003 банн авна Пі ae LL MABA WA KG
ZE TF IE E E EM ERAS СИ || LLL иг Тэ! үг” Tei ===
ы АШ Ди = — — СС ТЕН е ዘ8 13 =i pi— I pur
=== ? тащ መ — == e —
ዞም w. ~ a r =” = E
mu zn GER ; ПЕВ к= та ет
[Aa BRE BE „ ЭРЭЭ РүХЭРРРЭРЭЭХРРРРРГЭ-элтэ 0 Pettitte елга ша ск mem
H | ЕУ ——— 86፪:86 ТО СО 88 8 8...ያሽ P U ፻ .. 888 88፡ መ ..... ТУ] Бин] нани и سا
ак LLL е деши: + РАО БСГ ә 8”... — ሐሸ 6 — - on 2 — መብ нь. м шан
መመመ BL s= = ee NPI ire А
==
የሸ Gub а а PRESE MER ШД | УМ ኢመ! ud € (|l IIl Fel «~ ШЕШ СЕЕ IL IT i
———r 8 ህ9....65550050: = ——J.- an LLLA |
USE |
БОГТ ЭРЭЭ ег а m ap ните ти боя a на а
ЕЕ in ከይን. ብ Е nm. ЕЕ роса |
LI —- ШҮ кг. жшн ме дано adem св
— m o a Ку ameti Fons ———
LJ 7 а
invitto cor
2
Г Г я
пик TT. M rr МАТ Ta га
EEK HH АС
em: m pe mean r nk መ
SLIT аз ШЕШ u GB BEI Wp a r N ==: ыи. с
a le дал 22 ели መቻ
Ч” „А bl n L В ВВ ШШ ። іш
መሙ „== == ج =
ሥ-- n —- r .RÑ=PəRƏ T — m sss к а а TEN n
7 ERE E AEE МЕТИ 2-2 “asta 2 Û 7 FE ü ed a ГП ВР“ PETIT шивэх
ые е ү үүр = Aa гри. чука д ЗЭЭР”
c RETR Сл: алас в SR ጩጮ-ጩጩ ыны 0) 414 WA 1 ⁄ -፡---፦፡፡ ——9— ———
2 6 : Ae con ritorte dat рог moras ќе verro (ча | Уд e
| .ы
УЛ» Гы TI DIT —np tag yw
3^ ттл шш. “ИНЕП ЕСТІ ee TOT ЧЕН шин ИН шиш e. ft Do MÀ
__У~ gi г ST U g TT — | | _|__|_|___- БЕ ШЕШЕ 2”, سے |
аа 1 ге mapa Жанасыл 1ገር፤፡፡ <= للا ጠበው:
“2 z 4+
ын + E ^i + 2
LIE 2፳፳:85-:6../..ጽ........በ8-:፣..4..4..4..6.. 8:1 (..ፅ..../..በ... АЕТ g < а! | L L ا |
coo SEETHER USO GEO ШЫ ከ6) ЖЫ RE RES od ፊህ 6 ፪፳%%680 8555:2
ага ABS жие ТЖМ! | [TTT TTT AE Бе iS dS er ќе! TE E HE EERE) ("ЖОШ
፦ rn | G sum LL Де | = Fee
mes. Z — и чае. 2 в: ДЕЕ |
fra Lombre а
AES) ET | алыш ЖЕТШЕ ҒЫТ ИСТ ЖҰЛТ ЖЫРШЫ
397 70 тз 1 | +“ ТУ -
`
e con rttorte
ВИ ረረ:= አው ፔጂ an саласы
RET пе MT PIR A АН вина
атэ ӨВи Харлаж, Te 1 E=; АШЛЫ BOE.
(ЕН ልመ — =
ነ N
So tet ر اک
кл
сд нм لار
тет 19 LJ
(45)
Su ng Sig" Senelino Ln Otho
EEEN HESSE di „
А шшш. РЕГ ГГ" Шы Ша e | L| те ат РЕТІ РР Ва |
att e A H+, Bû NI УУЛ | РЕ, |
85 Lis ረ... В Р” Ял. "Sa НЕ IS Ki E Г Ее حه لا اوا ГТ» gii
Па тсс элт сс ыс FI E CES што a Saar am (02.9 11 — Kobe Ee “и
E መመ =
Allegro Ў መ
i Ем ነ rm am
FAIT. eae Bro G s ES EE ро UL" 1 00 А эд! ктт Baan GIR VS SU ear E
БЭХ-- ИРА е = = ма мм | ~ ди ጩ | | B | |j | | |____ НЫН
SILA ምረ 5 Сай күш Б а на отта PALLE WERD LIE ST) се n сыр ЮЕШ) ДЭ. REE |
ESTERASE В SSR 7 де .------>- mui m s ЯМБА. хх”. — DM
E š
leg т ПАШ АР = P La? = a. j на Ба о лев «а RE
mr айх! (o An An || ае А ч” оа
— ሙሙሙ” A ВРЕ 8628 PF. КО. „СРЕ a
س mu» — um ган рид vemm 81771
е за LL. ШИ. ПР]
ЖЕ ЖЕ i di ВОН ВИЕНА по (ЕЕ 6፡1 999 ода а
rum
SE ви НЕ
к= ГЭЛЭЭ ЭЛ ЭЭ Лэнд
жа ж. жж. ТО
ell. onda at fieri Dei መናው ሪ
L و EL... . Т Mi
РР UEM В а ве Tap Ham
e] dii МИЯ ЈЕР РРА N 7_1 ра
ht 4
Ял, a 1.2 . | 255 | —
HS ፻፳... k „СИ ia
Bot ҚАЛ ДЕСЕ СТЕ та Ter ae а Қасы
[— БА Г
REA E KEN DTT РЕ s rss eee
r 93 Ги-22-1-- 4 121411 ТН [P I] ብጠ | በጠ ss НЕ DE o ь ሽም”
шин መ — 93. g — 6-1 шиг Гэ In
al N = N መመ |
тэн ин учирна. ши! D БИН | VER ен БЕ — — =— = rt
115 ШИН — ваа = ma EEES СЭ гү ІІ”.
Bst TCR a s sawam 19 —
FT 5— —À ዘም! raramaı ር Г brmun.ams в
P
Pied 7; =a = ng WE =H dell
““”ቋ---ቋ--- А Ua |
= a um ШЕР (ЕН =
A = Ba соо :=::
=>
— —À — መሞ —
== == = === —
Ae eritrea Dee Т... Wa ER M
tS FIT - Cata ae HT m u [ES IST "ЖӘН", ан Pi парат оя
ALT tt መ [LL :28:22፡7 LT шы” 0277. ИШ aM" s (DTA RP A ET саб 6 HES „85 SPSS ИМ 52 rana; Ber:
_ ccs SDN EN ИД See ie PE
! ка ሠ ын EA Ne. Ta d м2 q ==
=
1-1 | m ГЕЈ VES سے ~
EET речна urxam LALA Ди ፻፳
die PE RE е Лем „ние: Р Eas! ЕУ сруши ое” 286 EOE EID ana а
GEA ከ” ግ EA LTE къ; „ера МИ ay | —9 41 SEXE Ева СЕП ЕР РА бота анда CRI. __| _-_ Жї 8 ሽ.. ብ
x --ተ፦-ት--፦-ተ---ሙድ--መ-ው CEG LL y RIT MUTT ma ም” ӘЛЕ REE CES
a he 58
= А | КА — af)
ж ጩመጭጩጧኳኣኤ VC маат 2 КЕ > „Ши“.
РР таг: ЊЕ. | БЕСІН re ee ик 2Б гн
di гена [2 | шә I | tll) МО ЮМ
Е
КЫ Ы...)
(55218234 ea ERI ға
Двое il nocchiero i рой, toglie il nocchiero 1
(e ecd ——a— ———— D. ЭЭ 7 гаи =-=
ም ኢገ 86. РРР | .:::... Ағы AO салым uf] ЮРЕ» а Jese: — —
COMME k SR! [pss eza а TOT оо ий PS TY LN NEU EN
Э гэг UPC ee таңға шалғы ee MAY бо: eng en]
а“ 457% 4 | :
am “ z m ^ч =“ эъ Ф
РТТ | О ГА yam =
7 ca) LESEN GIN NEN Sei 11 a ьт [ Га РТ |
ም Ён... газ
Ff БР | PE” Ne Гг EA
| | па
u 9 ЧЕ ть че FERITA
-442-2г--5--Ё--7--7--1-М —— есе K MES "ES
у_ —— AMEN — — | m...” Rew 85225 L. 82:
ї
ነ 44440 0
a
LD TT TEE мен Ба?” |
тъл
көн ЕЕЕ A ጠጠ [ew | ~ _ © ~ а የጨው
Pad Д — rt = --
ге il nocchiero 1 voti
рази 1
НИ ЕЕЕ
N “መመመ
rita
) Sem es
i LN lm че В — ae VOI
в Ж METER SWR пр. ра
- а ፳27 gue
ДРЕА wu
ee tt te
<= ኔ
N N ኔ
LANE ч : 1 Я М F sere 2 SR В a 7 шаі ЯЫ Gee (алт 52255 "
ee EHE tt > — [Y Са EN SS
ЕР 9 i По, EET = Pre МО IE un AH } A DES LEE Lae бин
(esi GEESE) = | “== =— са ША ЕВО *—— Бары. Susa. ¿Y الولو —_ 2 ША ___ ጋ | а а БЕР” ei м
An "| та Po | Яс ee
[957 4 ا الس о | ГЛ! rat Wee sa =
‹ጸ=ሥኀ፡6፳55.ሕጡመጩ ርት” ____- гҮ тш Гана L
ሥመ መሙ.
à
Sh eee Lee
+ ггг |١ .laÀBa a Ше 4 ии ——— ይ
ee Pe 7" ЕЖ "Na "NU Wadi os መ ም: u k. š
Шушы су аша ыш Фры IE БЕН Е Bee
чин
0. quest alma ይ. voti
Ч. ГЕИ, 2 ó 6 5.
cp ER ER ENI ГР "asp В. | СЕЗ ДЕ E хі
7 ~ у я
all ሟን о quest’ alma А: amam juo quest a alma 1 1 voli гофиета 4
128174 "а . (7
РИ ЕЕ m [P | |
870127... መ 11121217” AETSTORCECO ቋ-ዶ--ተ“--ተሠትነ-መ-“ፎ”ት
— መሙ сеење ете па wa аа 9m. m.m меш!
4+ б 4 ሃደ z м : x “б 5 ~.
2 1 2 „пе dell Ано: Primo МЕ ок ባኮ = ።
cos —
О
Lso
ftatt іл Otho
an |
eren
M* B
га che nel До DLSO pria che da ler di D
C
2
72:
Adelberto
renda il cor
anza appren
stanza app
cor со
Sa
da ı
перли е Dre 8 BME è De „а
Lo: пета EET ПЕТУ Ss А к. G: GE
|
|
=
le зо an
(1788 |. —
Ver Le ог
WR FE A
Шин де
rmefso darle un amp
r . .
darle un
ከ)
а
+
3. is
| T
N
E у
ዒን |
ИП. R |
Іш:
R
pa .Ф. ча а ш D
ч
“3 в.
| i |
[ከ8 TUN
ya 5 ||
| = 8
ШЕ: Шин
ፍ
ДЕ 3 өз
ቦዜ ЕШ
| 3 3 Шо
те в
U ) HH ү
ርእ ( EC goto š
Hida) 6;
аса 6 -ይበ-'
Mat
Sos pita e
ዐ cor
#
А tu non.
7
2-4
1.8.1
Dene an
all |!
заш нш
ШЕ
1 pieta.
ы
9)
R.
9)
>
|
|
4
нэ...
—
ی | —
mE ЕНЕ — <<“
ажил шинээ re =
8553 ፻መ:: MESS ጫጩ —
iem
ш ME ME mu
sospira e
мъ N 4
LE һе В 88 Сұ: ЗЕ «Facile = BT,
Гы ee
еу KI | ፡-|ጫ-ጋው- | “еј | | н
LI ` BESER enm OSR maa ;
EF ата сли FE MC POE
| ма ја :
in tanti lai: altro non brama il mio dolor 4
= В | s PA
X iy Sarees
жығы ыса ға жын жа ver az
жана ER Sû WEF WE ae ло” Di E етті илэн
Ам
N
ESE 3 аттау
`
ti in ()tho
Obrien
(5
YA
E
Sung by S
(тет,
morta
: 8
ШЕН
||
|
N
NIIN
HL
m
i ግ
%
5
Ir n
| 111%.
ІШЕ
ЇГ,
ПТ
wm ከሺ
| it!)
|| ||
шы)
Ши!
|| ЮМ
[ ІШЕ)
1 LIN
19)
ке.
| нь
|| | ТА
[ | |||
| \ NL
||) ፪፪
|| ||
вай gan
j и
ШЕП
| ЭРИЙГ
Ht aie
КЕС |
È 1. 145
33
| | - [RT
"а!
ри!
© |||
| Ман
— —
(sx)
መውት መተ ትቭ <-ሙ=:።:“ገ п
р ан
SY se по қап кел Е
9. 09 I3] -. 9 дож == и E —
4
¿to ЈУ
= men tn gue
7 GHZ
ге Po РС РС ШЕ
пес RT TA. ST
?
መጨ ш m -m-m nume “
TRI Ще
ТЕРИ È
dal
Брани |
SIE š |
3 dll об
Sb
"ә
TR IPSIS
в .
|| 1
ES
ІН Ж з» [MNT
|| n з а
je.
ull ` AH
| At esh e
мг, BC,
- 9, d ^ A
x ፦-
ы. саға
Ё , 24 ah
AM
=
]
to а
etevno ilm
dunduolo
obinfon гл Otho
5
R
TS
more tu con
Do cher
-
а,
te 2 тојуг tn
ЭЭЖ:
M Б Ын HT
|| ከፍ. iy | ከ | Шт m
5 E n | ТЕ
: |
EE 3) mus ү
= r ӘШІ ны H [
О ЗА |
| ኮ
4
STE AL SR ET Ce: ና
--------
= эрчилсэн
ЖҰТ
ም... 4
1 ik ee
MacM шағып
ВЕ „2 Р жағ |
_dimmit
DEC WES
[e mu T E
[cà gr ox a 8
ИСА ела во ми
6
4
КР 170 ==
(if: аа ጠም ብ
sen
== m
65
liu L/
54
È Cuzz oni 172
> Ns
ጭ яр \ ЧИ
= ТВ Ё!
Ae || aou Ih 5
Q Se š ሚ4
uan
ፓ
memes с
En е pes
ШЕТА Ев
Е--
uu 2521
Fun диетата
rn
PORE: д
ES
a
Een
n
Le
=
መርኗ
—
"инж.
гатта,
---
-
-
‚fe de
= cettar. fi
=
—_
m
፦
.
Ре
зъ
та
BRL
vt
=
И ЗИ SES SRNR Se
e а а | |! |! 1
T Балай ЭЙ... Бұнысы. - 28 855=5፡፡:2. Г жыр 11 i _ |
.
«tn
_ chio deggia inpetto,
\-
Di:
ва
= [е aun altro oggetto
71211111 Ен 1 е
t
el
msi
L=
и
de
тала BE | Тарас Cas 3፻8 MI — ев
TE,
non 6
Саш
=
ce -
O
O th
^
2/%
/ 3
enelıno
'
ч
!
5
to
dun Ciel, tur-ba
a be q
EN
Сар»
i
Q
E444 44414 1 1 | | | | |
EET Боя уан МШШ ЛИ ИН ТЫШ ТЫЙ See
та,
መጢ
ға
ne
TRASI «=й. QV 6ሠ፳፡፡ ___ nom
ЖЕЛ; VSS CUIR WS ES DE PA Ness
deg
0
е aun cor
er
4 >a, 4
un ()tho
1
C'uzzon
[[ |
| |
È Ч E
s [АШ (КИ
6 ОЧ Ht
. መ mews | | ATI
0) “Gil "IE
JAT wi
s att
СУН |
188 u
SN нь шин
СМ МА
TRE wr
ә
i
щи
=
¿tay Le prente
o fol
amante
core
1
|
WES Сто глад
un
t
LAAJ
ага
25
‘Lament
_ WW |
ома РОЖА:
RET BS
a 1
miet
жд
(61)
|
Chih
ч»
N
(00
а VOL vvo
ıtarıe piante
0 fot
0 cru
кеп ма 070777) FILA DIHERE Eb ARE 79
ЯЕЗ (SSR зе i ESR ENG лы MNT
al m
"s ||!
5 EX 8
ы
62)
Sung by Sigt” Cuzzona in Otho
87. р 113
dir po
Sto
286: :----:.25፪ ИРЭН ee
For
JUDE. a ој ____ [1 117
ር NES | БЫ _ 11] 11 a
oA Aa በ፪ ዘ
>
መመ
»
Largo
ШЕ L Бан
Pra
— = “a
=
A E RES TERRE ። ШЭЭХ RANA Gd S G Р a -
y,
#
ја E I жо 9 . REN „а. ъч | da
GE 126 au ЕР an ER EE u
SS ПЕНИ WI БЕ: EE GE (95 D dert Lon ET
ጎነ Ак: N қ |
=— LL а
КЕСИ ው” 1
RADA T
ТЫП Ир Ер Пе ои
22
64)
by 6497 Bo
ат:
tel di
{oo SD {Sees M ua il EE eB) E ШРИ ell
፡ፐ . коне кере FT Oa еке а
Ele FZ 32:53 5821 WI 9 DU RAUM WE UND 856225 ee БУ لالا اا v
© 000 DE Û Dir UU QR E ve AE L]. uu
1 mar
ይጋ “ይ
to етрїа
tt et
li
dell onde damm
tel di
paven
to empia_ ancor ይ
Lo c
ichi in Otho
mento d.
L
4,
)
ar
onde damm
/
Ги аад | Vedi
aven —
Se EO 24562221 RSA 557
Be ናኛ
кыр У
тазға PRE!
ШЕ EE,
БЕ =
го поте е
Í m
ESE БИ Ива. BES T
тағ
ЭЭ
| ei
kuwa Де
ar et
lc
q
11
Ї
litt e L
.
avento empia ancor ይ
ፖ
ቋ
io nome
L
L
Im
mar ei
/
тез
2
сот г ረ
` ML j || 3 [IL
E МЕ
р, Қ
Fili [ | s |
mil H | = |
: | ! |" STO 5.
34 | ПІ) У Ш 5
|| ЕШ x
mo ጸብ i š
ЫН | [981881
| ВЯ
lel || к " 1
ml È — | n 3
sgl | “З iM , ЕЦ P
ኣቂ! Da 200 ' 41
Sur Е 1 | ја
а еј п È |] | „|
Мај! | 1 TT
S lel | га !
š At È ШЕРІ ЧЁ
Ë HE 3 ІІ I ФП.
` Wi “з | минь
ВА ' ٤ нь Bru
3 | i 3 auth xu
` | : Фа ‘dl
Š ! К || ||
R | B- |P Шин
E ШЕН ፪፪
s ዘ š jant Тийн!
፻ | 5 ШІ ІТ
Š ] Ë BH «1
+ | n [1 411 (21
~ ы
s | È | 5 || Š
Ë | Mà 1 Т ih: M
NO | |
eo гео нс
Sung by Sig! Senelino in Otho
Viol: et Flauti А Prem LE
"LU Ч ees s sT H |
pr жне mern
m
—— 4
ው
m intenz
AU | I "| OMI |
ъв тт |
TAURS Z вж — 5 55
ከ
мт ГЕ м
ЈЕР Ри ПГ "Ди. || ә.
TO Rec о ET Cu", “ЭРТ NND
-А
ТР
Пат 1 ist ВВ ü ü ES kC LJ 4.
СТІ መ! | JJ
; ЕП]
ань жа WA
r
a
sa IE eee ee MENGE 8558 eee ee НА, ДК Бен ፣
TOZITR LI Ca AEE ША. EEA EA > ер Kn AI oe መጠ: P
Е sem Ата гетата ЈЕР
IP ГТ —
YA ሀባ р N YA
«4.4.4.7 5: ~
; LAL ET РА ААГ. I | | | | aa Pee e гіс!
Ge ei "m ema I t Е UE و o
БЫ DE — —— Des — d = SA 77 НЫ? ІС OW Pee i leo) cine ج
dar irc SE CIR E E A — qusc
€ ir =
a aS ተ መጅ T መመመ EI ከእ а Та
а =
Pia جوا ا EB па неке = TE EES TS EE sr mac
RER sd
te ee a ram A 1-4 PU Ш
бан ም”
LAU ПЕР PME TT" е. | а
—— — | | LX C ен НИЙ ” de 2321-2122 бол: пр Ши чи
% асла CSE XEM II EEE GIRL er [2273259855 TIERE
атест ме гэлүү үгээр
= ~ а - - "ur
= ES Bš ü СІ BBE=2 e= И = аята 110
Ti тагт: РН РГА МЕР’
Е и Рю
ae ее 20 legata መጨ | 1ሥ46በ6በሸ Ка ват ат р? I ||
chiara il mio EGER Шина 2 e
еж Жақ EBS 2 ADI А ro ET] RET
OF TS Tr Tr ra 86965 ЕН LE ШЕЕ ЕВС 1:8 ЕСИ TF s —
y 8595 a ------ዘ-ብ-1- TTS IF Zr eee
+ уа Бэ Ска | б
7 1 ch + 6 BR: ኙ |
1 М = ore
5 N + камен E Wd 1.4 оде
ҒАР оо Тери: |] tt tt ат or
(sa I ыы — ==
U H jk += s መው y ና | 1
da Capo
+ Ja == бай” | ነ к | 45%
ДПҮЛЛЛЭЛЛЭЧТ ПЕРОВ, и 86) У BBU R W Ü ü пуча — BSE EFS epa ЕТЕ
га FE 1:5 ШШ" 7" ШЕ ЖЕ Se UA a 2:2 CR, EM 2:1
ча! ka. 868”) M 9 _____| ud _ aa | | га Wiki b d ESE LESE eS IT ЗР ГОЛА |
= Ga kasaq RES AE Г.Г KAS ፲.ዝ-. ae Tana ан |
*
dl xli mza поте: аа ሪያ ያወ 4 244 Segno
e °
id i даг KA Do oe SEES) Tg MENSIS 18:22: uci BET je Foo DI ЕР |
Fr marana НЫШЫ ЧИРИ АННИ 07 «Са el | er
| [tp ” МЕНЕ ПРЕ На _ WAR Ea CR WIESR Û Û те በ E. ንሜ =” "Ел ГАЙ EC EE |
Be ЕЕ Кл -44---5--1.4--жд-41-51-40---- EE и ғы UT 1
/ 6 h 6 4 L. A 6 5 4
5 + жа? 2, 6 4+ e
ዛ
©
=
po
| ©
Br:
ጅር -
ቋር
ам
E
| m
Е :
m х
Ги 3
5 У
a Y
ኤታ. 17 834
51972 Duraftant
k Wagon фе =“. зала መስ) "RZ ел ES) EEE ES ee
Ба EEA LAFE CLADE E EEN m NT
Tam
ኬኳ ርር. аа 7 SEXY EWA A EEN AE LES Û FETE 1 “АХ... АДИ REE RE г
10п-
deve il tr
| "pP" РГР] መጠ.
EE 00 ê EE s DI
rd
ion —
.
l tr
1
due cor
^"
d
ion
Í tr
Кон ДА СЕН „ЧЕН са - ui
ve i
fo
a
ኢ
ы
1
10
I tr
Го 1
impre
о)
өз
Q
R
impre — — Жылт
amor
amor.
Q) 1
Ха ~ Sa
5 I 3 lot
Ri ~ "d
N) |
š Пе È о lo
፤ 5 :
R. Е. ош 3
| Ё А
та „Е Е
ህ
nelle
720 »
nell
imp re
а Id لاا
г ай 4 4 4 4[
»
Je
КЕНЕ gi Есе BS ЖЫН ЕН = 1 „8 ЕВ
፻፪ 9 2622 н —— Pani шол 6. SSES 8255: ИР 8
„ЕНА „ТЕН TB, ረ...
ta
O)
Sì
9)
=
арб dal
rama —
ne dell Апо оед
== ሮ
Fi
4---- “=== и %4----
.. ፲፻ • ee ee ||
V [ከ
ul UR
1) үй
i, es |
impre -
nelle
{ino zz Otho
2)
ፎ
of ቁራ
1
by S
е w 22%
БИ |
( И
Ч ተኮ
Гы |) №
е „au 5821
al ||
НИ!
n» [A | T»
kt |
Өр в :
ШТ | ን
SH) [HQ Ë ~
EI - LET] Бо
ын || uid | ጋ ф
ሹ | Mie- ; D
Tel ШЕ s U B6
Ын | III il ከ
мі || W,
ин all || "" è
| |H. il IR
ЧИ gL : nik
NS | Ч | ІЗ) | li 5 TIT
EE "et ፪ г с
n] ф ТЕШ. F | ЕД
- | Wik: Ш | Astor
| e ШЕ !
|| ገዛ Ë Hl! | i 5
[[ ተ፳ ШЕ 5
884 > || tela 5
||| = È ላ || ES
та ! "I 5
HS
B
Q e
A
ХВАР В РЕ ТОР
“
ER]
9
9
>
„ми
vema tiranno
trema tiranno t
Жи ШШ
РЕШЕ
Р
hin P a
= መመ
конта и“
=
ТЕ
"n
h 5
== SN
|||
ИП QS
"au S
ШЕ га |
co» ВЕН “ተተተ
|| ee o
NM ot
ШЕ ын
||| Ms
፤ най
1 || Њ
| ||
LH | ЇЇ!
i || vs
“ни! нь
rn ШЫ
ТІ. q |
8% |.
| Ш
уй
Ш
7
B
га
а
ra
ora in te
vum
ry
fe all
lar
wee
! i
е
“|
Е».
R
A
ДЕК
k
; RRS SATs
| |
iu che [perar
PP
7 70 non
Otho
Liv
Berenftatt
|
|
T
»
ГӘ Дед iia € |
e la calma tor
-
-
= пета,
"З
ኢ
è
Ë
እ
=
ቁ,
e q^
x =
Ш O.
о
ጋ >)
© Ox
ዒነ
la
b
e
pient quer
Otho
117
oichi
80
һ
ra
А
3 вт
5 ?
% а,
5 ТІ?
ፍ
га ИГӘ.
9 111"
м)
" i
S ||
temer nonon teme
onon teme
no nontemerno non
чен ЕС
ШЕ
ЕНЕ P
ELIO
፦
ж
ХА
ж.
r
bella
я
m
=
-теуео
Ее
а
га
|| |
um
E d
=
we -
[2:2] у
теу попоп.
E
ы
n
=
ја МЕ
| : d | ገሽ LI "d ШЕ |
| E 3 | II! sh HI ! jun Jun
TH ከተ ЧЕ | » Mm НТ «IN MH је
iil Ш (и IM 15 ФН ball HH C Ne №
ШОК Що (И YA NP ait
9 እ. à |
Пеш Ë eA ДО М Б
M cesi R im E: ОН. КІШ
HIS Ф] HH "Ка Ш НИ ЦИ «Ш
ANT ከ TR [m wi ШОО
| || ЈЕ san T | ше
| d. & itt ИЦ, + 4
ы ተኮ M s | T TM. “@ ||
11115 "uil T "d | ተኮ Ч | ЦЕ |
HT» | наш in. /ጩኔ чи! ` un à
ШЕ Ш ЧИ ЕЙ Ш «d M WI
НЕ КА ЗИ Ие Ни
МЕЧ WH Б ШИ ШЕ | E
Пе] E 1 | | |
Ms M S E MR DR | ~ |
и ш SHE Чу | па
ад а I | i" ا hy: hi qd
Xi [NS till) || | Ally Пе “|. ናና
IT HH +h | "an ማተ |S ЕН ዘ
Ч ፎ መመ ፡
ІШЕ Л UM с It ia || 3 VE: |
ШЕШІ В ih |
НЕ I ШІ t.e T.
ШҮ g ІШ Ц 19 4100 out
НА ЕШ ዘኪ ТАШ HI it та
"e Т Ing JV ||! HHS m.
| HTI qul Vin. қ ni ЧЕ ከክ M
| | | Шы A UST ШО «+
| | М ма | als Н Tl
| | 29 11 Pa 1 ih [Ik oS al ጋጾ፪
ІШ: Vh ሾህ 1 ІН; Nu. R
ҮЙЕ - ANN UNIS I
አ ЧИ ° | OI \ LI
(Це На \ si
В | N Ам»
||
in Otho
4.
Ч |
ur |
un
al 11) = |
1111 ማች) Siu =
ЧИ ШШ и
ШІ.
и) ІМ)
ዘ8/ ІН |
uA пъ HH ШЕ
Un on
| |||
& QI. [11 НИ
BER! ! ° i ተ”
ІШ | "LT
SHI | 6 М-ы
HH ШІ: КЕ
[ ат |+ Ч
111) вва
"a ПТ
. let | seal
h | а | ЧЕН!
ше КОТА
Dy M Ж $
1558,
alle
E
D
а E Ee ЖО
-4-16-44-9 055 р! ТАРА
agua
Pierro
б [ i
Se
сет засо
En
-
й
Ы
!
Ч
|
ዒን
t |
5 Ши! «|
§ - ТАЛЫН
"“ | Ф ,
HA N ini S
i "m ШЕ
4 "К ШЕ
DIO і a
: 1 115% | || d 2
i ІШ ከ1181
ተገ ||
: t END чи
1 H ë. № | в
፡ || “оца
- ቪ u ив
ER ||| “ሚጎ
| zu ШЕ
M
Ho
|
ж
|
|
fon їп Otho
ከ ın
Maltilda
o
ч
&
о
чә
Y
A
3
ES
5
ኒ
affe Ні ıl
қасты TER ҰЛЫСЫНА
пе туа S i
ሯጩ ጭፎምጂ፡፡ሠ፡
——5б 7128 í вр РР:
in Otho
Pagi n
tenent
መሙ
PO -- А 92 ዴም ዛው መመ —
ГГ аа РРР Т та и 1111 1 1/4 111.
Р ee СМ. ЛШ et ፳8!:! 896 ZUR ዝበ 8 5፡5 255: 8 5 да и
P. Ам жа... ABS la РРА በሸሸ ЭРЭН БИТ FU А, ER :
VIS የ: aoo EEE
OT m жай ee =
=. сак ото SE EEN
Дали с >т ታፓ
URES et FED
፻፳:2:.ኤ፡ a
T i АР оо: ед
Pir а Ээ И
ےا
n
EH
||
ut
МЦ
ЫМ
(ከ
Чи
|||
Duetto by бірт» Cuzzonı 5 Бір" Senelino
T»
” ” w
Y a"
7 i
ጋረ: “መ
БЭР ЗЕЗРЕ = „7 aa^ ata 2 е COR. ous PES. зе дивото ЧИ об РУДЕ
L chi
L al duolo perdon
a
~
ኢ
ዒን
ኢ
о
3
| hı gode co
[^
ша
ሸኗ፲
| d
va An ЈАВНО И) НӨ Б... ДЕЙН НЭР ET
ጊኔ
"3 |
E |
2 ፪
ә »
~ |
о ЧЕ
= el
"S
ma
8
° nà
don
ሥ ги
bh’ ту
me
AA Se ДАГ TTS
БА!
АД
“6 ode cos
,
(е D
65866
ER
„cost
ће gode
сог C
5
“~
S
“З 7 []
Š : "n
||
w3 ј
5 ፍ ;
è САН:
"3
1
rfabbandon
[ co
a teneri affetti 1
LY
mS а
PDA EA Dod è A ЧИИ
gode co —
he
ሪር
па al duo о perdon
ሪ
La
|
"
|
|
፤
à
:
А
шш
|
[
|
+
?
||
||
Vee
ዒን
|
м
=
1 a tener
duolo perdon
Ї cor Јавват.-
——
L t
L
ett
1 ገ
5
TN ፪፪፪
3 ч
“а ጐኔ
[ag =
5 3
тЫ
1
Ни | ተክ |
ማክ T»
in| ih
"m ШЕШТІ
||
Q ЫН. HD
| -8 ӨС
ርነ о
o ә 1 wm
N SJ.
ге о le
ЭД 1
5 ск
75 Sell |]
È E |
o 9 d ዮ-
| “З ЗООГ
Е. Б Це
ር RANT.
iu:
\
a “84410
Sal
ih Š ° د |!
"i
165
NES:
፻፻ኔ
go
Wg.
it
“та
š ከዘ ЗШ
“Ш LIL
“з am ul
© © m ©
ከ ЈЕ a
2 ፻ Ї ШЕ
Ї! ት
15 Ш
пещ.
4 21
330) МШ,
<ድኃ ኒን ፪
GM š 1
ቁ ШИ ЦА“
Ф FH ك
5 3
~ ! w
21115
"S HT 1°
З7 З ||
‘è ባ፡ +
STD CS
е, 4
4 |:
ዒ
Pu
TRE
LL
/
pene пе fac 2/ሪ
[fc PRI IR
78... жанын PI
ЕСТІСІ
lotti memoria di
Condifce il di
гэ FICO E TE a FT
VIET кы p E ST
ралы” xu. = соз а eas ከክብ
CELO
.. Con
f . A
||
| Ph
ame -
|
ኑ
SIT «44
Š -
SII H.
= ||
š :
| |
© ፍቶ፦ፐ
3 “| М НЫ
Ev:
; Pene ne Ja che fra доз сва та non foffr
те т.о ria а
аселі diletto
k
Балға» Түстік 9 Gp ЛЕЛЕ _ “1
Bd l1 እ РЕ” Б
ug чт ШІУ4 ЕШ ЕШР RIA |
7 2 SSS LO cr ма :ኀ:22:13)
р:
аста
>
“4
y
he, а депе chi mal no
yr
facciati-
wa TL-
acc
Be
ЕЕ
баа
0Т00 —
ЇЇ 241)
Ша),
+»
ogi PAIS 741!
х
se
جا
‘antica
peri
MEN
2.)
ተተ” Lu
ШЕШ
Ч ТИ
UT: [NI
111, ll
ТУ il
Я ИБ
Ni i
ihi 5
(Ang ||
“Ме |||
ЗИ ||
| ~
о
| о
ы
<
в “3
с =
SY
©
=
ы
ኳን
"d
~
‘antica
R ]
ፍ +
e |||
es lo
I
SH
፥
ገተ:
У |||
ኒነ
5.91
|||
antica
RI ВЕЕРА
ТҮ Ра =a
АТС те
8.8
ы? | ማየት
о о
ЕШЕШЕШ
5 5 ine |||
Р а га |
3-1/:341 1341!
Ёс 3 5 ©
። 1 |.” lil
|||
ዒን У ዒን
ЕШЗШЕШ
НИ pat ati
5 ER
ЧЕ ИШИ СЫЙ
+ 8 ШЕ
R ,
= S nme.
о © LI ци
Е EI
E 591
| “Т
$ х
MESI
ч
к
3
ы.
us
20
n
laltero 07404
faccıa rıtor_ no
parti
ee ша 451
0 l'altero orgoglio
o gia fi parti
04220
teroo
pace [айе ro orgogho
l antica
oglio шай
je Er 8:5: РЕЧЕ Се 171227 25: 58፳2ኤጨመ WA
7
(oe e
ы
i
ace
a mente perfi WA
a mente
fıda che
a mente per
Ї
che la tradi
А 7 Л г к 5
3 3 7 "ЧАМ
Г P ye” ы бы > њ а چ
5 ах 5 í TALI е. +. CIS ИЕ
3 4 4 ጢው TER YA ርና ማከል ዳሮ ТӨП от...
1 " 25 3 di бы , . N ШЕ? ቤያ: ғ 4
5
L8 A
^
wv»
FLP
р <
Gehe aee LECCE aste e se
|
Pombia Safari Park is a safari park, zoo and amusement park in Pombia, Piedmont, northern Italy. It was created by Angelo Lombardi in 1976. It has an area of 400.000 square metres.
References
Zoos
Piedmont
1976 establishments in Europe
1970s establishments in Italy |
The Boston Red Sox are an American baseball team from Boston, Massachusetts that play in Major League Baseball. They have nine World Series championships, most recently in 2018. The Red Sox are a member of Major League Baseball's American League East Division and of the American League itself. The Red Sox have played at Fenway Park since 1912
One of the American League's eight charter franchises, the club was founded in Boston in 1901. They had no real nickname, but were often called the Boston Americans because they played in the American League. Their first home field was the Huntington Avenue Grounds. They met the Pittsburgh Pirates in the first modern World Series, and defeated the Pirates in an upset.
In 1907, the Boston National League team stopped using red as their team color. The Americans team color had been blue. The next year, 1908, the Americans adopted red as their color, and officially became the Boston Red Sox.
In 1918, the team won its fifth World Series, and then went into one of the longest championship droughts in baseball history. The Red Sox won the World Series in 1903, 1912, 1915, 1916, 1918, 2004, 2007, 2013, and 2018; they won the pennant, but lost the World Series in 1946, 1967, 1975, and 1986.
The Curse of the Bambino
Many thought their championship drought between 1918 and 2004 was caused by the "Curse of the Bambino", said to have been caused by the trade of Babe Ruth to the New York Yankees in 1920. The drought was ended, and the "curse" reversed in 2004, when the team won their sixth World Series Championship.
To get to the 2004 World Series, they beat the Yankees in the 2004 American League Championship Series; they lost the first three games to the Yankees, but then, facing elimination, they won the next four games and thereby won the ALCS. That was, and still is, the first and only time an MLB team has won a seven-game playoff series after losing the first three games.
After the ALCS, the Red Sox swept the St. Louis Cardinals to win their first World Series since 1918 (86 years) in 2004.
Other facts
They share a large and very famous rivalry with the New York Yankees. They also share a notably smaller rivalry with the Tampa Bay Rays because of the 2008 American League Championship Series and because of various on-field fights and disputes.
References
Other websites
"Official" Red Sox Nation Website
The Remy Report Jerry Remy's Sox Page
Boston Red Sox official website
1901 establishments in the United States
1900s establishments in Massachusetts |
Caernarfon Castle is a castle in Wales. It is a World Heritage Site.
References
Castles in Wales
World Heritage Sites in the United Kingdom |
The Czechoslovak koruna (in Czech and Slovak: Koruna československá, at times Koruna česko-slovenská; koruna means crown) was the currency of Czechoslovakia.
The (last) ISO 4217 code and the local abbreviations for the koruna were CSK and Kčs. One koruna equalled 100 haléřů (Czech, singular: haléř) or halierov (Slovak, singular: halier). In both languages, the abbreviation h was used. The abbreviation was placed behind the numeric value.
Czech koruna
The Czech koruna or Czech Crown has been the currency of the Czech Republic since 1993. The koruna is one of the European Union's 11 currencies, and the Czech Republic is legally bound to adopt the euro currency in the future.
The ISO 4217 code for the Czech Koruna is CZK. The symbol is Kč.
Slovak koruna
The Slovak Crown or Slovak Koruna has been the currency used in Slovakia since February 8, 1993. It replaced the Czechoslovak Crown. Slovak koruna should not be mistaken with the Slovak koruna during the World War II (Slovak: Koruna slovenská, short Ks, notice word order)
The ISO 4217 code for the Slovak Koruna is SKK. The symbol is Sk. One Koruna is equal to 100 hellers (written shortly as "hal.", in Slovak singular: halier). The symbol is put after the amount.
Slovak koruna exists in these values: 50 h, 1 Sk, 2 Sk, 5 Sk, 10 Sk, 20 Sk, 50 Sk, 100 Sk, 200 Sk, 500 Sk, 1000 Sk and 5000 Sk. 10 h and 20 h are not used since 31 December 2003.
The central rate of Slovak koruna against Euro was 35.4424 SKK as of 19 March 2007. Slovakia will use Euro instead of koruna from 1 January 2009.
Other websites
National Bank of Slovakia website
Slovakia
Czech Republic
Former currencies of Europe |
Christopher Emmanuel Paul (born May 6, 1985) is a professional basketball player who currently plays point guard for the Phoenix Suns of the NBA. He has also played six seasons with the New Orleans Hornets. His nickname is CP3. In 2008, Paul won an Olympic gold medal as part of the United States basketball team.
Paul played college basketball at Wake Forest University.
References
Notes
Other websites
American Olympic gold medalists
Los Angeles Clippers players
New Orleans Hornets players
Sportspeople from North Carolina
1985 births
Living people |
Chiapas Fútbol Club formerly known as Club de Fútbol Jaguares de Chiapas is a Mexican football club from Tuxtla Gutiérrez, Chiapas, currently playing in the Liga MX. The team plays their home matches at the Estadio Víctor Manuel Reyna. They are also known as Chiapas Jaguar.
Honours
Chiapas Cup: (3)
2003, 2005, 2007
Copa Mesoamericana: (1)
2011
Mexican football clubs
Chiapas
2002 establishments in North America
2000s establishments in Mexico |
To A.Reiff Ji;
COMPOSED BY
a
NEW YORK
Published by WILLIAM HALLS.S 0 N 543 Broadway,
fe'/TMOTrt-j Act cfCcgrcH nche v„. im 6y *r. Y;',' t 5,- ,■„ [Ms
3
z..
Siiificr CcurletthtioMin Oistrjct o' Urn hrk.
rr
AHAH.a M M IM
4 i
;
a.-:-
I
i;'"
141
//I.IOM H 3 T# /A i)/, |||;)ii I
./ « 0 «H .W /.I
> .# / 1 . 10*1
..V ' M.viWtW y.* »nyu> *'\k .V>^A\ HX .««<» |,u*.u . :*\ »\ I. tu V%l »\ i\ „vvii.« V m .\u \
. \u»l ^ 4 \4L«i\ \\\
L
•‘•y- ‘
“mi n n ehaha"
or
i.ArGHi:^rx avater polka.
I'RAJyCIS H. HWOH’.V.
f'.nit' (irconh'ng in Art of Cotigresn, A D. hgWm. Halltl'Sim, in iht^Clei'i'x itffice of Hit' IHsliiclCnini of fhf
Souihem Disiricl ofWeiv Yoii. .
4
/
/
r
i "
t’
f ■
t
N
%
|
Lartigue, Gironde is a commune. It is found in the region Aquitaine in the Gironde department in the southwest of France.
Communes in Gironde |
Cârna is a commune in Dolj County, Romania.
References
Communes in Dolj County |
<p>I have a container that contains some text. The container is restricted to being half the size of screen. Sometimes there's a lot of and this causes the text to overflow. In the case of an overflow, I'd like the container to be expandable. What is the best way to create an expandable container on the case of an overflow?</p>
<p>The code is as below:</p>
<pre><code>Widget build(BuildContext context) {
return Scaffold(
appBar: AppBar(title: Text('Document Overview')),
body: Container(
constraints: BoxConstraints(
minWidth: MediaQuery.of(context).size.width,
minHeight: 100,
maxHeight: MediaQuery.of(context).size.height / 2,
),
padding: EdgeInsets.all(10),
decoration: BoxDecoration(
border: Border(bottom: BorderSide(color: Colors.black)),
),
child: Column(
children: [
Expanded(
child: Column(
children: [
Text('Some text', style: TextStyle(fontSize: 24)),
SizedBox(height: 16),
Text(
'Some more text',
style: TextStyle(fontSize: 16),
overflow: TextOverflow.fade,
)
],
),
)
],
),
),
);
}
</code></pre> |
<p>I have a factor vector <code>x</code> looking like this:</p>
<pre><code>""
"1992-02-13"
"2011-03-10"
""
"1998-11-30"
</code></pre>
<p>Can I convert this vector to a date vector (using <code>as.Date()</code>)?</p>
<p>Trying the obvious way gives me:</p>
<pre><code>> x <- as.Date(x)
Error in charToDate(x) :
character string is not in a standard unambiguous format
</code></pre>
<p>At the moment I solve this problem like this:</p>
<pre><code>> levels(x)[1] <- NA
> x <- as.Date(x)
</code></pre>
<p>But this doesn't look too elegant...</p>
<p>Thank you in advance!</p> |
Peter Neil Slipper (born 14 February 1950) is an Australian politician. He was in the House of Representatives from 1984 to 1987 and from 1993 to 2013, representing the Division of Fisher in Queensland.
He was Speaker of the House of Representatives from 2011 to 2012.
References
Other websites
Slipper's biographical information on the Parliament of Australia website
Slipper's first speech to Parliament (28 February 1985) on the Parliament of Australia website
Prime Minister's Speech on No Confidence Motion
1950 births
Living people
Speakers of the Australian House of Representatives
Politicians from Queensland |
Andy van der Meyde (born 30 September 1979) is a Dutch football player. He has played for Netherlands national team.
Club career statistics
|-
|1997/98||rowspan="2"|Ajax||rowspan="2"|Eredivisie||4||0
|-
|1998/99||1||0
|-
|1999/00||Twente||Eredivisie||32||2
|-
|2000/01||rowspan="3"|Ajax||rowspan="3"|Eredivisie||27||2
|-
|2001/02||30||5
|-
|2002/03||28||11
|-
|2003/04||rowspan="2"|Internazionale Milano||rowspan="2"|Serie A||14||1
|-
|2004/05||18||0
|-
|2005/06||rowspan="4"|Everton||rowspan="4"|Premier League||10||0
|-
|2006/07||8||0
|-
|2007/08||0||0
|-
|2008/09||2||0
|-
|2009/10||PSV Eindhoven||Eredivisie||||
122||20
32||1
20||0
174||21
|}
International career statistics
|-
|2002||3||1
|-
|2003||5||0
|-
|2004||9||0
|-
!Total||17||1
|}
References
1979 births
Living people
Dutch footballers
People from Arnhem
Sportspeople from Gelderland |
Neem is a tree in the mahogany familysex Meliaceae. It is native to India, Myanmar, Bangladesh, Sri Lanka, Malaysia and Pakistan. It grows in tropical and semi-tropical regions. It was also the state tree of Hyderabad Deccan.
Neem is a fast-growing tree in India that can reach up to 15–20 m (about 50–65 feet) tall, and sometimes even to 35–40 m (115–131 feet). It is evergreen.It
is found in some major parts of Tamil nadu like tuticorin,tirunelveli ,etc,,,
Uses
Products made from neem have been used in India for over two millennia for their medicinal properties. They are said to be antifungal, antidiabetic, antibacterial, antiviral, contraceptive and sedative. Neem products are also used in selectively controlling pests in plants. Neem is considered a part of Ayurvedic medicine.
Neem is also known as the' village pharmacy'. All parts of neem are used for preparing many different medicines, especially for skin disease.
A compound from the Neem tree can be used as a spermicide .
Neem oil is used for preparing cosmetics (soap and shampoo, ozone as well as lotions and others), and is useful for skin care such as acne treatment. Neem oil has been used effectively as a mosquito repellent.
Neem is useful for damaging over 500 types of insects, mites, ticks, and nematodes, by changing the way they grow and act. Neem does not normally kill pests right away, rather it slows their growth and drives them away. As neem products are cheap and not poisonous to animals and friendly insects, they are good for pest control
In the UK, plant protection products that contain azadirachtin, the active ingredient of neem oil, are illegal.
References
Meliaceae
Plants of Asia |
Waldemar de Brito (, 17 May 1913 – 21 February 1979) is a former Brazilian football player. He has played for Brazil national team.
References
1913 births
1979 deaths
Brazilian footballers |
<p>I am trying to use <a href="https://github.com/Squirrel/Squirrel.Windows" rel="nofollow noreferrer">Squirrel</a> to Autoupdate my WPF application. It is installing the application in <code>%LocalAppData%</code> folder. I want to change this to <code>C:\Program Files (x86)</code> or Path choose by user.</p>
<p>I haven't found any doc related to this on their repo.So how can I ask for installation path while using Squirrel foe WPF application.</p>
<p>Is there any other better mechanism for update my wpf app with out downloading new <code>.exe</code> file from webpage manually by user ?. </p>
<pre><code>public static async void CheckUpdate()
{
Environment.SetEnvironmentVariable("squirrel_temp", @"C:\Program Files (x86)");
using (var mgr = new UpdateManager(@"C:\Users\jk\Documents\Visual Studio 2015\Projects\WpfApplication1\Releases"))
{
await mgr.UpdateApp();
}
}
</code></pre> |
Mahmoud Riad () (January 8, 1917 – January 25, 1992) was an Egyptian diplomat. He was Egyptian ambassador to United Nations from 1962 to 1964, Egyptian Minister of Foreign Affairs from 1964 to 1972, and Secretary-General of the League of Arab States from 1972 to 1979.
Honour
Foreign honour
: Honorary Commander of the Order of the Defender of the Realm (1965)
References
1917 births
1992 deaths
Egyptian politicians
Secretaries General of the Arab League
People from Cairo |
The Institut aéronautique Jean Mermoz (IAJM) is a French airline pilot school created in 1957. It is in Rungis, Ile-de-France
The school is famous for its aviation books, published in French and also in English since 2016, thanks to a cooperation with the French Civil Aviation University.
The school is member of the International Association of Aviation Personnel Schools and is in partnership with the aerospace university IPSA to offer a double-degree MSc in aviation / airline pilot.
References
Further reading
Official
1957 establishments in France
Aviation in France
Education in France
Île-de-France |
<p>What is the correct way to create a HTML-Email with inline attachments and non-inline attachments?</p>
<p>In addition please tell me what Content-Type to use with only inline attachments and with only non-inline attachments.</p>
<p>Until now i did it like this:</p>
<pre><code>MIME-Version: 1.0
[some more headers]
Content-type: multipart/mixed;
boundary="myboundary"
--myboundary
Content-Type: text/html; charset=ISO-8859-15
Content-Transfer-Encoding: 7bit
[html with img cid:my_image]
--myboundary
Content-Type: image/png; name="my_image.png"
Content-Transfer-Encoding: base64
Content-ID: <my_image>
Content-Disposition: inline; filename="my_image.png"
[base64 image data]
--myboundary
Content-type: application/pdf; name="my_pdf.pdf"
Content-length: 1150
Content-Transfer-Encoding: base64
Content-ID: <my_pdf.pdf>
Content-Disposition: attachment; filename="my_pdf.pdf"
[base64 pdf data]
--myboundary--
</code></pre>
<p>The mail looks good in outlook. But I noticed that Thunderbird did not display my inline image and shows 2 attachments instead (My image and my PDF). So I did some debugging and noticed that inline images should be sent via <code>Content-Type: multipart/related</code>. </p>
<p>So I changed <code>Content-Type: multipart/mixed</code> to <code>Content-Type: multipart/related</code> and Thunderbird displayed it correct: The image is shown in html and one attachment, the PDF is shown.</p>
<p>I am not sure if this is the correct solution although it seems to work. Is it correct to use <code>multipart/related</code> always (in case if i have inline and non-inline attachments, in case if i have only inline attachments and in case if i have only non-inline attachments)?</p>
<p>Or is the correct way to use one boundary of type related to split the inline attachments and one other boundary of type mixed to split the non-inline attachments?</p>
<p>I hope you can provide me a sample for</p>
<ol>
<li>Email with inline only attachments</li>
<li>Email with non-inline only attachments</li>
<li>Email with inline and non-inline attachments</li>
</ol> |
Santiago Salcedo (born 6 September 1981) is a Paraguayan football player. He plays for Lanús.
Club career statistics
|-
|2001||rowspan="3"|Cerro Porteño||rowspan="3"|Primera División||8||1||||||||||8||1
|-
|2002||33||10||||||||||33||10
|-
|2003||6||2||||||||||6||2
|-
|2003/04||Ankaragücü||Süper Lig||8||1||||||||||8||1
|-
|2004||rowspan="2"|Cerro Porteño||rowspan="2"|Primera División||0||0||||||||||0||0
|-
|2005||17||9||||||||||17||9
|-
|2005||rowspan="2"|Tokyo||rowspan="2"|J. League 1||12||5||2||0||0||0||14||5
|-
|2006||6||1||0||0||4||0||10||1
|-
|2006/07||Newell's Old Boys||Primera División||19||5||||||||||19||5
|-
|2006/07||Chiapas||Primera División||17||0||||||||||17||0
|-
|2007/08||Newell's Old Boys||Primera División||37||12||||||||||37||12
|-
|2008/09||River Plate||Primera División||16||2||||||||||16||2
|-
|2008/09||Newell's Old Boys||Primera División||18||1||||||||||18||1
|-
|2009/10||Lanús||Primera División||||||||||||||||
64||23||||||||||64||23
8||1||||||||||8||1
18||6||2||0||4||0||24||6
90||20||||||||||90||20
17||0||||||||||17||0
197||50||2||0||4||0||203||50
|}
International career statistics
|-
|2003||1||0
|-
|2004||0||0
|-
|2005||2||0
|-
!Total||3||0
|}
References
1981 births
Living people
Paraguayan footballers
People from Asunción |
<p>I have a deb package that I've created. From the postinst script, I would like to run:</p>
<pre><code>apt-get update
</code></pre>
<p>The package adds a proxy to the apt system by dropping a file in /etc/apt/apt.conf.d/. I would like to force the apt system to do the equivalent of "apt-get update". However, I cannot run that command directly from postinst, since the apt lock file has already been placed by dpkg which is installing this package! Is there some debconf tools/commands to do this?</p>
<p>As a bonus, I would love to be able to remove a package from within preinst/postinst:</p>
<pre><code>apt-get remove popularitycontest
</code></pre>
<p>NOTE - this package is for an internal project - not a deb that will ever be released into the wild or submitted to Debian.</p> |
Prosauropods were a group of early herbivorous dinosaurs that lived during the later Triassic and early Jurassic periods.
They were the largest herbivores in their environment, and quickly reached (6 to 10 meters long). All prosauropods had a long neck and small head, forelimbs shorter than the hindlimbs, and a very large thumb claw for defense. They were originally thought to be the ancestors of the sauropods, but are now considered by some as a parallel lineage.
Taxonomy
Infraorder Prosauropoda
?Yimenosaurus
Meroktenos
?Mussaurus
Family Riojasauridae
Eucnemesaurus
Riojasaurus
Family Plateosauridae
Plateosaurus
Sellosaurus
?Unaysaurus
Family Massospondylidae
?Adeopapposaurus
Coloradisaurus
Lufengosaurus
Massospondylus
Yunnanosaurus
Jingshanosaurus |
Dell Rapids is a city in the eastern part of the U.S. state of South Dakota. It is in Minnehaha County, about twenty miles north of Sioux Falls, the largest city in South Dakota. It became a city in 1888, and 3,633 people lived there at the 2010 census.
References
Other websites
City of Dell Rapids website
Cities in South Dakota
1888 establishments in the United States
1880s establishments in Dakota Territory |
Wish You Were Here is a concept album by Pink Floyd. It was recorded at Abbey Road Studios between January and July 1975 and released on 15 September 1975. The album would later be thought of as one of Pink Floyd's greatest albums and was ranked 209 on Rolling Stone's 500 Greatest Albums of All Time list. Its lyrics, written by Roger Waters, talked about the music industry, and the market-oriented record companies' not having an understanding and interest for musicians. The album also pays tribute to Syd Barrett, Pink Floyd's former guitarist and chief songwriter, especially with "Shine On You Crazy Diamond" and the "Wish You Were Here" title track. The album sold 10 million copies worldwide.
Track listing
References
Pink Floyd albums
Concept albums
Progressive rock albums |
Loir-et-Cher is a department in the centre of France in the Centre-Val de Loire region. It is named after the Loir and the Cher, two rivers that flow through the department.
Its prefecture is Blois and there are two subprefectures at Romorantin-Lanthenay and Vendôme.
History
The department is one of the 83 French departments made during the French revolution, on 4 March 1790. The department was created from part of the former province of Orléanais together with small parts of other provinces.
The new department had six districts: Blois, Vendôme, Romorantin, Mondoubleau, Mer and Saint-Aignan. The capital (now prefecture) was Blois.
In 1800, with the creation of the arrondissements in France, the six districts were changed into three arrondissements: Blois, Romorantin and Vendôme.
After the Battle of Waterloo (18 June 1815), the department was occupied by the Prussian army from June 1815 to November 1818.
On 10 September 1926, the arrondissement of Romorantin was eliminated but in 1943 it was made again an arrondissement. In 1961, Romorantin was merged with Lanthenay and the name, of the commune and of the arrondissement, was changed to Romorantin-Lanthenay.
Geography
Loir-et-Cher is part of the Centre-Val de Loire region. It has an area of .
The highest point of the department is in the Bois des Vallèes (), in the commune of Bouffry, and that is above sea level.
The department is bordered by the 6 departments in 2 regions:
Centre-Val de Loire region
Eure-et-Loir
Loiret
Cher
Indre
Indre-et-Loire
Pays de la Loire region
Sarthe
The main rivers are:
Loire, that flows through the centre of the department. The city of Blois is along this river.
Loir, a left tributary of the Sarthe; it flows through the northern part of the department.
Cher, that flows through the southern part of the department. It is a left tributary of the Loire.
Sauldre, a right tributary of the Cher river.
Climate
The Köppen climate classification type for the climate at Vendôme is an "Oceanic climate" (also known as Marine West Coast Climate) and of the subtype Cfb.
The average amount of precipitation for the year in Vendôme is . The month with the most precipitation on average is October with of precipitation. The month with the least precipitation on average is February with an average of .
The average temperature for the year in Vendôme is . The warmest month, on average, is July with an average temperature of . The coolest month on average is January, with an average temperature of .
Administration
The department is managed by the Departmental Council of the Loir-et-Cher in Blois. Loir-et-Cher is part of the region of Centre-Val de Loire.
Administrative divisions
There are 3 arrondissements (districts), 15 cantons and 276 communes (municipalities) in Loir-et-Cher.
The following is a list of the 13 cantons of the Loir-et-Cher department, following the French canton reorganisation which came into effect in March 2015:
La Beauce (4101)
Blois-1 (4102)
Blois-2 (4103)
Blois-3 (4104)
Chambord (4105)
Montoire-sur-le-Loir (4106)
Montrichard (4107)
Onzain (4108)
Le Perche (4109)
Romorantin-Lanthenay (4110)
Saint-Aignan (4111)
Selles-sur-Cher (4112)
La Sologne (4113)
Vendôme (4114)
Vineuil (4115)
Demographics
The inhabitants of Loir-et-Cher are known, in French, as Loir-et-Chériens (women: Loir-et-Chériennes).
Loir-et-Cher has a population, in 2014, of 333,567, for a population density of inhabitants/km2. The arrondissement of Blois, with 173,125 inhabitants, is by far the largest.
Evolution of the population in Loir-et-Cher
The main cities in the department are:
Gallery
References
Related pages
Arrondissements of the Loir-et-Cher department
Communes of the Loir-et-Cher department
Other websites
Departmental Council website
Prefecture website
Comité Departamental du Tourisme
Departments in Centre-Val de Loire |
Baker County is the name of three counties in the United States:
Baker County, Florida
Baker County, Georgia
Baker County, Oregon |
<p>The following classes had exactly the same css rules applied I wonder if the is a way to set those 3 in one.</p>
<pre><code>#menuHolder .l1 a:hover
#menuHolder .l2 a:hover
#menuHolder .l3 a:hover
</code></pre>
<p>So far I tried with no luck:</p>
<pre><code>#menuHolder .l1, l2, l3 a:hover
#menuHolder .l1 l2 l3 a:hover
#menuHolder .l1 a:hover, .l2 a:hover, .l3 a:hover
</code></pre>
<p>Thank you!</p> |
Ralph C. Wilson, Jr. (October 17, 1918 - March 25, 2014) was the founder and the owner of NFL's Buffalo Bills. The Ralph Wilson Stadium is named after him.
Wilson was born in Columbus, Ohio. He was raised in Grosse Pointe, Michigan. Wilson studied at the University of Virginia and at the University of Michigan Law School.
He was one of the founding owners of the American Football League, the league that the NFL merged with in 1970, and was the last of the original AFL owners. At the time of his death he was the oldest owner in the National Football League, at age 95. He was inducted into the Pro Football Hall of Fame on August 8, 2009.
Wilson died in Grosse Pointe, Michigan from natural causes, aged 95.
References
1918 births
2014 deaths
Deaths from natural causes
Sportspeople from Columbus, Ohio
Businesspeople from Michigan
People from Grosse Pointe, Michigan
Businesspeople from Columbus, Ohio |
Google
This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a project
to make the world's books discoverablc onlinc.
It has survived long enough for the copyright to cxpirc and tbc book to cntcr tbc public domain. A public domain book is one that was never subject
to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in tbc public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the pást, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr.
Marks, notations and other maiginalia present in the originál volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journey from the
publishcr to a library and finally to you.
Usage guidelines
Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including piacing lechnical restrictions on automated querying.
We alsó ask that you:
+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Search for usc by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.
+ Refrainfivm automated querying Do nol send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.
+ Maintain attributionTht GoogXt "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout this project and helping them lind
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.
+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is alsó in the public domain for users in other
countiies. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any speciflc use of
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe.
About Google Book Search
Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders
discovcr the world's books while helping authors and publishers reaeh new audienees. You can search through the full icxi of this book on the web
at |http: //books. google .com/l
^/. ^S2^
/
EGMONT
9 Cragttípf
IN FIVE ACTS.
BY GOETHE.
TRANSLATED FKOM THE GERMÁN.
LONDON:
SAUNDERS AND OTLEY, CONDUIT STREET.
1848.
\
t
PREFACE.
The following translation of Qoethe's Egmont is
believed to be the first entire English version of that
esteemed production. It was commenced somé years
ago^ then laid aside, and only resumed since the con-
tinent of Europe has again become, as at the epoch
of this dráma, the theatre of popular struggles. It
was deemed that this congeniality of subject, so far,
wiih the matters which now agitate the public mind,
might render the translation acceptable.
In offering it to the English reader, the translator
yentores to hope that, should it fail to present as
adequate a transcript of the eloquent originál as might
be desired, it may yet be the médium of promoting
in Bome degree an acquaintance with the beauties of
the latter, and alsó that the task will be found to
have been íaithfully and correctly executed.
With reference to the dráma itself, it is much to
IV PREFACE.
be regretted that Goethe should have so widely de-
partéd from the pure truth of history in portraying
the character of Egmont ; that, instead of exhibiting
him in the honourable position of a fond husband,
and the parent of a numerons fftmily, he should have
represented him engaged in a questionable intrigue,
and immersed in merely frivolous pursuits, at the
moment he became the yictim of a tyrant's ven-
geance. Facts may be sometimes legitimately altered
for the enhancement of dramatic effect; but it is
difficolt to palliate, npon these grounds, the intro-
duction of drcumstanees, which, liké those in the
dráma, can add no lustre to the hero*s fame ; while a
stricter adherence to the particulars of his domestic
life, would doubtless, in the hands of so great a poet,
have lent new pathos and effect to the catastrophe,
and increased our sympathy alike for the patriot and
the man.
In the notes at the condusion will be found an
historícal aceount of Egmont, and alsó of somé of the
other leading characters in the dráma.
Fbankfort-a-Main,
JunCi 1848.
> *
DRAMATIS PERSONiE.
Maboabbt 07 Pabma, Daughter of Charles the Fiíth,
and Begent of the Netherlands.
CouNT Egmont, Prince of Gaure.
WiLLiAM or Obahob.
Thb Dukb or Alya.
Fbbdinavd, his natural Soiu
Machiavblli, in the Service of the Begent
Richabd, Egmont's priyate Secretary.
SlLYA, 1
> Serving under Alva.
GOMEZ, J
Claba, beloved by Egmont.
Heb Motheb.
BBACKBiTBUBa, the Son of a Citizen.
ZoEST, Shopkeeper,
Yettbb, Tailor,
y Citizens of Bmssels.
Cabpenteb,
Soapboilbb,
BuTCH, a Datohman, Soldier under Egmont.
RüTSAM, a Frieslander, an invalid and áeai,
Yavsbn, a Clerk.
People, Attendants, Guards, &c. &o.
The Scene is in BrusteU,
i •■
EGMONT.
ACT THE FIEST.
SCENE I. — Soldiera cmd Cüizens wUh cross-bows,
Yetteb advcmces cmd hends kis cross-bow.
SOEST, BUYCH, EXJYSAM, <fec.
Soest Come, shoot, only shoot on, and make an
end of it; you wont win the prize, I can teli you.
In the three black ríngs ! You never shot that in
your life. So, for this year, I am master.
Yet. Master and king too^ who envies youf
You will have to pay double for it : it's only fair
you should pay for your success.
Buyck, Yetter, let us make a bargain; let me
purchase the shot of you, share the prize, and treat
the gentlemen; I have been here so long, and stand
B
2 EGMONT.
indebted for so many courtesies. If I miss, it shall
be as if you had shot.
Soeat, I should have a word or two to say in the
matter^ for, in point of fact, I lose by it. However,
on with it, Buycbl [Buych ahaoU,
Buych. Now, then, one — ^two — ^three — ^four !
Soest, Four rings 1 So be it !
AU, Long live the king ! Long live the king !
Buych. Thanks, my masters! Thanks — ^thanks
for the honour.
Yet, You have to thank yourself for that.
Ruy, I teli yo u UU.UJ .
Soest What, old man)
Ruy, I teli you he shoots liké his lord — ^like
Egmont.
Bv/yeh. Oh, compared with Inm, I am but a poor
bungler, indeed ! Nőne in the world can match him
at the rifle, not only when fortune favoura him — no,
no, whenever he shoots be is always victor. I leamt
itfrom him; he must be indeed a fool who could
sérve under him without leaming something. But
come, my masters, we must not forget, a king enter-
tains his followers; so to the king*s reekoning. Wine
bérel «
Feí. It is our rule that ^ »
EGMONT, 3
Buych. I am a foreigner, and a king, aod care no-
thing for your laws;
Z^. Whj you arc^ worse than tbe Spaniards.
Hitberto, at least, tliey have beien obliged to respect
Euyewm, What?
Soeat {Aloud,) He insists on treating us. He
will not hear of our clubbing togetber, and leaving
e^ly a double sbare fbr tbe king to pay,
Rwy, Let bim bave bis own way. 'Tis bis lord's
fasbion to be munifícent. [Wine Í8 hrougJU,
4 U, Hail Uy your majesty l Iiong live tbe king !
Yet, {To Buych.) It is your majesty. 'Tis to
you tbey are drinking.
Buych, Tbanks, my mastersI-^-tbanks^ if it must
be so!
Soeet 'Tis welL For a good Fleming could scarcely
drink tbe bealtb of bis Spanisb Majesty from bis beart.
Buy. Wbo?
Soeat {Alovd,) Fbilip tbe Second, King of
Spain.
Rwy, Our most gracious lord and master! God
bless bim !
Soest, Did you :piot Uke bis fatber, Cbarles tbe
Fiftb, better?
B 2
4 EGMONT.
Ruy. Heaven help him! There was a king
for you! Why, he held his hand over the whole
universe, and yet, when he met you, he greeted you
as one neighbour greets another. And if he saw
you abashed or frightened, he managed to reassure
you in so kind a manner. Yes, yes ! Why he rode
out just when it came intő his head; sometimes with
a few followers, sometimes with nőne. How we all
wept when he gave up the reins of govemment to
his son. He is quite another man; you understand
me — ^he is more majestic.
Yet. When he was here, he never suffered himself
to be seen without a train of royal splendour. People
say he speaks but little.
Soeat He is no lord for us Flemings. Our princes
must be blithe and meny, as we are. Live, and let
livel — ^that's our maxim. We will be neither de-
spised nor oppressed, good-natured fools as we
are.
Yet. The king, methinks, were gracious enough
had he but better counsellors.
Soeat. No, no ; he has no heart for us Flemings ; he
loves US not. How, then, can we lőve him ? Why is
the Count of Egmont so dear to alH Why do we
lőve him so devotedly ? Why? In his very glancé
EGMONT. 5
we reád he wishes us well. Gaiety, joyousness, con-
viviality, sparkle in his eyes ! Ali he possesses wonld
he gladly share with the needy — ay, and evén with
those who need it not. Long live Count Egmont !
Buych ! 'Tis yours to give the first toast, let us have
your master's health !
Buych, From my very sóul ! — long live Count
Egmont !
Buy, Conqueror at St. Quentin.
Buych, Hero of Gravelines.
AU. Hip ! Hurrah !
Ruy, St. Quentin was my last battle ; I could
scarcely march — scarcely hold the heavy musket;
still I managed to give the French one sound drub-
bing more, and, as a parting present, received a shot
in the right leg.
Buych, Gravelines ! my friends, that was the
day : the victory was ours, and ours alone. Did
not the French dogs carry fire and sword through all
Flanders ? But we gave it them, I trow : their stout
disciplined soldiers held out bravely for awhile, but
on we pressed, and shot, and hewed, till at length
their lines began to waver ; then Egmont's horse was
killed under him, and still we fought, pell-mell — ^man
to man, horse to horse, troop to troop, on the broad
6 lÉGMONT.
űat sand of tbe sea-shore ? When lo ! all at once, as
tbougb it feli from heaven^ bang ! bang ! down came
tbe cannon sbots from tbe moutíi of tbe ríver among
tbé Frenob ! It was «ome Englisb sbips wbicb
bappened to be sailing by from Dunkirk True,
tbey did not belp us mucb, only tbeir smialler ves-
sek cóuld come up at all^ and tbose not near
enougb — somé of tbeir sbots feli among ns, too.
But still it did good; it broke tbe spirit of tbe
Frencb, and raised ours. Tbeíi it went rick-rack,
over and mider^ all sbot dead or driven intő tbe sea :
and tbe fellows were drowned as soon as tbey caugbt
a scent of tbe water, wbile we HoUanders dasbed in
rigbt after tbem. As to us^ ampbibions animals as
we are^ we swam about in tbe water liké so many
frogS; bewing and sbooting away at tbe enemy as if
tbey were wüd ducks. Evén tbose wbo out tbeir way
tbrougb were not mucb better off, for tbe peasants
attacked tbem in tbeir fligbt, witb axes and pitcb-
forks, and few lived to teli tbe tale. Wby, was not
bis Frencb majesty glad enougb to bold out bis paw
and make peace directly ? Tbat peace you owe to
ud and to tbe great Egmont !
AU, Hurrab for tbe great Egmont ! Hurrab !
burrab!
EGMONT. T
Yet, If they had only given us him for Eegent^
instead of Margaret of Panna !
Soest. No, no, tnitii is trath ! I wíil not hear
Margaret bélied. Now 'tis my tom ? Long live our
gracious lady !
AU, Long live our gradous lady !
Soest Ye&y troly, she is an exoellent woman — ^long
live the Begent !
Tet. She is sensible and moderate in all her pro-
űeedings, if only e^e were not so wedded to those
priests. It is her femlt, too, that we have fourteen
new bishoprics in the knd ? What is the use of
that, I wonder 1 Only that they may shove strangers
intő all the good ben^ces, instead of choosing
abbots from the chapters, as they used to do. And
they would have ns believe it is all for the sáke
öf religion! Surely, three bidbops were enongh!
We did very well with them. Everything went on
orderly and comfortably. Now each of them must
act just as if he were wanted. We shall have nothiii^
henceforward bnt tronble and vexation, and the more
they sháke it the thicker it gels ! {I%e^ drinJí,)
Soest. But tíiat was the king's oommand ; she had
nothing to do with it.
Yet, Now we may not evén sing the new
8 EGMONT.
psalms. They are really set in very pretty verses,
and there's a great deal that's excellent in them, too;
these are forbidden us, but we may sing as many
profáné songs as we choose — ^and why ? They say
there's heresy in them, and Heaven knows what
all ! I confess I have sung them myself, but there is
something new now which I have not seen.
Buych, I should liké to see myself asking their
permission, indeed! In our province, we sing just
what we choose, but then Count Egmont is our stadt-
holder, and he does not trouble himself about these
matters. In Ghent, and through the whole of
Flanders, they sing just what suits them. {Aloud,)
Nothing can be more innocent than a sacred song.
Eh, father?
Ruy, Certainly, it is a godly employment.
Tet, But they say it is not in the right fashion,
not in their fashion; and as there is always danger in
it, it is better to leave it alone. The servants of
the Inquisition creep about where they are least
looked for; and many an honest man has suffered
already. Restraint of conscience was yet wanting!
If I may not do Bi&l liké, at least they might let me
think and sing what I please.
Soeat The Inquisition will never do here; we are
EGMONT. 9
not liké tbe Spaniards to let our consciences be tjran-
nized over! No^ no; tbe nobles must take care to
clip its wings betimes.
Tet. It is a bad business. Suppose it comes
intő tbeir beads to break intő my bouse^ wbile I am
sitting at my work bumming a Frencb psalm, tbink-
ing neitber good nor barm^ but singing it just to
wbile away an bour or so ; directly I am a beretic,
and am tbro wn intő a dungeon ; or if I cbance to travel
across tbe country^ and linger a few minutes near a
crowd of people wbo are listening to one of tbe
new preacbers — one of tbose come from Oermany^
I mean — I am instantly called a rebel^ and ín danger
of losing my bead. Have ye ever beard one of tbem
speak?
Soeat Tbey are fine fellows ! A little wbile ago I
beard one of tbem preacbing in a field^ before tbou-
sands and tbousands of listeners. Tbat was a very
different story from wbat tbey tbunder down to us
from tbe pulpit; cboking tbe people witb scraps of old
Latin. He spoke boldly out. He told us bow tbey
bad bitberto led us by tbe nőse, and kept us in utter
darkness, for tbeir own purposes; be told us, too,
bow we could procure ligbt : and all tbat be proved
fr^m tbe Bible.
10 JBGMONT.
Yet. Yes, there may be soínetMng in it after alL
I have often tumed tbe matter over in mj own mind,
and tried to make it out.
Buych, Eveiy one rons á(fter them.
Soest, No wonder, wben tbé;^ucan bear sometbíng
new and true, at tbe same timé.
Tet. And wby sbould not every one be allowed
to preacb afber bis own fosbión?
Buych, Come, mj masters, in tbis tattle you forget
tbe winé, and tbe Prince of Orange, too !
Yet, Ob, be is not to be so easily forgottén; be
is a regular wall, bebind wbicb one always fancies
one could bide oneself, and tbe devil bimself could
not get at one. Long live tbe Prince of Orange !
AU. Long live tbe Prince of Orange! Hurrab!
bnrrab!
Soest. Now old man — ^let ns bave your toast!
Euy, Soldiers, soldiers ! War for ever !
Buych, Bravó, old man ! Here is a bealtb to aU
brave soldiers ! War for ever !
Yet, War ! War 1 Know you wbat you are
sbouting? Tbat it sbonld c(yme flowingly from yov/r
lips is natural enougb ; but bow miserable we feel at
tbe sound, I can scarcely teli you. To bave tbe beat-
ing of the drum in one's ears from year's end to year's
EGMONT. 1 1
essá, to bear nothing but how one army marches here
and anothw there; bow they mount tbis bili (x balt
at tbat stream, bow many are left on tbis fí^d, and
bow many on tbat j bow one wins and anotber loses^
witbout evén understanding wbat tbey are figbting
about j bow somé town is taken^ tbe inbabitants put
to tbe sword^ and wbat befalls tbe poor women and
bdpless dbildren ! Ob, tbat is terríble ! And tben
^íivety instant comes tbe reflexion — ^tbere tbey are!
new it is onr tum !
Soeat Tberefore a citizen sbouki always be ready to
bear arms if necessary.
Ya. Very fine, indeed, for those who have ^ves
and cbildren ! — ^but yet I would ratber bear of soldiers
tban see tbem.
Buych, I sbould take tbat ill —
Tet, It was not meant for you, countryman.
Wben we got rid of tbe Spanisb soldiers we seemed
to draw breatb again.
Soeat Ay — tbey bad sbarp quarters witb
tbee
Yet, Hold tby nőise.
Soeat. Tbey drove bim out of bouse^ bome^ kitcben,
cellar — {They laugh,)
Yet, You are a rascal !
12 EGMONT.
Bwyeh, Feace^ my masters — must the soldier call
for peace? Well^ then^ as you will not hear of us, let
US have your toast !
Yet. With all my heart. Feace and safety!
Soeat Order and freedom !
Buy eh. Bravó ! to that we all agree 1
\They daah their glasaes togetker cmd merrüy
repeat the toords, Jmt yet m such a mcmner
that each vUers a different one, cmd hy that
Tnea/naform a chomat, The old mom Ustens
a/nd at lastjoina in,
ÁU, Feace and safety. Order and freedom!
13
SCENE 11.
Falace qfthe Eegent. ,
Enter Margaret of Pabma m a hmUing-dreM,
Cou/rtiers, Fages, cmd Servomta.
Ma/rg, Fut off the chase ; I shall not ride to-day.
Bid Machiavelli instantly attend me. [Cawrtieray S^c.
eocemU."] The thought of these fearful events leaves me
no peace : nothing can gladden — ^nothing divert my
mind. These dreadful images and fears are ever before
mine eyes : — and now the king will say, that these are
the froits of my mildness, my untimely clemency. Yet
my conscience telis me that in all things I have taken
the best, the only course, within my power. Should
I have earlier fanned the flames of discord? No!
I hoped to extinguish them — ^to choke them— ere
yet they burst forth in all their fury. Ay, this deep-
felt conviction justifíes my conduct in my own eyes,
but will it in my brother's ? For can it be denied,
the insolence of these heretic ministers is daily in-
creasing. They have blasphemed our sanctuaries !
inflamed the minds of the people, and incited them
14 EGMONT.
to open rebelKon. Spirits of evil have mingled among
tbe seditious, and deeds bave been committed^ tbe
very tbougbt of wbicb makes me sbudder ! Yet, of
tbese must I transmit an exact aud detailed account
to court. Ay, and at once^ lest tbe universal report
forestall my tidings^ and tbe King believe tbat ^pme-
tbing is still witbbeld. I see no means, stem or
gentle, to stem tbe torrent. Ob ! wbat are tbe migbty
ones of eartb upon tbe waves of bumanitj I We
híxcj tbat we rule tbem, wbile tbey bear us bitben
and ibiiber at tbeir pleasure.
EfUer MAcmAVELLi.
Mivrg, Are tbe dispatcbes for tbe King in readi-
ness?
MacK Anotber bour, and tbey await your signa-
tűre.
Ma/rg. Have you taken beed tbat tbe details be
sufficiently ample?
ifocA. Ample and circumstantial) as tbe King loves
tbem. I bave told bow tbe mutinous spirit fírst
broke out at St. Omer; bow a fiirious multitude,
armed witb staves, stones, bammers, axes, and sup-
plied witb cords, ladders^ &a, accompanied by a few
EGMONT. 15
armed men^ assailed the churches, chapels, and clois-
tersy drove out the worshippers^ broke open the gatei^
toré down the altars, dashed the statues of the saints
to atomS; defaced the pictures, and utterly destroyed
everything holy and consecrated they could lay their
hands on. How the crowd rapidly augmented, and
the inhabitants of Ypres threw open their gates
to admit them. How, with incredible celerity, they
destroyed the eathedral, and bumt the bishop's
Hbrary to ashes : how an immense multitude, seized
with the same madness, dispersed themselves over
Menin, Comines, Verviers, Lille, nowhere meeting with
the slightest opposition; and how, in one brief mo-
ment, the insurrection spread liké wildfíre from one
end of Flanders to the other.
Mofírg, Oh, what new anguish seizes me at the
repetition of the tale ! And alas, will not the evil
daUy increase instead of diminishing? Give me.your
opinion, Machiavelli.
Mach, Fardon me, madám. My opinions are
always so much liké mere fancies, and though you
usually appear well satisfíed with my servioes, it is
but rarely you deign to follow my counsel. How
often have you jestingly said, you look too far intő
foturity, Machiavelli, — ^you should be an histórián;
16 EGMONT.
We, who have to act, must confine our care to that
which lies immediately before us ! And yet, did I not
predict all that has occurred? Did I not wam your
Highness long, long ago ?
Mwrg, I likewise foresee mnch I cannot pre-
vént.
Mach, One word for a thousand ; all efforts to ex-
tirpate the new faith will fail. Leave it unmolested;
separate the heretics from the true believers; give
them their own places of worship; make them
amenable to the same law as their fellow-subjects^ and
you will see the tumult at once subside ; every other
means will be fruitless^ and sérve only to desolate the
land.
Mwrg, Hast thou forgottén the horror with which
my brother rejected the very mention of such a means?
Bjiow'st thou not how, in every letter, he renews
his commands for the rigorous execution of his
edicts? How strenuously he urges on me the main-
tenance of the true faith? That he will not evén
hear of the restoration of peace and order at the ex-
pense of religion? Does he not entertain spies in
the provinces, unknown evén to us, for the purpose
of ascertaining who favours the new doctrines? Has
he not ofben, to our utter amazement, named this
EGMONT. 17
or that person who secretly inclines to heresy? Com-
mands he not the utmost severitj, and dare I adopt
mild or lenient measures? Dare I let them imagine
he will ever máké concessions? Should I not at once
forfeit his confídence and his esteem?
Mach. I know it well. The King demands
implicit submission: you are to restore peace and
tranquillity through measures which will only embitter
still more the public mind, and inevitably kindle the
flames of war, from one end of the comitry to the
other. Consider well what you do. Think how
widely these opinions are diffiised ! Nobles, citizens,
soldiers, merchants, nőne have escaped the conta-
gion! What avails persisting in one's own ideas^
when everything around is changing. Would to
Heaven somé good genius would whisper intő Phi-
lip's ear that it better beseems a king to govem
citizens of two different faiths than to destroy them
through each other.
Ma/rg, Never let me hear such words again. Too
well I know that policy can but rarely preserve either
truth or faith ; that it closes our heart alike to candour,
charity and mercy. But shall we dare to sport with
the Almighty as with each other 1 What ! shall we
become indififerent to that holy faith for which so
c
18 EGMONT.
many have offered np tiieir lives? Shall we forsake
it for the unoertaii^ contradictory tenets of this new
religion?
Mobch, Think not the worse of me for my counseL
Man'g. I know thee and thy fidelityj I know a
man may be both wise and honest^ and yet miss the
best way of salvation to his sóul. There are others,
Machiavelli, whom I at once esteem and blame.
Mach, Whom mean you?
Mofírg. I must confess, Egmont has cansed me the
deepest vexation to-<lay.
Mach, Indeed ! — and how?
Mwrg, Oh, by his nsoal demeanour, by hin mingled
indifference and thoughtlessness. The fatál tidings
reached me as I was leaying mass, attended by him
and many others. I songht not to conceal my
anguish, I broke forth intő loud and bittér complaints ;
and tuming towards him, exclaimed. ^'See what
oc(nirs in your province. You, Count, from whom
the king hoped so much."
Mach, And what his reply?
Ma/rg, Oh, as though it had been the merést trifle !
answered he; let but the Flemings be satisfíed as to
their constitution, and the rest will soon follow!
Mach, Ferchance there was more troth than pru-
EGMONT. 19
dence in his words. How sbould confídence exist
while the Flemings but too clearly perceivé how
much more wecare for the acquisition of their wealtfa
than for the salvation of their souls ! Have not the
new bishops eat^i up ten times as inanj fat benefíoes
as they have saved souls 1 And are not most of them
foreigners ? As yet, tiie post of Stadtholder is occupied
by Flemings only ; but do not the Spaniards plainly
evince their ardent desire to supplant them evén in this
office? Is it surprising, that a nation sbould prefer
being govemed by its own people, and according to
its own laws, to being ruled by strangers who seek to
obtain footing in the land^ at the cost of its legitimate
possessors, who bring their own scale of actions with
them, and rule alike witiiout sympathy and without
oompassion?
M(vrg. You place yourself on the side of the ad-
versary.
MüLch, Not with my hea/rt, certainly ; and would
my reason could be completely on ours !
Mao'g, Were it deemed needful I would resign the
regency intő their hands, for both Egmont and
Orange once openly aspired to this high station ;
then they were foes, now are they united against me,
and are friends — ^inseparable friends.
c 2
20 EGMONT.
Mach, A dangerous pair.
Ma/rg, To speak plainly, I fear Orange, and I fear
far Egmont. Orange plots somé deep-laid scheme ;
he is silent and secret — seems to agree to everything,
and, with the affectation of the deepest respect, does
exactly what it pleases him.
Mach, Egmont, on tlie contraiy, bears him as
boldly as if the world were his own.
Ma/rg. He hokis his head as lofbily as though the
hand of majesty hovered not over it.
Mach, The eyes of the people are fixed upon him,
and he is the darling of every heart.
Ma/rg. Never has he shmined appearances, as
though nőne dared to call him to accomit. 'Tis by
the title Comit Egmont that he loves to hear him-
self called, as though he were resolved not to forget
that his ancestors were lords of Guelderland. Why
does he not assume the title of Prínce of Gaure, as is
his right ? What ! would he fáin renew these half-
forgotten claims?
Mach, I hold him for one of the king's most faith-
ful servants.
Mofírg. If he but chose, how deeply might he render
the govemment his debtor, but 'stead of this, he
causes us unspeakable vexation; why his feasts, his
EGMONT. 21
bauquetS; his entertainments^ do more towards
uniting the nobles than all the secret meetings in the
world. How often have his jests disturbed the minds
of the populace ! and what a sensation was created by
his last new liveries^ and the absurd devices of his
servants !
Mach, I feel convinced it was mere inadvertence.
Ma/rg. Bad enough ! he injures without sendng us.
The gravest matter he treats as a mere jest, and we^
to avoid the semblance of neglect, are forced to treat
trifles as matters of importance. He is far more
dangerous than the acknowledged head of a con-
spiracy, and I very much mistake if they are not of
the same opinion at court. I must confess that he
constantly causes me the greatest vexation.
Mach, He seems to me in all things to foUow the
dictates of his own conscience.
Ma/rg, His conscience has a most convenient
mirror. Why, his demeanour is sometimes absolutely
insulting. He bears him as though he were master of
the land, and nothing but his own sense of courtesy
withheld him from making us fíilly sensible that our
stay in it depends solely on his gracious will and
pleasure.
Mach, Naj; madám, lay not the worst construction
22 EGMONT.
on his actions— on his frank and careless bearing;
you but injure yourself and him.
Mcvrg, I speak but of the inevitable results of
his conduct. His Flemisb nobility and his golden
fleece, confírm his pride and daring: both would
shield him against any sudden outbreak of the king's
anger. Consider the matter attentÍTely : of all the
distorbanees in Flanders, he is the cause^ and he
ftlone. 'Stead of exerting himself with vigour to
suppress the new doctrines and punish their propti-
gators, he dther connlyed at or neglected their pro-
eeedingS; and perhaps^ at heart, was by no means
sony to fínd us something to employ our hands.
Leave me alone^ I will ayail myself of this oppor-
tunity to let them know all I think^ nor will I throw
the dart in vain. I know where he is vulnerable; he,
too, is mortal !
Mach Have you summoned the council? Will
Orange attend?
Mwrg, I have sent for him from Antwerp : they
shall share the awfol responsibility, they shall unité
with me, heart ai^d hand, in stemming this fearful
evil, or at once declare themselves traitors and rebels.
Haste, fínish the despatches and bring them hither
for my signature* Then oend the trusty Yasca at
EGMONT. 23
the instant to Madrid (he is faithful and unwearíed),
ihat mybrotber may leam througb him these tidings,
and that common report may not forestall them. I
would speak with him ere his departore.
Mobch, Tour commands shall be obeyed. \Exií,
SCENE in.
In the Jbouse ofa Cützen, Clara cmd her Motheb;
Brackenburg süHng m cm a/rm-chmr,
Clara. Will you not hold the tbread for me,
Brackenburg?
Brobck, Excuse me, Clara, I entreat you
Clovra. What ails you? Why deny me tbis trifling
service?
Brack. Tou bind me to you so closely with tbe
tbread, I cannot sbxm your eyes.
Cla/ra, Nonsense! — come, and hold.
Moiher, Give us a song, Clara — ^Brackenburg sings
sucb a good seoond : once you used to be so meny,
I always bad sometbing to laugb at
24 EGMONT.
Brcbck, Once!
Ch/ra, Yes, we will sing.
Brack, What you please.
Cla/ra, Only ríght meny, and dash away. It is a
soldier's song — ^my favourite piece.
[She winds thread, cmd sings with Bragkenbubo.
" The drums are lond beating)
The claríons playing,
My lőve his troops
For the battie arraying,
He rnles with a glancé,
As he polses his lance.
My heart, how 'tís beating
To wend with its lord,
Oh, had I a jacket, a plume, and a sword !
How bHthely I'd follow
With conrage and speed,
Throngh conntry, throngh province,
Where'er he may lead.
The foe yield before us —
They tremble, they flee :
To be but a soldier,
What raptore, what glee !"
\I)v/nng Clara's song, Brackenburg has ofien
loohed cU her ; cU last, his voice/cdls him,
his eyes fü vMh te(vrs, he sta/rts np, avd
EGMONT. 25
ruahes to the window — Claka finiahea the
song cdone; her Mother looks cU her half
cmgrüy; ahe ríaea, takea a few atepa afier
Mm, cmd tv/ma back, hcUf irreaohitdy, cmd
reawmea her aecut.
Mother, What's going on in the street, Bracken-
burgl I bear the sound of soldiers marching by.
Brack, It is the Kegent's body-guard.
Cla/ra. At this hour! What can that meani {She
riaea, a/nd goea to the window to Bbackenbubg.) This
is not the usual guard : it is much larger — aknost all
their troops ! Oh^ Brackenburg ! go^ and hear what
is the matter. It must be something unusual^ — go
dear Brackenburg — obiige me !
Brot/ck, I go ; I shall be back immediately.
\^He extenda hia homd — ahe givea hím hera.
Exít.
Mother. You send him from you again.
Cla/ra, I long to hear what is going on ; and be-
sides, do not chide me^ his presence gives me pain.
I never know how to demean myself towards him.
I have wronged him^ and it breaks my heart to see how
deeply he feels the wrong. Alas^ I cannot altér it !
Mother. He is such a good^ faithful fellow.
26 EGMONT.
ClarcL I cannot help bearíng me kindly towards
Ilim, and at times mj bánd unconsciously closes
wh^i I feel the soft — ^the gentle pressure of his.
I reproach myself that I deceive him — that I
nourisb hopes I never can fulfíl. Yet, God knows, I
deceive him not; I would not let bim hope, yet
cannot bid him despair.
Mother, That is not well.
Cla/ra. He was once Tery dear to me, and still in
myheart I wish him well. I might have beoome his
wife, and yet I never really loved Imn.
Mother. You would have been sure of happiness
with him.
Claau, Yes, I should have been provided for, and
led a calm and tranquil life.
Mother, And all that your own folly has forfeited.
Cla/ra, I am in a strange position ; when I reflect
on what has chanced, I scarcely know how it all came
to pass ; yet I have only to gazé on Egmont, and
everything becomes dear at once. Oh, what a man
is he ! All the provinees adore him ; and should
not I be the happiest of humán beings in his arms.
MotJier, But what will come of all tbis by and by ?
Cloara, Ah ! I only ask if he loves me ;-— oh, if he
loves me ! Is that a question?
EGMONT. 27
Mother. One has notbing but grief and disappoint^
tnent with one*s children. How can all this end?
Unceasing care and anxiety ! — ^it cannot tum out well ;
you haye made yourself and me wretched.
Ckvra, {Gomrdeasly,) You permitted it ín the ben-
ning.
Moűier. Yes, to my sorrow; I was indulgent —
ahrays too indulgent.
Clara, Wben Egmont rode bj^ and I ran to tbe
window to gazé on him^ did you chide mel Did you
not follow me yourself) Wben be looked up^ nodded,
and greeted me witb snúles and bows, were you
angry) Did you not feel yourself bonoured in your
dangbter?
Mother, Ay, reproacb me, too.
Claara, (Moved,) Wben bis visits to tbis street be-
came more frequent^ and we could no longer doubt it
was for my sake be came, did you not mark it witb
Beeret joy 1 Did you call me away wben I stood bebind
the kttice to await bim?
Mother. Could I dream it would go so far?
Clara, {WUhstifl^voicecmdrepresaedtears.) And
wben, at evening, he surprised us seated o'er our soli-
tary lamp, wbo was busied in receiving bim, wbile I
sat as if fettered to my diair, silent and trembling?
28 EGMONT.
Mother. And could I dream this fatál lőve would
make the prudent Clara so soon forget herself?
Now must I endure the thought tbat my only
daughter
Cla/ra. {Bwrating intő tea/re,) Mother, you wish it;
you lőve to grieve me !
Mother, {Weeping,) Ay, weep; make me still more
wretched with thy grief : is it not anguish enough to
know that my only daughter is a lost, abandoned
Gla/ra (coldly rising.) Lost — abandoned — Egmont's
beloved ! Where is the princess who would not envy
poor Clara her place in his heart? Oh, mother — dear
mother 1 It was not thus you were wont to speak !
What the people tbink! — what the neigbbours
report! — ^what is it to us? Is not this bouse a
very paradise, since Egmont's lőve has dwelt here]
Mother, One cannot help liking bim, to be sure, be
is so kind, so frank, so joyous !
Cla/ra, There's not a drop of falsé blood in his
veins. And then, mother, he is the great Egmont !
When be comes bither, how soft, how gentle is his
demeanour! How be strives to make me forget
his ránk, his glory! How anxious is be for my
healtb, for my happiness. Prince, hero, statesman —
all are mérged in the man, the friend, the lover !
EGMONT. 29
Mother, Comes he hither to-dayí
Ch/ra, Have you not seen me often at the window?
Have you not marked me listen to every sound?
Though I know he cannot be here till night; yet not
an hour has passed since day-break but I have ex-
pected him ! Were I but a boy, to follow his steps, —
to attend him at court ! — to bear his colours in the
battle-fíeld !
Mother, Thou wert ever a hoyden, evén while yet a
child; by tums wild with spirits, and rapt in
melancholy! Will you not make yourself a little
smarter?
Claara, Perchance, mother — perchance, if I have
leisure. Do you remember? Yesterday somé of his
foUowers marched by singing songs in honour of him
— at least, his name was in the song; the rest I could
not understand! My heart throbbed as though it
would have burst; I would fáin have called them
back, only shame withheld me.
Mother, Take heed ; thy thoughtlessness will ruin
all; thou wilt betray thyself before thine acquaint-
ances. But lately, at thy cousins', when thou sawest
the wood-cut and the deseription undemeath, and
called out " Count Egmont !" I grew as red as fire.
Cla/ra. And how could I help it? It was the battle
30 EGMONT.
of Gravelines, and the fígare wae ihat of Count
Egmont with the letter E ; and undemeath I reád,
'^ Count Egmont, wben his borsé was shot under bim ;"
it overcame me for the moment, and tben I could not
belp laugbing at tbe great wood-cut of Egmont, as
tall as tbe tower of Gravelines bárd by, and the
Ei^lisb ships at tbe side. When I tbink
Ervter BRACKENBUBa
Clao'a, Well, bow goes it, Brackenburg?
Braác. Nothing certain is yet known; it is ru-
moured that disturbances have lately broken out in
Flanders, and the E^ent is terri£ed lest they sbould
spread bitber; tbe castle is strongly garrisoned, the
citizens are pouring to the gates, and the people
crowding in tbe streets ; I will basten to my aged
father ! (Áhout to goJ)
GlcMra, Sball we see you to-morrowí Imustarrange
my dress a little; I expect my cousins presently — ^I
look such a fígure! Help me a moment, dear
motber. Take tbe book with you, Brackenburg,
and bring me anotber such a story to-morrow.
Mother, Farewell!
Brack, {Ojffering his hcmd.) Your bánd !
EGMONT. 81
CUvra, When we meet again. (Exeunt Mather
4md dcmgkter.)
Brack, I had resolyed to leave her, — ^to leave ber
instantly. Yet now she takes me at my word, and
bids me hence — ^my very brain seems to tum with
agony! Wretched man, does not the fate of thy
natÍTc land — does not the rising tumult move thee?
Is it alike to thee whether countr3rman or Spaniard
rule over thee? Oh, how far otherwise in boy-
hood's days ! Then when the exercise was given out,
"Brutus's speech for freedom," was Fritz ever the
first ; and the rector used to say, if only it were more
quietly repeated, not hurried so, one word over
another ! Then my blood boiled for action. Now
my whole being seems wrapped up in this one
girl ! I cannot leave her ! Yet, she cannot lőve me !
Ah, surely she has not quite rejected me? Not
quite ! Can it be true ? The fatál tale a friend but
lately whispered in my ear, that by night she secretly
admits a man, while she forces me to bid her farewell
ere evening closes ! No; it cannot be ! It is a lie, a
base calumnious falsehood ! Clara is as pure as I am
wretched. But she has rejected me! — has banished
me from her heart^ and shall I live on? No, I
can bear it no longer ! Already is my native land
32 EGMONT.
convulsed with civil strife ! Yet I remain unmoved
amid the tumult ! I can no longer bear it ! Wben
tbe trumpet sounds^ wben a sbot falls^ bow it tbrills
me tbrougb boné and marrow ! Yet it arouses me
not from tbis sbameful trance ? It nerves not my
beart to rend its toils asunder ! Degrading bondage !
Better at once to end it ! A little wbile ago I leapt
intő tbe stream — I sank — ^but nature was too strong
for me ; I felt I could swim, and saved myself in my
own despite. Could I but forget tbose days wben
sbe loved me, or seemed to lőve me ! Wby did tbese
brigbt delusive bopes wither up all otber eartbly en-
joyment, by tbe glimpse of Paradise tbey disclosed
from afari And tbat first kiss — ^tbat only one!
Here (J>aying his hamd on the tohle) sbe bad ever
bome ber kindly towards me — but tben sbe seemed
toucbed by softer emotions — sbe gazed on me — our
eyes met — ^my brain seemed to reel, and I felt ber
lips on mine ; and now ! die unbappy! Wby lin-
gerest tbou] {He dra/uoa forth a hotüe from his
pocket,) I will not bave stolen tbee in vain from my
brotber's medicine ebest, tbou bealing poison ! J^of
tbou sbalt end tbese bopes — tbese doubts — ^tbis
deadly anguisb, and for ever !
83
ACT II.
SCENE I. — Squcfíre in Bruasds,
Yetteb cmd Cabpeitteb enter, meetmg,
Ca/rp, Did I not say so before 9 Eigbt days ago,
at the Guild, I wamed you there would be sad
doings.
Tet. Is it true^ tben^ tbey bave plundered tbe
cburcbes in Flanders ?
Ca/rp, Cburcbes and cbapels ! all destroyed !
Notbing left but tbe bare walls. Tbe wortbless
rabbié ! And tbat injures our good eause ! We sbould
bave laid our just grieTances before tbe Eegent in a
fírm but moderate tone, and insisted on tbeir re-
dress before-band ; now if we speak, if we assemble,
'twill be said we belong to tbe rebels !
Yet. Yes; so tbinks every one at first. Wby
D
34 EGMONT.
sbould you thnist your long nőse intő it. Kemember,
the neck is not so very far off!
C(M^, I am always temfied when the rabbié,
tbose who bave notbing to lose, take matters intő
tbeir own bands ; tbey use as tbeir pretext tbose
very grounds of complaint wbicb we must likewise
invoke, and tbus bring misfortune on tbe country.
Ender SoEST.
Soest, Grood day, my masters! Is it true tbat
tbe rioters are bending tbeir course straigbt bitber-
wards?
Cany, Here tbey sball toucb notbing, I promise
you.
Soe«t, A soldier came intő my, sbop just now to
buy tobacco, so I asked bim about tbe matter. Tbey
say tbat tbe Begent, courageous and prudent as sbe
is, seems, for once, quite discomposed. Affairs must
be bad, indeed, for ber to bide berself tbus bebind
ber guards. Tbe citadel is carefiilly garrísoned. Tbey
say sbe evén means to leave tbe town.
Gwtp, Tbat sbe sball not. Her presence is our
Bafeguard. We will protect ber better tban all ber
EGMONT. 3Ö
soldiers; and if she only upholds our rights and
prívileges, we will defend her to the death.
Enter Soap-boiler.
Soa/p, Bad business — ^bad business! Sad ríots —
sad disturbances! Mind you remain quiet^ or they
will take you for rebels, too.
Soest, There they come — the seven wise men of
Greece.
Soof, I know there are many who have secret
dealings with the Calvinists, who blaspheme the
bishops^ and do not spare the king himself ; but a
faithful subject, and a good Catholic
[A crowdjoina the speakera,
Enter Vansen.
Vem, God greet you, gentlemen! What news?
(7a^. Do not talk to that fellow — ^he is a bad
subject.
Yet, Is he not Dr. Wiet's secretary?
Ca/rp, Oh, he has had many masters. First he
was a clerk; and, as one patron after another dis-
D 2
36 EGMONT.
missed him, on account of his roguery, he now dab-
bles in the trade of attomey and lawyer.
[More people jóin them, cmd congregate in
knots.
Vem, So you, too, assemble to put your wise
heads together ! It is certainly wortli talking about.
Soest I think so, too.
Vem. Now, if only one of you had heart, and
the other head enough, we might break the Spanish
fetters at once.
SoesL Sir, you must not prate thus wildly. Did
we not take our oath to the king?
Vem. Ay, and the king to us — ^mark that !
Tet. That is worth hearing; out with it, friend !
Severcd, Yes, he understands it. He is a sharp
fellow.
Vem, I had a patron once, who was fond of
collecting old parchments and papers of ancient con-
stitutions, laws, and contracts; and he set a high
value on rare books. In one of these, I found our
whole constitution. How we Netherlanders used to be
ruled by separate princes — how our ancestors paid
all due reverence to their sovereign, while he go-
vemed them as he was bound to do, but were on their
guard the very moment they perceived he wanted
EGMONT. 37
to kick over the traces. If there was but a sign of
it, the States were after him instantly; for every pro-
vince, however small, had its own municipality and
its own stadtholder.
Cwrp, Hold your tongue— we have known that
long ago. Every honest citizen is acquainted with
the constitution as much as need be.
Yei, Let him speak; we shall always leam somé-
thing.
Soest, He is quite right.
Others. Teli us — ^tell us! We do not hear that
every day.
Vem, Oh, you are regular citizens — ^you live only
for the present day; and as your trade descended
to you from your ancestors, so you will let any one
rule over you who has the will and the power; you
ask neither as to the descent, nor the history, nor the
right of a Eegent ; and the Spaniards have taken ad-
vantage of your negligence, to draw the net tight
over your ears.
Soest Who has time to think of that ? if one can
only get one's daily bread !
Yet, The devil! Why did not somé one step
forward in time, and teli us all that?
Van, I teli you it now. The King of Spain
38 EGMONT.
who, by good fortune, has all the provinces under his
sway, has no right to govem them otherwise than the
petty princes to whom they once separately belonged.
Do you understand that ?
Tet. Explain — explain!
Vem. Why, is it not as clear as the sun in
heaven ? Must not each of you be govemed according
to your peculiar rights ? Whence comes that ?
Citizen, True.
Vem. Has not Bnissels a different law from
Antwerp, Antwerp from Ghent ? Whence came that ?
Other Citizens. By heavens !
Vem. But if you let matters go on in this way,
they will soon teli you a different story. What Charles
the Bold, Frederick the Wamor, and Charles the
Fifth, vainly sought to accomplish, Philip will carry
out through a woman's hand.
Soest Yes, yes ! The old princes tried it, too !
Vem. Ay, our ancestors were ever on the watch ;
if they but began to suspect their prince, they took
his son and heir, kept him as hostage, and restored
him only on the most satisfactory conditions. Yes,
OUT fathers were proper men. They knew what was
good for them. They knew how to get what they
wanted, and establish it; that is why our privileges
are so distinct, our liberties so well secured.
EGMONT. 39
Soa^. What díd you say about our rights ?
Peoph. Teli us of our rights— ^tell us of our privi-
leges.
Vem, Though all the provinces have advantages,
nőne are so highly distinguished as we of Brabant. I
have reád it all.
Soest Say on !
Yet, Let us hear !
Citizen. I beg of you !
Vem, First, it stands written thus : the Duke of
Brabant shall be to us a true and faithful lord.
Soest, Are those the words?
Yet, Faithful ! Is that true ?
Vem, As I teli you. He is pledged to us as we
are to him. Secondly, he shall neither himself exert
any arbitrary authority over us, nor permit it to be
exerted by others in any manner whatsoever.
Tet, Admirable ! he shall not exert any arbitrary
authority over us himself, nor allow it to be exerted
by others, in any manner whatever.
Vem. In express words.
Yet, Qet us the book.
A Citizen, Yes, we must have it.
Others. The book ! the book !
Ánother, We will go to the Kegent with the book.
Another, You, Mr. Doetor, shall be the spokesman !
40 EGMONT.
Soap, Oh, the blockheads !
Othera. Sometíiiiig more firom tíie book !
Soap. ril knock bis teetb down bis tbroat, if be
says anotber word.
Citíaens, We will see wbo dares lay bánd on bim.
Teli US sometbing of our privileges. Have we more
privileges ?
Vem, YeB, many and valuable ones. Tbus it
stands : tbe lord of tbe country sball neitber increase
nor altér tbe number of tbe clergy, witbout permis-
sión of tbe nobility and tbe people. Mark tbat ! — ^nor
is be to cbange tbe constitution of tbe land.
Soest. Is it so !
Vem, I will sbow it to you — ^written two or tbree
bondred years ago.
Cüizen, And we endure tbe new bisbops ! Tbe
nobles must protect us, or tbey will soon find wbom
tbey bave to deal witb.
Oihere, And we suffer tbe Inqidsition to bully and
frigbten US !
Vem, Tbat is your own fault.
People. We bave Egmont and Orange still — ^tbey
will guard our rigbts.
Vem, Your brotbers in Flanders bave already be-
gun tbe good work.
Soap. Tbou dog ! {Strikea hvm,)
EGMONT. 41
People, Art thou, too^ a Spaniard ?
Anoihef, What, that wortiiy man !
Ánother, The leamed man !
[They rusth v/pon the Soapboiler.
Corp, For heaven's sake ! (Others mix in the
struggU.) Citizens, what means this ?
[Boy 8 whiaüe, th/row stones, cmd set on doga. The
cüizens ata/nd cmd look on, People run
V/p; 8ome wcdk quietly v/p cmd down:
others play aU aorta of Priclca, ahou/t, cmd
hv/rrah,
Citizena, Freedom and privilege ! privilege and
freedom!
^nter Egmont, toith/oUowera.
Egm. Peace, peace, good people ! What is the
matter ? Separate them írom each other.
Ccurp. My good lord, you come liké an angel firom
heayen ! Hush ! See you not the Count Egmont?
Reverence to Count Egmont 1
Egm. Here, here too! What now? Citizen
against dtizen ! Cannot evén the neighhourhood of
our august Regent keep this madness within bounds?
Separate directly, and go to your business — ^'Tis a
bad sign when you keep holiday on working days.
42 EGMONT.
What is the matter 1
[The tumidt graduaXíy siihsides, omd aU sur-
round Mm.
Ca/rp. They are quarrelling about their privileges.
Egm. Which their own foUy will endanger. And
who are you? — ^you seem respectable people.
Ccurp. We seek to be so.
Egm. What is your trade?
Caap, Carpenter, and head of a guild.
Egm. And you?
Soest. Grocer.
Egm. And you?
Yet. Tailor.
Egm. I recollect; you helped to make the liveries
for my people — ^your name is Yetter.
Tet. I am honoured by your recalKng it.
Egm. I seldom forget any one whom I have
once seen or spoken with. Now, hear me, good
friends; do your best to keep the people quiet ! Bé-
liévé me, you are in bad report enough already : do not
provoke the King still more. After all, the power is
in his hands. An honest and industrious citizen has
everywhere as much freedom as he can need.
Ca/rp. Ah, true ; but that is the misfortune ! The
thieves, the drunkards, the lazy knaves, with your
EGMONT. 43
Orace's permission, who quarrel because they have
nothing to do, rave for their privileges, and impose on
. the credulous and curíous. To get a can of beér, they
create disturbances whioh are the ruin of thousands ;
but that is just what they want. We keep our chests
and houses too well locked to please them, and they
would fáin drive us thence with firebrands.
Egm, You shall find all due support and pro-
tection. Means have been taken to stem the evil.
Keep finn against the new doctrines, and do not
fancy that rebellion will confirm your privileges.
Bemein at home^ nor suffer the people to eollect in
the streets. Sensible men can efiect much.
[By thi8 time the greater pcvrt of the crcnjod has
disappea/red,
Ca/rp. Thanks to your excellence — ^thanks for your
good opinion. All that is in our power shall be
done. \_Exit Egmont.] A gracious lord! a right
Fleming ! nothing Spanish about him.
Tet, If we had only him for Kegent! how wil-
lingly would all obey him !
Soeat That the king would not hear of. He al-
ways takes care to fiU this place with his own people.
Tet. Did you not see hisgarb? 'Twas after the
newest fashion — ^the Spanish out.
■I
44 EGMONT.
Garrp, A noble-looking gentleman !
Yet. His neck would be a delicious morsel for the
headsman.
Soest, Areyoumad? How came such thoughts intő
your head ?
Feí. Strange eijough, but so it is, I never see
a fine long neck now without thinking involuntarily
how well that would do for the block ! These cursed
executions ! — I cannot get them out of my mind. In
my dreams at night, I feel twinges in every limb. I
haye not a single hour's enjoyment ; as to jest and
pleasure, I have almost forgottén them. These fearful
images seem bumt as if in letters of fíre upon my
brow ! \ExewnJb,
SCENE II.
Eomont's dweUing, A Segretabt aeated at the tahle
with pa/pers; he rises impatiently.
Sec, Still he comes not! Here have I waited
these three mortal hours, pen in hand, the dispatches
before mel Just to-day, too, when I would fáin
EGMONT. 4Ö
be gone so early — ^I bum with impatience ! Be
ponctual to the moment, was bis last command wben
be left me^ and yet be comes not ! Tbere is so mucb
to be done, it will be midnigbt ere my task is over.
True^ be is a gracious master, but I would ratber be
were ever so severe, so be dismissed me at tbe appointed
bour. One could tben arrange accordingly. It is
now full two bours since be left tbe Regent. Wbo
knows wbom be may bave got bold of in tbe mean
time.
Enter Egmont.
Egm. Well?
Sec, I am ready, my lord ; and tbree couriers are
waiting.
Egm. I bave kept tbee too long: tbou seem*st
somewbat annoyed.
Sec. In obedienoe to yonr command, I bave been
in readiness for somé bours. Here are tbe papers.
Egm. Dona Elvira will be angry witb me wben
sbe leams I bave detained tbee.
Sec. You jest, my lord !
Egm, No! no! Wby blusb, man? I laud tby
taste. Sbe is very fair; and I am rigbt glad tbou
bast a friend in tbe castle. Well, wbat say tbese
letters?
46 EGMONT.
Sec. Much ; and nothing very cheering.
JSgm, 'Tis well, then, we have joys at home, —
we have the less need of cheering news from abroad.
Is there much to be done?
Sec, Yes, my lord ; three couriers are in waiting.
JSgm. Out with it — ^the most important.
Sec. It is (dl of importance.
Ugm. One after the other. Only dispatch.
Sec, Captain Breda sends an account of what has
lately taken place in Ghent^ and the surrounding dis-
trícts. The tumult is almost appeased.
Ugm, 1 suppose he relates individual cnmes and
misdemeanours.
Sec, Oh, abundance of them !
Ugm. Spare me the recitál.
Sec. Six of those who toré down the image of the
Virgin at Verviers have been taken prisoners; he
asks if they are to be hanged, liké the others ?
Egm, Oh, I am weary of hanging : let them
be flogged through the town, and sent about their
business.
Sec, There are two women among them. Are
they to be flogged?
ügm, Why, no ; let him reprimand them severely —
that will be enough.
EGMONT. 47
Sec, Brink, of Breda*s company, wishes to many.
The captaín hopes jou will not permit it. He sajs
there are already so many women in the camp, that
when the troops march^ they resemble a horde of
gipsies more than a body of soldiers.
Egm, Let it pass for him. He is a gallant joung
fellow ! He entreated it so eamestly, ere my de-
parture; but this is the very last time, though
it grieves me to refuse the poor devils their only
comfort.
Sec. One of the Protestant leaders was discovered
passing through Comines in disguise. He swore
he was about to leave for Francé. According to law
he should lose his head.
Egm, Let him be taken over the borders in
secrecy. But bid him beware ! — ^he will not escape so
easily a second time.
Sec, There is a letter from your steward. He
writes^ little money is fortheoming; that he can
scarcely contrive to send you the sum you require
this week j that the laté tumult has thrown everything
intő the utmost confusion.
Egm, We must have the money ; he must procure
it how he can.
Sec, He says he will do his best, and will arrest
48 EGMONT.
Baymond, who has been so long in your debt^ and
send him to prison.
Egm, But methought he had promised to pay?
Sec, The last time he himself fixed a fortnight
as the date of payment.
Egm, Well, grant him a fortnight longer: if by
that time the debt is not discharged, he may proceed
against him.
Sec, You will do well; it is not want of power, but
of inclination with him. Doubtless he will change
his tone when he sees you are in eamest. Besides,
the steward says he will keep back the pensions you
allow the old soldiers' widows for a month. Perhaps,
in the meantime, you may devise somé other plán,
and arrange.
Egm. What is to be arranged here? These poor
creatures need the money more than I. He must
give it them as usual.
Sec. But, my lord, whence is he to procure the
gold?
Egm. He must care for that. I told him so in a
former letter.
Sec, For that very reason he makes the proposaJ.
Egm, It will never do — ^he must find somé other
expedient ; let him make proposals which are admis-
EGMONT. 49
sible^ and; above all^ let him send me money forth-
with.
Sec, I have laid Count Oliva's letter here again.
Fardon my recalling it to your memory. The vene-
rable Count surely deserves an explicit answer. You
said you would write to him with your own hand.
He loves you as a father.
Egm, No, no; of all things I detest writing the
most. Thou imitatest my hand so admirably, write
in my name. I am expecting the Prince of Orange.
I only wish that something may be said to calm his
fears.
Sec. But just give me an outline of what you desire.
I will prepare the answer, and lay it before you. It
shall be written so, that in a court of justice it might
pass for your hand.
Egm. Give me the letter. {After hamrtg looked
over ü.) Oh! dear, kind, old man — wert thou so
prudent in thy younger days? Didst thou ne'er scale
a dangerous rampart? Didst thou ever remain in the
rear of battle when prudence counselled thee? Good,
faithful friend. His sole aim is my welfare and
eafety, forgetting that the man, whose only care is
his life, is already more than half dead. Bid him
haye no fears for me. I act as I am forced to act;
E
ÖO EGMONT.
Tior am I heedless of my own safety. Let him use
his influence at court in my behalf. and assure him
Sec. Is that all? oh^ he hopes for more!
^gm, What more can I say? Thou mayst amplify
it if thou wilt : he ever harps on the same string ;
he would have me live as I cannot live ; that I am
of gladsome mood ; that I take matters lightly^ 'tis
my good fortmie, nor would I exchange it for the
silence and safety of the sepulchre. Not a drop of
Spanish blood runs in my veins. I have no inclina-
tion for the Spanish mode of life, nor does it suit me
to regulate my motions by the new court cadences.
Do I live, then, only to care for life? Must I deny
myself the enjoyment of the presefrU hour, the better
to secure the next? and must that, too, when it comes,
be consumed in care and anxiety?
Sec, I beseech you, my Lord! bear you not so
harshly towards the good old man — you who are
wont to be so kind to all; let me but write and
calm his fears. See, how anxious he is for your
welfare, yet with how much delicacy
Egm, Ay, but he ever touches the same string ;
he knows of old, how I detest these exhortations.
They sérve but to perplex, and never aid me. What
EGMONT. 51
if I were a somnambulist^ and in my slumber climbed
to the summit of somé lofty towerí Say, were it an
act of fríendship to caU me by my name^ to wam,
to wake^ and perchance^ by waking, kill me? Let
every man choose his own path^ and guard himself
as best he may.
Sec, You it may beseem to disregard your own
safety^ but those who know and lőve you
Ugm, {Looking intő the letter.) There, he recalls
the old story of our boyish follies ; one evening, in
the overflow of wine and mirth, and the sensation it
created throughout the kingdom! — Well, we had a
cap and bells embroidered on our foUowers' shoulders,
and then changed this süly device intő a bundle of
arrows! A still more dangerous symbol for those
who are resolved to find somé meaning where, in
reality^ there is nőne. We committed these^ and
similar follies, in a moment of mirth and revelry.
Ours was the blame, that a noble troop with beggars'
bags and self-chosen nicknames, recalled, with ironical
humility, the monarch's duty to his mind. What
then? Is a carnival game to be transformed at once
intő high treason? Are we to be grudged the few
gay omaments which youthfiil mirth and fancy twine
aroimd the nakedness of life? No; if we take ex-
e2
52 EGMONT.
istence too gravely, what is its worth? If the
morning is to wake us to no new joys, the even-
ing to bring no new pleaaures in its train, is it
worth the trouble of dressing and undressing? Does
the snn shine for me to-day only that I may refléct
on what passed yesterday? or that I may plán and
arrange that which is utterly beyond my power to
determine — ^the destiny of the morrowí No, no ;
leave these reflections to scholars and courtiers ! Let
them ponder, meditate, ruminate, — obtain what they
may, by eunning and by trickery. If thou canst
make any use of aU this without tuming thy letter intő
a sermon, 'tis well. The good old man takes matters
too much to heart. The friend who long has clasped
our hand, presses it more warmly than ever, when
about to bid us farewell.
Sec. Pardon me ! The pedestrian turns giddy when
he beholds a man ride pást with frantic speed.
Egm, No further, friend! As if urged by in-
visible spirits, on rush the steeds of time, bearíng
along the frail car of our destinies, and nothing
remains to us, but with fírmer hand to grasp the
reins and seek to guide their course ; to control it lies
beyond our power — ^whither it goes, who shall dare to
say? Who can aright remember whence it came?
EGMONT. Ö3
Sec. My lord, my lord !
Egm, I stand high, but I will soar still higher.
My sóul is nerved with courage, hope and strength :
not yet have I reached the summit of my greatness ;
but once attained, I will stand fírm, not totter ;
and should such be my doom, what matters it whe-
ther the tempesfs blast, the lightning's flash, or a
falsé step precipitate me intő the abyss beneath? I
shall but lie there with thousands of others. Never
have I shunned to throw the bloody die of war with
my brave comrades for a paltry stake, and shall I
haggle now that all most dear, most precious in ex-
istence hangs on the balance?
Sec, My lord — my lord ! You know not what you
say : may God preserve you !
Egm, Well ! CoUect thy dispatches — the Prince of
Orange come^ — ^fínish those of the most importance,
that the messengers may be sent off before the gates
are closed. There is time enough for the rest. The
Count's letter may lie over till to-morrow. Omit not
thy visit to Elvira, and bear her my greetings — ^in-
quire after the Eegent's health. I fear me she is ill,
though she would fáin conceal it. \Exít Secretabt.
Ö4 EGMONT.
Enter Prince of Orange.
Egm, Welcome, Orange! You seem somewhat
gloomy.
Orcmge. What say you to our interview with the
Eegent?
Egm, I marked nothing extraordinary in her re-
ception. I have oft-times seen her thus before. She
seemed somewhat indisposed.
Orcmge, But marked you not she was more re-
served than is her wont; at fírst, she slightly pndsed
our conduct in the laté disturbances; then observed,
that it might still be represented in a falsé light;
then tumed the conversation to her favourite theme,
that we were not sufficiently sensible of the attach-
ment and kindness she has ever evinced towards us
Flemings^ and have always treated it too lightly; that
nothing tumed out as she could have wished; that
she was becoming weary of it^ and that the king
would be compelled at last to have recourse to other
measures. Did you hear all that?
Egm, Not exactly — I was thinking of something
else. She is a woman, good Orange, and all women
expect that every neck should bow beneath their
geutle yoke j that every Hercules should lay aside his
^
EGMONT. 66
lion's skiii; to swell their female train; that because
ihey are inclined to peace^ the frenzy that has seized
a nation^ the storm that mighty rivals invoke against
each other, should be hushed by a smgle gentle word^
and the most discordant elements blended intő sweet-
est harmony, at their command. So it is with her;
and as she cannot succeed in carrying out her plans^
she has no resource but to lose her temper; to com-
plain of ingratitude and foUy ; to menace us with ter-
rible evils in perspective, and threaten to leave us
Orcmge, BeKeve you not, she will this time fiilfil
her threat?
Egm, No, no; how often have I seen her absolutely
prepared to set oflf — ^why, whither should she go?
Here she is Stadtholder, queen — ^think you she could
brook Kving unnoticed, unhonoured, at her brother's
court, or retuming to Italy to creep in among old
family connexions?
Orcmge. You hold her incapable of this resolve,
because you have so often seen her form, and as often
abandon it. But I teli you she may do it yet — ^new
circumstances may force her to fulfil her determina-
tion. What if she were to go, and the king send us
another?
Egm, Why he would come, and fínd enough to do.
56 EGMONT.
He wonld arrive, his head full of mighty plans and
projects, to subdue^ govem, and humble all before
himj and to-day he would be busied with thia trifle,
and to-morrow with íAoí. Next day he would find
somé other obstacle — one month would be consumed
in forming mighty designs; the next in vain vexation
at their failure; and half a year in cares for a single
province. Time would pass on; his head grow dizzy,
and things hold their accustomed course^ till at length
instead of sailing out triumphantly intő the open sea
in line of battle order^ he might thank God^ if amid
the tempest he could keep his own vessél írom the
breakers.
Oromge. Ay, but what if the king were advised to
try a new plán?
Egm, What?
Orcmge, To see how the body can work without
the head?
Egm, How!
Orartge. Egmont, for years our situation has never
been absent from my mind — I ever stand as if watch-
ing a game of ehess, and consider no move of my ad-
versaiy as unimportant-^d as men with nodefinite
pursuits of their own are still most curious in their
researches intő the secrets of nature, evén so do I
EGMONT. 57
hold it the bounden duty^ the most sacred calling of
a prince^ to make himself master of the opinions and
sentiments of eveiy class and eveiy party. I have
reason to dread a great and fearfiil outbreak. The
king has long acted on certain prínciples — ^he fínds
they do not attain the end desired — ^what is more
probable than that he should trj somé other plán?
Egm, I do not believe it. When a man is advanced
in years^ has tried so many experiments^ and fínds
nőne of them succeed^ he at length grows weary of it,
and allows matters to take their own course.
Orcmge, One thing yet remains to be tried.
Egm, And what?
Oromge. To spare the people, and destroy the
princes.
Egm, How long has that been dreaded? There is
no danger of it.
Orcmge, With me it was at first doubt; then sus-
picion; now it is absolute certainty.
Egm, And where will the king find more faithful
servants than we?
Orcmge, True, we sérvé him after our own fashion,
and between ourselves, it must be confessed we gene-
rally take good care to balance the king's ríghts and
OUT own pretty equally.
68 EGMONT.
Egm. And who does not? We are submissive
ánd obedient in all^ in which he has a right to claim
submission.
Oromge, Ay, but what if he expect morey and call
what we term our just rights a want of loyalty %
Egm, We can spum the charge ; let him sum-
mon the Knights of the Golden Fleece, and we will
submit our conduct to their decree.
Orcmge, Ha ! and what think you of a sentence be-
fore trial ; an execution before sentence ?
Egm, As a piece of injustice of which Philip would
scom to be guilty, as a folly too gross to be im-
puted to him or his counsellors.
Oromge, And what if they were unjust and foolish ?
Egm, No, Orange ! 'Tis impossible. Who will
dare lay hand on us ? To attempt to take us captive
were a lost and fruitless scheme. No, no, they will
not venture to raise the standard of tyranny so high;
the wind that wafts these tidings o'er the land, would
kindle a flame they never could extinguish. And
what could be their aim ? The king alone can neither
judge nor sentence us ! And would they dare to take
our lives by secret assassination ? Impossible ! Our
death would be the signal for a generál insurrection;
our blood would imite the people in a fearful bond.
EGMONT. 50
Haté and etemal separation from the Spanish name !
This would be the inevitable result.
Orcmge. It may be, but the flame would ragé o'er
our tombs, and the blood of our foes would be but an
empty expiation. Let us reflect, Egmont.
Egm, But what could be their aim?
Orcmge. Alva is on his way hither.
Egm. I do not credit it.
Orange. I know it.
Egm. The Eegent declared she had heard nothing
of it.
Orcmge. That only strengthens my conviction.
The Begent must make room for him. I know
his thirst for blood, and he brings an army with
him.
Egm. What, to harass the provinces anew ? The
people will soon be weary of it.
Orcmge. He will secure the heads of the people.
Egm. No, no !
Orcm/ge. Let each one rétire to his own province.
There will we strengthen our forces : he will not begin
with open violence.
Egm. But must we not bid him welcome on his
arrival?
Orcmge. We can delay.
60 EGMONT.
Egm, And if he summon us in the king's name?
Oromge. We will find somé excuse.
Egm, And if he insist on it ?
Oromge, We will come still less.
Egm, And war is declared — and we are the rebels.
Orange, let not thy prudence mislead thee. I know
it is not fear makes thee rétire from the scene of
danger; consider well this step.
Oromge, I have considered.
Egm, Keflect on all the misery f or which thou wilt
have to answer, if thou errest. The most fearfiil war
that ever yet devastated a land. Thy refiisal will be the
signal for all the provinces to rise to arms^ and justify
every cruelty for which Spain hitherto has ever been so
anxious to fínd somé plausible pretext. The flames
we have with such pains extinguished^ a single nod of
thine will at once rekindle. Think on the towns^ the
nobles^ and the people. Think on trade^ manufac-
tures, and agriculture; remember the murder, the
desolation that must ensue ! In the battle fíeld the
Boldier may calmly behold his comrade fali by his
side ; but the river that bathes these walls would
waft towards thee on its bosom the bleeding corpses
of unoffending citizens^ innocent virgins^ and helpless
infants, tiU overwhehned with anguish and remorse,
EGMONT. 61
thou forgetiest the cause thou hast defended, while
those for whose freedom thou hast drawn the sword
perish in thy very sight ; and what will be thy re-
flection when conscience whispers — 'Twas for my
safety I unsheathed it !
Orari/ge, Egmont, we are not solitary men. If it
beseems us to sacrifíce our lives for the welfare of
thousands, not less does it beseem us to guard them
for their sake.
Egm, He who spares his own person must become
an object of suspicion evén to himself.
Orcmge, He who knows himself may advance or
retreat alike with fírm and certain step.
Egm, Thy precipitation will hasten the very evil
thou dreadest.
Orcmge. 'Tis both wise and bold to confront in-
eyitable danger.
Egm. In such imminent peril, the slightest chance
of escape should be taken intő computation.
Orcmge, We have no room for a single step, we
are on the very brink of the abyss.
Egm. Is the king's favour such narrow ground 1
Orcmge. Not so narrow, perchance, but somewhat
slippery.
Egm. By heavens, you wrong him ! I will not
62 EGMONT.
hear hím thus bélied. He is Charles's son^ and inca-
pable of baseness !
Or<jmge. Kings can do nothing base.
Egm, You should leam to know him better.
Oromge. We do know him; and it is this very
knowledge wams us not to await a dangerous trial.
Egm. No trial is dangerous which one has courage
to brave.
Oromge, You are angry, Egmont?
Egm. I must see with my own eyes.
Orcmge. Oh, couldst thou see but this once with
mine ! Oh, my friend, because thine eyes are open,
thou deemest thou canst see ! I go; wait thou Alva's
coming, and God be with thee ! Perchance, my re-
fusal 'may savé thee — perchance, the dragon will not
deign to seize his destined prey, unless at one feli
swoop he can devour both his victims — perchance, he
may delay, the better to ensure success; and, mean-
time, thou mayst see the matter in its true light.
But, then, haste— oh, haste, to savé thyself ! Fare-
well 1 Let nothing escape thy vigilance — ^leam how
many troops he brings with him — ^what power the
JRegent is permitted to retain — what resolution thy
Mends may form. Send me intelligence of all.
And now, Egmont
EGMONT. 63
Egm, What woiildst thou?
Orcmge. {Sddng kis hcmd.) Be persuaded. Go
with me !
Egm. How ! tears, Orange?
Orcmge. To weep a lost friend, is not unworthy
tbe spint of a man.
Egm. Thou deemest me lost?
Orcmge. Thou art. Reflect! — ^but little space is
left thee. Adieu ! [Eodt.
Egm. (Alone.) Strange, that other men's opinions
should exercise such influence over our minds. I
should never have dreamt of it; yet this man has
half infected me with his own suspicions. Away ! —
this is foreign to my nature; and a joyful method
yet remains to chase this unwonted gloom from my
brow. [^Eodt.
64
ACT III.
SCENE l.—Falace of the RegerU,
MABGAHET OF PABMA.
Maxg. I might have foreseen it. He whose life is
devoted to constant toil and anxiety, ever deems he
does all that can be done; while he who looks on, and
commands from afar, fancies he requires nothing but
what is perfectly feasible. Oh, these kings! I
could not have thought it would have grieved me
thus ! 'Tis 80 delightful to nile; — and to abdicate ! I
know not how my father could resolve on such a
sacrifice. Yet I must make it, too. (Machiavelli
a/ppea/ra in the hcbckgrov/nd.) Approach, Machiavelli;
I am pondering on my royal brother's letter.
Mack. Dare I ask what its contents?
EGMONT. 65
Marg, Oh, as much tender consideration for me
as anxiety for the welfare of his kingdom. He lauds
the fírmness, the industry, the fidelity, with which I
have hitherto maintained the rights of Majesty in
this land ; he condoles with me on the care and
vexation this rebellious people have caused me. He
is so completely convinced of the depth of my views,
so unusually pleased with the prudence of my con-
duct throughout, that I must confess the letter is
too flattering for a king — certainly for a brother.
Mach, It is not the first time, madám, he has
expressed his perfect satisfaction with your conduct.
Ma/rg. No. £ut the first time he has done so as
a mere figure of speech.
Mach. I do not understand you.
Ma/rg. You will presently; for he proceeds to hint,
that without troops — without, indeed, a small army,
I shall always make but a sorry figure here. We
did wrong, he says, in withdrawing our soldiers at
the murmur of the inhabitants; and intimates a yoke
which should weigh heavily on the necks of the
citizens would effectually prevent their making any
very mighty leaps.
Mach. It would exasperate the people to the
uttermost.
F
66 EGMONT.
McM'g. Ay, but the king deems that a clever
generál — one, for instance, who will never listen to
reason — might soon manage all parties — ^princes and
people, peasants and citizens; therefore, with a mightj
hőst, he sends — ^the Duke of Alva.
Mach, Alva í
Mwrg, Thou art amazed %
Mach, You say, he sends. Surely he asks your
consent 1
Ma/rg. By no means. He asks nothing — ^he
sends.
Mack, Well, then, you will have an experienced
warrior in your service.
Ma/rg. In my servicéi Speak out, Machiavelli !
Mach, I would not anticipate your meaning
Ma/rg, And I would fáin dissemble. It wounds
me — ^wounds me deeply. I had rather my brother
would speak plainly what he means than merely send
me a formai epistle — ^with his signature, indeed, but
indited by a secretary of state.
. Mach. Could not one have an insight 1
Ma/rg, And I know the secret of the whole affair :
they would fáin sweep, and clear the way; and as
they can devise no plán of doing it themselves, why
every one is admitted intő their confídence who comes
EGMONT. 67
forward, besom in hand, to perform the operation. I
almost fancj I see the king and his counsellors em-
broidered on this tapestry.
Ma^ So vividly !
Mwrg, Oh, not a single stroke is wanting ! There
are good men amongst them, too! The noble
Boderigo, with his experienced moderation, who
neither aims too high nor sinks too low. The up-
right Alonzo— the indefatigable Freneda — ^the de-
termined Las Vargas and somé others, who jóin
them when the good cause is triumphant. But there
sits the hoUow-eyed Toledaner, with his iron-brow
and glancé of fíre, muttering ever and anon some-
thing between his teeth of woman's weakness, of
mitimelj concession ; intimating that women, though
they may ride palfreys broken in for their use,
are little fitted to curbor rule the wild and fiery
steed : and such liké pleasantries, which I, too,
haye ofbentimes been forced to hear from these
politic lords.
MacK You haye painted the scene in somewhat
gloomy colours.
Ma/rg, Nay, now confess the darkest of my tints
is light itself compared with the hűes in which Alva
is wont to paint his picturesj with him every one is
F 2
68 EGMONT.
either a traitor or a blasphemer, for under these
heads thej may be hanged, drawn, and quartered at
pleasure. Ali the good I have done here makes but
little figure in the distance, evén because it is reaUy
good, while every trifling discontent, evén though
entirely subsided, every little disturbance, though
completely quelled, is set before the king till his mind
is so fiiled with murders, rebellions, insurrections,
and so forth, that he fancies the people here are de-
vouring each other, instead of regarding the afiair in
its true light, as a mere passing disturbance, common
enough among a rude people, and long since for-
gottén. By this means he leams absolutely to haté
the poor creatures ; regards them with horror as wild
beasts and monsters, sends against them fire and
sword, and fancies thus men can be governed !
Mach. Nay, Madám, you look upon the afiair in
too serious a light : do you not remain Eegent ?
Mourg, Of that I am fully aware. Alva will bring
instructions with him. 1 am sufficiently versed in state
affairs to know how a minister can be supplanted with-
out being exactly driven from office ; first, he will pro-
duce a royal commission, couched in indefinite terms ;
he will exceed it, for he has the power; and when I
complain of this encroachment on the prerogative,
EGMONT. 69
will aliege secret instructions as the pretext for his
conduct; if I request a sight of these instructions, he
will evade compliance; ifi insist on it, he will pro-
duce a paper, the contents of which are completely at
variance with his former declarations ; and if this fail
to satisfy me, he will pay no fiirther heed to my re-
presentations, but proceed just the same as if I had
never made any. Meanwhile, he wül have carried
intő eőect all I most dread, and disregarded all I most
desire.
Mach. I wish I could dispel your fears.
Marg. Harsh and tyrannical measures will utterly
destroy all my care and patience have effected with
such difficulty. I shall see the work of years niined
before my eyes, without power to stop the devasta-
tion, and shall have to bear the blame of his enor-
mities besides.
Mach, It is better for your highness to await it
with patience.
Ma/rg. I have still sufficient self-command to bear
it in silence. Let him come; I will resign my place
before he drives me from it.
Mach. How, madám ! — take so important a step
thus hastily?
Ma/rg, 'Tis harder than thou deemest it. To him
70 EGMONT.
who is used to empire — ^to hold in his hand the des-
tiny of thousands — ^the descent from the throne is as
the entrance to the grave itself! But better thus
than to linger a spectre among the living; seeking to
maintain a place alreadj in the possession and enjoy-
ment of another. \Exevmt,
SCENE II.
Cla/rcCs diodling, — Clara cmd Mother.
Mother. Such a lőve as Brackenburg's I have never
yet seen ! I thought it was to be found only in
romances.
Cla/ra. (Paces up and down the cha/mber, harwmÁ/ng)
" Happy alone is the spint that loves."
Mother, He suspects thine attachment to Egmont^
yet, I really believe, if thou wouldst but speak one
kind word to him, he would marry thee yet.
Clcvra, {Singing.)
'* Joyfül and sorrowful, thougbtful and glad,
Iloping and doubting, now blithesome now sad ;
Kow raptnre entrances, now agony moves,
Happy alone is the spirit that loves."
EGMONT. 71
Mother, Leave off this nonsense.
Cla/ra, Nay, chide me not, mother; many a time
have I luUed a great baby to sleep with it.
Mother, Aj; you think of nothing but your lőve
If only you did not forget everything in this. I teli
you, you should value Brackenburg more highly.
He may make you happy one day still.
Claa-a. Heí
Mother. Yes; a time will come! You children
think of the present only, and despise our expe-
rience. Youth and lőve both have an end, and a day
comes when one is glad if one can find a hole to
creep intő.
Cla/ra. {Shaddera cmd sta/rts.) Mother, if that time
must come, let it come liké death ! To think on it
beforehand is horrible. When we must, then we
will bear it as we may. Egmont! — ^/resign thee ! —
/ live without thee ! ( With tea/ra.) Never ! It can-
not be.
Enter Egmont, dressed in a riding cloak, with his
hat slouched over hiaface.
Egm. Clara!
Cla/ra. ( Uttera a ery, a/nd ata/rta hack.) Egmont !
{She rvms to him, embracea a/nd Uoma upon him.)
72 EGMONT.
Thou dear, good, sweet one ! My own lőve, art thou
here?
Egm. Good evén, mother!
Moiher, God savé you, my noble lord ! My Kttle
girl has almost pined to death because you stayed
away so long. She has done nothing but sing and
talk of you the livelong day.
Egm, You will give me somé supperí
Mother, You do me too much honour. If only
we had anything worth
Cla/ra.. Oh, mother, be not uneasy; I have ar-
ranged all that. I have prepared something for hínn,
Do not betray me, mother?
Mother, Poor enough.
Clcvra, Besides, when I am by his side, I never
know what hunger is, so should he not have any
great appetite when he b with me
Egm, What meanest thouí
Ch/ra, (JSta/mps wUh her footy cmd tv/ma omgrüy
round.) How cold you are to-day! You have not
offered me a single kiss. Why keep you your
arms thus muffled in your mantle, liké an infant
a week old? It beseems neither soldier nor lover
to keep his arms muffled.
Egm, Nay, at times, lőve ! — at times ! When the
EGMONT. 73
soldier stands in ambush to pounce upon the foe, then
he folds his anns, gathers up his mantle, and prepares
for the attack. And a lover
Moth&r. Will you not be seated? Will you not
make yourself comfortableí I must to the kitchen.
Clara thinks of nothing when you are by. You must
take the will for the deed.
Egm. Your good will is the best repast.
\Exit MOTHER.
Cla/ra. And what, then, is myloveí
Egm. E'en what thou wilt.
Cla/ra, Compare it, if thou hast the heart.
Egm, But first
\JFling8 aaide his m>cmtle, a/nd d/íaplaya hvmsdf
in a splendid dress,
Cla/ra, Ah, me!
Egm, Now my arms are free ! [Emhraces her,
Cla/ra. Leave me ! You will spoil your rich attire.
(Sh£ takes a step hackwa/rds.) How splendid ! I dare
not touch you.
Egm, Art content, my loveí I promised to come
one day in Spanish costume.
Cla/ra, I had ceased to entreat it. I thought you
liked it not. Ha! — ^the Golden Fleece!
Egm, Thou seest, sweet on e
74 EGMONT.
Cla/ra. Was that the emperor's g^?
Egm. Ay, my lőve. And this chain and order
endow their wearer with the noblest privUeges.
Over my actions, I acknowledge no judge on earth,
Rave the grand master of the order, and the assem-
bled chapter of knights.
Cla/ra, Oh, thou mightest let the whole world sit
in judgment on thee! How costly is this velvet,
and the fringe, too, and the embroidery ! — I know
not which to admire fírst.
Egm. Look thy fill.
Cla/ra, And the Golden Fleece! You told me
the tale, and said it was the badge of everything
great and costly, to be won by industry, and toil.
'Tis, indeed, splendid ! I may compare it to thy
lőve. 'Tis evén thus I wear it next my heart, and
then
Egm, What sayst thou, dearest?
Cla/ra, Alas, there is no further resemblance !
Egm, Whynotí
Ciánra, 'Tis by no merít of my own that I have
won it.
Egm, 'Tis otherwise with lőve. Thou deservest
it e'en because thou hast not sought it; and they
who seek it least are ever most sure to win it.
EGMONT. 75
Cla/ra, Hast thou made this proud remark from
thine own experienceí Thou, the beloved of all?
Egm, Would I had done aught to merít their
favour ! Could I but do aught to deserve it ! 'Tis
their good pleasure to lőve me.
Cla/ra. You have had an audience with the Begent
to-dayí
Egm. I have.
Cla/ra, You are on good terms with each other?
Egm, So it appears. We are very polite and
friendly towards each other.
Ch/ra. And in your heart?
Egm, 1 wish her well. Every one has his own
views. That is nothing to the purpose. She is an
excellent woman, knows her men, and might be
accounted wise were she a little less suspicious. I
give her plenty of employment. She always fancies
somé secret meaning lurks behind my words, when,
in fact, there is nőne.
Ch/ra, What, nőne, my Egmont?
Egm, Nay, lőve, one little exception, perchance —
every wine leaves somé lees in the cask, if it stand
long enough. Orange, now, is a better subject for her
suspicions — an ever-new problem. He has got credit
for always having somé secret, and now she looks at
76 EGMONT.
his forehead to reád his thoughts, and watches all his
steps to leam his intentions.
Cla/ra, Does she dissemble?
Egm. She is Eegent. Canst thou ask?
Cloura, Pardon me; I should say, is she falsé?
Egm, Neither more nor less than every one who
has objects of his own to attain.
Cla/ra. I shall never understand the world. But
she has a manly spint, and is quite a different woman
from US cooks and sempstresses : she is fírm, calm,
and resolved.
Egm. Yes, when matters do not go too far; but
this time she is a little discomposed.
Ch/ra. How?
Egm. She has a little beard on her upper lip, and
sometimes an attack of the gout. A regular Amazon.
Cht/ra. A majestic woman. I should tremble to
appear before her.
Egm. Why so, my lőve í — thou art not wont to be
80 timid ! 'Twould be only maidén bashfíilness, not
fear. (Clara cobís cknvn her eyes, takes his ha/nd, omd
lea/ns on him.) I take thy meaning, dearest — ^thou
mayst raise thine eyes. {He kiaaea her).
Cla/ra. Let me be silent. Let me lean on thee !
look in thine eyes, and there find all — ^hope, joy, com-
EGMONT. 77
fort, sorrow ! {She embraces, and gazes on kim,) Teli
me, oh! teli me, am I in a dream? — am I in a
dream? Art thou, indeed, Egmont? — ^the great^
the glorious Egmont — ^the beloved of every heart —
liis country's hope and pride ! Can it be?
Egm. No, Clara, that I am not!
Gh/ra. How?
Egm, I will teli thee; but first, let me seat me.
{He 8Ü8 dovm, she kneds hefore him on a footstool,
placea her a/rms on his lap, and gazes a>t him.) ThaJt
Egmont is cold, haughty, and unbending. Forced
to disguise his feelings, to assume sometimes one
aspect, sometimes another, often overwhelmed with
care and vexation, when the crowd deem him
gay and happy ; — loved by a people who know not
what they seek — courted and exalted by a multitude
who will not be controlled — surrounded by friends
in whom he dares not confide — ^watched by foes who
only wait somé opportunity to injure and min him —
weary and toiling often without aim, still more often
without reward. Oh, let me not teli thee how it
fares with him ; but thy Egmont, Clara, is calm, tran-
quil, happy, loved, and valued by the best and purest
of humán hearts — a heart whose every thought lies
open to his view, and which, with boundless lőve and
78 EGMONT.
confídence, he presses to his own. {He emhracea her.)
This is thi/ Egmont !
Gla/ra, Then let me die ! The world has no joys
liké this!
79
ACT IV.
SCENE I.— ^ si^eet.
Yetter cmd Cabpenter.
Yet, Hist ! neighbour — a word !
CWp. Go thy ways, and be still !
Yet, Only one word. Nothing new, ehí
CWp. Nothing: but that it is forbidden us to
speak of what's going forward.
Yet, Eh!— buthowso?
CWp. Step under the shadow of this house. Take
heed — ^the Duke of Alva, instantly on his amval,
gave notice that whatsoever persona should be found
holding conyerse together in the streets shall be de-
clared guilty of high treason, without trial !
Tet, Ah, me !
Ca/rp, Ali speech on state affairs is forbidden, on
pain of imprisonment for life.
80 EGMONT.
Tei. Oh, our liberty !
Ca/rp. Death is denounced against all who dare
blame the acts of govemment !
Yet. Oh, our heads !
CWp. And large promises are held out to induce
parents, children, friends, kindred, and servants, to
betray all that passes in the bosom of our families !
Yet. Let us home !
Ca/rp. And a solemn promise is made, that they
shall not suffer in life, limb, or property !
Yet. How gracious 1 My heart boded ill when the
duke entered the town ! Since then, it has seemed to
me as though the sky were covered with black erape,
and hung down so low, that we must stoop to avoid
knocking our heads against it !
Cc^y. And how did his soldiers please you ? Ah,
they are another kind of fellows to what we have
been used to !
Yet. Fie ! it chokes one's very heart when one sees
such a troop march up the streets — straight on, with
fixed eye and step, looking neither to the right nor
the leffc j and when they are standing sentinel, and
you pass one of them, you feel as though he would
pierce you through and through; and he looks so
fierce and angry, that you fáncy you see a task-master
EGMONT. 81
at every comer. They do not please me at all. Our
militia were a meny set ; they allowed themselves a
little liberty, stood with their legs stretched out, and
their hats over their ears, lived and let live; but
these fellows are liké a machine, on every one of
which a devil is sitting.
Ca/rp. If any of them cried " Halt," and presented
fire, do you think one would halt?
Yet. I should be a dead man directly.
Ca/rp, Let us go home !
Yet, It cannot end well. Adieu !
Enter Soest.
Soeat Friends! Gossips!
Canp, Hush ! Let us away !
Soest. Have you heard ?
Yet, Too much — ^too much !
Soest, The Begent is gone !
Yet, God help us !
Ca/rp, Out last hope.
Soest, All in an instant, and quite privately. She
could not settle matters with the Duke — she left a
message to the nobles, promising to retum. I^o one
believes it.
o
82 EGMONT.
Ga/rp, God forgive the nobles : that they have let
US fali a prey to this new scourge— they might have
hindered it. Our privüeges are gone !
Yet, For God's sake, not a word about privileges.
I smell an execution already ? The sun hides his face;
the fog covers the earth.
Boest, Orange, too, is gone !
Ga/rp, Then we are quite deserted.
Boest, Count Egmont still is here.
Yet, Gk)d be thanked ! May all the saints strengthen
and support him ! He is the only one who can do
anything for us.
Erúer Vansen.
Yom, Do I find, at last, a few who have not yet
crouched beneath the rod of tyranny?
Yet. Be so good, and pass on.
Yom, You are not very courteous.
Gofrp, This is no time for compliments. Are your
stripes already healed?
Vem, Ask a soldier after his wounds! Had I
cared for stripes, I never should have been anything
worth speaking of
Yet. It may become more serious.
EGMONT. 83
Vem. The rising storm affects you with a temble
weakness in jour limbs, it seems.
Ganrp, Thy limbs will soon move elsewhere, if
thou'rt not quiet.
Vem. Poor mice! Do you shake with fear, be-
cause the master of the house sends a new cat among
you? Don't be alarmed, we shall go on just as well
as before.
Ca/rp. Thou art an audacious scoundrel !
Vem. Gossip, I teli you what! Let the Duke
have his own way. The old cat looks just now as
though he had swallowed half a dozen devils instead
of mice, and could not very well digest the meal.
Leave him alone ; he must eat and drínk and sleep,
liké other men. Ali will be well if we only bide
OUT time. At first, indeed, it may go hard with us j
but, bj and bj, he will fínd it more pleasant to feast
by day and rest by night, than to waste his time in
entrapping a few poor little mice, liké we are. Go,
go ! I know these Stadtholders.
Ca/rp. See, how such a fellow as this gets through
the world ! Now, if I had ever said such a thing in
my life, I should not hold myself safe from one
moment to another.
g2
84 EGMONT.
Vem, Don't alarm yourself. God, in heaven, takes
no Beed of you, poor worms, much less the Regent.
Jet. Caitiff!
Vom, I know somé others for whom 'twere better
if, instead of their heroism, they had a little tailor's
blood in their veins.
Corp. What mean'st thoul
Ya/a, Hum ! — ^it is the Comit, I mean.
Test, Egmont! Why, what has he to fearl
Ta/n, Fm but a poor devil, and what he loses in
play during one evening, would sérve me a whole
year; and yet, perhaps, 'twould be worth his while to
give me his revenues for the next twelvemonth to
have my head for a quarter of an hour on his
shoulders.
Yeí, A likely story, indeed ! Why, there is more
wisdom in one hair of Egmont's head than in all thy
brains put together.
Y(jm, Perhaps so; but not more wit. These
gallant lords are most likely to deceive themselves.
He should not be so fool-hardy.
Yet, How he prates ! — Such a noble gentleman !
Ycm, For that very reason, — ^becanse he is no
tailor.
YeA. Hold thine audacious tongae !
EGMONT. 8Ö
Vem, I only wish he had a little of your courage,
for an hour or two, I warrant his limbs would ache,
and plague him till he got safe out of the town.
Yet, Thou talkest follj — ^he is as safe as the stars
in heaven.
Vem, Hast never seen a falling starí Whew !
'twas gone in an instant !
Ga/rp. Who would dare to lay hands on him?
Fim. Who? Wilt thou hinder them? Wilt thou
raise an insurrection if they take him prisoner?
Yet, Ha?
Vem, Will you run the riskofyour bones to savé himi
Soest, Eh?
Vem, (^Mimickmg them,) Ah ! Eh ! Oh ! Qo on
with your interjections through the whole alphabet !
So it is, and so it will remain ! God help him !
Yet, Shame on your insolence ! What can such an
upright, gallant man have to fear ?
Vem, The rogue has everywhere the advantage —
as culprít, he makes a fool of his judges — as judge, he
delights in convicting the accused, however guiltless.
I had a protocol to write out, in which the commissary
received both praise and reward for having cross-
examined a poor devil, against whom the court had
somé grudge, till he made him out a rogu e
'!
86 EGMONT.
Gwrp, That is again a falsehood; what can they
manage to get out of one^ when one is innocent?
Yofíi, Oh, you noodle ! Where there is nothing to
be got out of a fellow by questions, they question
something intő him. Honesty makes a man incon-
siderate and rash. Then they fírst question gently;
and the prísoner, proud of his innocence, as they call
it, discloses much that a sensible man would keep to
himself j then, from these very answers, the inquisitor
frames new questions, eagerly seizing on the faintest
contradiction ; there he fastens his line, and if the
poor devil lets himself be surprised, and says a word
too much here, or too little there, or — if, God knows
why — ^he happens to withhold somé trifle, or allow
himself, at somé point of the evidence, to be fright-
ened and lose his self-possession, then are they on
the right scent; and I swear to you, the beggar-
woman seeks not more eagerly in the gutter for rags
than such a fabricator tries, from trifling, silly,
dístorted, delayed, or concealed information, or dr-
cumstances, to form a scarecrow, by means of which
he may contrive to get the prisoner hanged — at least,
in effigy. And the poor devil may thank God if he
lives to see himself hanged !
Fe^. Tour tongue wags fást !
EGMONT. 87
Ga/tp. For flies, this may be well enough! But
wasps laugh at jour spider's web.
Vem, Aj, that depends on what sort of spiders
thej are. See jou that tall duke has just the look of
a great garden spider — ^not a thick heavy one, they
are less vicious — ^but a long-footed, small-bellied
creature, that never thrives on its food^ that spins
slender threads indeed, but spins them so much the
tougher.
Yet, Egmont is knight of the Qolden Fleece—
who dare lay hand on him? His peers, and the
assembled Chapter of Knights^ can alone sit in judg-
ment on him. 'Tis thj loose tongue and evil con-
sdence put such nonsense in thj mouth.
Vem, Do I wish him evil? Far otherwise ! He is
a gallant gentleman — a couple of good friends of
mine, who elsewhere would have been hanged, he let
off with a somid beating — ^now away with you 1 I
advise it myself — ^there, see the watch on their rounds,
and they do not look as though they would drink
hailfellow well-met with us. Well, we must bide
our time ! Farewell, comrades ! [^HxemU,
88 EGMONT.
SCENE IL
TJie Palace qf Evlenbu/r^ — Eesidence of the Dvke of
Aha,
SiLYA annd Qomez meet each other.
Siha. Have you obejed the Duke's commands ?
Gomez. To the letter — ^all the patrols have received
orders to meet at a certain spot at the appointed
hour — ^meantime, thej will march throiigh the streets
as usiial, to mamtain order — no one knows anything
of the other — each believes the command refers to
him alone; and in a moment the line of troops can
be förmed, and every avenue to the palace block-
aded. Enow you the reason of this strange com-
mand?
Silva. I am used to blind obedience j and whom is
it more easj to obey than the Duke? Does not the
issue ever prove the wisdom of his commands 1
Gomez. Well, as you are always about his person, I
marvel not that you are become as silent and reserved
as your lord ; but to me, who am used to the lighter
Italian service, it seems somewhat strange; in truth
EGMONT. 89
and obedience^ I am ever the same; but I have be-
come accustomed to talking and reasoning; here jou
are all silent as the grave, and never seem to enjoy
yourselves — ^the Duke is liké an irón tower without
gates ; the garrison of which must have wings to get
out of it. A little while ago, I heard him say of a
gay and mirthfiil man, that he was liké a had inn,
whose sign only seryes to attract beggars, thieves,
and idlers.
SUva, And has he not led us hither in silence?
Gomez, Why, true — nothing can be said against
that ; whosoever witnessed the consummate skill with
which he led the armj hither from Italy, has seen
something worth seeing. How he made his way
through friends and foes, through the French^ the
royalists and the heretics^ through the Swiss and the
aUies, maintainingthe strictest discipline, and a«com-
plishing a march which was deemed fraught with
peril, without meeting the slightest impediment. We
have leamed something by it.
Süva. And here, too, — ^is not everything as calm
and tranquil as though there had been no disturbance
whatever ?
Gomez. Why, it was pretty much so when we
came.
90 EGMONT.
Siha, No, no; the provinces were not nearly so
quiet ; if any one moves now, it is only to fly: but
if I deem rightly, tbe duke will soon block up every
avenue of escape.
Oomez. Then will he win tbe king's fávour.
Siha, And wbat better can we do tban retain bis 1
Wben tbe king comes, doubtless tbe duke and tbose
be recommends will not remain unrewarded.
Gomez. What, tbinkest tbou tbe king will come 1
Siha, Tbere are sucb migbty preparations made
tbat it appears bigbly probable.
Gomez, Me tbey will not persuade.
Siha, Well, tben, keep tbine opinion to tbyself ;
for if it be not tbe king's purpose to come bitber,
tbis at least is certain — ^be desires tbat it sbould be
believed it is.
ErUer Febdinand.
Férd, Is not my fatber yet bérel
Siha, We wait bis commands.
Férd, Tbe princes will be here anon.
Gomez, Come tbey to-day í
Férd, Orange and Egmont.
Gomez. {Adde to Silya.) Ab ! I mark some-
tbing.
EGMONT. 91
Sihii, Keep it to thyself, then.
Enter Alva; aa he achances, the others d/ra/m hack.
Alva. €k>mez !
Gomez, (advcmcing,) My lord 1
Alva, Hast thou arranged the sentinels according
to my commands ?
SUva. I have, my lord, the daily patrols
Alva, Enough. Attend my orders in the gallery.
Silva will let thee know when thou art to draw them
together^ and occupy all the avenues leading to the
palace— the rest thou knowest.
Gomez, Yes, my lord. [Exit,
Alva. Silva !
Silva, I am here, my lord.
Alva. To-day, all those qualities which I ever
prized in thee— courage, resolution, and fidelity, will
be put to the test.
Süva. My lord, I thank you for affording me an
opportunity of proving that I am still the same.
Alva, As soon as the prínces have entered the
presence-chamber, hasten to arrest Egmont's priváté
secretary. Tou have made all the necessary prepa-
rations to seize those I have indicated 1
92 EGMONT.
Süva. Trust to us, their destiny will overtake them
liké a well reckoned eclipse, surely and silently.
Alva, Hast thou had them all carefully watched ?
Siha. ÁM, and Egmont in particular. He is the
only one in whose demeanour your amval has wrought
no change. The live-long day he spends yaulting from
horse to horse, and inviting guestsj he is gay and
mirthful^ as is his wont at table, games, hmits ; and
at night steals to his mistress's arms. The others^ on
the contrary^ have made a great and evident pause in
their mode of life : they keep at home, and by the
appearance of their houses, you might fancy the in-
mates stretched on the bed of sickness.
Alva, Quick then to work, ere they recover in our
despite.
Süva, My lord, by your command we overwhelm
them with officious respect ; they tremble, and strive
to appear grateful, while all feel the safest plán would
be to fly, yet nőne venture to move. There is no
bond of unión betwixt them, yet their habits of acting
in concert prevent any individual taking a bold and
decisive step. They would fáin withdraw themselves
from suspicion, and thus sérve only to increase it.
Already do I see thy whole scheme happily carried
out.
EGMONT. 93
Alva, I rejoice in the pást only^ and not lightlyin
that. Something ever remains to give us subject for
thought and anxiety. Fortune is capricious : com-
mon and frivolous deeds she ofb-times crowns with her
favour, and deeply laid schemes she degrades with
mean results. Wait till the princes arrive : then give
Gk)mez orders to blockade the streets, and haste thj-
self to arrest Egmont's secretary and all tbose noted
down. When that is done^ retum hither, and bid
mj son bring me the tidings in council.
SUva, I trust this evening I shall dare to stand
before thy presence.
[Alva goea tovxx/rda kis son, who hitherto has
stood in the gaUery,
SUva, (Áside.) I scarcely venture to whisper it
evén to myself, but my hopes are far from sanguine.
I fear all will not be as he expects. Methinks I see
spiríts before me, holding in their hands the scales in
which they weigh the destiny alike of princes and of
common mortals. The beam waves slowly to and fro ;
the judges seem to ponder in deep and anxious
thought; at length, one scale sinks, the other rises,
blown by the breath of destiny, and all is irrevocably
decided. [EocU.
94 EGMONT.
Alva cmd kis Son st^ forwa/rd.
Aha. How didst fínd the town ?
Férd, Ali is tranquil. I rode írom street to Street^
80 if for pastime. Tour guards keep the people in
such awe, that they scarcely dare evén to whisper to
each other. The town resembles a fíeld when a dis-
tant tempest lowers; not a single bird or beast is
viflible, savé one here and there seeking shelter firom
the impending storm.
Aha. Did nothing further chance?
Férd. Egmont came galloping through the markét-
placo with a few foUowers; we saluted each other j
ho was mounted on a fíery steed. I admired the
noble animál. Let us haste to break in our horses^
he criedj we shall soon need them. We should meet
again^ he said, to-day. He was coming hither at
your desire to hold council with you !
Alva. Tou vnU meet again.
Férd. Of all the knights I have met here, he
pleases me best ; methinks we shall be friends !
A ha. Thou art still too hasty and too careless in thy
attachments. I recognise in thee thy mother's levity,
which threw her without condition intő my arms.
EGMONT. 9Ö
Outward appearances have already led thee intő full
many a dangerous connexion.
Férd, Tou Iiave ever found me submissive to your
wiU.
Alva. I forgive this thoughtless confidence, this
inconsiderate levity in one so young; only, keep in
mind the work I am called on to perform, and what
part therein I would assign to thee.
Férd, Eemind me of my duty^ and spare me not
when you deem it needfid.
Alva, [After a pa/ase,'] Myson!
Férd, Myfather!
Alva, The princes will be here ere long, Orange
and Egmont. Tis not mistrust has hitherto hindered
me firom eonfíding this secret to thine ear. They will
not depart hence !
Férd. What mean*st thoul
Alva, 'Tis resolved to keep them prisoners. Thou
startest ! Hear what part thou hast to play; the rea-
son, thou shalt leam hereafber^ — tiow, time fails me to
explain it ; with thee, alone, would I confer on my
most secret and mighty projects. No common bond
links US together; — I lőve thee, Ferdinánd,— on thee
would I bestow all. "Tis not alone the habits of
obedience I would instil intő thy mind ! no, the far
EGMOXZ.
m^fm ááíRealíí nt of conwnaiHfii^ and In&i^ woold
I teaeb tliee^ and beqoeatli to thcea great inherifamcey
aaid to tlie king a nádid flenrant. I woidd cndow
íhte whh aH the beat of m j poaseasions, tiiat tlioa
UAjnt not l^ofth to step hfAdty anuHig thj fi^ow&
jPerdL How can I tlumk thee far this lovi^ my
fiidxerl — a We bestowed on me al^Mie, wbfle a wbole
natíon trembles at tfaj firowns.
Aha, Now bear wbat ib to be done : so soon as
the príooes bave entered, eretj ayenne to tbe palaoe
wíll be dcmeá. Gomez has the diarge of this. SSHyu,
meantíme, will hasten to arrest ^mont's secretaiy,
and all we hold in suspidon. Thou wüt keep the
guards in the coort and at the doors in readiness for
action. Above all things, oocnpy the adjoining apart-
ment wíth the most trnsty soldiers; then wait in the
galleiy till Bílva retires^ and bríng me somé nnim-
portant paper — a signal that this mission is fnlfilled.
Remain in the ante-room till Orange departs, — ^then
follow hím ; I will keep Egmont here^ as thongh I
hml something fíirther to communicate. At the end
of the galleiy^ demand Orange's sword ! Summon
the guards, and secure the more dangerous of the
two. I will seize Egmont here.
EGMONT. 97
Férd, I obey^ my father^ for the fírst time with a
hea^y heart.
Alva, I forgive thee! 'tis the first great day of thy
young life.
EtíJUt Silva.
SíJ/oa, A message from Antwerp. Here is Orange*s
letter ! He comes not !
Áloa, Says the messenger thusf
S^a, No; but my forebodings do !
Aloa, In thee speaks my evil genius. (Beads,
cmd then makes a aign to the two; they withd/rom to
the gaUery; he remcdna álone in the JtotU,) He
comes not. Till the very last moment he delays ex-
planation ! He dofí'ea not come ! This once^ then,
the prudent man is wise enough to throw aside his
habitual caution ! The hour approaches — ^yet a few
movements of the minute hand, and a great deed is
done or missed — irrevocably missed — for it can neither
be concealed nor repeated! Long had I carefully
weighed all : considered the possibility evén of this
event, and arranged what was then to be done; yet
now it comes, I can . scarcely prevent a thousand rea-
sons, for and against, from distracting my sóul. Is it
H
98 EGMONT.
well to seize the others, if he elude me ) If I delay,
Egmont, and all those now in my hands, perhaps for
to-da/y ovXj, will escape me. Ha! does destiny con-
trol evén thee, thou inyincible ! How long considered,
how well prepared, how great, how mighty the plán !
How nearly attained, the goal of all my hopes ! and yet,
at the final moment, behold me placed betwixt two
evils; as in a lottery must I draw the stakes, and
choose the unknown íuture, be it a prize or a blank.
{He becomes more anxums, wnd aleps to the wmdow
Uke ane who has heard aomethmg,) Tis he ! Egmont !
did thy steed bear thee so lightly hither, nor shud-
dered at the scent of blood, nor gtarted back at the
spécire with naked sword that met thee at the gate !
Ay, dismount! now, thou art with onefoot in the grave
— now with both I Ay, stroke thy gallant oourser for
the last time ! — pat his arched neck ! And for me no
choice remains. The delusion which brings Egmont
here to-day can never a second time deliver him intő
my hands Hark! (Feedinanp cmd Silya haaten
Uywa/rds him.) Do as I commanded ! I have not
changed my intent. I will keep Egmont here as best
I may, till thou bringest tidings from Silva; then
linger near me. Thee, too, fate has robbed of the
EGMONT. 99
proud merít of seizing ihj monarch's greatest enemy
with tbine own hands. Haste to meet hím.
[Alva remains somé moments aUme, andpacea
up cmddofwn.
EnieT Eqmont.
Egm. I am here to receive the king*s commands —
to leam what furtber proofs he demands of a loyalty
ihat will ever be devoted to his service. %
AhKL He wisbea first of aU to hear your counsel.
Egm, On what subjectl Where is the Prince of
Orangel I thought to have met him here.
Alva, I regret to find that at tbis momentous hour
he denies us his aid. The king desires your counsel
and opinion as to what means were best adapted to
restore tranquillity to the Netherlands. He tnists
you will lend your most efficient aid to allay these
troubles, and secure lasting peace and order to the
provinces.
Egm. You, my lord of Alva, must know better
than I that everytbing is sufficiently tranquil, and
was stíll more so, till the appearance of fresh soldiers
fiUed the people's minds anew with distrust and fear.
h2
100 EGMONT.
Aha, You seem to intimate, my lord, it were
better if the king had never placed me in a position
to question you.
^gm. Pardon me ; whether the king did well in
sending an army hither, or whether his own royal
presence would not alone have proved a more effi-
cient remedy, 'tis not for me to decidé. The army is
here, the king in Spain; but we must be indeed un-
grateful could we forget all we are indebted to the
regent. By a happy unión of gentleness and severity,
of decision and mercy, she completely quelled the
tumults, and, to the astonishment of the world, in
the space of a few months, brought back a rebellious
people to their duty.
Alva, I deny it not. The disturbances are quelled;
and the people have, or seem to have, retumed within
the bounds of obedience; but depends it not on their
own free will to outstep them when they please ? Who
can hinder them from again breaking out intő rebel-
lion? Where is the power to restrain them? Who will
answer for their remaining faithful and obedient?
What pledge havewe, savé their own good will?
Egm, And is not the goodwill of a nation the
best, the noblest pledge? When can a prince hold
himself more secure than when one will stand for all,
EGMONT. 101
and all for one — safe alike from foreign and domes-
tic foes í
Alva. But you would not have us persuade our-
selves tbat such is tbe case here ?
JEgm, Let tbe king publisb a generál amnesty.
Tbis will tranquillize tbe public mindj and wben
confidence is once restored^ we sball see bow quickly
loyalty and affection will ensue.
Alva, Wbat ! and are all wbo bave insulted tbe
majesty of tbe king, all wbo bave blaspbemed our
boly faitb, to escape free and uncbastised, as a wel-
come example bow tbe most atrocious crimes may
be committed witb impnnity?
Ugm. And is not a erime liké tbis, committed in a
moment of frenzy, ratber to be pitied tban severely
cbastised? Above all, wben tbere is bope — ^nay, more
— absolute certainty tbat it never will recur. Are not
tbose monarcbs most loved and most revered, botb by
tbeir contemporaries and by posterity, wbo can pardon,
pity, and despise an insult to tbeir dignity ? Are tbey
not beid most liké to tbat Almigbty Being wbo is
far too great for tbe voice of blaspbemy to reacb bis
tbrone ?
Alva. And for tbat very reason, 'tis for tbe king
to maintain tbe majesty of Gk)d and of religion, and
102 EGMONT.
for US to maintain the authority of the king ; that
wbich the ruler disdains to notice^ it is our duty to
avenge. If my counsel be followed, no traitor sball
escape witb impunity.
Egm, And tbink you^ you can reacb tbem aU?
Hear you not^ daily, tbat terror is driving tbem bitber
and tbitber, far from tbeir country and from tbeir
bomes? Tbe ricb, witb tbeir wealtb, tbeir friends
and cbildren^ wiU seek refuge in foreign lands. Tbe
poor wiU carry tbeir industry^ tbeir knowledge of
árts and manufactures^ to tbeir more tolerant neigb-
bours.
Aha, Tbey will, if means be not taken to binder
tbem. 'Tis for tbis purpose tbe king demands tbe
aid and counsel of every prince and stadtbolder; not
only a recitál of wbat bas been, or wbat may be^ if
we leave matters to take tbeir own course. To look
quietly on a crying evil — to flatter oneself witb vain
bopes — ^to trust to time— to propose somé empty
expedient, as if in a masquerade^ so as to make a
nőise, and bave tbe appearance at least of doing
Bometbing wbile one would fáin reniain inactive; is
not all tbis precisely calculated to engender a suspi-
cion tbat you regard tbe rebellion witb secret satis-
faction, and are by no means diainclined, if not to
originate, at least to foster it I
EGMONT. 108
Bgm, {A hout to sta/rt wpina rcbge — hut restraining
himsdfy apeaka slowlf/, afier a lUÜe pcmse.) Every
design is not equally transparent, and it is easy to
misinterpret men's aims. Were we to listen to all
sides, it is loudly rumoured, that it is less the king'd
design to rule the provinces according to distinet and
uniform laws, to maintain the majesty of religion,
and restore universal peace to his people, than to
subject them to arbitrary power, to rob them of their
ancient rights, to make bimself master of their wealth
and possessionS; to circumscribe the privileges of the
nobles^ those privileges for the sake of which alone
they sérve him, and devote life ánd limb to his
cause. Beligion, they say^ is but a splendid pretext,
iinder colour of which every enormity may be perpe-
trated with the greater safety. The people lie pros-
trate at the foot of the altar, adoring the image of the
holy Virgin, while behind stands the fowler watching
the opportunity to ensnare them.
Alva, Is it from you I hear these words?
Bgm, Not my own sentiments ; but merely what
is everjrwhere repeated and believed by rich and poor,
fools and wise men. The Flemings dread a twofold
yoke, and who will answer for their liberty?
Alva. Liberty 1 a fair sounding word to those who
104 EGMONT.
understand it rightly. What freedom would they
bave? What ia the liberty of the freest? To do
right, and from that no monarch will hinder
them ! But, no ; they never feel themselves free, but
when they can injure themselves and others. Were it
not better to resign the throne, than rule over such a
people? When the enemy is thundering at their
gateS; and the king needs their support, then they
quarrel with each other^ and, as it were, conspire
with the foe, of whom, occupied only with their own
affairs, they never evén think. No, no, 'tis wiser to
circumscribe their power, to guide them üke children
for their own good. Believe me, a nation never grows
old or wise : a nation continues ever in its infancy.
Egm. Nay, how rarely is a king blest with reál
wisdom j and is it not natural a nation should confide
its liberties to the care of many, rather than of one?
And not evén to one ! No ! to that tithe of hu-
manity which has grown old under the eyes of its
lord. Truly, that alone has a right to arrogate
wisdom to itself.
Alva. Perhaps, for that very reason because it
is not left to its own guidance.
Egm, And would, therefore, fáin leave no one else
to his. But do as you will; I have replied to your
EGMONT. 105
questions^ and I repeat^ it will not succeed j it never
can succeed. I know my countrymenj they are men
worthy to tread God's earth ; each one in himself a
little kingj firm, active^ sagacious^ faithful, and de-
votedly attached to their ancient customsj to win
their confídence may be somewhat hard ; to retain it
wben once won, is easy; firm and true, they may be
ruled, but never oppressed.
Alva, {Afier loohÍTig rownd once or twice) My
lord of Egmont^ would you venture to repeat tbose
sentiments in tbe king*s presence?
Ugm, Would I, my lord? So mucb tbe worse for
bim if bis presence terrifíes me j so mucb tbe better
for bim and bis people, if be inspired me witb
courage and confídence to teli bim far more.
Alva. Wbat is useful^ I can bear as well as be.
Bgm. I would say, 'tis easy for tbe sbepberd to
drive a flock of sbeep before bim; for tbe peasant to
yoke tbe unresistirig oxen to tbe plougb ; but be wbo
would rule tbe noble steed^ must study bis inmost
tbougbtS; and neitber require anytbing unbefítting,
nor require it in an unbefítting manner. Wby does
tbe citizen wisb to retain bis ancient constitution,
and be govemed by bis own countrymen? Because
he knows by experience bow be will be ruled, and
106 EGMONT.
may bope for sympatliy and forbearance from those
whose interests are identifíed with his own.
Aha, And should not the Eegent have authoríty
sufficient tó altér these ancient usagesi Is not this
the most precioiui of kis prerogatives? What is per*
manent in tliis worldt And whj should a constíttt^
tion alone renudn unaltered % Must not everything
change in the course of time ; and. an ancient form of
govemment become^ in itself the source of a thousand
évik, from its utter incompetency to provide for the
present exigencies of the . people f I fear these
ancient rights are valuable only in so far as thej
afford loop-holes through whioh the powerful and
ambitious may creep, to the detriment both of prince
and people.
Egm, And these arbitrary changes; this im-
bounded estimate of supreme power ; is it not a pro-
gnostic that one will do what is forbidden to thou-
sands? He would alone be free, that he may
gratify every wish, however wild, and carry out every
scheme, however oppressive And could we evén.
safely entrust our lives and liberties to him, a wise
and just monarch, can he be answerable for his
successors f Can he pledge himself that nőne of
his descendants will rule without justice or mercy)
EGMONT. 107
Wbo will savé us from complete despotism, should
he send his servants^ bis kindred hither^ who, de-
void of aU knowledge of tbe country or its wants,
would rule according to their own pleasure, fínd no
opposition, and hfum themselves free írom all re-
sponsibility %
Alva. {Who haa in the mecmwhüe agai/n looked
roimd,) Nothing is more natural tban tbat a sove-
reign sbould cboose to hold tbe reins of govemment
in bis own bands, or tbat be sbould invest tbose only
witb power wbo are content to reád bis instructions
as be wisbes tbem read^ to obey bis orders to tbe
letter and become tbe unconditional instruments of
bis will.
Egm, And is it not natural tbat tbe citizens sbould
prefer being govemed by tbose wbo are bom and
educated amongst tbem, wbose ideas of rigbt and
wrong correspond witb tbeir own, and wbom tbey
may regard as bretbren )
Alva. Ay, but tbe nobles bave sbared very
unequally witb tbese bretbren of tbeirs, metbinks.
Bgm. Tbat bappened centuries ago, and is now
endured witbout envy or repugnance j but if stran-
gers are sent bitber, uncalled for, to enricb tbemselves
a second time at tbe expense of tbe nation — ^if tbe
108 EGMONT.
Flemings see themselves exposed to their unrestrained
and unbounded rapacity^ it will ronse a spirit of in-
dignation ihat will not be so easily quencbed.
Alva, Mj lord of Egmont^ these are words to
wbicb I must not listen: I^ too, am a stranger.
Ugm. From my addressing you tbus, it is evident
I allude not to you.
Alva, £e tbat as it may^ I would not bear it from
your lips ; tbe king sent me bitber in tbe bope tbat
I sbould fínd tbe support of tbe nobles. Tbe king
vnUs, and must be obeyed. Afber deep consideration^
be bas at lengtb discovered tbat wbicb is most expe-
dient for tbe people*s welfare. Matters can no longer
proceed as tbey bave bitberto done. Tbe king's aim
is to restrict tbeir power for tbeir own ultimate ad-
vantage; to force tbem, if it must be^ to tbeir own
good; to sacrifíce tbe principal leaders of sedition^ as
a waming to tbe rest, conyinced tbat wben tbey are
removed, tbe people will bencefortb peaceably enjoy
tbe blessings of a wise and efficient govemment.
Tbis is bis determination. 'Tis tbis I am commanded
to announce to tbe nobility, and in tbeir sovereign's
name, I require tbeir counselj not as to wbat is to
be done, tbat is already resolved; but as to wbat
EGMONT. 109
methods are best adapted to carry these measures
intő execution.
Egm. Unhappily your words do much towards
justifying the people's apprehensions. He has, then,
resolved what no prince has a right to resolve ; he
would fáin weaken and destroy the strength and
spirit of the nation, that he may rule them more easily.
He would trample on the innennost core of their
nationality, with the view of making them happier j he
would annihilate them, that they may become somé-
thing different. Oh, if his aim be good, how fatally
is he misled! 'Tis not the king we oppose— no, we
would but savé him from that fatál path on which
he is about to take the fírst unhappy step.
Alva, With your present sentiments, any attempt to
act in concert were but a fruitless task. You must
hold the king in light esteem, and have but a mean
opinion of his counsellors, if you doubt that every-
thing has been already weighed and considered
with the utmost care. I am not commissioned to
answer every objection a second time; from the
people, I demand obedience; and from you, the nobles
and princes, I require aid and counsel as pledges of
this unconditional duty.
110 EGMONT.
E^m, Ask our heads at once; then 'tis ended^
for to bend the neck beneath such a yoke, or to lay
it on the block, is to a noble sóul alike. I see I
bave spoken to little purpose : mj words have all been
loBt in emptj air.
ETUer FEBDiNAim.
Férd, Pardon my breaking in upon youp confer-
ence j here is a letter, the bearer of which requests au
immediate answer.
Aha^ {WaŰcs aside,) Permit me to examine ita
contents.
Férd. That is a noble horse your foUowers have
brought to carry you home.
Fgm, Yes, 'tis a fine creature; I have had it somé
little time. I thought of ^ving it away ; if it pleases
you, I dare say we shall soon agree as to the price.
(Alya signs to hia aon, who retvres intő the back-
grotmd,) Farewell ; let me depart, for, by heavens ! I
know not what more to say.
Alva. 'Tis well for you, Count Egmont, that
chance has hindered you from unfolding your senti-
ments more broadly ; unconsciously have you betrayed
your secret views, and your own words have accused
EGMONT. 111
you far more strongly thau the bitterest foe had
dared to do.
Egm, This reproach affectB me not. I know my-
sel£ I know how I am devoted to the king; far
more than many who in serving him seek only to
sérve themselves. 'Tis with regret I see our inter-
view terminated, without having induced you to
coincide in my sentiments j and I only trust that the
service of our master, and the welfare of our country,
may soon unité us in the same cause. Perhaps^ a
second interview, and the presence of the other
princes in a more favourable moment, may effect that
which to-day appears impossible. With this hope I
take my leave !
Alva. {Who cU the sa/me time has made a 8Ígn to
Ferdinánd.) Hold, Egmont ! — ^your sword !
\_The centre door opens, a/nd shows the gaUery
JUledvnth the gua/rd8,whoremain motionless.
Egm. {Afier a poAiae, in a^tonishment,) Was this
your aim ? was it for this I was summoned hither ?
{Seizing his sword as if to defend himsdf.) Am I
then, defenceless 1
Aha, In the king's name, you are my prisoner !
Egm, {Afier a pa/ase; aí the samie timey men at a/rms
enter on both sides,) The king ! {Afi^ a pa/use.)
112 EGMONT.
Orange! Orange! {Afier cmoOier pcmae, yidding his
8word,) Take it : it has served oftener to defend
the king's cause than its master's breast.
[He lea/oes hy the cent/re door, the gua/rdsfóllow:
ihem, Alya's «(m. Alya remcdvs, The cur-
TAIN FALLS.
118
ACT V.
SCENE L—Á Street.— Twüight.
Brackenbusg, Clara, CUizens.
BroAÍk. Dearest^ for Heaven's sake^ what wouldst
thou?
CUvra, Come with me, Brackenburg. Thou canst
not know the people. Surely, we shall rescue him !
What can equal their lőve for him! Oh, I could
swear there is not one of them but bums with the
deaire to savé hÍm-to tum aside the danger from a
life so precious, and restore to liberty him who has
hitherto been the freest of mankind. Come, Brack-
enburg; nothing is wanting but a voice to rouse
their energies — ^to lead them on ! They cannot but
remember all they owe him; they cannot but know
that his mighty arm alone can savé them from
destruction. For his sake — ^for their own, they will
I
114 EGMONT.
nin all risks to savé bim. And what do loe hazárd ?
— at most^ our livesí Lives which will be worthless
if he perish.
Brack. Unhappy girl ! Thou seest not the secret
power which holds us fettered in its irón bonds.
Cla/ra, To me it seems not irresistible. But let
US not waste the precious moments in idle lamenta-
tion. Ha! There come somé of our old, upright,
stout-hearted countrymen. Hist! Friends! — ^neigh-
bours! Speak! how goes it with Egmont?
Ca/rp, What would the girl ? Bid her hold her peace.
Cla/ra, Step nearer. Let us confer together awhile
till we be united and strong; but not a moment
must be lost. The audacious tyranny which has
dared to bind him in fetters, already raises the dagger
against his precious life. Oh, my friends ! with every
deepening shade of twilight my fears grow more
terríble ! I dread this night ! Come, let us disperse
ourselves — ^let us fly from quarter to quarter, and
call the citizens to arms. Let every man seize his
weapons. In the market-place will we meet again,
and every one will be impelled forward with the
stream. The enemy will see themselves at once sur-
rounded and overwhelmed, and must yield before us.
What resistance can a handfíil of mercenaries oppose
EGMONT. IIÖ
to our united strength? He will be saved ! He will
return among us ! — ^will, for once, owe something to
US who owe 80 much to him. Ay, perchance — ^nay,
for certain — will he behold the moming dawn under
the free canopy of heaven.
(7arp. What ails thee, damsel?
Cla/ra, Can you misunderstand me? 'Tis of the
Count I speak ! Of Egmont ! — of Egmont !
Yet, Utter not the name — it is deadly !
Gh/ra, Ah! Egmont's name! Not utter it! Why]
Is it not in every mouth? Not utter it? What mean
yeí What can ye mean? Friends — ^kind, gentle
friends — are you dreaming? KecoUect yourselves!
Look not on me thus fearfiilly. Cast not such
anxiouS; stealthy glances around. I only speak
aloud what all desire. Is not my voice the voice
of your own hearts? Where is the man who, ere
he seeks his sleepless pillow this fatál night, will not
on bended knee implore kind Heaven to grant this
precious boon. Aek each other! Ask yourselves!
And who will not echó my watchword — Egmont's
liberty, or death !
Yet. God preserve us ! Here is a misfortime !
Cla/ra. Stay — stay ! — and tum not from that name
ye were wont to hail with such delight. When report
I 2
116 EGMONT.
announced his approach ; when *twas but romoured
Egmont comes írom Ghent, the inhabitants of ihe
streets through whicb be rode beid tbemselves but too
blest. And wben tbey beard tbe snorting of bis steed,
wbo did not fling aside bis work to catcb a glimpse
of bim; wbile one radiant gleam of bope and joy,
liké a sunbeam from bis noble coimtenance, ligbted up
tbe carewom faces tbat pressed from every casement
to bebold bim, — tben would you raise your cbildren
in your arms, and pointing to bim cry, — " See ! tbere
is Egmont ! Tbere is be from wbom you may expect
better times tban your poor fatbers bave known."
Let not your cbildren ask you in future days, —
Wbere is be gone? — ^wbere are tbose glorious times
you promised usí Ob, come— come! We waste
words — ^we do notbing — ^we betray bim !
Soeat Fie on you, Brackenburg, — stop tbis mis-
cbief — take her away !
BroÁÍk, Dear Clara, let us bome ! Wbat will tby
motber — say percbance %
Cla/ra. Ab, unband me! Am I a cbild, or dóst
tbou deem I bave lost my senses ? Wbat avaUs tby
" percbance r From tbis fearful certainty no empty
hopes can draw my tbougbts ! You shaü bear, and
you will; for I see you are toucbed ! Ob, 'mid tbe pre-
EGMONT. 117
sent peril, cast but one glancé to the pást — ^tum
but your thoughts to the future ! Would you live
when he is destroyedí With his breath flies the
last spark of freedom ! What was he not to you ?
For whom has he so often exposed himself to the
most imminent dangersí For you, and you alone,
flowed that noble blood — a dungeon now confínes
the heroic sóul that sustained you all, and the horrors
of secret assassination hover aroimd him ! Ferchance,
he thinks on you — ^hopes in you; he who was wont
only to give, to bestow!
Corp. Come, gossip í
Clan'a, And I have not anns and strength as you
have ; but I have that which fails you all— courage
and contempt of danger ! Oh, that my breath could
kindle one spark in your souls ! Oh, that on this
bosom I could warm and vivify you ! Come, coun-
trymen, let not a woman shame you ! Come, I will
go with you, and, as a banner, though in itself de-
fenceless, leads on a bánd of gallant warriors to the
fight, so shall my spirit shine liké a guiding Hght
before you, and lőve and courage change a timid
and dispersed people intő a fearful hőst !
Tet. Take her away! I pity her from my very
sóul ! [Exewnt CUizens*
118 EGMONT.
Brack. Clara ! — Clara ! Seest thou where we are t
CUvra. Where? Beneathihoseheayenswliicliseemed
to array ihemselyes in richer beauty when ihe noble
Egmont passed beneath ihem ! Here at ihese win-
dows have I seen them, four and five heads, one
above the other, only to catch a glimpse of him as
he passed ! At these doors would they stand bend-
ing and bowing — oh ! the dastards ! — ^if he deigned to
cast but a look at them ! Oh^ had he been a tyrant !
Then might they haye tumed írom his min with cold
indifference ! But he, the good, the kind, the noble;
and they loved him ! Oh, ye hands that could so deftly
wave your bonnets, are ye too weak to grasp thesword ?
And yet, Brackenburg, do we chide them % These
arms which have so ofben clasped him in their fond
embrace, what do they do for him ? Now, hear me.
Cunning has accomplished so much in this world ;
thou knowest the old castle, knowest every secret
path and bridge. Nothing is impossible — only pro-
pose somé plán !
Brack, Let us home ?
Cla/ra, Good !
Brack, See, there come Alva's sentinels ! Hear
the voice of reason— deem'st thou me a coward ? —
doubtest thou whether I would gladly die to savé
thee ? But here we are both mad, I as well as tho^
EGMONT. 119
Seest thou not what thou askest is impossible 1 Come^
dearest, grief has made thee frantio — calm thyself —
let US home !
Clcura, Frantic, Brackenburg ! "Tisyou — ^youhave
lost your reason ! While you loaded the hero with
honours, whüe you hailed him as your friend, your
hope, your saviour, and rent the air with shouts of
triumph when he passed^ I stood behind my case-
ment listening in silence^though my heart beat higher
than all those who cheered him ! Now, too, it beats
higher ! Now that he needs your aid, you conceal
yourselves and forsake him, nor feel that if he perish
you perish with him !
Brack, Come home !— come home !
Cla/ra, Home!
Brack, Eeflect only. Look around thee ! These
were the streets in which thou wert never seen, savé
on the Sabbath day ! Through which thou wert
wont to pass to church, with downcast eyes, angry if
I but ventured to jóin thee with a friendly greeting;
and now thou standest, speakest, and actest in the
eyes of the world ! Kecollect thyself, lőve. What can
this avaü us ?
Cla/ra, Yes; let us go home. I remember me.
Come, Brackenburg, knowest thou where my dwelling
lies ? [ExeurU,
120 EGMONT.
SCENE 11.
A Priaon, Ugkted hy a smaU lamp ; a couch m Űie
hack-gr&u/nd,
Egmont. {Álone,)
EgTTí, Old friend — ever faithfiil Sleep ! Oh ! dóst
thou shun me now, liké every other friend í How
gently wert thou wont to descend on my free brow,
evén as a wreath of myrtle, woven by the hand of
lőve. Amid the clang of weapons, on the tumultuous
waves of life^ still sweetly as an infant on its mother's
bosom did I repose within thine anns ; when thetem-
pests howled through boughs and branches^and the tall
forest-trees trembled beneath the shock^ the inward
core of thy heart remained unmoved. And what
should shake me^ now? What should unnerve my
finn and resolute sóul? Ha! 'tis the sound of the
murderous axe, stríking at the very root of the
stately tree, — still, still I stand erect j and yet a secret
shudder runs through every vein. Ay! treacherous
power prevails ! It undermines the fírm and lofty
tnink, and ere the rind erack, the crown falls, with a
EGMONT. 121
mighty crash^ unto the earth. Yet wherefore, now !
Thou, who hast so often thrown the weightiest cares
aside, liké bubbles from thy brow, why canst not
banish now this strange foreboding — this secret
dread? Since when bast thou trembled at the
thought of death 1 Thou, to whom ihat death, in
aU its yarying forma, is as familiar as the other
shapes of the earth thou treadest. But, no ! 'tis not
the common foe : he whom the heroic bosom pants
to meet ! — "No ! 'tis the dungeon ! That emblem of
the grave, fearful alike to the brave and to the coward.
Evén when reposing at ease in my velvet-cushioned
chair, I could scarcely restrain my impatience at
beholding the princes wasting hours in discussions
on matters which required scarcely a moment's
deliberationj and when pent up within the narrow
walls of a saloon, the rafters of the vauit seemed to
stifle me. Then f orth would I hasten, as soon as might
be, and with deep-drawn breath vauit on my gallant
steed, and away — away, to that spot to which we both
belong — ^to the fields, where Nature sheds her balmy
blessings, and beauty breathes above and around us ;
amid the pure gales of heaven, where, liké the earth-
bom giants of old, we gather fresh strength from our
mother*s touch. Where, in every vein, glows the
122 EGMONT.
príde of manhood, and of man's noblest impulses —
where the sóul of the joung hnntsman glows with
ihe desire still to press onward^ to conquer, to sub-
due. Where, with hasly step, the warrior assumes
his inbom claim to conquest o'er the world; and
liké a hailstorm, sweeps with devastating freedom^
through forest, fíeld, and glen, spuming all bonndaríes
raised by humán hand. Alas ! thou art but an emply
shadow. — Oh, vain remembrance of lost delights !
Whither has the treacherous hand of Destiny led thee)
Did it deny thee the death thou never shunned in the
open face of day, only to give thee a better foretaste
of the grave in a wretched dungeon. How its ránk
smell meets me írom every stone ! Life itself seems
to Btagnate, and the foot draws back, shuddering
from the couch as though it were the grave. Oh !
care, care, thou who beginnest murder ^e the time,
avaunt ! Since when is Egmont thus alone — so
utterly alone in this wide world í Doubt renders thee
callous, not happiness. What ! is the king's justice,
in which, during thy whole life, thou hast so im-
plicitly confided, is the Regent's friendship, which,
thou mayst confess it, almost boré the hue of lőve ! —
have they in an instant vanished, liké a brilliant ex-
halation of the night? Have they lefb thee alone
EGMONT. 123
upon thy gloomy path in utter darkness ? Will not
Orange lead on thy friends to the rescue ? Will not
the people assemble, and^ with resistless might^ break
thy prison doors asnnder 1 Oh^ ye walls^ which thus
endose me, resist not the well-meant efforts of so
many noble spirits. Oh^ may the courage my glancé
was wont to kindle in their hearts^ now retum from
theirs to mine. Yes^ yes; they rise in thousands !
they come ! — ^they stand at my side ! Their eamest
prayers ascend to heaven^ and implore a mirade in
my behalf ! And if no angel descends to rescue me !
Oh^ I see them grasp the lance and sword. The doors
spring open — ^the bolts fly back with a mighty crash
— ^the walls fiEŰl beneath their hands^ and the rising
mom beholds Egmont restored to liberty! How
many a well-known face greets me with rejoicing?
Oh, Clara ! wert thou but a man — then surely, among
the very first should I behold thee, here, and owe to
thee that which 'tis hard to owe, evén to a king — ^my
freedom.
]24 EGMONT.
SCENE UL—Clara's Hause.
Claba erUers tüUh a lamnp cmd a glass of waterjrom
her chomber. She places the glass on the taible,
cmd approckches the wvndow.
Clcvra, Brackenburg! — ^ís it you? What did I
hear ? — No one yet ! No one ! I will place the lamp
in the casement, that he may see I am yet awake,
and watching for hím. He promised me tidings!
Alas, what tidings do I seek? A fearfdl certainty
of ill ! Egmont condemned ! What court dare call
him to account — yet they condemn him ! The King
condemns him, or the Duke ! And the Eegent with-
draws herself, and Orange hesitates, and every other
friend. Is this the world, of whose falsehood— of
whose treachery I have heard so much, and know
nothing? Is this the world which can be base
enough to bear ill-will to him — ^the beloved of every
hearti Can yillany itself be mighty enough to huri
him so quickly from his proud eminence ! Yet thus
it is! Oh, Egmont! I held thee safe before God
and man, as in mine arms 1 What was I to thee !
Thou hast called me thine! My whole existence
EGMONT. 125
I dedicated to thee! What am I now? Vainly I
stretch my hands towards the toils which have en-
snared thee — ^Thou a captive, and I free ! Here is
the key of my door. My egress, my ingress, depend
upon my own pleasure^ and yet I cannot aid thee.
Oh, bind me, if ye would not have me despair!
Throw me intő the deepest dungeon, that I may
dash my head against the dripping walls, groan
for freedom, and dream how I would savé him,
weré I not boimd in fetters ! Now I am free; and
in this freedom lies the anguish of impotency, con-
scious I cannot move a limb to aid him. Alas ! this
little portion of thy being, thy Clara, is liké thee, a
prísoner, and struggles in the agonies of death. I
hear steps — a cough. Brackenburg! 'Tis he— 'tis
he ! Gk)od, but unhappy man ! — ^thy destiny remains
unchanged! Thy loved one opens thee the door
by night, and, oh ! to what a fearful interview !
Enter Brackenburg.
Ch/ra, Thou art so pale, so trembling, Bracken-
burg ; speak ! How goes it ?
Brack, I have reached you through by-ways and
perils; all the principal streets are lined with soldiery,
and it is by alleys and comers I have stolen to you !
126 EGMONT.
CUvra. Say, how goes it 1
Brack. {Seating hvmselfí) Oh, Clara! Let me
weep ! I loyed him not : he was the rich man, and
tempted the poor man's only lamb from his fold to
richer pasture, yet I never cursed him ! God gave
me a kind and forgiving heart : my life wasted
slowly away in hopeless gríef, and each day I
trusted would be my last !
Cla/ra. Forget that, Brackenburg — ^forget thyself
— ^tell me of him ! Is it true 1 Is he condenmed 1
Brack. He is. I know it but too surely.
Cla/ra. And lives still ?
Brack. Yes, he still lives !
Cla/ra. How canst thou answer for that? Ty-
ranny will mm-der the noble victim in the dead of
night : his blood will flow concealed from every eye,
and while the people, stunned and helpless, lie buried
in sleep, dreaming of his safety and the fulfílment of
their own impotent wishes, his noble spirit, indignant
with US, has left this world ! Deceive not thyself or
me — he is no more !
Brack. No, noj he lives; and alas ! the Spaniards
prepare a fearful spectacle for the people they fáin
would trample on — to erush every heart that yet
beats for liberty at once, and for ever !
EGMONT. 127
Cla/ra, Proceed, and pronounce my death-warrant,
too ! Nearer and nearer I approach the realms of
bliss, and feel already the breath of consolation
wafbed from those regions of etemal peace ! Say on !
Brack, I could perceive by the sentínels and by
certain hints, dropped here and there, that somé fear-
ful spectacle was secretly preparing in the market-
place. I stole throügh back streets to my cousin's
house, and from the back window looked out . intő
the market-place ; beneath, a bánd of Spanish sol-
diers, ranged in a wide circle, were waving blazing
torches to and fro. I strained my unaccustomed eye,
and amid the gloom a dark scaffold rose slowly on
my sight, spacious and high. Many around were
busied in covering whatever woodwork yet remained
visible with black cloth. The steps they likewise
covered with black. I saw it well. They seemed
as if preparing somé dreadful sacrifíce. A white
crucifíx, glittering liké silver amid the darkness, was
raised high on one side. I gazed, and the conviction
of the dreadful truth grew stronger and stronger.
Still waved the torches, here and there around; gra-
dually they faded and disappeared, and in an instant,
this fearful offspring of night sank back intő its
mother*s womb !
128 EGMONT.
CUura, Hnsli, Brackenburg ! let tliis yeil rest o'er
my sóul ! The spectres are yanished ! and tliou,
gentle night, lend thy mantle to the shuddering
earth ! The f earfid burden she can bear no longer,
but tearing open her deep abyss, swallows up the
murderous scaffold in her fathomless depths! and
that Gk)d, whom in their frenzj they haye insulted,
sends his angel down to earth ! At his holy toueh
bolts and bars spring back ! With a haló of radiant
glory, he surrounds the loved one's brow, and gently
through the gloom leads him to etemal life and
freedom! And my way, too, goes secretly through
the darkness to meet him there !
Brack, (Stoppmg her.) My child ! where wouldst
thou?
Cla/ra. Hush, my friend, lest we awake any one.
Ejiowest thou this flask, Brackenburg ? I took it
írom thee, jestingly, when in thy impatience thou
wert wont to menace thyself with destruction : and
now, my friend
Brack, In Heaven's name
Cla/ra, Thou canst not hinder it! Death is my
portion; and grant me the swifib and easy death
thou hadst prepared for thyself! Give me thine
hand ! At the moment I am about to unclose that
EGMONT. 129
gloomy portai, whence tliere is no retum, I may teli
tliee, with this pressure, how tenderly I have loved,
how deeply I have pitied thee ! My brother died in
early youth, and thee I selected to supply his place.
Thine heart, alas ! was not contented with a sister's
loye, but sought with ever-increasing ardour for that
which was not destined for thee. Forgive me, and
farewell ! Let me call thee brother ! — it is a name
comprising many holy names in one! Accept the
last fair blossom of the departing spirit ! Take this
kiss ! — death unites all things, Brackenburg ! — ^let it
unité US too !
Brack. Then let me at least die with thee !— -there
is enough for both !
Chtrra, Hold ! — ^thou must live ! Thou ca/nst live !
Support my mother, who, without thine aid, would
pine in abject poverty! — ^be to her what I can be
no longer ! Live together, and moum for me ! moum
for our native land, and for him who could alone
have saved her ! Farewell ! The present generation
must bear the burthen of this crime ! Yengeance
itself cannot efface it ! This day the universe sud-
denly stands still ! — it pauses in its accustomed conrse,
and my pulse beats but for a few moments longer !
Farewell !
K
130 EGMONT.
Brack, Oh, live for us, as we live for thee alone !
Thou kill'st US in thee ! Oh, live and suffer; we will
stand beside thee, and ever-anxious lőve shall offer
thee the sweetest consolation in its living arms ! Be
ours — be ours — I dare not say be mine !
Cla/ra. Hush, Brackenburg ! thou know'st not what
thou sa/st ! Where hopes shines to thee— to me all
is despair !
Brack, Share hope with the living. Pause on the
brink of the abyss; look down intő the fearful gulf
beneath — ^then tum thy glancé back to those thou
wouldst leave behind !
Gh/ra, I have conquered. Bid me not resume the
struggle.
Brack. Thou art blinded; all joy is not for ever
lost for thee. Many a day yet
Cla/ra. Alas, what hast thou said? With emel
hand thou tearest the veil from my eyes; yes ! it will
dawn, that day ! Vainly will it seek to shroud itself
in mist ! It must dawn ! FearfuUy the citizen
looks forth from his casement, for the night has left
one dark spot behind. He gazes, and the scaffold
looms in the moming light. Suffering anew, the
desecrated image of the Saviour tums towards his
Father his imploring glancé, the sun hides its beams
EGMONT. 131
it wiU not mark tlie lioiir of Egmont's doom ; slowly
the hand goes its way, and one honr strikes after
another ! Hold ! — ^the thought of that moming
plunges me in the grave !
[She approaches the window, asifto hok a/round,
cmd driríks secretly,
Brack. Clara^ Clara!
Cla/ra. {Goes to the tahh, cmd drinka the water.)
Here is the remainder — I lure thee not after me
^-do as thou wilt — ^farewell ! — Extinguish the lamp
silently, and without delay — I go to rest — steal
softly away and close the door after thee^ — ^wake not
my mother — ^go, savé thyself, if thou wouldst not
appear my murderer ! [^Exit,
Brack. She leaves me here for the last time as
ever ! Oh, could she feel how she rends the heart
that loves her ! She leaves me here to die alone, and
life and death are alike hatefíil to me ! To die alone !
Oh, where is fate so hard as mine? She shares
the death-drops with me, and sends me from her
side ! She draws me after her, yet forces me back
to life ! Oh, Egmont, how blissfíil is thy lot ! She
goes before thee to prepare the victor's palm for thy
brow. And shall I follow ? to stand aloof, to bear this
unextinguishable envy evén unto yonder realms of
K 2
132 EGMONT.
lightf On this earth is no restmg->place for me,
and heayen and hell present liké toiture to my sonl !
Ob, how welcome were the hand of anmhilation to the
wretched ! [ExU.
{The stage remams wme üme u/nchcmged; then
fjvusic hegins; Ihe la/mpJUMres once cmd then
Í8 suddenly extinguished ; Ihe scene chcmgea
to Eomont's Pioson. Eomont lies aleepmg
on the eouch; the door opens ; servcmta, wUh
torcheSy erUer ; Febdinand cmd Bilya/oI-
low, accoTtypamied hy a/rmed men ; Eomoht
sta/rtajrom his dtimber.
Egm, Who are you who rouse me thus mdely from
my slumbers ? What mean your vague and insolent
glances ? Why this fearful train? — ^with what dream
of horror would you cheat the scarcely wakened
senses % Speak !
Siha, The duke sends us to announce thy doom.
Egm, Bring'st thou the headsman with thee to
execute it %
Süva, Hear it; and thou wilt know what awaits
thee!
Egm. Aj, this beseems you and your shameful
proceedings — ^planned and carried out alike in dark-
ness — ^thus would this act of dire injustice hide itself
EGMONT. 1 33
firom the Hght of day. Step boldly forward, thou who
bearest the sword concealed beneatb thy mantle —
here is my head — ^the freest that ever feli beneath
the stroke of tyranny.
SUvci. Thou errest! The sentence of the righteous
judge shuns not the light of day.
Ugm, Then their audadty oversteps all bounds of
belief.
Siha. (Takea the serUence /rom one of the hy-
stomdersy imfolds it cmd reads.) " In the name of
" the King, and with power, commissioned by his
" Majesty to judge all his subjects^ of whatever
" ránk — evén Knights of the Golden Fleece-^we
« dedare '*
Egm, Can the king transfer that power ?
Siha, " We, afber a long, carefiil, and legal inves-
" tigation^ declare thee, Henry, Count Egmont, Prince
" of Gaure, guilty of high treason, and pronounce
" this sentence : that thou be led at break of day
" from this prison to the market-place, and there in
the sight of the assembled people, thine head be
severed from thy body, as a waming to all traitoro.
" Given at Brussels, the {Date and year 8o
vm/perfectíy reád, that the aucU^ence ca/rmot tmderstcmd
thevn,) Ferdinánd, Duke of Alva, President of the
cc
í 34 EGMONT.
Court of the Twelve." Thou knowest now thy fate
— ^but little time is left thee to call up all thy resigna-
tion, to put thine house in order, and take leave of
thy friends.
[^Exeunt aU, except Ferdinánd cmd Egmont —
ihe stage is hut vmperfectly lighted,
Egm. (Stcmds for a time as if av/nk in thoughty
amd aUows Silya to depa/rt tmthoiU looking rcmnd
Kim, He vmagines himsdf cdoney hut raising kis
eyesy perceives Alva's aon.) Thou lingerest here —
wouldst thou by thy presence increase my amazement,
my dismayí Wouldst thou bear thy father the wel-
come tidings, that I am sunk in unmanly despair?
Go and teli him he can deceive neither the world nor
me. 'Twill be murmured at first in secret, then
spoken more loudly^ and at length, when one day he
is degraded from his proud eminence, a thousand
voices will exclaim, that neither the welfare of the
state, the dignity of the king, nor the tranquillity of
the provinces, has brought him hither. They will
teli him it was for his own purposes he has excited
this monstrous confusion, that his services migkt
be required; and I fali a victim to his contemptible
haté— to his paltry, low-minded envy. Yes, I know
it. I> the doomed; the dying man^ may speak it
EGMONT. 135
aloud ! Long has he envied me, long has he sought
every means to huri me intő ruin ! Years ago, while
yet youths, we played dice together, and the piles of
gold feli one after another from his side to mine,
he stood in grim silence, affecting carelessness, while
inwardly buming with ragé, less at his own loss than
at my success. Well do I remember the fiery glancé,
the treacherous paleness of his countenance, when we
shot together at the target at a public festival, in the
presence of assembled thousands. He had challenged
me to the contest, and both nations stood by to watch
the result — Spaniards and Flemings, betting and
hoping. I was victor. His rifle missed; niine hit the
mark, and loud shouts of triumph from my friends
rent the air — ^now his shot strikes me. Teli him I
know him; that the world despises every monument
of victory a petty spirit surreptitiously erects in its
own honour j and thou, if it be possible for a son
to avoid following in his father's steps, avail thyself
betimes of the shame that now compels thee to blush
for him whom thou wouldst fáin revére and honour.
Férd, I hear thee without interruption. Thy re-
proaches fali liké a club on the warrior's helm ! I
feel the concussion, but I am armed against the
blow. They strike but cannot wound me. I feel
136 EGMONT.
nothing but the pang that rends mj heart — ^Alas \
alas ! Haye I lived to behold such a spectacle? Am
I sent hither to such a scene?
Bgm, Thou breakest out intő complaints? What
moYes — what troubles theel Is it laté repentance
at having lent thine aid to this shamefiil oonspiracy?
Thou art so yonng — Úij mién was so winning — thou
wert 80 kind, so Mendlj towards me. So long as I
beheld thee, I felt at peace with thy father; and ÜEŰse,
aye, falser than he, thou hast lured me intő the toils.
Thou art the monster! He who confídes in him,
does it at his own peril; but who could fear
danger in tmsting theel Go! — rob me not of
the few moments that yet renudn to me. Go ! that
I may collect my scattered senses, and forget the
world, and thee fírst of alL
Férd, What shall I say to thee? I stand and
gazé on thee, and yet it seems as though I saw
neither thee nor myself. Shall I attempt to excul-
pate my conduct? — shaü I swear that I never knew
my father's intents till too laté to prevent them? — ^that
only at the very last moment his whole fearful
scheme was disclosed to me— that I have been the
mere passire instrument of his will! What matters
it now whether thou thinkest good or evil of me!
EGMONT. 137
Thou art lost! — and I, unhappy man, stand Kére
only to assnre thee o£ thy doom, and to lament
thee!
Egm, What strange voioe^— what unexpected con-
solation meets me on the verj brink of the tömb)
Thou, the son of my greatest — ^nay, ahnost only enemy
— ^thou pitiest me 1 Thou art not leagued with my
murderers? Say, for what shall I hold thee?
Férd. Cruel fatherl Yes; I recognise thee in this
command! Thou knewest my heart, the gentle
feelings thou hast so often chided as the sole inherit-
ance of a too tender mother. Thou hast sent me
hither to form me liké thyself ; thou hast forced me
to behold this man, on the very brink of a yawning
graye, the victim of an arbitrary doom, that after
enduring this bitterest of earthly pangs, my heart
may become steeled against every other sorrow —
insensible alike to pity and to grief, happen what
may !
Egm, I am amazed ! Calm thyself — speak liké a
man !
Férd, Oh, that I were a woman 1 — ^that they might
ask what ails thee? Teli me a greater, a more
frightfiil evil; make me spectator of a more horrid
deed; I will thank thee — I will say 'twas nothing!
138 EGMONT.
Egm, Thou forgettest thyself? Where art thou?
Férd. Let this passión have way — ^let me lament !
I wiU not seem composed when my very heart is
broken within me! Must I see thee here! It is
terrible! Thou canst not understand me — and
shouldst thou? Egmont! Egmont!
[HefaUs on his neck,
Egm, Unravel this mystery?
Férd, No mystery.
Egm, How can the destiny of a mere stranger
move thee thus?
Férd, Not a stranger; thou wert no stranger to
me. It was thy name which, liké somé guiding
star, shone before me — e'en from my earliest youth.
How often have I listened to thy praises ! The
youth is the model of the boy — ^the man of the youth.
Thus didst thou step before me, ever before me,
and I watched thee without envy, and slowly fol-
lowed step by step; at length, I hoped to see thee.
My heart ílew to meet thee ! I had destined thee
for my friend! And I selected thee anew, when
I beheld thee! And now all is over — I see thee
here!
Egm. My friend ; if it can soothe thee, be assured
that the very first moment we met, a secret sympathy
EGMONT. 139
impelled me towards thee. And now hear me — ^let us
speak a few quiet words together. Is it thy father's
reál fixed determination to kill me?
Férd, Itis!
Egm, This sentence is not a mere phantom of
terror to alarm me? — ^to glut his revenge in witness-
ing my fear — my degradation — ^to humble, and then
raise me again by the royaJ mercy?
Férd, No, no j at first I, too, climg to this fond,
delusive hope, and evén then my heart trembled with
anguish, to behold thee thus; but now I feel 'tis reál
— ^too reál.
Egm, Then, hear me : if thy heart plead so
warmly in my behalf — if thou abhorrest the tyranny
which has enchained me — ^then savé me ! The mo-
ments are precious. Thou art the son of the all-power-
fiil, and thyself mighty, here. Let us fly. I know
the paths; the means of escape cannot be unknown to
thee. These walls once passed, a few miles only sepa-
rate me from my friends. Break these fetters, — ^lead
me to them, and be ours. Doubtless the king will one
day thank thee for my safety. Now, he is surprised intő
consent, or perhaps all this is unknown to him. Thy
father ventures it on his own responsibility, and the
sovereign must seem to approve what is irrevocable
140 EGMONT.
even though it fíll him with horror. Thou ponderest
— thou deliberatest Oh^ devifle somé means of free-
dom ! Speak, oh, speak ! and nourish mj hopes !
Fefrd, Hold — ^hold ! Every word but deepens my
despair; here are no means of escape; here, wisdom
itself were .unavailmg. 'Tis this tortures me — ^this
rends my heart. I have myself aided to lay the
toils — ^I know how firmly, how inextricably the
knots are tied. I know with what cunning, with
what boldness, every avenue of escape is cut off. I
feel myself fettered liké thee, and all the rest.
Think*st thou I should waste the hours in idle
lamentation, had I not already tried every means of
saving thee? I have lain at his feet, remonstrated,
implored in vain. He sent me hither to crush, in
one fatál instant, every joy, every hope, every bright
anticipation of my youth.
Egm* And no means of rescue?
Feírd. Nőne!
Egm, {Stampmg wUh Ma foot.) No hope ! Sweet
life-— sweet habit of action and of being ! must I part
from thee — so calmly part with thee? Not amid the
tumult of the fíght, the clang of weapons, the dis-
tractions of the battle fíeld, dóst thou fling me a rapid
farewell 1 Thou biddest me no hasty adieu ! — thou
EGMONT. 141
shortenest not tbe moment of departure. Once more
must I press thine hand^ gazé intő thine ejes, feel
in my imnost soul^ all thy worth and all tby beauty;
then tear, me £rom thee^ and say — ^go hence !
Férd. And I must stand by and behold all tbis !
I cannot aid^ I cannot savé tbee! wbat beart but
must break beneatb sucb a stroke?
JSgm. Cabn tbyself.
Férd, Tbou canst be calm — ^tbou canst take tbÍ8
fatál step^ forced on tbee by necessity^ witb all a
bero's fortitude; but wbat can I? — ^tbou subduest
tbyself j tbou leavest tbe world as victor, I survive
myself and tbee. I bave lost tbe ligbt tbat cbeered
me in tbe festal ball^ tbe banner tbat led me on in
tbe battle field — ^and for ever ! Wbat is life to me,
now] A dark and dreary wildemess.
Fffm, Young friend ! wbom^ tbrougb so strange a
destiny, I lose and win at tbe same moment — ^wbo
sufferest for me tbepangs of deatb — ^look on me;
tbou dóst not lose me now; if my life was a mirror
in wbicb tbou lovedst to gazé, so be my untimely
doom. Men are not togetber oidy wben side by
side. "No; tbe distant, tbe departed, still esdst to
US j for tbee I sball not be dead/and for myself I
bave lived long enougb : eacb bour, as it fled, I bave
142 EGMONT.
enjoyed, eacb day have I fulfílled my duty^ — sucb as
my conscience dictated it. And now my life but
ends as it migbt bave tenninated long SLgo, on tbe
sands of Gravelines. I sball cease to live^ indeed ;
but tben I h(we lived. Follow my example^ my
friend : enjoy existence wbile tbou canst, and wben
deatb comes^ meet its approacb witbout dismay.
Férd, Tbou sbouldst bave preserved tbyself for
US ! — alas, tbou art tbine own destroyer ! Oft-times
I listened^ wben tbe wise and prudent spoke of tbee.
Friends and enemies, tbey disputed long as to tby
meríts^ but in one tbing tbey all agreed — ^none dared
deny tbou trod*st a dangerous patb. How ofken
bave I longed to wam tbee ! Hadst tbou no
friends?
Bgm. I was wamed.
Férd. And I found all tbe accusations, point for
point^ in tbe indictment, and tbine answers; good
enougb to excuse tbee before impartial judges, but
not sufiiciently cogent to clear tbee from all impu-
tations of guilt, wben
Ugm, No more of tbis ! Man fancies be directs
bis own steps; and ndes bis own actions^ wbUe be is
but tbe puppet of fate, and impelled onwards by a
power be can neitber resist nor control. Let us
EGMONT. 143
not dwell on this: these reflections I can easily
banish; not so my anxietj for mj native land; but
that, too, will be cared for. If I but thought
my blood could savé that of thousands^ or restore
peace to my people, how gladly would I shed each
drop within my veins ! But, alas ! this will not be !
But it ill becomes poor mortals to indulge in vain
speculations, when the power to act is no longer
their own. If thou canst restrain — or, if that be
hopeless, canst guide — ^thy father's devastating power,
so, do — ^but who can? And now, farewell!
Férd, I cannot leave thee !
Egm. Let me commend my followers to thy care.
I have good men in my service. Let them not be
scattered, nor persecuted. How stands it with
Kichard, my secretary?
Férd. He is gone before thee — ^they have beheaded
him as accomplice of high treason.
Egm. Poor sóul ! One word more, then I have
done. Whatever mighty thoughts engross the mind,
nature at length irresistibly claims her right, and
as an infant, coiled in the serpent's deadly folds,
still sleeps sweetly on ; so the weary pilgrim lays
him down once more before the gates of death,
and sinks intő deep repose, as though prepar-
144 EGMONT.
ing for a long and toilsome jonmey. One word
more : I know a nudden — thou wflt not despise her,
for she was mine; — ^now^ I have commended her to
ihj care^ I die in peace. Thou art a man of hononr
— ^with thee I know she will be safe. lives mj old
Henry stillf — is he firee f
Férd, The gallant old man, who always acoom-
panied 70a on horseback f
£!ffm. The same.
Ferd» He lives ! — he is free !
Fgm. He knows her dwelling; let him lead thee
thither, and, till the latest hour of his existenoe, re-
ward him for having shown thee the way to such a
treasure; and now, once more, fiEu^well!
Férd. I cannot go I
Fgm, ( Urffing hmn towa/rds the door.) FareweU !
Férd, Oh, let me yet one moment í
Fgm, No adieu, fríend ! (He accompames Ferdi-
ncmd to the door, then tea/rs himsdf cmay, omd Fer-
dmomd, confownded, diaappea/ra hastih/,) Yindictíve
man ! how little didst thou think to confer on me this
benefit through thine own son ! Through him am I
delivered from every care and every sorrow; from
fear, and all lingering feeling of anxiety for the
world I am about to leave; gently and urgently^
EGMONT. 146
Nature demands her last tribute ! 'tis over ! — ^*tis re-
solved ! And tbose very thoughts which last night
held me waking on my couch, now witb resistless
power lull my senses to repose. {He secUs himsdf
on th/e couch — muaic.) Sweet sleep, liké the purest joys
of life thou comest most willingly when uninvited !
thou loosenest tbechains of gloomy tbougbt — ^minglest
conflicting images of joy and sorrow, and luUed in
sweet delirium^ we sink toforgetfulness, and cease to be.
[He falls asleep ; music accompanies his slomber ; behindhis
couch the wall opens — a brilliant vision appears. Free-
dom, arrayed in a celestial robe, surrounded by a
glory, is seen leaning on a cloud — ^her featuies are
those of Clara, and she bends over the sleepiog hero ;
her conntenance expresses compassion — she seems to
pity him. Soon she recovers herself, and with an
enconraging sign, exhibits the emblems of liberty
— ^the arrows, staff, and cap — motions him to be
of good cheer, and while she signifies to him Ihat
his death will procnre the freedom of the proTinces,
salntes him as the Tictor, and presents him with
the lanrel wreath. Aá she approaches nearer with the
wreath, Egmont moves as one in slumber, so as to
recline with his face towards her. She holds the wreath
impending over his head — a warlike mnsic of trximpets
and other instmments is heard in the distance : at the
faintest sound of the latter, the vision disappears.
Egmont*s first impnlse is to raisehis hand to his head,
as if to grasp the wreath ; he then rises and gazes
around, with his hands uplifted.
L
146 EGMONT.
Egm. The wreath has vanished! Thou loveliest of
vigkms — the ligbt of daj has frighted thee awi^.
Tes, 'twas ihey ! they were united — the two dearest
joys of my heart Freedom, the heavenlj goddess,
borrowed the fönn of vélj beloved one — the beauteons
maidén arrajed henelf in Freedom's heavenlj garb.
8he stepped before me with blood-stained feet — the
waving f olds of her gannents d jed with gore ! It
was mj blood, and the blood of many patrióta. But
no, it will not flow in vain. On, gallant people— on !
The goddess of yictory leads you ! And as the sea
breaks through your barriers, so break through the
wall of tyranny — ^tear it down, and huri the scattered
fragments far from the land it has defíled. {Drwma
approach.) Hark, hark. How often have these soiinds
summoned me with unfettered steps to the fíeld of
strífe and victory. How gallantly did my brave com-
rades step forth on the sward to glory and honour.
What, then ! I too go to meet a glorious death evén
írom these dungeon walls. I die for freedom — for
the freedom to which I have devoted my existence ;
for which I have fought and conquered, and which I
now seal with my blood. (The backgrownd isfUed vjp
with Spamsh aoldíers canrying halherts,) Yes, lead
them togetherl Me ye cannot appal. I have been
EGMONT. 147
wont to stand amid tbe ranks of war^ and while death
threatened on every side to feel existence tenfold
more vivid within me. (Dmms.) On every side, the
foe surrounds thee ! swords are flasbing. Courage,
my friends ! Your parents, your wives, your chUdren,
are behind you. Think of tbese, and onwards, on-
wards, in tbe cause of Freedom ! (Fointing to the
gua/rd,) And tbese are urged only by a bollow word
of tbeir níler, not by tbeir own free will. Protect
your beartbs and bomes, and to savé tbe loved ones,
ffdl joyfidly, as I fali.
\^DTwni8, 08 he cbdoomcea towa/rds the gua/rda at
the back-<loor; the cwrtcmi/aMs: the m/U8Íc
atrikes vp, cmd doses with a aymphony qf
victory.
L 2
N O T E S.
NOTB A^ PAGB 13.—Margar€t of Parma,
Margarbt was a natural daoghter of Charles the Fifth, by a
Flemish lady, of the name of Vangeest, and bom m 1522. To
spare the reputation of her house, she was at first brought up
in obscnrity ; but her mother, who appears to have had more
vanity than honour, cared little to conceal the secret of her
origin, and, subsequently, a princely education betrayed the
daughter of an emperor. While yet a child, she was sent to
Bmssels for her education, and entrosted to the care of the
Stadtholder Margaret, her great annt ; bnt losing the latter in
her eighth year, she was placed nnder the protection of her
snccessor, Queen Maria of Hungary, a sister of the emperor.
When only in her foorth year, her fitther had already affianced
her to the Prince of Ferrara, but this connexion being dissolved,
she was betrothed to Alexander of Medici, and the marriage
was celebrated at Naples, after the triumphant retum of the
emperor from Africa. A violent death deprived her of a hus*
bánd she could not lo?e, in the first year of an unhappy mar-
riage, and for the third time was her hand destined to senre as
an instrument to her fitther's policy. Octavius Famese, a boy
150 KOTES.
of tUrteen, and nephev of Fml tihe Tldrd, leeeíTed with ber
penoo tihe dodiies of Pmna and Piaeena as dmny, and by m
•traage freak of destínj, waa Maigaiet, in tiw Uoübi of waBSo-
boodnnited toaboy,mtiw«Dnewaja8,wlií]ejetameredild, 1
fbebad beendíspofledof toamanofmatnreacpe. A nindbat
Bttte femimne Tendered this lart conncxkm gtffl more mwiatnral, 1
for all ber inclínatioos were maseolfae, and ber wbole mumfr of
lÜé weemeá a mockeiy of ber sex. After tbe ezaiqtie of ber
biftmctresMSy the Qoeen of Hungary, and ber gieat annty tfae
DncbeM Maria of Baignnd j, (who met ber dealb in tbe pamdt
of ber fiiToitrife amiuemeot,) abe was a pasaionate lorer of tfae
chace, and badso hardened ber coDstitiitioaby tbe ezeroae, tfaat
f lie was able to endnre all the fiitignes inaeparable from it. Her
earrfage displayed so Ilttle graee, thai one waa tempted to ada-
take her ratber lett a disgiriaed maa tfcan a nuiarnlfne woman ;
aad nature, wbom a be seemed to icom tbroogfa the Tlolft-
tloD of ber brwi, at lengűi avenged berMlf hy aflUcting ber with
a difeaae, nmially eonllned to the otiber sex— tíz., tfae goot.
Att theae eztraordinaiy qoalities were crowned hy a ▼ehemeat
higotry , with wfaieh Ignatina Loyola, her coaiesaor and twcfacT,
had had tlie liononfof l n aptr hig ber mind. Among tfae pcnaneea
and woilcs of graee with wliieh ahe erocified Iier Tanity, one of
tfae most remarfcable was wasliing the ÍSeet of a eertaln «ww»ipf»»
of poor people darfngLeut erery year, waiting on them «t tafale
Hke a senrant, and dismisring ibem with rich presenta. Thig
kst trait of eharaeter is fai itielf sofileient to explafai tíie pro-
ünrenee given lier hy the lifaig, hot that preferenee ndgfat hmwe
been Jnstlíled by Ihe best motíres of state pcdiey. Margsrek
had been bom and edveated hi the Netherhmds ; she had paaaed
her early yonth among their faihabitants, and adopted maéfa of
thelr manaers aad enstoms. Two stadtholden, nnder wfaoae eye
ihe had grown to womanhood, üdtíated her faito those ma^ma faj
NOTES. löl
which that peculiar p«ople were best goyeraed, and which might
ha?e sérved her as models íbr her futiire coorse. She was not
deficient either in natural ability or in a peculiar talent for busi-
ness, which she had acquired firom her instructresses, and
afterwards brought to greater perfeetíon in the Italian school.
The Netherlands had been for many years accustomed to the
rule of women, and Philip, perhaps, might have hoped that the
sharp irón of tyranny which he was now resolved to use against
them, would be better endured írom a woman's hand.
NoTB B, PAGB S3.^Attack8 on the Churchet,
The attack on the images began in West Flanders and Artois,
in the provinces between the Lys and tiie sea. A furious mob
of workmen, sailors, and peasants, women of the town, thieres^
and beggars, about three hundred in number, provided with
clubs, staves, hammers, ladders, ropes, and a £bw of them anned
with muskets and daggers, orged by fanatical fury, entered the
towns and villages, burst open the doors of the churches and
convents, threw down the altars, dashed the images of the saints
to pieces, and trod them under foot ; becoming still nu>re in-
flamed by these guUty act», and strengthened by the accession
of numbers, they rushed on at once to Ypres, where they
reckoned upon a strong body of adherents among the Calvinists.
There they broke hito the principal church, scaled the walls
with ladders, dashed the pictures to atoms with hammers, hewed
the pulpit and pews with axes, stripped the altar of its deconu
tions, and stole the holy vessels. This example was instantly
foUowed in Menin,Comine8,yerviers, Lille, Oudenarde,and in a
few days the same blind fury seized all Flanders. It so hap-
pened that, just as the first tidings arrired at Antwerp, the
city was thronged by multitudes of strangers without hőmet,
162 NOTES.
whom the Feast of the Assumption had congregated together.
Evén the presence of the Prmce of Orange scarcely sufficed
to check thi8 unmly concourse, barnmg to follow the example
of their brothers of St. Omer. Bot a command from coort re-
calling him in all haste to Brossels, where the regent had just
assembled her council of state, m order to lay the royal letten
before them, left Antwerp a prey to their wanton mischief. His
departure was the signal for the tumult to break out. From
a dread of the extravagance of the people, which írom the very
first day had manifested itself in mockery and derísion, the
image of the Virgin, after being carried a few rounds, had been
placed for safety in the choir^ without being set up, as usual,
in the middle of the chnrch. TIiíb induced somé miscliievous
boys to ask it, mockingly, why it had lately absented it-
self; others soon invaded the pulpit, where they mimicked
the preacher and challenged the papists to the contest; a
Roman-catholic mariner, íncensed by this mockery, endea-
Youred to drag them away, and they came to blows in the pulpit.
Similar scenes took place the following evening ; the nnm-
bers increased, and many came provided with secret weapons
and suspicious Instruments. At last, it occurred to somé one to
cry, " Long live the beggars ;'' instantly the whole rabbié re-
peated the words, and the image of the Virgin was desired to do
the same. The few worshippers present, resigning aU hope of
effecting anything against these madmen, left the chnrch after
closing all the doors but one. As soon as the rioters fonná
themselves alone, it was proposed to strike up one of the Psalms
of the new melodies, which were prohibited by Government;
during the singing of which they all, as if by a g^ven signal, cast
themselves fíiriously on the image of the Virgin, pierced it
throogh with swords and daggers, and struck off its head.
Thieves and prostitates toré the hoge tapers firom the altar,to
NOTES. 153
light them to the o^oodly work ; the magnificent church organ,
a master-piece of the skill of those days, was utterly destroyed,
and the pictures and statues dashed to atoms. A Christ cra-
cificd between the two thieves, of the size of life, an ancient
and highly esteemed piece, which was erected opposite the high
altar, was dragged to the ground by cords, and broken to pieces
with hatchets ; while the two Anrderers at his side were care-
fully respected. The Hőst was strewed on the ground and
trodden under foot ; the wme destined for the celebration of the
communion, employed to drink the health of the beggars, and
with the holy oil, the rabbié polished their shoes. Evén the
gpraves were not spared ; the half-cormpted bodies were dragged
forth and trodden under foot. This was all effected with such
wonderful order, that it seemed as if the parts were distributed
before hand. Notwithstanding the perílous nature of their
occupatioD, and the heavy weights that feli upon and around
them, nőne sustained the slightest injury ; though many stood
side by side on the very highest steps of the ladders. Notwith-
standing the namerous tapers that lighted them to their work
of destruction, not a single one of the perpetrators of the work
of demolition was recognised ; the deed was accomplished with
incredible celerity, and a bánd of men not ezceeding a hundred
at the utmost, devastated in a few hours a temple of seventy
altars, and, next to the church of St. Peter's at Home, one of the
largest and most splendid in Chrístendom. They did not, how-
everi content themselves with the cathedral ; with torches and
tapers which they purloined írom its sacred precincts, they
rushed forth at midnight, to prepare a similar destiny for all the
remaining churches, convents, and chapels. With every fresh
act of villany, the rabbié increased in number ; and the oppor-
tunity enticed thieves to mingle among them. Whatever they
found, they carried away, — ^money, clothes, garments, and veSf
154 NOTES.
sels ; they got drunk aíresh in the cellars of the conTents. The
nuns and monks left everything behind them, in order to escape
the worst of outrages. The hoarse tornait caosed by these
transactions had roused the burghers from their fint sleep :
and darkness made the danger appear still more terríble tban it
was in reality. But instead of hastening to the defence of their
charches, they entrenched themselyes within their housea, and,
with doubt and terror, awaited. the dawn. The rising sun at
length manifested the destruction that had taken place, but the
night's work was not yet ended. A few churches and cloisters
had yet been spared ; these were to meet a similar destiny.
Three days the work of destmetion lasted. Fearfiil^ at length,
that this mad rabbié, when nothing holy was lefk to lay banda
on, would make a similar attack on what was proianer and tbas
endanger the safety of their warehoasesy and rendered some-
wbat more conrageous by discoTering the insignificant amount of
their enemies, the ricb citizens yentnred at length to exhilnt
themselyes armed at the doors of their dwellings. AU the gatta
of the town were closed, except one through which the mob
burst, in order to renew the same horrors in the neighbonring
districts. Duriug the whole time, the authorities had not once
yentured to máké tbe slightest nse of their power, so completely
were they held in awe by the superior force of the Calyinists,
by whom as they belieyed this mob of thieyes had been híred.
The amount of the injuries caused by these devastatíons
was almost incredible ; at the cathedral alone it was esthnated
aboye one hundred thousand fioríns. Many costly works' o£
art were entirely ruined; many yaluable manuscripts, inany
monuments, important for the ends of history and diplomaey,
were completely lost. The burgomaster, indeed, instantly
issued commands, that the stolen articles should be retumed,
under pain of death, and the reformed preachert, who blnshed
NOTES. IÖ5
fbr tíieir eo-religionistg, emphatically assisted his eflbrts. By
thi0 meam^ vnch -was saved, and tbe leaders of the mob, eíther
less impeUed by a lőve of plnnd^r than by rerenge and fknii-
ticism, OT guMed by foreign inflnence, in order to prevent sucb
ezcesses for the futare^ resolved henceforth to conduct tbeir
attacks in Better order and in regular bands. The town of Ghent
ineanwhile trembled at the prospeet of a similar destíny ; and
immedifttely^ mt tbe receipt of the inteTligenee of the disturb-
anees in Antwerp, the prineipal burgheis assembled and bonnd
themselves fty an oath to drive baok the desecrators of tbe
temple by force of arms. Bnt on a shn^ar oath being proposed to
the people, the TOiees were divided ; and many dedared, in plain
temu, fhat tbey were by no means isctined to irapede bo godly
a work. In sneh a state of a£Sürs, tbe priests held it adTisablé
to seciire the most valuable jewels in tbe citadel ; and somé
families were permitted to'' récéire backwhat their aoeestors
had presented to the chtrrch. Meanwhile, all ceremonies were
snspended ; the coorts- of justice were at a standstiU, as if in a
conquered town, and évery one trembled at Üke expectation of
what was to foUow. At last an insolent rabbié went so fhr aí to
send a depatation to the government, with the following aad»>
cioos proposition. They were commanded by theír snperiors,
tbey said, to puli dowa tbe images in the churches, according
to the example of other towns : ifno opposition was offered^it
shoold be effected qnietly and withont injnry ; but if opposed
they would take them by force. Their impertinence went erén ao
fiir as to demand the help of the officers of jnstice, in their na-
dertaking. At first, the govemor was thunderstruck by thjs
Insolence ; bnt after considering that the ezcesses might per-
haps be held in check by the anthority of the law, he no longer
hesitated to grant their demands. At Toumay the churches
were robbed of their decorations, in the yery fiice of the gar-
156 NOTES.
ríson, who coiüd not be induced to march against the insurgents.
On the latter being informed that the gold and silver yessels,
together with the sacerdotal omaments, had been buríed under
gronnd, they pierced through the whole floor of the church; and
thus the body of the Duke Adolph, of Gueldreland, who had
fallen at the head of the rebellious inhabitants of Ghent, and
been buríed at Toumay^ was brought once more to the light of
day. This Adolph had made war on his own &ther, and having
overcome him, had actually dragged the grey-headed old man
many miles barefoot to his príson. Charles the Bold, of Bur-
gundy, however, rewarded him with a similar destiny. Now,
after more than half a century, fate ayenged a erime against
nature, by another crime against religion ; and it was only when
fimaticism dared to desecrate all that was most holy, that the
bones of a parrícide were once more exposed to universal eze-
cration. With the insurgents at Toumay, others írom Yalen-
ciennes combined themselves to lay waste all the conyents of
the surrounding districts ; and thus a costly library of many
centuries became a prey to the flames. The pemicious example
extended itself evén to Brabant. MalineSj Breda, Bergen-
op-zoom, suffered the same destiny ; the provinces of Namnr
and Luxemburg alone, together with a portion of Artois and
Hengel, had the good fortune to keep themselves clearfrom
these disgraceful deeds. In the space of four or flve days, above
four hundred churches were destroyed. In Brabant and
Flanders alone, the same madness that had seized the south of
Germany, soon extended itself to the north. The Dutch towns,
Amsterdam, Leyden, and Grovenarde, wereallowed the altema.
tive of depriving their churches of their adomments with their
own hands» or beholding them forcibly tom away. Delft,
Harlaam, Gouda, and Rotterdam, escaped the destructiony
owing to the determined conduct -of the magistrates. Similar
NOTES. 167
acts of yiolence were perpetrated in the islands ; the town of
ütrecht, and somé few places in Oberwesel and Groningen, suf-
fered írom the same storms. Fríesland was preserved by the
Count of Arenberg, and Gueldreland by the Connt of Megin,
írom a liké destiny.
NOTB D, PAGB 45.— Orange.
William, the first Prince of Orange, was descended írom
the princely house of Nassau. His father^ Count of Nassan,
had adopted the Protestant religion, and desired to educate his
8on in the same tenets ; but Charles V., who early took a fimcy
to the boy, sent for him, while yet yery yomig, to court, and
brought him up in the Roman-catholic íaith. This monarch,
who in the child already foresaw the fíitare greatness of the
man, retained hím for nine years about his own person, con-
descended himself to instruct him in affairs of state, and
honoured him with a confldence far beyond his tender years.
He alone was permitted to remain beside the emperor, when he
gave audience to foreign ambassadors ; a proof that, evén as a
boy, he must have begun to deserve the funous name of the
" Silent/' The emperor, indeed, did not blush once openly to
confess, that this strípling often proposed plans that would have
escaped his more mature wisdom. What expectations might
not be förmed of the mind of a man educated in snch a school?
William was three-and-twenty when Charles laid down the
reins of govemment. He had already received two pnblic tes-
timonials of Charles's high esteem. It was to him that» to the
exclusion of all the grandees of his court, he confided the
honourable office of delivering the imperial crown to his brother
Ferdinánd. When the Duke of SaToy, who led the Spanish
army in the Netherlands, was summoned to Italy, by the press-
ing affairs of his own country, it was to him that the emperor
] 58 NOTES.
entniflted tfae command of these troops^ contrary to the repre-
sentations of his whole conncil of war ; wbo considered it the
hdght of rashness to oppose a tnere youth to the eKperienced
French generál. In his absence, and without aay recommenda-
tion, did the monarch adjudge him the preférence before all híB
iaurelled throng of hearers, and the result gaye him no cause to
repent his choice. The distingnished fovour in which this prince
had been beid by his íather, was in itself alnnwt sufficientto ex-
clude him írom the confidence of his son. Philip, it seemed^
had made a law to avenge the Spanish grandees on the nobllity
of the Netherlands, for the preférence with which Charles the
Fifth had always distingnished the latter ; but his secret motíves
flowed from a deeper source. William of Orange belonged to
that class of pale and haggard men, as Caesar called them, who
do not sleep o' nights, and think too much ; one of those before
whom the most fearless spiríts have ofttimes qoailed. The süent
calmness of his unchanging countenance, concealed an actÍTe
fiery sóul, which never raised the veil behind which it pursoed
its course, and was inaccessible alike to cunning or to Iotg — a
Creative, fearless, untiring spirit, suffieiently flexible and plastic
to mould itself in an instant to every new form, suffieiently
steady never to lose its own identity, suffieiently stroug to bear
unmoved every change of fortune. In the art of reading the
characters, and winning the hearts of men, there was no greater
an adept than William ; not that, according to the usual cos-
toms of courts, heprofaned his lips with an affisctation of submis-
sion, which his haughty spirit would have bélied ; but because he
was neither chary nor prodigal of the marks of his f&vour and
esteem ; and through this wise economy of the means through
which men are most easily won, increased, instead of diminish-
ing his store. The results of his deliberations were perfect in
proportion as their birth was slow. When he had once fixed
]»OT£S ]Ő9
upon any plán as the best, no oppositlons could weary — no acd-
dcnt could fnutrate it — ^for all such had already presented them-
selves to his mind, befbre they actually occuired. Bot in the
same proportíon as his sóul was ezalted oyer joy or terror, evén
so was it subject to the influence of fear ; but his f&xn always
preceded the danger, and in the midst of tamah he was calm
and nnmoTod, because in secority he had trembled. William
was proíiise with his gold, but nlggard with his time ; the homr
of repast was his only leisure bour; bot this belonged entirely
to his hearth, his £Eumily, and his friends. Under the genial in-
fluence of the bowl, ^ich inspired him with fresh courage and
▼ivacity, his coimtenance ligfatcd up, and the cares of state
were not here permitted to doud the joviality of his sóul. His
household was maintained on a scale of unparalleled magni •
ficence ; the splendour of his retinue, the number and considera-
tion of those who surrounded his person, gave his residence the
appearance of a soTereign court. A brilliant hospitality, tfaat
mighty spell of the demagogue, was the presiding deity of his
palace. Foreign princes here found a reception and entertain-
ment which exceeded all that luxurioos Belgium could offer.
An affectation of humility and submission to the govemment
served to dissipate the su^icions which this profuseexpenditure
might otherwise haye excited. But this prodigality maintained
the splendour of his name among the people, who are never
more flattered than by beholding the treasures of their country
displayed before the eyes of strangers. The lofty pinnacle of
fortune on which he stood, enhanced the value of that affiibility
which he condescended to assume. No one was ever more com-
pletely bom to be the leader of a conspiracy than William the
Silent. A rapid and unerring survey of the pást, present, and
ííiture, an intuitiye comprehension of the opportunities to be
seized, bold calcnlations, yast plans capable of assuming fönn
160 NOTES.
and symmctry only to the eye which conld penetrate &r intő
futuríty, the supreme influence which he ezercised over the
minds of all who approached him, — all these were united under
the control of an enlightened and noble mind, which could stand
with ftrm and un<ering steps evén on the yery verge of the
abyss. The prínce had already ezcited the suspicions of the
wise and enlightened by the equivoeal opinions extensiyely
entertained of his religion. William believed in the Popé, as
long as the emperor, his bene&ctor, lived ; but it was feared,
with good reason, that the preference his young heart had earlj
imbibed for the reformed religion, had never entirely forsaken
it. To whatever church he may havé given the preference,
during different periods of his life, each might have consoled
itself with the assurance that nőne ever entirely possessed it.
We behold him in later years adopting the Calvinistic íaith,
with as little hesitation, as. in his childhood he forsook the
Lutheran for the Román. He defended the rights of the Pro-
testants, as men, against the tyranny of Spain, far more than
their opinions. It was not their £űth, but their suffering, which
had made them his brethren.
NoTB D, PAGB 45. — EgmotU,
Of not less noble extraction than William, was Lamoral,
Count pf Egmont, and Prínce of Gaure, a descendant of the
Dukes of Gueldreland, whose warlike spint had wearíed out the
' weapons of the House of Anstria. His lineage shone in the
annals of his country. One of his predecessors had ezercised
the Office of Stadtholder of Holland under Maximilián. Eg-
mont's unión with the Duchess Sabina of Bavaria, enhanced
still fíirther the splendour of his name, and rendered him
powerful through his great connexions. Charles the Fifth had
NOTES. 161
created him Enight of the Golden Fleece in the year 1546. The
wars of this emperor were the school of his future fame, and the
battles of Quentín and Gravelines rendered him the hero of his
age. The blessings of peace^ to which of all others commercial
people are the most sensible, recalled the recollection of that
victory through which it had been accelerated ; and the Flem-
ings, liké a proud mother, exulted in the glories of the son, who
had already filled Europe with his fame. Nine children, bloom-
ing in beauty beneath the eyes of his fellow-eitizens, served to
draw still closer the ties that united him and his native land ;
and the universal attachment towards his person was kept in
ííill Tigour by the continual contemplation of the beings most
dear to him. Every public appearance was a new tri*
umph. His exploits lived in the praises of his contemporaries ;
in all knightly games, mothers pointed him out to their children.
Courtesy, affability, a noble demeanour, and all the more
amiable yirtues of knighthood, contributed to adom his reál
meríts with a still brighter lustre. His frank and manly nature
was painted on his open brow ; but his excessive candour made
him rule his secrets no better than his extrémé liberality admi-
nistered his estates ; and no sooner did a thought become his
own than it belonged to others likewise. Men whom fortune
overwhelms with favour, for which their actions afford no
legitimate grounds, are but too apt to forget the necessary
connexion between cause and effect, and to attribute the natu-
ral consequences of events to a higher and more miraculous
agency, to whose favour, liké Csesar, they rashly confide their
fate. Egmont was one of these men. Intoxicated by the con-
sciousness of meríts which the gratitude of his fellow-citizens
greatly exaggerated, he revelled in this sweet delusion ; as if in
a feiry world of dreams, he knew no fear, for he conflded in
tlie precarious pledge which destiny had giyen him, in the uni-
M
162 NOTES.
yenal affection of his fellow-men; and he believed in jnatice,
for he was happy. Not evén the most terrible experience of
Spanish perfidy conld extíngnifih thi8 &tal confidence; and ón
the very scaffold hope lingered still. A tender anxiety fbr his
fiunilylikewise held his patríotic spirit fettered to minor duties;
he could not Tenture much for the commonwealth, for he had
to tremble for his own life and property. Orange broke with
the throne, becanse his pride reyolted against mere arbitrary
power; but Egmont's natnral yanity led him to set a hii^
yalue on royal favonr. Orange was a citizen of the world^
Egmont was never more than a Fleming. His religion was mild
and gentle, but little enlightened, for it sprang not from his vn-
derstanding, but his heart He had more conscience than prii^
ciple; he had not förmed his own standard of morality ; he had
only leamed it by heart. Hence, the mere name of an actioii
was ofben sufficient to interdict the action itsell With Um
men had not simply good or bad qualities they were all áb»
solutely bad or good. In his morality there were no ahadea
betwixt crime and absolute yirtae; therefore a single good
quality was often sufficient to exalt an individual to the highoit
pinnacle of merít in his eyes. Egmont united all those adTaii-
tages which combine to form the hero : he was a better aoldier
than Orange, but inferíor as a statesman ; the latter saw the
world as it really was; Egmont beheld it only in the magié
mirror of his own brilliant fancy.
NOTB E, PAGB 51.— 77te Beggars,
It was a banquet that called this confederation intő exist^ice ;
and it was a banquet that gave it form and completion. Bre-
derode entertained the conspirators. Three hundred guesta were
present. Intoxication made them wanton, and their comage
NOTES. J63
rose with their nuinbers. It so happened that somé of them
remembered to haye heard the Count of BymoDt whisper in
French to the regent, who had changed colour at the delivery of
the petitions, ^ Tou shoald not tremble before a troop of beg<
gars.'' In trath, a great portion of them had íallen so low
throogh their bad economy, that they too well justified this ap-
pellation. Being somewhat at a loss for a name for their new
fratemity, they eagerly seized upon this expression, which
clothed the audacity of the enterprise in a homble garb, and
which was besides most consonant with the trath. They in-
stantly drank to each other under this appellation, and *' Long
liye the beggars !" resounded amid uniyersal shouts of approba-
tion throughout the hall. When the banquet was concluded
Buderode appeared with a bag, such as strolling pilgrims and
mendicant-friars were then in the habit of carrying — hung it
around his neck, drank the health of the assembled company
firom a wooden goblet, thanked them all for their accession to
the confederation, and loudly assnred them, he was ready to
venture life and fortnne for every one amongst them. All, with
one accord, shouted the same ; the goblet went the ronnd of the
table, and each member, as he placed it to his lips, repeated the
oath. Then one after the othor received the beggar's scrip,
and hang it to a peg which had been appropriated for that por-
pose. The nőise occasioned by this bnffbonery drew the Prince
of Orange, the Counts Egmont and Horn, who chanced to be
passing by at that moment, intő the honse, where Buderode
vehemently insisted on their remaining and drinking a glass
with him. The arrival of these three important personages re-
newed the rejoicings of the guests, and their merrimait rose at
length to the pitch of extrayagance. Bnt matters did not rest
here ; what had been determined in the madness of intoxication,
was carried out in more sober honrs. It was necessarj to ren-
164 NOTES.
der the ezistence of their defenden perceptible to the people,
and to stimulate the zeal of the paity by a YÍsible sign. ITo
better meaiu of effecting this purpose oflfered itself than bj
openly parading this name of *' beggara/' and adopting it as thdr
emblem of firatemity. In a few days the streets of fímnarlo
swanned with gray gowns, snch as were wom by mendicmk
íHars and penitents ; the whole fiunily and hooaehold of eteh
confederate assumed the costome of the order^ somé canied
wooden bowls and other paraphemalia of the beggar tríbe, OYcr-
laid with thm silver, likewise knives in their hats, orsnspended
to their girdles. Round their necks they hnng a gold or tílwv
coln, afterwards called the beggar's penny, one side of wbieh
boré the likeness of the king, with the inscription, '' Faiihfal to
the king ;" on the other were two clasped hands, which héld a
bag of provisions, with the words, '' Evén to the beggar's bag."
NoTB F, PAGB 112. — EgmonVs Arrest,
A dead silence now reigned in Brussels, broken only by tiie
unaccnstomed clang of weapons. The duke had bcen bat a hm
hours in the town when his followers, liké loosened bloodhoimdSy
dispersed themselves in every direction. Nothing was to be teen
but strange faces and empty streets, eyery house was cloaed^
eTery game suspended, all places of public resort deserted, and
the whole city resembled a region over which pestílence haa
spread its devastating power. Acquaintances passed eaeh
other without, as formerly, lingering to exchange asocial greefc-
ing ; men qnickened their steps as soon as a Spaniard appeared
in the streets. Every sound bronght terror, as though an offieer
of justice were knocking at the door, and the nobility conflned
themselves in anxions expectation to their houses, hi order to
avoid exposlng themselyes to the inaospicioos notice of the
\
NOTES. 165
stadtholder. The two nations seemed to haye exchanged cha-
racters : the Spaniards were now the loquacioas ; the Brabantines
the taciturn ; and fear and distrast effectually scared away the
natíonal spirit of mirth and gaiety. Smce the city had welcomed
withm its walls the leader of the Spanish hőst, it resembled a
man, who» having just drained a poisoned goblet, awaits with
panting heart the consequences of his fearful draught. This
universal excitement of the public mind urged the duke to hasten
the completion of his designs, lest they should be anticipated by
a timely flight. The first step to be taken was evidently to secure
the most suspicious among the nobility, and thus, for once and
all, deprive the party of its head,and rob the people^whose free-
dom it was his object to destroy, of their best support. By an
affectation of friehdship, he had sncceeded in lulling their first
alarms, and restoring the Count of Egmont in particular to all
his former security. To effect this end, he had made use of his
sons, Frederick and Ferdinánd Toledaner, whose youth and
social disposition blended themselyes more easily with the con-
Yiviality of the Flemings. In this respect he sncceeded so well,
that evén Count Horn, who had hitherto beid it advisable
to keep aloof, was now alluredby the good fortune of his friend,
and induced to retum to Bmssels. Somé of the nobles, Count
Egmont at their bead, began to resume their hospitable mode of
life; but without finding many imitators. The Eulenburg
house was incessantly besieged by a numerous assemblage, that
thronged around the person of the new stadtholder, and sought
to deck their íaces with counterfeit cheerfulness. Egmont in
particular affected to enter with spirit intő every proceeding ;
entertaining the sons of the duke, and accepting their entertain.
ments in retum. Meanwhile the duke reflected that so fair an
opportunity for the execution of his project might never again
present itself, and that a single act of imprudence on his part
166 NOTES.
would be sufficient to dispel the secnrity which was to deliver
both yictims of their own accord intő hls toils. Bnt be desfaned
alsó to decoy Hoygst intő the snare, and íbr this parpose suiiu
moned him on a plausible pretezt to the capital. When the di^
destined for the completion of his long-cheríshed design anÍTed«
he conTened all the councillors of state and knights, nnder fhe
pretext of holding a consultation with them, on the afiáirs of
the kingdom. The duke did all in his power to protract fh#
conference, and await the arrival of the coorier firom Antwerp,
who was to bring tidings of the arrest of the others, and to
carry ont this plán without exciting snspicion, the milltaiy
engineer, Barotto, had been summoned to the conference, to laj
before him the draffcs of certain fortresses. At Iast» tidingt
were bronght that Lodrona's schemes had been crowned with
success. On leaming this, the duke managed to break oflT
the debate, and dismiss the assembly. As Count Egmont was
about to repair to the apartments of Don Ferdinánd, which
he had left to attend the council, the captain of the duke^s
body gnard, Sancho de Avala, stepped before him, and in the
king's name demanded his sword. At the same moment he
beheld himself surrounded by a troop of Spanish soldiers, who,
according to previous arrangement, had suddenly emerged from
the background. This utterly unexpected blow so completély
stunned Egmont, that for somé moments he lost the power of
both speech and reflection ; but soon recovering his self-poe-
session, with calm dignity he loosened his sword from his slde.
*<ThÍ8 Steel/' he said, as he dellvered it intő the hands of the
Spaniards, <* has more thanonce successfuUy defended the king*!
cause/* At the same moment, another Spanish officer seized
Count Horn, who, without the slightest apprehension of danger,
was on the point of retuming home. Hom*s flrst inquiry was
after Egmont. When informed that his friend was at tihat
NOTES. 167
yery moment undergoing a similar fate, he surrendered without
resistance : " I have soffered myself to be led by him,** he ex-
claimed ; " *üs bat fair I should share the same destmy/' Both
counts were confined in separate chambers. While these pro-
ceedings were being enacted, the whole garrison had been
marched out, and now stood before the Ealenburg Palace under
arms. No one knew what had taken place within those walls :
a secret dread pervaded all Brassels, till at leng^, rumour
gradoally spread abroad the particolars of these unhappy
occunences.
NoTE G, PAGB 192. — EgmonVs Death,
In the night before the 14th and lőth of June, their sentence
was brought to the Tictims in their prison, after they had already
betaken themselves to rest. The duke had delivered it to the
Bishop Martin RithoT, whom he had summoned to Brussels ex-
prcssly for the purpose of preparing the prisoners for death.
On receiving this commission, the bishop threw himself at the
duke's feet, and, with tears in his eyes,sapplicated for mercy, or
at least for a brief respite for the prisoners ; bat the duke, in a
stem and angry Toice, replied, " that he had been summoned
firom his bishopric not to oppose himself to the sentence, but
through his exhortations to mitigate the dread nature of its im-
port to the unhappy prisoners." To the Count of Egmont, he
first showed the sentence of death. <* This is, indeed, a harsh
sentence," exclaimed the Count, with pallid cheek and £EŰtering
voice; " I did not tliink I had offended his majesty so deeply
as to deserve such a doom ; but ifit must be, I will submit with
resignation to my destiny: may this death atone for all my
sins, and not act prejudícially ou the fortunes of my wife and
children. So much, at least, I venture to think my pást senrices
168 NOTES.
give me a right to claim. I will suffer death with firmaess, sinee
sach is the will of God and my king." He then implored tiie
bishop to teli him openly and seriously if there was no hope of
mercy. On receiving a reply in the negatíve, he caníeaaeá, and
received the sacrament at the hands of the príest, repeating tlie
responses aíter him with great devotíon. He inquired what
prayer was now suitable to recommend his sool to God at the
last moment ; the bishop replying, that no prayer conld be move
impressÍTe than that which Christ our Lord had taught lu —
" Our Father, which art in heayen;"he immediately pnepajned
to repeat it, bat the thoughts of his fiunily interrupted him,
and he called for pens and paper. He then wrote two letten,
one to his wife, the other to the Eing of Spam ; the latter wat
to the following effect :
*'Sire,— This morning I have leamed the sentence, which
it has pleased your majesty to pronounce upon me. How-
ever far it has been írom my thoughts to undertake anything
against the service of your majesty, or against the holy trne
catholic religion, I yet resign myself with submission to the dea-
tiny which it has pleased God to ordain. If, during the laté
disturbances, I have permitted, or done anything which ap-
peared contrary to my duty, believe me, it was írom the yery
best intentions, and forced upon me by the pressure of drcum-
stances. Therefore, I entreat your majesty to pardon it, and in
consideration of my pást services, to have compassion on my
unhappy wife, my helpless children, and servants. In thia fiim
hope I recommend myself to the infinite mercy of the Alm^hty.
*^ To the last moment,
*' Your Majesty's most fidthful vassal and servant,
" Egmont.
** Brussels, 5th June, 1568. "
This letter he conmütted to the charge of the bishop, beeeech-
NOTES. 169
ing him in tiie most nrgent maimer to deliver it. For greater
secarity, he also sent another copy, written with his own hand^
to the Councillor of State, VilUers, the most moderato man in the
Senate, and there wa» no doubt it was delivered to tbe King.
The family of the Count were restored to all their estates, rights,
and privileges, which, according to the sentence, would have
been confíscated to the crown. Meanwhile, a scaffbld had been
erected in the market-place, before the Stadthouse, on which
two poles with irón spikes had been fastened, all completely
covered with black cloth. Two-and-twenty squadrons of the
Spanish garrison surrounded the scaffold ; a precaation by no
means superíiaous. Between ten and eleven o'clock, the
Spanish guard appeared in the chamber of the duke, provided
with cords to bind him, as was usoal; but he refused, de-
claríng he was ready and willing to die. He had himself cot off
the collar of his doublet, in order to facilitate the daty of the
executioner. He wore a night-shirt of crimson damask, and
over it a black Spanish mantle, edged with gold lace, and thas
arrayed, he appeared upon the scaffold. Don Július Romero,
an aidecamp, a Spanish captain named Silenus, and the Bishop
of Ypres, foUowed him. The grand provost of the court, with
his red staff in his hand, sat at the foot of the fatál block.
The executioner was concealed. Egmont had at first displayed
somé desire to address the people ; but on the bishop's repre-
senting that he either would not be heard, or should he succeed
in thiS) his address, might easily, in the people's present frame
of mind, excite them to acts of violence, and plunge his
friends in min, he abandoned the idea. For somé moments, he
paced up and down the platform with a calm and noble de-
meanour, regretting that it had not been granted to him to die a
nobler death. £ven to the last instant, he could not persuade
himself that the king was in eamest in these stem proceedings
N
1 70 NOTEB.
nor that the execation wonld be carried fiurther than the mere
threat. When the decisive moment in which he was to oflbr
the last sacrifíce anived, he was still looking aiudoasly around
as if expectíng a repríeve. But no maBsenger appearing, he
turnéd to Július Romero, and once more inquired if there were no
mercy to hope for. Július Romero shrngged his shoulders, east
his eyes to the ground, and was silent. Biting his teeth to-
gether^ Egmont then cast off his mantle, knelt down on the
cushion, and disposed himself to perform his last devotion. llie
bishop presented him the cmcifix to kiss, and gave him the ex-
trémé unctíon, after which the count made him a sign to leave
him. He then drew a silken cap over his eyes, and awaited the
fatál stroke. A black cloth was instantly thrown over the
body and ofer the blood that streamed firom it. Ali BrosselB,
which had thronged around the scaffold, seemed to feel indi-
vidually that deadly blow. Heavy sobs interrupted the awftal
silence that had hitherto reigned around. Evén the duke, who had
witnessed the execution from a window, was unable to stifle the
emotions which disturbed his own relentless bosom, and hastfly
wiped away an involuntary tear.
THE END.
T. C. SaviU, Printer, 4, Chandos-street, C!oveDt-garden.
|
Google
This 1s a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before 1t was carefully scanned by Google as part of a project
to make the world's books discoverable online.
It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book 1s one that was never subject
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book 1s in the public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.
Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the
publisher to a library and finally to you.
Usage guidelines
Google 1s proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.
We also ask that you:
+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.
+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text 1s helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.
+ Maintain attribution The Google “watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find
additional materials through Google Book Search. Please do not remove 1t.
+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book 1s in the public domain for users in the United States, that the work 1s also in the public domain for users in other
countries. Whether a book 1s still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of
any specific book 1s allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe.
About Google Book Search
Google's mission 1s to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web
alhttp://books:cooglae.Gom/
NEVILL FORBES BEQUEST
N.E. dis ca B._26
= - e L € koi
IVANA GUNDULIĆA |
.
» bi
\
\
+
a
/
O
. .
IA -
4.4 ., > ..+ re Paoa
D
U DVADESET PIEVANJAH.
l : . N bo | m .
o Kn:
DRUGOIZLZDANJE.
U ZAGREBE.
Narodna tiskaznica dra Ibjuđevita Gaja.
1854
Tebi Višnji osebitu
Srieću i razum sgar dopusti,
Govor sladak, zlate usti,
Viekovitu čast ua svietu.
Jen Pa Imotić na slavu Gundulića. .
Pa
KRPAN FRARSIE OBEDURIĆ.
«>
tj
!
Svaki narod, ako ima prilike, porodi niekoliko |
muževah, koji mu budi u ovoj budi u onoj struci lice
osvietljuju. Izmedju ostalih ovdie mislim piesnike, oso-
bito junačkih činah, koji što ih manje ima, to su slav-
niji i sebi i narodom, u kojih su nikli. Tako se Garel
ponose Homerom, Latini Virgilijem , Englezi Miltonom,
| Prancezi Racinom, Talijani 'Tassom, Niemci Klopstockom,
| ami treba da se dičimo svojim naumarlim Gundulićem,
koga slavni život evo sada opisujemo. |
Ivan Gundulić rođi se 8. siečnja g. 1588. Otac
mu bijaše Franjo, te se i on po dubrovačkom običaju:
prozva Ivan Franjin Gundulić.| Za mater mu se nezna,
ali se sluti, da je bila plemenita roda, jer plemići su:
samo plemićke kćeri za žene: uzimali. Kako je svoje
*
. IV
dietinstvo proživio i ukojem je duhu odhranjen bio, ne-
napominju mu životopisci, ali da su mu brižljivi rodite-
lji ljubav prama naukom i bogoljubnost u mladjahne
sarce uciepili, vidi se i odatle, što je tri pobožne piesme
spievao, i iz onoga hvale vriednoga običaja, komu je
do smarti 'vierah ostao, te bi svake "godine išao na bliž-
nji otočić (Daksa), da s redovnici sv. Franje veliki
tjedan u obavljanju službe, božje i mudru' razgovaranju
sprovede. — Kano diečak dade se po običaju onoga vre-
mena naš piesnik na latinsko knjižtvo, osobito pako na
tako zvana studia humamora, koja su u Dubrovniku
cvala, a kasnije na filosofiju., Tko s& mn bili: učitelji, |
o tom njegovi životopisci šute, ali buduć da se. znade,
da jezanjega.humamora učio O. Silvester Muzio, a: filo-
sofiju O. Ridolfo Ricasoli, oba jezujte, neima dyojbe, da
ih je slušao i da su oni temelj udarili. znanju, kojim se
je. u životu toli. sjajno odlikovao. — U dvadesetoj go-
dini svoga života posveti se daržavnim naukom, kojim
su se niekoji njegove karvi upravo proslavili. Tako na
primier otac mu bijaše toli viešt daržavljanin, da su ga
Dubrovčani u zamaršenih poslovih na vanjske dvorove,
- imenito u Rim, Carigrad i Napulj, kano poklisara slali.
Jamačno je dakle, da se je i naš piesnik, znajuć, da
|
|
u : .
Ki
mu se sloboda i blagostanje domovine, osim ostalih stva-
tih, ponajviše osniva na temeljitu znanju pravah, toga
ZBauka svom snagom svoga bistroga duha primio. To
ei odatle vidi, što je obnašao parvu državnu čast, a
Ova ge nije podieljivala nego muževom temeljita pravo-
slovnoga znanja i svestrane razboritosti. — “
“ Pripraviv se tako za daržavnu službu, koju su
Dubrovčani kano i stari još nepokvareni Rimljani prije
svega tražili i varlo rado obavljali, oženi se u tridese-
toj godini svoga života s Nikoletom Sorkočevićevom,
kćerju Sigismunda Sorkočevića, dievojkom plemenita roda
i osobitih duševnih darovah. Ova ženitba ne samo da
g nije priečila u izpunjivanju gredjanskih dužnostih,
već ga je i poticala, da razvije i drugu moć svoga duha,
kojom se je još više proslavio, no koju su :daržavni po-
slovi niešto stezali, te: nije mogla poletiti prirodjenimi '
letom.
“ Imalo je već tomu pol drugo stolietje, što su se
* ilinske vile u Dubrovniku ne samo udomilć, nego i lie-
pih dvorovah podigle, te su već bile tri dobe narodnoga
razvitka na književnom polju.
Kano kod svakoga naroda, tako se je iu Dubrov- .
Biku najprije piesničtvo razvilo, i to svagdie jednakim
U
oi
načinom, iz narodnih piesamah. Ali.kod drugih je na-
zodah, izuzev stare Garke, temelj bio slab, jer se iz
ajihove davnosti napominje tek niekoliko piesamah, pa
niti tih nije izpievao narod, već pojedini glumci, koji su
plemiće i velikaše zabavljali; a u nas ima sila piesa-
mah, koje su izpievali ponajviše sliepci, nikli na narod-
nom polju; riečju ostali su narodi progovorili dietinjim
jezikom, a naš je zaorio jakim glasom snažna mladića.
Jer misli su u naših narodnih piesmah snažne, jedre, i
često izvišene, uznoseće se do nebesah; ćutjenja su na-
ravska, nježna ujedno i žestoka, bez svake umietnosti,
kako su se u nepokvarenom sarcu začela i odgojila ; iz-
raz je primieren i mislim i ćutjenjem, nerazmažen, već
silan. i gromovit. Ovakove su piesme, koje nam je naš
Vuk sačuvao, a ovakove su bile jamačno i dubrovačke,
kojih je već u: prastaro vrieme, .to jest prije XI. vieka,
bila tolika množina, da Lukarčvić, govoreć u dubroev-
ničkoj poviestnici o Neretvanih, pripovieda, da je nieki
njihov knez v&rlo cienio Dubrovčane, što su piesmami
proslavljivali čine slavjanskih .vladarah.. Ali.ne samo u
tom pokaza se sila narodne dubrovačke mašte, već se i
mnogo dalje razkrili, te ili se je tko vienčao, ili što
slavna ili sramotna počiniog taki bi se sastavilo niekoži-
j
ša
ko piessinah, od kojih su nieke sačuvane, te uzafišiJik
amo tako rečena ,koleđe“ . čdlokasnju sitnu _bujnost đa-
brovačkoga uma. —
Na tom čvdrstom temelju počeše razni piesnici di-
sati veličanstvenu sgradu, koju su piesnici Gundulićeve
dobe dogradili i doregili. PArvi bijahu, Gjuragj Daržić,
Sigismund Minčetić, Mavro Vetranić i Nikola Dimitrić,
te postaše na koncu 14. vieka otci dubrovačkoga umiet-
noga piesničtva. Okoristivši se umotvori prosvietjenih
narodah, osobito Garkah i Rimljanah, nebijaht zadovolje
ni tiosnim krugom narodnih mislih i izrazah, već stado-
še umu granice širiti, navratjajuć ga ipak, kolika se je
dalo, na narodni kalup. Što su u tom nastojanju kod
haroda načli, zadkržaše sdušno, a za nove misli satvo-
rile novih riečih, ali još uvik po duhu narodnoga je-
zika. Kano što je svaki tvor u početku više jak, nego
umietan, tako su i parve nove misli naših piesnikah bile
više jake i silne, nego nježne i dosistne, a izraz snažan
i sarčan, kano što je donosio duh piesnikah, a n& pra-
vila umistnosti. S toga se u njih nalazi više pogrie-
šakah u jedinstvu činalki i poređanju mislih, kakovih ma-
hah ima sve to marije u piesnikah khsnije dobe, a po«
šve malo ili nikakovih u vieštakah, umovanjem sasvim
h (1 \
myiešbanih. Rigčju,avi su. piesnici po: narodnom. prosta
ku pokrojili liepo sukno,.ali-još :po narodnom > kroj a
ne po tudjih uzorih.
. Šestnapstoga : :vleka posu vila. umjetnica pisen ičko
polje: puno boljim siemengm,: te miče množina piesunikah,
varstnih udomiti se, u prostranih -“vilinih dyorovih., Ime-
na .su: im zabilježena ne samo u poviestaici, nego iu
sarcu svakoga prosvistjenoga:rodoljuba,..j! jesu ::, Andrija
Čubranović,. Nikola Nalešković, Franjo Lukarević, Marin
Borešić,. Dinko. Ranjina, Šimun i Dinko Zlatarević, Savin
i Franjo Bobalinović, dva Mihajla Bunića, Andrija, Bor-
kočević, Btiepan Gučetić i Mazijan, Mažibradić.. ASyi; ovi
piesnici prodjoše tragom svojih predjah, ali. ujedno na-
stojavahu ne samo > što, nego i kako će što: reći, tea su
Sve ipak ostale daleko nadkailike Dinko Ranjina i i Dinko
Zlatarić, te proučivši točnb garčke; latinske i talijanske
umotvore, pokušaše svoje sile u svakoj varsti piesničiva,
pa sinuše tolikim uresom, da bi ih prije dšršao za vie-
štake nego početnike,, ro.
a Dovle je:bila dopšrla dnhroxačka piesnička, vie-
ština, kad je naš Gundulić oko 8- 1610 stupio u: kolo
. gyienčanih glavah, da pokaže novu stazu, kojom da ge
_*
KK.
odsele udara. —- Premda je bio, kano. što mu diela glas-
mo govore, viešt i garčkomu i latinskomu piesničtvu
i premda je točno poznavao diela ciele domaće prošlo-
sti, nehtiede ipak da se za vjimi povede,.ne iz ljubavi
slave, da bude početnik nove dobe, već što mu se je
kano mužu ugladjena ukusa i tanka sluha više dopadala
milina nove književnosti, koja je onda miris svoga pu-
noga cvieća na sve strane razlievala. 'Talijanski .mu
piesnici tako omiliše, da je u svom parvom uzhitu pre;
veo cieli Tassov: Gerusalemmne hbberata, slabu dramu:
Fili in Sciro, od grofa Ubalda Bonarelli-a i još .slabi-
o ju*) piesmu : Amante timido, od Jerolima Preti-a. U
tom nastojanju i u vitkosti našega jezika valja tražiti
vrutak svih njegovih krasotah. i milinah, ali odatle po-
leže mu i ono prekamikanje ono .bojno prevaršenje sva-
ke miere, bez koje i milina dosadna isilazi,
Tko poznaje poviestnicu talijanske književnosti
znati će, da je umni piesnik Tasso, slomiv verige: pra-
vilah, što je Aristotel umietnikom naznačio, poletio. no«
vim .smielim letom, uznoseć se na tankih krilih svoje
mašte do one visine, do koje ukočeha tromost navede:
%) Vidi: Vita di Giovanni Francesco Gondola scrilta dal Pa-
> dre Francesco Maria Appendini. Ragusa 1$28. | |
\
E
nih pravilah nije mogla nikako doprieti. Da se je a
tom letu kadšto više zamahnuo, nego što ga je oko lju-
dih, kojim je ipak pievao, moglo motriti, te da je po-
red svih liepih svojstvah, više putah zalutao, lako će
uviditi, koji znade, kamo može zavesti mašta, kal se
uma otrese. Jer miesto ozbiljnih, umierenih i naravi
shodnih .mislih uvedene su dielom razmažene, pretierane
i utvorene; jasni i čedni slog zamieni se niešto zamar-
šenijim i smielijim; sila se riečih žartvova blagoglas-
: noj slaboći S toga je kritika ovo doba prozvala do-
“bom romantieizma i pokvarena ukusa.
Tako je i Gundulić prigarlio sladki taj način, te |
bi bio i glede mislih kano i njegov ljubimac posarnao,
da ga nije spasila narav slavjanskoga duha, koji buđući
srodan iztočnomu, može se i bez štete niešto više uz-
nieti, nego što je zapadu dopuštjeno. No glede stiha i ,
blagoglasja jezika,. ako i priznajemo, da: je i jedno i
drugo dotierano na varhunac savaršenstva, nepomično
tvardimo, da se je odviše udaljio od staze, koju sried-
njom zovemo. — Jer ako je istina, da čoviek sve stva-
ri izriče onako, kako im narav donosi: vesele baze i
vatreno, žalostne lagano i plačno, ozbiljne otegnuto i
važno, biva jasno, da i u piesničtvu valja da svaka od
..
rio. Tako su Garci i Ritljani epos pievali herametrom, “
elegiju hexametrom i pentametrom, ljubav pokratjenit
.mierilom u odah ; tako sui prije Gundulića ozbiljne čine
u drami pievali desertercem, a Habav, nježnu i laganu,
kratkim i veselim osmercem.
Gundulić pako, popev se na uzvišerije miesto, ciela
je prošlost pregledao, svojski uvažio, pa kano neshodni
zabacio. Budući nježne ćudi i tanka ugladjena sluha,
tako mu omili lagahni osmerać, da ga je uveo ne gamo
u ozbiljnu dramu već i u uzvišenu epopeu. __ Paid
okovi činjabu mu se prelagani, te kano da bi bio hotie
pokazati, kolik teret može njegov silni duh podnositi,
uze slagati parvi stih s tretjim, a drugi s četvartim. Tirh
je epopeu lišio one ozbiljnosti i važnosti, koja ju po
naravi ide; slogje učinio niešto nerasgovetnim ; iz jezika
je izbacio sve on& prekrasne narodne rieči, koje što ima:
ju više od četiri slovke, nisu mu mogle u stih unići;
a slaganjem je i sebi.a najpače svojim sliedbenikom,
| koji su se za njim iz štovanja poveli, pretežak terst na-
| pirtio. Jer ako se i jest nedohitnom silom svoga uma
u tih tiesnih klancih tako viešto kretao, kano da hoda
prostranom i ravnom poljanom,. sudim ipak, da je više
4
&I
ovih varstih ima svoj posebni način, svoje posebno mie-
IETI ' . ' 1
, - \ “
. putah.zbog kratkoće stiha i težkoga sloga morao: mno-
gu lepšu i izvišeniju misao ždrtvovati;'što se može vi-
dieti po niskoliko kiticah, koje su više zapredene, nego
spletene. A što da tek rečemo o njegovih sliedbenicih ?
"Ta osim Palmotića, Gjorgjića i: možebiti još gdiekoga,
koji su bili moćni vladati i stihom i mišlju, ostali su
samo pazili kako, a ne što će. reći, te imamo silu sti-
hotvoracah, a malo mislacah i 'piesnikah, — Appenđini,
koji je Gundulićev.'život viešto opisao, veli, da je on s
toga obrao osmerac, što je proučiv točno svoj narodni |
jezik, uvidio, da uzvišene i važne: misli. treba u kratko
ižricati, jer mače da gube silu i jakost. Ali ako to i
dopustimo, pa: još i ta dodamo, da je naš jezik podosta
kratak, mislimo i da. se to može izvesti i u desetercih,
što nam dokazuju i narodne piesme i naš Mažuranić u
Čengić-Agi, i da imavpovećih mislih, koje se u kratko
nedaju izreći, te da je deseterac već i s toga za epo-
peu shodniji i prikladniji.
"I glede jezika nije mogao naš piesnik da odoli
talijanskoj milini, te je prije svega nastojavao, da mu
bude blagoglasan. / 8 toga. je ođ starih 'risčih zaddržao
kratje i blagoglasnije, a zabacio duže i tvardje; iz slo-
. vakab; koje su se dočimale na dva saglasnika, izbacio
|
|
...—. XI
je zadnji; pridavnike je pomiekčavao poput samostavni-
kah; rečju jezik je dotle navratjao, prakrajao i obraso-
Yo, dok nije postigao onu savaršenu mekoću,: kojoj se
. sada čudimo. —-:Al ako i je blagoglasje. liepo svojstvo
jezika, pretierano mu: ipak škodi,. jer. ga odvratja od
naravi, koja je. od svega najsavdršenija i. najliepša. Lie.
po je čuti sladku rieč, kojam se, živo izrazaje .žuborenje
potočića, rominjanje kišice, zujenje povietarea, ali je i
liepo čuti tvardje glasove, kojimi. se izrazuje . či u na-
ravi tvdrd i oštar, kano garmljava, praskanje, prasak,
gruvanje, trieskanje, varcanje, harskanje. Jer. viečno je
u naravi pravilo, da: je sve: samo na svom miestu dobro
i liepo, te kano što ima u njoj mekih i tvardih zvuko-
vah, tako i jezik, koji hoće da bude liep, to jest nara-
vi shodan, mora imati njeki naravski razmier izmedju
mekih i tvardih riečih.. To se pako u tom sastoji, da ,
jezik, koji nije drugo. nego oponašanje naravi, ima meku
ri&č uprav za onu stvar, koja je u naravi meka, mila,
ugodna, a tvardu, koja je tvarda. O tom se mieri me-
koća i tvardoća jezikah, te se na primier talijanski zato
zove mekan, što ima i za tvarde u naravi pojave meke
reči, a niemački tvard, što i mieke pojave tvardja izra-
zuje; naš pako jezik,:buduć+ da:-se u.tom naravi bliže
xy, >
primiče, dolasi. po tom lispši od oba svoja takmaca. 3,
toga je Gundulić, što je odviše nastojavao oko miline,
izgubio niečšto od one ozbiljnosti, važnosti i jedre sile,
kojom se Čengić-Aga tolP slavno odlikuje. Ima i on
imazah jedrih i silnih, ali priznati valja, da su to iz-
nimke, to da mu je jezik u obće liričan, pa u toj stru-
ci pravi 'vi&čnj uzor. Ovoliko budi rečeno o Gunduli-
devu jeziku s ostetičkoga gledišta, o drugih njegovih
svojstvih, koja se imaju takodjer pripisati ponajviše tež-
uji za talijanskom tobožujom izvarstnoštju, govoriti ću
na drugom miestu. '
' Naznačivši tako Gudulić novu stazu, zaputi se u
družtvu starih vieštakah i savriemenikah, kojih su mu
misli i dila uviek pred očima treptila, te zavarnu onim
putem, kojim se je i prije i za njega hodalo.
Odkako su se vile umietnice iz duboka sna pre-
nule, nisu mogle dugo razviti tsliko gilah, da bi se bile
mogle ugnieti na: najvišji vdrhunac piesničke vieštine,
to jest na pisanje dramah. Ali prije Gundulića dogodi
se, da su niekoji vieštaci, ugledavši se u garčke uzore,
počeli nastojavati, nebi li i u tom uspieli, te se porodi
niskoliko dramatikah, ako ne savaršenih, a ono jamačno
dobrih početnikah. Ovi su ujedno i o tom radili, đa
: xy
im se ili prevedene ili isvozno sastavljehe igre u .ugla-
djenom već Dubrovniku na pozozište dovedu. Tu ple.
menitu vatru da još silnije potakne, prevadjao je Gun-
Galić i sastavljao nove. igre, i u društvu drugih odličnih
mladićah igrao, te tako k plemenitim i svakako ugod-
nim zabavam mnogo doprinosio.
Zadovoljiv ovoj potrebi svojih sagradjanah, povrati
se sam u se, te našav. što mu je mati u mladjabno sšrce
ouadila, sa svom se snagom :svoga neumornoga duha
obori na prevadjanje Davidovih psalmah, to jest pokor-
nih piesamah, te čim su g. 1620. u.Mlotcih kod Marka
Ginami-a ispod tiska izašle, veliku mu slavu pribaviše.
Godinu .danah iza toga izdade u istom mještu
izvomu piesmu: Suze. sina razmetnoga, kojoj .su se i
glede pobožnoga duha i učenosti i: uzvišenosti i ugla-
| djenosti varli piesnici (Rljovgjić veli o toj piesmi: sehil
e picttu8,) — naklonil. S toga je to dislce i ugle-
dalo više putah svistla. —
Iste godine 1621. dade u Rimu tiskati piesan o
Bogu, u kojoj je.kratko, umno i uzvišeno: razvio nauk |
naše viere. — Zatim izdade piesan u slavu Ferdinanda
NI, velikoga toškanskoga vojvode, koga je Marin Gun-
| dulić, rodjak i savriemenik našega piesnika, jezuita var-
x | n
lo učen, ilyskitrt godine učio; odakle.se jasno vidi,
koliko su Talijani onda naš jezik štovali i cienili.
.. Alicnajviša se.proslavi naš 'piesnik 'svojim_Osma-
nom, komu :su i savričmsnici i. potomci neumarlost pro-
rekli. Kano što se: čoviek, koj: se tek uči plivati, didr-
ži plitčinah, a uviežbav se. plovom, otisne u: morsku pu-
\činu: tako i. Gundulić, učvčrstiv se manjimi piesmami,
htiede da pokaže, što mu donose pile u :najvećem na-
poru, te zače. misao o epopeji u: narodnom jeziku. Mi-
sleć, odakle da uzme takovo: gradivo; koje bi bilo ne
samao prama uzvišćnoj. všršti «piesničtva nego # shodno
za proslavljenje slavenslioga .nkroda; a osobito njegova
ljubljenoga grada Dubrovnika, pade mu na um rat, koji
se g. 1621. izmedju Poljakah i. Turakah učini, i o ko-
jem se još mnogo: pripoviedaše, te nsami i splesti vienac
hepovehlo slave i sebi i svoma: narodu. —-.
+
> mv o m gre o s
Iz ovoga čina poče taki po Osmanovoj smarti sa- |
stavljati svoje dielo, ali prepriečen: daržavnimi i obitešj-
nimi poslovi i što je dielo imalo postati veliko, krasno
i zanimivo, doče ga tek malo prije smarti. Bio je tek ,
- e __
postigao 50 godinu svoga neumornoga (i preslavnoga ši-
vota, kad se iznenada s bodca tako težko razboli, đa
mu nije bilo.više pomoći. Čuteć.da. mu .so priblišava
\ -
XVšI
sečnja ura, btiede onako umricti, keno šte je živio, te primiv
tvelotajstva umirućih, prestavi seu gospodu 8. prostaca g.
1638., ostaviv kriepostnu ženu sa dti sina, oko kojih je
tma sve đo svoje smšiti marjivo nastojala. — Franjo
najstariji, prešav u &uptrijansku vojsku, postade masša-
lom; Jerolim pade kao pukovnik u obstupu grada Bares-
lone, a najmlađji Sigismend, koji je i vkrstan piesnik bio,
uwnrč kod kuće g. 1682. kano predsiednik republike.
Kemu je Guwđulić svoj rukopis ostavio, nenape-
minju pisti, no budući da ma je sin Sigismund biv
valjan piesnik, po svoj ga je prilici on čavao i prijete-
jem davno, đa si ga prepišu. "Tako je tečajem vreme-
na postalo više prepisah, a nikomu sije na um palo, da
to slavno dielo tiskom izda. Tek na svaršetku 18. vieka
hadje se pobožna i zahvalna duša, Luka Ivanov Volan-
tić, te stade skupljati razne rukopise, da dielc što toč-
nije izda. "Radio je punih ZO godinah, no prije nego
doče, umrb, estaviv točno izvieštje, što je našao i kako
je postupao. Budući ovo varlo važno, da se prosuđe
nekoja mjesta u Osmanu , navodim ga evo -rieč po rieč.“
»Špremih se na posao, da Osmana izdam, i učini
Mi se ma pdrvi pogled, da ću to lasno izvesti, što sam -
šoao pri tuči mnogo rakopisth, po kojih bi se moglo
XVII
izpravljeno izdanje sastaviti. No tek što se primih posla,
opazih, da sam se ljuto prevario, jer uvidih, da su svi
rukopisi na više miestah tako izkvareni i preobraženi,
da nije bilo niti sloga niti smisla. Pa.ne samo, da je
bilo mnogo pogriešakah glede riečih ili zlo razumljenih
ili Hardjavo prepisanih, te s toga s drugimi samovoljno
zamienjenih, već je bilo i više kiticah koje posve izo-
stavljenih, koje umetnutih, koje premieštjenih, a poviestni-
ca i zemljopis bijaše tako poremetjen, da bi bio i naju-
čeniji sravnatelj dvojio, hoće li ikad iz te smiese što va-
ljana sastaviti.
No jedini način, kojim se mogah poslužiti, da ta-
kovu smiesu uredim, bijaše prispodabljanje svih rukopisah,
koje sam si dobavio, i tako sam jednu kiticu izpravio
po ovom, drugu po drugom rukopisu; pa buduć da mi
ni to nije doticalo, morao sam se uticati k poviestnici,
da mi pokaže, što je Gundulićevu mnienju shodnije.
Upotrisbiv ovaku marljivost, scienim, da mi je pošlo za
rukom sve tako urediti, da ima sloga i smisla, te da
sam izpunio, što se je moglo očekivati od tako izpremie-
šana i izkvarena diela.“
|
Ovako govori slavni Volantić, koji nebuduć zado- |
“voljan, što je tekst tako rekuć na .novo stvorio, providi
XIX
dilo mnogimi i važnimi opazkami, koje nam i danas
razumljenje mnogo olakšavaju. —
O vanjskom uredjenju Osmana radja se još jedno
velevažno pitanje, je li Gundulić sastavio ona dva pie-
. vanja, kojih danas neima, i ako jest, kako su izginula,
Za odgovor na ta pitanja, buduć da se nemože ništa
jamačna kazati, imamo dvie gatnje: jednu O. Serafina
Cerve, koji veli, da je Gundulić izdao svoje dielo god.
1621. u 20 pievanjah, ali 14. i 15., što se u njih Turci
ni&što nesmotreno kore, da je daržavna oblast uništila;
— a druga Appendini-ova, da je Gundulić u onih pie-
vanjih imao živahno opisati, kakoje na mladoga Osmana
dielovao pogled liepih robkinjah, koje mu je Kizlar-aga
doveo, a osobito dražestne Sunčanice, pa i ljubav iz-
medju njega i Sokolice, zatim dragovanje Krunoslave i
Korevskoga u tamnici, te budući bogobojan, da ih je
malo prije smarti sam uništio. — Cervinu gatnju teme-
lito oprovargava isti Appendini, a Appendini-ovu ostav-
ljamo, neizrekavši o njoj svoga suda, već navodimo što
je u tom jamačna. U rukopisih od god. 1648. i 1652.
na miestu, gdie bi imala biti ona dva pievanja, nalazi
Se napisano, da se nisu našla po pesnikovoj smart.
Odatle se vidi, da nije osnovano ono mnienje, koje se je
++
XX
Cd ,
i u parvo zagrebačko izdanje uvuklo, da gu propala i u
trešnji god. 1667: 2
Da, se ta velika nestašica u dielu nadopuni, primi
se posla navedeni jur Petar Sorkočević, unuk po mlieku
; našega piesnika, te izpieva ta dva pievanja na obću za-
dovoljnost svojih zemljskak, i doda u stihovih skd&ržaj
svakoga pievanja. —
U četarnaestom pievanju opieva dorkočević, kako
je na Osmana dielovao vid krasnih robinjicab, što mu
je Kizlar-aga po iztoku sakupio; kako je Osman, ganut
sArdačnom prošnjom pustio Bunčanicu, da se svomu domu
povrati; i kako je Krunoslava u tamnici spoznala Ko-
revskoga. U petnaestom pievanju pieva, kako je Ali-
paša, carski poslanik, javio caru, da su Poljaci ugovo-
rili mir pod raznimi uvieti, a ponajglavniji da je slo-
boda Korevskoga, koga Osman, obrav za ženu Sokolicu,
da mu se taj dan i velikodušjem proslavi, s Krunosla-
vom pusti slobodna; zatim zapoviedi, da se sve za iz-
točni put spremi. — Sudeći po cielom dielu, vidi se,
da je stvar dobro obrana, jer uprav ovo manjka kano
most prieko rieke ostalih pievanjah, Ali glede na Ko-
revskoga piesnik se nije, neznam zašto, daržao istine,
jer iz poviestnice se znade, da je on u tamnici zadav-
“+ ono.
ljen. Da mu je to kao piesniku u račun išlo, nebi mu
zamierio, ali ovako se iznevieri poviestnici, koje se je
Gundulić, koliko mu bijaše moguće, vierno daržao, i činu
ote svu piesničku važnost. I Sunčanicu izbavlja piesnik
na posve nepiesnički način, te po tom se vidi, da nije
tvorna duba. U izrazu se je prilično približio Gundu-
liću, ali mu manjka vatra i piesnički polet, koji upravo
Gundulića čini: Gundulićem. Slog mu je bilo od nara-
vi, bilo što je hotio da se približi Gunduliću, sličan
ostalomu dielu, pa o tom sam jur sud izrekao. Riečju
Borkočevićeva pievanja nezadovoljuju nam tako, da nebi
poželili, da nam se gubitak izvornika bolje nadoknadi.
— Ovaj gubitak nadomiesti nam Ivan Mažuranić, pies-
nik po naravi i umietnosti. — Stvar nam ovaj opisuje istu,
samo što ju je mešto drugčije, pa čini nam se prilič-
nije uredio. O Korevskom daržeć se poviestnice, šaču-
va piesničku važnost čina, koji tursku smeću umnožava,
pa i tim i žalostnim udesom Korevskoga u račun bolje
ide. Oslobodiv Sunčanicu na čudan, ali kod Turakah
običan način, podade mu toliko tvorne i piesničke sile,
koliko mu je njegov takmac oduze. Mažuranićeva je Bun-
Čanica uprav piesničko diete, a Sorkočevićeva navađan |
u naravi pojav. — Misli su se Mažuranićeve tako vi-
XXII
soko zamahnule, da se u nebeskih visinah s Gunduliće- |
vimi srietno ulitju. Prekrasan je u tom pogledu poče-
tak četarnaestoga pievanja, a i ostale amo tamo varlo
sgodno razasute misli, koje nam u istih okovih neslie- '
dovanja pokazuju posve slobodna i viešta umietnika, —
Slog je primieren stvarim, u ozbiljnih muževan, a u nježnih
mio. U tvorenju stihovah premda pokazuje veliku vie-
štinu, nije ipak barem po mojem sudu posve dohvatio
Gundulića, valjda zato, što je ovaj sadio svoje sieme,
a onaj presadjivao tudje bilje.
O jeziku premda je Mažuranić dobro znao, što je
u Gundulića valjano što li hardjavo, sliedio ga je ipak
tako savaršeno postigao, da bi ova dva pievanja daržali
za plod Gundulićeva uma i pera, kad nebi znali, kako
i kad su sastavljena. Riečju Mažuranić je Sorkočevića
daleko nadkrilio, a Gundulića dosta srietno dohvatio, i
tako pokazao, da bi se i sada mogle poroditi Osmanide, da
krila naših piesnikah nepriteže olovo ozbiljnih poslovah. —
* Hoteći navesti kratak sud o Osmanu, moram se
u napried ograditi, da me nebi tko prozvao nezrielim
“ Eritikastrom, koji tek što se je pomolio, već hoće da
sudi dielo, što je sviet za izvarstno priznao. Znadem,
— +
XXII
da nisam dosta jak biti: naležnim sudcem, ali se nadam,
da će svatko priznati, da sam i ja mogao opaziti ovu
ili onu izvarstnost i uviditi ovu ili onu manu. Budući
“pako uvieren, da niekoji našinci darže sve u Gunduliću
za izvarstno, te da ga zato u svem naslieduju, izreći ću
nepristrastno svoje osviedočenje, da se njegove prave
mane na štetu našega knjižtva u novija diela neuyuku.
Čin Osmanide nije baš znatan, jerbo traje samo
od hotimske bitke do Osmanove smarti, a u to se vrie-
me nedogodi ništa važna, osim što Osman naumi razo-
ražati Janičare: Šteta, što se je Gundulić tako sfizio,
jer čin mu neima one plastične obilnosti, bez koje se
nemože ništa živa i zanimiva izvesti, no budući da mu
se tako svidi, mi ga zato neosudismo, već treba da ga
8 ovogo gledišta motrimo. —
Težko je odlučiti, u koju varst piesničtva ide Os-
man, jer početak, položaj glavnih osobah, mnogobrojni
umetci i izraz jesu lirični, a hrabri čini i Vladislava i
Osmana, koji se prigodimice navode, opominju, da bi
imao biti epos. "No sliedeć mienje starih i novijih su-
dacah, ddržimo ga za ovo posliednje, pa o takovu ho-
ćemo da. govorimo. Bastavljajuć to dielo, piesnik se nije
daržao pravilah, koja je Aristotel naznačio, a kasnije
A
KXUY
Horacij u listu Pizonom umno preradio. No u tom ga
nemožemo koriti, znajući, da se svaka stvar_ može mo-
triti s različitih gledištah, i da se do jedne istine može |
doprieti raznimi putevi. Al od svakoga se umietnika
pravom traži, da narav, koja treba da mu je parvi ugar,
što viernije izrazi. Ako su pako niekoja pravila tako-
va, da se samo po njih može ostati vriernim naravi,
umietniku nije prosto mienjati ih po svojem svakako
krivom načinu. Po tom sudim, da je Gundulić, zabaciv
hotomice rečena pravila, na niekojih miestih upravo po-
s&rnuo. Najprije nemogu da u Osmanu odobrim one
kitice, kojimi piesnik c4rtajuć sadaržaj diela, pozornost
Šttatelja odviše napinje. Jer ako se u svagdanjem ži-
votu težko podnosi obećanje koga poviestnika, da će
niešto liepa pripoviedati, koliko se više ima zamierit,
umietniku, koji je svoje dielo tako sjajno i uzvišeno po.
čeo, da se kasnije nemože niti do onolike visine do-
mahati, kamo li ju nadkriliti? Nam se i u tom
mnogo shodniji čini čedni početak uzvišenoga Čengić-Age.
Piesma neima pravoga sriedišta, oko koga da se
sve varti i kretje. Jer po naslovu i smieru sudio bi,
da je Osman junak eposa, a po opisu hrabrih činah,
koji se često na dugo snuju, rekao bi Vladislava, koji
h
xy
ja tako uzvišen, da nemože biti manjim od Osmapa,
Tim je piesnik izgubio jedinstvo, što je ipak svakomu
ljudskomu tvoru posve potrebno, — Kaznačić, opisujući
šivot Gundulića, veli, da je Vladislava s toga tako uz-
veličao, što kano piesnik nije mu amio skinuti čare sla-
ve, kojim ga je kano dobitnika sviet obavio. Zatim do-
deja, da je Vladislav velik dielom, a Osman mukom,
te da se tim jedinstvo dielu tobož neobara. Ovo neka
bude na utiehu onim, koji žele Gundulića viditi prosta
od svake mane, ali mi, koji boćemo da ga vidimo u
dobru zarcalu, pravu mu veličinu hvalimo, a u čem je
malen, netajimo, te nepomično tvardimo, da u Osmanu
ima dva sriedišta. No budući da mu nisu ni ova bila
dosta plodna čini, izumi više umetakah, od kojih se jed-
ni varte oko Vladislava drugi oko Osmana. Ovi ako i
jesu varlo različiti, niekom su ipak tajnom umietnoštju
&8 svojimi stožeri toli viešto spojeni, kano da su se sku-
pa srasli. Ovako Gundulić, neimajući golemih ,stienab,
iz malih kamenčićah sastavi sgradu, koja je varlo slič- .
na mozaiki; pa u tom pokaza tvornu silu svoga duha i
zasluži slavu, kojom ga je sviet obasuo. — Od ovih
umetakah niekoje je s4m izumio, kano Korevskoga, So-|
kolieu, Varšavsku palaču itd., a niekoje od svojih ta-
lijanskih ljubimacah pozajmio, jer kano što s&4m Kazna-
čić priznaje, bitka je Krunoslave i Sokolice varlo nalik
na borbu :Brandamanta s Marfisom u Orlandu. —
Sve ovo, izim niekojih umetakah, koje je prekrasnom
romantikom obavio, nadahnu bogoljubnim duhom, kojim
jei sam odisao, 'pa to je rekao bi glavna misao, kroz
cielo dielo kano nit prepletena. 'To se vidi ne samo
: iz prekrasnoga u tom smislu i uzvišenoga početka, no i
iz svih malone uvodah svakoga pievanja, pa i iz cielo-
ga diela. Tim postade pravom duševnom hranom karš-
tjanske mladeži, kojoj je ovo izdanje osobito namienjeno.
— U razgovorih i dogovorih turskih, premda ih je tie-
ran silom umietnosti niešto previsoko napeo i pretanko
spleo, odkri svu dubljinu daržavne mudrosti, te se tim
podpuno potvardjuje naš sud, koji smo o njem u tom
pogledu više izrekli. — Velikom smo mu zahvalnoštju
dužni, što nam je ne samo predočio skoro sva važnija
garčka.miesta i skopčanu s njimi poviestnicu toga slav-
noga naroda, nego i potanko izbrojio gotovo sve hrabre
čine naših pradiedovah, osobito sarbskih junakah. Tim,
pai što je točno opisao domaći život naše bratje Po-
ljakah i slavna diela njihovih najglasovitijih kraljevah,
postade Osman obćim blagom cielokupnoga slavjanstva,
te se je čuditi, kako se je jasno ova novija misao u
njegovoj rodoljubnoj duši razvila. Iz Osmana se vidi,
da su se Dubrovčani i Poljaci bolje poznavali, nego što
to medju braćom jedne karvi danas“biva. Riečju Osman
je u poviestničkom i zemljopisnom pogledu neizearpivo '
blago, te smo osviedočeni, da će ga svaki rodoljub za
svoju potrebu marljivo i radostno pobirati. |
Čuditi se moram neizmiernoj bujnosti i tvornoj
gili Gundulićeve _ mašte. Jer _ako i negledamo, kako je
bi reć iz ničesa stvorio onaj divni sviet, kojim svatko
sa slaštju prolazi, kolika je ondie množina različitih mis-
lih, kolika opet istih prerazličito izrečenih; — rekao bi,
da se je pred tobom razlila neizmierna pučina, koju ćeš
na malenom čamcu svoga dobita mučno prebroditi. Ako
ima piesnikah, koji su plodnoštju prama njemu, ali jačih
težko da ćeš naći. Ovo je prava veličina, do koje ne-
može brizgnuti jed niti najumnije zavisti. —
oMisli su izražene jezikom, koji se je uzdignuo
nebu pod oblake, i razsvietljene plamenom figurah i tro-
pah, razpirenim ponajviše na narodnom ognjištu. U tom
pogledu neima mu prigovora, osim što je ostaviv dielo
neugladjeno, niekoje trope preveć često upotrebljavao,
kano o suncu + miesecu, koji te i odviše razsvietljuju.
e
KEVNI
Naći ćeš u njem i tako rečenu igru mislih i riečih, kojih
ima na sreću samo toliko, koliko je potrebno, da te raz-
blaže i uzhite. — Izraz je kroz i kroz liričan, a malo
je kad prama važnosti činah, koji se opisuju. Od svih
prizorah najbolji je u tom pogledu o paklu, gdie se iz-
Kaz s činom tako srećno nadtiče, da ga malone nad.
kriljuje. — '
U tvorenju stihovah Gundulića nije još nitko nad-
letio, ili gledao različitost slogovah, ili lakoću izraza, ili
okruglost stihovah, ili ugladjenost kiticah. Što su nieko-
je hrapove, to se ima pripisati koje težkoći slogovah, koje
tomu što je piesnika smart prepriečila, da diela konač-
no neugladi. —
Jezik je Gundulić za čudo bolje poznavao, nego
što to u nas biva. Za čudo rekoh, jer u tiesnom kru-
gu rodnoga mu grada, na koji je već bila talijanština
varlo moćno dielovala, nije imao pri ruci toliko niti na-
rodnih piesamah, niti ostalih slavjanskih nariečjah, niti,
što je najvažnije, toliko učenih jezikoslovnih dielah. Ovaj
. dakle osobiti pojav ima se pripisati njegovu bistromu
umu pa i marljivosti, kojom je poput pčele pobirao, što
je bilo dobra i valjana. Tako je varlo viešto satvorio
mnogo novih riečih, stežuć ih silom shodnih riečotvornih
a
|
XXIX
dočetakah, a ne razvlačuć ih nenarodnim stapljanjem više
riečih, kano Što smo mi nesmotreno radili, a i sada još
neprestano činimo. Isto je tako izumio mnogo frazah,
koje tako niekako na našku zanose, da ih rado kano
svaje zagarljujemo. Što pako nije svagdie uspio, tim
mu se je manje čuditi, što ga je sila talijanskoga duha,
kojim su se učene glave onda mnogo bavile, na svije
polje i proti njegovoj volji navratjala. Trag toga duha
viditi je u cielom dielu. Tako ima mnogo izrazah čisto
tahjanskih; zaime svoj € njegov uzima se često po tali-
janski; predlog od stražu straži kano i talijansski di ma-
lone pred svimi genitivi; tarpna je izreka, koje naš je-
zik slabo podnosi, mah preotela ; riečju Gundulić je na.
šemu krasnomu jeziku prišio mnogo talijanskih karpah.
Da ih svih naznačim, nije ovdie_ miesto, ali ću to uči-
niti parvom prilikom drugdie. Tako sagradi Gundulić
Osmana, koji ako i nije omieren o pravilih epopee, po-
stiže ipak svoju svarhu, da uči i zabavlja. S Osmanom
je spojio sam Gundulić svoju neumarlost, pa se nije
prevario, jer evo ime mu već tri vieka viekuje kod
jednokarvne bratje, a i viekoviti će dok bude slav |
janskoga naroda. —
A. €.
e
DIELA IVANA GUNDULECĆA :
a) izvorna
1. ,Piesanca o veličanstvu božjem,“ štampana pdrviput u Rimu
god. 1621 kod Zanetta, a god. 1622 u Mletcih kod Mar-
ka Ginama.
2. »Suse sina razmetnoga,“ utištene parviput u Mletcih god.
1622 kod Marka Ginama, a zatim tu kod Šimuna Occhia |
god. 1703.
3. , Ariadna,“ parviput u Jakinu god. 1633 kod Salviona.
4. ,Proserpina ugrabljena.“ 5, ,Dubravka.“ 6. ,Galalea “
7. »Diana.“ 8. ,Armida.“ 9. ,Posvetilište ljuveno.“ |
10. ,Cerere.“ 11. ,Kleopatra.“ 12. ,Adon.“ 13. ,Ko- |
raljka.“ .
14. ,U slavu Ferdinanda II. velikog hercega od Toskane.“ Ovi
Ferdinando biaše velik ljubitelj slovinskoga jezika, koga
je Marin Gundulić, ježovit i rodjak našega Gundulića, za
tri ciela godišta učio na dvoru medicejskom.“
15. ,»U smart Marie Kalandrice.“ 16. ,,Osman.“
d) prevedena
1. ,Sedam piesnih pokorniek,“ utištenih parviput u Mletcih
kod Marka Ginama god. 1620.
2. »Filida od Skira,“ iz talianskoga,
3. ,ljubovnik sramešljiv,“ iz talianskoge od Preta.
4. ,Jerusolim oslobodjen,“ iz talianskoga od Tassa.
——-2000um—
OSMAN.
rm
, >
Pievanje parvo.
| ie |.
Saddržaj: Predlog i posvetjevje plesme. Osman nemože da
zaboravi, keko je minuvšega godišta razbijen od Peljakah,
radi česa so jako žalosji ; i ga nkretit javjičare, koje misli,
da su s neposluha toj nesgodi krivi, nakani pod izlikom
bogoljubja krenut se s vojskem u iztok, odkrivši namieru
svoju velikomu veziru hodši i kizlar-agi, -
Ah! čiem si se galivalija
Tašta ljudska eholssti ! —.
Sve što više stereš krila, a
Sve ćeš paka niže pasti.
Viekovite i bez svirho_ < *
Nie pod suneem kriepke stvari ;
A u visodiok gorah rarke
Najprie ognjeni tries udari.
Bes pomoći višnje s neki
Svieta 'e stavnos sriem bisguća :
Satir ge sama u sebi
Bilna carstva i moguća. '
Kolo od gsrieće u okali :
Varteći se meprestaje : :
Tko bi gori, eto "0 doli,
A_ tko sboli, gari ustaje
RZvana Gundulića Osman.
5
10
OSMAR.
Sad varh sablje kruna visi,
Sad varh krune sablja pada,
Sad na carstvo rob se uzvisi,
A tko car b& zob je sada.
Kroz nesrieće srieća izriosi ; .
Iz karvi se kruna carpe ;
A oni, kieh se boje mnozi,
Strah od mnozieh i oni tarpe.
Od izdajstvah i od zasieda'
Ogradjena 'e glava u cara,
I u čas se sgoda ugleda,
Od k6 nebi pametara.
O disvice čiste i blage,
K6 varh gore slavne i svete
Bladkom vlasti piesni drage
. Bviem pievćcim naričete,
' Narecite sad i meni:
. Kako iztočnom' caru mladu,
Smart vitezi nesmiljeni
Daše u svom Carigradu. '
Znam, da-bi se odprie htielo,
Da ja pievam, vi kašete : .
K6 se on rodi sriećno i milo
Caru Ahmetu parvo diete,
I po smarti otca svoga
S k6 pomoći, s k6 zasiede
Varh prestolja otmanskoga
Mustafa mu dundo siede; . --
15
Lj
PIBVANJE PARVO.
KG li se opet. carsko misto
Mustafi ot&, tere u slavi
Na prestolje ono isto ,
Bultan Osman car. se stavi ;
.I-on mladjahan kako paka, 02
eljan starieh slavu sriesti,
Podiže se na Poljaka
. B mnogom silom, s malom česti :
Ali da tiem piesni ove
Sasma duge neizhode,
Smarti objav'te vi njegove
Hude uzroke, tužne sgode.
Vladislave, poljačkoga
Slavna kralja slavni sinu,
Čiem tv& puni slava mnoga
«Bvega svieta veličinu.
Na spievanja ova obrati
Veličanstvo vedra čela,
U kKieh ti ištem prikazati
Nedobitna tvoja diela.
Kraljeviću glasoviti
Jur u smarti cara Osmana,
Svemogiućom tvćm dobiti
Zamniela je svaka strana.
Tiem s m6 trublje sviet da sliše:«
Slavu tvoju svakčas veću,
Ti svedj dieluj diela viša, '
A ja piet ih. prestat neću.
JE
25
GJSmaAN. : 7
ozDodua u skreu nspometa |
Caru Osmanu bisše ostala,
:Da mu 'e *ojska nebrojuna >
Od zpokjačke ruko gaža ;
:€ da zemljom srom vdikom |
Od tega se «lisla slava, |
Glaseć carskim dldbitrškom |
Kedljevića Vladisteva.
Ni prtnik kopnom ješe,
Il pomorae sno Brodi,
Vladislav so klikovaše
Slavan eswskoj' pri nespođi.
Gosbe čmeć druba mla '
I pastii stada
Strenitelja turskich sila"
Popievahu -u sve glase.
Jur na krlieh od “vistara'
Glas po svemu svistu plaši,
K6 kralje#ič «slilma «sara
Kopja slomi, sablje skfeši.
U vedrini nat oblacim
. B isteka nu do zapadu
Bunce ewpieh zlatnim :zradiin
Ime, kojim slava vlata,
. Kažuč, da on pri Niestera
Iztočnoga razbi zmaja,
Leteć za 'njim 'u tpetieru
Sivi or6 o Đrnaja.
ba
30
PIEVANSE ZARVO.
Čiem s osega dliste «šošto
Pečali se, grižše ii mom,
Misleć, da sviet zas skole
Tudjom hwalom njega 'kori,
Kliče : ,iJa 44, shi :nikallo
Kraljeviću mezavidim ;
Sudjeno je bilo tako,
. Dobitnikom sla te vidim.
Nit sne veće srioća muči
Tebi dobra, meni ihuda;;
Jer koma ge što odluči,
Viek neubiegne toga sula.
Nu svoe :vane sAroa mnoga
I muke su i žalosti
S neposluha vjtečkoga
Is boješčko noviornosti.
Ah 1 neumdsli vitegovi
Glasoviti 'Durci stedi,
S kien' debšie vis svist osi
Moji diedi, vaši cam ;
KGdio načini vaši ibojni
I digla sa slavna ona,
U kieh izgled jest dostojni
Vitažkijeh od akona' ?
Vi u trudu .dri vosšleči,
Snažna ,sheca, smiono ohpaso
Kazahote, podnospti
Lietna sunyga, .zinane. ura.
35
OSNAKN.
U pogubah kriepci uzrekom.
Od posluha viere čiste,
Tiekom polja, gore skokom,
Rieke plovom prohodiste,
Misleć, da je svake zledi
* “Tarpiet bolje, pače umriti,
Neg careve zapoviedi
S neposluha prestupiti.
Bve požude, sve pohlepe
Vidjahu se vaše mile;
Jahat bojne konje liepe,
I iz lika tratit strile.
Pače svaki u odluci
Za razkoše svoje obra,
Sablju o pasu, kopje u ruci,
Lik o plećieh, konja dobra.
Bila su vam brašna u putu
Bez razluke svaka žita,
A studenca bistra u skutu
-Pitja od vode plemenita.
Konju i vama striehe obćene
Stahu noćnieh sried pokojah.
Kućarice opletene '
Od hrastovieh tancieh “hvojah
I vojvode i viteza '
I na kopnu i gried more, .
I postelja i tarpeza
Bieše koža zvieri od gćra.
PIEVANJE PARVO.
Pače u siever posried zime
Jezdeć mrazno Podunavje,
Steraše vam mnokrat svime
Snieg postelju, stienje uzglavje.
Odieća vas res) laka,
Svita sama i priprosta,
A za oklopje u junaka
Barce i parsi biehu dosta.
Gardjahote vi sva blaga
I sva plemstva, razmi ono,
Što dobie sablja i snaga
Vojujući svedj smiono.
Sudjahote, da nevolje
Najveće su'stat bez rati,
I da je umriet vele bolje, --
Neg izprazno dni trajati.
Veljahote, da kudielje
Žene predu doma u tmini,
A junaci nepriatelje
Da zatieču na ravnini.
Daržahote za č&s svoju
I najveću diku i slavu:
Za 'v cara u boju
Izgubiti Mica glava: :-
Vapjahote : siiarti prieka,
Nestavljamo pamet na te,
Da se carstvo prostre, a neka
o Životi se naši skrate!
50
OSMAN. . -
Ah! blašena i čestita
Koli doba vaša scienim !
Lasno dobit krunu od avita
Bi s vitesim tak hrabrenim.
Jaoh! a sada sve jednako :
I vojvode i vojnici
Sve je otišlo naopako,
Nevierni su svikolici,
Na boj ide svak pod silu,
Grie ga lieto, sima mu Gdi;
A oblače glato i svilu, — .
Ljudska obličja, ženske ćudi;
Ter pod zlatom dočiem sjaju
U napravah bez prociene,
Nepriatelje poživaju
Ne na bienja, neg na pliene.
Hodeć zemlja, brodeć vsđu, '
Da u lasti plovu, hrane
Spried jedeke u povodu,
Napartjene sad sehsane.
Bvioni sa njih šatori,
Stoli zlatni, na kieh sieđe
Ptica u moru, riba u gori;: .
Jestojske ih sliedom. sliede.
Na tarpezah varhu saga
Duge i obilne gosbe čina,
Pijuć dokle avies i snaga
Od vina im sviem pogine. .
55
60
PIEVANJE PARVO.
Perniee im razkošne su,
Gdie u blndu svu noć tonu
U mirisu i uresu,.
Proć naravi i zakonu.
Od momakah i od «dvorana/
Svaki ogradjen u okolo
Jaše u zlatu konja vrana,
. Glavu diže, gleda oholo,
Ter se gizda, ter se diči
'Taštom slavom od junaka :
Vas u vidu i u riči,
A u stvoru ništa paka.
Ah! kolikrat pun nemisa,
Videć, jeden od karstjanah
Gdi ih na jata goni i tira,
Kako ovce sa svieh stranah,
Viknuh, skočih sam na konja
Bojnik ujedno i vojvoda,
Pri sramoti bezzakonja
Nepazeć se od nesgoda'.
Pače neostah, za osvetit
Te prikore sasma grube,
Vratja ovieh, oniem prietit,
Nemareći za pogube.
Ah! zločesti i neznani,
\ Od šta ste se, rich, propali ?
Jeda i vi, ki krstjani,
Po dvie ruke nieste imali ?
0
65
OSMAN.
Jeda i oni niesu ljudi ? .
Jeda i u vas sarca nije ?
Što vas straši ? što vas trudi?
Tursko staro. smienstvo gdi je.?
Bolje vam je smart stignuti, u
Tuk.
oIu boju s kopjem pasti,
Neg li tako poginuti
Bez zamiene i bez časti. |
Nu zaman se snaga muči,
Jezik vika, ruka udara ;
Jer od ovieh strah se sluči
S neposluhom. janjičara".
Spaholjani, ki sried rati
Harvahu se još smioni,
K6 ovi počeše ustupati,
Uzmakoše prešno i oni.
Ovo uzroči, m6 bojnike
Leški mači da posieku,.
/
«I od karvi druge rike
Kraj Niestera da proteku ;
. Pače, da ta rieka svudi .
Napuni se i zajazi
. Tielesima martvieh ljudi,
Kieh poljačka vlas porazi,
Ali hoću u naprieda, Do
Da m4 ruka svistom varti,
I ona sama zapovieda
Varh života i varh smarti.
TO
PIEVANJE PARVO.
Čiem mi cari štete svake
I svega smo uzrok vaja,
Ki častimo ne junake, |
Neg hotime od saraja ;
I hoćemo : tko odprije
Služeć bludno dni provodi,
S nepriateljim da boj bije,
I da vlada i gospodi.
Mi za uzmnožit veće zlata,
"Negledamo niedna ina,
Ter junačka što bi plata,
* Bad je carska targovina ;
Ali targ se carski tira
I od targov4c' namiesšnikah ,
A plata im je od bojnikah. -
Tiem pastiri izza stada '
Vojvodami pod ovacim
Kako hoćeš da ikada
Udriti se smiu s junacim ?
Ne, ne, iztočni bojni puci,
Začeo sam diela veća,
U ovoj sablji, u ovoj ruci
Svieta je udes, vaša srieća.
Car Lesandro premogući,
U vriemena starieh lieta'
Mlad k6 i ja vojujući;
Dobi carstvo svega svieta.
“Gone u vojsku skup pastira, .
-
75
80
gsaaN.
A_i Buliman ćez hvabront,
Pradied slavni moga dioda,
Sablju opasš vatsnik meai,
I vojskami zapovijeda,
Dva cara eva: još od datih
Za izgled stavih željani mlojies :
Njih ća sliedit diela slavna;
Dokli vas saj sviet osvojim.
Kirabrene su ovo sprave j
Ja znam, šte ću, i što 'e thjebi“
Presta, -— i pun želje od slavi,
Stvari uzmnošne- začeo u sKbb
Carska blaga nebrojesa
U iztsk odniot misd obratja,
I pisma, u kieh štiu se imena
Od svieh vittz', kićh sn platja;
A to, da tu, nopazeći
. Bipat pienee, ed. svudjere
Ki uzmože skup najveći
Od junakah izabere ;
K janjičarom ter saviše
Vele veći broj ishova
Po izbora još izpiše
Od iztočišeh vitezova ;
A i čete spaholjana
Dva krat veće 5 tiem učini
B nova skupa izabrans,
SB kiem ih sdrušš i ajedini ;
ad
85
PJEVANJE PARVO.
Neka se uzdom tom -ukrata;
I poslušni, u, sapnieda,
Ne štedeći. svo živote,
kote, gdia caz: zaporieda,
Jošta odluči u avdj velji,
Pod zakletvu pače Tače.:
Tko se ukaže junak. belji,
Da č4s. pred njim: vilju steča.
Na vladanja. carska svoja,
Hteći, samo da ae uzvisa,
Ki dobiju čćs sried boja
: S nepriateljira harvući ss.
Ter ne pienes, blud i žena,
Neg li samo kriepos gola.
Od milosti. put i sciene
Do carskoga. buda atola.
Blagodarstvom ovacime
Bvemoguć se igit nada,
I u kratko prostrist vrima
S iztoka do zapada,
Ovu odluku stanovitu;
Pod zakletvu i pod vieru,
. Najprie učini on očitu
Glavi od pašah Dilaveru.
S deset tisuć ki bojara',
U iztočnoj skupnieh strani, ,
Lanjsku jesen mlada cara
Od poljačke sile obranl; |
90
OSMAN.
"Fiem car pašu velikoga
Huseina smaknu onada,
A uzvisi slavno ovoga,
Da u svć miesto carstvom vlada.
Nu što njemu nezataja,
Još i hodži svomu objavi,
I hadumu od saraja
Bielieh vilah carnoj glavi.
. Pak svakomu, da so muči
Mis6 ovoga dogovora,
Za koristan svićt odluči
. Bogoljubstvom skrit ju sdvora..
Zato glase prosu opeta,
I svakomu čini znati,
Da grob svetca Mahumeta
Na Meku će poć klanjati; .
A odtole put krajina'
Pomorskieh svarnut reče,
Sidonskoga Emirina
. S odmetnicim da posieče.
RAFI
far
Pievanje drugo.
' = DRŽE
Saddržaj: Pouzdana trojica svietuju cara. Vezir mu kaže,
da bi u njegovu nebitju sbačeni car Mustafa s pomoćju
svoje vieštice matere mogć preoteti mu prestolje, radi česa '
neka neide prie u Iztok neg smakne Mastafu, njegovu ma- .
ter i zeta Dauta, kao takodjer svu svoju bratju. Hodža mu
Veli, neka uzme. ženu od velika plemena, pa da će moć
tasta ostavit na mčsto sebe u Carigradu, kad podje u Iztok.
Kizlar-aga svietuje, da ureče mir s Poljaci, koji su mu car-
stvu jak> pogibioni. Car odluči: nedavit ni strica ni bratje ;
izbirat liepe dievojke od plemena ; umnožiti stražu nad Ko-
reyskim, i poslat poklisara u Poljsku, da mir ište.
€ mladosti tašta i plaha,
Koja sarmeš s nerazbora |
Bez bojazni i bez straha,
Gdie poguba tv4 se otvora,
Smiona si i slobodna,
Zašto neimaš misli i sobi ;
Trudna diela tiem su ugodna,
A najteža laka tebi.,
U ponosnoj tvoj -pohlepi
Binje more mladca utopi, |
Komu vosak perje obliepi,
A sunčani zrak raztopi.!)
1) V. Ikaria.
16
OSMAN.
Tebe uza se i oni ima,
.. Ki sried vodah u ognju sgorl,
o1o
Gdie se s kolim sunčanima
Satarisa i obor.i3 +
Car Lesandro s tobom hode',
Sit jednoga svieta slave, >
Plaka, da se nenahode
Novi svieti i daržave. |
B tebs otmansko plaho diete
Bada sarme sa svom vlasti,
Nerazbiruć odprie štete;
U kć pak bi mogć upasti.
Ah! u Iztok, care Osmane, |
Mladjahan se još neputi,
Dokli vierne i uzdane
Tv6 svićtnike budeš čuti.
Mudro su oni razmislili,
Što još tebi mlados neđa,
U svevolje samoj sili
KA na dalek nepogleda.
Paršeće su tv6 odluke, -
Previdjenstva 'er neimaju ;
Proedrije sgode za nauke
Lieta bo ti još nedaju.
Tvom zelenom premalistju
Zrielieh danah jesen doć će:
Prie vriemena nemo' a cvietju .
Slavi tvojoj trinit voće.
1) V. Faeton.
Nia AKU:
15
PIEVANJA DRUGO.
Predobivat nepristolje
I podlagat nepodiožne,
Plemenšte to su želje,
Misli Hrabrene i uzmnočne :
Nu od pogube nečuvati
Ni tvhrdit se od zasicda,
Smiona će se plahos svati
Bez razbora i bea reda.
"Tako gusti gaj sried gora
Liep se i zelen sdvor zamicri,
A u tamni skut zatvora
Ljute zmije; varle svieri.
"Eiem Dilaver, pokli začu
. Prešne odluke mlada cara,.
Svakčas mjisć ćuti jaču
I pogube nove stvara.
Svedj nahodi u pameti
Većje sumuje, varlie strahe,
Da nemože -tiem, neg rieti
Carske sprave sasma. plahe.
Zeto prie neg se kreno:
Mlad car izvan Carigrada,
Podiže še da spomene,
Što ga straši i prepada.
S učiteljem i stražnikom
Ženskiem k caru birlo pšje,
Znajuć kletvom pod velikom,
Car da se i njim odkrio je.
18
20
OSMAN.
Došad svaki glavu skloni,
Spried na parsi desnu stavi,
Usta na skut earski doni,
I ponižen sviem se objavi.
Usried miesta ispisana
Zlatniem evietjem više modra, “
Prestolja su carska izbrana
U prilici zlatna odra.
Varhu sagah tkanieh zlatom
Stoi tudiela sgar -carljena,
Zlatnom žicom i bogatom
Sva napravom izvezena.
U zelenoj tu haljini,
Zlato i biser kć nakiti,
S podvitiem' spried kolinl.
Siedi Osman car čestiti,
Veo na rusoj glavi okolo . SI
Sniežan svit mu je u sto diela,
A u kamenu dragu oholo
Sunce sja mu varhu čela.
Varh karmenka sviem bogata |
Siva perja trepti kita,
Tankom žicom. čista zlata
U drag način lipo svita.
Mladjahan se car ponosi
Izpod toga liep nad svima ;
Carne oči, zlatne kosi,
A rumeno lice ima. -
25
80
PIEVANJE DRUGO.
Mahnu rukom ; i uputi
Na miesto se svietnik svaki,
Odkli, za odkrit sve što ćuti,
Poče vezir govor taki :
»Baviše je, on pokliče,
Gdie car slavni zapovieda,
Da se-jedan rob utiče
Ulggati svoih. besieda'.
Nu č&4s ova, na koju me
Milos carska uzvisila,
Udahnjiva smienje u mć,
A za slavu carskieh dila.
Vitežki uče neposlusi,
S kieh poljačka dobit slidi,
Da tko jednom. zla okusi,
Drugi put ga tja previdi. .
Kud kičaju m6 besiede,
Ako carstvo tvoje prosi.: ,
Jedno sunce varh nas grede,
Sviet jednoga cara nosi.
. Mustafa ti dundo žive
Is njim mnozi u željenju,
S nove tvoje suprotive,
Da opet na taj stol ga uspenju.
I bratja ti živu istino;
Ali mati Mustafina,
Žena ohola, nemisli ino,
Neg uzvisit sebe i sina.
4
OSMAN:
I da joj sa to ad .sbuđe
(Višnja ukloni keb desmics)
Nebi: ošla tvorbe hude,
Za utvardit se viek carica
Bratju bi ti bez milosti
Podavila i paklala,
Neka u tmine iz avietlosti
I drugi put nebi upala.
Vele ona zna i smie.
Vele se :0o nje pripovieda,
apat, žamor vša umie.
Vilovitieh od besieda',
Ona sama usried tmina,
U najglašje doba od noći,
" Kad zasiede kć zapina,
Zovuć pakć k svij pomoći:
S lisvom nogom: stane isutom
Razpasanoj u haljini,
Prospe kose, carniem prutom
Ok6 sebe krug učini;
Pak nakazni i sve askrde
Po imena zvati klikne,
I strašivo kletva tvaxdo
Neposlušniem: dusim vikne,
Glas je, da ona od dietiaja
Mliečne puti pomda kha,
I na ovna prisko sinje
Noći leti vragaduka,
52
ko.
40
PIEVANJE DRUGO,
Na kdm jaše svedj bea straha ,
K planinskomau vilozmaju,
Gdie visštice peduo oraha
Na gosbe se strašne staju. |
Rieč je, da prie čarajući
GI4đ ti u vojsku posla iz pale,
Ki ti veće neg ihogaći
Mač poljački vitez' zakla.
* Vilenika roditelja,
Viešticu joj meter glase;
Na granicah od Erdelja
U Ugrovlasićh rodila se;
Od njih na zd put so stavi
I na diela strašna i kleta, '
Da bio miesee ekarvavi,
Žarkom" gundu svietlos smeta, |
CArni vedrinu od nebesa, A
Bitne zviezde sgar priteže ;
More smutja, zemlju stresa,
Povietarce vihrim žeže.
Sgrade ori, njive hara _-
Trieskom, gradom, slom godinom ;
Preebraža se i pretvara. .
Pticom, zvijeri, dubom, stinom.
Qdržetha je kaurkinje;
Jer u vieri toj so
Nevierna je sad turkinja,
Svi zakoni sa ođ nje tlače
efi
OSMAN.
Neima od duše svć spoznanja,
Ni drugoga boga: sluša ;
Njoj su u njoj sva usdanja ;. E
Ona si je Bog i duša.
“Ljubi sina, u koliko
Po njem se uzda sviet vladati,
I za to steć, niedno priko .
Dielo izvaršit viek nekrati.
“ Do carskoga istom stola,
Odkli pad&, da uzrasti, .
Negleda ona, tak je ohola, . .
Zlata, snage, viere i časti.
Nije liepa ; nu “hitrosti
Zna, koiem' se vid zasliepi ;
U razkošah, u milosti
- Obliepi se, dokle olispi.
50 Ugrovlaški vojevoda,
Sudeć liepos po pogledu,
Za poklon je caru poda
Mahumetu, tvomu diedu.
Sve se ovo u njoj kaže,
.BSve ovako je 1, nije li? —
Ja mniem, mnogo da se laže ;
Nu se istine všle -veli.
Tiem potriebne ja tri stvari
. Tv6 svistujem carstvo sada,
Ako u iztok poći mari
Iz staroga Carigrada :
55
pd
PIEVANJE. BRUGO.
Da drugoga cara parvo
Ovdie živa neostavi ;
Jer se u suho lasno darvo
Oganj primi i pojavi:
Pak da mater i Dauta,
Mustafina zeta, umoriš,
I sve, što ti prieči puta,
Da raztriebiš i oboriš ;
A za bratju najposlije
Medju“ mudriem' rieč je taka
Da velika rieka nije,
KA se u vile dieli traka.“
Vezir,.cara ki 'e najbliže,
Veće usta sv& zatvori,
A učitelj se hodža diže,
I ovako progovori :
»Rob, ki vierno dosle uči,
Da se u znanju carstvo uzmnoži,
Da se uzmnaža, sad odluči, |
S carskom: slavom zakon božji.
Kroz m& usta čuj svičt stavni,
Ki me nebo riet nadiše ;
Ja redovnik, ti car slavni,
A Bog višnji svieh je više.
Nemoj slavni care od cara,
U pogubi tvoje glave :
Da otmanska kuća stara
Trepti, i s njom sve nje slave,:
60
65
OSMAKR.
-
Ter jej priekom pak aesgodom
Sgine u tebi, što je resi,
Gdie čestitiom još porodom
Utvardio stola niesi.
Prosti, prosti gospodine,
Ako budem riet odveće ;
Zatajati neima istine,
Tko u svištu isdat neće. -
Neka istina miesto ima,
A md glava taj čas padi
Pod nogama evo tvima
Roba stazea, care mladi !
Hvalim carstva tvoga odluke
I vezirove uspomene ;
Nu ako dobre kad nauke
Ču od tvoga sluge Tnene,
Vidi mi se spomenut ti,
Da tvć carstvo ljubu pravu
Uzme, prie neg se uputi-
Boja iztečna sliedit spravu
Ne robinju noposnanu
Od koliena potištena,
Neg gospodju izabranu,
Svietlo kuće, slavna imena ;
Zašto, ako te sim na lica
Ures liepi uzpremaga,
Ter robinju za caricu
Od neznana uzmeš traga,
I)
PIEVANJE ĐRUGO.
U kojoj se nać će umci,
Spomenjujuć sgoda huda,
Tvoji sinovi i anuci .
I nakon njih koji bedu ?
Ah, razmisli sa mnom sađa, “7
Što će rieti od njih svaki ?
Pun nemira, smeće i jada
Dat ć& tušbam govor teki : |
»sMan se brojim od slavnoga |
| Otmanskoga ja koliena,
Ako 'e šena otca moga
Pastirica saplienjena. _
Diedi mi su svi otčini
Cari istočni previsoci : '
SBmierni gorštaci u planini
Matere su moje etei.
lJieda' etčinieh bojna ruka
Grad pod sabljem vlada osi :
Died materin svaki kaka
S težkiem zalom za volovi.
Died moj carski sgradi i sasta
Dvor, ki sunčhn srak nadsiva ;
Died goranin spilete od iwasta
Kućaricu, gdis prebiva.
Drotili sa kitni zlata
Jedniem plemići usried grada g
Druziem grad je bio pojuta,
A dvorani drokna stada.
75
80
OSMAKN:
KJ
Oni iztočni zmaji vgnjeni
Prekriliše sviet u slavi :
Svaki gusar ovieh plieni,
I na vrat im uzu stavl.““
Ah, dvie _varste protivnie
I razlike toli u sebi
Tko sad vidi, tko li prie
- Vidj& sđružit viek pod nebi ?
Komar s orlom, a mrav s lavom
Viek poroda neizvede,
A ovčarica s svieta glavom
. Hoć' da radjat care grede ?
Cesar niemški, kralj franački,
Španjska kruna, Leh čemerni,
I britanski: mač junački, še
I Ceselbaš poluvierni,
Knez moskovski s prekopskieme |
Hatačarom, i gospoda
Sva od svieta ištu pleme
Buproć sebi cieć poroda :
“A 4i sim, ki na svem svieti.
Kralj. si od kraljah, car od card',
Za. dostojan plod vidisti, sa
Kćer ćeš uzet tamna ovčara ? :'
Ah! ni *e čudo, da nejači
Trag osmanski svedj izlazi :
Karv divjačna uzdivjači, '+ +4
Plemstva u. žemah tko. nepasi. <-
PIRVANJE DRUGO.
Da sried skrca, nescien', tvoga
Ti bi čuo želje od boja, _
Da od koliena kraljevskoga
Ni 'e kaduna majka tvoja.
Od ruskieh carah izhodi, .
Miholjskoga kći je bana,
Svietliem' očim' bio dan vodi,
Liepota je nje sunčana.
Tatarin je otcu otšč, na
I tvom' ćaćku caru Ahmatu,
Za zamiernos od liepote,
Svu .u suhu posla zlatu.
* (Garčkieh carah, i despota!
Raškieh kćeri gospodične,
Rajska bieše kieh liepota,
Biehu carom ljubi slične.
"Tvoji diedi toga cića
Unuci su bili cara
Slavna Ivana Palkočića,
Gjurgja despota i Lazara.
.Pače zmaj se oviem putom
U orlovo gniezdo umiesti,
I pried bojnom sabljom ljutom
Parsten pimi ču se uliesti.
Zato i milost tva čestita
Ne robinje, neg gospoje
Od koliena plemenita :
Za \jubovoo išti svoje.
*
90
"\
Uzmi dbrio, tri, četiri, |
Rajsko gliko svaka budi,
Iz svieh stranah izabini
Liepos, ki ti saneo šuBi. ,
S zzbrvanom ćeš ljubi otii
Ti pokošit bojne “tmude,
A tasta oš eatavili, <.
Da ti ovdie earstve bljuds.
Ti ćeš gtiocat morod mari,
Nova asšesta, nove ariće ;
A on čuvat grad .će ori,
I od bratje ti sikrača lit će.
> Ni :meš' sunmji, da on rtašla,
Kad so siči u vin
Sried sitavega Gari
Odmetnik se neučini.
Tko Otmanssić rije od starieh, ''
Bablju otmansku ndima m rmei :
A on će mat ilio u emich,
Koji ma se bit dmeri.
Ztvć ćeš carstvo posdprist Tako,
I bez misli putowati,
I mtašriljen _kniopko i jako,
Najčestitii car se zvati“
Hoda .dospR ; ali amino
Sliedi za mjima :hadum casni :
»Slavni care, fak jedino
Vas trag gakit svoj nosšenij . \
tu
95
100
PIEVAĐJEA PRUGO.
Carien uzeti, razlog
Da od mje stečetij por
Nu nedasi prie, nogo ni
Sinovim sp poštepio.
Robu e ovo <osta odkrit,
Diljit rieči tršeki mija
Pred oniem, ki: na viti
Vele može, :mmogo umšje.
. Zato, sko ije vaša želja
U iztok s vojskom putovati,
Od Pošjaka nepristešja > |
Utvandtt se pria nokti.
Dviema :sabljum' na dvip strane S
Mučno slada jedna raka ;
A svoe pustit bez wibrano,
Za ino hitat, ula je odluka.
Najprie :mudar način gsloda,
Da uzdluži, 'što že ajeguvo, .
Prostire se pak 'napvisčta
I prihitat ište novo.
Onttitva trom sioba;:taga
Spomemit :se meni sidi,
S krunom krešja :poljačisosa
S glrva jiškut, da mir sslidi.
I poen si i:vidšo
Sried karvuva djuta boja,
Gdie sim glavom tvćm si bio,
K6 li 'o teška sila svoja;
-
105
OSMAN. _
Hudje i gore neišti čuti
(Višnji ukloni tu nevolju),
Ako u iztok ti se uputi,
A on ostane sam na polju ;
Koje strane, ki li puci
Opriet će se kraljeviću,
Ako dobit nosi u ruci,
A na vedru čelu sriću ?
Tko vojvodi i vitezu
- Hodkieviću da odoli?
Rodovilskom tko li knezu,
Bojnom slavom ki se oholi ?
Koji miri da nepadu,
.Ban Sborovski k6 nadstupi ?
Ku li tvardju i ogradu
Da Zamojski nerazlupi ? >
Ali obranit tv6 daržave
“KA će oružja, k6 desnice
Od hrabrene Krunoslave,
Korevskoga vierenice ?
Na konja se mnokrat ona
Tisn& poljskieh iz taborah,
I slobodna i smiona
Dopriš do istieh tvieh šatorah,
Gdie u slici ognja živa
Reseći je težko oklopje,
Silno carstvo tvć poziva
I na sablju i na kopje.
ao
lio
115
PIERVANJE DRUGO.
Prosti care, ako začu
Smione hvalit tv6 zlotvore :
S4m si u poljskom poznć maču
Istine ove m6 govore. |
Nu ni 'e čuda, da obrane
. Proć njima se nenahode,
Vojske su im izabrane
Od vojvodah i gospode. :
Odharvat im moć se nije,
Strašne i varle njih su sprave,
Svaki se od njih za č&s bije,
I za ime steć od slave.
Medju kopja, medju mače
Kroz led teče i kroz vodu, .
I u oganj živi skače
U slobodi za! slobodu.
Tiem ako mir š njima žudi us!
Tv4. vl4s sklopit, care od carw',
Pomnom stražom čuva! i bljudi
Korevskoga tamničara.
Pače tvardieh od obzida,
Gdi 'e zatvoren, oblas vaša
Pomnu i uzdanu straža: prida!
Komu od viernieh tvoieh paša ; ,
Jer toliko junak slavni |
Glasovit je sried Poljaka, o-
Bvikolici da su spravni
Za odkop njegov -činit svaka.e < .
st
120
OSMAN.
Presta svaki od svietnika,
A car stavno kliče u glasu :
snŽiv i dundo, svakolika .
I ma bratja. živa da su ;
Beg ukloni, da onoga
.Smartnom ranom viek ezledim,
Varh prestolja ki ovoga
Siedio je, gdie ja siedim.
Ako sam ja sad uzmaošaa,
I on u bitju bi majemu,
I k6 'e život men' podlešan
: Njegov, i inoj tak bi njenu.
Na ću uzanožit siraže take
Dundu i bratji na pobođu,
Da od zasiede svake opale
Utvardit ću mi slobedu.
A maćeha otoa moga
Da od pastozka mrzi sina
š joj se nije od toga,
To je obćena svieh krivina.
Neka ona gore oblieta,
I po tminah moćnieh jaše,
Budjsena mi nehud' šteta,
Vilinstva me nje nestraše ;
Nu sad bario gdio prostiru
Daržavo se mi velike,
Sve gospodje da ae izbira
Bvietle karvi, rajske slike.
PLREVANJE DRUGO.
Za tiem potom bio dan svane, ';:::;
Poklisar se neka oddieli,
Ter Poljakom od me strane
Mir ponese, ki svak želi.
A na stražu stani jedan
Korevskoga tamničara,
Neka u napried nije vriedan
Utiecati vick s prevara.“
125 Carnac hadum ovdie skoči,
I iznaći vile obeća .
Zlatnieh vlasah, rajskieh oči',
U kieh svietlos sja najveća.
A odluči se u Poljaka
Hercegovac Ali-paša ;
Med njegova rieč je svaka
HN spovieda, ili upraša.
Posmieh mu je svedj sried usti,
Svakomu se smierno klanja,
Hitrina je sve, što izusti,
Unjeguje s mudra znanja.
Zna vuhvujuć riečeom blagom
Od besiedah sve nauke,
I moguć je veće snagom
Od jezika, neg li od ruke.
Tiem načinom parve časti
U carevu dvoru steče,
I od pastira paša uzrasti
Poznan blizu i daleče.
Ivana Gundulića Oaman.
OSMAN.
150 - -. Od tamnice najposlie
Korevskoga straža 'e dana
Rizvan paši, ki bl prie
Rob istoga slavna bana.
U to i noć nebu stavi .
Stražu od zviezdah svud okolo,
Da prie reda neobjavi
Svietlo sunce zlatno kolo.
rm
>
oka
POKRIO
Pievanje tretje.
“MBK
5
">
*J
Šaddržaj: Carski poklisar dieli se u druživa bogdanskoga
Vojvode iz Carigrada u Varšavu. Prolazeći kroz različna
miesta dodje do Marice rieke, gdie je niegda Orfeo parvi
Piev6 svoje sladke piesni, koje ostavi svomu slovinskomu
narodu, odkud još i sad u nas tolike narodne piesme o
rasličnih junacih, medju kojimi su poljački kralj Šišman i
sin mu Vladislav stekli najveću slavu. Putuje zatim pokli-
sar dalje kroz mnoga znamenita miesta , i stigne na polje,
na kom su Turci od Poljakah razbijeni predidućega godišta.
a ga vojvoda bogdanski upita, kako se je oni boj do-
godio. : s
Miraznoj zimi dodje svarha
S premalietna jur dohoda;
Bnieg s planinskieh kopneć varha'
Što uzb goram, ricčkam poda.
Na glas tihieh od vietrica
Bieše : ranit zora obikla
S viencem, ki joj svi ružica
U rajskieh poljih nikla,
Kad sunčana zraka plaha sli
Po nebu še pruži vedru.
A poklisar carski uzjaha
Zlatnom sabljom reseć bedru,
2
10
OSMAN.
8 liepom družbom on se odpravi
B otmanskoga Carigrada
Put daržavah, kiem' u slavi
Kralj poljački Šišman vlada.
Car mu prida u pohodu
5 tvardom stražom od bojnika
*Bogdanskoga vojevodu,
Gašparova namiestnika,
Dim Gašpara Milostića,
Ki u harvatskom rodjen kraju,
“Bi li znanje ali srića,
Jur stolova na Dunaju.
Nepoteži, nu ga tiera
Mis6, da prie sklad se uzroči
Medju suncem od sievera
I miesecom od iztoči.
Sada jedne, a sad druge
Konje jaše na promienu,
Przobijući strane i luge
- Po ravnini, po kamenu.
U rumelska jezdi polja,
Opet Sarbska napried slidi,
Gdie su od grada Drienopolja
Varh Marice rieke zidi.
Varh Marice rieke, koja
Mnokrat barzi tiek ustavi,
Kad Orfeo kraj nje poja
“Drage piesni od ljubavi.
15
PIEVANJE TBETJE. &g
Kažu S&rblji i Bugari
Bistre vode sedam vriela',
Koja probi i udar
Na spievanja sva vesela ;
Spoviedaju, vibri plasi
Da uzpregoše varle sile,
Slavni piesnik kad se oglasi
Pod začinke svoje mile.
Još govore : jato od ptica
Sliedeć dubja gniezda prip),
Za od razlicieh čuti žicah
I od glasa sklad jedini.
Na skladanje, vele, medno
Kod pievćca ljubovnika |
Od razlicieh zvieri' u jedno
Kupljaše se množ velika.
pOd Orfea ovdie .parvo,“
Neka u vieke svak začinje,
»Ču zvier, ptica, kami, dargo
Skladne i sladke bugarkinje,“
Bugarin ih slavni ostavi
Slovinskomu svom' jeziku,
Diela od slave da u slavi
Bugare se u njih viku.
Tjem u njih se još začina,
Što se u piesan stavi od dayga
Od Lesandra Sarbljanina,
Varh svieh cara glavna.
*
20
+. daMAN
“a
U njih svud se vitez hvali,
Koga krunom kopje obdari :
Stiepan, Uroš i ostali
Od Nemanjske kuće cari.
U njih žive slava obilna,
K4 Obilić steče mudri,
Kad handžarom cara silna
Na Kosovu smartno udri.
Prosvietlit se 'e u njih hajd,
Kudgod švietli sunce žarko,
Sviloević još Mihajo,
I Kraljević junak Marko.
U njih jošte vas sviet puni
Glas, i bojna diela slovu
Od Lauša, ki se kruni
U Budimu i Krakovu.
Glasi se n njih sried naroda
Od iztoka do zapada
Viera, gospodstvo i sloboda
Dubrovnika mirna grada.
U njih Janko Vojevoda
Visoko se 'e uzvisio,
Ki je obrana i sloboda
Od ugarske krune bio.
Svaka strana, k4 'e najdalja,
Bvako doba, svako vrime
Matiaša sliša kralja
Nedobitno n njih ime.
“1
PIEVANJE TBETJE.
| bs
U njih Gjurgja Skenderbega,
Šatritelja turskieh sila", “>
Preko svieta lete svega
Još vitežka bojna dila.
Na veliku u njih glasu
Šišman Bator jošte stoji,
Da otmanske vojske rasu,
Kieh nebrojni biehu broji.
U njih svakčas rastu u slavi
Svi poljački kralji izbrani :
Jageloni, Vladislavi,
Kazimiri i Šišmani.
(O Šišmane, vedra karvi,
Ki od Leha i od Kraka
Tretji imenom, slavom parvi,.
U Kraljestvu si od Poljaka,
U njih i ti, o mogući
Poljski kralju, slavan jesi,
Da sievernoj carskoj kući
Ot& krunu, ka te resi ;
Da otmanska težka sablja.
Pod tviem britkiem mačem puče,
Da svud tvoj konj, tva korablja
Zemlji i mćru posluh uče.
Nedobitan s toga uzzeka |
Carevat si svietu sio,
Ako od zapada i “od iztoka
Dva cara si predobio.
"40
85
OSMAN.
Jedan s čudom neizmierne
Tvč krieposti čiem zamier),
Za ljubovce da ti vierne
Dvie kraljice, carske kćeri ;
Drugi, oholo ki pod nebi
Varh carah se svieh ponosi,
Samomu se klanja tebi,
S poklisarom mir ti prosi.
Nu 'e najveća tvoja slava,
Kruno vedra i čestita,
to imaš sina Vladislava,
Ki na carstvo svitje od svita.
O preslavni kraljeviću,
Nedobitna tvoja dila
Ja bugareć slavan bit ću ;
Tvoga imena ta je sila.
Ah, prem sriećnieh moieh dana'!
Ki ću pokoj nać u trudu,
Ako u smarti cara Osmana
Sried tvć slave živiet budu !*
Ja po sebi neimam vlasti,
Ako milos tv4_me ostavi :
Ti uzdarži, za nepasti,
Pod tvć krilo tko se stavi.
Biv sokole od sievera,
Koi letiš sunca više,
Triebuju mu tvoja pera,
Tko ište diela tv4 da piše ;
PIEVANJE TRETJE.
Zašto ne ja, da nu Orfeo,
Kad bi o tebi pievat htio, —
Vele bi še prie smeo,“
Neg bi izrekć stoti dio.
Na kraljestvo od koliena
Od sto kraljah kralj te rodi,
Ki sigverna nebrojena
Miesta vlada i gospodi.
Kraljica je majka tvoja,
Cesarova sestra slavna,
Od sieverne kuće, koja
Cesaruje sviet od davna.
Cesarovom kćeri obdari
I tvu mlados Višnji sgare :
Rodiše te kralji i cari,
I ti radjaj kralje i care.
Kruna od karstjan', ka 'e najdalja,
U rodu te blizu gleda,
Franačkoga imaš kralja
I španjskoga bratučeda,
Koga carstvu Indie sada
Nove sviete more plodi,
Komu sunce sried zapada
Ni u noći nezahodi.
Moskovsko je knežtvo glavu
Pod tv& noge priklonilo,
Kad se boju u karvavu
Od tv6 ruke predobilo.
60.
OBMAN.
Ti od sievera siever barži
Bried Niestera i Dunaja
Harva, tišti, slomi i skarši
“Ognjenoga ljuta zmaja.
Svietlo sunce, sini, sini
U vedrina hod iztoka,“
Tieraj miesec k noćnoj tmini,
Dan da svane s tvoga oka.
Kraljeviću, živi, živi .
Nedobitan do viek vika;
U pravednoj suprotivi
Dobi tvoga odmetnika.
Rasti, rasti Vladislave, -
Svi narodi tvoj glas čuju,
I za jedne tvoje glave
Sto krunah ti odsad kuju.
Sliedi, sliedi tv4 vl4s mnoga
(Tiesan joj je jur kraj ovi),
Preko mora ledenoga
Novoj Zemlji bit car novi.
SBvemogućstvu tvomu, vidim,
Bviet bit jedan neće dosta. —
Ali *e vrieme, da put slidim.
Gdie poklisar carski osta.
Jaše vezir i najbliže
Goru od sedam vrielah gleda :
K južnom kraju Vitoš diže |
Varh u dubju niklu iz leda.
65
PIEVANJE TRETJE.
Kunovica garlo od svieta:
K& verigom dugom veže,
I Planina Stara opeta
Prostire mu se i proteže.
Dno viečnoga leda i mraza,
Gdie su pukle ove gore,
Starieh dobah čeljad kaza
Od oružja boga dvore.
Da se gvozden stan nahodi
Martu ovdie, bi na glasu ;
Gvoždje miri, gvoždje podi,
Stupi i vrata od gvoždja su.
Tiem još i sad, gdie se reče,
Da je od boja bog stanov,
Gvozdena se ruda sieče,
Miesto je zvano Samokovo.
Provadiom jaše paka,
I na žalieh Mora Carna,
Odkud svitje danja zraka,
Bieli mu se grad od Varna.
Pazi Varno na daleče,
Gdie vojujuć jur junački
Smart Vladislav slavni steče,
: Kralj ugarski i poljački.
Ali,s vele boljom kobi
Bad Vladislav novi u slavi
Blizu Varna cara dobi
I u potieru s vojskom stavi. |
(1j
60
65
OSMAN.
Čiem s junaćim; kiem je Bio
Knez Hodkiević Karlo glava,
Sv6m je rukom osvetio
Č4s staroga Vladislava ;
A Kozaci sarnuć harli
Starieh štetah u zamienu,
Požegli su i potarli,
Pače smakli Varno u plienti.
Nove raspe stara građa
Mimo hodeć paša žali,
I proć volji svojoj tada
Bojnieh Kozak' vojske hvali.
Bugarska mu sela ostaju
S lieve strane, k desnoj kiča,
Gdie se k morskom" stere kraju
Plodna i pitna sviem Dobruča.
U njoj težak mukom dugom
Od truda izdan viek neosta,
Jer što uzore za dan plugom,
Š obćinom mu 'e hrane dosta.
“ Prostrana je zemlja toli,
Da tko gleda siemo taMlo,
Stalo mu se svud okoli
S poljem nebo vidi samo.
Dva krat ovdie zlatne pčele
U lieto se jedno roje,
I tolikrat ovce biele
Jaganjčiće kote svoje.
10
PIERVANJE TRETJE.
Iz Dobrače u Zagorje
Podunavjem paša slidi ;
Lićpa miesta, drag prostor je,
Sve se puno selah -vidi.
Kite zlatne i rumene
Vise o dubju voća zriela,
Pod kiem traje dni ljuvene
eljad mirna i vesela.
Rojna ulišta, mliečna stada,
Žitne njive svak uživa ;
Nikopolje 'e od zapada,
Darstero, odkud sunce siva:
Nikopolje, komu nije
Od sto 6ćkah most dalječe,
Rimski cesar ki prostrije,
Gdie najširji Dunaj teče.
Vrieme mrakom od zabiti
Care i carska -krije imena,
Samo 'e svietla vick na sviti
Dielah uzmnožnieh uspomena.
Čas poklisar neprestaja,
Nu pospiešno napried hodi
Uprav rieke od Dunaja,
Na Čeliah da je brodi.
Celie su grad niekada
Glasovita bile imena,
Obiliežja jedva sada
Naziru se iz kupiena' ;
75
80
OSMAN.
Bogdanski u njih vojevoda:
Stiepan caru odharva se ;
Gdie visocieh krov bi poda,
Sad na suncu stado pase.
Mru gradovi uzdignuti |
Od kamena stanovita ;
A od umarle čoviek puti
Žali, 'er neima viečnieh lita'.
Ah. ponosna naša ćudi !
I jest jošte, tko se vara,
I u životu tvard se sudi,
Videć, kami da se obara.
Poharana grada zidje
S desna ostavi Turčin kraja,
I uprieči put, da pridje
Preko rieke od Dunaja,
Gdie zlamenja miesto hrani
Još i ostatke male nieke
Od mostovah, koje lani
Car prostrie preko rieke ;
Most bo oholi Dunaj neda. *
Varh svć rieke daržat barzne,
Neg samo oni, ki mu od leda
Stavi siever, ki ga smarzne.
Tiem poklisar cara Osmana,
K6 u bogdanska polja ujaha,
Vidjenje mu kobnieh strana!
Stupit neda bez uzdaha;
85
PIEVANJE TRETJE.
Pače, sve što napried jaše,
Hudja žalos svedj ga trudi,
Kosti gole čiem plesaše
Od pobienih turskieh ljudi'.
Sarcu odoliet moći neima,
Da od bolesti vas ne tarne,
Pazeć silom pred očima
Turski rasap kud se obarne.
Vidie polje sviem široko,
K6 car prikrl vojskom prije
(Sokolovo sivo oko
Pregledat ga moćno nije),
Gdie na svaku diže stranu
Turskieh kostih gčre gori,
Gdie s p6 svieta množ sagnanu
Mač poljački na tle oborl.
= Sliedi težki put u jadu,
I ostaju mu na široku
Ugrovlasi u zapadu,
Carni Vali u iztoku..
Neustavlja se čas po putu
Turčin, paleć zemlju uzdasi,
Pače, za odkrit žalos ljutu,
U ovake se tužbe oglasi :
»Ah, davori ! družbo mila,
Poznate li miesta kleta, |
: Gdie neizmierna naša sila
Minutoga padč lieta ?“
a
.
e
ISMAN.
Beg bogdanski uzanj hode'
Molit mu se ovdie stavi,
Broj junakah, miesta i sgode
Da mu od turske vojske objavi,
Veleć : kaž' mi (bit će utieha,
Driga naći sried nevolje)
-Sve što od cara bi do Leha,
I k6 caru Leh odolje ?
* 6
KUKRA
COLOR 368
.. Pievanje četvarto.
| XTRRKTA
36.9.3095. %
Saddržaj: Carski poklisar kaže vojvodi bogdanskomu mie-
sto, gdie se biehu Poljaci utaborili, pak onda broji čete od
silne turske vojske, tumačeći potanko, gdie i pod čijom
zapoviedju je koja stojala.
dur bogdanski vojevoda
Bieše umukć, -željan čuti,
Kad. od bojnieh kazat sgoda'
Poklisar se carski uputi. |
Kliče: ,Čut je strašno i plačno,
Kako Poljak cara dobi, .
I ne ljude, nu divjačno
Zvierenje ovo ganulo bi.
Tiem što išteš, m& besieda
Da ti kaže stvari trudne ?
' Ista ih zemlja pripovieđa
| Sviem putnikom u noć i u dne;
Zemlja 'e čula i vidiela,
Čuj, vidj i ti pred očima
Viečnu žalos turskieh diela',
KA nakon nas ostat ima:
odlu
5
10
OSMAN.
Kolik okom mož' zamierit,
Sve bi vitez' puno ravno ;
Vojska, ki ni'e moć izmierit,
Broj, ki čuo ni'e se davno.
Obziruć se na gomile
Kostih, kć svud leže okoli,
Sudi, kć se starše sile ;
Misli, koja karv se proli.
Sto jezikah, sto naroda
U jedno se sta s pd svieta :
Mač poljački smart sviem poda,
A grob ova zemlja kleta.
Nu 'er velika čuda često
Viere lasno nedostoje,
Miesto ću ti sad po miesto
Ukazati, gdie tko st6 je.
Prut pod tobom gledaj -riku
Do tja, gdie opet Niester grede:
Car preko nje svi veliku
Vojsku u ovo polje uvede.
A Hotima grada ono,
Iz daleka gdie se bili :
Jako Poljaci i smiono
Pod njim biehu se utvardili.
Niester rieka sviem duboka
Štitjaše ih od sievera,
Grad branjaše ih od iztoka
I briegovi, kiem nie miera.
15
PJEVANJE ČETVARTO.
Od zapada jame čudne
Biehu izdubli oko sebe ;
A nebiehu od poludne
Ine im tvardje od potriebe ;
Jere izvan tvarda i jaka bi
to se i sama miesta vide,
Od najboljieh spried junaka'
Stahu u ognju njih obzide.
Nu da obrane i od toga
I druge im sve su pale,
Parsi bi ih od samoga
Kraljevića sačuvale.
Neište se gradja ina,
Gdie Vladislav slavni posta,
Za sto gorah i planina!
On sam svoj je vojsci dosta ;,
On sam turskoj vojsci odoli,
I od nas martvieh gore uzdiže,
I od karvi rieke proli
Od Niestera širje i više.
Na glavici, varh nas ka je,
Šatori se carski obstrieše,
Okolo im na sve kraje
Kapidžiah straža bieše.
Pod gvozdeniem' buzdohani
s tisuć se ovieh nadjš ;
Jer stražnici oni izbrani,
I carskieh su vratah sgradje... :
ti
ši
20
25
OSMANK.:
Vezira ovdie velikoga
Huseina se šator propš,
Deset tisuć' okolo ga
Kruži, noseć biele oklope.
Ne daleče šator' carskiel,
Ki od grada sliku darže,
Glava od četah janjičarskieh
Ali-aga Šator varže.
S njim junakah tries tisuča
Dodje za štit carske glave,
Desnica je njih moguća, .
Ognjeniem' se diljkam' slave.
Nu 'e mogućstvo svieh lipsalo
I sva slava potamnila, ——
Ako sried njih neot& malo
Carsku glavu poljska sila.
Tiem Alia vierni aga
Zamani ih kori i kara,
iem sva sama sablja i snaga
Na obranu bieše od cara.
Ah, da sliedeć tv& krieposti
Bvaki 'e vitez tvoj vojevi, .
Ne turačke, da nu kosti
Poljačke bi bile ovo.
Spaholjanah pak vojnica
Bieše skrila. miesta dalja,
Kieh gvozdena svedj desnica,
Što dostiza, hšrva i valja.
80
PIEVANJE ČETVARTO.
Petnaes tisuć bi njih Broja,
SB gizdom konja jaha svaki,
Sad i tada varh njih stoja
Glava Derviš junak jaki :
Jaki junak ; ali koli,
Jao, podhiban caru svomu !
Jer bi uzrok ovi oholi
Svemu raspu turačkomu.
On s jinacim svoim užihače,
Cara ostavi on najparvi,
On omasti najprie pače
Mač poljački turskom karvi.
Blizu ovieh put zapada
Množ spahijah staše opeta,
Memia ih Harvat vlada
Dvaes tisućah u sto četa:
Cievi od gvoždja šuplja nose,
Kć6 ognjena zarna izmeću ;
Varlinom se svud ponose,
U pogledu kažu smeću.
Vitezovi uz njih prici,
Delie stahu u tri čete,
Putah obćenieh zasiednici,
Izdajstvo im oči priete.
Od razlicičh zvierih kože
Bteru im se sgar niz pleći,
Dugo s niciem nerazlože,
. Sablja 'e razlog njih najveći.
85
OSMAN.
Miešte Boga pienez služe,
Drug u druga neuzda se,
Samokrese tamno oružje *
Od izdaje nose uza se.
S njima se Omer svud poteža,
Štuje družba glavom njega,
Razbojnika i lupeža
.K6 najvarljega i hudjega.
S poludna se rumelskoga .
Beglerbega šator prosu, |
Vojevodstva pod vl4s svoga .-.
P6set tisuć' podpuno su.
Bio je ovi paša izbrani
Jusuf Bošnjak iz Blagaja,
Ki proštrie most prostrani
Preko rieke od Dunaja.
Svi u ognju svoji bojnici uG
Put paljahu mimohode';
Tiem ni'e čudo, da u svoj rici
Dunaj pod njim' skloni vode.
Skender-paša s Arbanasi
S lievoga mu kraja stoja,
Dvanaes tisuć njih se glasi
Zadojenieh karvi od boja ;
Junak s družbom ponosito
Na Poljake parvi izteče,
Kieh s Gašparom prednje lito
Dio zatiera, dio posieče. '
PIEVANJE ČETVARTO.
40 Ali ohol parviem bojom
Zaman se ufa imat bolju,
Ako plati karvi svojom
Prednju dobit na istom polju.
Bokolović paša od Bosne
S desne mu je bio paka,
Sried vojnice sve krieposne
B šesnaes tisuć sta junaka
Sokolović unuk carski,
I vezira Mahumeta,
Kiem još slove kraji ugarski
Cieć vazetja od Sigeta.
Na konjieh svi Bošnjaci
Sjahu svietlo odieveni,
Zatočnici harli i jaci,
Kopjanici sviem hrabreni.
Za četami bosanskime
Junaci opet stahu iz strana,
Kiem svetoga Bave ime
I hercega stoi Stiepana.
Hercegovce tko 'e vidio,
Deset tisuć' broj im poda:
or-Husein paša 'e bio
I beg njima i vojvoda.
Tvardja od žice sapletena;
A oružja sviem su puške,
Čeljad uzrasla u sried stiena?
Stižuć i arvuć zvieri lužke.
50
OSMAN.
Nu od zapada varh svieh paša
Sdarža šator zemlja ravna
Mahumeta Karakaša,
Budimskoga paše slavna ;
Junak ovi slavno ime
Steče u vojskah, koje vodi,
I vezirom velicime
Jur ga zvahu svi narodi ;
Pače do čas čekaše se,
Da ga veće nada svimi
Car na parvo miesto uznese,
Huseina smakne i snimi ;
“ Pokli varh svieh vojevoda'
Pomilova još ga onada,
Za ljubovcu kad mu poda
Sestru i Budim, da njim vlada.
Ali otrovna huda zloba,
KA za tudjiem raspom smagne,
Nadje varku u to doba,
Da iz svieta on se izagne.
Ova caru vid zaslipi,
Da ga usili bez razbora,
Da on Poljake sam nahripi
Razbijati sried tabora" ;
Pače osuda bila 'e taka,
Turska vojska da pogine,
Kad opusti od junaka,
Ki 'e branjahu nad sve ine.
55
60
PIRVANJE ČETVARTO.
Sain nasarta skupne file,
Valja, udara, sieče i strielja,
(Dokli pade varh gomile
Od pobienieh nepriatelja'.
Ah! da 'e taka tri bojnika
Naša vojska još imala,
Nebi nje se šteta prika,
Neg poljačka naricala.
Ali viečna dika i slava
I smart ista bl mu tade,
Kraljevića Vladislava
Izpod ruke pokli pade.
Sok6 vije baržji od striele
“ Varh svieh pticah perja ohola ;
Ali Jeti više vele
- Ord sivi varh sokola.
Nu vaj ! huda kobna polja !
Spomena me hti& razžalit,
Da mi 'e triebi sried nevolja
Nepriatelje silom hvalit.
Ah, nehvalim nepriatelje,
Nego kriepos, k4 pod nebi
Bvietlosti ima dana bielje,
I gdiegod je, hvala 'e sebi.
Vratimo se tiem s besiedom
Kazat opet od careva
Vojstva obilna miesta redom,
“Napried, nazad, s desna, s lieva.
sn
65
OSMAN.
Pazi onamo, gdie utočilo .
K tretjemu se 'e polje briegu ;
Miesto je ono dano bilo
Natoljevskom' Beglerbegu,
I tko pod njim sablju prija,
Uvrieži ga sried dva mora
Sivas, Maras, Amazija,
Bursa, Ersum i Angora.
Svi vojvodom njega glase
Vojvodami nada svima ;
Nu opet narod svaki nase
Pašu od miesta za glavu ima.
Natoljevac' sve puškara'
Bilo šeset tisuća" je,
Svaki 'e vieran i za cara
Bto životah dat nehaje.
Šator uz njih paša obstrie
Od vezena platna liepa,
Od fazinske Mangarlie
I obilnoga od Alepa.
Jur junakah s sobom obra
Po stotinu stotin' svaki ;
Svi imahu konja dobra,
Sablju britku i luk jaki.
Od šes tisuć' množ se uzbusi
Karamanah i uz njih sdruža ; '
Put odiru, živu u gusi ;
..Bat, sablja i lik njih su oružja.
=
HRK I
.
PJEVANJE ČETVARTO.
Toliki se broj konjika
S carom ovdie doć poteži,
Kieh Jordana poji rika,
A _ evrienska zemlja vrieži ;
Svaki harbom viešto meće,
Svaki likom dobro strilja,
Bez krieposti, bez dodieće,
Vitez na oko, lupež sbilja.
Arapah se uz njih često
Tri tisuće tri krat stalo,
Ki nikada jedno miesto
Neobće daržat- ni za malo.
Čeljad bez stana i bez časti |
Gdie se dere, plieni i šteti,
Bolja skrovno za ukrasti,
Neg li očito za oteti.
Dalečina oko ustraša :
Gledaj, gdie se nebo skuča,
Diarbekirski se ondie paša
S deset tisuć' vojske sbuča.
Oružjem se svi obstrieše,
S'konjem poteć vazda laci,
Svi pod perjem, svi se rieše
Pravi vitezi i junaci.
Sami stekoše ovi slavu
Suproć orlu od sievera,
Nedobitnu sliedeć glavu
Hrabrenoga Dilavera,
Q-
15
80
na OSMAN.
Ki, neka mu raste sminje,
Na parsich darža viku
Od Slavojke Adjamkinje,
Ljubi svoje, zlatnu sliku,
K& na kopju dobi i 6t&
"Sinu kralja od Persie,
I zamierne cieć liepote .
Kratka časa bez nje nije ;
Pače jošter što je veća,
Od pravoga dalek znanja
Darži, da ona sva je srieća
I božanstvo, koje klanja.
Turske karvi u sried blata
Medju Lehe junak skoči, -
I otč orlu iz nokata
Mladi miesec od iztoči :
Za ko'e dielo Osman mladi
Husein-pašu diže, 4 njega
Varh vezirah svieh posadi
Na vladanje svieta svega:
Kod njega se Armen' jošte
Petnaes tisuć' tvardo sgnjezdi,
Konje sube i okošte,
Ali harle svaki jezdi.
Oružja su striele i luci,
K6 iniem mnoziem i njih varsti
A s gvozdeniem Šipi u ruci
Indioske duge tarsti.
PIEVANJE ČETVARTO. | s
Pagi, sunčja zraka zlata
U oblak bio gdi je upšrla,
Ondje paša od Bagdata.
St6 je, i uzanj vojska varla,
Abas bieloj u haljini,
Ki od sliednika posvetjen je,
On se u obraz priklon čiai,
A. visoko sarce penje ;
Gori od mora hvalinskoga
Tja do Bielezore grada
Razlika su družtva mnoga
Od narodah, koimi on vlada.
Sto pašah je i sto bega'
I vitezah broj bez broja
Pod zlamenjem biela stiega
S njim sliedilo karv od boja.
Ali pogled sad uputi,
Odkli bieli dan izlazi
Na varh oni podignuti,
Ki sve ravno polje pazi.
Ondi iztočna sta bojnica
I u nje licu.sunce i zora,
Glasovita Sokolica
Velikoga kći Mogora.
U nje družbi dvanaes ona
Dievojčicah bojnieh ima,
I moguća je i smiona_——
Ciele vojske zateć s njima.
90
95
BU OSMAN. -
Sve u rukah kopja nose,
A u očiuh darže striele,
Vezi od zlata njih su kose,
Jašu konje jak snieg biele.
Sablja o pasu, luk niz pleći
U mnogu im visi uresu,
Po prilici, po odieći
Vile od gorah vidiet sve su.
Tiem kraljevska pregizdava
Dikla sried njih rek' bi da je
Liepa božica od dubrava',
Ka u lovu danke traje.
, Na razblude ona mlada
Cud oholu viek neprignui ;
Biesne konje kroti i vlada,
I tekući vietar stigni.
Srid oružja raste smino
Bez bojazni u životu,
I od žene neima ino,
Neg samo ime i liepotu.
Po planimah preko gora'
Varle zvieri traži i diza.
I slobodna bez umora
I tiera ih i dostiza.
Kaciga joj resi težka
Miešte vienca zlatne kosi,
Štit zarcalo,a vitežka
Oklopja su cviet, ki nosi ;
100
PJ
PIEVANJE ČETVARTO.
Jakno rusa, kli okoli — -
Bodežljiva drača od svudi,
Liepota se nje oholi ;
Neka čezne, tko je žudi.
Ali što joj to pomaga,
Da 'e ponosna, ako 'e mila,
I ohola, ako 'e draga,
Mlada je cara tiem zanila.
On s pogleda nje sunčana,
Kiem ga iz očih liepieh strielja,
Primi i pozna veće rana,
Neg li od svieh nepriatelja'.
Vas mladjahan plam je ognjeni |
S drage rajske nje liepote,
K4 pozorim svietliem' plieni
SBvačia sarca i živote.
Nu robujuć u ljubavi
Car se odkriti neusudi
Liepoj, ka mu dušu stravi,
to u sarcu svomu žudi.
Zasve da ga ognji živi m
Zatvoreni hudje parže,
ezne, da je nerazgnjivi
I od svć vojske neodvarže.
Ali i za njim Sokolica
U ne manjem ognju gori,
Ljuven pogled s draga lica
I nje tvardo sarce otvori. ,.
OSMAN.
Gori, ali plame krije. .
Gorke tarpeć viek boljezni ;
Ljubi, ali još nesmije
Objaviti svć ljuvezni.
105 Čezne mlada, i neizmiernu
Sumnju ima, da car i nju
Nebi uzeo, ne za viernu
Ljubi, neg li za robinju ;
Pače sluteć to zaisto,
Neima mira u životu ;
Goni ljubav sarce čisto
Od svieh željah na sramdtu.
Da od poljačkieh silah ova
Sama osta, glas prolita,
Sried dobitnieh vitezova'
Dobitnica nedobita :;
I da i sad još obtieče
Biemo tamo po krajini,
, Robi, plieni, bije, sieče
I od karstjanah rasap čini.
110 Vid se napred neprostira,
Tiem nemogu ukazat ti,
Velikoga od Misira
Gdi 'e obćio paša stati,
Od Misira, ki se ima
S kraljestvima iztakmiti,
Toliko bo neizmiernima
Miri okolo zemlje obhiti.
115
'
PIRVANJE ČRSVARTO.
Na boj s dva krat stotin' trista
.Bšo 'a došo vojvoda ovi;
Od egipskieh plodnish mista!
“ Njegovi su vitezovi,
Svaki zlatnoj u odieći — -
Srebrom kova konjske stupe,
Nepriatelju svom noseći
Ne oružja neg li odkupć.
Ostatci se ovo bzoje
Od starieh Mamaluka',
Sarce im smionstvo sgubilo je,
Tratit zlato ne još ruka.
Nut zamieri miesto, koje
Prekopskoga sdaržA cara,
Ki na pomoć caru doje
S tries tisućah svoih Tatara.
Gdi obnoći, neosvane;
Bez prestanka, bez umora
Plieni, obtiečuć svake strane
I od poljah i od gora.
Sva Podoljska zemlja i Ruska,
Ku požeže i porobi,
Tatarinu bieše uzka,
Dokli njega jačji dobi.
Vojevoda kiovski ga,
Ban Zamojski, s plienom stiže,
I učini, da opet riga
U svoj karvi sve, što dižb.
Ivana Gundulića Osman *
OSMAN.
!" Nu gdi ostavljam od poludna
Carnce? Gdie li im miesto kažu ?
Zviezde brojit, stvar je trudna,
Tiem je bolje, da se utažu.
Iztočnoga vojska zmaja
Nemože se vojska rieti,
Neg pučina bez dna i kraja,
Za sviet prikrit i proždrieti.
120 Gled' okolo oda svudi,
Što oko vidi svom krieposti,
' Sve bi puno bojnieh ljudi',
Sve 'e sad puno suhieh kosti.
Sve bi puno ognja živa,
Sve 'e sad puno mrazna praha,
Prut i Niester što obtieciva,
S Cama mora do Ugrovlaha',“
kt
tr
Pievanje peto. a
< o[ Yo
Šaddrž aj: Ali-paša jaše kroz gomile turskih kostih, na kojih
vidjenje velika ga tuga obuzme. Kod Niestera predade voj-
vodu Bogdancem, a on dalje putujući nawieri se va Kru-
noslavu, junaka Korevskoga vierenicu, koja, za oslobodit
Svoga draga od robstva, biaše se podigla s kraljevićem
adislavom proti Turčinu , ter pozvavši cara na boj, pobi
se sa Sokolicom. Nu nemogavši ju predobiti, i čuvši, da
ona neprestano plieni poljačke krajine, obilazi od onog doba
Sva miesta tražeći ju, ter se sad namieri na poklisara tur-
sboga, od koga čuje, kakve nevolje joj vierenik pati.
Elserkse slavni, ki poda se
Stavi iztok vas niekada,
Kad s tisuću tisuća se
Vojske diže put zapada,
Na iznosit brieg uzide,
I pazeći broj bez broja
Vitezovah, ki ga slide,
Bi velika rados svoja.
Nu misleći, da opeta ot
Neće od onieh svieh junaka!
Živ bit iedan do sto lieta',
Grozno u sarcu svom proplaka.
9%
5
10
OSMAN.
Ali mladi care Osmane,
Ako se i ti.obeseli,
Put poljačke kad se strane
S vojskom strašnom najprie dieli,
Plakat si opet mog6 bolje,
Pokli u kratko vidič vrime,
Gdie se prikri cielo polje
S tviem' vitezim pobienime.
Proz gomile turskieh kosti!
Jaše paša, i naprieda
Od bolesti i žalosti
-Zavarć rieči plač mu neda.
Ali vele hudja 'e muka,
Ku vidjenje njemu dava .
Od skorenieh suhieh ruka'
I od usahlieh carnieh glava'.
Često ciela još tielesa,
Sledjena u kArvi i smarznuta,
Nastupajuć s konjem splesa
Biemo tamo preko puta.
Mnokrat mu se konj poplaši,
Puha, harža, strepie u sebi;
Konj ga i konjik martav straši,
Preko koga proć mu 'e triebi,
Pače mnokrat nase skoči
Cieć namiere tužne toli, .
I on za milos zaže oči,
A suzami lice poli.
15
PIRVANJE PETO.
Na svak čas ga uspomena
Mnozieh mjestau gore cvielja;
Od reujdka onli ubiena,
Ovdi od mila priatelja.
I za ste to:mun se uzmiče;
Jer je usiljen putujući
Oniem isti&m, kieh nariče,
Konjslkiiem' stopam' kosti tući.
Ah, jao sasma težka jada!
Ah, nevolje bez izgleda!
Pleše onieh martvieh sada,
Kieh najveće živieh gleda.
Put makrseći tako tiera
Vas dan, svu noć bež umora, |
Ali veće karaj Niestera
Tridesta mu svanu zora.
Tu Bogdaencem vojevodu
Preda, kt pomj došli bishu,
A on od riek& predje vodu
S družbom inom u pospiehu ;
Nu ko stupi kraj Podolja,
Taj čas vidič na daleče,
, Gdie proć njemu preko polja
Jedan vitez konja teče.
Ruka desna nosi kopje,
Lievu zlatam štit pokriva,
Odieva mu tielo oklopje,
Pod kacigom obraz skriva.
4
vo
20
OSMAN. .
Od bojnika 'e slika prava;
Nu nie bojnik neg bojnica
Svietla i slavna Kronoslava,
Korevskoga vierenica.
Ona, oedkli turska sila
Druga svoga jur zarobi,
Nije oružja čas pustila,
S kiem junake mnoge dobi;
Oružja, u kom liepa dikla,
Viečne slave u požudi,
Od malahna još se 'e obikla
Bojna ćaćka družeć svudi,
Pri Dunaju ki prostrane
Sviem daržave gospodeći
Jake vojske cieć obrane
Suproć turskoj darža: smeći.
Spovieda se to zaisto,
I glas veće svud protieče,
Da u doba ono isto,
Kad on kćercu ovu steče
(Pokli tada s nje poroda
Smart oplaka ljubi svoje),
Za kolievku štit joj poda,
A oklopje za povoje.
Bojnom trubljom miešte piesni
Svedj je šika i pokoji,
A gdie siever dme nesviesni,
Od lavice mliekom doji.
“i
——A4a ..
25
10
PIRVANJE PETO. Ti
Golom sabljom za zabavu
Hitro. vladat nju nauči,
I nejaku još joj glavu ,
Pod kacigu tešku skuči.
'Kopjem ruku, stupaj tiekotn
Mladjahna ona tad ukriepi,
I uresi slavnom niekom
Veličinom pogled liepi.
Pak na harlom konju uzrasti,
Gdi u planinah vihri viu,
I nepozna viek prepasti
B prieke smarti na očiu'.
Ali djubav kroz vlas živu -
Jačja oružja da joj vele:
Lik nje oči, pram tetivu,
A poglede stvori striele.
Tiem dobiva ona redom
Sad s oružju::sad s liepote,
I desnicom i pogledom
Bvačia sarca i živote.
Nu u zabavi tak dostojnoj,
K6 se učini jur velika,
Bojni ćaćko kćerci bojnoj
Nadje bojna vierenika.
Korevskom' ju da vojvodi,
Ki junačtvom svud se slavi,
Neka miesta, k4 gospodi,
Nakon sebe tvardja ostavi.
va
85
OSMAN.
U toliko i vojvoda. ki
Bogdanski se caru odvarže,
I od karvavieh bojnieh sgoda'
Početak se hud zavarže.
Suproć Turcim na hoj teški
* Tad u pomoć od susieda
I Korevski ban vitežki
S oružjem se diže ureda,
Nu od njegovieh naglieh sprava'
Bojne odluke pokli vidi
Vierenica Krunoslava,
I ona usta, da ga slidi.
Vapeć mlada neprestaje :
»Kud s4m tako ideš sada?
Znaš i u mene sarce da je,
K€6 se od smarti neprepada:
Znaš, da i ja pokoj tlačim,
Za ime dobit s bojnieh truda',
Medju kopjim, medju mačim
Družit ću te vierna svuda.“
Na glas liepe svć ljubavi, u
KA mu sladko dušu gori,
Vieran vitez konja ustavi
I ovako odgovori:
»O bojnice mila moja,
KA se od mene srieća druga
Želiet može, neg sried boja
Imat liepos tvi za druga?
Cd
PIRVANJE PETO
Ali dušo mi ljubljena,
Kad ti podješ, tko če ostati
Kletiem 'Turcim miesta obćena
Nedat plienit ni harati ?
Ah! vlastite ti daržave
Od turskieh silah bijudi,
A ja neka sried karvave
Rati tieram narođ hudi.“
S mnozim' moibam' razlog' dosta
Slavni vitez još besiedi;
Tiem bojnica liepa osta,
A on sim napried put svoj slisdi.
Udri konja na tiek spravna,
I na njemu sleti& harlo
U bogdanska polja ravna
Na avo bienje i varlo.
: Jakno nebo, kad u jedu
Strašnu godinu ori u buci,
Nosi munju u pogledu,
Grom u glasu, tries.u ruci.
Pred poljačkom vojskom parvi
Turske sile on nasarni,
Ter njihovom barzo karvi |
Svu. omasti zemlju carnu.
I dobio bi tad zaisto,
f svačioj se opr6 sili,
Da Bogdanci u doba isto
Nebiahu ga ostavili:
85
OSMAN.
. Pobiegoše netierani
. Nekriepci ovi neviernici,
U planinskoj iskat strani
tit sried jamah u litici.
Put planinske harlo strane
I slavni se vitez tište,
Odmetnike razparšane
Opet na boj vratit ište;
Ali množtva nabunjena
Biehu gorom, kud su tekli,
Na zaprieku puta obćena
Strašna dubja množ posiekli.
U što smioni junak tada
Zapriekam se tiem promiče,
Medju hrečje u garm pada,
Barzi mu se konj poteče.
Tad skočiše iz zasieda'
Neviernici na zlo spravni,
I prie pozna neg ugleda
Po glasu ih vitez slavni.
Opire se sviem bez straha,
Ali čiem ih hbie i tuče,
Iznenadke sried zamaha
Britki i dobri mač mu puče.
-
Neustavlja se, b6čom lupa, |
I u zlotvorskoj grezne karvi,
Ali svak čas huda skupa
Od svud množtvo veće všrvi.
OB
BH:
TO
PJEVANJE PETO.
Tiska, goni, otet se ište
Nedobitna moć viteza ;
Nu mu izza zad ruke stište
Dviesti rukah i uzom sveza.
Tako slavni vojevoda
Sried sužanjstva osta prika,
Predobi ga huda sgoda,
Ne vl4s svoieh protivnika.
Baržji od toga nego ptica
Glas poletiš k onoj strani,
Gdie mu staše vierenica
Od krajinah na obrani;
Kažuć, robom kako .uhiti
I izda 'Turkom draga svoga
Čeljad, k4 on sloboditi
Podje od robstva turačkoga.
Začu mlada i protiva
Hudoj srieći sarce utvardi,
S plemenita tere gnjiva
Prieti osvete, sebe gardi.
Jak lavica, kad sried stiena
Laviće joj lovac digne,
U nesviesti nesmiljena
Skačuć se ori, da ga stigne:
Tak na konju ona harlu
S kopjem leti, a neteče,
Stižuć tursku vojsku varlu
S draziem svoiem na daleče.
95
. i Aa
OBMAN.
60 Nu kad pozna, što 'e začela,
Da izvaršit moć joj nije,
Sva bogdanska polja i sela
I požeže i odrije.
Pak slobodu bojnom srićom
Viereniku svom da vrati,
Polje s poljskiem kraljevićom
Suproć caru vojevati.
I da steče to do skora,
Što odluči u pameti,
Sama iztieea iz tabora
I Osmanovoj glavi prieti;
Turskom karvi pute plika, ,
I njih sile silom tiska, ,
U, sried vojske i junaka
Na šatorieh cara iska;
S veličanstvom ponositiem
Zatieca ga i poziva,
S britkom sabljom, s kopjem vitiem
Da izide njoj protiva,
45 Vapeć: ,Ako, jak te glasa,
Dostojan si carstva tvoga,
Hod' napolje, i uza se
Vod' junaka Korevskega;
Jer inako, kad edkriti
Tvo'e nesmisnstvo budeš sada,
Silom ti ga ugrabiti
Imam u sried Carigrada.
“e
10
PJEVANJE RETO.
Obećavam, predobita
Mojim robom kad te uhiću;
Gardeć blaga sva od svita,
Na njemu te promienit ću.
To li budeš ti dobiti,
Buproć suhu: ja ću zlatu
Njega i mene izmieriti
Za naš odkup, za tvu platu.“
Začu mlad car od iztoči .
Podunavsku zatočnicu ,
I na konja taj čas skoči,
Vazam' kopje u đesnieu;
Na bšarzoga konja, koi,
iem se na tiek spravlja, veće
Na krilieh rek" bi stoi,
I da sada poletiet će.
Pored a njime dvanaes paša
Na harlieh se konjieh tište;
Poguba ih carska ustraša,
Odmienit ga svaki ište.
Bokolica ali mila
Ljubav svoju da zaštiti,
Sokolova prip& krila,
Bunt se u tiek strieloviti;
Ne preteče, neg preleti
Svieh ostalieh i zavika :
»Od moje ćeš ruke umrieti,
"Tkogod ti si od bojnika';
- , OSMAN.
Nie potrieba, da car jedan
Na pozove tvć izlazi,
Ako poznam, da nies' vriedan
Odgovorit ni moj snazi.“
75... Priste ovako dikle mlade,
I prilike take imaju,
Da se obie vojske tade
U jednu od njih upoznaju.
Darži vojska od Poljaka
Za viteza Sokolicu;
A turačka za junaka
Korevskoga vierenicu.
Uzrastom je Krunoslava
Kano u gori vita jela,
Oružje joj ures dava,
Konj je pod njom barza striela:
Glava, parsi i sve ostalo
Pod zlatom je zlato u njega,
U sried čela neg što malo
Srebarna mu stoi biljega.
Na štitu joj ptica biše,
KA se u ognju p&rži samo,
Gleda u sunce, pismo piše:
; > »Mrem, za živiet s tvoga plama.“1)
80 Bokolica od sokola
Bistru i hitru sliku ima,
Ponosita i ohola
Uzrastom je nada svima ;
£) V. Feniks, s
85
PIEVANJE PRTO.
I konj pod njom sivi sokć
Sokolova nosi krila,
Barce oganj, plamen oko,
Bnieg njegova dlaka 'e bila;
Na nje štitu zvier je ona,
Proć miesecu jasnom' s nebi
Ka se klanja sviem priklona,
S pismom od sgar: ,Samom' tebi.“1)
Car mladjahan s jedne strane )Q
Liepu svoju okom sliedi,
I dobita da neostane,
Vehne, čezne, gasne, bliedi.
Veli: ,Nescien', da se uputi
Tu bez mene; moja mila,
Ako uza se na boj ljuti
I m6 sarce sad si odnila.
Tko dobude tvu liepotu,
Predobit će mene istoga,
O mć duše drag životu, |
O carice. sarca moga.“
S druge strane stoi pun slave
Mlad kraljević svietle srieće, |
Put hrabrene i gizdave
Podnnavke oči meće. .
Čeka gledat od nje ruke
Čudna diela i velika,
Znajuć, da ona ima odluke
Tiem slobodit vierenika.
1) Pod pticom se razumieva Sokolica, pod miesecom Osman.
OSMAN.
Svaka -'e spravna u toliko
Zatočnica u vdrloći
Doć na bienje veće priko
I ukazat, k6ć je moći.
Polje ravno i široko
Sried dvie vojske miesto *e njima,
A sunčano svietlo oko
Sviedočit im jakos ima.
Tu s dva kraja vihra barži
Suproć konju konj se tište,
Obiema se kopje skarši
U najparvo susrietište.
S obie strane harlo tada
Vitežka se sablja tarže,
Plaho leti, jako pada,
Gdi 'e desnica snažna varže.
Varh oružja gvozdovita
Gradi udarac' težkieh se .ore,
Skaču i lete iskre iz štita,
Biela oklopja plamom gore.
Nagli konji strielovito,
Kud ih hitre ruke obarću,
Siemo tamo viu se u vito,
S desna, s lieva svud nasđrću.
Jednu snagu jedno u doba,
U jednakoj sili od ruke
Ukazaše sarca oba, '
Ni medj njima bi razluke.
100
PIEVANJE PETO.
Tvardi štiti, cieli oklopi,
Još izranjen nije nitko,
Ničie karvi još nepopi
Jedne, kapije gvoždje briko.
Pune sardžbe i čemera .
One u sebi buče time,
Jak na vihru od sievera
Dubje u gori posried zime.
Na stremeni su obie stale,
I ako neizda sila mnoga,
Udarcem se jedniem hvale
Svarhu doniet bienja toga.
Ali zamah jedno prieti,
A udarac drugo ukaza:
Kaciga im s glave odleti
S jasnom tvardjom od obraza;
Zlato prosut pram razvesza,
Zasjaše oči, svanu lice,
Odkriše se dva viteza,
Dvie mladjahne dievojčice.
Jakno sunce izza oblaka
Dražje objavi svć svietlosti,
Izza oružja svitju taka .
Dva sunca ova od lieposti.
Bez uzdaha tko ih gleda,
Ter mu dano goriet nebi,
Ili stvoren vas je od leda, |
Ili sArca neima u sebi.
OSMAN.
Na svanutja neufana če
Od liepote izabrane
U obie vojske sa svieh strana'
Lete striele, dažde rane.
Nova robja, novieh sluga'
Od svud varvi množ velika, ..
Pače u vojsci vojska 'e druga '
Zaplienjenieh ljubovnika.
Lete oblaci od uzdaha!
Od pogledah vojske teku,
Svačia sarca čeznu od straba,
Da obie mlade zla nesteku.
105 I toliko svak to haja,
Da na konjieh strielovitieh
Sunuše se s oba kraja
Dvie dubrave kopjah vitieh.
Sjaju sablje, daždć strile,
Trublje trube, : konji harže, a
I pod silu s nagle sile '
Dievički se boj razvarže.
Razmeće se i zameće OG
Boj iz boja hudji i jači,.
Srietaju se u sried smeće
Kopja, štiti, sablje i mači
Na oružne buke tade
Gora i polje strašno zamni ;.
Nu u to sunce sgar zapade,
I noć skrl sviet u skut tamni...
110
115
PIEVANJE PETO.
Carna siena put tabora'
Turke vrati i Poljake;
Ali sried njih sjaše zora
S dvie bojnice liepe i jake. .
Na tabore Krunoslava
Vratjaše se; nu pod silu:
Što nevodi, trud joj dava,
Zatočnicu svi nemilu.
A to, 'er scieni za istinu,
Promienila na njoj da bi
Ljubav dragu i jedinu,
Ku joj huda srieća ugrabi.
S tiem ufanjem još je tiera '
Preko poljah, preko strana",
Odkad dobi kraj Niestera
Mlad kraljević cara Osmana,
Pače, buduć glas imala, sI
Da Podoljem na dan prije
S dragami je projahala,
Dokle 'e nadje, mirna nije.
Ne ustavlja se čas od tieka, .
Barza konja svedj udara, '
I upoznava se iz daleka
U careva poklisara.
Jur vapie sva ohola:
»Čekaj, čekaj Sokolice,
Da imaš krila od sokola,
Ne utečč mć desnice.“
+
120
s
OSMAN.
Ali kako bi naprieda
Poklisaru tarskom' bliše,
Pozna istinu, i ureda
Konja uzpreže, kopje dišš.
Da su od mira, a ne od smeće |
Čeljad, kažu njoj biljezi :
Duge i stavne sviem odieće,
A varh kopjah bieli stieza.
Nu po oružju i po štitu
I poklisar nju odkriva
. Za bojnicu glasovitu,
Cara na boj k4 poziva;
Spomenjuje nje velika
I hrabrena bojna dila,
I od svojih svieh konjika
Najbaržega k njoj posila,
Ki joj smierno odkri ime
Oli careva svietla paše,
I priloži kazat s time,
K poljskom' kralju zašto idjaše.
Uputi se. napried tade
Zatočnica plemenita,
I u miso joj taj čas pade,
Da za draga svoga pita;
Pak ustavi konja dobra,
Sladcieh ustih ruse otvori,
I u besiedu blagu obra a
S poklisarom da govori /
.+
,
125
PIEVANJE PETO.
Ki buduć se poklonio
Njoj, i ona opet njemu,
U način se drag i mio
Odkri dvoran ovi onemu.
Bojna uzdahni dievojčica,
I nemože skrit poraza,
Zasve da raj liepi od lica
I od očih sunee ukaza,
Veleć: ,Čuo si može. biti
Pripoviedat ime maje,
I mogo si još viditi
Ovieh: rukah dialo koje;
Ali neznam, ču li ikada,
Koliko je prevelika
Boles, k4 mi sarce jada
S robstva draga vierenika;
Jer u robstvu, nije pravom, . .
Svezan uzom da sad hodi,
Tko slobodan s mnogom slavom
Rodio se, da gospodi.
Neka tarpi jaram težki,
Tko ga obiknu više vrata;
Vitezovi darže leški
Njih slobodu dražju od zlata:
Zato molim tv4 dobrotu,
Da mi odgovor istin poda,
Gdie, i je li u životu :
Moj Korevski vojevoda?“
pi
130
135
QRMAN.
Odgovori paša znani:
»O bojnice svietla imena,
U kom miestu, u koj strani
Ni'e tv4 slava razglašena ?
Tvć je ime proletielo
I gdie svietlo sunce gleda,
Tvć vitežko svako dielo
Za čudo se svud spovieda.
Uzo bih ti bolje glase 2
Od viteza kazat tvoga:
Živ je, nu nanj stavila ge
S tvardom stražom pomnja mnoga.
bed
Za dobro imaj, o gospoje,
Ako rečem, što je istina:
Svietlo i drago sunce tvoje
Bried tamnice krije tmina.
Iz dna jame, u kdj sada
Tarpi muke svedj nemile,
Nije ufanja moć ikada
Slobodit ga s ni'edne sile,“
Trudno podniš dikla liepa,
Što začula ovdie biše, > -
I tako je boles ciepa,
Da neuzdiše, neg izdiše. .
Neima vlasti, da ustavi
Na očiuh grozne suze,
Poklisara tiem ostavi
I put drugi sliedit uze.
PIEVANJE PETO.
Sram je slavnu zatočnicu,
I u mnogoj je s toga muci,
Da joj vidi plač na licu,
Tko joj gleda mač u ruci.
Tako napred sama slidi,
Uzmnožajuć nepokoje,
Drugo uza se viek nevidi,
Neg s uzdasim suze svoje.
Ro KAT
ae)
IEC FD o8
PJ +
e
87
Pievanje šesto.
:$()o-d->
Sadđdržaj: Krunoslava zabludivši u dubravu nariekuje za
Korevskim ; zatim naumi sama osloboditi ga; nu kad spozta,
da je to nemoguće, preobuče se na ugarsku, i tako podje
u muških haljinah mirno u Carigrad, da ondie svoga draga
slatom odkupi. Medjutim car Osman težko čeka kakov gle
od mira iz Poljske, želeći što prie u Iztok, da ondio silni
sakupi vojsku, i s nje pomoćju dovede Spaholjane i Janj-
čare u posluh; onda namtenjuje vas sviet predobiti, ali ga
. kasnenje poklisarovo plaši.
Mirunoslava pokli upazi
Sried guste se sviem dubrave,
Gdie kladenac tih izlazi
Va&th cviećica i varh trave,
S vitežkoga konja skoči,
I u što uza, da se boli,
: Iz kladenca svietlieh oči'
Rieke od groznieh suzah proli,
Ter svakako neka odkrie
Težku muku, ka je mori,
Iz sarca uzdah vruć podrie,
I žalosno progovori:
PIEVANJE ŠESTO. 908
»Prem se btielo martvoj meni
Miesto ovako gluho i pusto,
Da me tmaste sdruše sieni,
Ke prostiza dubje gusto;
5 Gdie si o sunce mojih danah,
Viereniče gdie si mili?
O ma želje uzdisana,
U životu, jao! jesi li?
O životu moj jedini,
Ja bez tebe niesam šiva,
Ako u markloj s tobom tmini
Sarce i duša m4 prebiva.
Nu se od mene smart neplače,
“ Mrem bez duše po razlogu, 1)
Neg što tebe, sladki hrače,
Sloboditi još nemogu.
Ab jao! što ću, da sve drago
Kamenje se moje broji,
Ako, vajme! pršvo blago '
U tudjih mi rukah stoji?
Što mi valja zlato ino
I bogastvo neizrečeno, ,
Ako zlato moje istino
Pod zemljom je zatvoreno ?
10 Čemu e, da sam ja gospoja +
Podun&vskiem' nad narodi,
AK' je u robstvu duša moja,
KA životu mom' gospodi?
Noplačem. što moram umrleti, jer je pravo i po naravi da umrem, noi-
majuć duše (vierenik> Korevskoga), koji je u tamnici, »cgo plačem itd. —
15
OSMAN.
Što mi .sunce od iztoči
S bieiem danom mladoj siva,
Ako sunce mojih oči
Viečne noći tmina skriva?
Ali vajme! ma svies gdi je?
Što besieda .moja pravi?
Kako viečni dan tu nije, .
Svietlo sunce gdie boravi?
Dan je, ali izza oblaka
Od kamenja ledenoga
Prčć goruća na dvor zraka _
Viek nemože sunca moga.
“: O kamenje sviem čestito, “
Miri sriećni i blaženi,
Sried kieh sunce sja skrovito,
Kiem' dan svanut može meni.
. Ah, da mi je željnoj moći!
Pticom bi se satvorila,
. Za u barzo leteć doći
. Sried vašega mrazna krila!
Nu kada mi to se brani,
A vi mi ste na daleče,
Miri visoko obzidani,
Sried kieh sunce m6 izteče.
Daj primite svietli miri,
Druziem puni tmine i straha,
Dušu, ki mi želja tfri
Na krilieh od uzdaha'.
PIEVANJE ŠESTO.
Ali tužna, gdie se bolim?
Što govorim? s kiem besidim ?
Kamenju se gluhom' molim,
Ni daleče kć nevidim.“
Zatravljena zatočnica
Svoje ovako tužbe svrši
U čuvenju od vietrica,
Ki oko nje tiho parši.
Čiem u smeći i u plaču
Tako tuži dikla mlada,
Glas iz luga jedan zači,
Gdie se u gorske dipli sklada.
Kojim pastir u dubravi,
Budeć slav'ja da s njim začne,
Zvaše vilu, k& ga stravi,
Iz pojate sv6 divjačne.
Bieše ovako on poklik6:
»O Rumenko ma ljubljena,
Sad na dubju .gdi 'e lis niki,
I dubrava sva 'e zelena,
Čemu sama ti u svarsi
Huda i prika mom' životu
Od kamena kažeš parsi,
Kriješ rajsku tvi liepotu?
Uz ovčicu milu svoju
Mlad jaganjčić travu pase;
Golub, na ku letne hvoju,
Golubicu gleda uza se:
25.
80
OSMAN.
A ti sama od pastira
Vierna tvoga dalek hodiš;
Nećeš, da š njim pokraj vira
Vienčac viješ, tančac vodiš;
Ah tva mlados sama utieče
Od Miljenka tvoga vierna,
A životu mom' daleče
Sama 'e liepos tv4 zamierna.
Jeda ti je m6 gorjenje
Skrovno i moji teški trudi,
Ter ti neznaš, što zna stienje,
Dubje, zvieri, ptice i ljudi?
Ah! obrati na me, brače
Sladki, pogled tvoj veseli,
Ter vidj, 6 m6 sarce plače,
Čiem svi dušu tebe šeli.
O Ramenko, rumenija _
Od rumene zore meni,
Čuj slaviće pievat, gdi ja
Zovem ures tvoj ljubljeni.
Vidieli su, mniem, vidieli
Tvi liepotu iz daleče,
Tere sciene, danak bieli
Da im iz tvoga lica izteče.
Varh mene ovo listje pita'
Razbirajuć svaku granu,
S moga ognja viskovita
Kako mnokrat sgorič i plani.
85
PIRVANJE ŠESTO.
Jak uzdarži pticu veska,
Kćm tanahan prut se obliepi,
Tako svietlos tv4 nebeska
Mene kroz tvoj pogled liepi.
Tiem se mlados tva nesarči,
Da je pastir gorom slidi,
Vidj, gdie stado sve m6 tžrči,
Da tvoj ures rajski vidi.
Nut jaganjčić gdi moj veči
Igrajući od veselja,
Veleć: ostav tužne rieči,
Blizu "e tebe tvoja želja.“
Presta pastir, a bojnica
Obilnie roneć suze
Niz rumena svoja lica,
Ovako opet tužit uz? ;
»Drag ti 'e život i pun srieće
Jao! ovoga sad pastira,
Ako svoje kratke smeće
Srieta ufanjem duga mira.
Žalosne ti m6 su tuge,
I dni puni, vaj skončanja,
Ako doniet tužbe duge
Nemogu mi kratka ufanja.
* Blizu 'e njega željna vila,
SB k6ć mu stravljen život vene;
A jedina ljubav mila
Na daleče stoji od mene.
OSMAN.
Njega iz dubja liepos draga
Sliša sve što moli i prosi,
Meni u sienah dubja blaga
Plahi vietar rieči nosi;
On svanutjem zorniem biliem,
Noćniem tminam' ja se obstiram;
On ufanjem žive miliem,
Bez ufanja ja umiram ;
On će barzo najčestiti
U ljubavi riet se moći:
A nesrieće m6 na sviti
Viek na svarhu neće doći.“
Sliedila bi tužbe ove
I još liepa Krunoslava,
Nu joj donič misli nove
Časna ljubav, bojna slava,
Na oružje da gane se
Podunavka dikla mlada,
Bojna slava njoj donese
Mis6ć u pamet ovu tada:
Ti li u tužbe i u plača,
O hrabrena zatočnice,
Pitaš pomoć, a ne u mača,
Ki sried tvoje stoi desnice?
Ti, k4 za č4s bojne slave
Ustručala viek se nebi
Medju zmije, medju lave
Usarnuti pri potriebi,
.«
vaj
50
PIEVANJE ŠESTO.
"Tvoj vierenik sužanj osta,
Uza mu se na vrat stavi,
A ti eviliš jak priprosta
Pastirica u dubravi ?
Na ku išteš bolju sgodu,
Da tvoj život igda odrediš,
Ako sad ga za slobodu
Vierenika tvoga štediš ?
Probudi se tiem, probudi, GG
Nedobitna gdi 'e tva sila ?
“ Ona ista tebi budi,
Ka si druziem ' vazda bila.
Platit riekom turske karvi
Svaku suzu tiem poteži ;
Tieraj, stiži, meći, harvi,
Sieci, plieni, pali i žeži.
Koji miri, straža koja
Desnici će tv6j se opriti ?
S bojnom slavom sila tvoja
Jaka 'e pakć predobiti.
Ali ljubav časna opeta
S misli drugom tad ustaje,
I od pogube boja kleta
Obratit je neprestaje :
Dievojčice, veleć, mlada,
Pod oružjem da li spravi
Bried turskoga Carigrada
Slobodu iskat tvćj ljubavi?
55
OSMAN.
Kud te vodi plaha želja ?
Da si od ognja sva goruća,
Ni'esi množtvu nepriatelja
Jedna odoliet ti moguća.
. A nemožeš bit do vika
Ni čuvena, ni vidjena,
Ako oteti vierenika
S oružjem si pripravljena.
Tvarde mire, kiem' se jama
Tvć svietlosti obradila,
Oboriti nemož' sama,
Preletiet ih, neimaš krila'.
Čuvaj, u što hoć' pod silu
Sloboditi, koga ljubiš,
Da slobodu tvoju milu
I života neizgubiš.
Ah! netrani dni nezriele,
Znaš, vierenik tvoj ljubljeni
Da tvoj život veće vele
Neg svoj isti ljubi i scieni.
Kada smart bi tv& začuo,
Ako ne sam od sva ruke,
Oni čas bi poginuo
Od žalosti i od .muke.
Tiem tvoj slavni život hrani
Na vriemena svistlja i bolja,
S tobom vitez tvoj izbrani
Kad sried rodnieh bude polja'.
PIEVANJE ŠESTU.
60 Ah, uputi se mirna veće,
Miešte karvi zlato trati;
Kad aslobodit mož' bez smeće
Vierenika, neišti rati.
Znaš, da turska ćud za zlatom
Po naravi hlepi i gine,
A gospodjom sviem bogatom
Tebe kažu nad sve ine.
Zlato i blago zato skupi,
T u Carigrad podji s time,
Vierenika ter odkupi,
Dokli imaš sgodno vrime.
Posliednja ovo mis6ć dobra
Mladici se mudroj vidi,
Tiem na konja skoči i obra,
Da put miran mima slidi.
Za oslobodit svoga draga,
Ona u malo skupi dana
Vele zlata, vele blaga,
I kamenja izabrana.
65 S ugaršticom zarudjenom,
UV ugarskoj u haljini,
Ugarskiem se zove imenom,
I Ugričić mlad se čini,
Tere tako preobučena
Iz rodnieh se stranah dieli,
I do malo prem vriemena
U Carigrad dodje bieli.
Ivena Gundulića Osman.
ar
10
OSMAN.
Gdie došavši, u dvor hodi
Cesarova poklisara,
S mnogom željom, da oslobodi
Ljubljenoga gospodara.
Skrovno ište, hitro pita
Za njegovo bitje svudi,
Ili s varke ili s inita,
Što'e začela, steći žudi.
U to i Osman car mogući
Sviem veliku želju ćuti,
Glas od mira čekajući
S poljačkiem kraljem čuti.
S mnogom misli cieća toga,
Što je plahos sva zaliha,
Scieni i sudi, da je od svoga
Poklisara lienos liha.
Vas dan, pače još pokoje
Sebi i druziem noćne smeta,
Pitajući, gdi je ? što je?
Čeka li se bdrzo opeta?
Ali u njemu bez uzroka
Pohlepa ova prešna nije ;
Svedj bo misli, put iztoka
Da se dielit bude prije.
Dilje od vieka čase zove,
Sprave od puta svedj poteži,
I u pameti misli nove
Svedj od većieh željah vrieži.
"&
PIEVANJE ŠESTO.
Ni'e mu dosta, što nareče,
Kad u iztok bude otiti,
Da će iz bliza i iz daleče
Viernieh vitez" množ skupiti,
Tere s njima bez karzmanja
S Spaholjanim Janjičare
Od turskoga vojevanja
Na zakone vratit stare;
Nu od plahosti steruć krila -
Vas sviet veće preletiva,
S namišljenieh tere sila'
Sve podlaga i dobiva.
Jur po moru i po suhu
Nedobitan s mislim hodi,
I za sobom u posluhu
Zapad i iztok sdružen vodi.
Od Persie silna kralja
Najprie dobit odlučuje,
I kraljevstva sva najdalja,
KA po glasu slavit čuje.
Slavnoj španjskoj kruni opeta
On se uzda varha doći,
I cesarstvo od svieta
Pod silu joj otet moći.
Na cesara niemačkoga
Još oružja mnoga spravlja,
I pod sablju carstva svoga
S podložniem' ga pucim stavlja.
Fo
99
102
95
OSMAN.
I tako ga to prestraša,
Da misleći u dne i noći,
Nečini ino, neg upraša : |
»Gdie bit može, kad će doći:“
Nu još želju kažuć istu,
Dokli čuje, neima mira,
Kizlar-aga u kom mistu
Gospodje mu liepe izbira,
Ki od poludna i od iztoči
Jur budući prošo kraje,
Kupeć liepos od svieh oči',
Ka sudjena najdraža je.
Iz razlici&eb miestah otč
Množ svietlieh dievojčica',
Od kieh svaka cieć liepote
Dostojna je bit carica.
S dievojčicam' svietliem' ddje,
Ucviljene k6 ga slide,
Gdie od staroga grada Troje
Obiliezi još se vide.
Saladesi
Pievanje sedmo.
>384ta
Sadaržaj: Kizlar-aga, obišavši već sve iztočne i južne kraje
carstva, obilazi sve otoke Mora Egejskoga i sva _miesta po
Gdrčkoj, ter oda svud vodi liepe dievojke od plemena. Jez-
deći odonde Livadiom dodje na ravnine od Farsalie i začu
glas od liepote mlade Sunčanice u Smederevu, ter pošalje
svoje carnce u Bosnu i Hercegovinu, a sam podje kroz
Maćedoniu uprav u Smederevo.
Pri moru uprav sarbskieh strana'
U paržinah pusta žala
Leži Troja ukopana,
Od garčkoga ognja pala;
Slavna Troja, ka je svime!
Niegda iztokom gospodila,
A sad ino nie neg ime
Nakon sebe ostavila.
Gdie su miri, gdie su dvori ?
Ni'e zlamenja od ničesa:
Sto ognju osta, vrieme obori,
I pohara i poplesa.
104
10
OSMAN.
Samo jošte ne daleče
Simeonte rieka sama
S malo vode jedva teče,
I ona usahla s davnieh plama';
A polag nje gora Ida
U vidjenju svomu sdarži
Uspomenu od Parida,
S koga oganj Troju sparži.
Ah! kud plahi mladče poje,
Na ki li se put poteži,
Kroz gorjenje neka tvoje
U pepelu Troja leži?
O mladosti, bez razloga
I razbora vidj tko hodi,
Na što plahos tvoja mnoga
Dovodi ga i navodi.
Biješe danica objavila
Jur svanutje dana biola,
I iztekla zora mila
8 viencem rusah oko čela;
Kad za brodit sinje mpre
S dievojčicam', ke ga slide,
Kizlar-aga u iztok zore
Na korablju zlatnu uzide.
Šlje odtole na sve strane,
Da se otok svaki obhodi,
S druziem' plavim cdrnce uzdane,
A on uprav more brodi,
15
PIEVANJE SEDMO. 405
Gleda k stranam sievernime
Tiesna mora val na blizu,
Komu Ele poda ime,
Kad na očiuh sgini Frizu,
I kojemu još niekada
Posluh uči Kserkse smioni,
Varh njegovieh pienah kada
Most veliki on nasloni.
Ah! nesviesna oholasti,
Kud se ni'esi ti prostarla!
Da li scieniš tvojom vlasti
Sardžbe ukrotit mora varla ?
Varla mora, kć gradove
I kraljestva ciela ždere,
* Kada skoči na valove,
I izide iz svć miere.
Leandro mladac zatravljeni,
Gizdao mimo sve ostale,
Sliedeć svć vil' zrak ljubljeni
Niegda plova ove vale.
Nu sarđiti val zaklopi
Njegove oči plahom silsm
Ustried puta, kad ga utopi
Priekom vlasti i nemilom.
On se molit za slobodu
Vietru i moru tad nekrati,
Da prenesu u pohodu,
A utope ga u zavrati.
106
20
OSMAN.
Ali ušto molit uze
Gnjevno more, vietre plahe,
Prolievajuć grozne suze,
Podirajuć česte uzdahe,
S uzdasim mu vietar veći,
A s suzami more uzrasti ;
"Tiem on ištuć smarti uteći,
S4m je sriete svojom. vlasti.
Hzza otoka od Teneda
Carni se aga u to izvaža,
Ki skri garčke plavi i neda,
Da ih trojanska vidi straža.
Lemno i Lesbo mimohodi,
I upravlja put na Skio,
Ki do skoro u slobodi
S4m je sebi gospodio.
“.
Na otok slazi, u grad ide,
Plaču majke, otci bliede,
Ušto način nać nevide,
Da im diece neodvede,
Ter slobodu izgubljenu
Naricati svak počinje,
Veleć: ,Da li carskom' plienu
Radjat ćemo mi robinje ?
Ah! sve imanje ni'e li dosta,
Kć se od nas za inieh stieca,
Težka sila da neposta,
Od kć nam se grabe dieca?
s
m. VL
PIEVANJE ŠRDMO. 107
25 O žalosti plačna svima!
Vaj, nevolje gdie su ove!
Svoju istu, jao, druzima
Diecu radjat za robove,
I pun vaja i pun smeće
Bit usiljen s težke službe,
U porodu im činit veće
Neg li u smarti plače i tužbe!
Može li se s hudje sgode
Ginut gorom smarti kojom,
Neg živeći bez slobode,
Nebit voljan dušom svojom ?
O slobodo sladka i draga,
Izvarsno te viek neljubi,
Ni poznava tvoga blaga,
Tko te ovako neizgubi.“
Vodi iz pliena turska sila
Dievojčicah množ izbranu, |
Od kieh svaka liepa i mila ,
U svietlu se rodi stanu.
80. Rodjaci ih i rodice,
“Puni tužbe, plača i vaja,
Skubuć vlase, gardeć lice,
: Do samoga sliede kraja.
Udaraju s težke muke
Pokraj žala od svudie,
Put korablje steruć ruke,
K4 im porode sladke krie.
108
35
OSMAN,
Sarce pd smeće i od jada
Razabrat se njim nemože,
Imaju li im želiet sada
Blage vietre, mirno more.
Gnjev i milos svedj u sebi
Pamet vaxrte, svies im viu,
Što bi htjeli, što li nebi,
Da odlučit neumiu.
Ne ljubavce, neg robinje,
Sciene,da će caru biti:
Huda misć tiem počinje
U sacieh se njih buditi.
Žale s misli hude ove,
Da plah vietar dme s planina,
Da more udre na valove,
I da proždre.svieh pučina;
Ali od želje hude ovako
Bieži opet sarce ureda,
I ako razlog hoće tako,
Milos brani, ljubav neda.
.Carni se aga diže iz Skia, -
I na lievo čiem se vozi,
Samo, Andro, Ikaria,
I otoci mu stoje mnozi;
Slavni otoci, od kieh hvala
Štiu se puna pisma stara,
Sad neznana miesta ostala
.S malo stadah odisgara.
PIEVANJE SEDMO.
Delo svietli, odkli svitu
Danja i noćna svietlos usta,
Tamni diku glasovitu
Prazan otok, zemlja pusta.
Varhu miesta suha i gola
Obiliežja carkve nije,
Na zaviete boga Apola
Gdie idjaše v4s sviet prije;
Neg što na glas prazne jame
I pustoši u svakom kraju
Zamnievaju, i one same |
Odgovore mukle daju.
Medju otocim k lievoj strani,
Od kieh aga množ zamiera,
U dalek su razparšani
Nakso, Paro i Citera;
Nakso, gdie svu carkvu imaše
Niegda Bako bog veseli;
Paro, odkle resiaše
Carske dvore mramor bieli;
I Citera, k4 od ljubavi
Liepoj majci ime poda
Bad sve'e u garmu i u travi,
Stienje obraslo u sried voda.
Pafo i Gnido jur božici
Od lieposti posvetjeni,
A u otočnoj jedva slici
Bad neplodni, sviem kameni.
110
50
OSMAN.
Gdie stan pucim bi vriednieme,
Tu sad pastir ovce svraća;
Ah, koliko može vrieme,
K6 s godištim sve prevraća!
Sliedi i obraća carnac veće
Mimo Skira jedra bila,
Gdie man kriše ženske odieće
Domišljatom' Garku Akila;
Silna Akila, kćm' svi puci
Ime u slavnu čuše glasu,
A njegovi sad unuci
Zemlju teže, stada pasu.
Tako srieća sviem puziva
U promieni viečnieh doba'
Promienjivat svedj uživa
Roba u kralja, kralja u roba.
Jadri hadum, i ostaje
.Na desnu mu Gora Bveta,
Od starieh Atos ka je
Bila u davna zvana lieta.
Kon Olimpa jošte gleda,
Pelio i Osa gdie se izmiču,
O kojih se pripovieda,
Da u nebo v&arsim tiču.
Barda priklona i nizoci
Briezi su ovo svekoliko ;
Glagoviti nu pisćci
Uzpćše ib' na toliko.
PLEVANJE SEDMO. — . - 1
U pismieh uzrastiše
Male ovako stvari u sebi;
A velike se izgubiše,
Jer, tko će o njih pisat, nebi.
Rieč je, k6 se biehu ljudi
Gorostasni jur propeli
Pod oružjem u požudi,
Da bi nebo Jovu oteli.
Oni od ovieh postaviše
Jednu varhu druge goru,
Neka uzidu na najviše
Od nebesah strane goru.
Ali Jove, za start njima
Sviem nesviesnu ovu miso,
Ognjevitiem trieskovima
On čas ih je sataris0.
Na veliko svačie smienje
Osta u tomu izgled tada:
Tko visoko prem- se penje, ;
Da nizoko sasma pada.
\ Nu dočime sinje vale
Carnac brodi mora ovega, .
Od njegove družbe ostale
Sve korablje srietoše ga.
Kć otoke nebrojene
Mora Egea prošle biehu,
I jur k njemu put Atene
Vratjahu se u pospiehu.
dig
60
65
OSMAN.
. U staroga luku građa,
Koga davnje slave rese,
S njima sviema sdružen tada
Kizlar-aga uveze se.
S disvojčicam' na kraj side,
I u malo opet danah
Sve daržave on obide
Od razlicieh garčkieh stranah.
Pazeć miesta oko sebe,
Gdi u stara bi vriemena
Atena, Argo, Šparta i Tebe,
I Korinto i Micena.
Sedam slavnieli razumnika' ,
Daržave ove porodiše,
Od kieh ufat ni'e do vika
Dohititi znanjem više.
Svako miesto ovo poda
Još za viečnu diku svoju
Množ hrabrenieh vojevoda'
Nedobitnieh svedj u boju.
Od krieposti stare ostalo
Ni imena sad tu nije,
S gradovim je znanje palo,
I sva slava, ka bi prije.
O bieguće sasma vrieme !
O nekriepka sriećo odveće!
Koja stvar se pod vašieme
Promieniti silam' neće ?
10
“ PIEVANJE SRDMO.
Ah! jesi li ti, o slavna
Garčka zemljo, ona mati,
Plod čestiti ka od davna
Od razuma: dat nekrati ?
Porodi li niegda one
Ti mudrace glasovite,
Ki nauke i zakone
Ostaviše plemenite ?
Sinovi li tvoi se glase
Vitezi oni i junaci,
Ki iztok stavit vas poda se
S maliem vojskam' biehu jaci ?
Ti li si ona puna “hvale,
Koja cieća znanja tvoga
Zvaše puke sve ostale
Bez razbora i razloga?
:Ah! obazri sad se na te,
I nevoljno bitje pazi,
Nevierstvu su starom' plate
Sadanji ovi tvoi porazi.
Evo veće nigdi u tebi
Osobita ni'e vladanja,
Sama ostaješ ti pod nebi
Bez oružja i bez znanja.
Porušena u earnilu
Veći dio ležiš pusta,
Izgubila buduć silu
T od rukah i od usta.
113
114
15
80
OSMAN.
Sloboda se tva ponizi,
Dobro ti je svako oteto,
. Za vrat darži te u verizi
Samosilje tursko kleto. |
Ali sva zla ova huda, '
Koja tarpiš sužna tako,
Od višnje su pravde osuda
Na življenje tve opako.
Nevierstvom se tvojim boli,
I nariči s njega jade; _
Jer pedepsa s neba koli
Lakše ide, teže pade.
«Jezdit carnac neprestaje
Preko ravne Livadie,
I s lieva mu more ostaje
Od Korinta zvano prie.
Koga kraju ne daleče
Od Priveze vali stoje,
Zapad i iztok gdie doteče
Na pomorske dva krat boje.
“Tu u doba starieh hieta'
Mark.Antonia razbi Augusto,
iem za dobit carstvo od svieta
Svaki od njih bieše usto.
Mark-Antonia, ki se obrati
Svom korabljom i pobieže,
- Kad s ognjene od svud rati
Najvećma se more užeže.
PIRVANJE SEDMO. 115
O iztočni vojevoda;
Ti nebieža tad, neg slidi
Tvoj plam sladki preko voda,
Ki na dalek letiet vidi.
Rimskieh plavih množ moguća
Nije tebe predobila,
Nego tvoja pobieguća
Kleopatra liepa i mila.
Pri carici sarca svoga
Svega svieta carstvo ostavi
Ter ljubovnik bolji s toga
Neg vojvoda ti se objavi.
Na istom miesti s mnogom vlasti
Skoro vitez španjski izbrani
Turskom karvi more omasti,
I karstjanstvo sve obrani; 1)
85 On na moru Turke pobi,
I ima dobit viečne slave ;
A na kopnu ti ih _predobi,
O preslavni Vladislave.
Nu glas više s bojne sgode
Od imena leti tvoga ;
Jer on carske vojevode,.
A ti razbili cara istoga.
Ali carnac, k6 sve prodje
Garčke strane bližnje i dalje,
Uputi se prešno, i dodje
Na ravnine od Farsalje.
9 e. ad Au Austria, naravni brat Filipa 11. kralja španjolskoga ma 7. Li-
god. 1571.
&16
90
OSMAN.
Pod
Gdi u vriemena niegda stara
Boj veliki oni posta
Od Pompeja i Cesara,
Svemu svietu štetan dosta.
Velika ovdie Rima
Vieće i iztok vas ujedno
Carstvu od svieta medju njima
Učiniše garlo jedno:
Da slobodi rodna grada
Silni Cesar glavu odgiače,
Ki tu s pucim od zapada
Na domaći boj izteče.
Tu pobieni i dobiti
Rimljani oni slavni biše,
Ki narode sve na sviti
I pobiše i dobiše.
Njim nijedna vlas pod nebi
Viek nemože doći varha,
Oni od raspa sami sebi
Početak su bili i svarha. -
Njih sloboda s njih poginu,
I to nesklad hudi uzroči,
Kad zet tastu, otac sinu,
A brat bratu protiv skoči.
Tako davnji dub, ki žile
Utvardi odviek sried planinah ,
Kriepak stoji na sve sile
Plasieh vietar', zlieh godinah.
PIEVANJE SEDMO. 447 .
95 Usried njega ali kade
- Malahan se carv zavarže;
Podgrize ga, i da pade,
Tegota ista sva ga važe.
Ab! da 'e proklet, tko zameće
U rodnomu nemir gradu,
I domaće vrieži smeće
U zavadi i neskladu.
Al ovako Kizlar-aga
Jezdeć začu glas pun slave
Od' uresa liepa i draga
Sunčanice pregizdave,
I kako se bieše ova
Dievojčica svietla i mila
Bried bjeloga Smederova
Plemenito porodila,
I da nje je liepos mnoga
Svietla rodom nad sve ine,
Od koliena gospodskoga,
Gjurgja despota i Jerine:
100 Tiem čas nehteć od umora
Duga puta počinuti,
Preko poljah, preko gora", |
K Raškoj zemlji on se uputi;
A poć mnoziem c&arncim čini,
Da iznahode liepos novu
Po bosanskoj kraljevini,
I gospodstvu Hercegovu,
io
i18
125
OSMAN.
Veleći im, da odprie
Put daržavah tieh neidu,
Dokli od bližnje Arbanie
Svako miesto neobidu ; |
A on s družbom svoga dvora
Diže se uprav put Dunava
Preko poljah, preko gora'
Kud najprečji put poznava.
«Preko miestah, preko sela'
.Maćedonskieh upriečiva,
S desna ostaje grad mu Pela,
Filipova polja s liva;
Filipa, koi jaram stavi
Najprie garčkoj jur slobodi;
Ali većma se on proslavi,
Što Lesandra sina rodi,
Koga oružje i desnica
Prostrieše se do kraj svita
Preko garčkieh svieh granica",
I iztoka predobita. '
Aga i ostala družba svoja
Na Kosovo dodje paka
Glasovito polje od boja,
Gdi ubi Miloš cara opaka.
Neustarlja se na Kosovu,
Neg li uprav kroz Toplicu
Svarće k bielom' Smederovu
Za nać slavnu Sunčanicu,
PIBVANJE SEDMO.
Od kć, gdiegod put obrati,
zamierne i velike
On lieposti spoviedati
Jedniem glasom sve jezike.
a
119.
Pievanje osmo.
$A(B)o%-
Sadaržaj: Kizlar-aga dodje k Smederevu. Ljubdrag, jedisi
ostanak od raških dešpotah, veoma osiromašen, življaše p-
stirski na selu. On, sliep i star, neimaše nikoga nego je-
dnu kćer, Sunčanicu, od koje željaše viditi porod. Ali budući
ona ljubavi nepriklona, pozivao je Ljubdrag svu pastirsku
mladež iz susiedstva k sebi na igru i pievanje, jeda bi mu
se u koga zaljubila, da za njega podje. Kizlar-aga čujući,
da neima Ljubdraga u gradu, podje na selo, i nadje ih u
igri; tu vidi liepu Sunčanicu, i čuje od Ljubdraga, od ko-
jega je on plemena. Na to Kizlar-aga otme Sunčanicu i
njom se uputi u Carigrad. Na putu dobie glas od cara, neka
se barže vrati s izbranimi dievojkami, i ujedno neka poilje
iskat Sokolicu, da cara u iztok prati; odpremi dakle jedno-
ga carnca k Sokolici, a sam pohili u Carigrad.
€
LLiepota je od naravi
Dar čestiti, slavno blago,
Gdie se sabra, skupi i stavi,
Sve što 'e ugodno, milo i drago;
Od svietlosti višnje zraka,
Cviet od raja pun uresa,
Dobro, u kom su dobra svaka,
Bistri izgled od nebesa;
Najizvarsnie božje dielo,
U kćm svietu raj se otvora,
Gdi 'e pram sunce, iztok čelo,
Zviezde oči, lice zora.
10
PJEVANJE OSMO.
Od radosti i razbluda'
Skup izbrani, skladna miera,
Sladka od sarca svieh požuda,
Mila od očih svieh zamiera.
Mćd presladki, ki tko kuša,
Čemer mu se sladak čini,
Blizu i dalek od svieh duša
Želja i pokoj drag jedini.
Nu moguća ova liepos
S svietlom karvi kad se sdruži,
Dva krat veću kaže kriepos,
Da je dvori svak i služi.
U velikoj tere slavi
Leti svuda glasovita,
I neznane puke travi
U najdaljieh stranah svita.
(9 cesarska kćeri izbrana
U porodu okrunjena,
Ti sva, vedra, sva sunčana
B ligpote si i s plemena.
Rajski ures lica tvoga,
Ki moć izriet ni'e besiedom,
Vladislava prie slavnoga
Zanie glasom neg pogledom.
Tiem on želeć, da bi stekć
Dragu milos pred tviem licom,
Kraljicom te 'e svom narekć,
I ljubljenom vierenicom.
m1
122
15
OSMAN.
Ali dočim ni'e daleče
Namienjeni tvojoj srieći,
Iz sievera ter ti izteče
Sunce bieli dan noseći,
Tv4 liepota rajska prosti,
Mala ptica s tanke hvoje
Ako iztočnoj tvoj svietlosti
Iz dubrave piesni poje.
Kraljeviću viereniku
Veće iztočni car zavidi
Pleme i liepos tv veliku,
Neg svu dobit, s ke još blidi;
Bteć bo može on na svitu
Izgubljenu slavu u boju;
Nu liepotu plemenitu
Ne viek naći kako tvoju.
Pod zviezdami tvoga uresa
Nije bilo, nit će biti:
Jedno 'e sunce varh nebesa,
Jedna 'e liepos tva na sviti.
Otmanović tiem zaludu
Poslo je iskat svuda sebi,
Da caricu naći budu,
O kraljice, sličnu tebi.
S tvojim draziem natiecati
U svem se ište; ali neće
U ljubovcah on imati,
Neg u oružju bolje srieće.
55
PIEVANJE OSMO.
Sila mu je da izgubi,
I inako moći nije,
Tako u liepoj sada ljubi,
Kako u varlom boju prije.
dJur je došo Kizlar-aga
K Smederevu bielu "gradu,
Za iznaći kćer Ljubdraga,
Sunčanicu liepu i mladu.
Svietla je ova dievojčica
Od koliena despotskoga,
Vid žudjeni i zenica
Sliepa starca, ćaćka svoga.
Ki se unukah unuk zove
Gjurgja despota i Jerine,
Od kieh ime i sad slove
Niz slovinske pokrajine.
Zasve da su Turci hudi
Gospodstvo mu staro oteli,
Gospodske se kaže ćudi,
Plemenit se dielim veli.
Prut kraljevski, niekad ki je
U rukah mu diedim bio, '
Njemu 'e sada štap, na ki je
Težku staros naslonio.
Daržave one, gdie niekada
Vlas despotska sterala se)
Kratka mu je sad livada,
Varhu koje stado pase.
25
OSMAN.
Straže mu su psi uzdani,
Krotke ovce puk podlošni,
A pastiri i gorani
Priatelji najuzmnožni.
Priprosta mu 'e kućarica
Mramornoga misšte hrama,
A razkošna sviem ložnica
Trava uvehla, suha slama.
Šatori su izvezeni
Zelenoga dubja kitje,
Jestojska mu '& sat medeni,
Voda i mlieko sladko pitje ;
A od zlata čaše izbrane,
Sladka pitja u kieh stoje,
Ruke biele i sniežane
Milostive kćerce svoje.
Dobri ovako stazac traje
Najpokonjih danah dio,
Ki od dvanaes sinova" je
Čestit otac niegda bio.
Ali: njemu smart nemila:
Kroz namieru hudu i prieku
Svieh je u barzo poplienila,
Da neosuši hea vieku.
Tim je om sada. osto veće
Jak obsiečen dub u gori,
Komu vihaz s: plahe smeće
Grane skaršk: i oberi,
85
PIEVANJE O0SMo.
Vuk i Ljubdrag, kieh slovjaše .
Glas s iztoka do zapada,
S puške ognjene martvi ostaše
U podstupu Prage grada.
Gojko i Uroš sried zasieda'
Od turske su sablje pali,
Ki su u ognju preko leda
Za cesara vojevali.
Mikleuša i Stiepana
More utopi na pučini,
A dopade sm&rtna rana
Vladka od guse u planini.
Glavu izgubi Gargur svoju
S priateljskieh zlieh prevara“,
A u erdeljskom stignu boju
Smart Miloša i Lazara.
Janko i Lauš od svieh biehu
Samo ostali jošte živi
Za razgovor i utiehu
Čačku u teškoj suprotivi,
Ki svu ljubav složi i stavi
Od dvanaes u dva ova,
I ko oči dvie u glavi
I gleda ih i milova
Ai 'huda nad sve ine
Do barzo mu srieća ugroči,
Da mu ujedno zrak pogine |
I od dva sina i ođ.dvi& oči.
145
126
15
45
OSMAN.
Janka nemože uzdaržati,
Da se na boj neuputi,
U bogdanskoj tiem ga rati
Pogubiše Turci ljuti.
A Lauša u isto vrime
Sriet& prieka smart na domu,
Ki ćaćkovo zovuć ime
Umrič u rukah ćaćku istomu.
Tad toliko plakat uze
Od dvanaes probien strila'
Tužni starac, da ga suze
Osliepiše s grozna cvila,
I svaršio još bi u plaču
Dni kroz težke nepokoje,
Razgovora da nezaču
Od jedine kćerce svoje.
Sunčanica mlada i liepa,
Od ke slovu svud krieposti,
Svietlo ufanje ćaćka sliepa,
I štapak je u starosti.
o Mile unuke on viditi
Želi od drage kćerce ove,
l u njih opet ponoviti
Sebe i martve svć sinove.
Ali 'e zaman da itko sada
Nje liepotu dvori mnogu,
Zašto dievstvo ona mlada
Zavietova višnjem' Bogu.
95
)
PIEVANJE OSMO. 127
Mudri ćaćko s bilieg' veće
Pozna ovu nje odluku, a
I što obljubit kćerca neće
Vierenika, ćuti muku.
Nu u sebi opet sudi,
Da od dietinstva plaha izhodi
Ta nje misć, s koje žudi,
Da dni tako sama vodi ;
Tiem neka u njoj od ljubavi
Probudi se časna želja,
On razlike igre stavi
Od radosti i veselja.
Od bugarskieh mlados sela'
Na igre se skupi ove,,
I ljuvene i vesela
Siediljkam' ih miliem' zove.
Liepe dieve i gizdave,
I seljani mladi s njima
Na igre idu, i varh glave
Svak od cvietja vienac ima.
U tanac se svi hitaju,
Bvi začinju sladke piesni.
I razlike igre igraju
U pokoju, u ljuvezni.
Varh livade mlad uz mlada
Siedi u cvietju razlikomu,
I rieč s riečim hitro sklada . 2.
Na uho šaptom ovi onomu.
3128
55
OSMAN.
Natieču se tu pastiri,
I ukazat svaki uživa,
Da skladnie dipli sviri,
I u sladji glas popiva.
Zatiecat se još netaže
Pastirice najmilije, :
KA začinje piesni draže,
Ka li vienčac liepši vije.
Siediljke ove skupio biše
. Starac Lijubdrag na svom stanu
Jeda sarce tvardo odviše
Od svć kćerce one ganu,
Ter od mladieb, kieh ustrili
Slavna liepos nje velika,
Kigodi joj tu omili,
I obere ga vierenika.
Tad kon liepe Sunčanice
Na siediljke sej ljuvene
Od svud mladci i mladice
Skupiše se nebrojene.
Ona mlada, zasve da je
Mučna u sarcu. cieća toga,
Poslušna se kazat haje
Zapoviedim ćaćka svoga.
Sve najliepše gube ime
Pred uresom nje uresa,
Jak pred suneem iztočnime
Jasne zviezde od nebesa.
PIRVANJE OSMO.
00 * Ona zlati pram od kosi
Na vietric je tih razplela,
A od razlika cvietja nosi
Vienčac varhu vedra čela.
U pogledu ljuvenomu
Razbludna joj sja danica,
A u rajskom licu svomu
Cavti trator i ružica.
Na ustieh joj od veselja
Rumena se ruža smije,
Koprenica sniega bielja
Bielje od sniega parsi krije.
Tako ona milo bodi,
I toliku svietlos ima,
Da u jedno vrieme izvodi
Tančac stupom, dan očima.
Pače cieneć da je zora,
to su oči nje ljuvene,
Rumena se ruža otvora,
I razliko cvietje zene ;
65 Bieliem' rukam' po livadi
S drngam' ga ona brat počinje;
Beljani se dižu mladi,
Kolo okolo njih začinje.
U sried kola od svirali"
I od diplih na glas mio,
Da zabave sej pohvali,
Zače ovako mlad Radmio:
Ivana Gundulića Osman,
10
OSMAN. _
,»Družbo liepa i vesela
Od mladjanieb pastirica,
Kiem sried očih sora lbiola,
A sunašee sje: sried lica,
Pridružite u ljuvezni
S našiem' vaše skladne glase,
Da pojući: sladke piesni
Bitje ovo proslavja se.
Pojmo, pojiho družbo draga,
Bieži mladosš, leti vrime.
Od proljetja doba blaga
Uživajito: prie zime.
Nečekajte, svietla prama
Zlato u srebro da se obrati,
Bez svietlosti i bez plama
Liepieh se očih pogled skrati.
Svaka od vas, liepe moje,
U mladjakna svoja lita
Želje izpunjaj sladke svoje, .
Garli rados, ljubav hita'.
Čestitos je ovo živa,
Blaženstva su ovo prava,
Ovako se liepa uživa
Mlados i nje dika i slava.
Što se pjta, da se ima,
Što se žudi, da se steče,
Što je liepo blizu očima, ,
Da i od sarca ni'e daleče;
PIEVANJE OSMO.
Da dva mlada jedno žele
U životu stravljenomu,
I da vode dni vesele
Živuć jedan u drugomu. “
Radmio presta, i taj čas se
5 njim u tanac svi hitaju;
Dva začinju, a u sve glase
Skladno ostali! odpievaju.
U : šapat se igra obrati, .
K6 se u tancu dozačina,
Pak uzeše popievati
'etir mlada seljanina.
Parvi poče, k6 niekada
Od Herzega od Stiepana
Ugrabi se ljubi mlada,
K4 mu sinu bieše dana,
I k6 ona jad i smeću
I ćutiela 'e i podnila,
i&em na stareu. sviem marzeću
Draga 'e mladea promienila;
T E paka cieća toga
Šin mu se je poturčio,
I iz gospodstva Herzeg svoga
: S diecom: inom prognan bis:
Zapieva drugi opeta,
K6 Biogradu pomoć poda
Prema silam Mahumeta
Ugrin Janko vojevoda,
5%
OSMAN.
I kako se izpod mira
Grada toga car oholi
Ljuto ranjen tad iztira
Veće martav, živ nego li.
K6 se iz grada Dubrovnika,
Kliče tretji, k Zadru uputi
Gjuragj despot, za na prika |
Zeta Ugre podignuti ;
I od Sibinja k6 ban slavni,
I ugarska sva gospoda
Tad ustaše na boj spravni,
Neka mu se pomoć poda;
I k6 s vojskom iz Budima
Kralj Vladislav sam se odpravi,
Ter Murata s niezmiernima
Bilam' razbi na Moravi.
A četvarti kliknuo bieše,
K6 ugarske skladne volje
Matiaša kralja uzpeše
Iz tamnice na prestolje ;
I ko utrudjen kralj hrabreni
Harvuć vojske od 'Turaka,
Na kopju se često odmieni
Od despota Vuka paka.
Bugarkinje jur prestale
I pievanja biehu draga,
Kad smete igre sve ostale
Svoim došastjem Kizlar-aga ;
90
PIEVANJE OSMO. 135
Sunčanicu liepu i mladu
Ukazati da mu budu,
Pokli je iska svud po gradu.
Smederevu on zaludu.
Barži nego barza striela
Odtole se s družbom dieli,
Buduć čuo, da se u sela
Ljubdrag otac s njom preseli.
Tu je nadje u zabavi
Od veselieh siediljaka',
I u pogledu nje objavi
Taj čas mu se sunčja zraka. -
Pače bieliem danom svanu
C4rnom agi noćno lice
Na liepotu rajsku izbranu
Od sunčane Sunčanice.
Zapažene od svud vidi
U nju jednu svačie oči,
I cviet sunce gdi je slidi
Pored suncem od iztoči.
Ali carnac k6 se ugleda,
Nezna od straha nitko gdi je;
Siemo, tamo svak ureda
Hoće biežat, a neumije.
Sunčanica i s njom lipa,
Družba: od straha i od srama '
Cvietje iz skuta na tli sipa,
K6 za zlatnieh braše prama.
MRA
95
100
OSMAN.
Poniknute liepe vile,
Zamuknuše mramorkome,
Scieneć, da su tako skrile
Same sebe sijenom. syome.
Od syuda su varhu lica
Vlase od kosah razpustile ;
Ali izmedju zlatnieh žica
Sjahu im većma oči, mile.
Hitri hadum sviem objavi
Veseo pogled, sliku dragu ;
Spried na parsi ruku stavi,
I u besiedu kliče blagu:
»Družbo mila, dni čestite
Ki trajete sried dubrave,
Uživajte i sliedite
Liepe igre i zabave.
Nitko neimaj strah, ni čezni,
Jer došasije moje neće
Razvarć vaše tance i piesni,
Ni doniet vam gorke smeće;
Pače u družbu vašu, ka je
Mnoge srieće, mnoge česti,
Gdi u miru svak dni traje,
Ja ću za nać mir uliesti:
Tiem gizdava družbo mlada,
Ovdi, gdie ste vi skupljeni,
Nebudi vam mučno sada
Dat za malo miesto i meni.“
195
PIRVANJE USMO.
K6 izreče t& češfeđe,
Gdi sien velik dub prostira,
Sam: bez dtužle FPurfčihi siede
Sried seljana i pastiri".
Milostito ia statogu
Ljubanika KU pak obriti,
Tere počć 6vako ga
Tvardierl' kletvarr uprišati:
#KH! tako ti Bog s visihe
Vratio očili vid žudjeni,
Vriedni i dobri domhaćiić,
Pleme tYoje' #povatlj meni ;
A po ditsku dla*ni glatu,
Tako nepć sablja mojota,
Kad istinu sk&žtš pravu,
Neć' me uvriedit rieči tvojom.
Stari tvoji tko su bili?
Rec' slobodno bez obzira:
Jesu li oni gospodili,
I iz gospodstva tko ih iztira?“
N&'bwo u'sarcu smutjen svomu
Kliče starac pun žalosti:
»Spomenjivat nevoljnomu
Mučno 'e prednje čestitosti ;
Jet 'kolidto plemenito
Od pomoći tomu nije,
Koga ubožtvo viekovito
Pod-težkiem robstvom krije.
135
186
110
115
OSMAN.
Nu gospodar taki kada
Zapovieda blago i milo,
Pod zakletvu ter mi sada
Od očih se to stavilo,
Od ničesa neću pršdat,
Sve ću kazat, nu, jaoh! bolje
Naricat ću, neg spovjedat
Starieh mojih svo nevolje:
Diže se iskat u svom dvoru
Lazar despot od Sarbie,
Dva junaka po izboru
Da ud& za njih kćeri dvie.
Liepu i mladu Vukosavu
Da Milošu Obiliću ; :
A ponosnu i gizdavu
Maru Vuku Brankoviću.
Od Mare se i od Vuka
Slavni despot Gjuragj rodi,
Varh raškoga svega puka
Nakon ujca ki gospodi.
Od Gjurgja se i od Jerine
Mare opet kći rodila,
Cieć liepate nje jedine
Ku obljubi carska sila;
Nu se od cara biehu silna
Obljubile većma tada
. Plodne strane, miesta obilna,
Gdie s Jerinom despot vlada,
vi
PIEVANJE 0SMO6.
On na dvore k6 njegove
Za caricu im kćer odvede,
Posla im konje po sinove,
I primami ih, da ga sliede.
Podiže se pak da steče
Pod oružjem njih države,
I jedva despot živ uteče
Izpred sablje svć karvave ;
A _ Jerina iz bieloga
Smedereva izagnana,
Za nać Gjurgja vojna svoga
Out ugarskieh podje strana'.
Ovake mu pak da glase,
U Budimu kad ga sriete: -
Targaj, targaj siede vlase
Tužni starče s hude štete.
Gospodstvo ote, i izposieca
. Tvoje vojske car ognjeni;
Gargur, Stiepan naša dieca
Robovi su osliepljeni. .
Čuj, k6ć mi su sinci mili
Po jednomu sad glasniku
Plačnoj majci poručili
Trudne glase, sgodu priku:
Sarce će se tvć na pola
Razciepiti, majko tužna:
Tv4 dva sinka, dva sokola,
“Dva sliepca su i dva sužna.
2187
125
VRBA
Ti po svakoj svista gtram:
* Gledaš. majko na dan bio;
Nama ge je zrak unčani
Mladjaniem ugrabio.
Razlog bipše: mi dvojina
Da smo štapak ćaćku i tebi!
S ćaćkom starcem. ti starica
Da nas vodiš, sad je triebi.
Ali slušaj svu nezgadu
I naš težki jad nemili:
S očima smo i slobodu
Sladku i dragu izgubili;
Carica nas, majko draga,
Sestra naša, kćerca tvoja,
Pred Muratom nepomaga,
Komu ljubi bit dostoja;
Pače i ona, vajmeh! ista
Da nam kuću izkoriepi,
Varlom caru na svičt prista; |
Zajedno nas s njim osliepl.
Nit joj ganu sarce tada
Tvardje od stiene, varlje od zvijeri
Ljubav od dva bratca mlada,
Hudu mjsć da netieri:
Zato, ako taj put slidiš
Ti, da (ljepe sve gospoje
U Budimu kad razvidiš)
Dvie nevieste nadješ tvoje.
130
135 .
PIEVANJR OSMO.
Kada budeš majko tamo
Medju ugarskism' gospodjami,
Tužna majko misli samo,
Kć6 ćeš hvale podat nišini.
Jeda riet ćeš: Imam živa
Ja dva sina, dva junaka,
U kieh stoji i priebiva
Moga sarca rados svaka ?
Dva sina imam, moć ćeš lrieti;
Nu dva sliepca, nu dva roba;
Oteše mi ih Turci kleti,
I sada mi ih darže oba.
S nesriećnoga segaj glasa.
Ki mu poda plačna ljubi,
"Starac despot pun poraza
Smartno ubliedi&, rieč ižgubi.
U žalosti i u bolesti
Stanovit se omramori,
Ali k6 se pak rasviesti,
Jedva ovako progovori :
Od kađa smo izgubili
Bva ina đobra mi na šviti,
Nastojmo se turskoj sili
Bužnji u staros neučiniti.
Viera 0, sa mnom hodi,
Put slavnogi Dubroviiika,
Gdie se gostu u slobodi
Darži viera sviem velika.
489
140
140
OSMAN.
Ali Murat buduć sliš6,
Gjuragj despot sa sviem blagom
U Dubrovnik da je otišo,
Slobodom se štitit dragom,
Prešno odpravi poklisare
K Dubrovniku svietlu gradu,
Knezu i vieću šljući dare,
Da mu u ruke Gjurgja dadu;
Ili inako, on zaprieti,
U karvavu ljutu boju
Da će na njih grad podrieti
Carsku ognjenu sablju svoju ; '
Nu Dubrovnik sried pokoja
Ki od slobode krunu steče,
S mita od zlata, s prietnje od boja
Od. viere se neporeče.
Tako, da isti car oholi
Čudeći se tada kliče:
»Cieć tvć viere kriepke toli
Viek češ živiet Dubrovničel«
I tako se prem dogodi,
Još Dubrovnik s davnjom krunom
Btoi cieć viere u slobodi
Medju lavom i drakunom.“
Ah! da bi uviek jakno sade.
Živio miran i slobodan,
Dubrovniče bieli grade,
Slavan svietu, nebu ugodan,
Komi
las
150.
PIRVANJE OSMO. 141
Krune ugarske veći dio,
Svu bosansku kraljevinu,
I gdi 'e Herceg gospodio,
Vlas poda se turska ukimi ;
Još sried ustah ljuta zmaja,
I nokatah biesna lava
Ok6 tebe s oba kraja
Slovinska je sva daržava.
Robovi su tvoi susiedi,
Težke sile sviem gospode ;
Tv6ć vladanje samo siedi
Na priestolju od slobode.
»U slobodnu gradu ovomu
Od zetovieh tako ruka
Sačuva se despot, komu
Ja sam unuk od unuka;
I od našega svega traga
Nenahodi se nitko ini, >
Razmi ova kćerca draga,
K4 'e razgovor moj jedini.“
K6 ču ovo camac, skide
Zlatnu mahramu izza pasa, ,
K Sunčanici ter otide,
I u način je blag prikaza,
Veleć: ,Tva je srieća sada
I velika i čestita,
Iztočnom' si caru lada,
O dievojko plemenita!“
155
OSMAN.
Sunčanica tada svarnu
Oči od srama i ponikanu ;
A svu ostalu družbu carnu
Carni hadum k sebi viknu;
Nu š njim nehteć da se dili
Dievojčica časna i liepa,
Ugrabi je on po sili
Izsried skuta ćaćka sliepa.
Ofet bi se mlada uzela
Strašnom' carncu, ki je hvata,
Golubica jakno biela : |
Carnom' orlu iz nokata.
Ali Ljubdrag u sliepilu
Tužni starac nad sve ine
Čuvši grabit kćercu milu,
Uhiti se za siedine.
I neufajuć, da je obrani,
Zaupi u glas pun žalosti:
»Na ovo li me, jaoh! dohrani
Težka i huda ma starosti ?
Da li dosta, sriećo huda,
Diedinstvo otet m6& nebi ti,
I od despotah slavnieh svuda
Pastirim nas učiniti?
I ljubljeniem sinovima,
Ki biehu očih moih zenice,
Da moj život spravljat isaa
I kolievke i grobnice;
160
PIRVANSJE OSMO.
Nu me sada sama ovako
Sliepa starca još pokosi,
iem se moje dobro svako,
Ma jedina kćerca odnosi.
O ma kćerce! nie te, nije!
Sunčanice kćerce mlada,
Tvoj sunčani ures gdi je?
Jaoh! tko mi te grabi sada ?
Ozovi se, kćerce mila,
Vidj, koja me boles ciepa,
Ah; komu si: ostavila
Čačka tvoga stara i sliepa?
Ze ovo li, smarti prieka,
Gluha mi se vazda kaza,
MA nesriećna staros neka
Mre s hugjega svedj poraza.
Moja sliepa staros ova,
Ka mi u licu smart sviedoči,
Bez gospodstva, bez sinova,
I bez drazieh, vajme! oči';
I bez tebe, sladko nfanje
Kćerce mila, u koj meni
I sinovi su i vladanje,
I od očih vid žudjeni.“
Starac Ljubdrag tuži ovako ;
Ali što mu to pomaga?
' S kćereom mu se 'e veće odmak
Podaleko carni aga.
243
144 OSMAN,
165 Sunčanica parva od straha
. Učini se mrazpa stiena,
Blieda, niema, bez uzdaha,
Izčeznuta, zapanjena.
Pram razvezan u slobodi
Lice joj plačno obletiva,
Nosi se ona, a nevodi,
Veće martva nego živa,
Nu k6 malo razabra se,
I pogleda, tere vidi
Strašne i garde carnce uza se,
Opet vene, čezne i blidi;
Gorka 'e boles opet smeta,
Opet žavarć rieć nemože,
Preuzč težki strah je opeta,
I opet se prinemože.
Ali, k6 se njoj zatime
Pobieguća duša vrati,
Kliče glasom žalosnimce
U ovi način naricati:
170 »Gdie sam tužna? ah jao! koja
Ugrabi me ovo sila?
O žalosna majko moja,
Na što si me porodila?
Od koga sam, jao! vodjena?
Robinjica kud ću mlada
Nemilosno zaplienjena
U ćaćkovu skutu sada?
175
PIEVANJE OSMO.
Binoćke sam omarknula
Ja u ćaćka kći jedina,
A jutros sam osvanula
U carnoga Arapina.
Komu, ćaćko mili, komu
Jedina te kćerca ostavi,
KA 'e životu trudnu tvomu
Svedj nosila pokoj pravi?
Ah! čieme ćeš jade i smeće
Težke tvoje samiriti?
Tko li ti će uzdan veće
Sliepu u staros štapak biti?
Bilnu caru od iztoka
Mladjahna se vodim sužna ;
I, žto 'e hudje, s toga uzroka
Časti moj se bojim tužna,
Dragoj časti, ku od davna
Ja prikazah višnjem, goru,
I za ki sam podniet spravna
Svaku muku, smart najgoru.
Ali ako me ti oteti
Ni'esi jaki ćaćko mili,
Ni imaš sila' za oprieti
Mogućoj se turskoj sili;
Dodji, dodji, na smiljenje
Jeda ganeš skup oholi,
Tere tvoj plač i cviljenje
Za mene se tužnu umoli,
180
185
OSMAN.
Jeda za odkup m6 mladosti
Miešte zlata u k6 vrime
Od nesriećne tv6 starosti
Grozne suze Turci prime.
Jeda kako oči sliepe;
Jao! i stare tvć siedine
Iz njih sarca izkoriepe
Nemilosti i varline.
Ali nigdie ni'e nikoga,
Tko bi meni pomoć htio ;
Čaćko, ufanje sarea moga,
J ti si me ostavio 2
Htiaše sliedit svoj plač ljuti
Sunčanica još naprieda,
Kad se oštri carnac smuti,
Sarčno na nju ter pogleda.
»O dievojko, vapeć, mlađa,
Dosta si se plakat čula,
Ah, umukni veće sađa, |
Kamenito zamuknula!“
Ali dočiem pute slidi
K Carigradu on najprioče,
Eto se ulak jedan vidi,
Gdi uprav njega tiekom teče;
Ovi netom predanj dćje,
List mu carski prikaživa: |
On ga prima, i varh svoje
Glave stavlja, pak celiva.
100
PIEVANJE OSMO.
Mlad car tArpeć mučno ouWviše
Od iztočnish spravah eknenje,
Agi u tomu listu lriše
Odkrio sarca svoga htienje,
Pisaše mu, da put strane
Carigradske naglo grede,
I da veće izabrane
Gievojčice sve dovede ;
Veljaše mu još, da svudi
Bokolicu pošlje iskati,
I da 'oj kaže, ko car žudi,
Da ga u iztok i ona prati.
Bieše liepe zatočnice
Mladi se Osman uželio,
K6 ga zanio drago lice,
A ustrieli pogled mio.
Uz6 bi opet nagledati
Rajsko ga se nje uresa
I očih svietlieh, u kieh sjati
Sunce vidi se od. nebesa,
Pače on puta neumie
Naći u iztok, kiem će poći, .
Dokli iztočno Sunce prie
Neizteče svojoj noći.
Ali ova misć svoja
Neće druziem da se objavi,
Krijuć željom ljuta boja
Sladku želju od ljubavi;
OSMAN.
Nu se hitri hadum stavlja,
I jednoga carnca uzdana ,
Po bojnicu liepu odpravlja
Put poljačkieh ravnieh strana';
Buduć imć glase tada,
Da još po toj kraljevini,
Za osvetit cara mlada,
S drugam ona rasap čini.
e"
Pievanje deveto.
(FJ
Sadaržaj: U Varšavi slavi se god odaržane dobiti nad Turci
Junaci idu u lov, a gospodje na tanac i pievanje kraj rieke
Visle. Sokolica i njezine drige zateka gospodje u tencu, i
ugrabe svaka po jednu, ter ih odnesu u gustu dubravu k
Jezeru. Ondie povežu“ svoje robinje, i podju se kupat. Na-
mieri se_po sfieći kraljević s lovci, oslobodi gospodje, i otme
Sokolici drdge, ter joj ih opet vrati, a ona obeća, da više
neće harati poljačkih krajinah, nego se spremi, da ide kući
u Persiu, kad ju na putu sriet& ulak od kizlar-age, i pozva
Ju, da ide s carem u iztok.
Velika se, o ljubavi,
Vlas ognjenieh tvojih striela'
U pogledu liepu slavi
Oka draga i vesela ; -
Ali vele veća i jača
U kraljevskom sarcu biva
Čas, k4 striele tvć potlača,
I sve sile predobiva.
Nije čudo cieća toga, ši
Bokolica svietla i mila
Cara Osmana ljubljenoga
Da je sliedit ostavila.
!
150
10
OSMAN.
Trudno mladoj bi podnieti,
I smetena tiem se reče,
Za kiem željno sarce leti,
Da i stupaj hro neteše,
Bi joj čemer najžestoči,
Ki stravljena dikla oćuti,
Dalek sunca drazieh oči'
Tamnom noći zamarknuti.
Ali ohola i moguća,
iz karvave marzi rati
B Turcima se pobieguća
Pred Poljacim ukazati.
"Tiem odkada lanjsko lito
Mlad Kraljević razbl cara,
S drigam' ona strielovito
Preko leškieh stranah udara,
Leteć mnokrat sried potiera'
Siemo tamo po: prostoru
Od Odera do Niepera
I Niestera k Niemskom' Moru.
Čiem bojnica tako izbrana
Veće putah tiekom mini
Plieneć, paleć sa svieh strana
Svu Poljačku kraljevinu,
U slobodi smiona odviše
Doć se usudi riajposlie
U dubravu gustu, više
Grada od tvrde Varšovie.
15
PIEVANJE BEVETO.
Bieše u svarsi Kolovoza
Jur počela jesen plodna,
Kad zadažde s grozdnieh loza'
Rujna i zlatna pitja ugodna.
Prem osvanu dan čestiti,
Koga viečna bit će slava,
Dan veseli od dobiti |
Kraljevića Vladislava.
U ki bos broja i bea kraja
Vojsku on razbl, i zatiera
Iztočnoga ljuta zmaja
Lanjsko heto kraj Niestera,
K poljskom" kralju na dan ovi
Skupiše se sried Varšova
Bve vojvode, svi knezovi
I staroste od gradova.
Tere pokli tu u mnogu
Bogoljubstvu u sve glase
Najprie hvala višnjem' Bogu
U presvetoj earkvi da se.
U razlike svak načine
Sa svom se opet moći stavi,
Da spomena nad sve ine
Briećnoga se dana slavi.
Mlad kraljević i po izboru
S njim gospoda ina tada
Podranili biehu u zoru
Lov loviti isvan grada.
ča
OSMAN. >.
On razlike tiereć zvieri '
Hotič ukazat sviem očito,
Kako s vojskom cara tieri
U dan isti priednje lito.
Pod bogatiem' 'odećami
. Od cAarljena sja grimiza,
Gdie se biser i drag kami
Varh pošvena zlata izniza;
Na p4su mu 'e mač zlatjeni,
Varh glave mu trepti perje,
A pod njime konj ognjeni
Lakši i barži neg siever je.
Taki 'e vidiet bog sunčani
I u oružju i u obrazu,
Kad zvieri iskat i on podrani
Po nebeskom svietlom p4su.
Brat Kazimir, stoparv komu
Lice zlatni mah celiva,
I on na konju ognjenomu
Zlatno odieven uzanj siva.
U istoku od mladosti
Zora od slave još mu izteče,
A od hrabrenstva i od krieposti
Stere zrake na daleče.
Stiepan mladji brat uz njega
Kaže iztakmit dielim ime,
“ Barži od plama, bielji od sniega
Igra urešen konj pod njime.
25
80
PJEVANJE DEVETO.
Jezde i svietla bratja ina
Kon slavnoga Vladislava,
I od oružja i od haljina'
Zamierna je sviem naprava.
Liepi i mladi kraljevići
Na njegovieh: zracieh sjaju,
Jakno sivi sokolići .
Kad se u sunce zagledaju.
Vojevode, knezi i bani
Pred njim redom jezde u dici,
Odieveni i oružani
Plemenito svikolici.
Plemenita družba ova
S dobitnikom turskieh sila"
Na odlučena miesta od lova
Ovako se 'e uputila,
A varšovske liepe i mlade
Sve gospodje pune dike
Izišle su varh livade
Pokraj bistre Visle rike.
Tih se tančac medju njimi
"Tu zameće u ljuvezni,
U kom glasim medenimi
Kliknuše ove sladke piesni:
»O čestiti i hrabreni
Kraljeviću Vladislave,
Svak je veseo u spomeni
Nedobitne tvoje slave!
153
15
OSMAN.
Ti, 2 sivi naš sokole,
U mladjahna tvoja lieta
Potlačio si Futk& ohole,
I dobio cara kleta.
S teba obranu šva primila
Kraljeviha 'e raša svudi,
S tebe opet se razgojila
U pokoju, ki svak žudi.
Svud tešdku zemlja blaga
S tebe obilte vratja plodš,
S tebe obtieče mičsta draga
Med iz dubja, miieko iz vode
S tebe veseo krotka: stada
Pod sviriku pastir pase,
S tebe putnik miran sada
Grede pojuć u: sve glase.
Konj, koi se biesan jaha
S napuhanitin' nozdram' prie *
Harza, pieni, oganj paha
Vihar vidiet' bi svidie:
Blkg'i krdtak zelča milu
Na livadah sad uživa,
Tere bojnu šjutu silu
Na ljuvenoj promienjiva.
Skladni puci. mirna sela,
Travna polja, doba ugodna,
Rojne pčele, stada ciela,
Žitne njive. dubja plodna.
PIBVANJE DEVETO.
Razvedren je svak u licu,
Glasi ti ovo svi govore:
Veće liepu vierenicu.
Na ćaćkove vodi dvore.
Kraljeviću, sve je spravno,
Neckni veće pir veseli; '
U unucieh ime slavno
Ponoviti naš. kralj želi.
Noviem' zracim čin' da obtieču
Ova naša miesta i dalja,
I radjaju se i iztieču
Sunca od sunac', kralji od kralja'.“
Ušto na č&s_dana blaga
Tanac vode sej gospoje,
I ovako se piesan draga
Vladislavu slavnom' poje:
Eto smiona Sokolica *
Iz dubrave guste izide
S dvanaes bojnih dievojčica,
Kć je svudi sliedom slide.
Jak lavica usried gora, |
Kad pritisne glad je ljuti, .
Na sve strane uši otvora
Oslušujuć, kud se puti.
Iz dubravah gustieh kada
Pastirske ona dipli čuje,
Budeć da tu pdsu stada,
Veseli se i raduje; :
156!
50
OSMAN.
I misleći, da barzo ima
Na volju se nasititi,
K onoj strani put uzima,
Leteć u tiek strieloviti :
Zatočnica tako ohola
Na začinke sladke i mile,
Kiem' se biehu posried kola
Liepe gospoje oglasile.
Vapie: ,Evo plemenite
Brieće, evo liepa pliena ;
Tec'te, o druge mć, tecite
- Na bogatstva neizrečena.
Slied' me svaka, svaka osveti
Sebe, cara, tursku vieru,
Spomenjujuć u pameti
Lanjsku dobit i potieru.“
Dobro ovoga .nedoreče
Mogorkinja .dikla varla,
A tište se i zatieče
Na barzomu konju hara. |
Lete .za njom, a neteku,
I nje drige nagle i hitre,
I plien željni da prie steku,
Barziem' konjim' stižu vitre.
Ter u način poplavice,
KA s obilnieh vodah riekom
Plaho se oreć niz litice
Sve što.srieta nosi tiekom.
10
PIEVANJE DEVETO.
Jedna jednu spried desnicom
Za sniežane parsi hvata,
Druga drugu nica licom
Stere konju preko vrata,
Nieka za pram rudi od kosi,
A za ruha nieka sviona,
Za ruku ova onu nosi,
Za pas zlatni ovu ona.
Preko noćne tako tmine
Bried divjači vuku prike
Vukovi ovce u načine
Nemilosne i razlike.
Bojne dikle barže od striele
Tekuć poljem u pospiehu
S draziem plienom sve vesele
Odmakle se dalek biehu.
Kad gospodje ugrabljene,
Budući se osviestile,
Sve u glase sjedinjene
Tuže, ciče, plaču i cvile.
Nieka ćaćka draga svoga,
Nieka bratju milu, a nika
Uzdišući ljubljenoga
Zove u pomoć vierenika.
Još slobode sladke cića
Nepreštaju sa svom moći
Vapit slavna kraljevića,
Da ih otet bude doći.
60
OBMAN.
Ali se od njih svieh zamani
< Ciči, plače i tuguje,
U zaklonoj ako strani
Ni'e nikoga, da ih čuje.
Garm ih spleten, dubje često
Gustim gajem jur obstrič,
Pače kitniem' hvojam' miesto
Nebesom ih istiem kris.
U kraj gaja gusta toli
Dubrava se jedna odkriva,
Barza je rieka garli doli,
A tih vietric sgar celiva.
Rudi jasen, bries široki,
Bor “zeleni, joha biela,
Divja lieska, drien žestoki,
Kitni javor, vita jela.
I česvina od sto vieka',
I hrast davni tu se ustara,
Ni im je igda sila prieka
Naundit mogla od vietara'.
Proz dubje ovo hdrlo stado
Od razlicieh tarka zvieri,
A po granah leteć rado
Jato od ptieah svedj žukeri.
Bistra rieka s veće trakah
U dubravu gustu ulazi,
Od sunčanieh k4 je zrakah
estiem kitjem čuva i pazi.
TO
PIEVANJE DRVETO.
Ali sve se vode staju,
I jezero sried nje čine,
Lietne danke u kom traju
Liepe vile od planine.
Družba iztočnieh zatočnica'
Sliedi smiona i slobodna; .
Gdi je glasoih od vietrica
Dubrava ova zove ugodna.
S duga tieka svaka trudna
Znoj na sgvietlom licu otira,
I od vrućine od& pdludha
“Jaše u dubje pelak vira.
Bokolica prehrabrena
Pred njima se nagla uputi,
I u dubja ih skut zelvna
Klikne ovako počinuti:
nEtb 'e pastir svratio stada
U podgorje na plandište,
Svak pod dubjem sried livada
Pri kladencieh vistrie ište ;
Zato i mi, druge mile,
Čiem sunce odsgar pripeklo je,
Hod'mo, gdi zien dubja dile
Za trudima nać pokoje.
Uživajmo sladke hlade,
Gdie nas zove draga sienca,
A konji nam varh livade
Neka pasu kod kladenca.
160
08.
-
OSMAN.
A ti, ki si toli svietć
U junaštvu, Vladislave,
Hodi otimaj robje oteto, ,
Čekamo te gried dubrave.
o Nestraši nas tv4 desnica,
Ciele vojske s sobom vodi,
S dvanaes samieh dievojčica'
Ja te čekam u slobodi.
Od prikora i od sramote
Po svietu ti glas će otiti,
Izpod grada da ti se otč
Cviet gospodjah plemeniti.
I da iz rukah dvanaes žena
Nemož' opet ti ga steći,
Ti, ki u slavi od imena
Letiš junak sad najveći.
Ah! netarpi, da su vriedne
Na tvćj kući u tvom miesti
Dievojčice mlade jedne
Dan od tvojih slavah smesti;
Ali u tebe sarca nije
Na polje izit nam protiva,
Da vlas ženska nedobije,
Tko prie care predobiva.
U to, drige moje izbrane,
Nebojte se od potiera',
Odsiedimo konje vrane,
Počinimo kon jezera.“
PIEVANJE DEVETO.
.Dikla ohola i smiona
U ovi način vika i prieti
Veseleć se, da sama ona
S drugam' svojim' cara osveti.
Bojnice se sve potćže,
I s robinjam' s konja skaču,
Bvaka svoju na se veže,
Sve ujedno one plaču.
Mladjahniem da neuteku,
Žestociem' uvitima
Pri oštrieh dubah hreku >
Sniežana se put prižima.
Ponosite i zlosarđe
Od iztoka varle dikle
Ovako se sparva. tvarde
Medju sobom, pak su klikle:
»Pokli sumnjit nije sada,
Da nas ovdi tko sastane,
O vitežka družbo mlada,
Btav'mo oružje težko s strane,
Ter po ovoj bistroj vodi,
iem sve parži sunčja zraka,
Plovaj, plovaj u slobodi
Igre mile tvoreć svaka.“
Razhladiti trude od boja
Ušto ovako mlade žele,
Od ljuvenieh perivoja!
Odkrivaju licre biele.
Ivana Gundulića Osman,
162 | OSMAN.
Nije miesta, strane nije
Najmilie i najdraže,
Ku zavidno ruho krije,
Da se naga sad nekaže.
Sve bieloće da pred oči
Izberu se i sjedine,
Drobni biser od iztoči,
Jasno srebro, snieg s planine
80 Kon bieloće mile i drage
Bojnieh diklic' tamne ostaju,
Ke u bistrieh vodah nage
Jakno zviezde trepte i sjaju.
Na zamiemnu, na jedinu
Njih bieloću svietlu izbrauu
Bistri jezer ončas sinu, -
Živiem ognjem voda planu.
Ozeleni kraj u travi,
"Trava u cvietju osta okoli,
Bližnje dubje po dubravi
Granje u vodu skloni doli.
Sa sviem' vodam' od svud rieka
Zaleti& se u tiek harli,
S travom, s cvietjem, s dubjem neka
Celiva ih ona i garli.
Nieka 'e rudi pram varh čela
U obluk zlatan pokupila,
Nieka niz bio vrat razplela ,
I varh vodah njim zdaždila.
95
100
PIEVANJE DEVETO.
Nu kći kralja od Morgora
Liepša i svietlja svieh se ukaza:
Njoj iz bielieh parsih zora, |
Sunce iztieče iz obraza,
Biela 'e vidiet ona vele
S drugam' ploveć sried jezera,
Neg li od mora vile biele
I od spiev6ćca kufa pera.
Čiem nje vlažni pram od kosi'
Tiho parši s hladka blaga,
Iz zlata joj biser rosi
Po cviećicu lica draga.
Ovaka se niegda objavi
I božica svietla od lova,
I po jezeru u dubravi
Naga ovako s: drugam' plova.
Ovako se 'e i ljuvena
Liepa mati ukazala,
Iz sniežanieh kada piena'
Bried morskieh se rodi vala',
Ali ohole dikle liepe
Čas nemogu stat bez rati,
I u zabavah sladcieh hlepe
Bojnice se ukazati.
B jedne strane šes ustaju,
B druge opeta šes protiva,
Sve se vodom oružaju,
Zatiecat ge svaka uživa.
188
164
105
NBMAN.
Jedna suproć drugvj plove,
sladua drugoj prieti smeću,
Sada ena, sada ove
Vodu uzimlju, biser meću.
Čiem bojnice lispe i nage
Čine. ovake igre u vodi,
Tere svaka varke drage
I hitrine iznabodi:
Etp. od trubali' i od vapajah
Zamnie akola sva dubrava,
Lovci ih kruže sa svigh rajah
Kraljevića Vladislasa,
Nieki u ruci baxbu nosi,
Kopje vito niski ima,
S ognjeniem' su puška mnazi,
Mnazi s lucim napetima.
Oni vode barze. haxte,
Lovne jastrebe: ovi. danža,,
Tražeć vižli svud. sa. vata,
Psi igi laju, kanji bdkže
Mlad kraljević bieša odpne
Obkružia. polja ciela;
Bokć va se Sivi vie,
Varh švietloga. vedra. čala.
Ptica ohola sxigd visine
Plemenita jata tiera,
A na varste manje ine
Marzi trudit barza pera
l10
115
PIEVANJA ĐRVETO.
Stiže, tio se nepriklonja,
Za priklonim» letiet meće;
Nu što udara, sve pred kohje
Vladislavu slarhons' meće,
K6 tim veleć: ,/Toli mnoge
Nie ni jake sile ed svita,
Koja ovako: pred tr& nogo
Pasti neće predokbita.“
Razkeieh stada zžvisri
Od svud skaču zatieraha,
Od lovacali: družbe ik tigri,
I u krug zbija sa srieh strana.
Biešk bez traga i bos puta
Hitra kuna, sec pui stralia;
Vepar, žaglan, ris, košaka,
Jeljen bargij: srna plalih,
Novcim dubrava u okolo
I oružjema sva se obtieče,
Krotko: zvitrehje i eholo
Sbieno u: jatu jednom t6č&
Nu: kraljević E6 zamieri,
Što dubrava: krlaše ova:
Vikna: ,O družbo, pustts zvišti,
Sriećniega nasi. evo lova!“
Bokoksa: svarcće aeči,
Odkle buka strašne: išhedi
I ko pozna, šte je uzveči,
I ko viđič; šte gu- spodi:
(2
t08
155
OSMAN,
Vapie drigam: ,Prešno svaka
Na oružja, na obrane,
Nepriateljah množ nas jaka ,
Obtekla je s svake strane.“
I u to iz vode harlo izkače, s!
I uzam ruho na se meće,
Samom sabljom medju mače
Usarnuti spravna 'e veće;
Vriemena bo ni čas nije,
Da oklopjem parsi opaše,
Da kacigom čelo skrije,
Da na barza konja uzjaše..
Nu rije drige barze toli
U izašastju bit nemogu,
Da ih vlas barža neokoli
Nepriateljskom u nalogu.
Što da učinit mogu nage?
Predobita 'e svaka sama,
Ne od protivne sile i snage,
Nu od istoga svoga srama.
Ni'edna oružja nepopada,
Nit u drugo trati sila,
. Neg li odiećom jeda mlada
Naga bi se zaštitila.
Tako lovice u lovu se a
Uloviše pri lovini,
Pače gusa u srieđ guse
Inieh plieneć plien se učini.
160
PIEVANJE DEVETO.
t
Tako i jato bielo u vodi |
Od sniežanieh kufah plove
Igre nove iznahodi
Pod žubere sladke i nove;
Nu ako upazi orla siva,
Gdie nanj leti iz visina,
Sklapa krila, glavu skriva,
Ni igra veće, ni začina.
Kraljević se blag odveće
Uhitjeniem diklam kaže,
K6 one inieh, on njih neće
Vezat, samo im stavlja straže.
Bokolica nu vitežka
Negubi se što sama osta,
U desnici sablja težka
Za cielu joj vojsku 'e dosta;
Pače druge nje videći,
Da _.su u robstvo već upale,
Skače gdi je skup najveći
Nepriateljske od navale.
Jakno tigre zvier sardita,
Iz planinske kadno spile
Lovac skupi i pohita
Porode joj drage i mile,
Puna biesa i čemera
U plahom se karši tieku,
I zlotvora dočim tiera,
Reži u gujevu strašnu i prieku:
dr
130.
135
OSMAN.
Tako puna sardžbe ognjene
I ohola bojnica je,
Čiem u plienu zaplienjene
Oslobodit drige haje.
Medju oružja, medju konje
Neteče ona, nego leti,
Tere smartne i pokonje
Raspe lovcem vika i prieti.
Napried, nazad, s desna, s lieva
Grad udarac' smartnieh vđlja,
Dažd od leške karvi lieva
Topeć miesta bližnja i dalja.
Lomi, karši, tre, potlača,
Bije, sieče, pleše i meće,
Sto desnicah i sto mača
Da ima, mogla nebi veće.
Leha i Kraka ubi ujedno,
> Mačem prodje oba harlo,
A nemilo i neredno
Vitoslavu prikla garlo.
Preko pasa Gjurgja udara,
I razsieca u dva diela,
A odnese u Gašpara
Varh od glave vas do čela.
Stučć Ostoi bočom glavu,
I moždani svo mu proi,
On vas streptie, i u karvavu
Blatu pade na tle doli,
2
PIEVANJE ĐEVETO. saa
Još Biserko. diete mlado,
Ružom lice komu zene,
A veselo sjaju i rado
Oči liepe i ljuvene.
U plahoći bez obzira (4.
Na bojnicu čiem nasarće,
Izpod sablje britke umira,
Ku ena plaho nanj obarće.
Ali jedna zatočnica
Što da može proć tisući,
Budi zmija krilatica
I ognjeni zmaj gorući?
Ok6 nje su sjedinili
Poljaci se svi u buci,
I sto mačah izvadili
Suproć jednoj samo ruci.
Smiona dikla neima straha;
Ali čiem ih bije i tuče,
Iznenadke sried zamaha -
Vitežka joj sablja puče.
Neustavlja se. bočom lupe,
I u zlotvorskoj grezne karvi;
Nu od“leškoga svak čas skupa
Od svuđ množtvo veće varvi.
= Tada u smartnoj čiem pogubi. :;
Kraljević je slavni gleda,
Prie neg život mlada izgubi,
Skače s konjem sam naprieda;
170
145
150
: OSMAN.
- Raztiskuje i uklanja
Sve viteze svoje s strane,
I da 'e ničii mač neranja
Njegoviem joj čini obrane.
Ni'e hrabrenom' Vladislavu
Viek u sarcu moć podnieti,
Liepu bojnicu i gizdavu
Da neredno vidi umrieti.
Spomenjuje nje jedina
I zamierna bojna dila, X
Sried bogdanskieh kad ravnina'
U pomoć je caru bila.
A i toliko ona 'e liepa
I u sardžbi i u gnjivu,
Da pogledom stienje ciepa,
I u ognju sgara živu.
Ni kraljević viek bi uteći
Od nje drazieh očih mog6,
Da neustavlja obzir veći
Sad željenje svoje mnogo.
Kriepku on misć ima ovu,
Da u nijedno vieku doba
Vitezu se Jezusovu
Želiet 'Turkinj' nepodoba ;
"A i ures drag sunčani
Od svć liepe vierenice,
Ki u sarcu gleda i hrani,
Neda mu ino želiet lice.
155
PIEVANJE DEVETO,
Bokolica ali veće
Videć ino da nemore, !
I da iz ove ima smeće <
Razsutje izit nje najgore.
Ze nikako neupasti
U polačke živa ruke,
Smiona gardi bez propasti
Ognje, mače, striele i like.
Pri slobodi smart nehaje, Ir
Tiska, i nazad tako uzmiče,
A_i kraljević neprestaje
Vapit, nitko da 'e netiče.
Nu nie puta već naprieda,
Vojska 'e pred njom, za njom rfka,
Što će? Kud će? da se proda,
Vladislav joj slavni vika.
Bojnica se netarpeća
Sva plam živi na ovo stvara,
Rieč joj izriet neda smeća,
Rukom samom odgovara.
Ali se opriet zaman sili,
Na nju jednu svak se puti,
Predat joj se 'e trieba, ili
Sasma ludo poginuti.
Tiem stegnuta s tieh neagod
U rieku se meće doli,
Štraplje uzgori plaha voda,
Kraj zamniva vas okoli.
160
QRMAK.
-
Na varh ona iz daa skače,
I na izmienu ruke od Mra
Bve što može barže i jače
Pruža, dfiji i prostira.
Plove jakno leka siba,
I gdie s druge strane pazi,
Da se od riseke kraj prigiba,
Sliedi, i na dvor harlo igzlasi.
Kraljević se slavni čudi
Nedobitno pazeć sminje,
I slobodu mnogu sudi
Od hrabrene Mogorkinje.
Tiem sried skupa svieh junaka
: Bpšrva 'e riečim hvali i slavi
Za podoban dar joj paka
Uhitjene drige odpravi.
Bojne konje, svietla oklopija,
I ostalo sve što ota: -
Štite, striele, kike, kopja
Šlje joj na č4s mje liepote,
Veleč: ,Da gnaš, mač, srieđ moje
Ki desnice vidi& sjati,
Jur se opasa za gospoje
Slobodivat, nehitati ;
Zašto za sve da turački
Btrah je i rasap naša sila,
Kraljević je svud poljački'
Štit i obrana liepieh vila'.“
165
170
PIRVANJE DEVETO.
Nu kG bojna dikla uza se '
Opet mile druge viđi, |
S tolikoga dara svu se
Panji, gubi, smeta i stidi.
U pameti misleć hođi,
K6 bi mogla zahvaliti;
Nu načina nenahodi,
Tiem ovako sta vapiti:
»Kraljeviću glasa mnoga,
Dobita sam ja đdobita,
Ne od oružja, nu od tvoga
Blagorodstva plemenita.“
.KG6 ovo reče, diže s vrata
Liep ogarljaj hitro sglobjen,
Vas biserom varhu zlata
I kamenjem draziem pobjen.
Slovima se on obtieče,
U kieh pismo štie se od sgara:
,Svak odstupaj na daleče,
Mogorskoga kći sam cara.“
Za uzdarje posla ovo
Vladislavu hrabrenomu,
Veleć, da ime svud njegovo
U sarcu će nosit svomu.
I da u napried nigda veće, *
Za harma se ukazati,
Proć karstjanim ona neće
: S drigam' svojim" vojevati.
174,
175
NSMAN,
Pak oružja na se stavi,
I na vrana konja skoči,
"Tere s družbom put upravi
K carstvu otčinu put iztoči.
Nu k iztočniem stranam svieta
iem bojnica liepa jaše,
Carni 'e hadunr eto srieta,
Kizlar-aga koga slaše.
Sparva joj se on poklanja,
Kako običaj turska prosi,
Pak u kratko bez kšarzmanja
Kaže glase, k6 joj nosi.
Veli: ,Od slavna cara Osmana
U iztok, gdie sad s vojskom ide,
O kraljice ti si zvana,
I ove druge, kć te slide.“
Sokolica na glas ovi,
Ki s veseljem sliša mlada,
Konja obratja na put novi,
Puti se uprav Carigrada.
Sried stravljena sarca svoga
Čas nemože mira imati,
Da joj cara ljubljenoga
Prie se željnoj nagledati.
Koga ni dug put, ni vrieme,
Ni ina ijedna stvar na svieti
Ni'e s prigodam' razlicieme
Mogla izet joj iz pameti.
>
Pievanje deseto.
pg
Šaddržaj: Vladislav oslobodivši od Sokolice zaplishjene go-
spodje, siede s njimi i sa svojim družtvom kraj rieke na
gosbu, kad eto dodje mu glas od otca, neka se prie noći
vrati u grad, jec se carski poklisar u Varšavi čeka. U grad
hodeć pieva mu putem nieki gospodičić piesmu o poslied=-
njem turskom ratu. Carski poklisar biaše se mnogo zadar
žć na putu; došavši bo do Kamenice uzboja se dalje od
guse, nego pošlje ulaka kralju, moleći ga za sigurnost. Kralj
mu dade stražu od kozakah, i tako dodje do Varšave, i on=
die na briegu razapne šator. Sutradan ulazi u Varšavu, i
nosi bogate darove. Dolazi u dvor kraljevski; tamo vidi
dva reda kipovah od starih kraljah poljskih, i podje pred
vieće. Tri su viećnice: Sborovski biaše odredjen da u sried-
vjoj poklisara zabavi, dok se odluči, što će mu se odgo-
Vorit,
Zatravljena Sokolica
Da prie vidi cara mlada,
S drugam' leti jakno ptica
Put bieloga Carigrada.
A Poljaci svi veseli,
I gospodje slobodjene
Na obilne su gosbe sieli
Pokraj rieke sviem studene.
Na č4s dana sriećna toli,
A u zdravlje kraljevića
Zdravice. se u okoli
Napijahu od mladića.
176
10
OSMAN
Još na slavu poljske krune,
Pod glas skladnish sačinaknh,
Rujna vina čaše pune
Služahu se od junaka.
Prodje zdravica, i u zdravje
.Bv6 kraljevske vierenice
Napio slavni Vladislav je
S čašom zlatnom sried desnice.
Veseo ostatak danjih časah
Lovci ovako čiem trajahu,
Česti glasi iza glasah
Kraljeviću dolietahu.
Ulak, najprie koi dodje,
Naviestio mu ovo biše, . “
Od Turkinjah k6 gospodje
Varšovske se zaplieniše.
Doni& drugi, kć 'e veseo
Kralj i s njime vas puk ini,
Da 'e Vladislav slavni oteo,
Kleta gusa što zaplini.
Harlo tekuć prispiš treći,
S njim poruka nasta ova:
Da s gospodom čas neckneći
Gre kraljević put Varšova.
A to prie noći neka
U gradu se nadje unutra;
Jer poklisar carski čeka
U osviet se biela jutra.
15
PIEVANJE DESETO.
K6 dobitnik od iztoči
zapovied otca svoga,
Na barzoga konja skoči
Naglo sliedjen od svakoga.
Gospoodičić mlad pred njime
Da od puta trud mu skrati,
Kliče glasom velicime
U ovi način popievati:
»Podiže se plaho diete,
Mlad car Osman s Carigrada
Na pogube, raspe i štete
Poljskieh poljah i livada,
Da čestitu krunu lešku
Babljom smakne i potlači,
. I pod tursku silu težku
Nje kraljestvo uharači ;
Ali istine buduć glase .
Kralj poljački veće čuo,
S neizmiernom vojskom da se
Car na njega podignuo,
Zapovidie, sa svieh. strana
Da vojvode sve najveće,
I gospoda ina izbrana
U varšovsko dodju vieće.
Gdie buduć se razumile
Turske sprave strašne odviše,
S mnoziem' silam' mnoge sile
Susriesti se odlučiše.
177
ila
OSMAN.
Poletieše zapoviedi -
Po prostranoj kraljevini,
Put Varšova da svak sliedi
Pod oružjem u barzini.
Da na vojsku svak se kupi,
Da se oprieti svi sjedine
Silnom' caru, prie neg stupi
Na podoljske pokrajine.
Sva se zemlja na glas ovi
Sbuča, sbuni i podiže,
Varve od svud vitezovi,
K Varšovu se svak približe.
Inostrane krune i knezi,
S kiem' Poljaci družtvo imaju,
S vojvodami i s vitezi
Na njih pomoć i oni ustaju.
Prosuše se stiezi svudi,
Trublje bojne glase daše,
Od razlicieh vojska ljudi
Na ravnomu polju staše.
Sinu svomu kraljeviću
Kralj šibiku nad sviem' poda,
A ime Karlu Hodkieviću
Od vojvode svieh vojvoda.
Sunčano se svietlo oko
Liepšieh vitez' nenagleda,
Svi jezdjahu u široko
Pod načinom skladna reda.
25
PIEVANJE DESETO
Zaletič se iz sievera
"Na iztočna ljuta zmaja,
I prostrie barza pera
Poljski or6 put Dunaja.
Slavna kralja vojska izbrana
Pod krili mu staše tada,
Cviet junačkieh leškieh strana,
I Krakova ures grada.
On mazovskieh preko poljah
Dodje ruske na granice,
Pak uprieči put podolja
Uprav tvarde Kamenice.
St&ni se odtle na krajine,
Gdi od Niestera rieka teče,
Ter pogleda iz visine
Bistriem okom na daleče.
Ali onudie od Dunava
Pazeć sletič siva ptica,
Gdie slavnoga Vladislava
Suncem sjahu vedra lica,
Veleći mu: Zapovieda',
Kud ću obratit barziem' krili,
Kud li kazat put naprieda
Nedobitnoj tvojoj sili?
Eto u staro Drienopolje
Otmanović izišo je
Na široko ravno polje
Taboreći čete svoje,
co
179
186
OSMAN.
Pače se je i odtole
Bam na konju it podigo,
Da bi tvoju, o sokole,
Nedobitnu dobit stig6.
Nu što velim? Nove glase
Kraljeviću ! čuj izbrani:
Prešo 'e Dunaj, približa se
Plahi Osman k ovoj, strani,
Eto moje bistro oko
Veće ga je ugledalo,
Polje mu je sviem široko,
Neizmiernoj vojsci malo.
. Zagiedi mu ti mostove
Preko Pruta i Niestera;
Jer s4m pogled vojske ove
Razbiena ga natrag tiera.
Cieni diete, s bojnom rati
Da se 'e umiešat sried junakah,
K6 u saraju vojevati
S kolom liepieh dievojakah;
Misli, iz lika vitezovi
Što potežu smartne strile,
Da su posmiesi i cielovi,
Kiem' ranjaju usti mile.
A zatočne ravne strane
Bojna polja sried zavade,
Parsi lierne i sniežane
Turkinjice liepe i mlade.
PIEVANJE DRSETO
Ah! čuj, u što diete uzda se,
Kad se *e na boj s njim spravljala,
Carica mu 'e zlatne vlase
Za tetivu Ika dala.
Veleći mu: Bladki brače,
Ti iz moga strieljaj prama,
Ja zlotvore tv& najjače
Pogledom ću sharat sama.
Ti desnicom tv6ćm hrabrenom,
Ja ću očima daždiet smarti,
Mahramieom pozlatjenom
Trudjahnu ti znoj otšrti.
U toliko i ti odpravi
Vojevodu sajdačkoga,
Da na moru razbie plavi
Nepriatelja silna tvoga.
On s Kozacim, od kieh sada
Glava je slavljen u dobiti
Do samoga Carigrada
Lasno sve će poplieniti.
Pače još će proć naprida
Vlas njegovieh vojnič&4ra',
Za izet tvardieh iz obzida!
Korevskoga tamničara.
S druge strane pod oklopjem
Radovilski knez otidi,
Ter na Vitoš s vitiem kopjem
Proz planinu staru uzidi.
183
OSMAN.
Nemaniću bud' Stiepanu
. Ti namiesnik krune carske,
Čiem pod tobom zemlje ostanu |
Barbske, raške i bugarske.
Zamojskoga, i najbolje
Još viteze makni sade,
Da na staro Nikopolje
Tvoj dobitni stieg usade. .
Tu se Marka Kraljevića
I Mihalja vojevode |
Još popieva bojna srića,
Bmienstva, junačtva i slobode.
Skokni konja po Kosovu,
Gdi ubi Miloš cara opaka,
A k bielomu Smederevu
Pošlji kitu tvieh junaka.
Duh da odahne, i počine
Ukopanich pepeo kosti
Gjurgja despota i Jerine,
Kieh zet Murat ožalosti.
Nu tvu vojsku nebrojenu
U dvie vojske prie razdili,
Ter na polju otvorenu
S jednom se opri turskoj sili, ,
A s drugom je iznenadne
S strane obkruži i zateci,
Ter smetene i neskladne
Glave sveži, puke izsieci.
F4
PIEVANJE DESETO.
Sbodi konja, uzmi veće
U desnicu kopje vito,
Bog je s nami, od tvć srieće
Nevierstvo je predobito.
Ni'egu od množtva Turak' sade
. Junaci se tvi prepali,
Jer da nebo odsgar pade,
Na kopjih bi ga uzdaržali ;
Nu su Turci izčeznuli,
Sieverne im zviezde priete,
Jer pogubu njih su čuli,
Kad na carstvo sied& diete.
Preko Carna Mora doni
Osman sablju varh karstjana':
Preko Carna Mora goni
Sad karstjanski mač Osmana.
Ča kraljević glas pun srieće,
I bogdanske zemlje ravne
Pod orloviem stiegom veće z
Čete uvede na boj spravne.
Suproć njemu car sarditi
Od sto vojskah s vojskom doje,
Kojoj nebi prebrojiti
Svi jezici mogli broje.
Na oružje se s obie strane
Dodje, i u buci vas sviet zamni,
Bdaždieše u ognju smartne rane,
Sve se smete, dan potamni.
183
Ha
60
65.
OSMAN.
Kon Niestera Niester veći
Turske karvi tu proteče,
I u nevierskom raspu i smeći .
Jedva s glavom car uteče.
A sad carski dobitniče,
Kraljeviću naš hrabreni,
Gdie zapada, gdie iztiče,
Sliedit smo te pripravljeni.
Ne od hlapah, ki na jata
Zatierani na boj hode,
Nu 'e tv& vojska izabrata |
Od vojvodah i gospode.
Ki svi vape: Pri Dunavu
Nestoj, nego prostri sada
Našu, tvoju, božju slavu,
Od iztoka do zapada.“
"Tako junak popievaše ;
Ali uz vedra kraljevića
Veće u Varšov družba jaše
Bvietlieh mladic' i mladića.
Svak se vidi od svud teći
Na vratieh ga svak je srio
S gospodjam' se veseleći,
Kieh on bieše slobodio.
Po prozorih sa svieh strana
Dievojčice liepe sjaju,
I od razlika evietja izbrana
Dažde obilne prosipaju.
,
10
PJEVANJE DESETO.
Hvale vas mu puk začina,
Star i mlad ga častit harli,
I kralj slavni slavna sma
Rado prima, milo garli.
A_i poklisar cara silna,
Buduć prošo sve Podolje
I sva ruska miesta obilna,
Na mazovsko dodje polje.
On se u gradu Kamenici
Bieše uzdaržć vele danah,
Što kozački tud vojnici
Vartjahu se sa svieh stranah.
Od njih guse neizrečeni
Strah u sarcu svom oćuti,
Zasve znaše, da otvoreni
Poklisarom svud su puti;
Još bo od onda paša pršđa,
I u težkoj osta smeći,
Odkad s kopjem na se ugleda
. Krunoslavu bojnu teći.
-Sumnji, i svedj mu sumnja čini
B uzroka se bojat. tega,
Kako ona, da se i ini
Upoznali nebi u njega.
"Fiem dokle se ulak vrati,
Koga u kralja poslć biše,
Nehteć napried putovati,
Odocni se on saviše.
18
286
15
OSMAN.
Nu k6 primi, da vojvoda
Nad Kozacim podoljskima
Uzdanu mu stražu poda,
KA ga u putu pratit ima,
I bez sumnje i bez straha
S družbom Kozak' vitezova
Na ravnine tad dojaha
Ne daleče od Varšova.
Na brieg jedan šator meće,
Konja odsieda, na kom jaše,
A varh njega i noć veće
Carni šator svoj steraše.
Tu počinu, dokli opeta
Na iztočna vrata biela
Jasniem stupom zora izšeta
Sva rumena, sva vesela.
Kralj poljački u toliko,
Nedobitni i čestiti,
Kupi u vieće sve veliko
Cviet kraljestva plemeniti;
A to u vedroj slavi neka
Sried vojvodah i sried bana
Na prestolju on dočeka
Poklisara cara Osmana.
Ki s naredbom tad podpunom
Bieše u mnogoj poslan želji,
Da s poljačkom slavnom krunom
Mir utvardi i utemelji.
85
PIEVANJE DESETO.
Ah! ovako s plahe ćudi
Nerazborniem smionstvom gine,
Nepriatelja tko nesudi
Za ono, što je do istine.
Eto usiljen car je oholi,
Poć u iztok spravan gdi je,
Da s darovim sad se moli,
Komu sabljom prieti prie.
Nesmije se ganut diete;
Još bo straši Prut ga rika,
nevidi sparva uviete
Nedobitna dobitnika.
Bieše sunce konje ognjene
Po nebeskom polju udrilo
Bried iztoči razvedrene
Zlateć zorno rumenilo.
S iztočnieh se stranah kada
Eto paša carski upazi,
Gdi od Varšova biela grada
U varoše liepe ulazi.
Sried prostrane kraljevine,
Jakno sarce poljskieh polja,
Stoi Mazovska mimo ine
Sve daržave liepša i bolja.
Na Visli joj bistroj rici
Varšov grad je varh i glava,
U sadanja doba u dici '
Dvor mu kraljev svietlos dava;
OSMAN.
Tu ko kralji prebivaju,
I mpnrestolja darže svoja,
I obćena se vieća staju
Ni od mira, ili od boja.
Pred Varšovom na livadi,
Ka ja u svakom ravna kraju, |
Vitezovi vidiš mladi
. Bojne konje gdie igraju.
= Pri vitežkoj toj zabavi
Man poklisar konja plaka
Iska od igre da ustavi,
Dokli u gradska. vrata ujakš:
Janjičarah sto naprieda
U šarkulah s porjem jaše,
Spaholjanah. peset ređa'
Tihiem jezdom sliediaše.
Opeta. ja broj, konjika
Varhu kopjak trepti vitioh.
Dug; ol mladisl+ pak djelića"
-S ragliciem. se. darim, kaše,
Kralja i slavna kraljevića
Otmanović kiem, častjaše..
“ Trieg. konjak: je: u povedu:
Arapakega. od. plemena:
Ognji u glađu, vikri u bodu,
Vidak. maorskieh bi tekli piena;.
95
100
PIEVANJE BESETU.
Suho im zlato sedla skova,
Saknefoče: biser niza,
Dragi 'e kami szied vjihova
Čela vidiet sunce iz blisa.
Triea lukovah s tarkačima
Nakitjenieh prebogato ; '
Zamieran je ures: svima,
Bve 'e drag kami, biser, zlato.
Jaš tzidgsti britieh sablja,
Kiem. ixmwaysenos iztok davwa,.
A s nebesak suneu agrablje
. Zrake svietla sviem naprava.
I tridesti robinjica:,
Zlato ist čiste. prama nađhodi,
Zora iz čela, a danicn
Iz očih im bio dan vodi
Pogleda su sve razbludna,
A_ obličja gospodična,
Liepota je njil: prečudna.
Božicarma sajakiem slična.
Mladosau ik. Vladislavu
Osman mlada car posila.
Za razgovor i zabavu
Sried pokoja draga i mila.
daše. pače našpaslie,
Konj pod njima ponosit. je,
Oko glave: ad smudie
Sniežani mu ves svit je.
190
105
OSMAN.
Bieli rigi carnieh . piega' 4
Zlatan Kavad svud mu rese ;
Do samoga pasa u njega
Sieda brada prostire se.
Na ,uzdi darži jednu ruku, .
Pri parsieh drugu hrani,
Kažuć u njoj svemu puku
Carski u zlatu lis poslani.
Vojvodah mu šes je okolo,
Kiem' naredi kralj ga sriesti,
Odieveni svi su oholo,
Svietla obličja, stavne sviosti.
Njih su konji vidiet taci,
Da netiču tle, čiem jezde,
. Pače rek' bi, hitri i laci_
Pružit će se sad na zviezde.
S oviem redom, u ovoj slavi
Gospoda ga družeć ova,
Poklisar se carski upravi
Kraljevskieh put dvorova.
Kraljevski se bieli dvori in
Dižu i vise put nebesa"
Ponosito k zviezdam gori'
Na prostoru puni uresa.
Na mramornieh stupieh, koji
Liep red kažu, svakolika
Naslonjena gradja stoji
Plemenita i velika.
110
115
PIEVANJE DESETO.
U prostrana vrata lipa
K6 se ulazi, u dva reda
Udieljanieh broj se kipa K
Starieh leškieh kraljah gleda.
Tako im umič hitrieh ljudi
Viešta ruka slike utvorit,
Da tko ih pazi, pazi, živieb sudi,
I da sad će progovorit.
S bieliem gnjezdom orlovime
Leh se u jednoj ruci objavi,
Darži u drugoj grad, kom ime -
Od našastja gnjezda stavi.
Dubrava mu je oko čela;
On bo iz dubrev' skupio je
U gradove i u sela
Puk, kom' ime poda svoje.
Krak se za njim pak udielja.:
Darži u rukah grad i ovi
Kraka svoga graditelja,
Ki s imenom i sad slovi.
Primislav se s štitim pazi
I s kacigom dubskieh korah ;
Oružjem bo tiem porazi
Ugre, i izagna preko gorah.
Leh se drugi vidi opeta;
Stoi konj uzanj; on bo steče
.Oblas, što u sva mlada lieta |
Barziem' konjim tiek preteče.
is
140
OSMAN.
Darži u rukah lik i stefle,
Kiem' obrani od cesarske
Velikoga Karla sile
Puke slovinske i ugarske.
Pjasto sliedi: ruka jaka li
Pod jarmom se još proslavlja,
Volovom ga sparva, a paka
Nepriateljim svojim stavlja.
Kip je za oviem, komu od kosi
Varh plećih se vlas prostira,
Kžrs u rukah zlatan nosi,
A u nebo oči upira.
Miesislav je ime od slave,
K6 u svetoj vodi umiesi, o,
Ko6j on parvi varh od glave
Prignu, i karstom čelo uresi.
Boleslav je sm za njime
Na prestolju s krunom sgara,
Ku s imenom kraljevskime
Parvi on primi od cesara.
Kon njega se pismo izdube,
Ruske vojske kG potlači,
Pomorance i Kašube
Primi, a Pruse uharači.
U odjeći kaludjera
Kažimir sa parvi udielja:
Još križ darži, kiem. zatiera
Kralj redovnik nepriatelja.
125
PIEVANJE DESETO.
Boleslav se pod oklopjem
Krivousti gleda i broji,
On na konju s vitiem kopjem,
I s pereni&m štitom stoji.
Vladislava otca svoga
Spried priliku darži od zlata,
Na štitu orla poljačkoga
S cesarskiem sried nokata'.
Stiezi, oklopja s mačim, s štitim
Pod lovorniem vise viencem,
I sve što ote predobitim
Prusom, Ugrom, Čehom, Niemcem.
S bieliem orlom stieg daržeći
Kažimiru 'e drugom slika ;
Tiem bo plešuć glavu smeći,
Ime dobi od velika.
Lauš pak je: zagarljena
Na štitu mu 'e Visla i Sava,
I dostojno narešena
Dviema krunam' jedna glava.
S druge strane pšrvi u redu
Kip se kaže plienim kitan,
Jagelon je po pogledu
Kralj i junak nedobitan.
Slava u vodi sdaždiš s nebi,
Da ga vlada vojujući,
Kad Vladislav ime sebi
Karsteć se uze, svo'e da kući.
Zvane Gundulića Osman.
ip4
180
135
OSMAN.
Na štitu mu 'e oklopljeni
Konjik, ki čiem konja teče,
Digo 'e u obie ruke ognjeni
Mač varh glave, da udre prieče.
Slavna otca sin hrabreni
Druži, silnom' triesku sličan:
Još mu iz lica siva ognjeni
Turski poraz, kiem je dičan.
Naličje uzanj stoi vitežko,
Mlada kralja mož' sviedočit,
Svija i stresa kopje težko,
A konj pod njim sad će skočit.
» Vladislavu,“ sgar se piše,
»Dobitniku slavnu carskom
Tretju krunu zviezde sviše
Nad Poljačkom i Ugarskom.“
Sablje, luci, kopja, štiti,
I plien je od svud, ki mu ostavi
Beg u gorah predobiti,
I car Murat na Moravi.
Od mramora pak je bila
Stup udieljan, pišu slova:
»Kralj dobitnik niemškieh sila,
Rasap turskieh vitezova.“
Na štitu mu 'e orć oholi,
Lis masline u kljunu ima;
»Kažimir sam,“ štie se okoli,
» Viernim, smeća odmetnima.“
140
Ne
PIERVANJE DESETO 195
Od bronca opet stoi uzgori
Kralja Alberta slika ulita,
Okoli joj svud su odori
Tatarina predobita.
Druga uza nju sva se bieli,
Pram pod krunom s&4m se carni,
Zlatno pismo odsgar veli :
»Kralj Lesandro blagodarni.“
Tretja uz ovu izdielana
Sliedi uzmnožna i velika
S krunom, s kćm je sgar vienčana
S maslinome lovorika ;
Veličinu kaže svoju,
Obraz svietli, pogled stavni,
S pismom: ,U miru i u boju
Šišman pšrvi kralj preslavni.“
Duga 'e zemlja, slava 'e dilja,
KA od imena raste svoga ;
Razbi Tatara i Vasilja,
Silna kneza moskovskoga. >
Šišman drugi stoi za njime,
Vedru sliku zlato odieva,
Od Augusta slavno ime
Ki ponovi, čiem kraljeva.
Or6 konjiku oklopljenu
Na štitu mu družbu čini;
On bo u viećn sdruži obćenu
Litvu k poljskoj kraljevini.
145
159
OSMAN.
Za ovom kralja i junaka
U ugarskoj je kip odieći;
8 buzdohanom ruka jaka,
Rek' bi, stoi još prieteći.
Pismo se odsgar zlatno gleda:
»Stiepan Bator“: ovo 'e dosta;
Slava ostalo pripovieda
I glas, za njim koi osta.
Od oružja sto'e gomile,
K&6 kralj vitez ot& i doni,
Kad moskovske razbi sile,
.I odmetne Pruse skloni. |
Prilika ova zaglavila JI
Bieše oba svjetla reda,
K6 tiem veleć: Preko dila
Mojih nije proć naprieda.
Mnozi kipi mnozieh kralja!
Medju oviem' jošte slida;
Ali ih kriju miesta dalja, e
Slike im se zpried nevide.
Krie ih miesto; nu zamani,
Ako im ime udieljano >
U slavnieh se dielih hrani,
Svemu svietu tiem je znano.
Nu k6 paša prebogata
Silna cara od iztoka
Na velika dodje vrata
Dvora svietla i visoka,
155
PIERVANJE DESETA.
Eta izmedju skupna puka,
Ki od svud varvi i islagi, , )
Tvardu stražu od hajduka
Pod ognjeniem' puškam' pazi.
Vitežkoga konja odsiede
Ba svom družbom, ter se veće :
Proz razlika miesta uzvede
Pred velika gori vieće.
Sried dvorovah, kiem' swe strane, :
Mnogi ures- pokrio je,
I.velike i prostrane
Tri viećnice redom stoje.
U najparvoj stat se vide
Sve mladići plemeniti,
Ki kraljevsku dvorbu slide
Za na svietle časti uziti.
U drugoj se kupe i staju
Plemići opet zrielieh lita",
Koji kralju na glas daju,
Tko uliezti k njemu pita.
Kralj u tretjoj, nada svima,
Veličinu k& prostira,
Poklisare svietle prima,
I od vladanja vieće sbira.
Ali u vieću u toliko
Dočim svište svak prinese,
Ter se odluči svekoliko,
Što odgovorit paši će se:
197
198
160.
OSMAN.
Sborovski se knez odpravi
Obran medju mudriem sborom,
Poklisara da zabavi
Plemenitiem razgovorom.
Ki se oglasio bieše odavna,
I prosuo svud besiede,
Da od silna cara u slavna
Kralja zacieć mira grede.
Svistli ban se diže time,
Kć6ga slave svudi lete,
I u viećnici sriednjoj s njime
U način se dvoran sriete.
a
=
fa
Pijevanje jedanaesto.
>a(g&»a
Saddržšaj: Viećnica sriednja u palači kraljevskoj u Varšavi
čudne je liepote. Zidi su obstarti svilom, na kojoj je vas
prošasti boj tako preizvarstno i živo izvezen, daje svakoga
Viteza poznati, Turčin se čudi tolikoj umietnosti, pozna sva-
koga od svojih Turakah. i želi znati takodjer imena poljač-
kih vitezovah. Tu mu kaže Sborovski redom junake, koji
su se bolje podnesli ; ali spazivši paša i svoju sliku medju
onimi, što su biežali; nehtič više od srama gledati. U to
bude pozvan pred kralja, gdie s velikom riečitosti mir ište
i dobie, pak bogato nadaren nputi se u Carigrad,
Viećnnica je sriednja u sebi
Te naprave, te lieposti,
Da tko je u njoj, viek se nebi
Nagledao od milosti.
( Bogato je narešena,
. Pokriva je sa svieh strana'
Svila zlatom izpunjena,
Na razlike slike tkana ;
Su bo iznova slavna sgoda
Dobiti se lanjske složi,
Koja Turcim prikor poda,
A Poljacim č&š uzmnoži.
10.
OSMAN,
Izvarsnosti svak se čudi:
Nebo je odsgar, zemlja okolo,
Stiezi, trublje, konji, ljudi,
Silna oružja, bienje oholo.
Car se gleda, plaho diete,
Gdie se dig6 s Carigrada
Na pogube, raspe i štete
Poljskish poljah i livada
S njim se pazi oružana
Množ nesgledna na sve kraje;
Gubi ime polje i strana,
Što oko vidi, sve vojska je.
Ali opeta glasoviti
Poljački se kralj objavlja,
“Za kraljestno obraniti
Gdie prot caru vojsku spravlja.
Svud se paze barzi ulaci
Harlo obtiecat svaku stranu,
Da u red skaču svi junaci
Krune obćene na obranu.
. Letiet gledaš zapovledi
Po prostranoj kraljevini,
Put Varšova da svak sledi
Pod oružjem u barzini.
Vidiš on čas na glas ovi, >
Gdie se zemlja sva podiže,
Gdi od svud varve vitezovi,
Gdie se oružjem sve užiže;
15
PIRVANJE JEDANARSTO.
Gdi inostrane krune i knezi,
S kiem' Poljaci družtvo imaju,
S vojvodami i vitezi
Na njih pomoć i oni ustaju.
Gdie se mnoga vojska sbira
Varhu polja sviem široka,
I gdie se orlov stieg prostira
Proć miesecu od iztoka.
Nu poklisar sve ostavi,
I uzč pazit k onoj strani,
Gdie s oružjem stoje u spravi
Turci se udrit i Karstjani.
Velike se vojske dvije _
Varhu ravna kažu polja
Kraj prostrane Bogdanije |
I granicah od Podolja.
I tako su po načinu
Izatkane sćj daržave,
Da tko ih gleda, za istinu
Scieni, da su zbiljne i prave.
O Kkrajih polja od rati
Prut i Niester gledat slidiš,
I akoć oku vierovati,. |
Romon čuješ, ti&k im vidiš.
S jedne strane tu pazi se,
I bez svarhe i bez miere
Turska strašna vojska gdi se
Jakno miesec na luk stere.
202
20
* OSMAN.
S druge vojska od Poljakah
Sviem se kaže liepa kita
Od hrabrenieh od junakah
Po izboru skladno svita.
I toliko slične slike
Tkalac hitri svemu poda,
Da ne samo svak prilike -
Pozna od vvitez' i od vojvoda!
Nu se u svemu ti biliezi
Od istine još gledaju,
Da bi rek6ć: Trepte stiezi,
Buče ljudstva, konji igraju.
Pače se oko dotle vara,
I poznanja svačia gube,
Da gdie bubanj svaki udara,
Čuješ, i gdie trublje trube.
Izvarsnostim sieh.naprava
Vas zapanjen paša ostaje:
U istinu se upoznava,
I mni, u vojsci opet da je.
Snebiva se, da toliko '
Ruke umarle hitro vezu ;
Tiem je ovako on pokliko
Sborovskomu svietlu knezu:
»Tko bi, slavni vojevoda,
Toli umietan medju vami,
Da besiedu i duh poda -
Oviem martviem prilikami ?
25
PIEVANJE JEDANARSTO.
Oružja ova tko osnova
I lanjskoga boja sile?
Ah! jesu li čuda ova
Ljudske ruke učinile ?
Eto pazeć vojsku našu,
K6 je mnoga veličina,
Svakoga u njoj poznam pašu
I Turčina po Turčina.
Još kad bi mi moglo biti
Poznat i one sriećne puke,
Kiem je caru odoliti
.Od junačke išlo ruke;
Ter bih čuo od svieh ime,
K6 svieh vidieh vojevati,
Nebih mogć u s6j vrime
Draže stvari ja slišati. -
Na ovo dvorno uprašanje
Od careva poklisara N
Knez, ki dielim svud slavan je,
U ovi način odgovara:
»Dobrovoljno tvoj milosti
Ja ću kazat, paša izbrani,
Narode one, s kieh krieposti
Kraljestvo se naše obrani ;
Nu vitezi tko su koji,
Razabrat je trudno imena,
Gdie sva u skupu vojska stoji
Taborima obgradjena ;
85
OSMAN.
Tiem pogledaj, gdi iz tabotah
Van izišla sva se odkriva,
Otvorenieh varh prostorah
ekat cara suprotiva,
Taj čas carski paša obrati
Tihi pogled stavna obraza
Poljsku vojsku razgledati,
Gdie mu slavni knez ukazi.
Sunčano se svietlo oko
Liepšieh vitez' nenagleda,
Bvi na čete u široko
Sliede-u način bojna reda.
Nu poklisar čudom novim
Snebiva se pazčć paka
Pred ovacim vitezovim
Za vojvodu pustinjaka-
Zagunjastio i zarasto
Ovi u kosah vas se vidi,
Pestarano lice i tmasto
Kaže od kože suhor blidi.
Obie mu sa noge bose,
Darži u rukah križ razpeti,
A konopom opaso se
Po oštrom ruhu od kostreti.
Oči s njega čas nesmeće
Zapanjeni Ali-paša;
I nemože sarcu veće
Odolieti, da neupraša.
PIEVANJE JEDANAESTU
Sborovskomu veli time:
»Iko je oni, gospodine,
Ki ide parvi preda svime,
A porušen nad sve ine?
U čovieku poharanu
I satrenu onoliko
Ki ste ufat mogli obranu,
Gdie na bienje se ide priko?“
Posmiehniu se tiem riečima
Knez, i ovako odgovori:
»Neboji se, tko pravu ima
Vieru u Bogu višnjem gori.
Od koliena plemenita
Gospodičić jedan je ono,
Ki pogardi slavu od svita,
A. obra bitje sviem priklono.
Blaž na ime on se zove,
I od iztoka do zapada
Od svetinje glas njegove
Po narodieh leti sada ;
Na svak čas bo kroz veliko
.Dielovanje od čudesah
Kaže svietu, on koliko
Drag je kralju od nebesah.
Po pustinjah nag dočime
Isukarsta naga slidi,
Medju carom i našime
Kraljem sgode sve previdi.
OSMAN.
Tiem noseći križ u ruci
S kraljevićem na boj dije,
I gdi oružjem ini puci,
On molitvom vojev6 je.
Nu besieda moja ova
Sasma duga da neizlazi,
Od poljačkieh vItezova'
Sliša' imena, slike pazi.
Gleda' onoga, ki sried štita
U verigah darži lava,
A od zelena perja svita
Na glavi mu stdi dubrava,
I odieća mu sva 'e zelena,
K6m oklopje sgar pokriva ;
I konj zelen oka ognjena,
Rek' bi, pod njim munja 'e živa;
Radovilski knez ono je,
Vodi tri čete iz daleče
Iz najdaljih daržav', koje
"Val Niemškoga Mora obtieče.
Oni, oklopja ki oblače,
Za vojvodom ter najprie
Nose kopja, pašu mače,
Konjici su od Prusie.
Pazi opeta družbu ognjenu,
Ka za njima gre smiono,
S puškam' duziem' na ramenu,
Pomoranci sve su ono.
PIEVANJE JEĐANAKESTO.
Nakon njih su tvarde čete
Livonskieh iz prostorah,
S puškam' i one, rek' bi, lete
Jak ognjeni tries varh gorah.
Ali gledaj, pak vojnici
Litvanskoga knežtva sliede,
Svi na konjih kopjanici >
Pod oružjem bieliem siede.
Glavu imaju Pac-Stiepana
Velikoga kanceljera, |
Jaše junak konja vrana ;
Vran štit, i vrana ima pera.
Vojvodu opet pazi onoga,
Ki igra konja sviem velika,
Staroste je poljačkoga
Sienievića ono slika:
Modriem perjem vitez mili
Vedro 'e čelo nakitio,
A u pozlatnoj modroj svili
Na ugarsku vas se odio.
Za njime se dio s kopjem,
-Dio s likom vitez' sdruža:
Radogostje pod oklopjem
I Smolensko njih oruža.
Vojničarah vidiet još je,
Kiem su oružja ista i snaga,
Podliesje ih i Pološje
Iz bližnjieh šlju rusaga':
60 .
65
USMAN.
Gled' onoga, ki u desnici
Vitiem kopjem rek' bi trese,
A na zlatnoj mu ugarštici
Žuto perje prostire se;
Zlatne mu su i odieće,
Zlatne konju sve naprave,
Ki se pod njim u skok meće
S perjem žutiem varhu glave;
Vojvoda ono slavna imena
Zamojski je ban hrabreni,
Ki Tatara razb) ognjena, |
I u plienu mu plien zapleni:
On za sobom tri razlike
Vitezovah varste vođi;
Gledaj, kć su njih prilike,
S kiem li oružjem svaka hodi.
Zamosci su ono varli,
Kiem varh glave lete krila,
I konji im su s kriliem harli,
A oružje lik i strila. |
Vučiem' kožam' su oda svudi
Sebe i konje sve prikrili,
Ter od konjah i od ljudi
Vukovi se učinili.
Za. bojnicim plasim ovim
Volinski se ono staju,
Bridke vučce pod lukovim
I kopjače svi imaju.
10
PIEVANJE JEDANARSTO.
A u košuljah kiovski puei
Od gvozdene pak su žice,
Harbe i štite nose u ruci,
A na pšsu siekirice.
Nut onoga, kćm kaciga
Sniežaniem se perjem kiti,
A i konj pod njim bielji od sniga
Rek bi, sad će poletiti.“
»A Mikleuš ono li je
Ban Senjanski? priuze paša,
»Ja ga poznam, on najprije
Na oružja udrl naša,
I ovdie s konja sniežanoga
Ognjen junak p4li očima,
Jer ta je sila u njem mnoga,
Da mu i od slike strah se ima.“
Odgovori knez hrabreni:
»Ono je, ono, štit mu pazi,
Na komu je plam ognjeni,
Gdi iz sniežane gore izlazi.
Pod klobucim kamiljevcim
Kraičnici za njim jašu,
Bielorusi s Podoljevcim
Puške nose, sablje pašu.
Ali u nebu razvedrenu
Prie bi shroio sitne zviezde,,
Neg vojvode po imenu,
Ki za oviem' opet jezde;
OSMAN.
Jer nije u poljskoj zemlji toga
Miesta mala ni velika,
K6 vojvodu neima svoga
I osobna plemerika.
I svi, 'er hoće to zakoni,
Od kraljestva za obranu
. Kad vojuje kralj, i oni
Triebi "e na boj da ustanu.
Tiem' četami, koje sliđe,
Svietlje slike tkalac poda ;
Svi bo u njih, ki se vide,
Plemići su i gospoda.
U bogatoj ono odieći
Mazovska se četa resi,
Čorde o pasu, a niz pleći
Vise ognjeni samokresi.
Kalpake im rese risi,
Modre odieće srebro okoli,
A niz lievo rame visi
Ris pod lievu ruku doli.
Opet leškieh vitezova!
Mlados liepiem jezdi jezdom
Iz miesta, u kom s gnjezda orlova
Leh grad parvi zazva Gnjezdom.
S njima u pored od Poljaka
Gledaj drugu družbu mladu,
Odkli stari Krak od Kraka
Poda ime svomu gradu.
x
PIEVANJE JEDANAESTO.
U povodu tri jedeka \
Svaki uza se vitez darži,
A konj pod njim željan tieka,
Rek' bi, skače, puha i harži
Za ugaršticam' zarudjenim'
Trepti perje šarovito,
Visi kaplan pod ramenim,
Stoi u ruci kopje vito.
Čorda o bedri, štit o pleću,
Dva na sedlu samopala,
Sgar oklopje, a za odjeću
Dostegnice svione od zdala.“
»Dosta, svietli gospodine,
K6 se čudo meni odkriva!“
Kliče paša, ,do istine > 2
Kraljevića vidim živa;
Sried gospode po izboru
On na konju jezdi bielu,
Dobit nosi u pozoru,
Srieću u ruci, slavu u čelu.“
Knez priuze: ,Ono 'e slika,
Kć6j se u suncu ime udielja,
Iztočnoga dobitnika,
Sievernoga branitelja.
Ah! pogledaj u prilici
KA mu uzmožnos sja velika!
Mač na p4su, a u desnici
Od gospodstva stoi šibika.
đ1t
sit 4
90
OSMAN.
Oklopja se zlatna od sgora
Pod grimižniem plaštom rese,
Sunčaniem ih zrakom zora,
Tako sjaju, svičh naveze.
Štttnika mu dva su okolo:
Nosi jedan bat zlatjeni,
Drugi, trepteć perje oholo,
Kacigu i štit s njom perćni.
Dvanaes konjah, dvanaes vila'
Bojnom se igrom pred njim diče,
Ptica, munja, vihar, strila
Barzine im nepretiče.
Starca onoga uzanj gleda
Zagašenoj u haljini;
Stavan obraz, brada sieda,
Poštovana sviem ga čini:
Ono Karlo Hodkiević 'e
Vojevoda slavni od Vilne,
Komu poda kralj i viće
“Nad svom vojskom časti obilne.
Ah! njegova slika u tkanju
Stekla izvarsnos toliku je,
Da bi rekć pazeć na nju:
I sad misli i svietuje.
Pazi uz njega zatočnicu,
KA pretieče dielim. slavu,
Korevskoga vierenicu,
Nedobitnu Krunoslavu.
“AQ
to
95
100
PJEVANJA IEDANARSTO. ši
Nje konj zlatni sliku prima
Od sunčanieh konjah s nebi,
Pokli vele svietlje ima
Sunce od sunca on na sehi.“
»Dobro poznam,“ paša veli
nJa bojnicu slavnu svuda;
Oči su je m6 vidieli
Veće putah ne bez čuda.
Nu ono ži, svistli kneže,
Milosti je vaše slika,
K4 na ljubav. svi priteže
Barca oholnieh protivnika" ?
Perje rumeno i rumena
Varhu oružja sgar naprava,
I zrak lica ragvedrena
Svakomu se poznat dava.“
pSlika 'e ona od jednoga,“
Knez s posmiehom miliem veli,
»Priatelja draga tvoga,
Ki te služit u svem želi.“
»Da oni ostali tko su veće,“
Priuze paša, ,ki uz v4s hode?“
Odgovara knez: ,Najveće
Od kraljestva vojevode.
Čelj4d sviesna i krleposna,
U slobodi ka boravi,
Druge uzde ter nepozna,
Neg ki sama sebi stavi.
a14
105
OSMAN.
Gledaj, k& se svi ponose
Odieveni prebogato,
Ter varh svile pošyen nose
Dragi kami, biser, zlato ; .
Bieliem perjem glavu kite,
.Pod kavadim nože darže,
Pašu sablje plemenite,
Jašu konje vietra barže,
Ali uprav sad k onomu
Ti vitezu oči svarni,
Ki stoi s kopjem i u bielomu
Oružju se vas srebarni;
Srebarna mu i perja su
Na kacigi, k4 mu vise,
Srebarn mu je mač na pdsu,
I konj pod njim srebarni se.
Altanskoga kneza obličje
Ondi 'e ono izatkano ;
Gdie zapada, gdio iztiče,
Njegovo ime svud je znano,
U zastavi od junačke
Vojske on jaše najposlije,
Niemške zemlje i franačke
Za njim izbor hrabreni je;
Nu opet vojska od Kozaka
Pazi, gdie se na se kupi,
Koj se opriet nije jaka
o Ičia sila, gdiegod stupi.
110
115
PJEVANJE JEDANAESTO. 218:
Peset tisuć' njih je u broju,
Svi su izbrani vitezovi,
Nepriateljski strah u boju,
Vihri, gromovi i trieskovi.
Gled', oružan vas ognjeno
Gdie Sajdački gre pred njima,
Carvenu odieću i c&rveno
Za ugaršticom perje ima.“
Jur knez dospie, čiem na kraju
Od viećnice s jedne strane
Veće i čete dospievaju
8 liepiem redom izatkane.
Nu opet paša uze iz nova
Stranu drugu razgledati,
Na k6j tkalac hitri osnova,
Vojska s vojskom gdie se rati.
Jakno zlatna dva oblaka,
U k& upira sunce ć6d lita,
Sjaju puni zlatnieh zraka,
Zviezda' 'e liepos s njih dobita.
Ako s bukom u kć doba
Zavie siever ledeni se,
Z trieskovieh, u gradu oba
Carni ostanu, stamne svi se:
Tako i obie vojske toli,
Kć su uresne odprie bile,
Liepi su ures u oholi
Strašni pogled obratile.
OSMAN. .
U strašivoj sve je slici,
Sve se stira, sve se krati,
Padaju konji i konjici
Živi, martvi i duhaži.
Triesi umarli sve užižu,
Sve obujmiva mlaga carna,
Oblaci se strielah dižu,
Grad ognjenieh pada zarna'.
Svud oružja sjaju varla,
' Puške, kopja, sablje, mači,
Sgadjau parsa, kolju garla,
Sieku glave, sve se tlači.
Usried boja nesmiljena
Kraljević se gleda parvi,
Gdi u slici triesga ognjena
U potopu sja od karvi
120 U okoliš se varti i vije,
. Put prostrani sried tieskote,
Vitiem kopjem sarca bije,
Bridkiem mačem žnje živote.
Svačia. sablja nanj se sdruža ;
On svieh srieta, svieh zatieče:
Konje, ljude, stiege, oružja
Karši, lomi, hArve, sieče.
Bez pokoja, bez umora
Siemo tamo teć se vidi:
Martacah je pod njim gora,
Svud bieguće Turke slidi
125
PIEVANJE JEDANAESTO.
AP se i Osman car opeta
Pazi, gdie sve na boj tiera,
Pobiegućstvo njega smeta
I neposluh i neviera. .
Napried slike, koje stahu,
Bram gledati paši neda;
Jer medju oniem', ki biežahu,
I priliku svoju ugleda.
Nu u to dodje i glas veće
Sborovskomu svietlu knezu,
Da poklisar i on u vieće
Pred slavnoga kralja uliezu.
Na prestolju kralj uresnu
Varhu zlatnieh sagah sieva,
Biskupi mu svi ob desnu,
A vojvode siede s lieva.
Ali od njih svieh više
Polag otca slavna svoga
Bio kraljević slavni biše
Na st6ć od zlata kovanoga.,
Za veliko čudo u sebi
Pismo staro nam donese,
Što niekada dva na nebi
Sunca ujedno vidješe se;
Nu poljskoga posried vića
Eto i naša paze doba
Kralja i mlada kraljevića,
A od sviela su sunca oba.
180
135
OSMAN.
Tiem poklisar k6 približa
Pred prestolje kraljevsko se,
Poklanja se i poniža,
Jak zakoni turski prose.
Veličanstvo vedra obraza
Kralj nanj svarće, čiem ga prima,
I rukom mu miesto ukaza,
Varhu koga siesti ima.
Siede paša; nu opet usta,
I, k6 carski s parva doni
Lis na glavu pak na usta,
Kralju prinič ga i pokloni.
Kralj velikom' kanceljeru
Predava ga, ki štie u njemu,
Poklisaru da kralj vieru,
Štogod reče, pod4 u svemu.
Ki ovo čuvši, oči gori
Diže k slavnoj leškoj kruni,
I ovako progovori,
Da željenje carsko izpuni:
»O dostojni varh svieh kralja
Kralju! da ti 'e srieća u ruci,
I da ti ova miesta i dalja
Klanjaju se i svi puci.
Blagodari svakčas Boga ;
Jer pod suncem krune nije,
Ku ććs gleda toli mnoga,
Da viek take nebi prije.
140
PIEVANJE JEDANARSTO. 210
. Eto tebi samomu je
Odlučena slava ova,
Da car silni, ki stoluje
Varh prestolja Otmanova,
Svemogući car od cara,
" Ki navieštat obći boje,
Za mir pitat poklisara
Ovi parvi put posle je.
Čudno čudo, što se vieku
. Do današnji dan nesgodi!
Car, pred noge koga teku
Za mir iskat svi narodi,
Veličanstvo svć potište,
Spasa sablju, k6m sviet vlada,
I priateljstvo i mir ište
Od tvć krune same sada.
On sried boja odkad prika
Tvieh junakah kriepos gleda,
Za moguća i velika
I scieni te i spovieda.
Tiem obćene žaleć štete,
Prie neg ste se hudje smćli,
Opet družtvo i uviete
Ponoviti stare želi.
A ii kletva hoće teška,
A i tako sudjeno je,
Da turačka kruna i leška
.U viečnomu miru stoje. |
175
OSMAN.
Jer g českoga zasve Praga
Da je izagn6ć odmetnike,
Još ih tiera, još podlaga,
I s njimi ima boje prike.
A kralj španjski, ako u njega
Ti se ufaš, daleko je;
Medju vami preko svega
Svieta strašna mćra stoje.
Ali i Španjska 1 Franačka.
Da ti u pomoć bude doći,
Jeda kruna tv& poljačka
Bahranit se tiem će moći?
Jeda bojne Poljake će
Tudje vojske sačuvati,
Kad se izgube oni veće
U karvavoj sparva rati?
Da li tudji vitezovi
Hoć kraljestvo tv6 -da bljudu, '
Kad izgubit s njim njegovi
I svoj isti život budu?
Znaj, o kralju, gdie se jednom
“Turski miesec igda unese,
Ni'ednom sgodom, silom ni'ednom '
Iznio odtole vieku nie se.
A irieč je: Gdie kopito
Konj turački jednom stavi,
Da to miesto viekovito
Neporaste veće u travi.
PIEVANJE JEDANAESTO.
Ali hoću, da 'e ta srića.
Po milosti danoj sgara
Tvoga slavna kraljevića,
Da bi dobio opet cara;
180 Nu još i to kad bi bilo,
Kat bi od toga koris stekć6?
Jeda bi se prodiljilo
Tv6 kraljestvo na daleko?
Ne, ne; nu bi sama ostala,
Jakno lani, i opeta
Tebi jedna tašta hvala
Od pobienieh turskičh četa',
Razmi samo jedno ime
Od pogibne sviem dobiti
Ti u ijedno nebi vrime
Drugo mogć steć na sviti.
Pače i ta bi dobit ista
Bila rasap ovieb strana'
U došastju sried tvieh mista!
Od oružja inostrana.
Ah! da li ćeš za ime jedno
Ti od prazne tašte slave
Poharati nepravedno
Inostrancim tvć daržave? |
185 A i razumnu ni'e potriebe
Spomenjivat, što se sgodi,
Tko na pomoć jače od sebe
U kraljestva svoja uvodi. .
Ivana Gundulića Osman.
190
OSMAN.
Car: na jednom carstva kraju
Kad s oružjem na boj skače,
Strane mu ine počivaju, .
I obilne šlju harače ;
Ali na boj suprotiva
Caru čiem tv4 kruna ustaje,
K4 daržava tvi počiva,
.K6 li € miesto harač daje?
Svak se u iniru čestit zove,
Obilnos je, gdie mir stoji:
Mir kraljestva i gradove
Bdarži, uzmnaža, vrieži i goji.
Oganj užeć lasno 'e svima;
Nu kad sve njim plane veće,
Znat nie; goriet koliko ima,
Uduhnuti gdie li se će:
Tako lasno 'e boj početi;
Nu koliko dug će biti,
Na čem li će pak dospieti,
Ni'e moć toga previditi.
Ali, o kralju, mudar ti si,
I previdiš i vieruješ, .
Da ti o dlaci kruna visi,
Bve što s carom uzvojuješ. -
Nu ako te 'e boja želja,
Ter nemariš počivati,
Imaš hudjih nepristelja',
Na nje oružja tv& obrati.
195
PIRVANJE JEDANARBTO:
Otčinstvo ti 'e švedska kruna
S dviema druziem' sadružena,
KA ti od dunda, zlobe puna,
Bi nepravo ugrabljena.
Od Gustava: bratučeda
Što ti se ote, podj otimaj,
Bvaki 'e razlog, tvoga neda',
A tudjega neuzimaj.
Na susiedstvu moskovskoga
Carstva ti je veličina,
KA bi od tebe i od tvoga
Predobita slavna sina:
* Pošlji istoga Vladislava
Opet s vojskom k tomu kraju
Na ostatak od daržava',
.K6 ti posluh još nedaju.
> Pod imenom ti od cara
Da gospodiš sve do skora
B Hvalinskoga 'odisgara
Do Niemškoga doli Mora.
Zato, o kruno, kojoj sriću :
Nad sviem' krunam' Višnji 'e pod6,
I ti o slavni kraljeviću,
I vi ostala sva gospodo,
Ako unapried boj smioni
Od koristi ni'e ikomu,
> Da mu od raspa, najliše oni,
Ki se čini na svom domu ;
8*
2217
200
205
OSMAN.
I ako vam s druge strane
Visoke se česti kite,
I velika dobra hrane,
Kad mir s earom učinite: RK
Mir, ki vam se šlje od cara,
I ki želi svak i žudi
Varh svieh častih, varh svieh dara,
Ugodno vam primit budi.“
Ovdie paša dobesiedi, .“
I na govor svoj naredan
Medju svietliem' :banim sliedi
Lak i kratak žamor jedan.
Svaki od njih -u obličju
Veseo se sviem razbira
B navieštenja, koje priču
Od prijazni carske i mira.
Pun kralj Šišman slave i dike
Veće putah oči obrati,
I u čelo sve :viećnike
.Oko sebe sta gledati.
Tiho stavniem' pak riečima
Odgovara poklisaru :
nPrijazan se od nas prima
I žudjeni mir šlje caru;
Naviešteno cieća toga
Od našega bit će tebi
Kanceljera velikoga,
Uvietovat sve što 'e triebi.“
PIEVANJE JEDANAESTO.
Presta slavni kralj ovdira,
A paši se u čas isti
Sparva uvjeti štiše od mira, >
Pak za cara daše listi.
Prima ih rado i veselo
. Paša, i miran sviem se odkriva,
210
I za veću čas na čelo
Postavlja ih i celiva.
«Poklanja se pak, i cića
Ugodnieh jur oprava'
Kralja i slavna kraljevića
Slavi, i vieću. hvale dava.
Ali 'e i paša opet bio
Hvaljen, častjen i darovan:
Šestoperac je dn primio,
Vas u suhu zlatu okovan ;
I bogata. i velika
Naprava mu e vidiet 's dvori,
Ručica mu svakolika .
U kamenju dragom gori.
Druge dare nebrojene |
Caru od kralja još odnije
Od bogatstva bez prociene,
Od liepote, 'ku izriet nije.
Dragi kami, zlato i ostalo
Što 'e tu, tko bi viek izpis6 ?
Bolje 'e mičat, neg riet malo,
To nadhodi svačiumis6.
230
OSMAN,
Nu s oviemi darim tada
Ali-paša: k6 se odpravi,
B družbom uprav Carigrada
Najbarže se na put stavi.
Pievanje dvanaesto.
“BA B)o$->
Šaddršaj: Ali-paša dodje iz Varšave u Carigrad. Krunoslava
tati silno blago, da nadje Korevskoga. Stražu nad njim
maše Rizvan-paša; u ovoga biahu dvie dievojke: kći mu
Ljubica i sinovkinja Kalinka. “ Od ove. posliednje razabere
noslava s velikim mitom, u kakvom se bitju nalazi Ko-.
reyski, Podje na to Rizvan-paši; javi mu se kao brat Ko-
Tevskoga, i ponudi mu, da će ga na zlatu izmierit, ako joj
ga dade na'odkupe. Rizvan joj obeća, da će gledat u ca-
ra, da ga oslobodi, a u toliko da su joj otvorena vrata od |
tamnice, ako hoće, da se s njime što razgovara. Krunosla-
Va se prevari, pohodi tamničara, i osta u sužanjstvu.
. Da poklisar caru mladu
Mir donieti bude prije,
Iz Varšova k Carigradu
Putujući miran nije;
Nepotćži, nu ga tiera
Želja oglasit kako uzoči
Družtvo sunca od sievera
I mieseca od iztoči.
Sada jedne, sada druge
Konje jaše na promienu,
Probijući strane i luge
Po ravnini, po kamenu.
132
10
OSMAN.
Po najprečem putu upravlja,
I u Carigrad barzo ulazi,
I što nosi, svak. se stavlja,
Tko mu na obraz veseo pazi.
Podizat se glas počina,
Raste govor, svak besiedi,
Da od Poljaka do Turčina
Mir žudjeni veće sliedi.
Svak uživa, tko ovo čuje,
Star i mlad se tiem veseli,
Vaskolik se puk raduje,
I s toga se čestit veli.
Ali rados veću i dražu,
“1 veselje bez prilike
U pogledieh svojieh kažu
Turske ljubi svekolike ;
Jer ni'e veće čeznut njima,
S ih nebi razdielila
gospodari ljubljenima
Poljat oga boja sila.
Nu u veselju obćenomu
Sama odkriva jad sried lica,
I u životu čezne svomu
Korevskoga vierenica,
A to, 'er samo nedohode
Njoj u glasu mira obćena
Mimi glasi od slobode
Gospodara nje ljubljena.
15
PIRVANJE DVANAESTO. 2338
%
Nepočiva kratka časa,
Svud se tuče, varti i vije, '
Ište i sluša: ali glasa
Ni priglasja čut joj nije.
ije sve ino, samo ovo
Neču'e, što čut svedjer hlepi,
Tiem skončanje svak čas novo
Njoj tre i hara ures liepi,
Kopni, uzdiše, stine, gori,
Ciči, plače, cvili, tuži
Jak garlica, k4 u gori
S draziem se svoim razdruži, .
Bez svakoga tere veće
Tako ufanja tužna ostaje;
Tolike joj rastu smeće,
Da za život malo haje.
Ona odkada najprie cića
Zaplienjene svć ljubavi
Od mladjahna Ugričića
Mužku odieću na.se stavi,
.. Pače u turskom, Carigradu
Odkad pod tom mirnom slikom
Nju bojnicu krije mladu
Ljubav vlasti sv6m velikom, :
Viek neštedi& zlata i blaga,
I od prociene sve što skupi,
Vierenika mila i draga
Da iz težka robstva izkupi,
sA
20 -
OSMAN.
Proda daržave i gradove,
I gospodstva sva vlastita,
I darove na darove
Sla, i mita varhu mita.
Ali zasve nebrojena
Da bogatstva prost i strati,
Nadje se u svem prevarena,
I u ništa joj sve se obrati;
Predobit bo mlada vieku
“Tiem ni'e mogla, ni mogaše
Nemilosno sarce i prieku
Ćud varloga Rizvan-paše,
Ki svedj straže i zatvore
Na tamnici od nje draga
Većje, jačje, tvardje i gore
I uzmnaža i prilaga.
Imaše ovi.Turčin hudi
Na dvorovieh svoga doma
Dvie diklice blage ćudi,
Drage u svem, liepe veoma.
Lica su u obie njih rumena,
Bunčane oči, kose od zlata:
Jedna mu je kći rodjena,
A nepuča. druga od brata.
Jedna lieta su one i ove,
I diela, u kieh traju vrime:
Ljubica se kći mu zove,
Kalinka mu 'e nepuči ime.
25
PIEVANJE DVANARSTO. 235
U dne, u noći, lieti i zimi
Bvedj. su ujedno drige mile,
Tako su se medju njimi
Od malahna zaljubile.
Nije otajstva, stvari nije, |
Ova onoj ki bi skrila;
ivu, k6 da je obie dvije
Jedna majka porodila.
Ovieh liepieh dievojčica'
Bećir-hadum stražnik biše,
Pogrešpana stara lica
.. Sbabljen carnac, gard saviše.
Nu za sve to usti bliede
Rumenilom jošte masti,
Marči i lašti dlake siede,
I od obraza suhor tmasti.
Kami drag mu iz bisera m.
Na usnah visi i na ušiu';
Carne parste od svudiera
Parsteni mu zlatni kriu.
Jasni ogarljaj, ki mu iz nova
. Vrat žilavi narešiva,
Od zlata se suha skova,
Vas kamenjem draziem siva.
Od Kalinke mlade stari
Hadum vidjen bi najprije,
.KAa, da u smieh neudari,
Moćna odoliet sarcu nije.
bd
35
OSMAN. >
Neikladna bo neprilika
Mladici se liepoj čini, >
Da. gardoća onolika
Bit s napravah liepša sćini.
Što je gardo po naravi,
Zaludu se resi i maže;
Jer gardoća u napravi
Tisuć krat se gardja kaže.
Ali po tom pogled ljepi
Liepoj dikli obsja zlato,
Slakomi se, i pohlepi'
Oni čas joj sarce na to.
Tiem sva dvorna u glas mio
Starom" carncu kliče ovako:
»Kaž' mi, tko te 'e obdario
Napravami liepiem' tako?“
Carnac on čas Krunoslavu
U Ugričića slici ukaza,
Veleć: ,Oni svu napravu
Oko moga stavi obraza,
Oni mladac, ki od strane
Poklisara cesarskoga
esto donič dare izbrane
= Ovdie u paše dunda tvoga.“
Kako začu Kalinka ovo,
Pitat napried već nesliedi;
eljenje joj nasta novo
8 Krunoslavom da besiedi.
45
PIEVANJE DVANARSTO.
Misli, ište i nahodi '
Način, da joj to se sbude:
I u nje sarcu ljubav plodi
S toga i druge još požude.
Za steć u dar zlata :i blaga
Hlepi, smagne svedj do tada,
Bad s pogleda liepa i draga
Bahne, gine, kopni mlada.
Ah! zaisto zn6 je vele
Taj, ki u stara doba stavi
Zlatan tarkač, lik i striele
Bogu ognjenom' od ljubavi :
Jer na svietu nije toga
Miesta otajna i skrovita,
Gdie iz luka ljuvenoga
Zlatna striela nedohita.
Ljubav ima zlatna pera,
Zlatan je i plam, kiem sve užiže,
Zlatniem' krilim ona tiera,
I bieguća sarca stiže.
Zlatni puti, zlatna vrata,
Zlatni ključi nje su dvora,
Platnom ona veže od zlata |
Sebi i druziem oči odsgora.
Tiem ni'e rieti čudo ni'edno,
Ako kroz svoj pogled mili
Zlato i ljubav sad ujedno
Kalinku su predobili.
138
. OSMAN.
Turkinjica, koja sudi
Za mladića Krunoslavu,
Snebiva se, p&nji i čudi
Kroz liepotu nje gizdavu.
Želi zlato, biser želi;
Nu još želi blago draže,
Zlato od kosih, biser bieli,
Bried nje ustih ki se kaže.
Za oviem čezne, gine, blidi,
I sried ognja gori živa; |
Jer nepozna i nevidi,
.Što laživo ruho skriva.
Hoće mlada da izusti,
Kako ona mre za njome;
Ali rieč joj mre sried usti,
I stvara se mramorkome. :
Nu u pogledieh govor hrani,
Oči očima ter tomače,
Što jeziku sram zabrani,
A stravljena misć zače.
Stavlja joj se Krunoslava,
I žali je sa svom moći,
Da se u nju upoznava
Bez ufanja od pomoći.
Nu za sve to hitra dosti,
Da ona pomoć steče za se,
Kaže 'oj pogled pun milosti,
I ufanjem je taštiem pase,
,——— .
\
PIEVANJE DVANARSTO.
.Dievojčica sramežljiva
Videć ovo oči uzdiže ;
Nu plam veći ognja živa
Iz drazieh je oči užiže.
Tiem od želje usiljena,
Pače od.sile, k6ćm sva gori,
Sparva uzdahni, pak rumena
U ovi način.usta otvori: '
»Vaši li ono biehu dari,
Kiem' se hadum naš uresi?
Kad ono ima carnac stari,
Da što meni donio jesi?
Smir' me mladu :dievojčicu,
Daj mi zlata na ovi danak,
I!' što 'e draže u:tvom licu,
Neg li umornu zorni sanak.“
Dospi&, i od srama zarumeni
Sva se u licu, i poniknu;
A na govor taj ljuveni
Krunoslava opet klikni:
»Dievojčicam, o' gospoje,
Kakva ti si liepa i draga,
Ovi sluga donio je
Liepše dare, veća blaga. |
Zlato, koralj, biser bili
I kamenje bez prociene,
I sve što imam u dar mili
Primi liepos tv4 od mene. ,
140
60
NSMAN.
A za uzdarje svega toga
Htiej, molim te, samo risti,
Znaš li od sužnja Korevskoga
Štogodier mi spovidieti ?<.
Zanešena dikla mlada
Razvedri se i obeseli,
I u sebi čiem se nada
= Višjoj srieći, tako veli:
65
»Prem, k6 milos tvoja pita,
Ugričiću gospodine,
Od junaka glasovita
Podat ću ti glase istine:
Ja čuh vele, vidieh veće
Od viteza dielim slavna,
Brieće njegove i nesrieće
. Napuno sam kazat spravna.
Dunda moga kad za roba
Silni Kozaci uhitiše,
Ki na kraini u to doba
Akjermanski paša biše,
S njim zaplieni i Ljubicu
Jedinu mu kćercu gusa,
Koj ružica zene u licu,
A sried ustih cavti rusa ;
Nu Korevski, ki nad sviema
Bi vitezim vojevoda,
Kažući se blag obiema,
Razgovor im sladak poda.
PIEVANJE DVANAESTO.
Dare uzmnoži varh darova
I milosti na milosti,
Dragova ih i milova,
Gleda, i cieni, časti i gosti. ,
Vrati ćaćku vitez blagi
Kćercu, a kćerci sva nje zlata,
Biser bieli, kamen dragi,
Sviona ruha i bogata;
Vrati naprave ove izbrane
Gospodičić blagodaran, ?
Da svietli ures neostane
Dievojčici liepoj sharan ;
Požali joj zlu nezgodu,
I boliš se cieć nje zl6di,
I do barzo da slobodu
Dundo i mojoj bratučedi. ,
Ali za mir nje liepote
Ni'e sloboda bila i blago,
Kada joj se duša ote,
Kad izgubi sarce drago.
Mislit diela neprestaje
Od junaka sviem hrabrena,
I u slobodi robinja je
Blagodarstvom zaplienjena. .
U pameti svud ga vidi,
Krieposti mu svedj razbira,
Vene, čezne, gasne, blidi,
Sahne, gine i umira.
16
OSMAN.
Nu da mlada dievojčica, :
Nije čudo, ljubav ćuti, .
Nerodi je medviedica,
Ni se u gorskoj goji ljuti. |
. Za čudo se negovori, -
Da iz kamena oganj skače,
A_ čudo će bit, da gori,
Tko 'e mladjahan? ah jao brače!
Ali kad pak niknu smeća,
I bogdanski boj zavarže,
Junaku se dobra srieća
Na nesrieći zloj provarže.
Pad& u robstvo, u nevolju,
“ Vitežki mu cviet se ozlobi ;
Družba ga izda, a na polju
Neprijatelj nepridobi.
Slavni od tada junak, koi
Diela kaza svud vitežka,
Na dno tamne jame stoi
U okovieh gvoždja težka.
Moj je dundo od strahoća'
Ponornieh tminah straža,
I sarditos i varloća
Njegova se svedj uzmnaža.
Nemilostju on misleći
Da se u carsku milos stavlja,
Meće obzir vas za pleći,
Što je daržan, zaboravlja.
PIEVANJE DVANAESTO.
Na sramotu od razloga
Iz pameti ćud neharna
Uspomene goni od svoga
Dobročinca blagodarna.
Sried tamnice tiem smarknute
Junak. željan biela danka
Muke, trude, jade ljute,
Sva zla tarpi bez prestanka ;
Nu pašina kćerca ino ,
U stravljenoj duši ćuti:
Gine, dobro nje jedino
Da nebude poginuti.
Moja liepa bratučeda
Od milosti suze liva, -
U sužanjstvu dočiem gleda
Gospodara milostiva.
Od žalosti nerazbire,
U vaju je žestokomu
Cieć gorušte ljubi i vire,
K4 mu u srcu nosi svomu,
Jeda skrati zle boliezni .
Lljubljenoga tamničara,
Blagom riečcom, sladkom pieani:
Ukradom ga razgovara,
I da mu ona nerazsladi
Gorkieh mukah kigod dio,
Od davna bi vitez mladi
HB životom se razstavio,“
OSMAN.
Da Kalinka ovdie veće
Presta, i napried nespovieda,
Krunoslavi toli od smeće
Nebi. hila nje besieda ;
Ali ovako još govori:
»Korevskomu sužnju dragom'
Ljubica se toli udvori o
Viernom službom, dvorbom blagom. |
90 , Tač Poljaku svietlu i slavnu :
Turkinjica liepa omili, '
Da su vieru kriepku i stavnu m.
Medju sobom uhitili. | la
Tiem sklopljena i gotova [o
B milosti se carske veli, U
I sloboda vitezova, Jak
I Ljubičin pir veseli. Val,
Ugričiću moj ljubljeni, Bla
Ja rieh, što znah, a ti sada K
Spravi obilne dare meni, Pu,
Kiema ću se smirit mlada. Con:
B darom zlatniem draže zlato 4“ Li
Milos tvoju duša pita, Nje
I već skrce hlepi na to, dada,
Neg na carstvo svega svita.“ Idi:
Čiem stravljena dikla trati “re
. Bladke ovako sviem besiede, E
Za ruku je prečno uhvati ku,
Bećir-hadum, i odvede. Manovi
95
100
PIBVANJE DVANAESTO. . 246
Jak iz cvietja al' iz trave
Koga otrovna zmija peči,
Krunoslava na gizdave
Turkinjice osta rieči
Streptie, ubliedie i ostind
Sva od čuda zapanjena
U prilici i u načinu
Stanovita niema stiena;
Nevieruje i vieruje,
Što od draga svoga sluša,
Zaboravlja, spomenjuje,
Smartne u sarcu smeće kuša.
.S razlicieh mislih gine,
Jak plav, u kći svedj: udara
Valovite sried pučine
Bila protivna od vietara.
K zemlji sartje, na čase
Put nebesah oči upira,
Grozniem' suzam' polieva se,
Iz sarca uzdah vruć podira ;
Nje sniežane biele ruke
Bada karši, plete sada,
I od nemira i od muke
Proteže opet, i opet sklada.
Ali u dugo neumuknu,
Medju suzam' i uzdasi,
Stanoviti mramor pukni,
Žalosno se mlada oglasl.
246 |
105
OSMAN.
Ona, izišla izvan sebe
Od bolesti buduć, kliče:
sAh, .kć glase čuh od tebe
Moj nevierni viereniče!
Komu veće i u koga
Ikad tužna da vierujem,
Od viteza Korevskoga
Kad nevieru ovu čujem.
Tko je, tko se nesnebiva,
Da u nevieru može pasti
: Junak, koi plemstvom siva,
Prave viere, svietle časti.
Ah! iskati svud je zaman
Viernos naći sarca čista:
Carno 'e sunce, miesec taman,
Nevierna je viera ista.
O moj niegda drag pokoju,
Bad izdajna ma ljubavi,
Krunoslavu da li tvoju
Pri Turkinji zaboravi ? .
Da od nemira neumiram,
Za veliko čudo. brojim,
U mćm sarcu čiem razbiram,
Što si daržan, što dostojim.
Obarni se, ah, obarni!
Na komu me viek promieni?
Bvietla obraza nepocarni,
Neizgubi glas pošteni.
110
115
PIEVANJE DVANABSTO.
Ki od svieta nezna dio
Tvoja diela, mć lieposti ?
Komu si se zavierio
Sa svom moći i krieposti ?
Jeda nadje draže lice
I od mojih zlatnie kose?
Turkinje su vilenice,
arajući svies zanose.
Himbeno su one liepe
U hitrinah svedj se paze;
Napravami vid zasliepe,
I obraze preobraze.
Zaisto s bilja vilovita
Obsieni te i zatravi, —.
Kad tv4i diela plemenita
I mi liepos zaboravi.
“Nu m6 bojno sarce gdi je?
Tužbe meni nepriliče:
Tko se osvetit vriedan nije,
Neka suzi i nariče.
Podniet neću ni tarpiti, .
Da, što 'e moje, druzi darže:
Razkinuti, razdarpiti
Turkinju ću zlu najbarže.
Ukazat ću, Krunoslava
U osvetah kakva biva,
Usried zmajah, usried lava,
Usried ognja da je živa.
247
120
OSMAN.
U desnici ovoj jakoj
Ja ću s mačem poletieti,
O Korevski, zlici opakoj
U tvćm krilu dušu oteti.
Izdajniče, ti dostojiš,
Jer se od viere duša izmakla,
Ne pod zemljom tu da stojiš
U tamnici, nu dno pakla.
O gromovi, o trieskovi,
Urnebes se vaš obali:
Bože, gdie su bludnici ovi,
Sparži, užeži, sve popali.
* Ali tužna što govorim ?
Što razumiet sebi dajem ?
Užežena ja sva gorim, '
Čiem druzieh sparžit hajem.
Ti me ostavi dušo mila,
Ja tvu liepos neću mnogu,
I najveće kad bih htila _
Ostavit je, vie&k_ nemogu.
Pače, k6 te vazda ljubih
I ljubit ću stied svieh smeća,
Ako ti u čem sad zagrubih,
Čin', da 'e milos grieha veća.
Gospodičić tako svietć,
Nevierujem, da će upasti
U nevierstvo tamno i kleto '
Buproć plemstvu, suproć časti; ,
s. = =. = -
PIEVANJE DVANARSTO.
Po sve pute i načine
Prilagat ću misć i mito, |
Dokli budem od istine
Na spoznanje doć očito.
Lasni mi su svi ovi trudi,
: Sladka 'e muka sva čemema:
. "Ti nevieran meni budi,
Ja ću tebi biti vierna.“
; Bez karzmanja Krunoslava
U odluci, k4 je žeže,
Neima misli, ku strah dava,
Ni'6 zaprieke, k4 je uzteže.
. Sedam toran' u ugarskomu
Ruhu obhodit dikla sadje, .
Na njegovu dokli domu
Rizvan-pašu sriete i nadje. |
Pokloni se, i načine
Dvorne ukaza, kliče paka:
»Ja sam, mili gospodine,
Korevskoga brat junaka ;.
Njegove se cieć slobode
Iz dragoga miesta uputih,
Negledajuć na nesgode
Od razlicieh pogub' ljutih.
Dobrota me tv4 primaga,
Na odkupe da ga prosim,
Tiem koliko hoćeš blaga,
Udilje ti ja zanj nosim. -
250
130
135
OSMAN.
Toli neć ga dat za platu .
Daj ga u dar plemeniti;
A za uzdarje ja na zlatu
On ćas ću ga izmieriti.“
Paša u mladca blagom slikom
Zapaža se na ove glase,
I visokom i velikom
On odlukom snebiva se.
Sad besiedu, sad slobodu
Razmišljajuć, ter se čudi,
[ sebi ovu sad prigodu
Od -velike srieće .sudi ;
I k6 čoviek od velicieh
Mećaićah i kramara,
U pameti veće od pricieh
Varak' način misli i stvara.
Naravnoga otrov gnjiva
Krije Turčin dvoran silom,
Jedno misli, drugo odkriva,
A izvaršiva tretje dilom.
S Krunoslavom unjeguje,
I veselii svedj se kaže,
Riečima je oblistuje
Sve što može bolje i draže;
Veli: ,Smiri se, o plemiću, |
Za slobodu brata tvoga,
Ja priatelj haran bit ću
Njemu u cara čestitoga,
140
PIRVANJE DVANAESTO. 251
U toliko ako s njime
Miluješ se razgovorit,
Sad i drugo, kć hoć vrime,
Tamnicu ti ja ću otvorit.“
S tiem niz doli paša obrati
Hod, njoj kažuć da ga slidi;
A množ Turak' da ih prati
Pod oružjem, zapovidi.
Sedam toran' gdie se rede,
Proz sto vratah i zaklopa' :
S Krunoslavom paša grede,
Gdie Korevski živ se ukopa. — _
Proz mostove, ki se dižu
Zanešene u zahode,
U dolinu svak čas nižu
Po starmu i uzku putu shode.
Varhu nje se do oblaka
Tvarda gradja obgradila,
Sokolova barza i jaka
Nebi 'e pera preletila.
U kraj gradje proz gvozdena
Vrata uzka, tiesna i mala,
Dno ponora udubena
Dublja 'e jama još propala.
Pod zemlju se put ob&rne
Iz duboke jame ove
Put tamnice tmaste i c4rne,
Grob od živieh, kA se zove.
145 .
OSMAN.
Proz sva miesta, sgar skazana,
Krunoslava pašu slidi;
. Nie je želja biela dana,
Istom. da 'sv6 sunce vidi. .
Oružaniem slugam odi, |
Da je unore, vikni paša;
Krunoslava napried hodi, .
Ni 'e poguba ni'edna straša.
Nu od tamnice kako stupi .:.
Preko praga dikla smiona, .
Tad nemili zatvor lupi,
I u sužanjstvu osta i ona. |
K:<
Be sE
. Pievanje trinaesto. -
o. »«H)ha
Šadiržaj: Kralj od pakla, sdrdit što je Vladislav razbio Tar-
6, skupi vas pakd.u vieće; pak bojeći se ga svoje vlastito
Carstvo na zemlji, kaže da su turske ujedno i paklene štete;
nagovara zato svoju paklenu vojsku na osvetu proti Polja-
kom karstjanom, i šalje ih bunit Turke u Carigrad.
&ldi od mraka viekovita
Pod jazovim zja pučina,
Usried svega sega svita
Najdubljieh sried dubina,
Satarisan kralj priebiva
Od rinutieh s neba duha
U pučini ognja živa,
Ki mu oholas sv4 razpuba.
Slavna mu je s težka jada,
KA se digla sa svieh strana
Od iztoka do zapada,
K8 Vladislav razbi Osana,
I54
10
OSMAN.
Pače pazeć na veselja
Poljačkoga svega puka
S iztierana nepriatelja,
Jak uboden bivć muk&.
Podartieh iz uzdaha',
Bež umartja s kojih carka,
Karvaviem dimom paha,
Smardećiem' pienam' harka.
Škriplje zubim, rig4 plame,
Od zlobe ga svardć varti,
Ne Poljake sharat same,
Neg karstjanstvo sve satarti.
Tiem u vieću car veliki
Ušto od mira sprave slaga,
Nepriatelj skoči priki
Od ljudskoga svega traga;
Netarpeća nadmen jeda
8 bukom, s treskom strašno vieće
I on kupit zapovieda
Od nabune i od smeće.
Nebu se opriet s pravam' ovim
Tvardoglavi biesnik stupa,
Zaboravljen, kO trieskovim
Bvemoguća ruka lupa,
"Zasve da od nje, kad oholu
Glavu iztakmit k Višnjem' propš,
Starmoglav se baci dolu
Tmastieh oganj, u potope.
PIEVANJE TRINAKSTO.
Od paklene oštre trublje
Razdira se trubnja mukla, '
Da idu kleti, gdi'e najdublje <
Prosiedena prop4s pukla,
Cokoću se, grohte i tresu
Noćne spile iz dubine,
Gromovitu u urnebesu
Razliegaju sliepe tmine.
Iz smarknutieh magla
Jazovite u ponore
Strahoćah se jata nagla
Grominjaju, drožde i ore,
Grakću, hroču, skvarče, krište,
Zviždu, veče, skviče, laju,
Revu, reže, harže, vište
« Muka'u, vika'u, zavijaju.
15 U nekieh su prašća rila,
Vučju čeljus tko razglaba, '
Tko gubicu ima i krila
Od ljiljaikah i od žaba.
Ljudi s glavam' cArnieh pasa;
ene,:od zmijah kiem su kose;
Bivoli, od spried ki do pasa
Čoviečanske slike nose;
Kučke, u kieh je žensko lice, ,
Psi groglavi, zmaji hudi,
Poluribe, poluptice,
Poluzvieri, poluljudi ;
OSMAN.
Sarde, nakazni i nemani,
I sve što igda ukaza se .
. Varla i garda u koj strani,
U paklenom vieću sta se.
Nad sviem' viečniem' sienam stišten |
Strašni daržac od propasti
Gnjevnom sardžbom vas zaprišten
Plamt& u zlobnoj oholasti.
Od krilatieh kravošaca', (
Iz kieh kužni ognji pište,.
U stog mu se visok sbaca
Grunje otrovno za siedište.
Pod nogam' mu se u krug svija
Na zelene piege i bliede
Ljuta od sedam glavah zmija
U iskrah tamnieh bljujuć jede. * |
Strašnii od svieh, varlji i gardji
Siedi silnik gorostasni,
U čadjavoj gnjusnoj hardji
Zagašen mu je obraz tmasni.
Barši glava naježena,
Trepte zmajska krila o pleću,
Runjave uši do ramena
Prostiru se i klepeću.
Iz kosira slike grube
Nos nesgromni na kljun pada,
eljustine jasne trube,
visi brada.
PIEVANJE TRINAESTO.
25. Kosmurat je kip uplesan,
Tmasta iz očiuh munja udara,
| Jedan velik brek neotesan
Čapeti oštrom obšešara.
Na karvave kuda kaplje
-Dračniem' bičim u tle lupa:
Nakte od orla, granfe od čaplje
Razšepaća miešte stupa.
Izpod čela vitoroga
Razrok pogled krivo izbeči,
| I usne grizuč s jeda muoga
U nesviesne prasni rieči.
Bdarhtaše se jazi carni,
Prop&s plamom većiem bukna,
Nakostriečen nesmotarni
Sbor zapiždri se i umukni.
Iz svieh glasah on ovako
Ne zavapi, neg zagarmi::
»U kom ovo silni pak6
Zločestvu se unetarmi ?
80 Što su oružja Poljakova
Cara Osmana predobili,
Naša 'e šteta, ne njegova;
Ne on, mi smo izgubili.
Pakleni su, ne carevi .
. Viečni' raspi i prikori,
-T nesrami se i negnjevi,
Lo: tomu se negovori |
žvana Guodulića 0» man.
85
OSMAN.
Na boj leški put Podolja .
Podje s carom množ tolika,
Da tonjahu ciela polja:
Pod pučinom od bojnika.
Strašna vojska bieše jaka,
Iz pć svieta k4 se sklopi,
Da dobude ne Poljaka,
Nu karstjanstvo sve potopi.
Ali ostaše.nje junacim
Najuzdaniem s bojne hvale
Na oružju pred Poljacim
Sarca ubjena, ruke pale..
Poletiesmo s našiem stiegom
Mi u pomoć caru mladom
Oružani daždom, sniegom,
Mrazom, ledom, kugom, gladom ;
Ali vojstva sgar nebeska
Sbučaše se i sastaše,
Trieskovim se sve raztrieska,
I razagna jato naše.
Tako s vojskom neizmiernom
S4m kraljević razbi cara,
Nas molitvom tako smiernom
Kralj Šišmundo sam pohara.
Višnji oni, ki prestajć
Zlobeći nas ni'e nikada,
S angjelima hti& Mihajć
Da nahripi na nas tada.
Z-E_ sro
ma]
a.
ikog:
PIEVANJE TBINAESTO.
I za bilieg sried visina“,
Bila silu odkle oboni,
Razsvana se noćna tmina,
Ognjeno:se nebo stvori.
Nu u prop4s poraz đonit
Zaman ičia moć se iztakla;
. Uklonit se, ne poklonit,
. Ohologa ćud je pakla.
. > Sieverna se strana odharva,
" Gdie najvećiem plemstvom dičan
Ja prestolja spravljah parva,
Za Višnjemu biti sličan.
I na ovomu da bi ruzi
Dovaršili našiem štetam! —
Sramotnii su raspi druzi,
Kieh previdjam i gonetam.
“U pogubah za poginut
Sad se iztočno carstvo kreće,
I s miesta se još porinut
Ogluhnuta prop4s neće!
Desnica je sama jedna
Umarloga Vladislava
Ogoliti pako vriedna
Od -svietovnieh svieh daržava'l
Ni'e s njim pakć jaki, nije,
Ako slavnu i moguću
Od prevedre Austrije
Noviem vezom sdruži kuću;
OSMAN.
Cesarovem ako kćeri,
Ugarskoga sestrem kralja,
Kraljević se Poljak vieri,
Kraljestvo se naše valja.
. Kralj bo se Ugrin u spanjskoga *
Samodaržea opet viera,
. Ki iz svega carstva svoga
S obadva nas svieta tiera.
Tako neka jeda puna
Propis reži, još na glavu
Poljačka se spravlja kruna .
Nakon otea. Vladislavu.
Ako pire tiem rodbine
. Medju oviem' se kraljin slože,
Ter se omušja njik sjedine,
.. Tko da im se opriet moža?
Tursku vošsku, ki& ognjem sieva,
Mog6 'e Poljak sim vaabiti:
Da s toliko još, hraljeva'
Kad se sdružši, iko će biti?
Množ kraljestvah, mneč stska,
Pače veći dio od svieta
Darži i časti za proroka
I za svetca Mahumeta;
Nu ako se veće i jače
Neg sve turske kraljevine
Otmanovo carstvo smače,
Mahumetov zakon gine.
PJEVANJE TRINAESTO. Z61
, Ye
Od kafstjanskieh igda kraljah, :
Ako se ovo jedno odciepi,
Iz prostora svieh zemaljah
Tursko se ime izkoriepi.
Da li sd od nas tarpief može,
Da karstjani potaraše, >.
Satarišu i podlože |
Varhu zemlje sve što *e naše?
Da zamuknč pikć u svičtieh,.
Povarže se kdinaflija, |
I da hodža jo mečetieh
Nehaleka i tiežavija ?
Mečeti s€ pdče obafe,
Smaknu ot$ri švi na prešu,
I prilike našć pgle,.
Skvarijivaju i poplešu ?
Da izgnbim4 svefilišta,
Da vas sviet se križu skuči;
A lucifer sBićn u ništa,
U kraljestju praznu zuči?
Ne, ne, e ne: hitri i plasi
Skoč'mo, tec'mo na sve strane,
Ovi se oganj da ugasi.
Prie, nego sve njim plane.
Otmanović car nad carim
Toliko se sad potištč,
Da pofižen s poklisarim
Mir u leške Erune ište.
1202 OSMAN.
KI Is '
60 Na glavi mu 'e težko brieme,
Bbien je, za uteć hudje štete,
Primit s očim zažetieme
Od karvnika svake uviete.
Nu po volji ili usiljen
Ako Osman Leba moli,
Poklonit se neće umiljen
Viek nikomu pak6 oholi.
Jeda se je pozabila,
Za nedoći na ta diela,
Na nebesieh naša sila,
Ka se 'e čula i vidiela ?
Sgoda onada kakogodi
Druzima je dobit dala,
Nam je viečna slava odi
Nedobitna smienstva ostala.
Ali da se tiem ponosi,
Što pomaga, svaki u sebi?
Šuplje rieči vietar nosi,
Diela se ištu pri potriebi.
65 O, dostojni ki ste goru,
Marklieh tminah na daleče,
U rajskomu sidiet dvoru,
. Odkli svietlos vaša iztieče,
Spomenuti sgode varle
I marzeće sila mi je,
Za na umarlieh na neumarle
Osvete vas razžeć prije.
TO
PIEVANJE TRINARBSTO.
Tiem iz noćnieh tec'te mrakah,
O moi vierni, cknjenje varz'te:
Prie, neg Turci od Poljakah
Uharače se i pokarste.
Ali u način da se opaki
Sve zamesti bude prie,
Motri, pleti, čini svaki
Sve što može i umie.
U sto obrazah preobraža'
I prevratjaj sto besiedah,
Varka', izdajstvah, sumnjah, laža'
I hitrinah i zasiedah ;
Licumierstvom najblažiju
Od dobrote sliku hini:
Najhudje se zlobe kriju
Od svetinje u haljini.
Svak se obarni svud i svarni ;
Na Karstjane Turke buni,
Dokli okoliš miesec karni
U okolišu svieta izpuni;
Sij omtaze, zlobe bidi, '
Bardžbe užiži, vrieži gnjive,
Svadjaj, smetaj, šteti, udi,
Batariši prave i krive.
Mogorkinja slavna robi
Do otražka leške puke,
I kraljević, ki predobi
Cara, od ženske padi ruke.
15
OSMAN.
U prilici od istine
Preobražena laž se varti,
Da Korevski ban pogine
I mir smete svojom smarti.
Nu što zaman. veće stoju,
Nie vas znane triebi učit:
Č4s paklenu, vašu i moju,
Dosta vam je preporučif.“
Sardžbe, smeće, zlobe i gnjivi,
Magle, oblaci, noćne tmine,
Carni dimi, ognji živi
Vojsci od pakla družbu čine;
Smartna otrovna kuga, i s njome.
Razkazani glad i bliedi, .
1 s odiećom smarznutome
Ledena ih zima sliedi.
Nliklo znana od Parnasa
I Elikone svete gore,
KA potanko meni kaza
Btrašne od pakla dogovore,
Spoviedati sliedi meni
Glase prave i istine,
Što učini puk pakleni,
Kad iz carne podje tmine ;
Diela od tmaste markle neći
Slabi moj vid nedobita
Bez razumne tvć pomoći,
Kojoj skrovna sva su očita.
PIEVANJE TRINAESTO.
Na tisuće, na oblake
Carna jata izletiše,
Ter jasnomu suncu zrake
Usried p6dne potamniše.
Carn Carigrad osta bieli
S sviem' munarim od mečeta'.
On čas, kad se unj naseli
Množ paklenieh hudieh' četa".
Tako u žetve zriele vrieme |
Liepa njiva nepožnjena
itniem klasom veselieme
Prebogato nakitjena
Iz nenadi sva pocarni,
I potamni sa svieh stranah,
Kad ju prikrie oblak carni
Od čavakah i od vranah.
Nabunjivat jedni staše
Hodže i carkav' redovnike,
Svu gospodu i sve paše,
I zakona razumnike.
Druzi bojne janjičare,
I s spahijam' spaholjane,
I ostale vojničare,
: Pridošćee i gradjane.
Tretji gospodje i carice
Carskieh dvorah i palača',
K6 su davnje njih bojnice
I oružja njih najjača.
OSMAN.
Zliem je dusim na pameti,
Ljudski rasap doba u stara
“X Bvega traga i podrieti
Da od ženskieh bi prevara.
Pijevanje četarnaesto.
+5 (1B)o-$-
Badiržaj: Osman pita zviezdoslavca svoga Mahumeta Čelebiu,
veli nebo _ o njegovu putu u iztok. Dobivši neugodan
odgovor, premda se sdvora ukaže stavan u odluci, počme
ništanemanje sim u sebi plašit se k& čoviek; nu jedan vrag
a slici hodžinoj paklenom svojom hitrinom podkriepi ga opet
i podoštri u parvom njegovu nakanjenju, Sarda paklena,
imenom ljubomornost, u prilici Bećirevoj javi Ljubici Rizvan-
pošinoj kćeri, da je Krunoslava u tamnici kod Korevskoga,
potakne je na osvetu prema oboici, koji u sužanjstvu ufa-
njem pitajući se ostadoše ubijeni od jedne čete Turakah u
tamnici.
Nebesa su knjige od vieka,
Gdie svoim parstom Višnji piše,
Neka vidi, tko ga nieka,
Čijim dubom stvor saj diše.
Viekovitiem' na njih slovi,
Kieh neizbrisa ikoe vrime,
Ki sagradi vas sviet ovi,
ie se višnje stvorca ime.
S njih se viečna ori slava
Viečnom trubljom, sviet da sliša :
Božja je ovo sve daržava,
A kuća mu svieh je viša.
10
OSMAN.
S njih je liepos svaka od svieta
I što uzdarži zemlja i yrieži:
S njih nam četar dobe od lieta,
S njih nam daždi, garmi i snieži.
Nu potolas ljudska neće,
Što 'e na danu, da je dosta
Znati umarlom' umu, veće
Ište i u mraku što još osta.
Tere i gatat biehu umšrli
Davno u zviezd jurve uzeli,
"HN im dobru kob, il vari
'Udes paka nebo veli?
I premda se kada i agodi,
Bi li znanje bi li srieća,
Da buduće vrieme uzplodi;
Što kćm zviezda dat obeća:
Ali 'e plahog, carv da truši
Vidiet, Višnji što mu odluči,
Hteć iz tmivah, u kieh bludi, >
Viečne sude da prouči.
Nu što čoviek željno izgleda,
I česa se straši i boji,
Vele 'e spravan znat naprieda,
Krugu u višnjem da I' nestoji?
'Fiem nie čudo, kad ramrači
I tiha se nofea uhvati,
Neka u minu sanku.svači
Jadi budu zamučati,
15
PIEVANJE CRŽARNARSTO,
Čeo imladjahan car Čelebi:
Mahumeta tajno uprosi,
Željan četi, vieće od meki
to mu u Skutu svome nosi,
Veleć: ,Btarče, daj etvori
Strašne knjige, kobne liste,
Za saznati, jesu !' gori,
Kć su u mene, misli iste.
Čim' mi vidiet, na što sluti
Nebo od sgara, i k6 sude
Ima'u moji čekat puti,
I da li mi sriećno uzbude.
Pak i ako mi zviezda moja
Rasap kaše prieki i teški,
Znaj, da predat neće, od boja
"Tko mač vidi jurve lečki.
Koga od smarti strah ne plaši,
Taj ni od zviezdah prodat neće;
A on, tko se viek nestraši,
K svarsi ureda doći umiet: će.
Tako i ja ću umiet poći,
Slavni prorok gdi umrć je,
I mogućom svćm pomoći |
Priukriepit carstvo moje.
Ni me veće želja mori,
Da se zviezde sa mnom slažu, '
Neg ši prepas, da se obori
Zled njih na me, i gnjev mi ukažu.
00
20
OSMAN. .
Tiem tva mudros barzo neka
Po nebu se prostre vedru:
Take odluke mirno čeka,
Tko mač svistli paše o bedru.“
Tiem zamukni. Ali ureda
Mahmet mudri sborit stane,
Ki razznavat zviezde gleda
Sried arapske sriećne strane.
Gdieno u skutu noćna mraka
Mnokrat tihu noćcu iztraja
Motreć kruge,. dok ga paka
Car neuzvede varh saraja,
Da nebeska diela uhodi
Čudni vieštac, i što vidi,
Da poraze carske vodi,
Neka upitan javit slidi.
On 'prevratjuć davne knjige,
K&6 kaldejski jezik sazda,
Progoniti ljute brige
Nahodjaše rados vazda. |
I tako mu danci stari
U nauku tonu i bieže,
Da za ino i nemari,
Neg što višnji kruzi vrieže.
Čarte ravne, krive i bieli
Listi od knjige nanizani
Čudniem' slikam" biehu uzeli
Miesto svakoj hrama u strani.
LJ
PIEVANJE ČETARNARSTO. 1
Tu najprrje vidjaše se
Zemlja Atlantu stati o pleću,
. Gdie na sriedi siedi, i gdie se
Sva nebesa o njoj kretju.
Sried svistlosti svoje žarke
Merkurio bog bi štiti,
Od hitrine i od varke
Vrielo oniem, kieh on štiti.
Malo dalje, gdie se uvija
Drugi krug, bi miesec karni;
Kako roge pruža i svija,
Kad se utapa u mrak carni. .
B\ zatieme viet dano,
Kako Marte i Venere,
Sada docno, sada rano
Ok6 zemlje put svoj miere.
A med njima hieše čudo,
Božje oko kć6 se veli,
I na dielo marzeć hudo
Vas taj donji sviet veseli.
Jove silni zatiem sliedi,
Gdie ponosno u krug hodi,
I Saturno ćaćko siedi,
Ki jur nebom sviem gospodi.
Ostale se paka paze
Sjajne zviezde liepu u redu,
Gdie sunčane bieže od staze,
I svist dvorit ob noć gredu.
85
“ OSMARK.
Al' nada sve bieše tudi <
Strašnieh vidiet kolo od zvieri,
Kako u biesu svome bludi,
I oko svega put svoj tieri
Tu se ovan vitorogi
I bik ljuti u krug varti, .
I nestavnoj rak na nogi,
Spravan, klještim da usmarti.
Tu se varli lav zamiera,
Kako oholo skače i rika,
I štipavac, koga tiera
Razsarčena strielca slika. .
Tu razpaljen jarac veči,
I bez vode riba. izdiše:
I tisuću zvisrih ječi,
K6 bi brojit bilo odviše.
A pak vidiš, ko sve druži
U svoje se stane kuće,
I u pase, kiem' se kruži
Nebo, marzgle, sriednje i vruće.
Tamniem' čarknjam', marklieta' broj# >
Posijano sve se gleda,
A nada sviem vioštac stoji
Siede brade, lica blieda.
Zviezdam' tkana anterija
Niz suhe mu pada pleći,
A rame mu sizašni ovija
= Zvierski buci u krug i smeći.
e
PIEVANJE.ČETARNARSTO-:
Taciem' spravam' sude: od nebi
Bieše starac štiti obik6,
Bvietujući što je triebi
Za izbiegnut dielo priko.
Ah, kolikrat težke udese
Glava' od carskieh on odvarni,
Harleć zhanjem svojim, gdie se
Množ najveća zledi sgšarni.
Ali tadar još nebieše
Nakanio pakć kleti,
Da se vražje sile ođrieše,
K6 dno jazah Bog htič spćti.
Još nebieše tamni onada
Poplavio ponor svieta,
Ni c&rnoga svoga stada
Jošte izrigo, sviet da smeta.
Tiem pazeći prieke štete,
K6 mu nebo kaže od sgara,
Da carevoj glavi priete,.
Pretežka ga muka obara.
Jadom mori vierna slnga
S onoga, se, kob što sluti,
I tiem veća još mu 's tuga,
iem su bliže carski puti.
S česa gorke pun pečali,
Što mu na put sidje pak6,
Od jeda se vas razžali
I sta sborit caru ovako:
24
OSMAN.
»O mogući care od cara,
Po kom ini svi gospode,
Uzeo bih ti draže od sgara
Javit glase, bolje sgode;:
Ali kad me, da ti viemo
Sve naviestim, tv& vlas nuka,
Kazat ću ti pravo i smierno,
mi višnja kaže ruka.
Nebesa ti riet me sile
(Nauk ako me moj nevara),
Da paklene ljute od sile
Tries odasgar na te udara.
I da pakć vas se sbuča,
Da ti raspe težke uzroči,
K6 to vidi, tko obruča
Put ovoga svarne oči.
Čiem se u raka lietos budu
Bog Baturno sriesti stari
I bog Marte, za pak hudu
Kob zemaljske varć na stvari.
A znaš dobro, da sinovim
Vlaštitiem se parvi plta:
Toli, sareem jur njegovim
Vlada tvardos varlovita!
Drugi što je, triebi nije
Tebi, o care, ja da velju,
Ki kraj ravne Podolije
KArvnu okusi njega želju.
a
_-
PIEVANJE ČETARNARSTO.
Pače vidiš, on da: izpuni, JO
Kobna zviezda što ti objavi,
Kad Carigrad vas se uzbuni
Na Ahmeta ti ćaćka slavi.
Ah, još sad mi sarce proda,
I biela se ježi brada, |
Misleć, kakviem okom gleda
Varh ovoga svietla grada!
Ai sad ti zviezda rodna,
Bojna od strielca ka je slika,
S pomrake će bit nesgodna
Kvareć diela tv4 velika.
I da išto se toga uzbude
(Što Bog dobri sgar odvrati),
Vaj, ki raspi, koje hude
Štete od ljute bit će rati!
Istina je, da za tieme,
Dvaš dok miesec zemlju obidje,
Niešto bolje stupa vrieme
I sriećnie doba idje:
Ali od svibnja dane klete
Isti arapski jezik kune:
A ti u njemu hoć' da lete
Tv6 korablje blagom pune!
"Tiem, o care, ako ikada
Spozn4 istinu znanja moga,
Ah, uslišaj jošte i sada
Ueviljena roba svoga.
60
65
GSMAK.
Put iztočnieh svietliek stranah
Tvojih dobar još nesnosi,
Dok nevkliš, inieh dansh
Ina srieća što ti nosi:
Pače neka: svaki vidi,
Na dvorovim dać ostati,
Htiej, da udilje ličnik slidi,
To tvom' puku na glas dati.
Jer ako me sveo nevaza,
(A jeda se sbude tako !)
Usried tvoga janjičava
Gnjezdo svoje vargo je pakć.
Gdi ako se ljute usgoji
Od nabune stračna savda,
Gdie su, dok se uzpokeji,
KA ćeš na nju sbacat barda?
I ako se (ali oprosti
Ty vitežtvo, sad što rist ću)
Sve navarše vrašje zlosti,
Zriet će žalos sviet još meču.
Vajme, ki mi strah zađava,
Što mi kobni kaču brošii
ieme i ista carska glawa
Na ramenu slabo stoji!
Ah,. koli je težka osuda
Prieke u napried vidiet jade,
A pak neznat, kamo i kuda
Za izbiegnut je ić valjade.
= _— a nn rta.
= -. -
10
PIRVANJE ČETARNARSTO.
. Teško raspe pacim tvoje,
S traga pute ki iš priete:
A nemore znanje moje
Svojom vlasti da ih smete.
Ta je, o care, vlas pri tebi,
Samo riečcu jednu izjavi,
Da do bolje srieće s nebi
Istočni se put ostavi.“
I bio bi stazac veće
Uložio još besieda'
Za odvarnut 'gorke smeće |
Carske od glave, s kojih preda:
Ali mlad car za nečuti,
I neodustat misli od sveje '
Cieć bojasni, kob što slati,
Rieč mu u tieku presieki je,
Rekuć: ,Prestan', ah, prestani, >
Btarče, od 'smećah množ toliky
Veće izbrajat; jer zamani
Hrabru je iz zviezdah čtit bojašku.
Grob što klanjat vlas m& hodi,
Nebu ugodna stvar će biti:
A tko samo nebu ugodi,
Toga od pakla nebo štiti.
Bog varh neba i do njega
Mahumet se srati uzvisi,
A ostalo što je ovega
Bvieta, O Caru samom visi.
OSMAN.
Tiem nevidim, zviezde gdie bi
Svoim gospodstvom vladat smile:
Moje 'e radit, što mi 'e triebi,
I nepredat kobne od sile.
75 Pak. da i jest višnja volja, -
Carstvo i život da mi se ot&a:
Bddi; i slavna smart je bolja,
Neg li život pun sramote.“
Presta, i od&č mlad car tieme
Sladki sanak da boravi,
I u mirno noćno vrieme
U zaborav brige stavi.
Jer koli se kaže s dvora
Stavne misli, sarca jaka:
Toli iz nutra pak se otvora
Najprie sumnja, prepas paka.
Razabirat sobom stane .
Udes mladieh svojih lieta',
Gdie tražeći carstvu obrane,
Raspom prieti kob mu kleta.
I čiem trudan tač se topi
Po razlicieh mislih mćru,
Zenice mu san zaklopi,
Ter speć osta svietlu u dvoru.
80 U to i noćea svojim' koli
Nad tičme se popš svitu,
Bteruć svudar u okoli
Sva koprenu zviezdam' šitu.
PIEVANJE ČETARNARSTO.
Bieše u doba, od jacije -
Saba zora gdie se dieli,
Gdie ni glasa čuti nije,
Kud Carigrad stre se bieli,
Razmi što gdie pas zalaja,
Ki stražara vierna 'e slika,
I kapidži sried saraja
Grubiem garlom ure vika.
Od carnoga miesec mćra
Izišavši gradu u oči,
Bieljaše se varh ponora
Carnieh valah od iztoči.
S zapada mu biehu paka
Bielo More i munare,
B kieh se odbija svietla zraka,
K4& daždjaše nanj od sgare.
Čieni s mečetah miesec hArve
S miesecom se sjajniem nebi,
Na tisuće zraci varve,
Carigrade slavni, u tebi.
A siev6 bi jošte i više
ista u srebru ti bislila,
Tvojih mirah da nebiše
Btegla od pakla carna sila,
AF po varsieh tvojih ona
Kobnu u redu kleta stoja,
Mukliem krilom svud smiona
Leteć noćnieh sried pokoja.
90
OSMAN.
Tiem pazeći, car gdie tart4
Neodluke prieke u tmini,
I zviezdarska kobna čarta
Da ga u sebi predat čini:
Jedan onieh, koji iz straha
Viečnieh oganj' na sviet doše,
Na miesečnoj zraci ujaha,
Odri carski gdie se stroše.
I ljiljskieme dočiem krilom
Strašna neman cara obsieni
Paklenom mu smnit d4 silom,
A ona hodžom pak se izmieni. '
.Sni car, kako varh prestolja |
Otmanskoga siedi u slavi,
I svetčeva što je volja,
Iz korana svietu pravi.
Kad al eto k njemu barže
Bardžbom plamteć svetac stupi,
. Ter mu iz ruke knjige iztarše, .
I u obraz ga dlanom lupi.
Preni oda sna car se tada
S prividjenja čudna i huda:
Karv mu studen mraz popads
S težka jada, muke i truda.
Tiem kako se paka k sebi
Od snebitja vrati opeta:
»Prosti, o višnji care od nebi, *
I ti, svetče, diko od svieta!“
24%
96
100
PIEVANJE ČETARNARSTO.
Klikni; i čieme hodžu opazi,
Gdie kon odra zlatna stoji: .,
»Li li si, hodža“ vikniu, ,o pazi,
K6 su tezki jadi moji.
Ah, kakva me groza hvata,
Vaj, koja me mori muka,
Gdie varh moga stola od zlata,
Svetčeva me udrl ruka!“
I kad sva mu već izkaza,
KA vidjenja san mu zada,
Poče od mračnieh prije jaza
Garda neman, hodža sada:
»Svietli care, gdie su stvari
Noćna oda sna jasne žoli,
Svičta pitat viek nemari,
Bistriem znanjem tko se oholi.
Jer štoć ino mniet od tvoga
Zlatna stola, na kom siedi,
Neg .da svietu car si od _ Boga,
Kiem vladahu tvoji diedi #
A što koran uči paka,
I javljaše ćitap svietu,
Kalif da si, znaj, opaka
KArstjan' diela da se smetu.
Tiem ako ti knjige iz ruke
Slavni prorok sardit tarže,
Riet će, al prosti, da nauke
Koranove ti povarže.
105
OSMAN.
Čiem mir htied&, a ne rati
Iskat s kraljem kaurinom,
Ki što vlada, ah, triebi 'e znati,
> Našom da je svieh krivinom.
Znaš bo, čistu svedj da vieru
Mač prorokov prostriet trudi,
A tvoj pušta, da se steru
Svud kArstjani kleti i hudi.
Ali ako se mir uroči
“ Za pak iztok da se sliedi,
* Novom vojskom da podboči
Car se i carstvo, u kom siedi,
Čemu karzmaš ? što zatežu
U dugo se svete odluke,
Puci istečni jur da svežu
Karstu kletom klete ruke?
Tiem je ! čudo, što te oblasna
Prorokova ruka udri?
Stvar je garda, znam, al jasna
Kob, što svetac hotiš mudri.
B toga u iztok udilj krem,
Lake konje biela jedra,
I smieh blagi opet zeni
Izpod tvoga čela vedra.
Jer tko turstvo branit harli,
Tom' s prorokom bit će i srieća:
Mio je svetcu taki umAarli,
Koi ipuni, što se obeća.“
l10
115
PIERVANJE ČRTARNAESTO.
Hodža izusti, i put vrata!
Bmierno ustupi, rekav dosta:
A varh odra suha od zlata
San da dilji sultan osta.
I proz vrata od dvorova'
Kad izčez&, sve zamukni:
Razmi kobniem hukom sova
Što varh dvora dvaš, triš hukna.
€Dd svieh sardah, kiem gospodi
Strašnodaržac marklieh jaza,
: Mniem, da pakć viek nerodi
Take slike, taka obraza,
Kakva je ona, k& sukobi
Neman, hodžu ka jur hini,
Kad paklenom vlasti dobi
Cara, iztočni put da čini.
S& nakazan, ka se gori
Od ljubavi angjeo pisa,
Uzč paka kip tiem gori,
Čiem se dublje satarisa.
I koli se niegda slavi
Svom liepotom nad sve ine,
. Toli garda pak se objavi,
Kad u viečne droždnu tmine.
Mutno oko bulji od zada,
Kiem prošasto glieda vrieme,
K6, što .'e liepše, to 'e podbada
Na jed, na bies žeštji tieme.
.
.
180
185
OSMAN.
Tiem dok vietric tihi i blagi
Proz naranču milo phrši,
Raznoseći miris dragi
Kud perivoj liep se varši;“
HN dok šturak krotke u glase
Milo šturi doli u travi;
Sama sobom i ona se
U razgovor ovi objavi :
rAh, istino prem se piše,
Da najparve od ljuvezni
Najdilje nam sarce uzdiše,
I nemore da se otriezni.
Jer ja ljubav sazcu u mladu
Mlada i ona, a pak kako
Raste sarce, tako u skladu
Raste i ljubav s njom jednako.
Svak najvoli, rieč je stara,
Od dietinstva na što obiknh,
I najveć ga ono občara,
mu u sarcu najprie nikni.
Tiem k6 'e čudo, što i mene
Drag Korevski svedj zanosi?
Kad dobrota, ka u njem zene,
Paka od mene ljubav prosi.
Ah, iko opisat ččs će moći
Blazieh mojih niegda dana,
Kad mi u robstvo bieše poći
Kauwskoga svietla bana.
140
PIEVANJE ČETARNAESTO.
Nu što velju? ah, robstvo nije
Pazeć draga ljubovnika:
Ovo 'e robstvo, gdia ga krije
Mojim očim tmina prika.
Nije robstvo, ne, gdie milo
U slobodi sunce sjaje,
Već gdie mi se je utopilo
Mračna jaza težke u vaje.
Al nebesa ako od sgare -
Na ljuvezan mu se obazdru,
Vrieme 'e skoro, da .se stare
Ok6 njega tmine razdru.
I moje će žarko opeta
U slobodi sunce iziti,
Ter duševna moga svieta
Liep provodič opet biti. |
Znam, da kaurka njega rodi,
A kaduna mlada mene:
Ali ljubav, ka gospodi
Mnom, i s k6 mi sarce vene,
Viek nepozna viere ine,
Neg ki ljube, da se ljube :
Raj još doli oniem sine,
Ki s ljuvezni zakon gube.“
Još bi u rieči dikla liepa
Scieneć, nitko da 'e nesliša,
Kad doletio sarda sliepa
Preko obzide, gdi 'e najviša.
145
. 150
t
> ESMAK.
I da onom' se koga vara,
. U poznatoj slici ukaše,
Bećirom se udilj stvara,
I haduma c&amca laže.
A to, neka slike od svoje
Tieme vele nepopusti :
iem je pravo, da zlo što je,
I proz grube grede usti.
Tere iz zasied' gusta grma
Kon Tukinje lispe izidš,
I za ruku čiem je uzdarma,
S njom ovako sborit sida:
»Nescien', liepa -dievojčice,
Zato 'er ovdie noć te krije,
Tko tvć bielo čuva lice,
Da ga i ob noć nać neumije.
: Tve ljuvene čuh besiode,
I s koga ti sarce gine,
I što dilje za tiem grede,
Bve što od viere misliš ine.
Najprie gorke žalim muke,
Kć te s robstva njega taru,
A pak hvalim liepe odluke,
S kieh k karstjanskom' greš oštru.
A i vriedan je junak toga,
Sve cieć njega da će se ostavi:
Čas, poštenje, strah od Boga
I ćaćkovoj smart na glavi.
, PIRVANJE ČETARNAESTO. 289
Čiem, liepoto ma jedina,
Toli objavlja ćud ljubeznu,
Da s njim hrabro posried tmina!
Druga u ponor žena ogrezni.
Što govorim, velje 'e čudo
Zatravljenu sarcu tvome ;
Nu ja velim, da je ludo
Krit se u ruho preda mnome,
Čiem u svakoj vazda slici
Pozna Bećir žensko lice,
Pak i u istoj ugarštici
Razaznava liepotice. '
Znaj bo; oni što se oglasi
Mlad Ugričić svietlu u dvoru *
Rizvan-paše, ter me ukrasi,
Da je u tamnom sad ponoru.
155 Mlad se Ugričić hini samo,
Poljačka je dikla inako: '
Krunoslava, koja ovamo
Donič u sarce tebi pakć.
Korevskoga 'e vierenica .
Još od leške znana rati,
Blage slike, blaga lica,
A neizmierno zlato trati.
A i Kalinka riet ti može,
S tvć ljuvezni sasma plahe
K6 Ugričić ćutiš nože,
I kć podri& težke uzdahe.
Ivana Gundulića Ooman 10.
290
160
OSMAN.
Sada u propas gdie se pusti,
U kć Leh se hudi ukopa,
Ah, k6 moć će izriet usti,
Što će izza njih nići stopa!
.Tu tisuću priecieh zloba“
I prevar' se i hitrina'
Dno tamnoga živieh groba
Carstvu i tebi sad zapina.
Ako viere neć' ni cara,
A ti barem sebe osveti: '
Umri svaki, koi vara
Što Mahumet rodi sveti!“
Reče Bećir, i triš baknu,
Smardećieh na nju iz usti,
A paka se veseo makni,
Bien svoj stere garm gdie gusti.
Jakno od driemka, tko ga uzima
Već, neg ište narav blaga,
Na silu se vid zažima
I ćutjenstvo prinemaga;
«Tako i otrov stere gnjusni,
Ki nanj sarda kleta izriga,
Blied najprie cviet na usni
I za sarce 'pak posiga.
Najprie umukni, pak protarni
Mramorkome dikla mlada:
Oči izvali, pak prevarnu
Od tisuću težkieh jada':
165
170
PIRVANJE ČRTARNAESTO.
K6 u kladenac bistre vode
Gorke žuči kad se ulije,
Cami udilje vali izhode,
I spoznat ga moći nije:
I Ljubica, vaj, ne blaga
Jur Ljubica sada veće,
Primožena žuči od vraga
Gorke i strašne kuha smeće.
O mladice jadna i mila,
S nepameti, ah, nesarni,
Kud paklena šlje te sila,
I gdie jaz te čeka carni.
Da 1 nepoznaš, vrag da 'e kleti,
Što ti carne glase objavi ?
Jer tko će ini neg on smieti
Tvojoj poraz spravljat glavi?
Čiem proć tebi nož tvoj biesni,
Ljubovnika ako ubiješ:
Jer štoć' s sarcem bez ljuvezni, .
Neg da i njega pak razbije ?
Ali ona i nečuje, -
Ni na molbe zrie priklone:
Veće raspe strašne kuje,
Na k& gnjevi ljuti 'e gone.
Tere kako biesnu u bitju
Dikla mlada malo obikni,
Svu pazeći lošu sriću
Od biesnila pieneć klikmi:
10*
175
OSMAN.
»Za tebe li dakle, o hudi
Nevierniče; spremah veće
Svaka ostavit, i tvoj ludi
Sliedit zakon i tv6 srieće?
Ah, davno mi ta zla prika
San javljaše mirne u noći
Veleć: Sarce neviernika
K6 ća vierno ljubit moći?
Čiem neviernoj tko se u vieri
Zače, vieru plesat mora :
Jer ne ljubav, nego mieri
Gdie se koris veća otvora.
Ali odlučih, što će ureda
I mahnitos moju kletu
I tvć sarce starti od leda
Na ljuvezni vie&čnu osvetu.
Carn preda mnom ponor ziva,
I pučina vječna jada:
Unj ogrezni, tko neuživa,
to mu uživat hini nada.
Nu prije se u nju utopi
Od nevierah sarce i zloba,
I nad njime kad se sklopi
Val, da umrem, još je doba.“
Kad izreče bezufana
Dikla strašne sć besiede,
Eto i zlatna zraka od dana
Liepu na dvor zoru izvede.
PIEVANJE ČGETARNAESTO.
S jutarnjega ju vietrica
Bieše paršat listje uzelo,
I prolietnieh drazieh ptica'
Jato u žuber pievat sielo.
180 I k6 videć, nje marklini
Da neliči svietlo od zore,
Skoči dikla, i u barzini
U ćaćkove podje dvore.
Ali u jazu, gdie boravi
Mlad Korevski jadne dane,
Sunčan zrak se viek nejavi,
Ni rumena zora osvane.
Tu starinskieh varhu tminah
Viek nove se tmine garnu
Zatvorajuć sried dubinah
Tamničara skutu u carnu.
A to, 'er vele turskieh duša'
Viekovite posla u mrake,
Htič pak Turčin, on da kuša
Bez sunčane živiet zrake.
I neka još tu na sviti
Gorke od pakla muke uživa,
U verige htič ga sbiti,
I u grob tamni varći živa,
185 Tu štipavci gmižu, i ljute
Zmije po gnjusnoj pliju vodi,
I da zasja zrak u kute,
Bog zna, od gadah što se plodi,
OSMAN.
O gvozdenu junak stupu
Gvoždjem kovan siedi i kuka, ,
Gdie gvozdenu vrat proz rupu
XI desna mu viri ruka.
Na službu je lieva od tiela
Ostavljena miešte druge,
Neka s bitja opustiela
Viek neizbiegne težke tuge.
Biele noge gadnu u kalu
“Uštapljene čame i trunu, '
A proz vrata rupu malu |
S garla mu se gvoždje suni.
Loš je u licu, i propala
Viri iz dupljah svieća od oči,
A na parstieh po put rala
Ostarljat se nokat koči.
190 Zarasć je vas u bradi,
I u neredu vlas mu visi,
A zabiegć 'e glas od gladi,
Kiem se u boju varh svieh visi.
Tiem k6 vidič, gdie zaškrip)
Gvozden stožer težkieh vrata', '
I gdi u nutri o mrak slipi —'
Nepoznat se junak hvata,
U glas klikni (ako kliče,
Komu umire glas u garlu):
»O vitežki zatočniče,
Ki mi paziš muku varlu,
195
PIEVANJE ČETARNARSTO
Ili mi te Višnji s nebi, >,
Ili pakć poslć kleti, X
. Ah, pomiluj, koga 'e triebi,
I zled ovu htiej mi odnieti.“
Posta liepa Krunoslava
Na glas drage svć ljubavi:
Čiem prejaku bol joj dava,
Što joj slabi glas objavi.
Ter kako se stegni paka,:
I nemirno sarce utieši,
Sried carnoga sletičš mraka,
I u rieč ovu usti odrieši:
»Ah, kolicieh nakon sgoda',
K6 mi 'e podniet bila slava, |
Jedva ovi mi danak poda,
Da 'e kon tebe Krunoslava. ,
Ali u kakvu, vajme, bitju
Pazim ljubav mu jedinu,
I još hudju tv4 zlu sriću,
Neg s koje mi sšrce stini.
Ah, k& podnieh jade i trude,
K# potratih srebro i zlato,
Jeda mi se kada sbude
U ovo od tminah sići blato. -
Sbi se, i evo preda mnome
Moj Korevski stoji i.sliša,
Da ljuvezni nad našome -
: Vlds gospodi nieka viša. .:. |
'496 OSMAN.
200 Čiem na moje prosbe i dare
| Tvardi Rizvan toli sliezš,
Da me u tmine ove stare
Pusti vidiet tvoje veze.
Pače reče, da će opeta |
Na sunčan te zrak izvesti,
I zlotvorska diela kleta
Pobiegnutjem tvojim smesti.
TTiem slobodi sarce drago,
Sladki brače, ah, slobodi,
Čiem te skoro nebo blago
U slobodu zlatnu vođi.
Ah, čestiti slavni dane,
Tvojim krili barže parši,
Da mćm' sarcu liepa osvane
Zora, i zled se njega svarši.“
I s radosti u plač mio
Da neudri dikla mlađa,
Mniem, da još bi velji dio
Rekla onoga, što br rada.
205 Ali jakno bojna u lika,
Kad tetiva pre se od zlata,
Ako je odveć, pusti ruka,
Tere izleti strie! krilata:
Tako i liepa zatočnica,
Čiem svć sarce veće stezi,
Tiem se veća poplavica
Iz carnieh joj oči' odvesa; “
210
PIRVANJE ČRTARNAERSTO.
Ter suzeći jeca, i gladi
Draga svoga ljubovnika,
I sv6ćm dušom rane bladi,
K6 veriga da mu prika.
Bad. spovieda, sada sluša,
Odgovara sada i prosi;
Sad žalosna klone duša,
A vesela sad se uznosi,
I da 'e vidiet, o, kć jato
Premilieh bi zrio celova,
Kiem se pase obilato
Sarce u tmini mračna rova.
Čiem nehtied& .dikla mila,
Takvu u bitju kad ga vidič,
Riet, koja ju tare sila,
Cieć Kalinka što 'oj spovidie.
Ah, prem nikad to nelaže,
Da zaista, tkogod ljubi,
Ljubljenomu viek nekaže,
S česa ljubav cienu gubi.
A jak oni, komu u buci
Uzpienjena varla mora
Zasja zviezda, kažuć k luci
Mirnoj kud mu put se otvora:
Tamničar se jadni uzdarma '
Na nenadne sladke glase,
Vikć6, jama da mu starma
Samo uzdasim oziva se.
29:
215
. 220
'OSMAN.
Ter kako ga čudo mind,
I zamro se duh povrati,
Uzč dragu svi jedinu
Po imenu sladku zvati:
I k njoj šireć od okova!
Gvozdenieh težke ruke,
Ljubežljiva paka u slova
Gorke svoje sasu muke,
Veleć: ,Mila dušo moja,
Prosti, tko jur zaboravi
Sried mračnoga nepokoja,
Da se u sladke neči objavi;
Čiem ni'e čudo, što besieđe
U zaborav liepe pustih:
Čudo 'e veće, što mi grede .
Još ikoja rieč iz ustih.
Ab, kako ćeš, da ti trude
Moje irečem težke i ljute,
K6 mi s kobi prieke i huđe
'Tielo i duša davno ćute?
Nu svi trudi, sve počali,
S kieh se i na kć svakčas vratih,
Prema onomu biehu mali,
Što pak s tebe, dušo, patih.
oJer sad mi te san ukaza
. Grozne s mene lijuć suze,
A sad ruse blaga obraza
Targajuć te kazat uzb.
PIEVANJE ČETARNARSTO.
U pogube i na boje
Ič te vidieh mene cieća,
I s slobode paka moje
Još na diela harlit veća.
Nu ti veliš, i valja mi
Vfat, skoro da će biti,
Gdie ki mračnoj kuka u jami,
Na bieli će dan iziti. |
Ah, ka čes me i ki dani
Tiem čekaju gori paka, |
Kad me u dragoj rodnoj strani
Kružit bude ljubav taka.“
Ter besiedu jadni tako
Čiem tamničar diljit haje,
Odlagnu mu težki pakć,
Ki mu uzroči gorke vaje.
225 I na sbitje vratjat sied&e
Naravsko se duša opeta,
A na obraze, šuhe i bliede
Ogranjivat rados sveta.
Pak mu ona rieč prihvati,
Ter ga opeta mili i tieši, |
I za pomoć ku mu dati
Sviesti i sarcem spravno spieši.
A pak on se na nje oglaša ,
Mile glase, i, pita i žudi
> Znat, kada mu reče paša,
Da se ukrate težki trudi.
'
230
OSMAN.
I čiem tako barže čase
Sried ljuvena razgovora
Drazi traju, u vrata se
Ključ golemi zadič s dvora.
Milii nije sveti od zvona
Glas pobožnu sarcu u veče,
Put neba se kad priklona
Duša k Bogu svćm utieče:
Zatravljenoj neg dvojici
Hardjavieh bi zveka od vrata,
Ke romona viečna u slici <
se od tminah posried blata.
Prisluškuju tamničari
S n&dom, s sumnjom: je I, nije li
Ki, jao, da ih neprevari
Od slobode dan veseli?
Nu kako se paka 'otvori
Stiešten zaklop s jacieh ruka',
I u mrak se s luči obori
Oružana množtvo puka:
Tko da izreče, što poćuti
Korevskoga vierenica,
Kad zasjaše strašni kuti |
S obasjanieh turskieh lica'?
Jakno umarli, kad se n&d4
Sve zadobit, a pakevidi,
Gdie mu ufanje sve+propada,
I viečna ga propas slidi :
235
240
PJEVANJE ČETŠARNAERSTO.
Tako gnjevom ognjenime
Bezufana Krunoslava
Svoga draga klikni ime,
I sta blisu, gdie mu 'e glava.
Hteć, kieh živieh prostor luči,
Da ih neluči martvieh sada,
Neka u smarti bar se sluči, .
Što u životu bieše nada.
Tiem mač paka plamen tarže,
I karvničku nape četu,
Gdie se strašan boj zavšrže,
Svaki svoga na osvetu;
Čiem ljuvezan svoju milu
I drag brani život ona,
A poštenje oni i silu, :
Ku im žena nanič smiona.
S obie strane karv se lije,
I udarci dažde i ranć:
Ali ona se harve i bije
SB njimi i goni na sve strane.
Jur Aliu i Mehmeda
Gadne na tli martvieh pruži:
A pobieže Musa ureda,
Gdie se strašan zatvor kruži.
A Jusuf se i Mujaga
S bratskieh martav ruka' obali :
Čiem u slispoj spili snaga
Nezna. jed svoj na kćm kali.
*'OSMAN.
o Ijoš tko zna, k6 im štete
Naniela bi dikla mlada,
Da se lukav neuplet&
Beg Buliman kradom zada.
Odklie najpri&e Korevskoga,
Zatočnicu liepu paka
Sgodi zarnom šuplja iz svoga
Gvoždja njega ruka opaka.
Padč dikla s rane težke
Kon predraga svoga roba.
I nanj ruke struć vitežke
S njim uzletič k nebu iz groba.
oR
PA
sE
Pievanje petnaesto.
=>(9)a
Šaddršaj: Osman pozove viećnike svoje u divan i javi im,
da je ša Ali-paši urekć mir s Poljakom, od kojega je glavna
pogodba sloboda Korevskoga. S česa zapoviedivši Osman,
da se Korevski izpusti, starac Rizvan-paša ucviljen pripovie,
kako je smaknuo Korevskoga, jer se bieše, kako rečč, uslo-
bodio ljubit kćer mu Ljubisu; nu kako pak i nju žalostan
izgubi. Na što budući se zametnuo govor u divanu: ima
li se, ili ne, poslat Poljakui mtesto Korevskoga Rizvan ? do-
dje glas, da isti starac od žalosti na domu premind. — Ki-
zlar-aga dodje sa Sunčanicom u Drienopolje, gdie ona ried-
kiem načinom izbavljena budući, dospie Kizlar-aga u saraj,
i izporedi plien svoj pred divanom, kamo dovedši Osman
i Sokolicu, izaberu ju svojom ženom i uzanj kćer Esad-efen-
dinu i Petrev-pašinu, i zapovie, da se do polovine Svibnja
imaju uredit sprave za putovat u iztok.
IPromiena je liek na svieti
Jadnoj duši svieh najbolji:
Žudi, spiešno da mu leti
Vrieme, tko je u nevolji.
Koga od dnevi brige mučo, ,
Tomu noćea pokoj nosi:
A pak noćne koga skuče
. Skarbi, od dana lieka prosi. p
Što se u dnevi mučno vidi.
Lakše u noći duh naš scieni:
A najvećma čezne i blidi
Pečal noćna s noćnom sieni.
304
10
OSMAN.
S toga i Osman mladi želi,
Vele stiešten s noćne smeće, ,
Da se objavi dan veseli
I rumena zora veće.
Ka cvatućiem' usnam' gdie mu
Zlat celivat prozor stadš,
I po hramu uzč svemu
Mlad zrak igrat zore mlade :
Usta sultan i pun dobra '
S liepiem danom sluta i kobi,
Butra u divan sazvat obri,
“Da se carski skupe robi.
Robi carski, o kieh stoji
Btol otmanski tvard, nad svieme,
I s kieh svičta nepokoji
Carski lagnu težko u vrieme.
Ki kako se sjajnu u vieću
Sakupiše liepu u skladu,
Kažuć caru čas tiem veću,
iem ga ohola više znadu.
Osman uzš: ,Beglerbezi
I veziri moji i paše, -
. S Kkieh svetčevi sveti stezi
Po svudier se razpšršaše.
* Što vam glas moj javit grede. E
Znam, da milo bit vam neće:
Jer tko turske slavi diede,
Razmi od boja nezna srieće.
15
PIEVANJE PETNARSTO.
Ali, ah, srieća t& je od baja
Prem vietrena nad sve ine:
Čiem sad dobra nosi koja,
A sad u čas opet mine.
Ona učini lanjsko lito,
Da moguće vojstvo naše,
Ako i nebi predobito,
Daj nedobi, što htiaše.
Čiem što glad mi posla ljuti
Bolnu u vojsku i zle štete :
Što pak (ali ah, ružno 'e čuti!)
.Janjičare sramno smetš.
I to 'e uzrok, što Poljaka
Na mir, sklonih, ne cieć: mira,
Neg da.a napried žeštji paka
S kaurinom rat se tira. -.
Jer kad ljuti neprijatelji
; Nakon boja mirno siedu,
Za pobit se s nova u želji
Novu snagu kupit gredu.
“I tko od njih veće žudi
Mir, o ratu sni. tiem veće,
Kaneć tieme da mu hudi
Pađe s sile zlotvor veće. |
A prem dobro svaki znade, '
Da se s turstvom karst neslaže:
Jedan Bog je; tiem valjade,
Da ga i viera jedna kaže.
20
/ OSMAN.
Nu do toga da bez rati
Tkogod dopre, slično nije:
Prorok otac, sablja mati
Vieri čistoj bieše i prije.
Ter da to se paka sbuđe,
I svetac se velji osveti,
Znaj vis svaki, kć vam sude
Sad će moje carstvo izrieti.
Ali-paša mojom voljom
Mir s Poljakom kletiem udri,
. Kako niegda česti boljom
I Suliman died moj mudri.
Leh Kozake ljute u redu
Odsle daržat tvardo obeća:
Tiem Tatari da se svedu
Pod mir, koris ište veća.
Pače, ratne da se štete
Svakom' smire, jošte rečš:
Tiem. pienezi neka lete,
Odkle. pak nam pienez teče.
Nu k tom' Poljak ište i daje
Sužnje natrag s obie strane,
Hteć im težke svaršit vaje,
I da'im slobos liepa osvane.
Ja, istinu za riet pravu,
Mniem, slobode vriedan nije,
Tko svćm sabljom spasit glavu
Od sužanjstva neumije.
25
PIEVANJE PETNAESTO. $07
Izbiegnuti smart u ratu
Od junaka viek nevisi;
Al slobodu čuvat zlatu
Zna, junačtvom iko se uzvisi.
Nu za uklonit novu smeću,
Hoću, sužnji da se izbave:
Tiem ni Leh će koris veću,
Ni ja veće steći slave.
Ponaglavu Korevskoga
Tamničara Poljak pita,
Neka u mraku nije, koga ,
Rodi majka ponosita.
Tiem Korevskom', premda od prije
S bogdanskoga eyili rata,
Sloboda se, nek povije,
I gvozdena odpru vrata.
Jer je vriedno, da se obdari,
Tko drugoga zaniš toli,
Da zanj bit se podje s cari,
I s4m, neg on, umriet voli:
Tiem udilje nek se. ovamo
U slobodi ban dovede,
Da mu iz našieh ustih damo
t, što uživat opet grede.
A pak zatiem za put sveti
Uredit ću sprave nove:
Da, za nov nam rat, donieti
Svetac bude blagoslove. “
85 .
OBMAN.
Dospiš Sultan; nu za njime
Rizvan stari sborit sliedi,
I čiem sborl, mrazne od zime
Darkta u sebi, kopni i bliedi.
»Prosti, o care svietli,“ reče,
pŠto od tvoga čut ćeš roba:
Koga smartna rana peče,
Lieka čeka samo od groba.
Tvoja milos čuvat da mi
Korevskoga tamničara,
U dubokoj neka jami
Mrak zločinstva njega hara.
Ali u himbi tko je obik6,
Himbe ostavit vieku. neće:
Oduzmi mu svekoliko,
A daj himbu, još živiet će.
Jer da Lehu budeš kletu
D6 ne kulu, nego pakć,
Još bi vieru skvarnit svetu
Njega umielo dielo opako.
Čiem iz tminah, u kieh sledi,
Vriednieh duše, kA bi u njima,
Još iznadja, da besiedi :
S mojom kćereom, moim očima.
Ah, veliki eare, oprosti,
Što običaj tursku gagi,
Tko jur tarpi& vele i dosti,
Sto je od karsta vierno pazi.
45
PIRVANJE PEĆNARSTO.
Napominjat sila mi je
Diela ženska, sviet da čuje,
Što kaurin huđi umije,
I k4 turstvu svedj zla kuje.
Om paklenom pfipomoći
Toli diklu mladu omami, .
Da se odlučit kradom poći
Vieru u kletu s njim nesrami.
Neznam, kako to se sgodi,
Da Tukinju karst zanesš;
Nu bez pakla nie tkogodi
Jošte iz groba živiem' trese.
I bila bi, sva je slika,
Občinjena kćerca moja
Izbavila čarobnika
Iz mračnoga nepokoja :
Nu sgoda se u to objavi,
Ka4 zamierak hud čiem smete,
Ostariekej mojoj glavi,
Vaj, još hudje spravi štete.
Znano ti je, care velji,
Da slobodna ona ruka,
KA toe-harvat gorič 'u želji,
Bi leškoga dikla od puka.
Tiem jer rati neučini,
Što učinit htiedš rati,
Ugričić se mladi himni,
Ter sta zlato pak da trati.
310
OSMAN.
I to li se prostriš hudo
Nje smionstvo, da u stari.
Grad ov dodja misleć ludo,
Da me zlatom pak prevari.
Nu tko cara vierno služi,
Zlata od cara dosti imade:
Tiem ju svedoh, on gdie tuži,
Ki joj oči zanič mlade.
Mneć, u tvardu neka 'e mistu,
Tko lukaviem putem idje,
I tko vieru tvardu i čistu
Carskieh slugah carnit sidje.
Ali, ah, u zć tko se rodi
Čag, zlu srjeća kušat mora:
Da se poraz moj dogodi,
Sudjeno je bilo od sgora.
, To .se prosi, neznam kako,
I tko 'e Ugrin, ču se ureda:
Nu da u svemu imć 'e pakć
Dobar dio, krit se neda.
Čiem jedina kćerca moja
Nove i težke čuvši glase,
S ljubomorna nepokoja
Svoj ljuvezni uzboja se.
I bojazan, da neizgubi,
Posiedovat što mniaše,
Čini 'e odkrit, pak, da ljubi
Neprijatelja viere naše.
PIEVANJE PETNAESTO- 8
Jao, viečni moj prikoru,
I sramoto mojih dana'!
Gdie mi skoro na umoru
Ta bi skvarna vidiet dana!
Ah, kako mi vid se smuti,
Kad pučinu carnu izmieri
Od pogubah, strašnieh čuti
Tebi, o care, meni i vieri!
'Tiem rieh, smarti da se umori
Po zakonu viere svete,
Tko neviernik za oniem gori,
Za karstjane što ni'e klete. '
Jer u karvi samoj dd se.
Prat, proć caru što se sgrieši,
I u karvi samoj zla še
Suproć vieri skvarna rieši. “
Zlobnik umriš, nje zamani
titjen s ruke, 'er umriš i ona,
Nu, vaj, tieme moji dani
Pusti ostaše, duša bćna!
Jer svarh kule, gdie najviša
Put vedra se neba upire,
Kako smartni klik zasliša,
Skoči i moja kći niz mire.
I varh tamne tiem tamnice
Martvi u pokoj sve zaćuti,
Razmi u visu što bi od ptice
Kobcu u noktičh vapaj čuti.
60
65
DSMAN.
Čistu. vieru, kćercu i cara
Za najveću imah srieću:
Jednu od njih smart mi shara; -
Za dva druga ja umriet ću.
Volja carska da se varši
I prorokov nauk bljudi:
A m udilj se glava skarši
I poslana Lehu budi.
.Neima zašto taj da proda,
Tko jur neima da se nada:
-Padat sunce lasno gleda,
Komu mnokrat sunce pada.“
Reče, ter put vrata' uputi
Slabi starac korak slabi:
A_.oniem, kiem ga bieše čuti,
Skarb se u sarce i strah zabi.
Jer k6 onomu, koi.u gori
Izdišuć. se s risom tuče,
Ako oblada, lav još gori
Nanj karvaviem žrielom ruče:
Tač s jedne mu strane od tugo
Vethi život pasti prieti,
A naginje pravda s druge
Za zamienu glavu odnieti.
Zapanjeni svi se pase
S čudne i težke sasma sgode,
Nenahodeć prave: stage,
Smeći na kraj kćm da bode.
70
PIEVANJE PETNAERSTO. br3
Svud tišina martva vlada;
Svak što ćuti, riet se boji
Zna'uć, da o jednoj glavi sada
Mir i nemir earstvu stoji.
Nu zasve da svaki miči,,
Dva su svišta vieću u svemu:
Čiem za pašu tko se odluči,
A tko d&arža stran proć njemu.
Ali hodža smion nad ine
Žudeć, da se carski puti
Tiem nekrate, tih prekine
Mir, i ovako d& se čuti: '
»Žnam, da smarti Korevskoga:
Rizvan zakon božji osveti, |
I pogleda da ga s toga
Lehom mićnjat.nije smieti:
Nu k& svetcu pak se obeća
Č4s, k6 bit će izpunjena? ——
Mniem, za kipit dobra veća, .
Nije odveć manja ciena.
"Tiem tvć carstvo sad prosudi,
Je li vriedno, s jedne glave
Prorokovi strašni sudi
Svemu carstvu da se sprave?
Mudar čoviek vazda gleda
Mierit štetu veću i manju,
I kđ od njih manju ugleda,
Obiem' rukam' hvata za nju.“ '
314 OSMAN.
Zabunl se svietlo. vieće
. Na karvavi svičt i težki:
Nu Dilaver hrabri iz smeće
Diže glas pak svoj vitežki: '—
75 »Čudan udes i nad svima.
Gorak, care, sviet ov hara:
Da tko vieru bljudit ima,
Na nevierstvo puti cara.
Da što vierni pak će rieti
* > Prorokovi robi i tvoji, |
Ako, jerbo vieru osveti,
Glavu izgubit bude koji?
Ah, viera se neka uzdlrži,
Mir il rat pak neka slide: .
Jer je rasap tu najbarži,
Vieri rasap svi gdie vide.
Ako mir ti. Leh uzkrati
Bez zamiene paše slavna,
Neplaši se, znat će stati,
Ki su u ognju stali od davna. -
“A što iztočne spremaš pute,
Je 1 moguće, da će biti
Napredačno, što proz ljute
ine u dielo. bude iziti ?
80 Ah, bojim se vele i plašim,
Da, nevierstvom ako vieri
Godit počmeš, glavam našim
Gnjevno nebo nezamieri;
PIEVANJE PETNARSTO. > 315
I da paka rat s nebesa
Težji bit će neg rat leški:
Qnom' nemož' neg čudesa,
Ovom opriet mač vitežki.“
Presta, i žamor svud se prosli:
Čiem što či, k6ćm' skarb zadava
A kom' rados, već kako su '
Razne misli raznieh glava.
Nu pak baržo svaki ućuti
Na znamenje dano od sgara,
Za žudjeni sud tiem 'čuti
IN protivni mlada od cara. |
Kćm', hteć pos6 da :dovarši,
Rieči iz ustih dok se rieše,
Eto nag6 glas doparši,
Rizvan starac jur da bisše.
Razabra se svičštnik svaki
Od svojega straha i jada,
Ki čiem već bi prie jaki,
Tiem bl) veća rados sada. +,
Ah, prem čudnieh ljudskieh sgoda',
Da tko od svieh bi ljubjen prije,
Sad gdie' dug svoj smarti poda,
Sviem od mila sarce bije. :
I ko veseo roj od pčela' | a
Po ulištu šumi i zuči:
Tako i čela svud vesela,
Bvačia rados bukom buči.
Bi6
90
OSMAN.
A nada sve mlad u sebi
Car s veselja gori i kliče
Mneć, da dobra tieme s nebi
Kob za iztočni put mu niče.
< Nu jak oni, koi od zlata
Žudeć voće u vis gleda,
I kad mnije, da ga hvata,
Ono uhvatit još se neda:
Tako i Osman čiem već žudi
S 'puta iztočna slavu steći,
Tiem već žali, još da bludi,
Ki cieć ženah sviet šta teći
Ali i Kizlar cari aga,
Gard provodič liepieh vila,
Štiuć besiede, kiem' car zva ga,
Mnije, spiešit da mu 'e sila.
I čiem tračke gazi strane,
U Jedrenu slavnu unidje
Vodeć zviezde izabrane,
Sviet kiem' sličnieh malo vidiš.
Tu se i calnci biehu ini
Iz ostalieh stali kraja,
Čiem se a agom da ajedini
S liepiem plienom svaki haja.
Nu ko nebo, divno toli
Nebi divno bilo paka,
Da zenicu; kćm oholi,
Utarne mn kob opaka:
9%
100
PIEVANJE PETNAESTO.
Tako i ovi vienac liepi
S Sunčanice krotke i mlade,
Sila 'e rieti, k6 da osliepi, :
Nje uhiljen pokli ostade.
KA gdi u staro Drienopolje
Plačnu u družtvu plačna stiže,
Težke i ljute cieć nevolje
Sarce i ruke k nebu diže,
Vapeć: ,Bože, ah, ti spasi,
Pod tvć krilo tko se utieče,
Ni daj zlobit, što me krasi,
I što tebi jur se obreče.
Znaš na domu ćaćko sliepi
Da se u jadieh gorcieh mori:
-Ah, daj kćerca da ga ukriepi,
I! da udilj se martva obori.
Njemu dvanaes smart sinova,
Mene mladu Turčin uze,
Sliepa i slaba s kieh njegova
Staros grozne lije suze.
Janko i Lauš mn bar da ostaše,
Kieh dietetom mnom izgubi,
Ni pust on bi s kobi naše,
Ni ja bila turska ljubi. ,
Ali ovako on bez štapa
Jadikujuć sam izdiše:
A sried varlieh menc slapa
Udes goni ljut odviše.
SET
818
105
OSMAN.
Jer Turčina k6 da ljubi
Nebu dana vierenica,
KA i pried ćaćkom milos gubi,
Od ljuvezni što se odrica ?“
Kako izusti dikla mlada
Vrućiem sarcem govor vrući
“ Onom', u čili viek se nada
Stavnom dušom štit mogući, >
Težko uzdahni hadum bio
. Bdeć na stidnoj straži od -žena',
K6 da mu je nje glas mio
Mjadieh lietah uspomena.
I čiem noćca tiha carnu
Svudier stere svi koprenu,
Pomno od vratah ključ zavarni,
Tere u noćnu stup! sienu.
Poplaši se dikla tužna
S -nenadane čudne sgode,
Mneć, il' da je neman ružna,
I da pak je na smart vode.
Nu za ruku čiem je uhvati
Mučeć hadđum mramorkome,
Najprie na dvor, pak je izpratl
Mrakom hanu putničkome.
Gdie, ki gredu blaga cieća
Tudje obijat strane i grade,
Pak zamoli, da je iz smeća!
Rodno u miesto vratit rađe.
ll0
115
PIEVANJE PETNAESTO.
Smš se i snebi Sunčanica
Na blagodat tač ljuveznu,
I čiem suze li niz lica, '
Hadum u mrak naglo izčeznu.
Glas je, a valja da je tako,
Brat joj Vladko to da bieše,
Koi od turske da se 'e smakć .
Guse, obćeno ini mnieše.
On izgubeć slobos svoju
Zaboravljen viere i uma,
Proda ujedno diku dvoju
Za Turčina i haduma.
Tiem pred selom pak se stidi
Javit iko je, tieme veće,
Čiem se boja da ju uvridi,
I da omilit tiem joj neće. , -
Nu jer narav blaga prije
. Sasma okrutnut neće vieku,
Još se ugasit moglo nije,
Što 'e najliepše u čovieku. '
I tako se jadnik muči,
Ture i karšten čiem je ujedno:
Na poli ga svako luči,
A nehita sasma ni'edno.
Jer što Turčin činit ima,
To mu činit karst nedade:
A kad karst pak što počima,
Opire se Turčin. tade. . |
319
%40 OSMAN.
€& Slovinska žemljo liepa,
Što sagrieši nebu gori,
Da te taki udes cispa
I jađom te viečniem mori?
Potišteni tvi sinovi, '
Gospodičnoj niegda u vlasti,
Izrođi su, il robovi,
Željni s ovcam' travu pasti, |
Ah, da je proklet, tko cieć vire
Na svojega reži brata:
Jer nesrieća tvoja izvire
Samo iz toga kalna blata.
Ti od niegda bratju tvoju
Tudju u Jarmu hladno gleda,
Nit ih brani, kako svoju
Triebi 'e branit bratju od bieda'.
120 Pače ni to nedopusti,
Brat da bratom svoim te zove:
Ali od ognja svoih nebljusti,
U svć je oganj bacat krove.
Tiem istinu rieč čuj paka,
K4 me nebo riet nadiše : “
Ti si majka od junaka,
Nu robovah vele više.
Robovi su tvi junaci,
Tvoji sebri, tv& gospoda:
Robovi su tvi vieštaci,
I svi, tvoga ki su roda.
PJEVANJE PETNARSTO. 321
I robstvo će tvoje iz tminah
Na gospodski dan iziti,
Kad paklenićh dno dubinah
Bratinska se marzos biti.
Mizlar-aga kako obnadje,
Da se dikla liepa izgubi,
Po svudier je tražit sadje
Od rasardžbe škripeć zubi. “
125. Nu gdie ništa pak nezaču
Od plienjene dikle mlade,
Pače sarčbu još na jaču
Ča, i haduma da nestade :
Na valove karv mu uzavil, |
K6 u zemlji tko se rodi, _
K6m gusarć vrući Mavrn,
I lav varli gdie se plodi.
Pak zavapl: »Ah, kolika
Mahnitos je viera stavna
Postavljena u čovika
Karstjanina, nije od davna!
Rieč je stara, da zamani
Markoga je kumit vuka:
Ciem i u kumu vuk se hrani,
Razmi manja nanj što 'e buka.
S toga umarli svak se uči:
Bvojih izdat tko nemari,
Da hbitrinu svi dvostruči
Za da i tudjih pak prevari.“
Ivana Gundulića Osman, ll
322
130
135
OSMAN.
Reče, i harli tiek upravi
Odtle s družbom carnac k gradu,
Da se s novieh vila' objavi
Nova rados caru mladu.
Tere u carski kako uljezč
Grad u divnu skladu i redu,
K6. kad drag se kami uveze,
Kiem gospodje dične gredu:
Zasjaše se tamni miri
Od davnoga grada u dici,
K6 u njem se sunce širi
Dievojačkoj u prilici.
Jer ako je duhe klete
I strahoćah jata huda
Daržć, u putu tko ih sriete,
Za paklena garda čuda:
Tako rajske tko liepote
Mladieh diklic' gleda i pazi,
Snebiva se, i nehote'
I angjelim ih rajskiem' glasi.
S kiem' svietloga sried saraj&
Carnac hadum gdie se umiesti,
Tu dva reda u dva kraja
Od njih hitro htied& splesti.
Neka tako, tko ih gleda,
S dvie se strane ognjem žeže,
A prolazeć da se ureda
B obie strane očim sveže.
140
PIEVANJE PRTNAESTO- 323
I čiem veće carnac ište
s u cara s pliena steći,
S Sunčanice tiem ga tište
Veća žalos, jed tiem veći.
Nu k6: mlad car pak dovede
Mogorkinju, k4 ga travi,
I pred skladne tieme rede
Hrabru i liepu diklu stavi:
Razigra se sarce u njedrim
Gnjevnu carncu scienieć tade,
KG da u vienac čelom vedrim
Sunčanica opet stade.
Jer koliko svćm krotkosti.
Vid Sarbkinja mlada uzima,
Toli plieni pak hrabrosti
Mogorkinja sarce svima.
I što ujedno sve su ine
Onom', tko ište ženu u ženi,
Hrabrenu je to jedine
Caru pogled nje hrabreni.
Tiem pazeći dragu svoju
Zatočnicu pregizdavu,
Tere u napried sneći, koju
S iztoka će sriesti slavu:
K6 on, komu prieko voda!
I planinah hodit bieše,
Kad mu nakon mučna hoda
Staze u ravan put se odrieše:
il*
524
150
OSMAN.
Pun blaženstva car se objavi
Ponošitom svojom rieči,
K6 pod noge da jur stavi
Sve što dosle čćs mu prieči,
Rekuć: ,Najprie da je hvala
Bogu i svetcu, s njim ki 'e gori:
Jer pred njima sva su mala,
Bez njih ništa ljudski stvori.
S njih ja uzrastoh svietu ovome
Gospodičan silnom vlasti:
S njih bi, da svist preda mnome
Prostart na tle bude pasti.
Njihova se varši volja,
I sviet vas se klanjaj Meci:
I jednoga svarh prestolja
Sviem zapovied jedna teci.
S toga steč& grada ovoga
Predobitnik viečnu slavu,
I pogazl karstjanskoga
Ohologa zmaja glavu.
S toga i ja ću, ki njegove
Nasliednik sam sablje i stola,
Bvieh, ki karstom kletiem slove,
Sva poplesat diela ohola.
I da lašnje to: se sbude,
Mir s Poljakom dosti nije :
Za zlotvore skaršit hude
“ I ina učinit sila -mi je.
155
PIEVANJE PETNAESTO.
Dok se orušje svistsko naše
Odpočine sladku u miru,
Duhovna se neka opaše
Sablja i čistu krispi viru.
Na pogrebnom svetca missti
Klanjat pođi htienj#e 'e moje,
Janjičar se jeda osviesti,
I uzzna, radit dhršan što je.
Jeda prorok svojom moći
Na poslih ga dužni uputi,
I za k slavi pravoj doći
Kaže, pravi ki su puti.
det beg rati svetea nije;
Bez posluha nije rati:
Protivnika: mtučno: bije,
Komu ruka posluh kruti.
Ah, da biehu rici vitezi
Ovo lani sliedit htili,
Kuda, o svetče, tvoji stezi
Razastarti već bi bili!
Bi toga u iztok svistli k tebi
Podrebesni kalif grederi,
Neka tvojori vlasti s nebi
Car svem' svietu jedan. sioden,
I jer život mae je vele,
A velika: dlela tvoja,
Da ako ja ne, neka odsele
To dostigne traga moja:
160
OSMAN,
Sdružit ću se, da koi mi
Smart mio lani cviet otruni,
Namiestit se pak novimi
Plodim bude svieta kruni.
I jer porod liepši daje
Stablo iz liepa perivoja,
Neg ka u gori dane traje
Zapuštena divja hvoja:
Robinjicam' nek se robi
Za sva diela dar6 i družć:
Grieh je, carstvo da se zlobi
Oniem', zemlju koji pluže.
Tiem na carstvo svieta ovoga
Sokolicu sada izbiru:
Kći je kana mogorskoga ;
Svud se diela nje prostiru.
Uzanj k meni pak se uzvisi
Kćerca Esad-efendiina,
I liepotom ka se visi,
Pertevljeva kći jedina.
Vriedni su oba svć cieć vire,
Da se carstvo s njimi srodi:
Tko za cara rado umire,
Zna ga cienit, tko gospodi.
Pak obilan pir se spravi
I po svietu svemu zamni:
Jer kad sunce lice objavi
Ni'e moguće, sviet da tamni.
165
170
PIEVANJE PRTNAESTO. 327
A medjuto jedan skoči
U Siriu baltadžia,
I gdie Nilo rieka moči
Plodni Egipat, slavan pria.
Veleć pašam, barže da se
Spravi hrane izobila
Oniem, kieh car vodi uza se
Viema i laka svoja krila,
I zapovied moju ostavi
"U šerifa Meke svete,
Da njegove hitre plavi :
S hrane u Džidu barže lete.
A do poli svibnja u luci
Sto galijah još se opremi,
I šatorje carsko svuci
Prieko u Skudar s pismi sviemi.
Neka, ugodno kad zavlada
Povietarcem vrieme i mćrem, -
Riešeć jedar' biela stada
Putovati udilj morem.
Sa mnom podji Sokolica
Pogibielim vikla i boju:
Jer hrabrena nje desnica
Svu će čuvat slavu i moju.
Pet sat' s agom janjičarah
S sobom na put jošte uzet ću,
I inieh toli dvaš bojarah
Za sigurnos tieme veću.
328
175
OBMAN.
S Dilaverom tefterdara
I nišandži moga pašu
Zovem, i onieh, koji uz cara
Čile konje vodeć jašu.
Od carskoga “stremena se
Pripravite još gospoda,
Kiem nek tries pisara' ge,
Muteferik' četres doda.
A Mahumet s Huseinom
I Redžebom kajmakami
Neka ostanu nad širinom
. Mojih zemalj' bdeći sami.“
Osman rečč, a sve vieće
Na parsima ruke skarsti,
“ Trepeć s robstva, k6 trepetje
Tarst, kad siever zadme čvarsti.
Nu se vara, tkogod 'scieni,
Bam na siever tarst da preda;
Vlažni na nju jug okreni,
I predat će tarst ureda.
| Pievanje šesnaesto.
“GA G)g>
tddržaj: Pročuje se u Carigradu, kako car kani vojsku
vodit u iztok, da ju posieče. Na to se vojska silno uzbuni.
Alia, aga janjičarski, trudi se zaman đa umiri nabunu. Ne-
zadovoljnici kažu, da nisu ustali protive caru, nego protiva
njegovim zlim svičtnikom, i skupe se pred svetu Šofu, pak
Pošlju Jahiu, nekadašnjega "muftiuu, k caru, da ište glave od
Pdrvih trih dvoranah carskih.
U kraljevah, k6 puk scisni,
Nie života draga i sladka:
Svedj su u pomnjah zamišljeni, :
Neima, u mirna časa kratka.
Triebi 'e, da bde noćnu tminu,
I za onieh se, ki spe, bude;
Za bezbrižnieh da se brinu,
I za izpraznieh misle i trude.
Mogući su svi 8 omrazom
Suproć njima svedj nemilom,
I nejaci hine obrazom,
A u sarcu ih tarpe silom.
x
330
10
OSMAN.
Sve što ih veća krispos slavi,
Bve je veće, tko ih navidi:
A i čestitos po naravi
Ima zlobu, ka je slidi;
Tiem ako su blage ćudi,
Ter karvničku marze želju,
K6 zločeste šlju ih ljudi
Medju žene pod kudielju.
To li se od njih pravda garli,
I pedepsa neuzmiče,
Bilnici se zovu varli,
Karv pravednu na njih liče.
Ako štediet blago haju,
Od lakomieh stieču ime:
To li slugam darivaju,
Razmetni su vidiet svime.
Puk je sliepac, koi oči
Neima od svičta ni od razbora:
Va istinu laž sviedoči
Sried taštine i žamora:
Svedj nekrjepak, nigda stavan
Ljubi, marzi, hoće i neće,
Trom, lien, strašiv i pripravan
Na pobune i na smeće.
Sad mir žudi, sad boj ište,
Vazda hlepi na promine,
Bad uzvisi, tko ga tište,
Tko ga uzvisi sad ukine.
15
PIEVANJE ŠESNAESTO. 331
Ali kako tiho more
Viek po sebi neuzrasti, -
Dokli silni vihar s gore
Nesmuti ga svojom vlasti:
Puk u bitju smiernu tako
Uzdignut se viek nesmije,
to na pomoć dmenje jako
Moguće mu glave nije.
S izgleda se tiem ovoga
Svak, tko vlada sad nauči,
Da nie se uzdat u nikoga, 2.
Stvar velika kad se odluči.
Mao izide glas najparvi,
Ali u svačieh ustieh rasti;
Ter čiem od svud većma varvi,
Sve obujmi svojom vlasti.
A istina 'e rieč na svieti,
Da se 'e zemlja kletvom Klela,
Da će otajstva sva pronieti,
KA je čula i vidiela. '
Neznam kako, nu se sgodi,
Da proćuknu se i proreče,
K6 car u iztok vojsku vodi,
Da 'e pogubi i posieče.
Podiže se šapat tihi,
Usta sumnja, pomnja izide,
Svieh popada strah zalihi,
Zamišljeni svi se vide.
20
. OSMAN.
Jedan drugom' vitez s parva
Ovi u potai glas dorica:
Ali uzavrič svak topšrva,
I uzbuni se sva vojnica,
Kad put Skudra čuše. oni,
Da na Camo snosi More
Car s poveljasa' i s zakoni
Pisma, blago i šatore.
Bez obzira ovi onoga
Nagovara veće očito ;
Bezakonja carska mnoga
Svak spovieda glasovito.
Janjičarin stari pravi:
»Ja, ki stratih sva md leta
Sliedeć s vojskom boj kšrvavi >
Na sve četir strane od svjeta,
Ja pod staros mrem od glada
A ugodnici carskieh bluda'
Uživaju ono sada,
Što bl uzdarje moga truda.
Baštine one, kć su bile
Mom' junačtvu vierna plata,
Silom mi su se ugrabile,
Hrana 'e moja druziem data.
Spaholjanin vapeć slidi:
»Ja uz cara ki usrastih
Od saraja u obzidi,
I svuda se plemstvom častih,
25
80
PLEVANJE ŠESNARSTO. 333
K6 rob tamni i zločesti,
Dokli od svud nri karv prokapa,
Na očitu podnieh miesti
Ružne udaree težkieh štapa,
Nemareći ear u sili,
KA bi uzrok mom' prikoru,
Pocarniti kruh prebili,
Ki blagovah u svom dvoru.“
Jedan veli: ,Donieh caru
Glavu ubiena protivnika ;
Ni u dostojnu primih daru
Č4s podobnu za vojnika.
Pače rug je tvorit htio
Tiem car isti bez potriebe,
Veleć: Da ti pogubio
Ni'esi njega on bi tebe.“
Drugi glasi: ,Car sried kuća!
Skrovno uhodi naša diela,
Ter nam gosbe smeta i smuća;
S kieh je družba svud vesela.
Ne naš aga noćno veće,
Bie nas obdan carska sablja ;
Pienez nam se carni meće,
Biela i dobra jaspra ugrablja.“
Oni rasap obćen mieri,
S koga robljen svak bit ima,
Što gospodske svietle kćeri
Za carice car uzima.
334
35
OSMAN.
Priuzima drugi ovdira:
»Bili i prošli mi smo veće;
Car junake nove izbira,
A _ nas starieh sieče i meće.
Eto lista, ki iz nutra
Došć nam je iz saraja,
Da se kani do dva jutra
Put iztočnieh dignut kraja.
Nekarzmajmo, sila jača
Da se s glavom carskom sdruži ;
Potlačimo, tko nas tlača ;
Udušimo, tko nas duši.“
Oni skače i prilaga:
,Što čekamo u naprieda ?“
Svi tad vape: ,Sablja naga
Prieti ubit nas svieh bez reda!“
Jedan se opet diže i vika,
Sablju golu ter podire,
Zovuć svakoga od bojnika!
Proć padanju cieća vire.
Bojnik svaki tad se uputi,
. I pod sablju s kletvom hodi,
Da bi imć od nje poginuti,
Ako se od zlieh neoslobodi.
Vapiaše svaki ovako
Suproć caru buneć sile,
Bam Ali-aga htienje opako
Marzi i sprave sej nemile.
45
PIEVANJE ŠESNAESTO. 335
Čiem u njega, k6 u svieh glavu,
Zepazili svi se biehu,
Mneć, na hudu da i on spravu
S njima će ustat u pospiehu ;
Ter nabunjen okć njega
Svak lik penje, sablju izmiče,
On sried skupa usta svega,
U ovi način ter pokliče:
Ah, koja vas sad zasiena,
Vitezovi moi, zasliep,
Ter gubite od imena!
Vašieh svietlos i glas liepi?
Spomente se, da ste oni
Vi vojnici, stražu uzdanu
Na kieh samieh car nasloni,
I u kieh nadj& viernu obranu.
Ah, nemojte pocarniti
Slavu vašu, slavu moju,
Hiteć neviernos caru odkriti
U domaćem štetnom boju.
Naše štete i porazi
Ni'esu toli sad velici,
Vele veća da neizlazi
Kletva svetoj carskoj slici,
Koja veže sad jedino
Vaša oružja, svičte moje;
Da u svako vrieme smino
U viernosti kriepkoj stoje.
336 OSMAN.
Ni nahodim još razloga,
Ki će učinit, da se ganem,
Da, 'er car neće svišta moga,
Ja mu protiv zato ustanem.
Ja rob jedan, koi obećah
Tvardom kletvom zanj umrieti,
U pogubah i u smećah
Da mu se ištem smartno oprieti'?
Ni'e zakona varh onoga,
Ki zakone stavlja i daje;
to car hoće, triebi 'e od toga
: Da samiren svak ostaje.
U njegovoj ruci 'e stalo, |.
Pomilovat tebe prije; ;
Od njega ti sve se 'e dalo, |
On ti uzima, što tve nije.
50 Druziem uze, što da tebi;
Za dat druziem, tebi uzima:
Tiem žalovat nie se triebi,
. Car u volji zakon ima.
Težke udarce podniet muka
Bi junaku plemenitu: +
Ali 'e zato huda odluka
Plesat vieru temeljitu.
Gospar svaki slugu svoga
Bez bojazni smie udriti,
A bojat se cieća toga
Od roba će car čestiti ?
55
PIEVANJE ŠESNAKSTO
Plemstvo naše znamo dobro,
Od milosti carske izhodi,
Iz gorah nas za se je obrd,
U kojih se svaki rodi.
I gorani izza stada,
Kieh car dvorom svojim pomili,
Suproć carskom' stolu sada
Propinju se skupni u sili?
Ni ti, komu nebi dara
Za hrabrena diela u boju,
Mož' s razlogom korit cara;
Daržan mu si glavu tvoju.
Carska milos sama visi,
Koga hoće od bojnika;
A što činiš, daržan ti si,
I što činit mož' do vika.
Tko dat može zakon novi
Tomu, ki iniem zakon dava ?
Car je sam car, mi robovi;
Maudar bitje sve poznava.
Ali što čuh ja opeta?
Jest, tko tužbe još uzmnoži,
Jer car svetca Mahumeta _
Zakon bljusti hoće i božji.
Svetca viera, k& nas vlada,
Pit nam vino brani svudi ;
I nećemo zato sada,
Da nas pravda carska sudi?
-_
33T
338
60
65
OSMAN.
Nu bojniče, ki na platu
Carnieh pienez' tvoriš tužbu, .
Ili u miedu ili u zlatu,
Ti si platjen za tva službu.
Zaglaviste najposlie,
Da smo u mnogoj mi pogubi,
Što ovi, jakno niedan prie,
Car uzimlje svietle ljubi.
Mi robovi da li svoji
Dostojni smo carskieh kćeri?
A car, pod kiem vas sviet stoji,
Pastiricom da se vieri?
Ali što sam ja razložit,
Sad ustao s vami veće ?
Koliko je car uzmnožit,
Tko nepozna, tko riet neće? '
Zabranjeno što je caru,
Ki na volju svietom vlada,
Otmanovu sablju staru
Čiem na bedri paše sada?
On od diedah i pradieda'
U iztoku: carstvo hrani;
K6 car pravi zapovieda,
Ne ko silnik u ovoj strani.
Da je oteo on slobodu,
U kdj smo se mi rodili,
Mene bi ste vojevodu
Buproć njemu svi primili.
70
PIEVANJE ŠESNARKSTO.
Bez obzira ja bih pšrvi
Podrć sablju britku golu,
I njegovom plak6 karvi
M4 slobodu na svom stolu:
Ni bi ustavit mogle u vieke
Sve me sile, da mu nedam
Mć6m desnicom smarti prieke,
Na očiu' da smart gledam:
Jer tko rodni grad svoj ljubjen
Oslobodit ište i haje,
Ii ubije, ili je ubjen,
U jednakoj slavi ostaje.
Nu čiem jaram nam na vratu
Ni'e, ki stariem ni'e nam bio,
Slobodu iskat nepoznatu
Opako bih odlučio.
Jer nie drugo protiviti
Carskoj volji, neg li objavit,
Gdie stoluje car čestiti, |
Htiet ti silom car se stavit;
Ter nevieran i odmetan
Kažući se carstvu tako,
I prikoran bit i štetan
Čineć hudo i opako.
Ah, junaci moji mili,
Gnjev nesviesni ustavite,
Nesarnite sliepi u sili,
Kud prešite? što činite?
339
75
80
OSMAN.
Drugo doniet nabuna ova
Nemože vam neg sramotu,
Dočiem svaki s nje osnova
Viečni prikor svom' života.#
Jak na dmenje od sievera
Kad zapieni sinje more,
Bila silu dočiem tiera,
Vali uzrastu kako gore:
Tako uzbuča vas puk oni
Na besiede age vierza:
Teku, sarnu svi smioni,
Puni gnjeva neizmierna.
S golom sabljom u desnici
Skaču u biesu nesviesnomu, “
Psuju, priete svikolici
Vojevodi hrabrenomu,
oVapiući: ,Ili barže
Htiej, što hoće vojska ostala,
Ili ti se splesa i varž& '
Izpod sablje glava pala.“
Ali se aga neprepada;
Pače misleć o svoj časti,
Vika: ,Usried Carigrada
Vaše glave.prie će pasti.
Nu u vašoj da svevolji
Već negledam m6 prikore,
Ostavljam vas pri nevolji;
Spomenuli m6 govore!“
85
PJEVANJE ŠES&NAESTO.
Vapie vojska: ,Mi nikako
Protiv caru ni'esmo ustali,
Neg proć oniem, ki su opako
Diete mlado svištovali,
1 u to mije od potriebe
Provodištvo tvoje nami:
Biež' ti, kud hoć', dobri sebe
Obraniti mi smo sami.
Nu u drugo neć' uteći
Od ovieh našieh asilah.“
I ovdie za njim harli u smeći
Tisnuše oblak ljutieh strilah.
Za tiem vojska nabunjena
Podje skupu u jedinu,
Gdie bi carkva posvetjena
Znanju od otca božjem" sinu;
Nu u vazetju Carigrada
Izgubljene carkve ove
Osta ime, ter i sada
Bofia se mečet zove.
Pred mečet se ovi skupi,
Ter iz jutra do večera
Skupno vika, skladno upi:
»Daj nam pašu Dilavera,
I učitelja hodžu s njime,
Jer ti opak nauk dava
S camcem, ki je ženam tvime
Btraža, i od hadum' svieh glava.
341
342
90
OSMAN.
S mudriega neka svičta,
Kad nam budeš pogodio,
Isti ostaneš car opeta,
Kakono si dosad bio.“
S ovim riečim' da pred cara
Jahia podje, oni htiše,
I njihova poklisara
Pod silu ga učiniše.
Velikoga zakonjaka,
Od Turakah mufti zvana,
On miesto ima, ali paka
T4 čas druziem bila 'e dana.
Tiem trajaše s4m na domu
Svojih pokonjieh lietah dio,
Kad je skupu odmetnomu
Van usiljen izit bio.
U veseloj pirnoj slavi
Nahodjaše car tada se,
estit, miran, pun ljubavi
S tri ljubovce liepe uza se.
Ali u smeći na onu stranu,
Gdie ču vojsku, skoči ureda,
Ni se prignu, ni se gani
S punieh prietnje njih besieda;
Misleć, da bi carska bila
Vl4s nejaka i prikorna,
Kad bi varh nje gospodila
Volja od puka rogoborna.
95
100
PJEVANJE ŠESNAESTO.
Jahia se starac tada
U priklonstvu odkri njemu,
I, što vojska usried grada
Vapijaše, skaza sve mu,
Veleć: ,Care svemogući,
Prosti, ako rob tvoj smije
Odkrit strašni pl4m gorući,
Ki oko glave tve se vije ;
Zašto, ako se neugasi
Samom karvi tvojih svičtnika',
Tvomu carstvu prieti i glasi
Rasap vojska svakolika.
Ja viek neimam zatajati,
Što pogubu carstvu nosi:
Velikoga vezira fi,
Hodžu i od carnac agu prosi.
Ja sam poslan cieća toga:
Bvi ovo ištu, svi ovo prave;
A ovo garla ovdie moga
Pod tvć6ćm sabljom i m6 glave.“
Jahia presta, a car gore
Smeten buduć s te poruke,
U kratke mu odgovore
Skaza,ovako svć odluke.
On pokliče: ,Carstvo meni
Sabljom stari moi dobiše,
I tko drugi car bit scieni
Varhu mene, misli odviše.
843
344
OSMAN.
Tiem ustupte, rec', nazada,
Niegda vierni i uzdani,
Neposlušni moji sada
Janjičari i spaholjani.
To li vas je karvi želja,
Želju opojte sarca prika
Ne carskieh prijatelja,
Neg li carskieh protivnika.“
Ovdi umuča, već istino
Bcieneć, s ove zapoviedi
Da sliediti neće ino,
K6 taj večer i nesliedi.
A
BK
o
%
369%
hE.)
ž
o
Pievanje sedamnaesto.
(89) a
Sadržaj: Nastane noć, a car skupi svoje dvorane u vieće,
i pita ih, kako bi se nabuna_ umiriti mogla. Dilaver mu
veli, neka ništa nepopušta nabunjenim, nego neka gleda da
ih oštro kaštiguje. Hnsein kaže, da će bolje bitt, ako za-
sad ugodi nabunjenim, a pak da će ih poslie moći lahko
uništiti, ako ih pošlje proti karstjanom-vojevati. Car bi rad
i janjičarom prostiti, 1 svoje ugzdanike spasiti Na to_ mu
Dilaver svietuje, neka na miesto njega opet stavi Huseina
za velikoga vezira, pak neka Husein vojsci javi, da je on
obnašo, da neide car u iztok: ali car ga nehtič poslušaci. —
U to i Mustafina mati dozove zeta Dauta, beglerbega ru-
melskoga, i potakne ga, neka stane nezadovoljnoj vojsci
na čelo, pak neka smakne Osmana, a povrati Mustafu na
prestolje.
Nu ko svietli zrak dno mora,
I dan bi2li sunce ugasi,
I od draga i od dvora
Zamuknuše svačii glasi,
Ter se prostrie noći carne:
Sinje platno iz dolina,
Varhe od gćrah da ogarne,
I da obuče vas sviet tmina,
Car uliez& usried hrama,
U miesto uresno, i bogato,
Gdi u način svietla plama
Dragi kami sja i zlato.
346
10
OSMAN.
Tu zamišljen s varle smeće
Na prestolje svoje stupi,
I najviše glave u vieće
Ok6 sebe dozva i skup).
Šes vezirah i sve ostale
Poglavice turske izbrane
Po redu su smierno stale
Ok6 njega s obie strane.
Svak podvite ruke, i oči
Obarnute darži nica,
Poniženstvo ter sviedoči,
znuć pazi carska lica.
A on pogled tih i stavan
U ponosnoj veličini
Na svieh svartje, i od svieh slavan
Sviem zemaljski bog se čini.
S veličanstvom ovacieme
Iz visine, na koj sjaše,
Na pobunu hteć u vrieme
Da previde vierne paše,
Reča: ,Uzdani i smioni
Branitelji m6ćm' životu,
Na kieh carstvo m6 nasloni
Od vladanja svu tegotu,
Nije triebi kazat meni,
Što ste čuli i vidieli:
Vitezovi nabunjeni '
Koliko su dosle smieli!
15
PJEVANJE SEDAMNAESTO.
Što pitaju, i što priete,
Dobro znate: zato sada
K6 vlds moju svietujete,
S njima ovaciem' da se vlada?
Što u sarcu svomu ćuti,
Odkrij svaki tiem slobodno;
Zašto misć vašu čuti
Milo mi je i ugodno.
Carstvo se u vas mć vieruje,
Vaše rieči darži istine:
A znam, tko se s&4m svičtuje,
Da bez svičta s4dm pogine.“
Ovdie svoja već zatvori
Sultan Osman carska usta, .
A Dilaver da govori, '
Parvi vezir parvi ustš ; -
»Nilni care (on pokliče),
Svemoguća koga sablja,
Gdie zapada, gdie iztiče,
Buncu iz zrakah dan ugrablja,
Nedobitnoj tvojoj slavi
irine su svieta tiesne;
Pred kiem, s krunom tko 'e na glavi,
Prostart na tle trepti i čezne.
I ako s4m još or6 sivi
-Proć iztočnom' zmaju parši,
Nabunjeno jato krivi,
Kćmu ognjena krila skarši.
347
852
50
OSMAN.
A odvarnut lasno 'e moći
I veliky sasma rieku, .
Kad joj digneš sve pomoći
Vodah, koje u nju teku.
Tiem se ovako meni vidi,
I ja nosim ove svičte,
S nabunjeniem' da se skdi
Način samo od osvete.
Bi'e se zmija, k4 ti u skutu
Vie se u krug, da te peči,
Otrovanu ranu ljutu
Gvoždje i oganj samo lieči.
A najjače carstvo svako
Batart će se s raspa plaha,
Ako ogradjeno od svud jako
Nije od bojazni i od straha.“
K6 Dilaver veće presta,
I svičt njegov od svieh či se,
Husein opet s svoga miesta,
Da govori, podignu se:
pO čestiti i uzmnožni '
(Kliče) od carah care izbrani,
Kdm' narodi svi podložni
U svakoj su svieta strani.
Potvardit sam i ja usiljen,
svak vidi, kud se obarne:
Tvoih vitezah skup nesmiljen
U svevoljah sasma sarne.
bj
. PIRVANJE SEDAMNAESTO.
Smionos je njih odmetna
Od veće se razpustila,
I nemogu bit neg štetna
Carstvu tvomu sva njih dila,
Zašto ako tva vlas haje,
Da im se izpuni želja prika,
Taj čas samo carstvo ostaje
Bez uzdanieh svoih svietnika'.
55 To li uzmnožnos tva nebude
Pogoditi im sad u tomu,
Strašne odluke, raspe hude
Oni priete carstvu tvomu.
Izrek6 je vezir dosta. '
KA mogu izit zla neizmierna,
Ako carstvo tvoje osta
Bez ovoga skupa vierna.
Meni ostaje sad objavit,
KA poguba carstvu prieti,
Ako carstvo tvo'e ostavit
Bude milos pri osveti.
Zato ako me beside
S njegoviem' se neugadjaju,
Veće očih veće vide,
Veće ljudih veće znaju.
Nije sumnje, nitko u sebi
Nemisli ino, svak će riti;
Za utvardit se, da je triebi
Nepriatelja pogubiti.
Ivana Gundulića Osman,
12
358
354;
60
65
OSMAN. *
I protivit, rieč je luda,
Da od gospodstva u razlogu ,; .
Ni'e to nauk stavna suda
Za utemeljit silu mnogu.
Nu ja neznam, put li ovi
Od varloće i od bienja,
Ali 'e bolji, ali ovi
Od milosti i od proštenja.
Karvava se ruka vieku
Parvom vodom neoplaka:
A nie stabra, koga obsieku,
Da neuzmnoži zagranaka'.
Smioni, biesni, na zlo harli,
I opojeni ljudskom karvi ,
Bojnici su ovi varli,
I svedj veća množ ih varvi.
Strah me je, ako tv4 vlas prija
Glavu ljutoj zmii plesati, .
Da ona hudja i otrovnija
Kude na te neobrati.
Zaisto šteta velika je,
Da najveće u pogube
Tv6 bez svišta carstvo ostaje
Viernieb slugah, ki te ljube.
Ali sumnja veće: zala!
S druge strane mene 'e smela;
Jer vele krat iskra mala
Mnogi je oganj razgoriela.
10
a“
PIRVANJE SEDAMNAESTO, #8855
“A kad stoji, sve da izgine,
Izgubit je koris malo: .
Tak pomorci sviesni čine,
Dio mećući nose ostalo: ,
Našom glavom kad se smiri
Vojska ohola, carstvo opeta
Lasno dva, tri i četiri
Nać će roba eieća svičta.
Nu ako carstvo s mnogom smećom,
Gdie mu protiv vojska ustaje,
Medju sriećom i nesriećom
Sebe izgubi, tko ga na'e?
Ali viek to dosle nebi,
A pobuiiah i prie slidi ;
Sve bit može: sviet na sebi
Čudnieh stvarih svak čas vidi,
Često ravan put se učini
Hridieh starmieh sried liticah,
I lav mnokrat u planini
, Pića ostane drobnieh pticah.
Mnoge sgode nove biše
U vriemena prednjieh lieta',
Koje od sebe ostaviše
Izgled nama sad: opeta.
Mnoge stoparv još će iziti
U ovo naše sada vrime,
Od kieh za izgled na, s6ćm sviti
Nak6n nas će ostat ime,
| 12*
75
OSMAN.
Ter jak sve. što 'e niegda bilo,
Sve sada,se pripovieda:
Tak: sadanje svako dilo
Spoviedat će se unaprieda.
“ Ali silom, hoću, očitom,
Da bojnici nesmiu ljuti
Tebi caru prečestitom'
. U kraj skuta dotegnuti.
A i da smiu, u saraju
Tvoi dvorani su i ostale
Sluge, k& ti vierne ostaju,
Da se odharvu njih navale.
Gdi 'e gad sila t&4 sdružena,
Ka& protiv njim smiet će iziti,
Za od ognja i od pliena
Tvoj grad, tvoj puk obraniti?
Ah, gani se, i odluka
Bud' tvć vlasti mirna sada,
Imaj milos varbu puka,
Imaj milos varhu grada.
To li te je sliedit želja
Vezirove bojne svičte,
I na rasap nepriatelja'
Put uzeti od osvete,
Plam ugasi u tvćm stanu,
Doma štedi karv junaka,
A prolij je za obranu '
Od kraljestvah tvojih paka.
85
PJEVANJE SEDAMNAESTO.
Razdieli ih siemo tamo
Karstjanskoj se opriet vlasti,
Tako i tamo i ovamo
Nepriatelji tvoi će pasti.
Ili izgubit ili dobit
Oni budu, riet je triebi,
Da svakako ima to bit
S obie strane koris tebi.
Ako izgube, tva se osveta
Bez tvć štete izpunit će:
"To li dobiu oni, opeta
Uzmnožnie -ti carstvo bit će.
\
Što da se udreš ovdie s njimi,
Ti bi izgubio s obie strane,
Ili gorju carstvo primi,
U dobiti ili ostane.
Ako ti bi im6 goru,
Sve bi užeglo se i oplienilo,
A i u tvomu, neznam, dvoru,
Što bi od carstva tvoga bilo. ,
To li bi ti bolja. pala,
Izgubio bi dobiti one,
K6 bi mogle steć do mala
Proć karstjanom čete smione.
Tako šteta bi! bi od svudi
Ni oni, ili ovi,
I od onid bi i od ovudi
Tvoji pali vitezovi.
90
OSMAN.
Umnožniem te (vl4s tv4 prosti),
Nečini ime, neg junaci: — —
Kad padu ovi bez milosti,
Tko ti ostaje? Čiem smo jaci?
\ Riet ćeš, širok sviet je i prostran,
Od četiri dio svakoi
Ni naš je ili inostran,
Muož vitezah caru goi.
Pastiri će izza stada!
Na tvi pomoć s praćam' doći,
I silam' ćeš od zapada
S goranim se opriet moći ?
Tko putnika noćno preže,
Da mu otme blago iz ruka,
I tko camu zemlju teža,
I uz volove oruć huk4,
I ta čeljad od t6 varste
Hoć' da carstvo tvoje obrane,
Miešte oružja noseć čvarste
Drienovice, dubja grane?
Bez vitezah, s kiem' na glavi
Stojiš svietu, tv4 'e vlas ništa,
A za izit vitez pravi,
Vo'evat triebi 'e na godišta. |
Tiem domaćieh smeća' u biesu .
vajmo se k6 od zla prieka;
Jer kad naši na nas ni'esu,
Nebojmo se se s dvora vieka.
95
. 100
PIEVANJE SRDAMNAESTO-
Jer jedinstvom svud i skladom
I malahna stvar uzrasti,
A nemirom i zavadom
I velika bude pasti.
Pristojno je “veličanstvu,
U kom visi tvo'e prestalje,
Prednje službe dostojanstvu
Sadanje odbit samovolje.
A najliše gdi osveta
Bez pogube bit nemore,
Pače izit carstvu šteta
Ima očita i zlo gore.
Jer bez vojske malo paša!
Carstvo Mustafi ako izvadi:
K6 sad tvu vl4s neprestraša
Vojska, ako se s njom: zavadi ?
Tiem od dva zla manje 'e sada
Za obrat u tvoj suprotivi,
Neka naša glava pada,
A tvo'e carstvo inirno živi.
Nu bih isk6ć s dobrom s parva
Nabunjenje gasit ovo,
U ognju polag suha darva
Da neizgori i sirovo,
A. pedepsam' i osvetam'
Uzet korit jačje od sebe,
Nije drugo, neg li štetam'
Bramotit se bez potriebe.“ =“
a8p
OSMAN.
Presta; a car tri krat paše
K6 pogledom sšvoim obteče,
S varh prestolja, na kćm sjaše,
Tihiem glasom stavno reče:
»Čuo sam vaše govorenje,
Pozn6 sarca vierna toli;
Hoću, osveti da proštenje
S moim vitezim sad odoli,
Od rodnoga ljubav grada,
I od dragoga milos puka
Otimaju meni sada
Od osvete sablju iz ruka.
105 Darivam ih staroj viri
Spaholjana' i janjičara,
Neka se idu na četiri
Strane od svieta bit za cara.
Nadj'te način u toliko
I za od smarti vas slobodit,
I s mom časti za ikoliko
Nabunjenoj vojsci ugodit.
Stvar je mučna, ali to je,
to ugodno vam bit ima ;
Jer velika diela stoje
Namienjena velicima.“
Čiem ovako car odluča,
I od svith se inih potvardjuje,
Još Dilaver heumuča,
Nu zavapl, da svak čuje:
4
PIEVANJE SRDAMNARSTO.
»Hude kobi, prieka sluta
Carsku glavu Višnji ukloni; ':
Tko ište vrieme, veće puta
Vrieme gubi, srieću izgoni.
110 Nu što 'e caru vidist dobro,
Nesmiem veće protiviti ::
Slavna kruno, ja sam obr6
Jednom gdie hoć' za te umriti.
Tko je ovca, po dno škrakah
Krij se u gorah, pasi travu;
Ja oni isti sam, ki od Poljakah
Slobodio sam, tvoju glavu.
U pogovor ovo nije, :
Što bih daržan, to učinih,
A i unapred gdie se uzbije,
Moć ćeš poznat mene i inih;
Ž6 mi 'e. samo, da bojnici
Moji iztočni ni'esu uza me, .
A _ neka ovi svikolici
Došli bi i vas zapad na me.
Nu i bez toga imam silu
U ovieh rukah još i sade, |
Da od njih glavah niz gomilu
Svalit će se ma, kad pade.
115 U toliko način ovi
S&4m se dobar vidi meni,
Kiem samirit vitezovi
Mogli bi se užbunjeni:
U
B62
120
OSMAN.
Da od vezirstva: velikoga .
Meni uzmeš sad visinu, ,
I č4s opeta miesta ovoga
Podaš. paši Huseinu ;
I da vojsci pak naviestj,
Da je odluka tvoja ova:
Tiem zlamenjem s dobrom česti
Sve junake pomilova.
.]I da on nadj&, da neide
. Tvoje carstvo ,put iztoka,
Neka smeće zle neslide
Veće unapried s toga uzroka.
I u to će doniet vrieme — *
Bgodu da se svak ukroti,
I pod carstvom bit će vrieme
Svačie smarti i životi.“
Slavni vezir dospi& ovako,
I na njegov svak svičt pristš;
Nu nehti& ga car nikako
S najvišega dignut mista,
Što ga ed prie neutvardi
Jakom stražom oda svudi,
Da mu varli i zlosardi
Skup u ničem ngnaudi.
Videć mu se, da odmetnika
Neboji se on ni'ednoga
Za života od svietnika,
1 junaka tolikoga,
-
PIEVANJE SEDAMNAESTO. 368%
Jaku stražu druziem poda, (|
on bez svake straže osta, '
teći mu se, sried svieh sgoda'.
rsko ime da mu 'e dosta.
Ali posried noćnieh tmina' '
>ćaše opet i sultana
ti ohola Mustafina
pogubu cara Osmana.
Ranu staru njoj pozledi,
nuka je nje nemila,
) s careve zapoviedi
. sina se 'e odielila. |
Smart mu sluti s glasa plačna; ;
čula bo bieše onada,
.sried miesta stoi divjačna
oja u jami velja nada. r
Kroz što s raspom protivnika .
šleć ona, kakogodi
.od poraza smartna i prika > .
*te svoje oslobodi
Prigodu joj donič srieća a
. pobune vojske silne ;
m zaprieti i obeća ,
adu Osmanu raspe obilne. '
Skoro iz smećah tieh se uzda
liet carom sina opeta, >
Lonje ruci da će uzda
, ko i prie bi od svista.
zbt OSMAK.
130 Maučno ohola tarpeć žena, |
Koja jednom carstvom vlada,
U zabiti zatvorena
Stat s robinjam' iniem sada.
Tiem da varlu želju izpuni,
Harlo posla po Dauta, |
Zeta svoga, da on nabuni
Hudje silu skupa ljuta. >
U Harvatskoj zemlji ovi >
Od karstjan' se rodio biše;
Kleti' Turci vitezovi
Dietetom ga zaplieniše.
I jer im se liep objavi,
Caru su ga pdklonili,
Ki ga s inom diecom stavi
U razkošni saraj mili. |
Ter s liepote, kojem sjaše,
Poturči- ga u isto vrime; -.:
Jer mu, dušu zanosaše,
Nadied&e mu Đaut ime:
135 Pod .imenom sladciem tako
Bludni Murat u to doba
Objaviti hti> svakako,
Da &n reb je svoga roba.
Tu uzrastič, odtle ižide
Pomilovan dobrim svacim,
Ciem ga svietla puci vide '
Medju sudeim i junacim.
PIEVANJE SEDAMNAESTO.
Vezir u miru, a u boju
o je carski vojevoda,
, ljubovcu sestru svoju
Jtan Ahmet još mu poda.
Nu 'er nedobi on desnicom,
. junačtvom, ni krieposti,
>g li samiem ženskiem licom
e te časti i milosti,
S lica milos čiem pogini, '
njom i carska ljubav straja;
u uzdaržabu svi visinu
Šš sultane od saraja:
Kad smagnutje tudja blaga
ud opaka, svies ohola
činiše caru, da ga
vezirskoga digne stola.
Tiem po smrti cara Ahmata
šrh carskoga stola otčina '
n Mustafu stavi brata, '
Osmana smakni sina.
Ali opeta Osman, kada
arsku otčinu sablju opasa,
makni njega, da nikada
eizmakne svietla obraza.
Nu Dautov sin, sultana
oga mu je porodila,
arsnik mlada cara Osmana
drug mili u sva dila,
OSMAN.
Viernom dražbom, dvorbom dugom,
I krieposti vriednom svakom,
Zovući se robom, slugom
Carskiem, a ne viek rodjakom, .
145 Umoli se, da opet njega
Pomiluje car čestiti,
Ki rumskoga beglerbega
Nekrati ga učiniti.
Nu pobune ove silos
Probudi u njem misli hude.
Pri sramoti da u njoj milos *
I.č4s novu da zabude.
Tiem u gluho doba od noći
Preko straže, k4 prevarl,
Viešto i skrovno hotiš proći
On u ženski saraj stari.
. Gdie ga zvaše tad svekarva
Na sviem strašne dogovore:
Da Osmanu caru s parva
Carstvo otmu, pak ga umore.
Ona taj čas, kad ga ugleda,
Podj& u potai s njime 8 strane,
* Da nečuju njih besieda'
Ine robinje i sultane. “
150 Ter s posmiehom, u k&ćm smeću
I omrazu težku ukaza,
Ki za odkrit muku veću,
Izmieni uzdah pun poraza.
PIEVANJE SEDAMNAESTO.
Poče: , T& č4s čestita ti
sglerbegstva rumelskoga!
piši je, i pozlati,
varh čela stavi tvoga.
Je li liste od posluha
ilaver ti učinio,
oi niegda za konjuha
ostojan ti nije bio?
Osman li ti ih preko noći
ojom glavom zabilieži,
i u bludnoj nečistoći
edj ti uza se sina vrieži ?
Ali to je sinu tvomu'
1 sramotah plata bila;
varaš se ti u tomu,
a ti se 'e č&s povrstila.
Ah, koja ti čis u vieke
1 nečasnieh dielah doć će?
ijusna voda mutne rieke
može oprat nečistoće.
Nu li carska hitros harla
ni želje tvć čestite,
ikli s viencem okć garla
rhu zemlje. uzvisi te?
Ah, ter scieniš, o Daute,
, u gospodstvu opet ti si,
>»m udarac sablje ljute
rh glave ti svak čas visi?
6B
160
GSMAN,
Car je diete: stat mu u dugo
U odluci jednoj nije,.
Sad će jedno, sada drugo ;
. List, kiem, vietar svaki vije.
A ugrokah, kad uzište,
Nać će vazda zadovolje, .
Da kako te prie potište,
Da opet tako te i zakolje.
Nepriatelja mučećega
Boj se, kad te časti odviše;
Sad te penje, da iz višega
Dublje pak te satariše.
Ako misliš, misć 'e tašta, '
Da si u prednjoj opet slavi:
Rana otrovna nezarašta,
Da obiliežja neostavi.
Od nepravad' cieć prikora,
* Kiem' te pleše diete .oholo,
Zamnielo je polje i gora,
Sviet vaskolik buči okolo.
U pismo se upisalo,
Raznielo se po jezicieh,
I zamazan s dima malo
Scieniš rasap štetah pricieh ?
Carski zet si, carski bio
Namiesnik si: nepodoba,
. Varh svieh viši tko 'e siedio,
. Da se u koje sniži doba.
165
170
PIEVANJB SEDAMNAESTO.
Probudi se barlo tieme
Od sna, ki te sad pritište ;
Skoči, osveti, sad je. vrieme,
Srieti srieću, sama te ište.
Vojska te je sliedit spravna,
Imaš silu nje u ruci, '
Neckni, varši, što od dana
Ima sa mnom u odluci.
Vrat' mi sina, i ujedno
Carstvo, život i č4s tebi;
Što vam se ot& nepravedno,
Preotmi opet njemu i sebi.
Sinu mćmu i tvoj dieci,
O Daute, carstvo poda';
Neimaj straha, smiono teci,
Gdie te nosi srieća i sgoda.
Kad s pomoći od junaka,
Dnaga i smionos kieh je mnoga,
Ti pogubiš cara opaka,
I oslobodiš sina moga,
Spomena ti je ova dosti,
Pak će u našoj ruci stati,
Za opeta bez. milosti.
I bratju mu svu poklati.,
Ti oslobodi cara sveca,
Btav' na me ina diela gorka: . :
. Veće meni tv4 su dieca,
Neg sinovi od pastorka.
869
"870
176
OSMAN.
Ja znam, kuća Otmanova
Na Mustafi sva ostat će,
I kad dodje smart njegova,
Dieca tvoja kraljevat će:
On na oči žene neće,
Ni misli imat porod ini :
A od tv6 diece tko mu "e veće?
Ti si njegov zet jedini. |
Tva ljubovca sestra "e njemu,
A sin neput; za njim ide
Po zakonu sinu tvemu,
Da na dundov stol uzide.
A i Mustafa sve što uzžive,
Car će imenom biti samo;
Prave opravdat, sudit krive,
Vladat svietom mi imamo.
Pripet će se uzanj goru
Moja volja, tva desnica,
I u dielu i u stvoru
Ti ćeš bit, ja carica.
Tiem veselo napred stupi, .
Varlji od vihra barži od strile,
Smetaj, svadjaj, buni, upi,
Nemimodji varke i sile.
Za od svieta carstvo dobit,
Put se ostavit neima ni'edan:
U ino razlog nemoj zlobit,
Pače nastoj bit pravedan“
M
180 .
185
PIEVANJE SEDAMNARBSTO.
Jakno plahi siever. kada
Preko mraznieh gorah ulieta
U dubravu listopada,
U ki se oganj jur upreta,
Silno dmenje vihra biesa
Sve razgara i razžiže,
Pali, parži, do nebesa!
Strahovite plame diže:-
Tako planu na rieči ove
Od prie užežen Daut vali;
Već u sarcu kupi; zove,
Buni, davi, kolje i parli.
Odgovara: ,Na visinu
Carsku ištom da se uzide,
Bvi razlozi neka ginu,
Viera i pravda po tlieh ide.
Ah, prie dodji čas ugodni, '
. Da ja ukažem sried bojnikah,.
Časni ljudi i slobodni
KG svete se od silnikah.
Nu govorit diela gdie će, '
Saviše su sve besiede:
Ostaj s Bogom, podjoh veća,
Car Mustafa da se izvede.
Sutra nam je carstvo u rici,
Sriesti ga ću ja bez straha.“ . :
I u ovoj se već odluci -
Kreni bdrži vietra plaha. .
av2.
190
OSMAN.
Podja; nu tiem u sultane
Samireno sarce nije,
Hlepi, da jur bio: dan svane,
Što ima biti, neka 'e prije.
Dulji od viska časi barzi
ine joj se, miso 'e trudi,
Bez gospodarstva živiet marzi,
Nova ufanja većma budi.
Nu razmišlja opet bolje,
Mučno odveće da 'e to steći,
Tiem je nova žalos kolje, :
Bez pokoja stoi u smeći.
Tak pri -vodah johu bilu
Dva protivna vietra biju,
Proste grane ter pod silu
Siemo tamo svedj joj viju.
Ište za čas da počine,
I.na uzglavlje naslanja se:
Nu opet skače, i opet stine,
Sad od muke znoji sva se.
Misć 'e. teška, čiem priklopi:
Gleda u zemlju puna vaja;
Bad kraj vidi, sad se topi
U pučini, gdie ni'e kraja;
Sad pošetom tiho ide,
Sad se obratja u hod barži,
Na čelu joj sve se vide
Misli, u sarcu koje darži.
“BAD
Pievanje osamnaesto.
— ZA 1108 +
Šaddržaj: Kad osvane jutro, skupe se nabunjeni na dogovor.
Tu im zakonjaci dadu odviet proti Osmanu, a Daut slane
posricd vojske, i nagovara ju neka smetne Oamana, a po-
vrati Mustafu iz tamnice na prestol. Vcjska ga posluša, i
podje s njim, da majprie ra dvor Dilaverov udari. Dilaver
se brani junački, pobije se. s Dervišem Arbanasinom, agom
spaholjanskim, i poslie mnogo trud« uzbije navalu nabunje-
nikah, kojih sada Daut odvede, da udare na carski saraj.
Zviezda liepa i ljuvena
Bieše obsjala nebo veće,
I razlikosti urešena >
Zemlja svukla carne odieće;
U povojih zlatnieh zora
Stoparv rodjen dan iznesč:
A u sbor cieća dogovora
Nabunjeni skupiše se.
Starce od puka i velike
Postaviše sudce siesti,
I od zakona razumnike,
Ki nadhode inieh svičsti.
814
10
OSMAN.
Pitaše ovieh: ,Što zapada
Po zakonu, kad car ište
Iz carskoga preniet grada
Blago, zakone i siedište?
Što li ide caru, koji
Miešte robinj' u saraju
Tri ljubovce sprave osvoji, .
Da s“njim pored sviet vladaju?“
Zakonjaci odviet daše:
»To nikada nebi prije,
Car zakone stare naše
Ki potlača, to car nije.“
Čuše,se istom odgovori,
Kć podaše znanci siedi ;
A Danut se diže gori,
Usried vojske da besiedi.
On strahoće i vaArline
Začeo buduć u pameti,
Carstvo i sviet da pogine, +
Ištom da se on osveti.
Misleć (čiem ga hudje gnjive
Uspomene stare zledi),
Nepriatelj da nežive,
A zlo svako neka sliedi:
K6 kad pukne grom, iz koga
S urnebesom triesi udare,
Omraza i gnjiv sarca svoga
Riga izdajstva i prevare.
15
PIEVANJE USAMNARSTO. :975
Bez obzira sarne, kuda
Nesviesni ga bies potiče,
Iz pogleda sarčna i huda
Mećuć oganj, vapeć kliče: *
»Dokli ovako u martvilu
Podnosit nam sudjeno je
Plien obćeni, smart nemilu,
Bezakonja, zlo svakoje ?
Ustanite, što čekate,
O hrabreni vitezovi ?
> Vojevodu mene imate, | '
Bvarzmo s girla jaram ovi,
. Koga ištete veće svičta?
Gdie gledate man skupljeni ?
Jeda dokli od dieteta
Svi budemo posiečeni ?
Od dieteta, kor nije
Kriepak, ni bit može u sebi;
Kojim svaki vietar vije,
Ki nepozna, što mu 'e triebi;
Ki plahosti svćm se vlada,
Ki zakone po tlieh meće, |
Koi sluša zlobnieh sada,
A od dobrieh svičta neće.
Tri robinje, tri carice
Ki postavi na st6 uza se,
I klanjajuć žensko lice e
Rob pretvori od cara ge.
QOMAN.
s
S lakomosti koi cienu
Veću čini od pienezah,
Neg li za svu č4s obćenu,
I štvote svieh vitezah.
o Koi od cara viek je bio,
Da vojnikom k staroj plati
Nov dar nije priložio,
Kad se s njimi s boja vrati?
Ah davori! slavni Otmane,
I vi silni cari ostali ;
Sad viteze vidjte izbrane,
Kieh ste vašom dieeom zvali, . :
Gdie ih. diete s pričke želje
Bielodano kolje i davi
Vaše plešuć sve povelje,
Koje darža svak na glavi;
Ter ih samo s sobom vodi,
Neka ginu posried boja,
Gladni u kopna, žedni u vodi,
Goli u mrazu bez pokoja.
Ab, spomen' se svak, i žali
Lanjsku jesen: jao, kolici .
Od leškieh su mačah pali
Turski piešci i konjici.
Diete tašto, plaho i varlo
Kad pć svieta skupi ujedno ;
I svojsvojsci jedno garlo
Prikla i carstvu svćm' neredno ;
25
PIEVANJE OBAMNARBSTO.
Na očiuh kad sviem nami
(Ah, vidjenje strašno dosta!)
Turski miesec pod nogami
Karstjanskomu križu osta.
Daržave su opustile,
Krajine su bez bojnika!;
Za sinovim majke cvile,
Kieh posieč& sablja prika.
I bez diece i bez hrane ' -
Pali u staros otci ostaju,
A svud sestre neudane
Martvu bratju naricaju.
Nevieste su udovice,
Plaču vojna i disvera;
Tko nie martav dno tamnice,
U verigah robstvo tiera.
Od turačkieh eviet mladića,
Kieh .Kozaci i još kolju,
Zvierma i pticam leži pića
Na bogdanskom ravnu polju.
Bez ukopa tieme sađa
Tužni ostatak, gole kosti,
Vietri nose, plešu stada .
More izmeće bez milosti.
Jer vojnica ona uteče,
Da 'e nesieku poljski mači,
Ište, da je on izsteče,
I porazi i potlači.
ST
878
35
OSMAN.
Ter kad ona tako izgine,
' Da pje svietlo miesto izskoči,
Carnce lupeže, Arapine
I gusare od iztoči, ,
Njih će učinit janjičare;
A spaholjan' miesto čeka .
Ceselbaške graničare
I dievoje od IDerbeka.
Ali inako nego svoja
Nepravedna zače sila,
Bablja vaša, sablja moja
Za svieh č4s je odlučila. i
* Vi ste uzrok, što on izgubi
Mlad, plah, neviešt, bez razbora:
Uzrok je on s4m, ki zagrubi,
A svieh nas je sad pokora,
Uzrok je i oni, ki prestupl
Pravom' caru kletvu i vieru: '
B toga vojska, k4 se skupi,
Neprostrič se pri Niesteru.
Od tada nas svedj bič bije,
Zemlja 'e gladna, nebo u gnjivu;
Iztočni opriet zmaj nesmije
Sievernom' se orlu sivu.
Tursko ime jur od slave
Od pogarde osta svietu,
"Odkad sablju tamne glave
Pripasaše zlom': dietetu.
*
45
PIRVANJE OSAMNAESTO. : 879
Ali on car pravi nije:
Car vaš, car moj Mustafa je;
Njemu kletvu dasmo prije,
Njega vojska obrala je.
Nu što velim? na sramotu /
Vašu i moju Osman vlada,
A zatvoren u životu “
Mustafa je tužan sada ; -
I nie koga, da ustane,
Da slobodi, da ga izvede,
Da nam opet bfo dan svane,
em na carski st6 svoj siede.
Mustafu opeta cara dobra,
Mustafu opet cara sveta,
Bog i vojska koga obra,
Stav'mo, a varz'mo tja dieteta.
Slied' me, slied' me, dražbo harla, .
Slied' me, tkogod živiet haje:
Stoi nam sablja više garla;
Mustafa opet car naš da je.
. Sliedite me svi, sliedite,
Hudi silnik da se iztira:
Tlačte, dav'te, siec'te, bijte
Tkogod nam se uzopira.
Nu što veće rieči služe,
Pred očima vidjte štetu :
Na oružje, na oružje,
Na oganj; na plien, na osvetu.“
50:
OSMAN,
Jak .na vietra silna dmenje
More uzavri na volove:
Tako uzrasi& svačie smienje
Na otrovne rieči ove.
Svak se uzbuni, svak razgnjiv), >
Posta žamor, pače sva se
Vojska užeže u plam živi
U strašive vapeć glase.
S golom sabljom u. desnici
Svak za ljudskom karvi smagne,
Harl6 naglo svikolici,
Da prie car se s stola izagne.
Daut im je stao naprieda:
Gdi *on obratja, kud on ide,
Bez obzira i bez reda
Svi.ga u skupu sliedom slide.
Tere oholo tiekom skače,
Skokom. plabi vietar tiera,
I nasartje na palače
Hrabrenoga Dilavera.
A to, 'er ima glase istine,
Kako mudri vezir oni,
Dok poplaha parva mine,
Izpred vojske tu se ukloni
Dilaverov dvor posriedi
Medju liepiem' ogradami
Na iznositu miestu siedi,
KG u parstenu. dragi kami.
a
55
PIEVANJE OSAMNAZSTO. -881
Ima ženski stan ponase
I razkošne perivoje, mE
I oko sve to uza ge
Jedan velik mir obstr6 je.
Jaki sobom oda svudi
U obzidi se tvardoj kaže;
Nu još tvardji s množtva od ljudi,
Gdie ga obstiru jake straže.
Tiem što dosle u okolo
Ima same biele mire,
Sad ga strašno i oholo
Gvoždje i oganj svega obstire.
Ovdie Daut najprie svarni -
S nabunjenom vojskom svojom,
I nahripl i nasarni
S karvaviem ga harvat bojom,
Vapeć kletvom od svš viere:
»Na sramotu Osmanovu
Danas ću ti, Dilavere,
Skučit glavu pod sablju ovu.
Krij se, gdie hoć, bieži, hodi
U gore, u zemlju, u dno pakla,
Od smarti se neoslobodi;
*, Junačka te ruka zakla.“
U toliko vapaj varli >
Od viteza svieh se začl, —,
Svaki napried silom harli,
Vrata i mire valjat skaču.
“382
60
65
OSMAN. |
Nu iz oblaka ljutieh strila
Sgar godina tište carna,
Grada od stienja pada sila
I od ognjenieh smartnieh zarna.
Sriela' oblaci, gradi ognjeni
Dižu se i od ozdal raste bienje;
Varhu glave štit pereni
Darži se od svieh; svak se penje.
Nu tko se ište pripet parvi,
Parvi i pada; ali opeta
Nahripljuje vas u karvi,
1 smart silom svoju srieta.
Smioni Kurkut s Carnogorci
Skače, gdie zid nižji gleda;
Nu ga ongnjeni težki udorci
Bilno metju, gone ureda.
Carničanin Rizvan biesni
Sarne i s njime Piva i Tara;
Nu mu su on čas puti tiesni
Za uteć, stienja grad ga udara.
Strielah oblak varh Eleza
Čiem mu iz očih munja sieea,
Sdaždie s karvi od viteza,
Na mir se uspist s kiem' satioca ?
Dukljanina još Murata,
I Abdia kraičnika,
Čiem željezim sieku vrata,
Smeči ujedno zid velika ;
10
PIEVANJE OSAMNARSTO.
A Gjafera i Selima,
Čiem su podriet prag naparli,
Poli iz magle carna dima
Goruć katram, i sve izparli.
Veće pripet Ugrin Isa
Ušto na mir kročit ište,
Starmoglav se satarisa,
Dilaver ga slavni tište,
Oa s jednoga još zamaha
Za tiem harve i potlača
Iz odsinja Memiu plaha,
I Piraliu s njim iz Drača.
Viešto morski gusari ovi
Letjahu uz mir k6 dvie ptice ;
Nu ih udarac težki ulovi,
Moždanim im poh lice. “
Tiem u karvi starmo od sgora
-Niz visinu se oreć onu,
Mnjahu umiruć, da sried mora
U pučini sinjoj tonu.
S božje osude ovo isto
Sviem opaciem ljudim biva;
Na čas im se smartni misto
Od zločinstva prikaziva.
.A Nehana Sarblja, do uši
Čiem tetivu luku oteže,
Ognjeniem ga klupkom buši,
I obraz mu vas izžeže.
,
f
384 OSMAK.
A Bafera Arnauta
. Harbom, kćm se on nanj meća,
Preko istoga sgodi puta,
Spried mu izidš šip proz pleća.
75 S4m je on mira jednu diljku
Od sto vitez' čuvat vriedan,
Pače niz nju u neviljku
Sto vitezah metje on jedan.
Silna vihra jačji i barži
Siemo tamo skače i teče,
Hhrve, valja, lomi, karši
Noge, ruke, glave sieče.
Na odkrivenu bez zastave
Strah ga od strašne smarti nije,
K4 mu svedj se okć glave
Ba svieh stranah varti i vije.
' Pače ognjen je tries vidieti
je U potopu dažda i grada,
Razliko oružje ušto leti,
I oko njega od svud pada.
Tri krat vojska sva odmetna
Dodje pod mir, i unj lupa,
I tolikrat opet štetna
Nazad podj& i ustupa,
80 Tako kad mnieš, kraj proždriet će,
Va] sardit mora sinja,
Razbien bieži natrag veće,
I razlieva se i razčinja.
"PJEVANJE OSAMNAESTO.
Nu jakno opet val uzrasti;
I vratja se proti kraju :
Tako odmetni istom vlasti
Svedj nasartju i ustupaju.
Nu Arbanasin Derviš u to
Spaholjanska glava prika,
S golom sabljom pristeć ljuto,
Skoči napried i zavika:
»Iko nie žena od junaka
I svieh prikor i smetlište,
Sliedi, gdie ma ruka jaka
Put mu otvorit prostran ište.
Ovo izrekši van izsmuca
“ Sviem veliku jednu gredu,
I na udarac nje da puca
Mir, navali s njom u jedu.
Snažno saree neiina straha,
Na sramotu pače od smarti
Usried karvi ruka plaba
Težkiem panjem lupa i varti.
Izboritieh množ viteza'
Na pomoć mu od svud teče,
Od svud se 'arva i.poteza
Strašno darvo svak čas preče.
Nu u to od sgar stiena jaka
Alii glavu svu raztuče:
Harba Mehmeta, a Duraka
Bgodi puška, ka nanj pučš;
Ivana Gundulića Oaman. : 13
90
OSMANA.
Resulju se čelo smeči,
Parsnuše oči Huseinu,
Bećir strielom probien ječi,
Hridna Omera hrid prekini.
Na Redžepa kuk se obali,
I izište mu van utrobu ;:
U stienju su mnozi ostali
Ukopani živi u grobu.
Jakno davnji dub u gori .
Na godini zloj veomi,
Kad nanj vihar silu obori,
K4 mu grane svija i lomi,
Ter mu okolo na briegove
Po tlieh leže listja i hvoje:
Tak s navale težke ove
Nahripljeni miri stoje.
UV karvi i ognju svudis ljudi
Valjaju se na sve kraje,
I od martacah oda svudi
Podigla se gomila je.
Tiem se Derviš neprepada;
Nu s ostaliem' sviem' junacim
Mir lupajuć jačje, vlada
Obsiečeniem borom jacim.
Zid d dugo nepodnese
Težke udarce, da nu od agori
Razpuknu se i raztresč,
Tiesan prohod ter otvori.
95
100
\
PJEVANJE OSAMNAESTO. 387
: Smioni Derviš ne bez truda, |
Man mu braneć protivnici,
Protišt& se silom tuda a.
S golom sabljom u desnici. > '
Sarnu za njim i ostali
Protisnat se po istom putu; ,
* Nu opet nazad svi su pali, -
Dio veći kroz sm&rt ljutu.
Tiem nebuduć već ni'ednoga, |
Kćm' ga sliedit ide od ruke,
On sam ostš, ni cieć toga "
Čezne, ali svartje odluke;
Neprepadč, neg se tište
Napried Turčin varloviti,
Tere žednu sablju ište
Ljudskom karvi napojiti.
. Skače unutra, i čiem 'skuča
Parvi zamah, taka 'e sila,
Da razciepa svega Uruča
Njim do pasa u dva dila.
Preko obraza Kutra reže, '
Memiu u parsi smartno lupa;
Bez glave Osman pred njim leže,
Udri u glrkljan sried Jakupa.
Sarajevca Sulimana
Tište i hvisnu preko vrata:
Ovi u malo bieše: dana"
Vele u targu stekć zlata.
13%
888
105
OSMAN.
Nezna on, što je druga vira,
Neg dobitak, ki je iskć6 ;
I sada se 'e uz vezira
Cieć koristi svo'e pritiskć.
Car i paše sve što oblače,
Sve. im targovac ovi proda ;
Prodava i njih misli pače
Mnoziem kraljim, kiem bl uhoda:
Ali uhodstvo i imanje
S Dervišem mu bi zaludu:
Dobi u malo, a u manje
Sve sad sgubi kroz smšrt hudu.
Aga oholi pleše njega,
I opet ori zamah barzi,
I udarcem težkiem Bega
Ljuto sieče preko parsi.
Bi ovi mladić lica mila
I pogleda: sladka i draga:
Nu s varloćom .sviem nemila
Barca, što mu to pomaga?
Jak se bistre i studene
Vode ures liep zamieri,
U cvietiću proz zelene
Trave tekuć ka žuberi;
Nu ako je smute i splešu
Gnjusniem stupom drobna stada,
Gubi liepos Svu na prešu,
Vehne 'oj ures i opada:
110
115
PIEVANJE OSAMNARSTO. . 389
Tako mladac, k6ćmu zeni
Prie na licu cviet rumeni,
Vas u karvi sad poveni,
Izgubi ures drag ljuveni.
Hercegovca Ibrahima '
I Bošnjaka još Sinana,
Dva ljubljena pobratima,
S njeg nadje smatna rana.
Ovi rasap zli pazeći,
Ki činjaše Derviš varli,
Oba ujedno nanj pristeći .
Nahripiše skladni i harli.
Pritke sablje podrieše oni
U jedno isto vrieme tada;
Jednako su oba smioni,
I požuđa ih jedna vlada.
Nu ako im sarca ujedno
Jur junačka priazan stuči,
S jačje sile sad netedno
. Razlika ih smart razluči.
Ori sablju on, i u gnjevu
. Ibrahimu desnu odsieče,
A Sinanu ruku lievu
Selepa i vas štit u peče.
Za Ibrahima Sinan veće
Neg li za se sablju hrani;
A Ibrahim štit pođmeće,
Sinana a ne sebe brani,
120
> OSMAN. ,
Tako život ovi onoga
Nad životom svojim haje,
1 za učuvat driga svoga,
Sebe voljno na smart daje.
Ali eto smartni udire
Veće udarac Ibrahima; |
On se boli, ne što, umire,
Neg što ostavlja pobratima.
Nu ako tužan on pod silu
S pobratimom svoim se, rasta,
I pobratim svu nemilu
Smart do barzo stiže i sasta.
Na njih martvieh n&pogleda,
Neg prohodi u varlini
Silni Turčin i naprieda.
Put karvavom sabljom čini.
Nu Dilaver, kako, upazi,
K06 viteze sve najbolje
Smartno bije i porazi,
Skoči da se s njim pokolje.
Začu buku jur smioni ;
Nu doć nehtie, dokli s parva
Dauta s vratah neukloni,
Ka mu on mnogo zaman harva;
Pače rieč je, da tad ranu >
Od vezira Daut primi,
I da zato sta na stranu
Od parvieh s najzadnjimi,
125
PIEVANJE OSRAMNAESTO. 391
Vriedni junak vezir slavni
Bi razgnjivjen veomi priko,
Da sam jedan njegov glavni
Neprijatelj smie toliko,
»Lad ćeš vidiet (prieteć vika),
Odmetniče carski kleti,
Od careva namiestnika
K6 se carska viera sveti.“
Glas grom, sablja tries ognjeni,
Silni 'e vihar ruka plaha,
Silni vezir i hrabreni,
Kćm' smart prieti sried zamaha.
Ali adarae težki tada
Biesni Derviš u štit prima:
Iskre metje tvarda grada,
Siva, i od munje sliku ima:
Škriplje, reži, pieni, priki
iem se čuje bit i korit;
Rieč zametje;.nu veliki
Jed mu neda progovorit.
U obie ruke sablju hvati,
I varh glave 'e diže gori,
I da život njom prekrati
Dilaveru, silno je ori.
Harli vezir hitro ustupa,
Tiem ga udarac zli nestignu,
Ki, čiem težko u tle lupa,
Odmetnika do tlieh prignu.
180
185
OSMAN,
Ovi skače hr6 naprieda,
I na vrat mu sablju nosi,
Vapiući, da se preda,
I da kajan milos prosi.
Ali on je s vrata odbija
'Babljom svojom, pak vapije
. Naglo skačuć: “,Čut ćeš, Šija
Rieč i sablja veće smije.“
Dilaver mu opet jače
Drugi udarac hšrve od sgara:
Nu opet Derviš štit podmače,
I udren prieko, prieko udara,
Dugo bienje i karvavo,
Medju njim' se ovdi ulaga;
Da protivnik nije zdravo,
Natieče se svačia snaga:
Nepriateljsku ruku gleda
Bistro oko; a što vidi
Oko bistro, ono ureda
Laki stupaj skokom slidi.
Bvak čas na ovu, na onu stranu
Ruka štitom varti i vije,
Ter sva miesta pod obranu
Od razlicieh zasied' krije.
Glavu ište, k nogam leti
Plahi zamah u prevari,
Sad nogama opet prieti,
A po glavi harlo udazi.
Ca
PIEVANJE OSAMNAESTO.
Nu se u to sbuča i skupi
Od svud mnogi broj viteza,
Na Derviša svaki stupi,
Da ga ubie, svak poteza.
»Unj netičtte (vezir glasi), >
Ma ga sablja ubit ima,“
Pače da se nenorazi,
Svačie udarce u štit prima;
Tere glavna nepriatelja
Branitelj se on postavlja,
I slobodit sva je želja
Smarti, tko mu smart pripravlja.
Ali Derviš videć veće,
3 a. , 3 .
* Da 'e učinio, sve što 'e mogo,
I da iz ove ima smeće
Sv6 razsutje izit mnogo ;
Varteć sabljom u okolo
Svak čas nazad hitro uzmiče,
Proz oražje ter se golo:
Protiskuje i protiče.
I ko tako veće izida,
Gdie najnižji miri stoje,
Bgar niz tvarde skoči zide,
. I usarni medju svoje.
“ Dilaver se smienstvu čudi,
Pak vapie: ,A! tako li
Na visinu stupit, hudi,
Padajući scieniš doli?“
!
OSMAN.
Ljuto u sarcu svćm se smuti,
I zavika Derviš jako:
»»Za jač& se podignuti
Čas je i koris pasti ovako;
145 Nu ja tebe pala vidim
Za viek veće neustati,
Da se: kriješ ne tiem' zidim, —.
Neg pod zemljom da ideš stati.““
»Lažeš, carski odmetniče, \
Da ma viera puna slave,
Kim se diela moja diče,
Svedj ti neće stat varh glave.“
Vapi oholi: ,,Sad ćeš vidit,
Što ja velim, je li istina.““
Dilavera hoće slidit
Preko mirah i visina!
Nu ga ustavlja Daut silom ;
» Uztarpi se (veleć) malo,
" Do skoro ćeš kazat dilom,
Či'e gospodstvo veće "e palo.
O ma bratjo, o junaci,
Sliedite me svi jedino:
Kad nam glava bude u šaci,
Pod nogami sve nam je ino;
150 . I da to se sbude. prije,
Ptica u kajpi zatvorena,
Penjimo se vidiet, gdi je,
Negubimo man vriemena.“
PIERVANJR OSAMNAESTO, 395
Presta, i odleti&, da sve opali
U ognjenea slici zmaja,
Razbijati ter navali
Tvarda vrata od saraja.
Napried k carskiem palačami oi
Leteć jakno poplavica, '
Koja s sobom lies i kami
Smuca, oreć se s varh litica.
Pievanje devetnaecsto.
> 21) >
Sadaržaj: Nabunjena vojska prodre vrata od carskoga saraja.
ujući to Dilaver, vaumi podignut Natoljevee za cara, isat?
se preobuče po derviški, pak se opremi put Natolie, uzas
sa sobom sliku svojo ljubovce, Begnm zvane, koju je bio
na sablji dobio harvući se za nju s Hajdarom, kraljevićem
persianskim. Ali doznavši njegovu misć nabunjenici, pošlju
za njim Derviš-agu s niekoliko spaholjanah u potiera.
ga bdrzo stignu, i nakon žestoke borbe smaknu. Begua
nariče Dilavera i zaman prosi Derviša, da joj ga dade ss-
hraniti. U to nabunjenici »zsicku mnoge dvorane u saraje,
pak izvađe Mustafu iz tamnice, ter ga povedu u sriodnji
mečit. Posieku zatim Aliu, »gu jenjičarskoga, i vezira Hu-
seina, pak bace sva ubijenih tielesa gola na hatmejdana,
da ih psi deru, a Osmana doprate na sud pred Mustafu.
Gldie Bizancio bl niekada,
Sad okružen tvardiem' zidi
Na kraju se Carigrada
Carski saraj prostran vidi.
S jedne strane 'k njemu slazi
Bielo More; s druge shode
Carni vali; s tretje pazi
Like od grada sladke vode.
Turnjima su ponizani
Miri, ki ga od svud garle,
I za obranu svaki hrani
Slite od gvoždja trieske umarle.
10
PIEVANJE DEVETNARSTO
Vrata imaju na sve kraje:
Nu se ni'edna viek neotvore,
Neg li spravan car kada je
Za broditi sinje more.
Samo jedna, ka po sriedi
Prostrana su i velika,
Stoje s carske zapoviedi
Otvorena svakolika.
Na njim pišu zlatna. slova
Medju listjem: raglicime:
Kako kuća Otmanova
Prim) garčko carstvo i ime.
Štie se ovako: ,Grad sazrda
Car Konstantin; grad opeta
Car Konstantin s glavom prida
Bablji cara Mahumeta.“
Triem v&rh ovieh vratah stoji,
Stan bolećieh s desne strane,
Spried ravnica, gdie svakoji
Najmogućii s konja ustane.
Nemože bo druziem' vrati
Nakon oviesh, koja slide,
Neg li sam car projahati
Vele liepše u obzide.
Pravo usraslieh sried čipresa',
Gdie kladenci bistre vode
Iz mramorna biela uresa
Romoneći tiho izhođe ;
15
OSMAN.
Stupi uresno izdieljani
Triem uzdarže vas okolo,
Red čaušah k svakoj strani
Odievenieh stoji oholo.
Tu pod striehom, ku iz Budima >
Car Suliman zlatnu prini,
Aga Jusuf siedište ima
Janjičarskoj na visini. .
Devet miestah od kuhinje
Pri desnomu pak su kraju,
Ravna zemlja, mbre sinje, ,
Kiem otilni harač daju;
A a lieva'se sviem široka
Konjušnica carska objavi,
> Gdi od konjah svega iztoka
Izbor i cviet vas objavi.
Nad njom liepa nadzida je,
Sedla, uzde i naprave
Gdie su,ostale, kojim daje
Zlato i biser viečne slave.
Napried hodeć po ravnini
Nahodi se sviem prostrano .
Miesto, gdie se pravda čim,
Od "Turakah divan zvano.
Uz miesto ovo prebogata
Carskoga je blaga shrana,
A na lievu su opet vrata
> Od saraja od sulttna'.
20
PIEVANJE DEVETNAESTO.
. Za oviem' druga još se vide,
KA se zovu i govore
Carska vrata, kud se ide ,
Na careve svietle dvore.
Oniem cirni, oviem bieli
Hadumi su straža prava;
Carniema se: carnac veli;
Hadum bio bieliem glava.
Tko ovdi uliez&e miesto opeta,
U zlatu mu sve se odkriva,
Gdie car kraljah svega svieta
Poklisare pričekiva.
Napried jesen i prolietje
Sried gizdavieh perivoja',
Viečno voće, viečno cvietje
Druže od slavah u pokoja.
“Sried njih carski prebogati
I presvietli hram se kaže,
Nad kiem stvari ni'e gledati
Izvarsnie, licpše i draže.
K6 da ljudske sried požude
Sve što 'e blaga skupit haje, -
* Sried razkoše i razblude
Naprava mu tolika je.
Tle pokova suho zlato,
Mir sazidi dragi kami,
Ziviezde, miesec, sunc& na to
Pod sklopiše svojim' plami.
25
80
OSMAN.
Iztok, zapad, i sieverna
I poludna strana od svita
Svo'ega uresa neizmierna
Čuda uzmnoži sviem čestita,
KA 'er ufat nije triebi
Moć na puno viek izriti,
Da ih razmišlja svak u sebi,
Bolje ih je ostaviti.
Sva ova miesta sgar brojena
Svoje osobne straže imaju;
Tiem vojska uzet nabunjena
Parva vrata hteć saraju,
Oprieše se: kapidžije,
Vierna obrana miesta toga;
Ali taj čas sieče i bije
Broj malahan, sila mnoga,
I od varloće da neostavi
Ni'edno dielo, svieh ih splesa,
Ter učini put karvavi
Varhu martvieh njih tielesa'.
Nu Dilaver zasve da je
Odharv6 sa skupu huda,
Još bez misli neostaje,
Još se brine, još je u trudu.
Da se odmetnik', vidi, smeće
. Niesu ne samo utažile,
“ Neg da svak čas rastu veće
Njih nabune i njih sile.
85
PIEVANJE DEVETNAESTO.
Vojska biesna i zlosarda,
ije, silno da 'e napala,
I od saraja vrata tvarda,
Straže im siekuć, na tle 'arvala.
Čiem s razlogom cieć toga se
Sebi, gradu, carstvu boji;
Prie neg čuje hudje glase,
Da oslobodi sve, nastoji.
Harlo u obličju derviškomu
Na Carno se More uputi,
Za na pomoć caru svomu
Natoljevce podignuti.
G6, izrezan od kožica'
Zivierskieh zastav mao uzima,
: Na p4su ožica i tikvica
Visi mu, a štap u ruci ima.
Begum liepe Agjamkinje
Na čelu je ime upisi,
Sad ljubovee, prie robinje,
Za kćm iztok vas je uzdisć.
Za ures vidiet nje jedini,
Svačia sarca ki gospodi,
Mnokrat putnik kralj se učini,
Ki se u Zlatu Indie rodi.
Iz si&verne jošte strane,
Odkli rieka Don iztieče,
Da s nje bistri dan mu svane,
Gospodičić mlad doteče.
45
OSMAN.
Nova zemlja, gdie sried tmine
est miesecih puci stoje,
Jeda im novo sunce sine;
Posla u iztok mladce svoje,
U sladkomu samosilju,
Po glasu ona slavnom svomu "
Kraljevaše i Vasilju
Careviću Moskovskomu.
Ni Len rieka u planini
Tatarhana 'e zaštitila;
Gori u mrazu, to mu čini
Ljuvenoga ognja sila.
Ali varh svieh tu liepotu,
Koj prilike naći nije,
Želi stravljen u životu
Hajdar sin kralja od Persije;
I da sladciem jur pokojom
Trud zamieni, u kćm staše,
Vierenicom i gospojom
U piesnih je klikovaše.
Kroz što veće od iztoči
Drugo sunce, sva prilika
Doniela se bieše na oči
Kraljevića ljubovnika ;
I on je pazeć cieć uresa,
Kiem nje liepos sja vesela,
Glasi: ,Evo sgar s nebesa
Božica je k nam sletiela.
PIEVANJE DEVETNAESTO.
Ah, priliko, s mrtva lica
KA šlješ plame ognja živa,
Budi iztočna ti danica,
Sunce, kiem noć ma svanjiva;
Nu ako izgled tvoj me, brače,
Prži ovako mrazniem' sienim,
K0 ti ista dražje i jače
Pogledim ćeš tviem' ognjenim.
Tvoj pram zlatni sve 'e mć blago, >
Tvoje čelo svietla zora,
Tvoje oči sunce drago,
"Tv6 mi lice dan otvora;
Ti si jedna sve m6 dobro,
Ti sva rados ma izpuna:
Ja sam tebe služit obr6,
Krune moje ti si kruna.“
“Tako u željah neizmiernieh
Mruć kraljević s t6 gospodje,
B mnogom družbom svojih viernieh
Svietć.u slavi po nju podjč.
Nu Dilaver u to izteče,
Ter je ugrabi mladu silom,
I u plienu se čestit reče
Robinjicom tako milom.
Zenio bieše glas i njega
Od lieposti slavne svudi ;
Pospieši se cieća tega,
Da ini neotmu, što on žudi.
403
55
ONMAN.
Nu ona misleć, koliko su
Ljuti jadi stat sried uzah,
Po rumenom licu prosi
Drobni biser groznieh suzah.
I k6 ružieu i lier veće
Iz kladenca proli ed oči,
Kliče liepos klet, ka smeće
Tolike joj sad uzroča.
»Ah! prokleta majka moja,
K. a -me 'e liepu porodila
(Veljaše), ako bez pokoja
Živiet mi je vas viek sila.
Ma liepoto prevarena,
Što si srieći učinila?
Na uzah li namienjena
Kruna ti se 'e prevratila ?“
Ča kraljević glas u vaju,
Dilavera pozva tima,
Da na sabljah ragigraju,
Čia disvojka biti ima.
Poruči mu: ,Za junaka
Gusarovat nije ukrađom ;
Hod' sa mom se vidj, a paka
Podj k6 vitez s diklom mladom.
Ali Turčin mu odvist poda:
»Ne k6 gusar, sablju .sminu,
Neg k6 carski vojevoda
Prostričh u tv kraljevinu.
60
65
PIEVANJE DEVETNAERSTO-
I da ti je varh tv6 glave,
Još sad zoveš. Srieća 'e moja;
Tiem, k6 hoćeš, čini sprave,
Neustručam se ja od boja;
S robinjom ću, netom svane,
Usgried ravna polja siti :
Koi od nas živ ostane,
Dievojka će toga biti.“
Bivši ovako ućvardili
Medju sobom kletvom veće,
Čiem svak gleda, kad probili
Dan s nebesah sgar izteć će:
Eto zora ključmi od zlata
Vedri otvorit iztok ide,
Proz koraljna neka vrata
Na dvor žarko sunce igzide.
S jedne i s druge strane areda
S mnogo vitez', straže cića,
Dilavera svak ugleda
I agjamskoga kraljevića.
Polje ravno i široko
Od boja je miesto njima,
A sunčano svietlo oko
Sviedočit im jakos ima.
Vrana konja Turčin jaše,
A na drugom svemu bilu
Liepa Bsgum uzanj staše,
Mučna gledat rat nemilu.
70
OSMAN.
Zelen pastuh u ponosna
Kraljevića igra i skače,
Na Turčina ki jakosna
Zateć se on čas neuzmače.
Nu i Dilaver proti njemu |
Konja obode skaoči hrlo:
Kopje ovemu i onemu
Susristište skrši varlo.
I ovi i oni vitez tada
Izza pasa sablju tarže, |
I u zamahu 'e plaho vlada,
Protivnika da ubie barže.
Jak dva bika u planini,
Kad ih ljuven bies uhiti; ,
Muka'uć strašnoj u varlini,
Ovi onoga ište ubiti.
Sgiblju glave, želja mnoga
Podžiže ih svedj i sarči,
Tere jedan na drugoga
S vitoroziem čelom tarči,
Ljubovca ih gleda iz stada,
KA je od boja uzrok njima,
I u sumnji stoji mlada,
Čija od njih biti ima:
Tako bienje sad izlazi
Medju Agjamom i Turčinom:
Dievojka ih mlada pazi:
ia će biti, nezna istinom.
75
PIEVANJE DEVETNAESTO.
Varhu oružja gvozdovita
Gradi udarac' težkieh se ore:.
Skaču i lete iskre iz štita,
Biela oklopja. plamim gore. -|
Barzi konji strielovito,
Kud vitežke ih ruke svartju,
Zamiču se, i u vito
S desna, s lieva svud nasartju.
Jednu snagu, jedno doba,
I jednaka sarca i ruke
Ukazaše viteza oba,
Ni medju njim' bi razluke.
Tvardi štiti, cieli oklopi,
Još izranjen nije nitko,
Ničice karvi još nepopi
Jedne kaplje gvoždje britko.
Nu napokon Hajdar rani
Dilaveru lakat lievi ;
Vidi on karv, i u obrani
Ču'e štit težak, tiem se gnjevi.
Jadovita pun čemera
Vas u sebi buči time,
KG na vihru od sievera
Dubje u gori posried zime.
Na stremen je uskočio,
I ako neizda sila mnoga,
Udarcem bi jedniem htio
Nepriatelja svršit asvoga ;
409
85
7 ORBMAN.
Nu zavitli česti odveće,
Ki .Hajdaru glavu sviše,
Trieskovite varle smeće
Težka udarca ustaviše.
Nu kraljević smeten osta,
I u pćdne mu: dan se smarča;
To poznavši harli dosta
Na pomoć mu svoji tarče.
Kopjah vitieh dvie dubrave
Staše onda svud u čas ovi,
Da se biju i karvave
Turski i agjamski vitezovi.
Stoi Dilaver i vapije
Kraljevića koreć priko :|
» Vazmi ljubu; evo ti je!
Gdi 'e junačtvo tv6 veliko?
Evo Begum, za kćm toli
U ljuvenom gori& plamu:
Što je ostavljaš, kralju oholi,
U gusarskieh rukah samu ?
Gdie su rieči i zahvale,
S kiem' me na boj prie poziva?
Nu k6 tebe, i tvć ostale
Dobit ću, i otet jošte živa.“
I u to s konjem mnapried teče
Bez milosti, bez pokoja
Lupa, ciepa, bode, sieče,
Smartni 'e kosi? ruka svoja.
2,
PIEVANJE DEVETNAESTO.
/
Nu njegovoj buduć sili,
Zasve da ih težko udari,
Kraljevića ugrabili
Ceselbaški vojničari,
Pod mire se tvarda grada
Ukloniše harlo s njime;
A Dilaveru osta mlada
Dikla i u viek slavno ime.
Ovo o njemu popieva se '
Po svieh stranah od iztoči;
A on Begum liepu uza se
Diži, i ljubi ko svo'e gči.
Ne robinja, neg Vubovca
Ona 'e njemu sad jedina:
Ulovita tak je lovca
Još u-lovu sva lovina;
A on s4m nje 'e dobro: svako,
Sladki pokoj, rados mila, >
Junaku se 'e vriednom' tako
Liepa i mlada zavierila,
Tiem igda se na hrabrena
Slavna diela on odpravi,
Vazda 'e uzanj uspomena
Od presladke sve ljubavi.
Pače stiecat on vieruje
SBvekolike griećne boje,
S nepriateljim kad vojuje
U ime liepe Begum svoje.
410
95
100
OSMAN.
Neostavlja tiem nikada
Od sebe ovo drago ime,
I u prigodi ovoj sada
Uputi se veseo s njime.
Ali u to od uhoda!
i biehu odmetnici
Glas njegova skrovna hoda
“U derviškoj u prilici.
Varli Derviš tiem se tište
S družbom svojih spaholjanah,
Da ga traži, da ga ište
Carnomorskieh uprav stranah.
Vapie: ,Na karv, na osvetu,
O junaci, sliedite me ;
Nepriatelju _hudu i kletu
Varha doći sad je vrieme.“
Ter jak pastuh, kad se od biess
S jasl' odtargne, vihra barži
Teče, skače, grivom stresa,
Glavu uzdiže, puha, harži:
Preko grada vitez varli
Taki sarne, rukam' maha,
Prieti obrazom, sgledom parli,
Nestiže ga striola plaha.:
Nu za sve to on na bliže
S svom bšrzoćom svojom tada
Dilavera nedostiž?,
Neg li izvan Carigrada.
105
PIEVANJE DEVETNAESTO. 4kt
K6 .ga upazi, izsried tieka
Viknu: ,Biežat zaman ti je;
Iz bliza, a ne iz daleka,
Rukam' sć, a ne nogam bije.
Nu se od straha cieć prevara' —(t:
Ne samo u to preobraža',
Neg li u pticu još pretvara'
Jur te sablja ma poraža.“
Na prietenje varlo ovako .
Odgovori smioni paša:
»»Preda mnom si i prie skak4,
I još ćeš, bies me tva nestraša..
Nut junaka strašna, ohola, .
Ki slavit se ište dielom,
Na čovieka sama i gola
Gdi je došć s vojskom cielom.““
Jak sried gorah, kad iz gaja
Vepar divji van se iztira, |
Čiem množ pasah sa svieh kraja
Kruži ga okolo i obstira,
Smartno prieteć varliem! zubi,
Izkreči se vas i hroče,
'Tiem da smienstvo lovac gubi,
Ki ga tierat najprie poče:
I on se 'e kriepko ustavio, Ka
I svieh čeka; nu ni'e toga, a
Ki bi iz bliza udrit smio > :;
Na divjaka sirašivoga. [1.0
42
li0
115
OSMAN.
Proć veziru hestmiu tako
Kleti carski odmetnici:
A on stoji kriepko i jako
S driehovieom u desnici.
Svuki golu sablju uzdiže,
Svaki prieku smArt mu žuđi:
Ali stupit ni'edan bliže
Za udrit s njim se neusudi.
Ali ori u to štap drienovi
U obie ruke stište i hvati,
I gdi u skupu vitezovi
Naprećem su, tu se obrati.
Jakno sok6, kad ga sila
Jata od pticah stisne od svudi,
Oštre čarije, barza krila
Iz vieinah se oreć trudi;
Buda ovu težko udara,
Plaho omu sad zahosi,
Te# u isto doba od sgara
Perje snieži, a katv rosi:
"Faki 'e viđiet vezir silni,
Siemo, tamo skače i lupa,
Hatre uđarac' grad obilni,
Mlati, hvista, husa i hrupa.
Bablje, štiti, strielo, luči
S karvaviom se daždom ore:
S jedniem štapom sumo u rtici,
G6 toliko čevičk invrs1
120
PIEVANJE DEVETNAEFESTO.
Po vezovieh udri Šeća; >
Vierio se ovi bieše od skora,
Vierenivi tiem se obeća
Čestit na. dvor doć s odora!;
Ali, ako ga ona uzčeka,
Nastat će se mrazna i naga;
Jer po remlji rana prieka
U karvi je prostarla ga.
Jak rušica vila mlada
Ku u vienčac bere o gori,
On povehnš; nanj san pada,
U visk mu oči ki zatvori.
Još Velii stučb glavu
I moždani sve mu proli,
Ki tad strepti&, i u karvavu
Blatu ležb na tle doli,
Ter je vidiet jak česvina,
K& u divjoj nikna gori,
Silni. vihar iz kortna
Kad je podve i obori.
Td is dalek Feras pasi,
Ter iz šuplja gvoždja tište
Zarno ognjeno, da porazi
Slavna pašu, tako ište:
Nu gvozdena ciev razdrič se,
Smartno olovo čiem iztierA,
Ter Jusufu smrt donese,
A nesgodi: Đilavera;
&13
414 (OSMAN.
Rodi se ovi u Plovdinu,
A s nenadne hude česti,
S tudja udarca sad pogihi
U tudjemu ovdie miesti.
Mrući: obarna_k nebesime
Oči i ruke, da ukaže
Rodna grada sladko ime,
. Izdišući smartno ih zaže.
125 Videć Derviš rasap mnogi
Od svojieh od bojnika,
Sraman sobom u nalogi
S golom sabljom skače i vika:
»Da li 'e moguć, dali 'e vriedan
Sad od rukah ovoliko .
. Odhšrvat se: čoviek jedan
Harajuć nas: ljuto i priko?
+ Ah, našega ruga i smeće!
o u vieke da vieruje
Zidločestvo, ovo tamno odveće,
Pripoviedat ako uzčuje ?
Na stranu se svak ukloni!
Ja s4m za svieh ukazat ću,
Od nas junak tko 'e smioni;
I za ubit ga način nać ću.“ .
. Vas štap razbien vezir tada
Meće; učinio s njim je dosta:
A sablju i štit s tlih popada,
Što od pobienieh pusto osta,
130
135
PIRVANJE DEVETNAESŠTU.
Lievu nogu napried stavlja,
I njom malo poklekniva;
Više parsih štit upravlja,
Glavu uz lakat skuča i skriva X
Drugom rukom sablju hvati,
Boču uz desno svo'e kolieno,
A bodezan k sarcu obrati
Svćm' zlotvoru nesmiljeno.
Uprav stoji Derviš varli,
I odkriveno stegno hrani,
Desnu bedru čuvat hiarli,
Spravan skočit k svakoj strani.
Varh lieve -se noge uzdarži
Vaskoličak vitez biesni,
A uzdignut lakat darži
Bridke sablje 'varh bodezni.
Tiska jedan proć drugomu |
Oštra gvoždja bez milosti,
I smart prieti ovi onomu
Ba svom moći i krieposti.
Nu Dilaver veće u smeći '
Hro za udriet prieče i jače
Vas na lievoj se uzdaržeći,
Desnom nogom napried skače.
Ali Derviš desnu stranu
Hitro uzmače, i hteć sgoda
Bodezni od sgar ljutu ranu
U stegno mu taj čas poda.
415
140
OSMAN.)
S karvi, koju tad ugleda,
Sdrce uzavrič u vezira
Tak, da u gnjevu svoga vrieda'
Ljuta 'e zmija pun čemera.
Tiho 'e mdre, kad proždira
Plav potopom od valovah:
Mirno 'e nebo, kad sve stira
Sried viharah i tries&kovah.
Glavu, stegno, ruke, parsi
Nepriatelju svak čas ranja
Pri života svoga svarsi:
Nazad se oni svedj uklanja.
Stiže ga ovi, i udara,
I nanj se ori jakno rieka,
KA niz goru starmo od sgaza
Karši plahos biesna tieka.
Ali opaki Sebar nieki,
Videć što se Derviš n4d&,
Dilaveru poda prieki
Smartni udarac izza zada.
U zatielak siekiricom
On ga udari s jakom silom,
Da s karvaviem on čas licom
Padš smeten nica tilom.
Svak nanj sarne ,oda svudi
S golom sabljom u desnici,
Varh njega je gora. od ljudi,
Skaču po njem svikolici.
\
PIEVANJE DEVETNAESTO. o, 417
Vapie Derviš plešući ga:
»Ti, ki uz cara bi najviši,
Dušu u karvi bljuj i riga,
Pod nogami moim' sopiši.“
145 Nu nemože već ovoga
t Dilaver prehrabreni,
Biaše izdahć prie toga, '
I ost6ć jakno mraz studeni.
K6 se uzmnožni vezir ubi,
asom raznič glas svuda se,
I njegova liepa ljubi
ga, i naga odrič sva se.
Utičući mladoj s lica,
Gdie perivoj ljuven bieše,
Lier prebieli i ružica,
Rumene ust: probliedieše ;
Potamnič joj svietlieh oči'
Sunce blago i veselo,
A. vedrinu od iztoči
Naoblači bistro čelo ;
Skupljen oblak zlatnieb prama"
Proli obilne dažde svoje,
I potopi svietlos srama,
Cvietnieh parsih perivoje.
150 Na sarce joj karv je utekla,
“ Gdi je težki jad satira;
Ište, žalos da bi izrekla,
Glas joj bieži, rieč umira.
Ivana Guzčulića Osman, 14
t18
155
HAMAN.
Najposlije željna: sila
Stupaj puti, a ne zna ga:
Van grada se je uputila
Gospodara vidiet draga.
Nema obzira mlados svoja,
Ni je uzpreže, da nesarne,
Gdi uzrok svoga nepokoja
Varh zemlje je prostart carne.
Pospieši se i poteži,
I dohodi k miestu tomu,
Gdi u karvi martav leži,
"Tko bi život sarcu svomu:
Gleda, i tiem joj muka prika
Žestočia vele izhodi;
Gdi 'e pod nogam' od karvnika,
"Tko više njih svieh gospodi.
. Unj se 'e kriepo zapazila,
Sviem je vidiet stanac kami,
Bolesti joj mnoge sila
Neda iz sarca proć suzami.
"Tako u plaču čiem nemore
Izjaditi sve pečali,
Čuti muke hudje i gore,
I toliko teže žali.
Ali neima tej krieposti
Uzdaržat se skup nemili,
Od žalosti, ne od milosti
Da neplače, i necvili.
160
PIEVANJE DEVETNAESTU.
. “Ah, kć prignut neće želje
.Jedna žena mlada i liepa!
Ranja ona nepriatelje;
I proć volji im sarca ciepa.
Ona u dugo nezamukni,
Nu da smartni jad sviedoči,
Od bolesti 'oj sarce puknu,
Potop suzah proli iz oči.
Tako glasom žalosnime
Uhiti se za pram zlati,
Često zovuć drago ime, '
Kliče ovako naricati:
nOvo. li su, sladki brače,
Tve zahvale, moje slave ?
Ovo li su, o junače,
Tve vitežke bojne sprave?
Duše moje drag pokoju,
Ovako li sad me smeta ?
Kakav podj&a, kakva u boju
Oči moje, jao! vide te?
Vaj! što gledam? još nemogu
Vierovati sama sebi,
Spomenujuć tvii vlas mnogu,
Dobita od prie k4 viek nebi.
Ali što me tužnu vara?
Poznam ljuta sried čemera
estitoga silna cara,
Namiesnika Dilavera.
419
416
165
170
OSMAN.
Vidju onoga, ki najparvi
Bi gospodar m6 mladosti,
Ogreznuta svega u karvi,
Na tlieh ležat bez milosti.
“Ah, da proklet čas je oni,
U koi ti mlada omilih,
Kad kraljević osta smioni,
A s tobom se ja odilih.
Ti na sablji dob! mene,
I života, jao, neštedi
Cieć lieposti proslavljene,
Ki vas iztok niegda slieđi,
Cieć lieposti tužne sada
I žalosne, jao, saviše,
K& sve tmine od zapada
Viečnom noći priklopiše.
Nu ako bilo sudjeno je,
Da se mlada s tobom sdrušim,
I da tebe sve dni moje
Gospodara moga služim ;
Što tvć ove smartne rane
Neće i mene sad satarti,
Sadružena neka ostane
I smart moja s tvojom smarti.
Ti ne samo ma jedina
Sladka ljubav svedj di bio;
Nu i drag ćaćko, duša istina,
I od sardašea bolji dio;
PIEVANJA DEVETNAES 0
“Bez tebe sam bez života,
I bez dobar' svieh ostala
Udovica i sirota
Podušena u dno pala.
Nu ti, momu gospodaru
Koi zada smartnu ranu;
Zašto svomu on sta caru
“ Vieran vitez na obranu, >>
175 /
Ah, gani se, jao, ako si
Čoviek od puti, a ne stiena ;
Osveti se, dobio si,
Nepriatelja evo ubiena;
Daj dopusti od svieh dara?
Ovi jedan tužnoj meni:
Varh karvava tiela od sgara,
Stavit kami nanj studeni.
To li ukopna ima jama
Branit mom' se ljubovniku,
Ubi i mene: s glavom sama
Pod tvu sablju idem priku.
S ovieh nogah, kć ti garlim,
Ja se neću: odkinuti, :
Što moim jadim neumariim
Nebudeš se prie ganuti.
_ Oružaniem protiv silam
Pravo 'e,“da se ti opriečeš,
I da kopjem, sabljom, striam'
-.Nepriatelje tv&6 posiečeš;
421
OSMAN.
Nu pnrotiva jedne žene
Poniženstvu i nevolji
Nije razlog, neg smiljene
Da ukažeš želje u volji.
180 Ja nemolim tv dobrotu,
Da mom' vojnu život prosti,
Nije on veće u životu,
Dielio mu se 'e duh iz kosti;
Milos samo ja jedinu
Pitam ti ovu: da nemilo
Neprožderu 'i razkinu
Psi njegovo martvo tilo.“
Presta, ali vire obilne
Neustavi se suzah ronit,
Za tvardoće hude i silne
Većma omekšat i priklonit;
Nu vezirska svietla žena
Smirena se tiem nepazi;
Uzrok ćud je potištena,
KA na molbah tvardja izlazi.
Odgovara Derviš kleti:
»Od ovoga, ki mi osta
Pod nogami, mćj osveti
Karv nemože bit zadosti,
185 Najbarže mi bieži s noga:
Ljudske .i ženske glave nije,
Ni milosti, ni razloga,
Da mi gane sarce od zmije.
190
PIEVANJE DEVETNAESTO.
Ovo tielo cieć smiljenja,
K$ bih imo ja u sebi,
Ni utažtva, ni utiešenja
Nije vriedno doniet tebi.
Nu varženo da se darpi
Pasjim' noktim, ptičjim" kljuni,
Muke ni'edne već netarpi,
A željenje mć se puni.
Nebrini se, vojnu: tvemu,
Koi car se drugi zvati
U životu može svomu,
Grob dostojan ja ću dati.“
Ali kG car začu smeće,
K6 postale biehu okoli,
I u pobnni svak čas veće
Da rastiaše skup oholi, |
Uzboja se, i uzhaj4,
I ukloni s miesta očita,
Gdie prizida kraj saraja
Tajaše se sviem skrovita ;
Nu tu videć, da nestiše
Preni slobodno, opet poje
Na zaklone Sinan-paše
U skrovene perivoje.
Vojsci odtole posla u jadu
Harlo jednog od vezir,
I baduma, ženskom' stadu
Ki mu bieše za pastira,
42%
195
OSMAN.
Misleć, zasve vojska prika
Da ovieh pita, oniem 'prieti, .
Na careva namiesnika
Stavit ruke neće smieti,
I razmislit još će dobro
Prije, neg ranu smartnu dadu |
Carncu, koga car je obrć
Za čuvćca svomu stadu.
A on s dtoga poznat da će,
IZasve može stvar bit štetna,
Ali se ona pokajat će,
Ali ostati sasma odmetna,
"Ter s dohodna pško dila"
Za se izabrat svišt najbolji,
I na što ga stegne sila,
Volju hinit pri nevolji.
Nu bi inako, neg se cieni;
Jer u biesu čiem se. sarde
Odmetnici razpušteni,
Meću razlog, razbor garde.
Tiem k8 vojska ovieh ima,
Uzam sablje u desnice,
Pogub\ ih pred vratima |
Od careve konjušnice.
Mišljahu oba, da naredno
Želja se od njih carska izrečš;
Nu obisma njima ujedno
Prie se glavom rieč presioče.
200
205
PIEVANJSE DRVETNARSTUO.
Neprestajuć s svake strane
Još karvnici zli vapiti:
»Čuj nas dobro, čuj Osmane,
Car nam od sad nećeš biti.
I od toga za zlamenje, .
Hod' da vidiš, od rusaga
Ko baš vezir tvoj primjen je
I uzdani Kizlar-aga.
Nu kad nećeš k nam sit sgara,
Mi ćemo -se pripet k tebi;
Nu 'e Mustafu slavna cara
Slobodit nam od prie triebi.
O Mustafo naš izbrani,
O veliki care i sveče, ,
U kojoj si, objav', strani,
Na noge ti vojska teče!“
Ovo rekši; siemo tamo
Svud udriše po saraju:
»Car Mustafa, znat imamo,
Gdi je,“ vapit neprestaju,
Ter slikuju konja biesna,
Ki od uzde bez posluha,
Gdie ga nosi vl4s mesviesna,
Tarčeć, skačuć, harži i puha.
Svak se uklanja: sam ih ide
| Ičoljanin Šaban sriesti
Od svich dvoran', ki se vide
U saraju, najzločesti.
425
426
210
OSMAN.
Ovi u istom dielu staše
8 istom pomnjom, u isto vrime,
Kad Mustafa stolovaše,
Cieć toga se pozna s njime.
Tako mu se ter zaviri,
Da sried sšrca viek svojega
U željah se čes nesmiri;
Da opet carom vidi njega.
Tiem prigodu, gdie mu 'e srieća
Sad doniela, ku syedj želi,
Ukazat ga vojsci obeća,
I s njome se obeseli.
Pustoš jedna od carevieh
Perivojah jest na kraju, \
Gdie sto'e zvieri, ke se od svieh
Stranah caru darivaju.
Plahbi ljeljen varhu glave
Tu visoke grane stere,
List na dubu, cviet varh trave,
Sv4 mu 'e siena od potiere.
Košuta ga sliedom gslidi,
Ljubovnica izčeznuta,
Gdie kladenac bistri vidi,
Vriet zelenom' dubju iz skuta.
Nagla sama barža od vitra
Teče gusto kroz gdrmenje,
I skačući laka i hitra,
Na dubje se meće i penje.
215
220
\
PIEVANJE DEVETNARSTO
Hroče i puha vepar divji,
I u kosiru strašna zuba,
Karvava oka oganj živi
Prieti, smartna da 'e poguba.
Varli medvied harka i reži.
I od čeljustih spilu otvora,
Kostrieči se vas i ježi,
Oštreć čapet na panj bora.
Vuk ždarljivi svedj zavieva,
Lupež pitom, drug divjačan, .
Obzire se s desna i s lieva
.Tudja imanja vazda lačan.
Ris sarditi u slobodi
Tamo ovamo sa svieh stranah,
Rek bi, leti, a ne hodi '
Skačuć dubju po varh granah.
Slon veliki snažni i jaki,
Komu sglobno ni'e kolieno,
Dugu trublju na čas svaki
Stavno kupi, stere smieno.
Harli kaplan vas je u dici
arovitom pod napravom;
Snagom materi on lavici,
A otcu 'e risu sličan glavom.
Tigre gnjevna, prieka i ljuta
Po gvozdenoj kajpi udara;
Glave 'e oble, oka žuta,
Na razlike piege od sgara.
225
OSMAN.
Kralj svieh zvierih, lav oholi
Svakčas zlatnom grivom stresa,
Veličanstvo slavno toli
Krispeć silom varla biesa.
I divjači mnoge ine
Kipa razlika i imena,
Kieh pustoši i planine '
Goje u jamah posried stiena.,
Tu sried,dubja na široku
Ali obraslu od svud miestu
Jamu odkriše sviem duboku
U spletenu garmu 'i čestu;
Na ku pokli svieh doved&
Dvornik Saban, poče od muke
Svartat plačne k njim poglede,
K dami obratjat karšeć ruke,
Vapeć: ,U ovom grobu odi
Car Mustafa dobri i sveti
Ukopan se živ nahodi;
Iz nje imate vi ga izeti.
Okošena sdvor iz garma
Jama otvori jaznu tminu;
Nu litica od svud starma
Sit nedaše u dubinu.
."Tiem prostrieše množ konopa.
Po kieh htieše po svoj volji,
Gdie Mustafa živ se ukopa,
Bit vitezi svi najbolji ;
230
PIEVANJE DEVETNAESTO.
Ali Daut svieh ukloni,
Ter s dva driga sim od sgora
Sid& u nizki ponor oni.
I po konopu izč cara.
Zagunjastio i obrastć
Mustafa se vas ukaza:
.* Lice suho, bliedo i tmasto, ,
"Pun skončanja, pun poraza;
I bez snage i bez rieči
U naručju viernieh tada,
Od kojih se kriepi i lieči,
Trepte usta, glava pada.
'Sried grada se pored vide
Na prostranoj sviem ravnici
"Tri mečita, biele gide
Gdi u oholoj vise dici.
Tu u sriednji mečit lako
Unieše ga cieć pokoja,
Gdi od sve vojske čuvan tako
Svu noć jednu cielu stoja.
Ali isti večer ovi
Sultan Osman, ko se tmina
Carne noći prepolovi,
Dozva pašu Huseina,
Ter s. njim u osviet iz garaja
K Alii se harlo odpravi
Pun pečali, tuge i vaja
Janjičarske vojske glavi.
450
235
240
OSMAN.
Ovi ukrotit nemogući
Vojske svoje tad pobunu,
Vas zamišljen staše u kući,
U životu muke punu,
Pazeć način da iznadje,
Cara i sebe da osveti:
Tu car dodje, tu ga nadja,
Tu mu ovako kliče rieti :
»Podj k vitezim, ter ih pita,
Ki zakoni hoće i prose,
Gdie sam ja živ car od svita,
Da drugoga oni iznose ?
Pošastje ti ovo od glave
Znam da prieti sad pogube;
Nu smart garde sluge prave,
. S čistiem sarcem koje ljube.
A kad za ku bolju sgodu
Ti tvoj život mož' sahranit,
Neg li carsku za slobodu,
Neg li cara za obranit?
Kunem ti se, podnio bih
Ja starpljeno ovu smeću,
. I Mustafi dundu d6 bih
Carstvo i svaku č4s najveću,
, I sim bih se s stola moga
Dobrovoljno uklonio : ,
Ali nije on za toga
Ni sad, nit je igda bio.
105
PJEVANJE DEVETNAESTIO.
Kako hoćeš, da panj jedan
Suh u gori svietom vlada,
I da zakon d& naredan
Od iztoka do zapada?
Kako hoćeš, carstvo u dugo
Da utemelji jedan viku,
Ki od čovieka neima drugo
Neg li samo sdvornju sliku ?
Kako hoćeš, čoviek da je,
Tko 'e nepriatelj od poroda?
Nije žena, za ku haje,
Kieh nam želju narav poda.
Ali dobar, vriedan, sviesan,
I od svakoga svet se zovi,
Car moj otac meni uresan
Ostavio je stol svoj ovi.
Da 'e Mustafa u životu,
Otca moga i to dar je:
Ah, i zato na sramotu
Dobročinca svoga car je;
I zato mi grabi iz ruka'
Dvakrat carstvo otca moga:
Ah jao, jeda moga puka,
Jeda pravde, jeda Boga!
Pospieši se, o moj vierni,
Podj me smiri s vojskom veće,
Svieh grieh prosti neizmierni,
I pobunu, i sve smeće.
458
250
255
OSMAN.
Eto, više platje obćene
Na glavu od njih još svakomu
Po pet drobnieh jaspri' od mene
I šes dukat' dara k tomu.“
U biesiedah aga kratcieh |
Odgovori smierno tade:
»Ne ma, neg sto glava' ovacieh
Neka na tvćj službi pade;
Jer ki vitez steć hrabreni
*Ikad može veću slavu,
Neg kad glavom sv6m zamieni
Gospodara svoga glavu?“
Podj& on čas; ru poruke
Carske vojsci netom rečk,
Podrić sablju svak u ruke,
Osta izsiečen vas na peče;
Pak u skupu svi jednaga
Na kuću mu nahripiše,
Ter sva zlata i sva blaga
Razprabiše i razniše.
Ali za njim se isto sgodi
I Huseinu paši opeta;
Mirit cara dočiem hodi, '
Nadje u smeći smart ga kleta.
Nu za tiem, k& zvier varla,
Jednom o karv kad se omargi,
Da bi izklala sve i starla,
Teče poljim, skače vArst:
260
.. PIEVANJE DEVETNARSTO, 258
Tako 1 vojska nesmiljena
Opojena karvi sarće,
I bez reda uzoholjena
Rek bi, obalit sviet, i start će.
C&arncu, i vezir-Bilaveru,
I sviem iniem, kieh .posieče,
Na Hatmejdan, da ih psi deru,
Metat gole trupe teče. * “,
A za kopja sgar nabili
Budući im glave opeta,
Pred mečit su ih postavili
Sultan-cara Bajazeta; -
Nu sried smeće te goruće
Varlieh vitez" pomnja sva bi,
Da se oderu još im, kuće,
I sve oplieni i pograbi.
Tiem svak a golom sabljom skače,
Da mu 'e prie sve satarti :
Jauče se, ciči, i plače,
Smart je u plienu, plien u smarti.
Žene, ljudi, stari i mladi,
a8, imanja i životi,
Sve se otimlje, smuca i vadi
U kšvi, u sili, u sramoti;
: Bez milosti se i bez reda
Grabi, dere, valja i žeže,
Do iz povoja mala čeda
Raztargnuta po tlieh leže.
434
265
OSMAN.
Slobodno od njih ništa nije,
Konji, momci, robje, dieca :
to nenosi, to se bije,
I na peče sve razsieca.
U ovoj biesti izvan sebe
Udarajuć na sve strane,
Neprestaše, dokli i tebe
Neiznadjoše, slavni Osmane!
Bieše mlad car još na domu
Janjičarske glave vierne,
U sardašcu noseć svomu
Misli težke i čemerne.
Tu čekaše svak čas glase
Dobre, zle li svojoj kruni;
Ali vojska smirila se,
Ali raste u nabuni,
Svedj mu sumnja trud prilaga:
Tiem se očito veće boli,
Da uzdani Ali-aga
Vratja mu se kasno toli.
Eto oda svud buka posta,
Eto se od svud sablje sviete,
Sve bojnikah puno osta,
Sve se uzbuni, sve se smetć.
Vojska usartj& janjičara,
Vapie svaki: ,Hodi amo
S nami na sud, gdie pred cara
Mustafu te pozivamo.“
270
275
PIEVANJE DEVETNARSTO. 435
»Ja sam vaš car (priuzima
Osman opet), tko 'e taj sada,
Tko suditi mene ima
Usried moga Carigrada ?“
nad ćeš vidiet, tko si, išto si.“
(Oni mu opet odviet daju);
Tiem svak skače, da ga nosi,
Svi ga silom popadaju.
»Tko na cara (car zavika),
Bgar od Boga posvetjena
Stavlja ruke, koga slika
Od svieta se klanja i siena ?“
»Ii nas si ovo naučio
(Noseći ga vojska glasi),
Kad nepravo zatvorio
Cara i svetca našega si.“
Ovako se Osman mladi,
Car od carah svieh najveći,
Na jednoga konja usadi,
Ki se nadjć tu po srieći.
Kratko ruho i priprosto
Samo sgar ga odievaše,
Bez haljine buduć ost4,
S kćm varh sunca niegda sjaše.
Tiem u sriednji mečit tada
Doprati se i dovede, .
Gdie uz Mustafu sve od grada
Nove paše redom siede.
(ve
Pievanje dvađeseto.
žo(ip)d
Saddržaj: Mustafa, naučen tako, zapovidič, da odvedu Osma-
na u Jedikulu. Stave ga dakle na niekakvu mdrcinu od
konja, i prate ga tamo u velikom množtvu, noseći
njim za veću porugu glave na kopjih nataknute, Delavero- |
vu i Huseinovu. Osman nariče putem svoju zlu srieću,
nebi li umekšao sdrc svojih odmelnikah ; ali sve zaman;
jer došavši u Jedi-kulu, bude zadavljen na Dautovu s#
povied. "
Car Mustafa na visini
Svietlo urešen i bogato
Sjaše carskoj u haljini,
Prestolje mu 'e suho zlato.
Daut odmetni, on najpria,
Nakon njega Hasan staše,
Ahmet, Mahmut i Alia,
Bvi veziri i sve paše.
Glava 'e Daut skapa toga,
I namiesnik carski izbrani,
Za njim Hasan vilikoga
Blagajnika miesto hrani.
10
PIEVANJE DVADESETO. a8Y
A t0, 'er ovi na daleko
Da pripravnu smart preskoči,
Preko garčkieh krajah utekć
Bieše k vojsci od iztoči.
Dodje Ahmeta red opeta
Od vezira Huseina,
A s Aliom Mahumeta \
Od pobienieh miesta ina ;
A od muftie_ velikoga
Na miesto se Jahia obra; .
Medju sviemi samo ovoga
Glas čovieka kaže dobra ;
A _ od janjičar' posta obćeni
Vojevoda još u slavi
Šaban dvornik potišteni,
Ki Mustafu vojsci objavi ;
A od carnca Kizlar-age
Na siedište bieše sio
Mlada lica, jake snage,
Što viek nebi, hadum bio.
Car Mustafa, kako vidj&
Dovedena Osmana odi,
Naučen tako, zapovidja,
Da se u Jedi-kulu vodi.
A on vapiaše sveg iz glasa:
»Jeda ljudih! jeda Boga!
Tko mi grabi sablju s p4sa,
I st6 otimlje carstva moga ?
438
15
OSMAN.
Ja sam, ja sin caru Ahmatu
Parvorodno diete svoje:
. Meni, meni, a ne bratu
Carstvo od otca ostalo je.“
Ali se opet u pospiehu
Uzč, uhvati i najbarže. -
Od tieh, ki mu straža biehu, -
. Na istoga konja varž>;
Konj bieše ovi okošt, mliedan,
Go, star, sadnit, tromieh stopa,
Miešte uzde ga bojnik jedan
Smuca za oglav od konopa.
Tiem gologlav car na njemu
Tad u kratkoj toj haljini
Po prilici i po svemu
Vidjaše se rob istini.
Ah, gdie ti su, care Osmane,
Bojni konji, s kiem' u slavi
Na poljačke ravne strane
Lanjsko lieto ti se odpravi ?
Kad mladjahan put Dunaja
Jezdeć vietar pretiecaše,
Ter bez broja i bez kraja
Silnoj vojsci suncem sjaše?
Gdie su ruha tv4 bogata
S razkošniemi napravami,
Kieh izved& varhu zlata
Bieli biser, dragi kami ?
20
*
PJEVANJE DVADESETO.
Gdi je carska sablja iz ruka,
Vedro urešen s kćm se gleda?
Gdie li posluh vierna puka,
Komu ti sim zapovieda ?
Gdie su časti, gdie su hvale,
S kieh si do sad slavan bio?
Sve li ti su časom pale ?
Svak li te je ostavio ?
Ah, ovako srieća varti
U okolo kolo svoje!
Car, narodi svi prostarti
Pod nogami komu stoje;
> Car, rieč koga jedna sama
Za zakon je svemu iztoku,
Sried razkošnieh vedrieh hrama!
Ki stoluje na visoku,
Koga želji, koga misli
Bviet vaskolik bieše tiesan.
Sluge su ga svoje stisli,
Od roba je svoga splesan.
Pače očitu u prikoru,
Da se u krug mao zatvori,
Vodjen za svi muku goru
Prie neredno, neg se umori.
Naučite ljudi oholi,
Ki živete bez prepasti,
Da nie tvardje kriepke toli,
K4 nemože časom pasti.
h3
439
440
25
. 80
OSMAN. (
I ako ovo nosi vrime
Carom, kieh svak klanja i štuje,
Sto čekate vi, kieh ime
Na svietu se jedva čuje?
Još dvie glave, dva veziera,
Vitezi ovi sviem nemili,
Huseina i Dilavera
Na kopja su kć nabili,
Pred carom ih sada nose
Za rug veći jedan vika:
»Dogodiva ovako se
udi oholoj svieh silnika'!“
S njim se vapit svak navratja,
Da sramota raste dilja:
»KArv se ovako naša platja,
I pedepšu samosilja.
Svak, iko vlada, sad se izgleda
U ovoga, ki živote '
Svačie gubi, i bez reda
Nepravedno carstvo otš& !“
Ali čuvši govor ovi
Mlad car, kliče smutjen tada:
»Komu, o moji vitezovi,
Ja sam oteo carstvo ikada ? ,
Ah, moj ćaćko Ahmet ni'e li
Pravi. istini vaš car bio?
On, kada se s svieta odieli,
Meni 'e carstvo ostavio ; '
35
-PIEVANJE DVADĐESETO.
Svo'e vlaštito carstvo ono, |
X K& od diedah i pradieda'
Steče, i primi on zakono,
Da njim vladam ja naprieda.
Jao, ali se ma diedina
Meni otimlje sad pod silu,
I sloboda s njom jedina,
Za k6ćm čekam smart nemilu.
Ah, mladjahan ikad komu
Bagriešio sam ja toliko,
Zašto ovako bit po mćmu
Gradu vodjen imam priko ? '
Ne za mene, neg da osvetim
Od kozačkieh moj puk šteta,
Vojsku protiv Lehom kletim
Ja priednjega digoh lieta.
Na ki uputih ja se parvi
Nedobitan i pun slave,
Svedj u ognju i u karvi
Neštedeći carske glave:
I da 'e svaki rukom svojom,
KG i ja mojom učinio,
Nebi turskiem sad pobojom
Kralj poljački dičan bio.
I za ljubav, koju ukaza
Carstvo moje puku milom',
S prietnjom smartna, jao, poraza
Carstvo mi se grabi silom,
z41
442.
45
OSMAN.- ,
Ne, ne od varlieh protivnikah,
S kiem' vojujuć imah goru,
Neg li od istieh moih bojnikah, .
Od mć straže u mćm dvoru.
Sried karvava da li boja
Nepriateljskieh izpod sila!
Sablja vaša, sablja moja
Život mi je obranila,
Da izgubim carstvo paka, |
Da mi se otme sablja iz: ruka!
Od vas viernih moih junaka,
I od dragoga mćga puka?
Bablja ona, ku sried rati
Leška izbit mi vl4s nemože,
Tko me čuva, tko me prati,
Da mi 'e ugrabi? ah jao, Bože!
Svietlu sablju, s kom u ruci
Slavni Otman krunu stečš,
I od unukah svoih unuci
Prostrieše je na daleče.
On s njom najprie u iztoku?
Slavu i kriepos svoju uzmnoži
I da vlada na široku,
Oko sebe sve podloži.
Natoljevsko jezdit polje
Silni se Orhan s njome vidjš ;
S njom u Brusi sv6 prestolje
Stavi, i sinje mćre predja.
50
PIEVANJE DVADESETO. 443
S ovom Mušan sarca smina
Galipolje primi u sili,
I despota Vukašina
Razbi, i s glavom još razdili.
Kraljevski opet stol prinič
S ovom Murat prehrabreni
U Drienopolje iz Brusie,
I svu Sarbsku zemlju oplieni.
B njome Murat isti stupi
Napried, jakno striela plaha,
Kad pod Vitoš sve pokupi“
I u Kosovo polje ujaha ;
I despota tu Lazara
B njom bi jošte pogubio,
Kleti Miloš da s prevara!
Nievierom ga nije ubio.
Jedna i druga vidiš strana
S ovom silna Bajazeta,
Čiem uprieči Tamarlana
Zavideć mu carstvo od svieta.
B ovom Čoso Čelebija
Nikopoljskieh izpod mira
Kralja Sišmana iznać prija,
B vojskom razbi, pak zatira.
Ugrovlahe u varlini
Uharači Mehmet s ovom,
I ukaza zmaj na Drini
Slavinskiem se vitezovom. .
55
ONMAN.
S ovom Murat drugi usarni
U Gjurgjevu despotinu,
I posiečč još na Varnu
Kralja i ugarsku vojsku sminu.
S ovom Mehmet slavni uzidš
Parvi na stol carstva ovega,
Garke razsu, smaknu i skid&
Kralja od Bosne i Hercega.
Skenderiu s ovom paka
Car Bajazet pod vlas stavi,
1, ko i ja, na Poljaka
Neizmiernu vojsku odpravi.
S ovom Selim prodje jači, .
I poludne dobi puke,
Kair primi, i potlači
Preohole Mamaluke.
Mlad, k6 i ja, steč& s ove
Car Suliman č4s podpunu,
Progna od Roda vitezove,
I ugarsku ot& krunu.
Selim sin mu s ove sablje
Liepi Cipar otš& silno,
Zamienivši sv& korablje
Za kraljestvo toli obilno.
S ovom Murat stavi uze
Kraičnicim harvatskimi;
Ceselbašu harvat uza, .
I kraljevski 'Tavriš prim!
PIEVANJE DVADESETO. |
60 Died moj Mehmet s ovom diže
Ugrom, ki svud vele smiju,
Grad pretvardi od Kaniže,
I Javarin i Agriju.-
S ovom otac moj objavi
Nedobitnu veličinu:
Ovu meni on ostavi
Parvorodnom' svomu sinu.
S ovom podjoh na Poljaka,
I mćm rukom mnozieh pobih: :
1 da posluh od junaka -
Sliedjaše me, dobio bih.
S ovom idjah od bojnika“
Kupeć sa mnom vojsku mnogu,
: Da Emirina odmetnika
U iztoku smaknut mogu. '
S ovom s vami dobit sada
Odlučio bieh joštera
Od iztoka do zapada,
Od poludne do sievera;
65 Nu nevieru kažuć svoju
* "Tko sad grabi bez razloga
Slavu vašu, slavu moju,
Slavu “carstva otmanskoga ?
Tko mi uzimlje sablju onu,
Kći svist stari moi -dobše,
I ku meni po: zakonu
Svomu. unuku ostaviše ? >
\
OSMAN.
Lj
Tko slobodu u sramoti
I život mi ovdie tlači,
. Gdie sloboda i životi
Podložni su meni gvači?
Tko na cara ruke stere ?
Tko li cara sužnjem vodi?
Vitezovi, od kieh viere
On obranjen vazda hodi?
Ah, vitezi moji mili,
Puče ugodni, dragi puče!
Bvi li ste me ostavili,
Bvi li caru svomu miče?
Ah, nemojte davnu slavu,
Kćm se viernos vaša diči,
U izdajstvu sviem nepravu,
Novi prikor da obliči.
Odgovori ti kamenje,
Gluši 'e od tebe puk moj sada,
Ter ga gani na smiljenje
Varhu Osmana cara mlada;
Usried grada komu svoga
Diedina se svoja otima;
oInie jošte, jao, nikoga,
Da mu plačnu milos ima?“
Vapeć tužne t6 besiede
Bultan Osman s težke smeće,
Na miesto se jur dovede,
Gdie scienjaše ostat veće;
75
PIEVANJE DVADESETO.
I na tužbe cara mlada
Turci varli i nemili,
Ako niesu milos tada,
Daj su žalos oćutili !
Zasve da ohol svaki teče,
Kažuć sardžbu i nemilos,
Proz oči mu suza utieče,
Goni mu je skrovna silos.
Zasve da se čine hudi,
Učinit se zaman haju,
Da od puti ni'esu ljudi,
I da sarca neimaju.
Oni čiem su skupno ustali,
Da ga u zaklop već zatvore,
Eto, jak hrid kad se obali "
Niz visinu starme gore,
Eto kleti Daut-paša
Tiekom teče konja harla:
što će biti?“ svak upraša,
Svak goneta diela varla.
Viknu došad sried junaka,
Kieh Osmana. pratit stavi :
»Zapovied je carska taka,
Da se ovi pas. zadavi.
Što karzmate bez uzroka,
Ki čekate štetu prieku?
Dok bojnici od iztoka
Dodju, i svieh nas.ovdi izgisku?
447
85
OSMAN.
Što gledate, što činite ?
Smartju ovoga raspa od svieta
Vaše živote utvardite
I Mustafu cara sveta.
Ganite se za obćeno
Svačie dobro bez prepasti;
Jer inako razdieljeno
U barzo će carstvo pasti!“
Nu car Osman s druge strane
Vapiući neprestaje,
Jeda kako koga gane, :
Na svi pomoć ovdie da je.
»Da li car će (on govori),
Komu rob je svak na svieti,
Kako jedan rob najgori
Izpod robja svoga umrieti ?
Jeda tebe, Bože s nebi!
Vlas desnice tvoje objavi,
Ter pri glavnoj mćj potriebi
Mladjabna me neostavi.
Da d& Višnji srieću bolju,
Tko na momu stolu siedi,
Da do b4rzo mi nevolju
I car novi neuzsliedi,
Ter nesrieća moja ova
Neuzroči t6 nesklade, -
Da sva kuća Otmanova
I s njom tursko carstvo pade.“
PIEVANJE DVADESETO. 448
Nedoreč& još ovega,
A Daut opet vikniu iz glasa:
nŠto činite ? Davite ga?«
I mahramu smakni s p4sa.
Jednomu je carncu varž&
Sasma gardu, strašnu odveće,
Bez obzira ki 'e najbarže
Caru Osmanu na vrat meće.
90 Obara ga za tiem hđrld,
Lievom nogom ter se opira,
Čiem mu +desnom.pleše garlo,
Da mu silom dušu iztira.
Tako plešuć kraj mahrami
Zubim, noktim potezaše,
Dok li car mu pod nogami
S pirva streptiš, pak izdaše.
= Pod nogami roba svoga
“Umri ovako car od svieta,
I pod noge izpod noga'
>, Ukopa se prešno opeta:;,
Jer od istieh, s kieh pogind, “
Bez carske se varž& časti
U otičin mečit, pod otčinu
Lievu nogu u grob imasti.
Oholas se ljudska mnoga.
U ovi način pleše i tlači, |
K4 čovieka umarloga
S Bogom penje i jednači.
Osmana Gundulića Biočnik. 15
450
95
100
OSMAN.
Vidj prokleti Mahumete,
Ti, ki u sablju zakon složi,
Da nadhode ljudske svičte
Svemogući sudi božji,
I da umarla pamet mani
Odlukam' se svojim" kriepi;
Jer gdie nčsja zrak sunčani,
I s očim' su ljudi sliepi.
Ti da kralj si, i da od toga
Dielo tudjom karvi slidi,
Zatište oči, kG da Boga
Nije, ki sva zna i vidi.
Ti pod udes sve postavi,
I slobodu volji otš,
Da narodi svi s ljubavi
Gube za te njih živote;
Da nikomu, veleć, svoju
Uredbu uteć moći nije;
I!' na domus i!' na boju
Sviem sudjeno umrieti je.
1 ti, o otmansko samosilje,
K6 bez pravde i razloga,
Da prostereš sablju dilje,
Neima vieku straha od Boga;
Ti, ti cara varh svieh ljuđi
Dotle učini uzvišena,
Da ne slika, nego svudi
Htič da mu se klanja siena.
105
PIEVANJE DVADESETO.
Da tvćm sabljom on sim vlada
Duše i tiela na svi volju
Sried staroga Carigrada
Na novomu svdm' prestolju.
Da ga u obraz pogledati
Ljudski pogled nedostoji,
I da svudi, kud se obrati,
S nedobitnom silom stoji ;
Da mu u ruci čćs je i srjeća,
Da mu 'e zakon u besiedi,
Gospoda mu da najveća
Trepte od same zapoviedi.
Pače da od njih svaki garlo
Pod svi sablju stavljat teče,
Ako hoće, da neumarlo
Dobro u raju viečnom steče ;
.Da tko žive na sem svisti,
Pred njim prostart na tlieh pade,
Da u život mu se ime sveti,
A po: smarti cdrkve grade.
Ti varh svega još ovega, .
Da mu utvšrdiš sablju u ruci,
Htiš, da imaju straha od njega
Svi narodi i svi puci,
Ali u barzo da će pasti,
Vidim, kleti tvoi zakoni;
Jer je sila, božjoj vlasti
Nauk vražji.da se: ukloni.
15%
451.
452
110
115
OSMAN.
Ti naredi; po tom stupi
Car od svieta na prestolje,
Da pod sablju bratju skupi,
I podavi, i pokolje.
Nu vlđs božja caru Ahmatui
Pogubiti brata neda,
Hiteć za ubojstvah starieh platu
Da brat, ne sin, zapovieda.
Ti, da samo su uzvišena,
Hoć', na svaku čas najveću
Dieca ona pokupljena,
Kieh u saraj diecom meću;
A to, da tko nezna svoga
Roditelja ni rodjaka,
Cara uzdarži, kako s. koga
Sebi dobra spozna svaka.
Bad se sgodl.i učini
Bmionstvom zloga Dant-paše,
Da i ovi, kako i ini,_
, Tvoji nauci tašti ostaše.
Ti naredi, da od karstjana'
Sinovi se grabe mladi,
I vojnica da su izabrana
Oni, k6ćm se car obgradi;
Ali božja vl4s velika
Podigla se u čas sade, .
Da ta gradja svakolika
Na istoga cara pade.
120
+
PIBVANJE DVADESETO.
Tko mre u boju, s dobrim svacim'
Ti mu obeća raj preliepi,
Neka posluh se-u junacim
I pogarda smarti ukriepi;
Ali učini vlaš od Boga,
Od karstjanah na daleče
S neposluha vitežkoga
Da car s glavom jedva utečt. .
Ti htiš: nitko da ničesa
Neima svoga osobita,
Neg li jak Bog od nebesa,
Tač da 'e jedan car od svita;
Nu vlas božja barzo u sebi.
Samosilja karši i slama,
Za ukazat, da na nebi
.I na zemlji ona 'e sama.
Ti u životu cara sveti,
T pod noge sve mu stlači,
* Hteć, da rob je svak na svieti,
A sam on car varh svieh jači
Nu vlas božja, koj imaju
“ Podlagat se ljudi sami,
. Hti&, da pusti dušu u vaju
Car svom' robu pod nogami.
Htiš ti, da svć tiera blude,
Kako hoće Turčin svaki,
I da ženah daržat bude,
Koliko ih je hranit jaki:
, 458
-
HH ratice,
adj. adjectivum, Beimwort, pristavak. .
\ adv. adverbium, Mebenwort, prislovje, prilog.
comp. comparativus, Comparativ, prispodobni (stupanj).
conj. conjunctio, Bindemort. veznik,
J. femininum, weibli, ženski (spol).
fig. igurative, figlirlidh, prenosno.
gen. genitivus, Genitiv, rodovni (padež).
interj. interjectio, Jvifhenmwvrt, medjumetak,
m, masculinum, mannlid, mužki (spol).
n. neutram, fddblid, nikakov, sriednji (spol).
part. participium Mittefhvort, udioni (uačin).
pi. pluralis, vielfadje Rabi, višebroj, velebroj.
praep. praepositio, "Bormort, predlog.
pron, pronomen, Silrmort, zaime.
sing. singularis,* einfae Jahl, jednobroj.
v, a. verbum activum, thatigeš 3eitmort, čineči, tvoreći glagoli
v, a, £ n. verbum activum et neutrum, thdligeš und intran&:
tiveš Zetmort, glagolj čineći i sriednji.
v. n. verbum neutrum, intranfitive$ 3eirmort, glagolj sriednji
v. r, verbum reciprocum, zuruđfuhrendes Jeitwort, glagolj u2-
mieniti, odbojni.
——mu-; o ium
A.
Abas-paša, e, od Bagdata, m,
;u vrieme poljačkoga rata be-
glerheg od Erzeruma,
Abdia, €, m; ime mužko u
Turakah.
Adjata, a, m, to što Persianac,
Adjamkioja, e, f. to što Per-
slanka,
Aga, e, m. tituo u Turakah;n.p.
Aliaga, t. j. gospodar Alia.
Agjam, a, m. vidi Adjam.
Agjamkioja, e, f. vidi Adjam-
kinja. ho,
Agjamski. a, o, adj. vidi
agjamski. '
Agria, e, f. grad u zemlji ugar-
skoj, Črfau, Agria, inako
u naš jezik i Jegar, grad.
Albmat, a, zm, rime radi na
miesto Ahmet.
Ahmet, a, m. I. car otmanski,
otac Osmanov; rodjen god,
1590, umro na 22. stude-
noga 1617.
Akile, a, m. najliepši i naj-
hrabrenii od garčkih junakah
pod Trojom; sin Peleov i
nereide. Tetide, a unuk Ea-
kov; s česa u piesnikah ime-
povan i Pelidović i Eaković
(Pelides. Aeacides). Znadu-
ći mu mati, da ima pod
Trojom poginuti, preobuče
a dietetom jošte u žeoske
aljine, i dovede u dvor Li-'
.Kkomeda kralja od otoka Ski-
.ra, gdie bi s njegovimi kćerim
upored odhranjen. Nu pro-
ričući Kalhante, da Troja
* nemore bit osvojena bez Akl-
la, dodje Ulis na Skiro i
spozna ga medju ženskom
diecom na ovi način. Preo-
bukavši se kao targovac,
donič u dvor kraljevski na
prouaju svakojaka biserja, a
nfedju ostalim i oružja liepa
veoma. Što videći dicvojčice
porezgrebiše ogarljaje, a Aki-
e prionu za oružje. [ni vele,
da je Ulis pred dvorom kra-
ljevskim zapoviedio učinit
buku i zatrubit u trubljeod
boja, ter da je na to Akile
raztargnuvši haljine ženske,
latio se kopja i štita,
Akjerman-—Angora —_a4— Anterija—Atlante
Akjerman, a, m. grad u Besa-
rabii na utoku Niestra_po-
toka u Cadrno More, inako
po ruski Bielogorod, 2IFffer»
man Akierman. ,
Akoć, prikraljeuć na miesto
ako ćeš.
Alberto, a. m. drugačie Ivan
Alberto kralj poljački, sin
. Kažimira IV., stupi na vla-
danje po smarti otca g. 1492 ;
. još za života olčina pomogo
je razbiti 'Tatare, od kojih
je do 25,000 pogubio. Po-
slie kao kralj vojevao je bez
slave suprot Ugrovlahom i
Bogdancem, i umrič god.
1501.
Alen, a, m. u Turakah Haleb,
velik i glasovit gralu Siri,
Aleppo, Aleppo. :
Ali-aga, e, m, .aga janjičarski
u vrieme Osmanovo, nepria-
“telj bune protiva raru,
Ali-paša, €, m. po Gunduliću
Hercegovac, poklisar Osma-
nov za Poljačku.
Altanski, oga, m. (knez), Sraf
XNithan, conte Altan.
Amazia, e, f:_ grad u Natolii,
%mafta, AAmasia. '
Andio, a, m. otok u moru
garčkom, Qintros, -fndro.
Angora, e, f/ grad u Natolii.
Tu se sgodi boj
Bajezita_ 1. i Timurlena na
1402. Žngora, Angora.
izmed;u |
Anterija, e; f. ein UUnterticid
mit Xermeln, specie_ di ve-
ste con maniche.
Apolo, a, m. sio Jupiterov i
Latonin, u piesnikah garčk:h
i rim-kih bog od piesničira
i muzike, ravnalac od kolak
sunčanih, strielac od oka, i
bog od liekarie i gatevja,
%vollo, .Apolline. .
Arbanasin, a, m. A(banicr, 4I-
banese. “. .
Arbania, e, fi. Hfbanitn, 4l-
bama.
Argo. a, m. niegda glavni gral
daržavice Argolide u Pelo-
ponezu ili današnjoj More
u Garčkoj; sad ništa ag
malo kamenja. Ta blizu ima
danas jelan grad takodjer
imenom Argo, na potoku
Planici, 9rgo$, Argo.
Armenin, a, m. inako u mas
Jermenio, a, m, žrmenicr,
Armeno.
Arnaut, a, m Arnautin.
Arnautin, a, m. -ein_ mo(lemi
(her Xibanier, un" _Aibaness
di religione maomettana.
Atena, €. f. u stara vriemesa
rad veoma glasovit i paa
blaga i ljudih prem naučnih.
Danas ima do 12,000 sta-
. novaikah. Žthen, Atena.
Atlante, a, mu. u starih sio Ja-
petov i jedne Ocean de; go-
rostas noseć na plećih svist.
-—
Amejdan—Bajazet
led
Atlante se zove i jedna vi- |
soka gora u Mavritanii, 2lt:
(a8. Auante.
Atmejdan, a, m, piaca u Ca-
rigradu pred mečitom sul-
tana Ahmeta, ctca Osmana
11. U naš bi se jezik moglo
riet konjište ili konjski targ,
“ Hippodrom, Ippodromo. |
Atos, a, m. bardo blizu grada
Soluna u Maćedonii, pune
kaludjerah, u naš jezik Sve-
ta Gora, Đltho8, Monte santo,
Augusto, a, m. u vwieme po-
rodjenja Isusova parvi će-
sar od Rima, Za stupit na
vladanje rimsko razbi u za-
morju sadašnje Priveze u
garčkoj zemlji silovitu voj-
nicu protivnika svoga Marka
Anlonia i ljubovnice mu Kle-
opatre, kraljice od Egipta,
XYuguftuš, fugusto,
.Bagdat, a, m. velik i glasovit
grad na rieci Tigri u zapad-
noj Asii, ima do 80,000 du-
šah. Bagtad, Bagdad.
Bajazet I. sin Murata 1. umrd
g. 1403, car oimanski, na-
dimenovan Jil.lirim t.j. ma-
nja, radi prevelike sile i
barzine, kojom bi vavaljivd
na svoje nepriatelje. Imd je
Bajazet—Bator
za žena Milevu, kćer kneza
Lazara, a sesiru Stiepana
Lazarevića, despota sarb-
skoga, koja ojedao š njime
pade u sužanjstvo Timur-
lena, kana tatarskoga u boja
od Aogore u Natolii god.
1402.
Bajazet II. car otmanski, sin
Muhameda II. umrć na 26.
svibnja 1512.
Bab, u bah, adv. gerade, gang:
li, giusto, affatto.
Bako, a, m u starih sin Ja-
piterov i Semelin, bog od
vina, Bađdus, Bacca A
Balaban, a, m. (XI. 145.) ve-
zir. Nemogu znali, kojega
Balabana spominje, i pod
kojim li je carem vezirovao,
Baltadžia, e, .m. u naš jezik
siekiraš, varsta od častnikah
dvorskih u Turakah.
Ban, a, m. varsta od častnikah
u zemljah slovenskih, oso-
bito u staria vriemena.
Barzan, zna, 0, adj. (dnell,
veloce.
Baš, rieč turska, naški glava;
bašvezir, XIX. 201. t.j. gla-
vni ili parvi vezir.
Bat, a, m. Streitfolben, mazza. >
Bator, a, m. obiiv ugarska,
od koje se jedan, imenom
Stiepan, uzdižč tia na. pre-
stolje slavnoga poljačkoga
naroda, Drugi, na ime Šiš-
Bećir—Bielotus —— 6 — Bies—Bitje
, man, erdeliski vojvoda, pobi
se većekratih s Turčinom,
premda je priateljevo & »ji-
me suprot svietloj kući od
Austrije.
Bećir, a, m. možko ime u Tu-
rakah. Po Gunduliću carnac
jedan, veoma ružan, u dvo-
ru Rizvan-pašinu. '
Bedra, e, f. vidi bedro.
Bedro, a, m. Sdjenfel, coscia.
Beg, a, m. tituo u Turakah.
Beglerbeg, a, m. tituo vojnički
u Tarakah. U njih ima veće
beglerbegah, kakono: beg-
lerbeg od Natolie, od Ru-
melie itd.
Beglerbegstvo, a, m. čast beg-
lerbežka,
Begom, indecl. f. žensko ime
u 'Furakah. U Gundulića
ljubovnica Dilaverova, koju
neznam zašto zove na IV.
75. Slavojkom, ako ne za
dobit jednu slovku više u
versu.
Bezzakonje, a, m. bdje Zbat,
iniquitđ.
Bič, a, m. Geifel, Peitfcdhe, fla-
gello,sferza ;fig. JUdbtigung,
castigo.
Bieguć, », e, adj. unbeftantig,
fludhttig, fuggente, incostan-
te, instabile.
Bielazora, gen. Bielezore, f-
grad u Rušii.
Bielorus, a, m. čoviek iz .Ru- >
sie, koja sezove biela, MBeif$:
rnffe, uno di Russia bianca.
Bies, sti, f. XIX. 104. 262.
što i bies, a. m.
Bilje, a, n. Wrgneifraut, erba
medicinale. :
Biljega, e, f.. Merfmal, Jeti:
djen, segno, indizio.
Bio, biela, o, adj. meif, bian-
co; Bielo More, MReer von
Marmora, mare di Mar-
mora.
Biograd, a, m. poglaviti d
od Sarbie. Bičli nad ea.
stankom Save i Dunava
Belgrad, Belgrado.
, Biser, a, m, Derle, perla, mar-
gherita.
Biserko, a, m. ime vlastito
mužko.
Biti, jesam, v. s. imp. (ein,
Biti, budem, v.'n. perf. f essere;
aufhdrćn zu fein, fterben,
.* finir d' essere, morire: «eto
nago glas doparši, Rizvan
Starac jur da bieše,» XY.
84; — (komu ili s čim)
haben, avere: »mogući sa
svi somrazom suproč« itd.
XVI. 3. tj. svi, koji se
mogući, imaju omrazu, $it
Madtigen haben einen Ha$
geg... , tuiti i potesu
hanno invidia contro ...
Bitje, a, n. das ein, Pessere;
Štand, Zujtand, stato ; Be.
/
Bivo-—Bjlusti
fen, dessere; Dajetin, esi-
stenza.
Bivo, ola, m. Vue! bufalo,
bufolo.
Bizancio , a, ni. u staro doba
ime grada Carigrada, Byr
zana, Bisanzio.
Blagaj, a, m, miesto u Bosni
ne daleko od medjaša har-
vatskoga.
Blagajaik, a, m. Sdasmei.
ter, tesoriere.
Blagodaran, rna, 0, adj. wob:
thatig, benefico.
Blagodariti, rim, v. a, imp. $
perf. wobithun, grauficare,
fur bene ; mobi aufnehmen,
gratificare, prender eon rin-
graziamento,
Blagodarili, im, u XL 136.
banfen, ringraziare.
Blagodarstvo, a, n.. Snaden>
gefdenf, Bejdenfung, gra-
žificazione. .
Blagodat, i, /. XV. 409. Sunft,
nade, grazia,
Blagovati, gujem, v. a. imp.
efien, mangiare.
Blato, a, a. Stoth, fingo; ein
Šee, lago.
Bliza, s bliza, adv. von nahe,
da vicino
judu, mesto bljudem ili blju-
Pa od bljusti, što vidi.
Bljusti, bljaditi, dem dim, v.
a. šmp. beobacdten, osserva-
_T—
Bljuvati—Boleć
re; bithen, guardare, cu-
stodire.
Bljuvati, vam, jem, v. a. inip.
(peien, vomitare,
Blud, a, n. Unjudt, lussuria.
Bludao, dia, o, adj. unjidys
tig, libidinoso, lussurioso,
0Bluditi, dim, v. a. imp. irren,
andar errando,
Bludnik, a, m. ein Unjzddtie
ger, libidinoso,
Bludoć, adj unjiidtig, in modo
libidinoso, lussurioso.
Boč, a, m. (boča, e, f. ?) inako
u nas balčak, Griff am S4:
be(, manico della spada.
Boča, e, f. XIX. 131. Degen»s
befaf, elso.
Bo fezan, zni, f. EpiBe, punta.
Bodežljiv, a, 0, adj. (tedenb,
pungenite.
Bogdanac, nca, m. .Moldauer,
Moldavo.
Bogdania, e, f. MRofdau, Mol-
davia.
Bogdanski, a, o, adj. Mol:
Dani), moldavo,
Bogoljubstvo, a, n, %Wnbadt,
pieta, devozione.
Bojar, a, m. vidi bojnik.
Bojazan, zni, ff: Wurd)t, timore.
Bojnica, e, f. Kriegerin, Ram»
pferin, Štrciterin, guerriera.
Bojnik, a, m. Rricger, Kim.
pfer, guerriero,
Boleć, a, e, adj. takodjer mie -
Boleslav—Boleslav
sto bolujući, a, e, franF,
malato; XIX. 8.
Boleslav, a, m. I, nadimenom
Hrabri, kralj po'jački, sia
". Mieškov, ili kakono veli Gun-
dulić, Miesislavljev i Dubrav-'
kin, rodjen na 967. Nieki
pišu, da je ćesar niemački
Oton III. došadši na glas
velikih čuđesah sv. Adal-
berta u grad poljački Gnjez-
no, ganjen preliepim doče-
kom, pripravljenim sebi od
Boleslava, darovo mu titno
kra jevski, a ini inako. Imo
je velike i žestoke ratove s
raskimi i niemačkimi zem-
ljami, gdie bieše podheračio
Pruse i Pomerance, a pod-
vargo ppeta pod vlast svoju
odciepljene Kašube. U oje-
govo doba biaše, kakono
piše Martin, veća poljačka
vojnica, nego li sto godištah
nakon njega vas puk po-
ljačkih daržavah. On biaše
vladalac veoma bojan, jako
odatljiv prema siromalonr
1 carkvam, včle pravičan i
milostiv otac svojih pod-
ložnikah. Umrič na -3. trav-
“nja 1026.“ |
Boleslav, a, m. III. tadimencm
Krivousti, sin Viadislavljev |
'i Juditin, rodjen na 1085.
Imo je i ovi kralj: poljački
welike ratove s Rasem, Pru-
4
_8—
Bolja—Božica
som, Cehom, a osobito s
ćasarom niemačkim, kojim
86 sriečno i junački odhar-
va. Da je s Ugri imo raz-
mirice , neznam odakle je
carpnuo naš Gundulić. Krie-
postan ovi vladalac umriš
na 1138,
Bolja, e, adj. f. (srieća\, n. p.
imati bolju, beijereš Žooš
haben, aver miglior sorte.
Bolieu, lim, v. n.inap. (Gumet:
zen, dolere; bolieti se, v.
LE imp. fi PFranfen, ram-
immaricursi, cruciarsi.
Boljezan, zni, f. Sd)merz, do-
lore.
Bani, a, 0, vidi bolan.
Bor, a, m. Rtefer, Kobre, p-
cea, pino.
Boraviti, vim, v. a. imp. &ti:
len, (ih aufhalten, tratte-
nersi; daš Feben fibre.
menar la vita ; boraviti dai
vesele, frohe$ Keben (ihrea,
menar la vita allegra; ssa,
sanak boraviti, (dlajen, dor-
mire.
Bosna, e, f. zemlja slovinska
izmedju harvatske i sarbske,
broji do blizu jedan mihua
. dušah šta Kkarsljanskih, što
turskih. Bosnien, Bosnia.
Bošnjak. a, m. Besnier, uso
di Bosnia.
* Božica, e, /. GBGdttin, dea; —
od dubravah; Diana, He
Braše—Branković — 9 — Brašno—Bratučeda
na;— od liepote, "Benu,
Venere.
Brače, vocat. m. imenovanje
milosti radi, n. p, sladki—,
theuere Eeele, cara, dolce
anima. Ovo će po svoj pri-
lici biti zvateljni pad'ž od
rieči brak, ženitba, She, ma-
trimonio, jer je i žemiba
perazvratjenim narodom mila
tako, kako im je draga duša,
sarce, zlato, biser1wl. A mo-
žebit da je zvateljui padež
od rieči bratac bratče, 'Brils
derdjen, fratellino.
Branković, a, m. obitio gos-
podska u niekadašnjoj Šar -
bii, Jedan od ovoga koliena,
imenom Vuk, zet kneza La-
zara sarbskoga, a pašenog
Miloša Obilića, izdade Fur -
činu na polju Kosovu narod
i tasta na 1389. Drugi, na
ime Jure, s.n ovoga parvoga
i Mare, kćeri Lazarove, na-
kon smarii (1321) Stiepana
Lazarevića, ujaka svoga, do-
spiš na vladanje despotovi-
ne shrbske, i nahodeči se u
nevolji g. 1439. dada Mu-
i
ratu Il., caru otmanskomu,
za. ženu prehepu kćer svoju,
Maru, i u talačtvo obećana
harača dva sina svoja Gar-
gura 1 Suepana. Nu premda
na to bele mu obeća Tur-
čin, da će šiviet.š njime .u
miru, porečč se do mala, i
oslicpivši mu oba sina,svo-
ja šurjaka, pada na krajine
sarbske s prevelikom voj>
skom, tako da tast siromah
izišavši iz Sarbie uteče se
sa sviem svojim bogatstvom
u svietli i samostavni za ono
doba grad Dubrovnik. Kamo
zet Murat za njim s vojskom
pristav zaiska ga od du-
rovačke svietle gospode s
prietnjem grozovita rata i
raspa; nu onadanja čovieč-
na i milostita dubrovačka
vlastela svetosti gostoljubja
prekaršit nehotiše. Murat za-
čudjen tolikom veledušnosti,
bez učinit ikakva zla DĐu-
brovn ku vrati se natrag, a
Jure preko Skradina oda
put zemlje Ugarske suproć
zetu iskati pomoći. Juri-
na žena bieše Jerina sestra
ćesara garčkoga Paleologa.
'Tretji, imenom Vuk, sin
Stiepana, Jurina sina, godi-
/ šte 1484, razbi "Turke ; koji
biehu poplieniliharvatske i
kranjske pokrajine.
Brašno, a, n. Sthrbrod, via-
tico.
Bratučed, a, m. Better, cu-
gino.,
Beatučeda, e, f. Coujine, ou-
gina, . .
Bridak—Bugariti —' 10 — Bugarkinja—Cdrnilo
Bridak, dka, e, adj. vidi što
je pravie, britak, ika, o,
Brieme, mena, n. Rafi, peso,
. earico, soma.
Bries, sta, m. lllme, olmo.
Britak, ika, o, adj. (darf, acu-
to, aguzzo, tagliente, affila-,
to; \darfidmerzend, aspro.
Britanski, a, o, adj. britnjd,
britanno.
Bsojan, jna, o, adj. Zahlreid,
numeroso.
Bronac, nca, n. Šr;, bronzo.
Brusa, e, f,; glasovit grad u
Natolii) niegda stolica ot-
manska, nije daleko od Bie-
loga Mora, i ima do 100,000
dušah. Bruša, Brusa,
Brusra, e, f. vidi Brusa.
. Bučiti, čim, v. 2. imp. [drmen;
toben, faufen, «trepitare, ro-
oreggiare, fare fracasso.
Budim, a, m. Dren, Buda.
Budu, miesto budem, praes.
perf. od glagolja biti,
Buka, e, f. Gaufen, Zoben
Getdje, Žirm, fracasso, ro-
more, strepilo.
Bugarin, a, m, Bulgare, Bul-
garo; Singer der iliyrifcdjen
Deldengejinge, cantatore de
canui eroici presso gli lili-
rici,
Bugariti, rim, v. a. imp. fin.
gen die illyrifipeu Deldens
gcidnge; cuntare lD ereismo
al mudo degli lIllirici.
-Bušiti, im v. a.
Bugarkmja, e, f. Bulgorin,
ulgara; Wyrifer Delden
gejang, canto eroico presso
g!" Illirici.
Buljiti, ljim, v. n.imp. gfogenb
(dauen, guardare cogli occki
spalaneati.
Bursa, e, f. vidi Brusa,
Busiti, sim, v, a. imp. auffd»
sen, aufideuden, sbucare,
scoyare. .
perf. XNIII.
73. što lupiti, gemaltig (las
gen, percuoter con impeto,
Buzdohan, a, m. Streitfolben,
mazza ferrata.
€,
Carević, a, m. Sohn des Kti.
fer8, figlo dell imperatore.
Carigrad, a, m. glasovit grad,
niegda stolica garčkih, sad
otmanskih carah; ima do
po miliuna stanovnikah. Ne
* daleko na iztok razlieva mu
se More Carno, a na zapad
Bielo.- Ktonftantinopel, Ce-
stantinopeli.
Carkau, kam, v, a. imp. tre
piren, crepare.
Carnac, nca, a. Reger, ZVegre.
Carničanin, a, m. čoviek iš
Carnice,
Carnile, a,n, Zranerticid, obć
to da bruno, veste dli lude;
\
Carnogorac—Cieća — 11 — Cielivati—Cvio
dumdrze, negrovza, (dmarje .
drbe, color nero.
Caroogorac., rca, m. Monte» -
= negriner, Montenegriuo.
Carspinorski, a, a, adj. zum
fwarzen Meer gehdrig, ap-
partenente al mar nero, del
mar nero.
Carpiti, pim, v. a. imp. vidi
carpsti.
Carpsti, pem, v. a. imp. (dhdpe
fen, aitignere (aqua), coglie-
re, ricavare. ,
Cavsti, cavtieti, cavtim, v. n
imp. bluhen, florire.
Celivati, vidi cielivati.
Celov, a, m. Kuf, baci.
Cer, a, m. Serreidje, specic di
quercia. .
C&rov, a, 0, adj. jerreichen,
fatto Puna specie di quer-
eia nomata cer,
Cesar, a,m. (Julio) diktator rim-
ski malo prie Isusa, koi raz-
bivši protivnika svoga Pom-
peja bieše se uzdigo na sa-
movladanje rimsko, s česa
bi smaknut od Bruta slo-_
bodđnoga Rimljanina. Vidi Fi-
lipov, a. o, adj. i Farsalja,
e, f.
Cičati, čim, čem, v.n, imp, zis
fdhen, fischiare,
Cića, vidi cieća,
Cieća, cieć, pragp. wegtn, per-
via, a cagione.
Osmana Gundulićeva Riočni k.
Cielivati, lujem, livam, v, a.
imp. tiifen, Bačiare.
Cipar, pra, m. otok glasovit u
“moru sriedizemnpom, Pogla-
> viti grad je Nikosia Gypern,
Cipro. .
Citera, e, f. danas Cerigo, ovak
u moru egejskom, izmedju
Kandiei Moree, gdie se aso-
bitom priliešžnosti slavljaše
u staro doba Venera božica
od liepote i ljubavi; sad
malo ne gola stienaj &yg: '
tbeza, Citera.
Ckneuje, vidi Ckoienje.
Cknienje, a, a. Dad. Sđumen, .
tardanza.
Cknieti; ckniti, cknim, v. a,
imp. (dumen, tardare.
Čokotati, tjem, v. a. imp. Ffapa
pern mit deu 3Zihnen, baš
tere coi demli; — se; jit»
fern, itremare.
Cvieljati, ljam, v. a. imp. beš
tritben, meinen madjen, far
piangere.
Cviet sunca, m. Šonnmenbiu
Me, girasole, eliotropio,
Cvilieti, lim, vn. imp. wtis
nen, piangere ; freifden, stri»
. dere.
Cviljenje, a, mn. Dag einen,
pianto ; baš Rreijen, stri- .
dore.
' Cvia, cvila, m, Baš Meinen,
pianto; Sdmeri, luto.
16
Čamiti—Čauš
“ Čamiti, mim, v, n, imp. bob,
dumpf tdnen, suonar eupo;
ćamiti gdie, (ange 3eit mo
tein, esser lungo tempo in
gualehe luogo; noge u kalu
čame i trunu, Die Sliše fteen
(lange Beit) im Roth und
faulen, i piedi sono in fan-
“ go (lungo tempo) e imputri-
discono. Nu
Čapak, pka, m. čapci, pakah,
“pi. Rralie, artiglio.
apja, f. vidi čapak ; ako ono
mije pogrieška u XIX, 112.
čapje za ćapke?
Čapet, i, A. Kralle, lave, ar-
. tiglio, unghia.
Čap ja, €, f. Reiher, aghirone,
Čarknja, e; /. Gtridicin, pio-
cola linea, |
arta, ef. Strid, linea,
as,.a, m. WNugenbliđ, momen-
£0; čas nestati, nit einen
MNugenbiiđt ftehen bleiben,non
Jermarsi ne per un mo-
znento.
Čaša, e, / VBeder, calice;
Erinfgla8, bicchiere. '
auš, a, m. stražanin na konju
tiela carskoga u Otmanovi-
ćah. Cauši nose svione ha-
ljine , i osobitu varstu od:
sabaljah ičalmah. Poglavica
njihov zove se Čauš-baša.“
192 = Čavka— Česvina
Čavka, e, f. Doble, mulacehia,
_ žaccola.
Ceđo, a, n. ein Ffeine#: Kim,
infante,
Čelebi, indecl, m. \ tituo u Tu- .
elebia, e, m. . . \rakah, kao
da se u nas reče uljudan,
svieto, n. p. Muhamed Če-
lebia, t, j. uljudni, svietli
_ Muhamed.
Cemer, a, m. Bitterteit, ama-
rezza; Kummer, affanmo,
. pena, afflizione; et
-. kao čemer, bitter wie Gift,
amaro come veleno.
Čemeran, rna, o, adj. bitter,
amaro j tummervofl, affan-
.. noso, penoso, afžlitto.
Čempres, a, m. vidi. čipres,
Čes, sti, /. GIlđ, sorte, for-
tuna; s manogom silom, s
malom česti, mit grofier
Madt, mit mwenig SIE, con
= forze grandi, ma poca
tuna.
Čestit, a, 0, adj. gliđlid, fer-
tunato, felice; qud) ein it
Der tirfijpen KBirdentrde
ger, s' adopera anche come
un titolo de? dignitarii otte-
mannt,
Čest, a, 0. adj. hdufig, šfter,
trequente ; didjt, folto, spesse.
Čestitos, sti, A. Glađijeligfeit,
beatitudine, felicita.
Česvina, e, fx Gtrincide,
quercia,
Četa—Čipar
Četa, e, f: Sdaar, schiera,
legione.
Četar, num, vier, quattro.
etres, num. vierzig, quaranta.
eznuti, ncm, v, a. imp. kiwi»
Ben, svanire, venir meno.
Čiem, conj. ba, indem, men-
tre.
Čiem, iosirum. od što, česaj
čemu, itd. ivomit, con che,
* con qual cosa?; adv. u I
68. to što jer, denn, perchč
il, a, o, adj. vidi ćio, čila, o.
im, vidi čiem.
ime, vidi čiem.
initi, nim, v. a. imp. thun,
fare; i svakomu čio! znati,
zno gab jedermann Fund, e
fece saper ad ognuno.
Čipres, a, m, Šupreffe, cipresša.
Čitati, tam, v. a. imp, ehren,
onorare ; [ejen, leggere.
bi
7
Ćć.
ćko, a, m, Bater, padre. .
aćkov, a, o, adj. pes Baters,
del padre. .
Čelie, iah, pl. f, miesto na
ustju Dunava u Besarabii,
Rilia, Chilia.
Čezelbaš, a, m. to što Persia-
nac. Perfier, Persiano. U
naš bi se jezik reklo carlje-
noglavac.
Cipar, vidi. Cipar.
— 138 — Cipat—Cud |
Čitap, a, m. das Bud, libro;
Jfig. die Pehre deš KRorans,
dottrina del corano,
obr, a, o, adj. turski, sliep na
“jedno oko, eindugig, mono-
culo.
or-Husein, a, m. ime vlastito
u Turakah, a riet će toliko,
koliko polusliepi Husein. Je-
. dan ovoga imena bieše za-
poviednik prednje turske
straže rata bogdanskoga god,
1620, a godište danah za-
tieta, rata poljačkoga, kao
beglerbeg od Očakova učini
dosta štete Poljaku Vidi
Osman Ii.
Ćorda, e; f. Babel, spada.
Ćose - Čelcbia, e, m. Gundu-
lić veli, da se ovim priimen-
kom zvaše Muhamed I. car
otmanski, sin Bajazeta I. Ini
veje, da ne
nego Kurišdži- Čelebia biaše
zvan Muhamed I. štono će
rieti u naš jezik svietli,uljud-
ni borac, harvalac. Jer ćoso
u naš znači čovieka slabe,
riedke brade; a o Muhame-
du I. pišu, da imaše bradu
veoma obilatu i liepu, Nieki
pišu, da je ovi car, kao i
otac mu, razbio pod gradom
Nikopoljem .Šišmana kralja
ugarskoga na 1419.
Ćud, i, E Natureli, natura,
genio, inclinazione; ljudska
16*
po
ose - Celebia,,.
> Čutjenstvo—Darstero — 14.—
obličja, ženske ćudi, bem
YHusleben nady Mariner, dod
weibifper. Matur, di viso
. da uomini, ma di genio don-
, ME8G0.
Čutjenstvo, a, n. Sefubhl, sen-
timento , sensazione; inn,
.senso0,
D. '
Daj, adj. wenigften6, almčonn,
Daj, (pi. dajte) adv. cine Var.
< titel, melcde. man dem Snu
pirativ vorzufešen pilegt, um
Fraftiger zujuredben, parti-,
cola d? esortazione.
Daj, adv. miesto bar conj, što
vidi.
Daleče, adv. vidi daleko.
Da li, eonj. ob, se; jonbdern,
ma, dungue.
Danica, e, f. Morgenfđern,
stella matutina ; žensko ime
u Slavjanah.
Da nu, adv, takodjer (oudern,
ma.
Da nu, adv. (oudern aud, ma
ancke. .
Dazpiti, pim, v. a. imp. zet:
reifen, stracciare, squarciare,
dilaniare., -
Darstero, a, m. grad na Duna-
vu u zemlji bugarskoj, ehe:
Dem Dosojftološ, ješt Gili
ftria, antieamenite Dorostaro,
oggidi Silistria,
Daržac, žca, m. Beherrfder.
signore, tiranno,
Daržac— Dašdieti
Daržahote, pract, miesto dir«
žaste, ihe bieftet, voi te-
neste,
Daržan, a, o, adj. (duftig,
gehalten, obbligato, tenuto
Daržava, e, f- Štuat, stat,
YWrovinz, provincia; Brfite
tjum, possessione.
Dati, am, v. a. perf. gebes,
dare, Naffen,.lasciare ; per-
mettere,
Daut-paša, €, m. ovi je bio
rodom Bošnjak, i razlicimi
načini hieše se uzdigć do
toga, da oženivši se za jed-
nu sulteniu, cara Mustafe
sestru, u družtvu Mustafine
matere svarže s prestolja ol-
maunskoga cara Osmana, i
postadč velikim vezirom. Ne
nakon mala od pobunjenih
- vojnikah za osvetu smarti
Osmanove bi na onih istih
kolih, va kojih, on bieše po-
vezo na smart Osmana, od-
vezen u Jedikulu i tu za-
. davljen na 9. .siečnja mie-
-seca, god. 1623.
Davori, interj. užklik ljubavi,
ucviljena sarca, slutnje, i
sladka il nepovoljne uspo-
mene.
Davoriti, rim, v. a. imp. fi
gen, cantare.
Dažd, a, m. Negen, pioggis.
Daždieti, dim, v. a. imp. rtg:
nen, piovere.
Dažditi—Despotski — 15 — Diarbekir—Dievički
Dažditi, dim, v. a. imp. reg:
nen laffen, far piovere,
Delia, e, f. Def, eroc; ein
freimilliger, soldato volon-
tario.
Delo, a, rh. otok u moru egej-
skom, rodno miesto Apola,
boga sunćanoga, i sestre mu
Diane, božice od mieseca,
od lova i dnbravah ; sad ni-
šta neg razvaline niekadanje
divote i golo kamenje bez
.ikakova stanovnika, “blog,
Delo.
Derbek, vidi Diarbekir.
Derviš, a, m. u naš jezik si-
romah, varsta od kaludjerah
turskih, koji nose uza se
jednu varstu od siekirice,
žlicu i tikvicu. Inako su naj-
gori hajduci.
Derviš, a, m, biaše glavar spa-
holjanski, rodom Arbanasin.
Jedan od najljutjih početni -
Lah bune suproć Osmann.
Derviški, š,'o, adj. Beg Der» |
wifch, di derviscio, apparte-
mente all' ordine de? dervisei.
Despot, a, m. ime gospodarah
sarbskih nakon boja kosev-
skoga g. 1389, Despot, de-
spota.
Despgtina, e, f; Dešpotat, de-
spotato.
Despotski, a, 0, adj. Dešpos
ten —, ben Despoten gehd.
rig, di despota, da despota,
Diarbekir, a, m. inače Derbek,
pokrajina u Azii zapadnoj,
odprie Mesopotamia ; pogla-
viti grad zove se takodjer
Diarbekir, prie Amid, i na-
hodi se na rieci Tigri na
daleko odvrielu; Diarbefir,
Diarbekir.
Dičan, čna, 0, adj. rfibmlid,
lodevole ; berjentge, bem maš
zur. Ghre gercidbt, colui che
si vanta di qualiche cosa.
Dičiti4 čim, v. a. imp. rfjmen,
(obpretfen, lodare; — se, v.
m. imp. (čim) fi rihmen,
vantarst
Dieti, dijem, v. a. perf. thun,
fegen, fegen, fteđen, dorre,
mettere, piantare; Gdie so
dio ? vi 94 mo :fteđt er?
mad ift aus ihm geworben-?
dov??
Dietić, a, m. Knabe. fanciullo,
raggazo; Singling, gio-
vane.
Diever, a, m. ber Bruber be
Mannes, Šdmager, fratel-
lo del marito. ,
Dievica, e, Jungfrau, vergi-
ne, dievice čiste i blagc od
Parnasa; die Feufden un
milden Sungfrauen des Par»
naj(fe4, die MNufen, le caste
e placide. vergini di Par-
nasso, le muse.
Dievički, a, o, adj. jungfrdues
lih, verginale. '
po
Dievojački —Diti — 16 — Divan—Dočeti
a
Dievojački, a, 0, adj. vidi dis-
vički
Dievoj, a, m. Ktnabe (zur Hus
šut), bagascione. bardassa.
Dievstvo, a, n. Sungfrđufiđ)s
Teit, verginita,
Dika, e, f. Nuhm, £o6, lode,
gloria; Štol;, vanto, gloria. *
Dikla, e) i
la, e, f. Maid, donzella,
Diklica, e, f: liebe Ffeine Maid, |
cara, piccola donzeila.
lungo.
Duljiu, ljim, v..a. imp. fort:
je&en, veridngern, allungare.
Diljka, e, ff duga puška, ba$
lange Beuergcmwehr, arme da ,
“ fuoco di portata lunga por ,
diferenza della pistola. .
Dilaver. (paša) a, m. rodom
Harvat, beglerbeg diarbekir-
ski, vitežtva svoga radi na-'
zvan dilaver, što se u naš
jezik tumači Arabar, sarčen.
Jedan od najvećih velikih
vezirah turskih, koji uzdar- if
žašć carstvo otmansko i des-
nicom i kesom i umom. Po-
giba na 19. svibuja 1622, U.
ostalom gledaj pod rieči Os-
'man II. '
Dim, pres. od diti, i fage,
dico.
Dupli, ih, i dipalah, pl. f Du»
Del(a, cornamusa.
Diti, dim, v. a. perf. $ imp.
(agen, dire.
+
Dilji, a, e, adj. .Ičnger, pi2
Divan, a, m. Diman, Stasti
*rath der. Zdrfen, divano,
consiglio di stato presso gli
otlomanni,
Divjak, a, m. takodjer BiB»
(dwein, cinghiale.
Dizati, žem, v. a. imp. heben,
alzare; aufpeben, wegneh:
men,. torre, levare; — #,
v. n. imp. gufitehen, alsar-
ši, levarsi.
Dme, praes. od duti, er bidtt,
snffia.
Dmenje; a. na. daš Blvjcs,
soffio, il soffiare.
Dno, praep. auf dem Srunde,
sul fondo.
Dobar, bra, 0, adj. takodje
vriedan, podoban, kadar,
fihig, ubile XVI. 82.
Dobit, i, E. Šitg, vittoria.
Dobit, a, o, adj. befiegt, bez:
munDden, vinto, superato; bt
Tommen,gemonnen, gefriest,
acquistato, guadagnato.
Dobitan, tna, 0, adj. fšegrei,
vižtorioso.
Dobruča, e, f. pokrajina u
zemlji bugarskoj izmedju Da-
- nava i Carnoga Mora, veo-
mi liepa i plodna, Dobrut» .
(da, Dobrucia,
Docnd, adv. (pit, tardi.
Do čas, adv. nčoften6: bis:
nen furjem, fra breve.
Bočeti, čmem, v. a. perf. tw
den, finire.
Dačim—Dopasti — 17 —.: Doreći—Doviditi
Dočiem, conj,. idem, da,
mente, '
Dočim, adv, vidi dočiem.
Dočimati, mam, v. a; imp..
endigen, finire. . :
Doći, dodjem, v. a. perf. (koga
što, kao red, čast itd.) t.j.
zapasti, dopasli (koga što);
befommen, oitenere.
Dohod, a m. Ynfun(t, arrivo.
Dohodan, dna, o, adj. ber,
die, daš zufommende, a ve-
nire, Venituro. R
Dohititi, tim, v. a. perf. be:s
greifen, capire; erreidjen,
gelangen, raggiungere, |
Dolina, e. f:_ takodjer Ziefe,
= profondita XII. 140. .
Dom, an, QDeilmath, patria.
Doma, adv. zu Sauš, a casa;
nad) Dari6, a casa.
Domać, a, e, adj. Qau$#»,. di
casa, domestico ; ahm, do-
mestico; infanbijdh, dome- '
stico; rat, boj domaći, Bijr»
. gerfrieg,/ guerra civile,
Domaćin, a, m. Dauswirth,
padrone di casa,
Domišljat, A, 0, adj. wigig,
fdarffinnig, ingegnoso, sot
ozile.
Don, a, m. rieka u zemlji ru;
. skoj, Don, Tanai, Don.
Dopasti,. padem, vw zm..perf.
(česa) ereilt merDen, esser
trovato ; (što komu) zu Zfprcil
werden, acguistaro; lerbei:
. «ilen, accorrere.
Doreći, rečem, v. a, perj/.
mefdeni, notificare; Magen,
accusare ; (agen, dire.
Doricati, ričem, v. a. imp.
vidi doreći. :
Dosle, adv. biš nun, sin ades-
so, finora.
Dospieti, piem, v, a. perf. en»
den, finire; — v. a, perjf.
gelangen, arrivare. '
Dostegnica, e, /- BeinPleib,
calzoni, :
Doše, prikratjeno miesto_do-
djoše. Od ovoga ima dosta
primierah u narodnih pie-
stnah, gđie se često, osobr-
t& u hercegovačkih, nalazi
. doše, m. dodjoše, .poše, 'm.
podjoše, peše, m.padoše itd.
Dotegriuti, gnem, .v, -a. perf.
anriihren, berlihren, toc-
care. =. e
Dovaršiui, čim, takodjer v. n,
- miesto dovaršiti se (čim,-na
čem), XIIF, 42. »i na _ ovo-
*. mu da bi razi dovaršili ma-
* štem štetamle unbivenn: baš
nur die [egte Sima) ug:
ferer erlittenea"Madtheife
mdre! e fosse questa P uš-
tima onta de nostri danni!
* Doviditi, dim, v. a. perf. fehen,
vedere.
- m.
Dozačinati—Drienovica. — 18 — Drina—Dubrovnik
Dozačinati, nam, njen, v. a.
imp. abfingen, finir a can-
tare. .
Drač, a, m, grad u Arbanii na
moru jadranskom, Duraj;o,
Durazzo. 7
Drača, e,/. Dornftraud, spino.
Dračan, čna, o, adj. Bornig,
spinoso.
Drag; a, m. (Beličbter, caro,
amanie,
Dragovati, gujem, v. a. imp.
liebfofen, blandire, acca-
rezzare.
Drakuo, a, m. Drade, dra-
one, drago : fig. die Tirfti,
a Turchia,
Dren, a, m. viđt drien.
Drenopolje, a, a. vidi Drieno-
polje.
Driemak, mka, m. Opium,
opte. .
Drien, a, m. Rorneltirficje, ov,
niola. '
Drienopolje, a, n. grad narie-
ci Marici u zemlji bugarskoj,
stolica turska prie neg ote-
še Carigrad, inako u mas
Jedrena, e, f. ili Edrene, neta,
n. Hdrianopel, .Adrianepoli.
Drienov, a, o, ad". son Kor:
o suvifirfhenbol;, di corniola.
Drienovica, e, f: ein Stođ von
Rorneitiriqenbol;, un ba-
štone legmo di eor-
niola.
pa. *
Dri1a, e, f. voda u zemlji bo-
sanskoj, izvire u planini Lje-
botin, i od Višegrada đo
. utoka u Satu kod Račečini
granicu medju Bosnom i Sir-
biom, Drina, Drina.
Drinopolje, vidi Drenopolje.
roban, bna, o, adj. ?len,
ddinn, minuto; drobno sta-
do, die Šthafe, ie pecro-
relle. .
Drošžditi se, dim se, v. nn. imp.
ungetim faflen, cadere im-
petuosamente.
Droždnuti, nem, v, n. perj.
vidi drožditi.
Družba, e, /. Gefellfdaft, com-
pagnia; bice Sefčhrten, i
compagni.
Družii, žim, v. a. imp. be
gleiten, acoompagnare; —
se (s kiem), v, n. imp. Um
, gehen, conversare.
Dub, a, m. Gide, guercia.
Dubje, a, n. die Čidjen, le
cie; die Biume, gli k
Dubrava, e, f. Gideuwmalb,
querceto; "HBald, bosco, selva.
Dubrovnik, a, m. najsvietlii i
najdičnii u politici, targovi-
ni i narodnoj literatari grad
slovinski na moru jadraa-
skom, sam svoj sve do Na-
poleonovih vriemenah, da-
nas ueima neg do 17,000 du-
šab, Ragufa, Ragusa.
ose za
-
Dubski—Dvor-—'19 — Dvor —Elikon
z Q
Dubski, a, o, adj. ten Ciden,
den Bdumen gehdrig, ap-
partenente alle quercie, agli
alberi.
Duhat, a, 0, adj. halttott, se-
mivivo, mezzomorto; nod
athmenDd, spirunte ancora.
Dukat, a, m. Dufaten, du-
cato.
Dukla, e, f. grad u Arbanii,
- Divclea, Dioclea.
Dukljanin, a, m. Diocleate,
uno di Dioclea.
Dunaj, a, m. inako i Dunavo, .
a, n. rieka velika, koja iz-
tiečće iz zemlje niemačke,
tere prošavši Ungariu diljem
Sarbske i Bugarske utieče
u Carno More, Donau, Da-
nubio,
Dunas, a, m vidi Danaj.
Dundo, a, m. isto što stric,
Onfel, zio. "
Daplje, a, n. ĐDUhle, aniro,
caverna. Nu.
Dušiti, šim, v. a. imp. wlive
gen, affogare. ,
' Duti, dmem, 2. n. imp, blafen,
sof/jiare. .
Džida, e, /f. grad na Carljegom
Mora u Arabii, nije daleko
od Meke, Didida, Dsida.
Dvaš, adv. zmweuual, due volte.
Dviesti, num. zweihuntert, due
cento, |
Dvor, a, m. Pallaft, Refibena,
palazzo, residenza; Qof,
[ Elikon, a, m.
corte; fauš, casa; veli se
često u velebrojn dvorou:,
miesto dvori.
Dvor, a, m. na dvor, hinaus,
fuora; na dvoru, braušen,
fuori; s dvora, von anfen,
di uort.
Dvoran, rmna, 0, adj. hbflid,
Cortese,
Dvoranin, a, m $ofmann,
uomo di corite.
Dvorba, e, fu X. 154. jest
to što slaiba, Dienft, set-
Višio. . \
Dvornik, a, m, $dfling, cor-
tigiano.
Egipat, .pta, m. daržava veomi
glasovita i obilata na rieci
Nila u Africi. U prastara
vriemena bieše pun različnih
naukah, osobilo naravnih i
matematičnih, i vladaa od
glasovitib kraljab, 9lgupten,
Egitto. ,
Egeo, a, n. more garčko naa-
vano tako od Egea, kralja
od Atene, ageifdes Meer
mare egeo.
Ele. e, f. vidi Frit, a,
ora u Livadii
u zemlji garčkoj, na kojoj,
kakono pričahu niegde les:
nici, ljubljahu prebivat Muse,
Emirin—Farsalja — 20 — .Fazinski—Fetva
s kolovodjom svojim Apo-
lom, KDelicon, Elicone.
Emirin, a, m. čast u Turakah,
ko da se u nas reće koer,
ospodar, Emirin sidooski
ili druzki, od kojega u par-
vom pievanju besiedi Gun-
. dulić, zvaše se imenom Fah-
redio, i bieše uzeo veće od
. niekoliko godištah, da se
oslobodi gospodstva otman-
Oge:
Erdelj, a, m. pokrajina na iz-
toku od U .
bogdanskš i ugrovlaške, Sie.
benbijrgen, Zramilvania,
Ersnm, a, m. inako : Erzerdm,
grad u Natolii, a navlastito
u Armenii turskoj, Šrferum,
Erserum,
Esad-efendia, e, m. muftia iliti
veliki: pep u vrieme Osma-
novo, kojega kćer bieše uzeo
Osman za ženu,
Evrienški, a, o, adj. hebrđifd,
.: obreo.
.*
E.
Farsalja, e, f. inako Farsa, e,
f. grad u Tesalii u zemlji
garčkoj. 'U'u razbi Julio Ce-
sar_ protivnika svoga _Pom-
peja i ostadš sam na čela
, propadajućega skupnovlada-
ngarie_ do «emlja .
nja rimskoga god. 48 prie
Isusa.
Fazinski, a, o, adj. od potoka
Fazis, danas Rioni, nazvana;
zove se i Mingrelia; u Asii
. Maogarlia faziaska. Fasis
utieče u More Carno kod
grada Potie. Vidi Man
garlia,
Feniks, a, m. fenić, a, m. iz-
mišljena ptica, o kojoj pri-
čahu stari, da nije na svie-
tu neg jedna jedita, pak kad
ostari, onda da se stane
grijat na_ suncu, i tako ia-
gorievši preporodi se sama
iz svoga pepela i bade ope-
ta mlada. U staro doba pod
ovim se je imenom razumie
valo vrieme od 500 god
nah, Moai, femice.
Feras, a, m, muško ime n Te
rakah.
Fetva, e, f. pismo, kojim jav-
lja muftia, da se smie uči-
nit štogod, što se čini, da
je suproč islamu; n. p. ako
se ima pogubit koigod od
carakih sinovah, da nebude
šiviet na strah bratu svomu
na: prestolu, tako valja do-
bit od muftie za pogublje-
nje fetvu. Firvon paklenom
fetvom bi, posliedaji kralj
bosanski, Stiepan Tomsi,
proti zadanoj mu vieri, pe-
“ gubljen. Vidi Gesch. d. Osa,
== o os
£
Reiches v. Hammer II. B.
'$, 76-78. Pest, 1828.
Filip, a, m. kralj maćeđonski,
otac Aleksandra Velikoga.
Poćč parvi gazit slobodu
skupnovladanjah garčke zem-
lje, Mbilipp, Filippo.
Kilipos a,. 0,, adj. Philipys$,
* d Filippo; — a polja, phjt:
“ fippifde Grider, $ [der v.
Poilivvi, campi di Filippi.
ntonio_ i Oktavian razbiše
ovdie Bruta i Kasia, koji
biahu ubili Julia Cesara, po-
Sa slobode rimske.
advladani, nemogući sno- ,
sit više nesrieće svoje do-
.movine, koje s one a
samosilnikah imaše pritisnuti
slobodu rimsku, smakoše se
nakon boja vlastitima ruka-
ma na 42 god. prie. [susa,
: Franački, a, 0. adj. frantifdh,
. Franačka,
franzdfifdh: fraaco, francesa,
€ f. Granfreidh,
. Krancla.. 2
Priz, a, 1. po pričanju stsrih
sin Atamaota, kralja tehan-
skoga, i Nefele žene mu, a
brat Elin. Odtieravši otac
njihoV mater im Nefety, i
uzamši drugu ženu imenum
Inu, stade ih ova kao ma-
š : smartno —progonit i
iskat svakim načinom, kako
da ib se rieši. Što videći
mati Nefela, smilova se svo-
Filip—Fris | — 1 —
vojice ,
Gad —Garkljan
joj diečici i posla im za
spasenje jednoga zlatoruno-
ga ovna, na kojem jašući
preko tiesnoga mora od Dar-
Kanela u aziansku zemlju
Kolhidu, utopi se Ele, i od
nje se nazva ono more Eles-
posto iliti Elino more, a
rat Friz utečč tužan sriećno
u Natoliu, Whriru$; Frige,
e.
Gad, a, m: Gfef, hausea; Unge:
c dlefer, «insetto.
aj, a, za. Pain
ihetio. E :
Galija, e, f: Baleere, galera,
galea.
Galipolje, a, n. grad u Tracii,
na Elespontu, ima do 60,000
dušah, Sallipoli$,. Galli-
poli. '
Garditi, dim, v. a. imp. fdhimps
“ fen, ingiuriare, oltraggiaro;
bafien, veradten, sprezzare,
odiare, aver in odio; (d)Gn»
Ven, disonorare, prostituire,
Gardjahote, praet. miešte gar-
djaste, od garditi, ihr_ haf»
tet, voi spreszavate.
Gargur, a, “m. ime mužko. u
Slavjanah. Gargur Branko-
vić, vidi Branković. -
Garkljan, a, m. Sdlunb,
strozza,.
ž X
bosco, bos-
“
*
Giohtieti, tim! ».*n. imp. vaše
. feln, romoreggiare.
Grominjati se, njam se, vn.
. tmp. mit Semalt, nadem, |
in grofer Menge fallen, ca-
..der eon impeto e in gran:
quantita.
Grozđan, dna, 0, adj. tau:
benreićh, fertile d' uva.
Grub, a, o, adj. garftig, baf»
lih, brutto. m.
Grunje, a, n, die Sdollen, ic
solle.
Gubica, e, f: Sdnaute, muso.
Gusa, e, f. MNMAuberei, ruberia;
Rauberleten, vita da ma-
landrino; Rauberbande, ban-
(da di malandrini.
Gusar, a, m, Nduber, malan-
drino.
Gusariti, rim, vn. o“
Gusarovati, rujem, ( imp.ba$
Miuberleben fobren, Mdus
ber (cin, viver da malan-
drino, esser — malandrino.
Gustav, a, m. Adolfo, a, m.
.kralj švedski, rodjak kralja
išmana poljačkoga. Dok
biehu Poljaci u ratu s Os-
manom g. 1621., otč im
Gustav Adolfo grad Rigu u
Liflandii;
Gušter, a, m. Šibedfe, lucer -
tola, lucerta.
Grohitieti—Grišter * — 24 — Hadđum—Halekati
MH,
Hadum,.a,. m. ŠČunud, suzu-
60; Carnae hadum, postav-
ijeno je većekratih u Gun-
ulića miešte Sulejmana kis-
lar-age Osmanova, a kadkada
i miešte Bećira.
Hejati, jem, v. n. imp. trad):
ten, guardare, cercare; &8t»
ge tragen, aver cura; €
nen ouuE ein Semidt
worauf [egen, a
cheduno, importane
Hajtar, a; m. muško ime u
Mubamedovacah. Takodjer
sin kralja od Persie, s koš
se pobi po Gunduliča Di
X > laver za liepu Begum.
Hajduk, a, m. Nduber, ladro,
malandrino ; Raubfotbat, seš-
dato di preda, di sac-
cheggio. ' >
Hajduk, a, m, u X. 151. bi
će to, što vojnik piešac, 3
fanterift, fante.
Halekati, kam, v. n. imp. #
.(dreicn, gridar allah. a!
u Tarakah hodža uči saba,
ili ićindiu, ili koje mu dra-
go doba, onda se popoo sa
munaru od mečeta, .il ako
neima munare, na plot
na kakvo god usnosito mie-
sto, ter prebiruć palcem po
girkljana stane vikat; »ić-
.
LJ
LA
Haknuti—Hardja — 25 — Hirdjav - Hercog _
berila allah il sllah» itd. I
to se zove: hodža uči sabu,
akšam, ićindiu itd.
Haknuti, nem, v. n. perf. hau»
den, spirare, soffiare.
Hamajlia, e. fi. Žimulet, amu-
leto.
Handžar, a, m, povelik nož,
nego još ne oni, koji se zove
veliki u čovieka posve oru-
žana, cin grdfered Meffer
Dol, un coltello di medi-
eore grandezza, pugnale.
Han, a, m. poiztočnih stranah
kuća, gdie staju targovački
karvani i ivi putni ljudi,
han, an, casa dove si, fer-
marno le caravane.
larač, a, m. Zribut, žributo,
laračar, a, m. cin Zributpfiićh=
tiger, un tributario; — pre-
kopski znači kana tatarsko-
ga od Krima, koi bieše ha: .
račar cara otmanskoga,
aram , rna, 0, adj. dantbar,
grato, riconoscenie,
arati, ram, v. a, imp. plin:
bern, rauben, saccheggiare,
depredare; verwilijten, de-
solare, devastare.
irba,.€, f: Burfipief, ehia-
gerine. _ , :
wrdja, e, f: 9off, ruggine;
(štenbd, miseria; ein Blender,
sja smisero, un vile; ein (cis
ger, poltrone, vogliaceo.
Hardjav, a, o, adj.roftig, rug-
imoso ; efend, misero, vile;
tig, niedertrdchtig, poltro-
ne, vigliacco; fbledt, fihfimm,
bo$, iibel, maje, eattivo.
Harkati, kam, čem, v. n. imp.
f(ijnarden, russare. '
Harem, a, m. ženski stan u
Muhamedovacah, Darem,
arem,
Bart, a, m. VBindhunb, Bind»
(pief, cane da caccia,
Harzati, žem, v. n_imp.' miš:
hern, nitrire, rignare.
Harvati, vem, v..a. imp. be
ftrmen, angreifen, oppu-
gnare, assaltare; — se, vem
se, v. n. imp. (s kim), rime
gen, Pampfen, Zotture.
Hatmejdan, a, m, vidi at-
mejdan.
Herceg, a, m. $er;0g, duca;
većekratih razumieva Gun-
dulić pod ovom rieči ber-
cega Stiepana_ od Herce-
govine.
Herceg Stiepan, a, m. prizi-
menom Hranić, nazvan ta-
kodjer Kosača, uzišavši g.
1434. na vladanje od _Her-
cegovine, on sam udovae
budući, nagovori sina Stie-
pana, da se oženi. Nu kad
ovi dodje s zaručnicom svo-
* jom pred oltar vienčat se,
otao Stiepan zanešen velikotn.
divotom dievojčinom, preote=
Cd
Hexcegov-—Hitrina — 26 — Hitro—Hodža
.me ju sinu i uzma sebi za-
ženu. Na što pesriećni sin
veomi razžaljen prebiegoe k
Muhamedu 1I. caru otman-
“skomu, gdie bivši se potur -
čio, postadač do mala beg-
lerbegom od Ramelie, i kav
takav dodija vele sa svojimi .
Turci otcu Suepanu, koi ne
vele nakon toga umrič u
Dračevici blizu Novoga, a
Hercegovina g. 1483. padć
sasma pod oblast turačku.
Hercegov, a, o, adj. deš Der»
1096, del duca,
Hercegovac, vca, m. Bemoh»
ner von Herzegowina, abi-
tante d? Erzegovina,
Hercegovina, e, f. zemlja slo-
vinska diljem Dalmacie
Carne Gore ,u Turskoj, naz»
vana tako od svojih gospo-
arah, koji nošahu ime od
hercegah, Poglaviti grad je
Mostar narieci Neretvi Her»
šcgowina, Erzegovina,
Hitar, tra, o, adj. (dnell, ve-
Toce; ffug, wiBig, acoorto,
ingegnoso; liftig, astuto,
Paniftlih, gemwanot, fertig,
destro, svelto, spedito, ar-
tifizioso.
Hitati, tam, v. a. imp. fangen,
prenđere, pigliare; begrei
fen, capire.
Hiwina, €, /. Gbnelliglcit, va-
losita; Bifi, astusia, accor-
-
tezza ; Semvanttheit, destres-
ža, artifizio, sveltezza; Bet»
tigfeit, prontezza, speditez-
za, unit, arte.
Hitro, adv. fanftlid, gemandt,
artifižiosamente,. ingegnosa-
mente.
Hitros, sti, A vidi hitriaa.
Hladenac, nca, m. Suelle,
Brunnen, fonie, fontana.
Hlap, a, m, Rnevt, $elot,
uomo di volgo, servo,
Hoć, praes. prikratjeno siešte
hoćeš, du willft, tu vuoi
Hod, a, m. Sang, andatura,
andamento, portamento ; det
SBehen, P andare.
Hodkiević Karlo, a, m. veliki
kancilier kraljevine poljačke
i varhovni vojvoda leški a
vrieme rata Osmanova s Po-
ljakom.
Hodža, e, m. pop turski svaki,
a navlastito zove se _ h
učitelj carski. Učitelj 0e-
manov bieše 'Omer-efendis,
ter s toga Gundulić, kad
veli hodža, razanieva
najviše Omer-efendiu. bi
svietovaše Osmaua najveće
od svih, da pedje u Azim
& česa je rečeno u piesmi,
da. so. bieše hodžem pretvo-
rić i vog oni, čla uakaše
Osmnpue na putovanje u
ziu,
Horugva-— Hrć — — 27 — Hroeali—Husein-pasa
o Boragva, e, f. X. 92. Babac,
Sihnteim, bandiera, insegna.
. Hotieti, hoću, v. a. imp wol:
Kn, volers. Hoticti, hoću,
znamenuje takodjer Befieben,.
piacere, aggradire, u. p.
u verige_ huč ga sbiu, e$
beliebte ihm in Sefic: zu
falagen, piacquegli anche
di metterlo in_ferrt
Hoti, a, az grad na krajinah
poljačke i bogdanskš zemlje,
na Niestru potoku, pod kojim
se sgodi vas oni rat, o ko-
jem dosti potanko spovieda
Gundulić; Gbhocjim, Hotim.
Hotim, a, ne. Šhebređer, adal-
žeto , — od saraja, cin Rna:
be io zur WBolluft Dient,
uomo che serve alla lussu-
ria. de Turchi, .
Hram, a, m. Sema), stanza:
Hrast, a, m. Gide, guercia;
Vaum, aibero.
Hrečje, a, n. bic Stišbe, i
tronchi, i ceppi.
Hrek, a, m. Stlo&, ironco,
— ceppo-
Bid, i, A Belje, rupe,
balza,
Hridan, dna, o, adj. felfenar»
ti8, come rupe; — dna
brid, ungeheuerer 5616, bal-
za di grandezza straordi-
naria: ,
Mire, barla, o, adj. (dell,
gveloce, pronto,
ODomana Gundulićeva Riečnik.
Hrocati, čem, v. za. izxp. gruns
stu, grugnire, dar voce da
porco.
Hrepati, pam, v. a.imp. XIX.
114. što: i lupati, ungeftišni
gufblagea.
Hteć, a, 6, adj. wollend, va-
žendo.
Huej, imperat. od htieti, welle
du, vuoi tu; u. p. htiej mi
rieti, (uge mir, beliebe mir '
ju rages, aggradisci di dir-
mi, dimmi.
Htienje, a, 12. dag Bollen, u
volere: #Btlle, volonta,
Hiieti, hoću, v, a. imp. btielo
obi se, man mifte, e$ wire
ndthia, bisognerebbe; vidi
hotieti.
Hud, a, o, adj. bd$, (dledt,
iblimm, cattivo, male; —
a srieća, Unglilđ, infortuuio,“
disgrazia. :
Huk, a, m. deš Stdhuen, ge
mito.
Hukati, kam, hučem, v, n. imp.
Ktohnen, gemere, gemire.
Huknuti, nem, v. a, perf. (tdhe
nen, dufitobnen, gemere,
gimire, inconuninetar a ge-
mire,
Hosati, sam, v, a. imp. Strei:
dje verfeben, dar colpi.
Huscin-paša, vezir, vidi Os-
man li
17
Hvala—Ida
Hvala, ef. $06, lode; Dant,gra-
zia, ringraziamento ; Rubm,
gloria.
Hvalinski, a, 0, adj. cašvifdh,
caspio; — o more, da$ cađs
pie Meer, mar caspio.
Nahodi se ovo morč u Aziž
ua krajinah kraljevine,ruske
Astrakana. >
Hvaliti, lim, e. a. imp. [oben,
lodare (komu) banfen, rin-
graziare; — se, lim se, v,
n. imp. prablen, fi rih»
meu, vantarsi, millantarsi,
Hvatati, tam, v. a. imp. vidi
e
Hvjstati, stam, v. a.
hitati.
Hvatiti, tim, v. a. perf. greis
fen, fangen, prendere, pt-
gliare.
Hvisnuti, nem, v. a. perf. ti:
nen Streid verfegen, dar
un colpo.
imp.
Štreidje verfeben, dar colpi.
Hvoja, e, f: ein velaubter 2ljt,
ramo adorno di frondi.
Ičoglanin, a, m. dietić' dvor-
ski u: Otmanovićah, Page,
paggio.
Ičoljanin, a, m. vidi Ičoglanin,
Ida, e, f. gora u Frigii blizu
niekadašnjega grada Troje,
gdie Parid izreče sud o ja-
— 28 —
Igra—India
buci, koja se imaše poda
najliepšoj od božicah. Vidi
Pari
t Igra, e, (od konjah) X. 90.
poskakivanje, Da$ Zanzelu,
Hlipfan der Dferte, la dan-
za d?* cavalli,
Ikaria, e, f. danas Nikaria,
otok u moru garkom, koi,
kakono vele niekoji, dobi
ime od Ikara sina Dedalo-
va, koi leteći s otcem 5&
Krete iliti Kandie otoka na
krilih, po Dedalu od perja
i voska sliepljenib, dignuvši
se odveće u vis pod sunce,
budaći se otopio vosak zra-
kami sunčanimi, pada blizu
otoka ovoga u more, i tu
se utopi. Ikaria neima danas
neg. do 1,000 stanovnikah.
Gcaria, Zcaria.
India, e, pl. Iodie, ah, zemlja
u Azii na Gangesu potoku
jedna, a druga u Americi,
od kojih se ona zove iztoč-
na, a ova zapadna. Što Gun-
dulić veli na III. 44. »Koga
carstvu Indie sada nove svić-
te more plodi,« ima se ra-
zumiet od Iadie zapadne,
gdie se za njegovo doba
bieše veomi razširilo gosped-
stvo španjsko, ter s toga
upisa, da kralju od Španje
'indiansko more nove sviets
radja.
Indie—Izbečiti
Indič, adv. ander$mo, in al-
tro luogo, altrove,
Indioski, a, o, adj. indi(d, in-
dico ; indianijd), indiano.
Isa, e, m. mužko ime u 'Tnra-
kah, riet će ono, što u nas
Isus.
Iskati, ištem, v. a. imp. (us
den, cercare; trađ)ten, cer-
care, guardare; (fordern, ri-
ohiedere, chiedere.
Ištom, adv. nur, soltanto, so-
lamente; — da, nur bdaf$,
nur damit, soltanto che.
Ivao Palkošić, a, m.-u Gar-
kah Kauntakuzen,nakon smar-
ti Andronika III, ćesara garč-
koga, otč krunu sicu Audro-
nikovu Ivanu Paleologu, ko-
jega bieše bio imo prigledati,
dok ponaraste, kakono mu
bi naručio na smarti pokoj-
ni Andronik. S česa za uz-
daržat se u posiedovanju
onoga, što bieše silem ugra-
bio, zamoli zaštitu u Urha-
ma, cara otmanskoga, i za
dostić je lašnje, dadč mu
za ženu kćer svoju Teodoru.
Izagnati, izrenem, iždenem, v,
a. perf. ousšjagen, ausirei»
ben, vertreiben, cacciare.
Izaguem, praes. veli kadkada
Gundulić miešte izrenem, iž-
đenem; vidi izgnati.
Izbečiti, čim, v, a. perf. (oči)
ftarr fhauen, guardar fisso.
_ 29 —
Izbiru—Izhoditi
Izbiru, XV. 161, miesto izbi-
rem, od izbirati.. .
Izborit, a, o, adj. gur us»
mabl geeignet, cl? & di tali
gualitay che volentiri si seer-'
rebbe; mabhlbar, wahifahig,
eliggibile. — .
Izdieljan, 'a, o, adj. oušges
meifelt , scarpellato, scol-
pito.
Izeu, izmem, v, a. perf. hers
aušnehmen , herausgreifien ,
cavare, torre.
Izgled, a, m. Mulfter, modello;
Mufterbild, esemplare; Betis
(viel, esempio.
Izgledati, dam, v. a. imp. IWQrs
ten, hoffen, redjnen, spera-
re. aspettare.
Izgledati se, am se, v.n. perf,
# imp. (u koga, u što, XX.
29), fih ein Beifpiel neb:
men, prender DP esemyio
spechiarsi,
Izgubiti, bim, v. u. perf. #er:
lieren, perdere; umbringen,
perdere; — se, bim se, v.n.
perf. fi) verlieren, perder-
si; fi zu Grunče ridrem;
verderben, perdersi, perire.
Izbitriti, trim, v. a. perf. mit
Bejbitlidfeit maden, fare
ingegnosamente.
Izbod, a, m, XI, 147. 2lu$:
gang, esito. .
Izhoditi, dim, v. n. imp. gu$s
gehen ,. uscire; aufgehen,
17%
Izići—Izmiena
* spuntare ; werden, đivenire,
diventare; fommen, essere,
izići, idem, idjem, v. n. perf.
vidi izhoditi.
Izjadati, am, v. a. perf. (svoju |
. počal) austiagen, alleviare
coi lamenti, (XIX. 156.)
žajediu se, v. a. per/f. auszdir:
nen, finire, terminar la eol-
lera.
Izkačiu, čim, v. a. perf. to
što ponaperiti, erheren, he:
b:n, levare; aufpflanzen,
alzare in alto.
kkoriepiti, pih, v. a. perf.
auswurzeln, estirpare; ver:
nidbten, annientare.
Iskrečiti, čim, v. a. perf: trampf:
baft ringen, storcere. .
Izlaziti zim, v. za. imp. vidi iz-
hoditi. '
Izmaknuti, nem, v. perf. rei$en,
heraušreifien, torre — v. n.
perf. fid) davon maden, /ug-
Sire, svanire; — se, v. n.
perf. fi frei maden, libe-
rarsi.
Izmetati, mećem, v. a. imp.
gusmerfen, herausšmerfen,
geutare; (pticn, vomitare,
vomire.
Iamicati, mičem, v. a. imp.
vidi izmaknuti,
Jamiena, e, f; derjenige, der
jemanden abišft, der abid.
: KIROowird, oh" avvicenda;
mH “
— 30 —'
Izmieriti—Izpuna
%Yomwedhfelung , avvicenda-
mento.
Izmieriti, rim, v, a. perf. gb»
wigen, pesare, bilanciare;
abmeffen, zsisurare; — koga
na zlatu, suprof zlatu, i
zlatom, jemanben mit Ooit
abwdgen, dar tanto oro per
qualcheduno, guanto lui pesa.
Iznizati, žem, v. a. perf: rt
ben, anreihen, are, is-
filzare.
Iznosit, a, o, adj. erhaben,
elevato, sollevato, sublime,
Iznova. adv. u XI. 3. neue.
lih, tarali, novellamente,
poco fa.
Izparliti, lim, v. a. perf. trew
*nen, verbrennen, bruciare:
Izpisati, šem, v. a. perf. mit
veridiedbrnen Barben (dmit:
fen, pingere, adornar di va
rić conlori ; c:nifribiren, far
la conserizione di sotdati,
conscrivere.
Izprazan, zna, 0, adj. eitel,
vano.
Izprazno, adv. citel, vergebens,
ohne Bejbaftigung, vane-
mente.
Izprositi, sim, v. a. perf. tt
bitten, ausbitten, otremere
colle preghiere. pregarve.
Ispun. a, o, adj. vdllig, gem,
pieno, intiero.
Izpuna, €, /. Črfilluna, eden-
pimento.
U
Izpuniti — Iatoč
Ispuniti, im, v. a. perf. erfišf.
(ea, udempire; filllen, ripie-
nire; u XI. 2. beidpiveren,
auftragen, caricare.
Izrod, a, m. sia ausgearteter,
degenerato, tralignato, im-
bastardite.
Izsmucati, cam, v. a. per/. he:
rausšidleppen, strascinare.
Iasried, praep. au$ der Mitte,
dal mezzo ; uš, son, fuori
del, dal,
šstakmiti, mim, v. a. perf.
gleibftelfen, equiparare;—se,
v. n. perf. gleisgeftelltimwer.
den, esser equiparato, equi-
pararst.
Iztaći, aknem, , v. a. perf.
Iztakouti, knem,* anfaden,
Jar fuoco. accendere; ame
feuern, infiammare; »zaman
ičia moć se iztakla,«, XIII.
40. umfonft it jete' Straft
angefadt worbden, izdarno
st sollevo la forza ds chiun-
que.
Tzticati, tičem, vidi iztiecati.
Iztiecati, tičem, v. n. mp. ta-
kodjer aufgehen idle Son:
ne), levarss (sl sole.)
Iztoč, i, f. miešte iztok, od sz
i reči, istim zakonom kakono
u Carnogoracah od po iteči
zieč potoč, € _f. što se inako
veli potiera od potierati
koga, a ono ed poiečći za
— 31 —
Iztočan— Jadan
kim, TMRRorgenland, Diten,
Drient, oriente; Sonnene
aufgang, spuniar del sofe.
latočao, čna, 0, adj, morgeti»
[indifdh, orientale; von Diten,
orientale.
Iztok, a, m. vidi iztoč, i, f.
Iztrajati, jem, v. a. per/. &ušs
dDauern, durare; zubringen,
perleben, passar (il tempo.)
Izvaliti, im, v. a. per/. ume
merfen, umuwdljen, umftie»
zen, rovesciare, voltare; —
oči, Die YMuaen aufreifgen,
spalancnre gli occhi,
Izvesti, vedem, v. a. perf.
berausfiihren, hinausfiihren,
zmenare; hervorbringen, ers
štugen, produnre.
J.
Jačija, e, f. molitva večernja
u Muhamedovacah. Što se
veli na XIV, 81. »bieše u
doba, od jačije saba zora
die se dieli,a_ jest 1oliko,:
oliko »bieše polnoći,« jer
do polnoći traje jačija, a od
polnoći saba ilti molitva
Jutarnja. '
Jad, a, m. Kummer, Bebhs
muth, affanno, pena, afft-
zione, cordoglio. :
Jadan, dna, 6, .adj. eltnd, uite
gladđilih, misero.
A
Jadati—Jagančić — 82 — J agelon— Janjičar
:Jadati, am, v. a. imp. (sarce
komu) betrijbt maden, ad -
dolorare.
Jadikovati, kejem, v. za. imp,
[eideri, in der Moth leben,
penare, afjannarsi, affliger-
si ; mehFflagen, lamentarsi.
Jadnik, a, m. der Ungladđliće,
il misero.
Jadovit, a, o, adj. XIX. 79.
v. jedovit.
Jahia, e, f. (efendia), sin Se-
keriin; ovi bi poslan od ja-
njičarah, da idje k Osmanu,
i da mu reče, što vojska
prosi od njega, to jest, da
im preda glavu velikoga ve-
zira Dilavera, Kizlar age Su-
lejmana, i hodže Omer-efen-
die, koja trojica biehu janji-
čarom najveće na zubu cieć
svičta, kojim nukavahu još
mladjahna cara, da podje u
Aziu i tamo satre.janjičare,
On odmah nakon smarti Os -
manove još svibnja mieseca
god. 1622. posta muftiom i
muftieva sve do listopada
omieseca iste godine. Biaše,
kakono pišu, čoviek razbo-
oorit. Cudno mi je, što piše
naš Gundulić, da je Jahia i
. prie bio muftia ; jer_ nisam
o tom nigdie ništa našo upi-
sano.
Jagančić, a, m. Simmden, a-
gnelletto.
Jagelon, a, m. veliki -hercog
litvanski, koi god. 1386. po-
karstivši se u gradu Krako-
“vu na 14. veljače s bratom
svojim Viguandom, uzč ime
* »Vladislava 1 oženivši se na
17. veljače istoga godištaza
Hedvigu kćer Ludovika ve-
likoga, kralja ugarskoga i
poljačkoga, uzidja na vlada-
nje poljačko pod imesom
Vladislava 11. Od njegova
imena zvau se svi sliede&
ralji poljački gd njegova
koliene »Jagoloni« sve do
Šišmana II. priimenkom Au-
gusta, koi umarši god. 1572.
. bez poroda, pretarže stablo
Jagelonah.u Poljačkoj.
Jak, + conj. mie, alšimie, co-
Jakno | me, siccome.
Jak, a, o, adj. ftart, forte;
* fabia, capace.
Jakos, sti, ff. Štirfe, forza;
Bdbigfeit, capacia
Jakostan, stna, stno, i sna, 0,
adj. vidi jak, a, o, adj.
Janjičarin, a, ( mu. rieč dola-
Janjičar, a, \ zeća od tur-
skoga jeni-čer, to jest nova
vojska. Zvahu se janjičari a
parvanje doba vojnici turski
stanoviti, sabrani ponajviše
od zarobljene 1 poturčene
diece slovinskoga naroda,
Ganitihare, giauiszero.
Janko—Jazovit
Janko vojevoda, vidi Sibinja-
nin Janko.
Jarac, rca, m. "Bođ, capro,
Ima na nebu i zviedovje ,
koje se zove jarac.
.Jasen, a, m. Gjdbe, frassino.
Jasli, ih, pl. f. Krippe, man-
giatoja. '
Jaspra, e, f. sitan, srebara
novćić_u Turakah, %jper,
a$pero. .
Jastrieb, a, zu. Sperber, spar-
vićro.
Jato, a, zn. na jata, haufens '
meije, a ciurme, a stormi.
Javarin, a, m. grad na rieci
Dunavu u zemlji ugarskoj,
Raab, Giavarino. Inako se
zove u nas Gjur, a, m. i
Gjura, e, /.
Javiti, vim, v. a. perf. melden,
anzeigen, avvisare; — se,
vim se, v, n. perf. fi) mel:
Den, avvisarsi; fi) zeigen,
mostrarsi, farsi vedere ; €»
(cdheinen, comparire.
Javljati, ljam, v. a. imp. vidi
javiti.
Javor, a, m. 2ihorn, acero.
Jaz, a, m. Kluft, Wbgrund,
caverna, precipizio, abisso.
Jazev, zna, o, ddj. vidi ja-
zovit. ;
Jazovit, a, o, adj. vol mit
Xbgriinden, abbondante _ d?
abbissi; ben Abgriinden ge-
_ 33 —
Ječati—Jednaga
hdrig , appartenente agli a-
bissi.
Ječati, čim, v, na. imp. XVIII.
88. adyzen, wmebflagen, ge-
mere; u XIV. 38. (dreten,
gridare, stridere,
Jed, a, m. Zorn, rabbia; &ift,
veleno.
Jeda, conj. vielleit Dag, um
vielleidt, forse che, per for-
a6; — i vi po dvie ruke
nijeste imali? fat denn nidt
au) jeder von eud) eben fo
gut gmei Dinde gehabt ?
non era forse ognun di voi
provviso anche ds due mani?;
—, interj. — ljudih, — boga!
o der Meniden, o ded Dim-
melš! o uomini 1 o di! i
jeda se sbude tako! unb
molite Sotr, dag e8 fo ge
fbibe, e voglia fddio che
fia cosi!
Jedek, a, mn. Dandpferd, ae
radepferd, cavallo condotto
a mano.
Jedino, adv, takodjer što uje-
doo, auf einmal, in una
volta, assieme, Il. 94.
Jediti, dim, v. a. imp. zum
Born aufhegen, adirare,
sdegnare; — se, dim, se,
v. n. imp. zirnen, adirarsi,
andar in collera.
Jednaga, adv. zufammen, auf
cinmal, assieme, in una
volta.
dJedovit — Jure -— 34 — Ka-—Kalif
Jedovit, &, 0, adj. giftig, ve-
lenoso; withend, vor 2ern,
arralbbiato, rabbiaso.
Jedovito, adv. withend, in
moda arrabbiato.
Jedrena, e, f. vidi Drieno-
polje.
Jedro, a, n. Šegel, vela.
dedriti. drim, v, a. «ta. ima.
iegelu, veleggiare, far vela.
Jela, e, f. Zanne, abete.
Jer, conj. meil, pnishd; wa.
rum % perche?
Jerina, e, f. vidi Branković. .
Jestojska, e, f.. Šveife, cibo.
Jetd, a, m. Mitt, cavaleata;
na X, 91. »jezdom jezdit«
rečeno je onako, kao boj
bitu, sliedom sliediti itd.
Jezditi, v. a. et n. imp. rti.
ten, cavalcare.
Ježiti se, im se, v. n, imp. ju
Berge f(tehen, rizzarsi.
Joha, e, f: Grle, alno, on-
tano.
Joštera,
Joštere,
Jove, a, m. ili Jupiter, a, m,
u starih sin Saturnov i Rein,
najveći od svieh bogovah.
Ima i planeta tog* istog"
imena. Jupiter, Gioue.
jar, adv. ion, gia; em, |
gia.
Jurve, adv. vidi jur.
h
adv. no&, ancora. |
Ka, pron. prikratjeno od koja
Kaciga, e, f. $yelm, elmo ce-
lata.
Kade, adv. mann, mex,
quando ?
Kadno, adv. wenn, was,
guando .
Kaduna, e, f. tituo ženah tur-
skih, n nas gospoja, Đume,
Grau, signora.
Kair, a, m. poglaviti grad od
Egipta, a najveći od sviek
bi anskih gradovah; siedi
četvart ure daleko od desne
obale Nila potoka, KRahira,
Gran-Cairo.
Kajan, a, o, adj. reuig, pen-
lito.
Kajati se, jem se, v. m. imp.
(za što, s česa) bercuen, id
retien, pentirsši; —, v. a.
radjen, vendicare.
Kajmakon, a, m. Etellpertre:
ter, vicegerente.
Kajps, e, /. Rafid, gabbia.
Kal, a, m. Roth, fango.
1 Kalan, kalna, o, ili kčna, e,
adj. Totbig, f/angose.
Kaldejski, a, o, adj. baldditk,
caldeo.
Kalif, a, m. u Muhamedovacah
namieslnik Muhamedov ma
zemlji, kao u karstjanah ea-
Cd
miesinik Isusov papa, Čha:
life, Califo.
Kalig:, lim, v. a. imp. hdrten,
* tablen, (daš Bifen), tem-
prare (il ferro); fig. (sarcc
va kom), (einen Srimm an
jemanden fiblen , sfogarsi,
sfogar la bile.
Kalpak, a, m. Kalpat, calavc,
specie di berretto.
Kaludjer, a, m. “Mdnd), mo-
maco.
Kamenak, nka, m. Stein&en,
piecola, cara pietra.
Kamenica, e, f. grad na vodi
Smotrici nedaleko od Nie-
stera_ potoka i grada _Hoti-
ma, niegda najtvardji od
poljačkih gradovah, siedi u
Podolju, sad pokrajini ru-
skoj, Kamenteć, Cameniez.
Kami, mena, m. u Carnogo-
racah i piesnikah miesto ka-
men. >
Kamiljevac , vca, m. Kappe
von Kameelpaaren, berretio
di pelo di camello
Kan, a, m. tituo u Tatarah,
gArđ, principe.
Kanceljer, a, m. Ktangler, can-
cellario.
Kaniža, e, f. mjesto u zemlji
ugarskoj, Kanijda, Canisa.
Kapidži, indecl. m. , vcata,
Kepidžia, e, m. ( Thor.
Warter, portiere.
Karakaš, a, m. (Mahumet) paša
budimski u vrieme Osmano-
vo. U ono doba, kad je
živio Gundulić, bio je veći
dio ugarske semlje pod Tur-
či om. Karakaš pogibd rata
poljačkoga god. 1621. Vidi
Osman If. .
Karaman, a, ma. čoviek iz Ka-
remanie. Karamania ostaje
u maloj Azii izmedju Nato-
lie, Sivasa, Marasa, i Ada-
ne. Poglaviti grad je Konia,
KRaramane, Caramano.
Karati, ram, v, a. imp. (des
ten, sgridare; — se, ram
se, v. n. imp. zanfen, bi-
sticciarsi, altercare.
Karlo. a, m. KRarl, Carlo; vidi
Hodkiević.
Karn, a. o, adj. ltđig, che a
breccta.
Kars, sta, m. vidi karst.
Karst, a, m. Streu3, croce;
Gbhritenthum, cristianesimo ;
Taufe, battesimo.
Karstiti, tim, v. a. imp. taus
fen, batitezzare; befcreuwgtn,
far lacroce.
Karšiti, im, v, n. imp. tako-
djer friimmen, drehen, for-
cere, XIX. 224.
Karv, if. Blut, sangue ; Be:
(dledt, genere, raza,
Karvnički a, o, adj. morbe:
rid, di assassini , appar-
X Karvnik — Kažimir
' tenente_ agli assassini, ai
manigoldi,
Karvnik, a, m. Senter, ma-
nigoldo, carnefice ; “order,
assassino.
Karšiti, šim, v. a. imp. bre:
den, rompere,
Karzmati, mam, v. mn. imp.
(dumen, tardare, iridugiare,
Karzmanje, a, n. daš Glu:
men, 3eitverluft, tardare,
tardamento, indugio.
Kašub, a, m. SRajdube, eas-
subo
Katram, a, m. Sdiffstheer,
catrame. ,
Kaur, a m. Siaur, giau-
Kaurin, a, bro, infedele.
Kaurka, (| e, f. cine lin:
X Kaurkinja, \ gičubige, una
donna infedele.
Kaurski, a, 0, adj. den lin:
gidubigen gebdrig, appar-
tenente agl infedeli.
Kavad, a, m. cine %rt meiblis'
den DberPleide$, specie di
veste da donna.
Kavad, a, m. u X. 102, Mann»
Dberrođ, Kaftan, sovr? abi-
to du uomo, caftan.
Kazahote, starinski miesto ka-
zasle.
Kažimir, a, m, I kralj poljač-
ki, sin Miceška II. i Rihence.
kćeri Erenfrida palatina od
Rajne. Otidje još kao diete
5 materom svojom u nie
_ 36 —
Kažimir—Kiovski
mačku zemlju, a odatle na-
kon smarti njezine u Fran-
cia, gdie pod imenom Lam-
berta u namastiru zvanu Kla-
nji postade kaludjerom be-
neđiktinom, i kaludjerovata
preko šest godisštah. Odakle
pozvat stupi na vladavje po-
ljačke zemlje okolo g. 1041.
Vojeva sriećnd s Mazovci,
Koji pod vojvodstvom Ma-
slava, niekadašojega pebar-
nika Mieška II. hieha se
digli proti vlasti poljačkoga
kralja. Biaše vladalac dobar
i hrabar; umrič na 28, sta-
denoga 1058.
Kažimir, a, m. II. nadimenom
Pravični, nastupi prestolje
poljačko nakon brata svoga
Mi.esislava II. g. 1177, ido--.
veda opet mir u svoju kra-
ljeviau. Umre g. 1194. .
Kažimir, a, ze, IV. brat Vla-
.dislava V. uzidje na presto-
lje poljačko g. 1447. Voje-
va suprot Niemcu i Turčiss
i umrič g. 1492.
Kigod, l.agod, kegod, proa.
mer immer, chiungue; ir»
genb einer, gualche.
Kiov, a, zn. grad u maloj Re-
sii, na Dniepru potoku, ime
do 35,000 stanovnikah, flies,
Kiev.
Kiovski, a, 0, adj. von tz,
di Kiev. *
l
Kip—Kleopatra — 37 — Klepetati—Konstantin
Kip, a, m, Bifb, VBifdnif, f-
“gura, effigie; Štatue, sta-
ua
tua.
Kita, e, f. Štrauf, mazzo di
Jiori; Bier, Bierde, freggio,
ornamento,
Kitan, tna, o, adj, geziert, or-
nato, adorno.
Kitje, a, n. die %Xefte, i rami.
Kialar-aga, e, .ms. častnik u
dvoru turskom, dažan paziti
na harem carski. Mora biti
haduć i obično carnac. Os-
manov kizlar-aga biaše nie-
kakav Sulejman rodom Abe-
sinac, i ponajviše naš Gun-
dulić, kad veli Kizlar-aga,
razumieva istoga Sulejmana,
o kojem pišu, da je bio čo-
viek oeotesan veoma iohol.
Klađdenac, nca, m. Brunnen,
Duelle, fontana, fonte.
Klanjati, njam, v, a. imp. am
bethen, adorare; — se, koma,
čemu, fid) beugen, verbeu:
gen, inchinarsi, far _inckini
Kleopatra, e, f: kraljica od
Egipta okolo porodjenja Isu-
sova, ljuhovnica Marka An-
tonia triumvira rimskoga,
veomi liepa; budući predo-
bljeo od Augnsta_ Marko
Antonij, Kleopatra primak-
nuvši k niedrim ljuticu zmiju
dobrovoljnom smarti — po-
gibe.
Klepetati, petjem, v. na. imp.
herabhangen, pendere.
Klobuk, a, m. Kopfbedbeđung,
berretto.
Klonuti, nem, v. n. perf. fid
brugen, cadere d? animo.
Klješte. štah, pl. f. Jange, ta-
naglia ; (u raka) GSćhpere,
forbict,
Klupko, a, n. Ktnduel, go-
mitolo; Kugel, palila.
Ko, kala, m. vidi kal.
Ko, prikratjeno -od_ kao;
stoji takodjer kadkada mie-
sto kako. >
Kob, i, f. Breidit, feto.
Kobac, bca, m. XV. 59, Spers
ber, sparviere.
Koban, bna, o, adj. fatal, fa-
tale.
Kočiti, čim, v. a. imp. fteifen,
far rigido; — se, fiarren,
ftarr, (teif (ein, esser ri-
gido.
Kollevka, e, f: Biege, culla,
cuna,
Kon, praep. bei, neben; pres-
$0, vicino.
Konjik, a, m. Reiter, cavalie-
re, cavalcante.
Konjuh, a, m. Stalifnedt,.
Stallmeifter, scudiere.
Konjušnica, e, f. Pferdeftali,
Marftall, scuderia.
Konop, a, m. Štriđ, corda.
Konstantin, a, m, vidi Ko-
stantin, *
Kopljača—Kosati —,38 — Koster—Kočula
Kaopjača, e, f. Žanze, lancia.
Kopjanik, a, m. Panzentršger,
danciere, ,
Kopje, a. n. anje, lancia,
Keopniti, nim, v. a. imp.. idwin:
den, vergchen, aufihauen,
ivie der. Sdnee, perdersi
ceme la neve.
Kopno, a, n. geftland, conti-
nente,
Koprena, e, ff. Edleier, velo,
Korablja, e, / Čdeiff, nave.
Koralj, a, m. Korallen, co-
rallo.
Koraljan. ljna, 0, adj. oral:
(en, di corallo.
Koran, a, zu. vlastitim načinom
to što _kojiga, a po Europi
zove se tako obično svela
knjiga zakona Muhamedova,
Xiforan,ralcoran
Korevski (nieki pišu Koreski
i Korecki), oga, m. plemić
poljački, ulovljen od Tura-
ah rata bogdaoskoga i 2a-
davljen u Jedikuli malo na-
kon smarti Osmanove god.
1621. Vidi Osman II.
Korint, a, m. glasoviti nieka-
da grad garčki na priećbi
peloponezkoj, danas od ne
velike slave, Ktorinth, Ce-
rinto.
Kos, a, m. Žimjel, merlo.
Kossti, am, v. a. imp. badđen,
tagliare.
Kosier, a, m. Sdliefe, sghem-
bo : niz kosiera slike grabe
nos nesgromni na kljun pada,«
vom idiefen garftigen Be
fide .fenft fc die gemaltige
Maje fdhnabelartig bera,
dal bieco e mosštro volio
orrendo naso in guisa ču
becco cade.
Kosier, a, m. Dipve, Rebmei:
fer; ronca, roncomne; Sžrp,
Gidel, falve; kosa, Stje,
falce, i
Kosmurat, a, 0, adj. zeti,
irsuto, irto; peloso.
Kosovo, a, n. polje na južaom
medjašu zemlje sarbrke «u
Bosni, dugačko do 70,009
korakah, s obie strane bir-
dim ogradjeno. 'Posried po-
lja uzduž teče voda Sitaica
Ta se više pulah različitem
sriećom sastade oružje tur- .
sko i europejsko, a osobite ;
g. 1389. i 1448.
Konstantin, a, m. ime muško,
Ronftantinu$, Costantino_ A
tako se zvaše i poslicdek
ćesar garčki, koi god. 1
ratujući s Muhamedom Il
izgubi ćesarstvo i glavu.
Kostret, i, m. Jiegenbaar, polo
di capra ; barne Rutte, «-
licio. .
Kostriečiti se, v. n. imp. #$
rđuten, arrizzarsi.
Košuta, e, /. Dir(dfuh, cerve.
Kozak —Krama — 39 -— '
Kozak, a, m vojnik krajičnik
maloruski, Kojaf, Cosacco.
Kradom, adv. ungefchen, oc-
cultamente.
Kraičnik, a, m. viđi krajičnik.
Kraina, e, f. vidi krajina.
Kraj, a, m. takodjer Killte,
Mfer, lido, VII. 30.
Kraj, a, m. Čnde, fine; Zbeif,
parte ; Šegeno, parte; Srdn:
36. confine: Pand, regione,
contrada.
Krajina, e, f. Proving, provin-
cia; Šranzland ,. confine,
frontiera.
Krajičnik, a, m. Sranzanmeh:
mer, abilante delle fron-
tiere.
Krak, a, m. tako, vele da se-
zvaše u početku poljačke
Lraljevine jedan od leških
vladalacah, utemeljitelj Kra-
kova.
Krakov, a, m. grad poljski g.
1846. privaljen k Austriji.
Pišu nieki, da je sagradjen
od Kraka I. Krafau, Ga-
covia.
Krakovo, a. m. vidi Krakov.
Kraljević, a, m. Kdnigsfobn,
Jfiglio del re.
Kram, a, m. Semad, stanza,
gabineuto.
Kramar, a, m. Rrimer, bote:
ajo, merciajo; čovik o
S mećaicah i kramarah X
Kratiti—Krivo
cin verichlagener, vericdimih,
ter Menf, uomo versuto,
versipelle
Kratiti, v. a. imp. fiir;en, 6b>
furgen, verfurzen, abbrevia-
re; verfaaen, verbiethen.
mbt zugeben, proibire, non
lasciare, defendere.
Kratiti se, v. a. imp. wdt
mollen, non volere; nekra-
uti se, mollen, volere.
Kratiti se, tim se, v, a. imp.
ve filrat, o oabgefurgt werden,
abbreviarsi, divenir pu
breve.
Kravošac, šca, m. rt Ratter,
von melder e$ heifit bei den
Iligriern, Dag fte meidenden
Kibe, die Mil ausfaugt,
specie di colubro.
Krilatica, €, _/. che Hrt ge.
flugelter Biper, specie di '
vipera alata nelle poesie ili-
riche.
Krivštiti, im, v. a. imp.
Kristiti, im, | fdnasven, wie
ie Gicade, stridere da «i-
cala,
Krivina, e, f. Kritmme, curvi-
ta; Sdjuld, colpa.
Krivnti, vim, v. a. imp. Trim»
m-n, Jar curvo; bejdulBis
gen, incolpare. |
Knvo, adj. frumm, in direzio-
ne curvu; umredt, falig,
Jalsamonte.
Kročiti— Kuda
Kročiti, čim, v, n. cine Sdritt
thun, far un passo.
Kroz što, adv. XIX. 44. jer,
jerbo, zašto, indem, meil;
poiehč, perche,
Krunoslava, €, f: ime žensko.
Po Gunduliću zvaše se tako
zaručnica Korevskoga, Štije
se u istorii, da je Korevski
imd za ženu kćer vojvodinje
karabogdanske, nu kako joj
bieše ime, nemogoh iz knji-
gah doprieti.
Kserkse, a, m. u stara lieta
okralj od Persie, koi idući,
okolo 480. god. pie Isusa
s premogućom vojskom na
daržave garčke, došavši do
Elesponta, uzidja na glavicu
za razmierit okom neizbroj-
no množtvo svojih vojnikah, '
i rozplaka se, kad pogleda
onolike ljude, od kojih do
sto godištah neimaše nijedan
ostati u života. Napravivši
zatim tvard most preko ono-
ga tiesnoga mora i prešavši
s vojskom na europske stra- :
ne, bi najprie u ždrielu od
Termopilah od Leonida kra-
lja špartanskoga a poslie kod
Salamine od ostalih Garkah
razbijen,
Kučati, čam, v. a. imp. gielen,
tendere.
Kućarica, € /, Quite, tugurio,
capanna. '
— 40 — Kudielja—Last
Kuda, e, f. Sdmeif, coda.
Kudielja, e, /. Spinnrođen,
rocca; ber Bund Zlads,
u. f. m ben man an den
Mođen zum (pinnen anmađt,
lino od altro che si appear
di alla rocca per filarc.
Kuf, a, m. Swan, cigno.
Kuk, a, m. Sel8, rupe.
Kula, e, f. Zburm, zorre.
Kuna, €, f. Murder, martora.
Kunovica, e, f. gora u zemlji
bugarskoj, zvana u latinski
iezik catena_ mundi t. ). ve
riga od svieta.
Kupiena, €, j. Brombeerftrait,
rovo, rogo, 'Brombeere, mora
prugnola, mora del rogo.
L.
Lačan, čna, 0, adj. affamats.
Lačan, čna, 0, adj. hungrig,
- alfamato; babfadtia , bre-
moso, desideroso do oavert
: CXIX. 216.)
Lada, e, f. VIII. 150. Seliebe
te, amante (donna).
Lagnuti, nem, v. n. imp. led»
ter werden, divenir pia je-
cile, piž sopportabile, pi
lieve.
Lakat, kta, m. lie, Glibogu, >
braccio.
Last, i, /. Žeidtigfeit, faciltd; |
cin [eidpteš, bequemeš, 9:
Laštiti—Leh
pigeš Keben, vita facile, com
moda, libidinosa,
Laštiti, štim, v. a. imp. wid)»
fen, polieren, gičtten, gične
atnd maden, lusirare, pu-
lire, lisciare; — se, v. .n.
imp. gldnzen, risplendere;
esser fulgido.
Lauš, a, m. ime mužko. Qude»
wig, Zodovico.
Lauš, a, m. kralj ugarski i po- .
ljački ; uzidje: na kraljestvo
poljačko god. 1370.
Rzar, a, m. prizimenom Gre-
bljanović, despot sarbski po-
gibe_ boja kosovskoga na
1389. Vidi Branković i Mi-
loš. '
Laža, e, fi XIII. miesto laž
i, f
Leandro, a, m. u stara vrie-
mena mladić u gradu Abidu
u Azii na Elespontu, koi
ljubeći Heronu dievojku sta-
nujuću preko Elasponta u
gradu Sestu, hieše obiko
plivat noćju preko mora pri
svietlilu luča, koi bi mu ona
na stanovitom miestu za zna-
menje puta upalila, k njojzi
na ljuvene razgovore. Nu
jednom budući se uzbunilo
more, pogiba od sarditih va-
lovah. Seander, Leandro.
Leh, a, m. I. vladalac polja-
čki, koi kako se. priča, oko-
lo polovine VI. stoljetja osno:
— 41 — , Leh—
va poljačku daržava, i sa-
gradi grad Gnjezno iliti
Gojezdo, kojemu poda ovo
ime s toga, što kopajući mu
temelje biaše našo na istom
. miestu orlovo gnjizdo, bie-
lih orlovah, i uzme za znak
ovoga naroda biela razkri-
ljena orla, kojim se Poljaci
i danas ponose.
Leh, a, m, II. takodjer vlada-
lac poljački okolo svaršetka
VIII. stolietja, koi kako vele,
uzidjć na vladanje ovim na-
činom: Nakon smart Pri-
mislava kralja nemogući se
ogodit medju sc Poljaci
koga bi zakraljili, odrediše
učiniti kraljem onoga, koi
na konju najharže do odlu-
čena cilja dotarči: Ali bu-
* dući niekakav lukav čoviek,
imenom Leško, pozabado
kradom u zemlju po onom
tarkalištu niekakove šiljke,
izraniše se tarčeći kopji, i
ohromiše lako, da on, šilj-
kom uklanjajući se, na _ko-
nju najparvi odredjeni cilj
dostignu. Uz konje tarčaše
i piešice niekoliko mladićah,
od kojih je Leh ponajbarže
odmicao, pak budući se do-
kazala prevara Leškova, bi
pogubljen Leško, a Leh na
prestolje uzdigvut. Pišu, da -
je imo rata s Karlom veli-
Leh — Lemuo
kim, kad bieše ovi savalio
podjararivaz slovenske na-
rode.
Leb, a, ni. Pole, Polacco.
Lehsandro, a, m. priismrenkom
veliki, sin Pilipov, rodjen |
god. 356 prie 1Is., kralj ma-
ćedonski i vojnik starih vrie-
menah veomi glasovit. Kažu,
da bieše proplakć čujući,
da ima više svietovah, a da
nebieše još osvojio nijedno-
ga ciela: toliko mu žedjaše
sarce za slavom predobitn: - |
ka!. Gundulić ga zove Sar-
bljaniaom ili s toga, što. je
vladao u Europi najveće po
onih zemljah, kuda. u naša
vriemena stanuju najvećma
narodi slovinskoga jezika,
ili zato, što i naš Gundulić,
kao i nieki ini, dariao nie-
kadašnje Maćed once za lju-
de slovinskoga koliena, za-
rad česa je i Maćedoniju
Sabskom stranom nazvao :
»Pii moru, uprav sarbskieh
stranah leži Troja« VII. 1.
1. j. prema sarbskim, ihui
prema Maćedonii, "Icrander,
Mlassandro.
Lemno, a. m. sad Stulimen,
otok u moru garčkom; dar-
žan u staro doba za prebi-
valiste_ Vulkana boga od
ognja. Danas je pod vlastju
turskom.
e
— 44 — Len - Ligpošica
Eee, a, m. rieka u semiji ta-
tarskoj.
Lesandro, vidi. Lehsandee.
Lesbo, a. m, danas Meku,
atok u meru garčkenm, to-
dno miesto Pitskovo , Al-
kćovo. Teofrastovo, Arise-
vo i Safino,
Leški, a, o, adj. poinift, pe-
lacco.
Letnuti, nem, v, a. perf. WL
24. flicgen, volare.
Li, conj. čenn, forse ; plee-
nasmus: ko li, to li, seg b,
da li itd.
Li, praet. od liti, lijem, šo
vidi. '
Ličiti, čim, v. a. imp. (dpretn,
gridare. Odatle lik, Čijer,
coro, i ličnik, QDerold, aral-
do. »Karv pravedau na
liče« XVI. 6. IRan ruft dsl
unidvičige Blut gegra fir
auf, PP inpocenic sanges
invoca contro di lore.
Ličiti, čim, v. a. imp. eufte
hen, convenire, stare (bent
o male).
Ličnik, a, m. fDerofd, usrs-
fer araldo, banditore.
Liek, a, m. Deilung. Glee.
(uma, risanazione; sywilait:
teb, zasdicina,
Lispoticu, e, f. Sdšniat, du
€-ddne, bellezsa.
Lie, a, m. Bulic, giglin
U
Lierai-—Lijuboavca
Lioraa, rana, 9,144. Žifien: fi
lienweig, di giglio.
je», a, ze. Banmaterial, ma-
; teriale per fabricare; NRa-
terie, materia...
Lieska, e, f Safelnuitame,
ujna di li
a, 0, vidi liep, a, 0.
Lipsati, lipše, v. a pa &
imp. frepiren, crepare; um»
tommen, verfdiwinden, ces-
sare, sparire. (IV. 22.)
ir, a, m. vidi lier.
Litica, e, f. Bel6, rupe, mas-
80, 84380.
Litva, e, f. Žithauen, Litua-
nia, zemlja na sieveru nieg-
Li da poljačka, sad ruska.
itvanski, a, o, adj. lithanifd,
poj j. Wthanifi
Livadia, e, f: sieverna garčka
| zemlja, Liwadien, Livadia.
ivonski, a, 2 adj. iefiane
bifb, di Li
ati, žem, om a. imp. leđen,
lambire.
Ljeljen,, a, m. vidi jeljen.
Ljiljak, ljka, m. Sledermaus,
Pipistrello, nottolla.
Ljiljski, a, 0, adj Bledermauć,
di pipistrello, di nottolla.
ljub,.i, A XII. 85. miesto lju<-
bav, što vidi.
Ljuba, a, f vidi ljubi.
Ljubi, I. tndeci. Battin, sposa.
Ljubovca, e, f. QBattin, sposa. *
Osmana Gundulićeva Riočnik,
t
K
— 43 — Ljubovnica —Mahumet
Ljubovnica , .e, y. . Beliebte ,
amanže, (donna).
Ljut, a,, o, adj. takodjer bit:
ter, amaro. (XIX. 164.)
Ljut, i, /. St1$, rupe, masso,
Ljuvezan. zni, f; Žiebe, amore,
Loš, a, e, adj. dbel, “slet,
malo cattivo; mager, ma-
Ljica, €, f Gdgerin, caccia-
trice,
Lovina, e, f: daš Grjagte, iž
frutto della caccia.
Loza, e, /. Meinfđod, Mebe, | .
Ložnica, e, f Šdlafgemah,
camera da dormire.
Lucifer, a, m, poglavica yra-
govah,
Lučiti, ćim, v., a. imp. (eis
den, separare, dividere.
Log, a, m. TBal (8, Drain, bos-
co, boschetto.
Lak a, m. Sogen, arco.
Lika, e, f Dolen, Wort,
* porto. >
Mehrama, ef Tad, faszo-
letto.
Muhumet, a, m. pravie Muha-
med, muiko ime u Farakah;
tako se zvaše začetnik viere
turske, rodjen u Meci na $..
. svibnja. godine 571 po Is.
od sirommaških roditeljah,
18
Mahumet-Mahunet — 44 — UMnlvanst—Mikrčić
o 2Uhvstivši malo pu malo:prd-
dikanjem svojim vlast zad
..hanodi:; »azastrič ponoćju
ordžja zakon svoj pa svo
.i nič Ugrom niskoliko
Kim dn
dovah. Umrič god. '
od kage «a Carigradu, a ne
stado za.njim sin mu Abeet,
. Arabii"i: zapadnili stran
“ odoArie. S početka budući | Mahumet, a, m. Karakaš, pat
; ptobudio aauk ajegov pom» '
. «nju poBldvarstva mekansko- | »Mamaluk, a,.m. vojnik, roded
.: a Medinu _ na 162
* kedžra, t. ). pobieguatjć. | M
Mediei
. I. otac Osmana Iš. *
budimski, vidi Kasskaš.
ga, bieše usiljen uteć iz Meke | > Rarstjanin: ali potarčen, stra
. šanin -njekadašnjih saksaah
mieseca god. 622. po [s.i | -. od Egipta, kaa u.£
od toga dana kao karstjadi janjičarido , ZAMa-
- odporodjenja Isusova, po- lucco.
. čaše Muhamedovci brojit go+ | Mau, ady. umijonfi , indarnd,
invano,
rlia, e, f. zamlja aa >
. toku Mora_Carnoga. Sis:
dišta, štono se u njih zove ,
Umrič: u ia god. :633. '
"po Isi ta bi ukopan, a ne
u Meci, kako se prie obično
mnišljako. |
Mabumet, a, ar. I. <ar_ turski,
* sin Bajazeta I.
brata Musu 'qridje na vla-
. danje 'tutsko: god. iH4i13.
.i podjarmi vlašku zemlju :i
sarbsku. Umrič. godv 1481.
Mahumet, a. m. II. car turski,
sin Murata If. rodjen god.
14350. Ovi ota Garku Bari
grad na 29. Svibnja god.
1453. i predobi sve još: do.
tad samostavne -slovinske
daršave na jugu. Urmrid, g.
148.
Mahumet, a, m. IB. cer tur-
<< ski, sin Murata žll, nastedč |
ma carstvo tussko god,_k595. | > &,
pogubivši
grelien, Mingrolia. Vidi f&-
. sinski, a, o, adj.
Meni, adv. vidi men, zamena.
ara, e, Y. kći dešpota Jes
Brenkbvića, a šćna Dust
11. cara otmanskoga, * Tako
se zvaše i kći Lazara knema
* sizbskoga, udata za Vuka
Brankovića glasovitoga tlo
vinskoga izdajicu na
* £ed. 1380.
Maras, a, m, pokrajina terka
u Natolit, medju Karen
žite, Sivasa, opoltsis,
a (Birio i: Pille, sa 5 saudšebsk
oglaviti grad je Maras,no-
Raka od petaka Frata, Bo
ooo Maras. .
hrčiti, čim, v. a. imo. (oče
brunire. ——.
4
Mari a A —N .. : 6
Maticu, 'e,1 5. vodu u vemilji!
Bugarskoj, koja izvifući! na |
c Balkanu. i pretečući. .ktoz |
Drienopolje digli, se aaa ,dva *
- traka, od kojih jedan utieče
. Wmote grčko, a drugi u
zatnorje' od Enosa. Mariza,
Debruš, Ebro, Marizzua.
Marili, rim, vn. in, adten,
*'Bađare ; nemariti, nidit ad.
- ten, son badare; fi ein,
> Bewiffem maden, non farsi
sorapolo; nit folicn:; non
"Bovere; nemarim ; meinet:
megen, ib babe nidji# ba»
Begen, per me liheramente.
Mark. Antonio, a, m, vojvođa
rimski, vidi Augusto i Kleo-
para.
Matke, 4, fm. Kraljević, sin
, Makašioa kralja s&rbskoga,
. BAjrazpievanii od svih slo-
““Yinskih junakah.
Marte, a, m. u starih bog od
o sružja polag njekih sin Ju-
“piterov i Junonin, a polag
inih same Junone, koja ga
“radi dotaknuvši se niekakva
0“ ctieta za osvetit se Jupiteru
na
Mineć,
“potodivšemu Minervu iz svo-
s: ge glava Marte ljubljače
"semi Vensru bogiaju ,od
:'#d oguja:
odiato,:
38
Ki
Maslina, ef. Dehibaum, olivo.,
liepote, a žena:Vulkyna boga ,
odu adj. verba$t,
Padam
o
“ MitrziotiL Meka
'Mattieti. takođjer nehuieti,
ć nat tvolfen., fasteire. IX.
' 1 \ .
Mastiti, stim, v. 4. omp. fdrs
ben, colorir&; tignere. —
Meatinš, a, m. kralj“ dgarski, >
stn vojvode“ Sfbinjavin-Jan-
“kat uzidjd pa kraljestvo
tigarsko g. 1458, 1 fatova
'* 'sriećno s Uesi, s Turci i s
Niemci, kojim“ bieše uzeo-
Beč i Novo Miešt4 s većim
dielom ausšttianske hercego-
vine, Umrič u Beču god.:
1490,
Mavar, vra, m. čoviek iz Ma.
vritanie, zemlje afrikanske,
Maure, Mopr, Mosto
Mazovin, e, f. 'pokrajiha' po-
bačka ona, u
Varšovo , Mafowien, Ma-
. dovla.
, m molite: Mmo-
ea . (.. '
Mešnica, e, f. Muihrhol;, Milje»
“ Žutte, Rbetogšiti, musćatojo ;
vidi kramar,
Maćati, tidi mitati.
Mehmed,
Mehmet, met.
Meka, e, f, grad u Arabi sla-
sovit, dedateko od' CaŠro.
noga Mora, Muhamedovcem
svet kano Jerusolim karstja-
nom. Ta se god, 571 pofs,
rodi svetac Muh . U
18%
ojoj stoji grad “
a, m. vidi Mahu- .
Meskurio—Mied —' 46 — — Mjer—Milostić
njoj se nalazi veliki mečst
nazvan beit-alah t, j. dom
božji, iliti el Raram (sveti),
u kojem je i sveta kuća, po
arapski Auba, a _u njoj je
carni_ iliti nebeski kamen,
donešen, kako Muhamedov-
ci vele Abramu po angjelu
Gabrielu s neba, S toga do-
lazi u Meku svake godine
. veliko mnoštvo pobožnih put-
nikah, .buduć da je svaki
Muhamedovac dužan najma-
nje jednom u životu tamo
putovati, pćemda već sada
. mnogi toga nečine. Sto veli
Gundulić, da je Osman bio
nakavio otić u Meku kla-
jeti grob svetca Muhame-
a, to je rečeno po mnjenju
tadašnjih vriemenab, g ie se ,
. je daržalo, da je Muhamed
ukopan u Meci, a ne Me-
dini, kakono se dan danas sa
cielo znade. MReFfa, Mecca.
Merkurio, a, m. sio Jupiterov
i Maji, glasonoša bogovah,
i bog govornički, targovački
i tatski. Ima na nebu zviez- .
. da pomična imenom Mer-
kurio. Merfur, Mercurio.
Micena, -e, f. niekada grad na
Peloponeza iliti Morei, gćie
kraljevaše Agamemnon. "IR,
ceni, Micena.
, Mied, a, m. Mettall, Grz, me-
x. žailo, fig, Šeib, danari.
Mjer, a, ću. 1V. 11. vidi mi
ra, e.
Miera, e, / "Rafi, misura; Bes
widt, peso.
Mieriti, rim, v, a. tmp. tf
fen, misurare, wčdgtn, i
lanciare, pesare.
Miesislav, a, m. inako Mieške
I. vladalac poljački g. 964.
koi budući se oženio zaDu-
brovku ,, k der Boleslava 1
hercega českoga, predj sa
.skarstjanski zakon od. 9685.
Umrič g. 992. >
Miesti, local. iniešte miestu.
Miešte, praep. (tatt, anfiat,
šnvece.
Mihajlo, a, m. SMRidaci,
Mihajo, ila, .1 Michele; vidi
Svilojević. '
Miholjski, a, o, adj son MR
gifem, di Mogilev ; — ban.
Sarđt von Mogilem, prisci-
po di Mogilev,
Mikleuš, a, m. Micofau8, N-
cold,
Milos, sti, f. Gnade, clemen-
za, grazia; Barmberjigfeit,
misericordia; fiebe, amore.
Milostiv, #, 0, adj. guddig
clemente, grazioso; [iebreid,
pien d' amore. X
Milosardje, a, n. Barmberzit:
feit, misericordia,
Milostić, vidi Gašpar. .
A_
Miloš— Mito — 47 — — Mladac—-Moriti
Miloš, a, m. prizimđuom Obi-
= lić; ili, kako se štije kadkada,
Kobilić , zet kneza La
Grebljanovića po Vukosavi
kčeri Lazarevoj, a pašenog
Vuka Brankovića po Mari
sestri Vukosavinoj. U oči
.boja kosovskoga god. 1389.
ocarnjen pred tastom od pa-
šenoga svoga kano izdajica,
. za ukazat laž toga potvore-
nja otidje sutradan zorom u
tabor. turski i hinjenim pre-
biegautjem pred samoga cara
Murata I. izišavši, probode
ga svojim. nožem i zatim od |
premoguće sile turske nad-
vladan pogibč žartva nesloge
i rodjačke marzosti medju
slovinskimi narodi.
Milovati, lujem, v. a. mp. be
omitleiden, aver pieta ; lieben,
. amare,. '
Mimo, praep. u VI. 86. auger, '
fuor di; u X. 86. nad, fiber,
KC sopra, , ,
Minuti svu kraljevinu (IX. 9.)
t. je proći ju svu:
' Mir, a, m. Sriede, pace; Muhe,
quiete, pace; MRauer, muro.
Misir, a, m. Kairo, Gran Cat- |
no; Negypten, Egitto.
Mito, a, h, SBefnenf, daš man
madt um jemanten zu be.
. Rećjen, dono fatto per cet
. rompern alcuno. .
zara ,
,
Misdac, dca, m. Slingling,
gsovinetto.
Mladica, e, f. ein jungeš Rad» .
den, giavinetta ; Sprdfiling,
rampolio. di. id
Mledan, dna, o, adj. (dwad,
. debole. g 98,
Mliedan, dna, o, adj. vidi mla.
dan. ,
Mnieti se, mnim se, v, za imp.
(komu što). vidi mnieti,
.Mogor, a, m. veliki gospodar
od zemlje tatarske, koja se
nalaži na iztočnorm Kraju hva +
.Jinskoga mora u Azii. (Srofis
Mongole, gran cano della
Tartavia; zove se tako i
čoviek Tatarin, Mongole,
Tartaro.
Mogorkinja, e, f. Mongolin,
donna tartara» Gundulić
veleći Mogorkinja razumieva :
popejviše Sokolicu; vidi So-
olica.,
Mogorski, a, 0, adj. mongos .
(id, di Mongolia, tartaro.
Momak , mka, m. Ktnavpe,
fante. '
Morava, e, f. voda u Sarbii ;
utieče u Dunavo kod Kuliča
niže Smedereva, Morawa,,
Morava.
Moriti, rim, v, a. imp. tbbten,
uccidere, ancidere. , '
Morili se, rim se, v. n, €
fi): franttu, moriificarsi.
+
\ . , , , NE
Moskov—žkarit — 18 — Metal Mešin
Migsšov, a, zm OMostovwite,
Moscovita. a.
Moskovski, a, 0, ad). moći
* miti(6, maoscovito, — o knež-
tvo, Zdrftentpune Mostau,
.' prtacipalo d# Moseovis.
Mož, prikratjeno od možeš,
bu fannf, tu puot. .
Mufti, indecl. m, vidi muftia.
Meftia, c, m. poglavica po-
* povski u turskoj carevini.
uftt, maft. Vidi: Esad,
Mnhamed, a, m. vidi Mahu-
met. .
Mahameddv, a, o, «gj. Ro.
: Bamebs, di Maonoeao. . .
Mujaga, 6, zm. prikratjeno od
> Majo t. j. Muhamed i aga,
. Mohamed:ga , HMfohamed-
a
ti, kam, ili mučem, .v.. n.
ire.
Munara,, e, f. "Rinaret, ms-
naroto, i
Murat, a, ri. I. tar otmanski,
ein Orhanov, primi vladanje
nakon otca god. 1359 Uza
Garkom Traciu i Drienopor
dje, kamo god, 1362. pre-
meina iz Bruse prestolje
tursko. On je razbio Bugare
i Sarblje, nu god. 1389. po-
ibč da Kosova od no
bilićeva. “e
o0Musat, a. m. H. var atmausži, |
. sim Muhammeda F. -asbdja 'na
briiilen, mugghiare ,
+ prestolje tarsko mekon oldi
svoga god. M21. Bieše da-
maa. obsie : Qarigrad i Bio-
d, ali zato ote Mlešićim
olan, i uharači Nralja od
: Bosne: # Švana Kastržotića
kneza od > Arbanić, koš bi
*.tsiljen poslat mu uw talačivo
pet: svojih: sinevab. Blurat
estada dobitaik glasovitega
boja od Varne, gdie ped.
1444 na 10. studenoga m
ibe isti kralj ugarski
Šisiav. Nego iza kako se
bičše izmak& iz Cariguada
'. Jore Kastriotić i savatio vla-
danje nad Arbaniom, svojem
vtčevinom, ratahrčen Murat
odniš dosta jadah, dapače
Parvaći saman poglaviti grad
od Arbanie Kroju, pod
i umrič na 21. veljače 1651.
Marat, a, m. IIL., car i
sia Selima lI. kojega izani
“na vladanju god. 1574. G-
nio je zadavit petero svoje
bratje. Bieše god. 1585 uzeo
Persiancu grad Tavriš, a g.
1592. počeo zadirkivat
krajičnike harvatske, ah od
“mu pošteno vratiše sj
faahivši mu velika isnogalt
vojska, Umrič god. 1595.
Mustafa, € m. sizic .Osmanst
Vidi Osman II. ! X :
Maešan, 2, aš. hezsata zašto zove
naš Gundušić Mušanom Se-
—a_._
L
Muteftrikć— Na domu — 49 — Nađuti—Natiostnik -
Mejepea-pašu, sita Orionova
a brata starijega: Murata I.
'Ovi Sulejman bieše poslat
od oica svoga u oć Fva-
na Kantakuzenu (Palkošiću)
supreti Sarbljem ped voj-
wojdstvom kralja Vukašina,
koi od Sulejmana razbit bie-
žeći pogibe nevierom sluge
svoga Nikole Arsojevića. Su-
lejman primi ta odjer_ od
Girkah Galopolje na _Ele-
spomu. Nu prie neg dospnič
na vladanje umeid sd. 1358,
junak medju Turci od veli-
e slave,
Mueterika e, m. . Surier, fu-
S,
Nabune, e, f tlufrubr, emo-
zione, soli evazione. ,
Naboniti, nim, v. a. perf. auf
rihren, sollevare.
Nadahnčt, a, 0, adj. begciftert,
inipiris inspirato.
hnuti, nem, v. a. perf.
begeijtern, inspirare,
Nadisati, šem, v. a. imp. vidj
“nadahnuti.
Nadmen, a, o, adj. dufgebta:
fin, gonfio.
Na dao | praep. auf bet Srun:
Be, a fondo,
«domu, .& i. doma, kod
' kuće; žu Baunfe, a casa. I
Nadati; dmem, v. a. porf. aufs
blajen, gonfiare, enfiare.
Na dvor, «đu. van, hinanf,
uora.
adzida, e, f. Heberbau, so
predifieaio ,» edifišio supe-
riore.
Naginjati, njem, v. n. imp. XY.
65, (id) neigen,. inclinare. “'
Najliše, adv. befonder6, spo,
cialmente.
Najprieti, a, e, adj. allerPkee |
wet, il pit: breve, fig: dem
Untergang am meijten ' “bers
beiztehend, il pik rovindso.: -
Nakostriečen, a, 0, adji it |
zu Berge ftehenden Damrey,
eapeili - «armiazalti.
Nš&kostriečiti, čim, v. a. porfe
ba Berge - Keheno madjen,
rizaare; — se) id firđu:
Kani arrtezarsi.
Nakso, a, m. danšs Naksia,
- otok u moru garčkom.
Na kući, IX. 78. t. j. doma,
kod kuće, su Daufe, nosa.
Nalog. a, m. IX. 119. vidi na-
loga. -
Naličje, a, a. Bit, figura, Mer: '
trdf, , rifratto; Rohririk,
parte avversa,
Nemieta, €, f Oridit, de-
5 .
Namjestnik, a, m. u X. 46.
":miešgo nasljednik, girarok
gEr, successore.
Namiljen— Naredna“ — 50 —
Namišljen, a, o, adj. befdbfol»
fen, destinato;
destinato; etingebtldet, im-
maginato, čreduto.
. Napa, praet. miesto napada,
od napasti, što vidi.
Naparliti, lim, v. a. perf. AB:
brennen, bruciare.
Napeti, napoem, v. a. perf.
. aufipannen, tendere.
Napokon, adv. endlid), zulegt,.
- ultimamenie, finalmente.
Napokonji, a, €, adj. [ebt, ul-
.ttmo.:
Na poli, adj. zur. Qalfte, per
id.
me
Napredačan, čna, o, adj. #09u
gutem Grfolg, di buon sua-
Cess0.
Naprieti, prem, v. n. perf.
angreifen, attaccare.
Napuhnjen, a, 0, adj. aufgt=
blafen, gonfio. .
Naranča, e, f. Pomeranje, me-
+larancia; Pomeranjenbaum,
- melarancio. m
Nareći, rečem, v. a. perf. gn»
fagen, uettare,
Naredan, dna, o, adj. georb:
net, ordinato; jweđmifig,
tauglid)h, convenevole.
Narediti, im, v. a. perf. orbds.
nen, cinridten, orđinare;
anordnen, ordinare ; Berords
nen, befehlen, ordinare.
Naredoo, adv. ordenilish, or-
. dinariamente.
— +
šugedadt, |
Naricati—Nasirst
Naricati, ričem, v, a. imp. #fs
* fugen, dettare.
Nasarčiti, čim, v. a.perf. gt:
nen, provocar alla collera;
— se, fi genug zlraca,
arrabbiarsi abbastanza.
Na se, adu. quf ib, a. s;
zuri, indistro.
Na se, adv. takodjer napose,
far (ib, bejonderš, separa-
: žamente, IX. 82.
Nasliednik, a, zu. MRadyfolgtr,
“suocessore ; Šrbe, erede.
Nastati, stanem, v. nm, perf,
anbrecdjen, venire; (na wli-
danje) antreten, prender ih
.KBoverno, (sa. kiem) (olgts,
abmwedieln, seguire, scam
. biare.
Natoljevac, vea, m, Wnatolicr,
uno di Natolia.
Natoljevski, a, o, adj. os
*. Knatolien, di WNVatolia.
Navesti, vedem, v. a. pe/.
verfithren, sedurre.
Naviditi, dim, v. a. imp. te
neiden, invidiare.
Navoditi, dim, v.'a. insp. vidi
navesti; — se, hinfen, sop-
picare,
Navrastjati se, tjam se, =: a
imp. XX. 28, (id wenben
rivolgersi, beginnen, ine-
minciare. .
Nazirat se, rem se, v. n. imp.
grieben merden, veders;
(tecs idqauen, blimeis,
Nebi—-Nepriličiti
ortaniih spesso, far gli
aja gen. € local, miesto neba,
nebu.
Nebo, a, n. (pl. nebesa) Dim»
mel, c jelo ; s nehi, od nebi,
de Dimmels, bimmlifd ,
vom Dimmel, dal cielo, del
cielo, celeste ; pod nebi, un»
terin Simmel, sotto il cielo,
Neć', prikratjeno miesto ne-
ćeš.
Nejak, a, o," adj. fhvad, de-
bole; unmiindig, minorenne.
Neman, i, f. Mngeheuer, Uns
gethlim, mostro.
Nemanja, e, m. sin Dese po-
bed od Sarbie. Ovaj oko-
o g. 1140 uzidjč na vlađa-
nje sarbsko, na kojem sve
do god. 1371 ostadoše vla-
daoci njegova koliena, od
kojih biehu najglasovitii Stie-
pan i Uroš, onaj died, a ovaj
otac posliednjega cara sarb-
skoga Uroša.
Nepamet, i, /. linser(tand, dis-
ragione, stolidezsa. '
Nenad, i, f. iznenadi, ploglić,
unverhofft, vidi nenada.
Nepodobati se, ba se, v. n.
imp. (ib nih ilemen, non
.6sser decenie.
Nepriličiti, čim, v. n. imp. id
nit ziemeu, iredjt tići tieiten,
non star bene, non. esser de-
!
«
—_ ti —
Neprilika-—Netom
oente, nit gleid dusfehen,
non somigliare.
Neprilika, e, f. Ungelegenheit,
incomodita.
Neprilika, e, f. takodjer lige
geftalthelt , Unftemlidtejt,
deformita, sformatezza, XII.
2.
Nepuča, e, /f. bolje sinovica,
tece, :nipote (donna.)
t, a, m. bolje sinovac,
"Re £, nipote (uomo) >
Nerazbor, a, za. linbejdeidene
heit, indiscretesza.
Nerazboran, rna, 0,. adj. un,
befeiden, indiscreto.
Neredno, adv. au$erordentlidh,
straordinariamente.
Nesgledan, dna, o, adj. X1. 6.
unabfehbas , iuerminabile;
smisurato.
Nesgroman, mna, 0, adj. u»
geheuer, mogiroso.
Neskiad, a, m, Ineinigteit, di-
sarmonia.
Neskladan, daa, o, adj. unei»
nig, discorde; unordentlid,
unjddn incamposto,
Nesmienstvo, a, m, Ktieinmšis >
thigfeit, Kleinmuth, Beige
beit, pusillanimita.
Nesšvestan, stna, o, ili nesve-
sna, o, adj. takodjer _unges
tam, dupetuoso. V. 24.
Netom, adv. takodjer fobald,
tostoche.
* Netom, adv. faum, appena.
c4
Niestar, stra,
Niester, a, d star; rieka isć
Noni čilmje 82 — Hikoprijt— doša
Newman, a, o, ddj. vrtovi
disperato.
Mesfan, x, 0, dj, V. 108. uw
verhofft, insperate. > <
Neviesta, 2,f. Sthnur, Edie
gertoditer, zuora.
a ljka; m, bolje paviljak,
ljka, m. ein Šaufen Dtu,
“den mai auf elunzal mit der.
Gatef (vile) awifidt, muc-
. ohio di fieno che inuna volć
ta colle forche si alza.
Nesolja, e, f Gleno, .zeišeria ;
Sefangenidatt, sdkiavia
Nevolja, e, f. takodjer. Moth,
necessita; do — e, Xf. 170.
. im Nothfali, in caso di bi“
sogno.
Neznan, a, o, adj. iuingefdant,
daconosctuto ; fig. dunfel,
oscure.
Neznan, a, o, takodjer umwifć
end, ignorante. (1. 60).
a, kla, 0, partio. ševadu
jen, cresciuto,
Niepar, pra, ke inako Dnie-
teper; a, par, ricka u Ru-
sti, koja izviruči!u Smolen.
“sku nedaleko od Volge
"toka, utieče kod Očakova u
more azovško, zamorje c&r-
noga mora. Niže Kiova ima
“ma njoj 15 slapah sve uza-
stopce, koji se zovi prago-
za, Dnitper, Boristene.
m. insko Duie-
i virućs u Galisii: i kod Akin-
mana utiečuća u more ekreo,
» Dnicfter, IViester—
Nikopolje, a, zu. povelik
u žemlji bugarskoj, na m4
navu, gdie mieče K. potek
sma; ima do 10,080. stx-
novnikah: Ovaj je građ-sa-
gradio rimski car Trajan
svladav 8. 103. Dake,ag
104. pošto su se Daci opet
pobunili, sagradi spomenuti
Kkameniti most. topli
Vicopoli,
Nilo, a, m. rieka u Egqa
velika i glasovita , koja “i
planina akesinskih izvifuti
2 vas Egipat eršedinom uw-
duž protiečući, na dva se
traka slieva u more sriedi-
semno, Ril, Nilo.
Nišandži-paša, €, m
Fang tr,gran cancelliere pre
s0 gli otiomanni,
Nisok;-a, 0, adj. vidi nizak.
Nizokć, adv. nieber, basse.
| Djeje, “koiesto uje: ,
. Nova Zemlja, e, f. otok
bolje, rekuć dva oloka. ter d
"nim kanalom razciepi
ledenom moru, špa da
.-. a. a.s,
Obazčra-Okljabii — 58 -— <: OBb&—Odio |
' . 2. ' x
“ Qbazdru (XIV: 139.) po. duo
brovačkom nariečju, miesto
obazru, od ohazrieti se.
Občinjen.; a, o, adj. behert,
. ammaliato, affaturato.
. Obćiti, im, v. 7. imp. umge-
hen, conversare, praticare;
plegen, usarg.
Obijaui, am, v. a. imp. (strane
i luge) berumgehen, brum
Freifen, circuire, girare. (XY:
Obiti, ijem, v. a. per/: herun:
oterfhlagen, sbuttere; Auf:
| Bredjen, einbreden ,, rom:
ere, :
Oblastan, stna, 0, ili sna, Q
adj, takodjer frei, libero;
ermadtigt, autorizzato, XVII.
, '
Qbličiti, čim, v. a. perf, met
Čen, bemerfen, osservare.
Obličiti, ib, v. a. perf. bemer:
fen, gemahr werden, scor-
re; aufitreiben, ugnere,
Sistendere: u XX. 70. iibers
gieben, verdunfFeln, coprire,
oseurare,
Obliepiti, pi, v. a. perf. um.
Hlebeh, appiccare intorno;
— se; v. re. perf. ftdy fthmiru
ten, dellettarsi. “(1
Gbijubiri, bim, v. a: perki livo
* savimnen; iacomminolar ad
amaro.
Obiusk, 'a; m; Bogar, atvei 0
Obnoćiti,.im, zu n. perf von
?
> Det .Radjt. erreicdt vwerdi
. esser sorpreso dalla not,
Go; obla; o_ddj. vidi .obal;) -
Osrati, oberem, u V. 199. to
što početi, anheben, coin
sunotare. \
Obsieniti, nim, v. a, perf. bes
idatten, gtittar ombra; tdius
(ben, fer illusione, | '
Obsiesti, siedem , v. a. poerfi__'
belageyu, assediare; (koga
vrag) befeffen werden, irdos
moniare, invadere.- i
Obšešarati, ram, v. a. imp.
umrrallen, tener strčito e0-
gli artigli. > m
Obama, e, /: Ringmauer, muro
d* intvrno. > ,
O&i, odjem, v. a. pšrf. vi
* obiti, obići; — se (česd),
. meiben, Keben, tafien, ča-
sdiare, guardarsi. - &
Odar, dra, m. Belt, letto,
Odarvati se, vem se, v., parf)
ficgen auf der, Pefenjive,
vincere difendendost.
Oder, a, m, balje Odra, e f5
rieka izviruća u Moravii;
teče kroz Sleziu, Branibor l
Pomoraniu u more'baltičko,
.:Dber, Odera.' '\
Odharvati se, vem: še, v. 2,
perf. vidi odarvati se,
Qdi,
Odi»,
adv. vidi ovdie
> Odkli,
f
Odirati—Odristi — 54 — Odsinj—Okoditi
Ddirati, rem, v, a. -imp. plin: | Odsinj, a, m. grad u Arbani
“ dern, saccheggiare,
Odisgara, adv. von. oben, di
50, ra. . *
. P
. Odk:da, adv. (eit wann? da
uan -— , conj. po ta-
lianskom jeziku miesto: kada,
= pokle, buduć da, ba, nad:
dem, da ch, poich& VIlIL
adv. zaamenuje ta-
\ kodjer_ odkad, od-
. kako, feitBem, daccke, V, 9.
Odkrivati se, an 'se, v. n.
imp. XI. 208. fi zeigen,
mostrarsi,
Odmaći, aknem,
Odmaknuti nem,
v. a. perf,
entferngn,
allontanare; — se, v. n. čić
entfernen, allontanarsi,
doetoik, a, m. Reteli, rubel-
le; Renegat, %poftat, ein
Žbtrdnmger, apostdta.
Odmieniti, nim, v. u. perf. ab:
(dfjen, cambiare.
Odocniti, nim, v, n. perf: fydt
werden, divenire, esser tar-
di ; vwerfpdten, ritarđarsi.
Odor, a, m. Beute, spoglia.
Odriešiti, šim, v. a. perf. bs
lafen, staccare; slegare,
Odrieti, drem, derem, “.-a.
per/. plandern, saccheg-
&are,
Odrieti, odriem i odrem, v. a;
perf. ausjiehen, spogliare. >
na moru jadranskom. Dub
cigno, Dulcigno. — -
Jsvudiere, adv. von ofies
Seiten, da tutte le parti.
Odtle, adv. von da, da qui,
Odtole, adv. vidi odtle.
Odvarći, varžem, v. a. paf.
permerfen, wegwerfen, ri
Seitare, gettare) — %, v.
n, perf. abtriinnig werteg,
apostatarsi,
Odvarnuti, nem, v, a. perf.
ahmwenden, allontanare, di-
stornare; zuri gebehn, ter-
od: reće dv. zu viel, tr
veće, adv. , e
Odviet, a, m. Antwort ri
sposta. ,
Ogarljaj, a, m. Đalstette, Balte
banb, ,collana.
Oglav, a, m. oglav, i, f. $jalfe
(ef, capesštro, cavezza,
Ogo'iui, lim, v. a. perf. nest
maden, far nudo, ignudo;
Jig. berquben, privare, spe-
gliare.
Ogranjivati, vam, v. a imp.
, Erfdtinen, apparire, com-
parire.
Ogranuti, nem, v. a. perf. vidi
ogranjivati. '
Ogreznuti, nem, v. n. paf.
verfinfen, approfondarti,
Ohoditi se, dim, se, v. a. imp-
ičeas, koga), meiben, emi
dem ZBege gebeu, dh ia
b
|
Okesiti—Oplesti — 55: — > Oprava— Osman
Šdt nehmeu, soki/are, guar-
arsi,
Okesiti, sim, v. a. perf: (zube)
Bdie Jdhne fletfhen, digri-
gnare i denti, ringhiare,
\Oklapati, pam. v. a. imp. um»
. — geben, umfangen, cingere,
op,a, m. , Panzer, Ki
Oklopje, a, n.' ra$, corasza.
Ukoliš, a, m. RNunde, vircon-
erenza.
Okošt, a, o, adj. hager, scarno.
impo, a, m. danas Laha,
bardo na medjašu od Ma-
ćedonie i Tesalie k moru
garčkomu; svet Muzam i dir-
žan za prebivalište bogovah.
Dlympo$, Olimpo.
Omarknuti, nem, v. a. perf.
som Dunfel erreidt werden,
esser raggiunto dalle te-
nebre.
, Omarsiti, sim, v. a. perf. je-
manden ju Foften geben,
dar ad assaggiare; — se,
* tna što) foften, assaggiare.
Omastiti, stim, v. a. perf. (dr:
ben, žignere.
Opirati se, rim se, rem se, v.
n. imp, takodjer fih lBen,
ftammen, appoggiarsi.
Oplakati, lačem, v. a, perf..
abmwaf(den,abidbmwemmen, la -
vare, bemeinen, piangere.
Oplesti, letem, v, a. perf: (led): 1 .
5 ' A mE sta ovom. o životu i diehh
fen, Sreccigre,. imtrecctare ;
U
Pod
— se, v. a. perf. fig. ih
wohin winten, avvolgersi.
Oprava, e,/. Berridtung, fun-
žione
Orao, orla, m. Adler, aquila.
Orfeo, a, m. piesnik starih
vriemenah, glasovit veomi,
predšastnik_Omerov,' Dre ,
pheus, Orfeo.
Orhan, a, m. Car turski, sin
Otmanov; uzišavši na vla
danja g. 1326, metna_ poda
se Natoliu i varže prestolje
svoje iz Jenišera u Brusu.
Umrič g. 1359.
Oriti, rim, v. a. imp. fdhmete
. tern, far rimbombare; — sc,
v. a imp. (bmettern, rim-
bembare ; (tirzen, rovesciarsi,
precipitarsi.
Osa, e, f. VII 51. gora viso-
ika u Tesalii, veoma pro-
slavljena u starih piesnikah.: >
Oslušati, šam, v, d. perf: duš»
hbren, ascoltare, sentir tutto.
Oslašati, šam, v. a. imp. vidi
oslašati.
Osman, a, m. I. vidi Otman.
Osman, a, m II. sian Ahmeta
“I. cara otmanskogi, rodjen
na 4. studenoga god. 1604;
onaj je isti, o kojem je sla-
nu ova pissan izpievao
svietli naš QGuodulić ; s česa
nam budi dopušteno probe-
siedit: malo obširnić na mie-
'
(. istoga nesriećnika, — Nakon | . žiuseia od grada Orida, har-
| smarti Muhameda II. 422. barin bez izkustva, i famatik
\ | prosiaca 1609) vd anostat- |: oboli misleć, da osim sub
ša dva njegova sina Ahmeta | , tana neigia na zemlji glova-
Žž Mastafe, po pravu. starit+ ra, i da ostali svi j
: šinstya. uzidja nar vjadaoje i|::; po: jedinoj njegovoj miles
> tupsko: sia starii Abaeet I., || i koalenju.
. Roi na 22. studenoga . 1617.
restavivši se i tiskon. sebe
Mustefa brata i niekolika si)
. poveh (ad kojih biaše waj-
.; starii naš Osman) u ditotu
, ostavivši, zemarsi. otmansku |
; Gatklinu u teška nezgode,
Mustafa, trinaest godinaki od
*: Qemana starii» budući, pe
pravu stagitšisstva na *
anje uzdigadt, redi ludosti
g: SVAjA i nepodobnosti za vla- ,
dat sam sobom onako pro- '
. Saranu caretinu (5 česa bit
- .še uwiljen predat sve utde
m odstta materi svojo),
bg vgoma , oboloj), bi Da
. “S veljače 1618 .s prestolja
;. ma jedanput, od svoga divar
: na skinit i opet u parvaš-
nji svoj kavez (sobujzatver
rcn,,a uzvišen miesto njega
. Osman II. mlodić od n&
piunih četarnaest godištah.
. U ui godine svoga smla-
danje: potuče se Osman više
, putab- s Poljači s railiđitom
*. drigćom, Umatši seliki ve-
- sir Alispeša, bi stavljen: na
: mšesto !njagavo Arbanasia
. Navaršajući Osman sedam-
..naesto lieto, poče malć
“malo otimat se _uzdi svak
vezirah 1 u poslu svojom #6
volom služiti. Premda biaše
bojevit i viešt na oružju, se-
ljubljahu ga vojnici rad la-
Rt a stacovnici cadi-
"gradski negleđahu ga li
, žar bieše obika obilasit nošja
ulice gradske i uhodit zaba-
“a trske, Budući upro za
.rdtit se opet s Poljekom,
-“Sznatica u poljani od Dend-
' poće carske tugove (repove
onjske):u početak misesta
svibnja 1621, a dvie nedis-
lje izze 2 se s voj-
mekeo deset danih patader
nakon deset dana
“šavši, i tu Trugih desetih
:danah odmosivši se, uprisii
"& Janjičari preko J
“i Balkana, premda preko
ovoga s velikom težk :
* a zalim Dobručom u
' Imiesto na rijeci Dunavu, uio-
koliko miljek od jah s
: vodu. U Bogdaoskoj, u mie
sta Tatarana, pristopik sje
maa sa svojom. vojshem 'be-
.glerbeg diarkekirski, Dilaver,
-:&-uz avetkovine bajrama bezi
+
TK
=.
t
'eđ Ahiske i Daostera (Sili-
.strie), vojvoda 'bogdanski i
vezir haračara. prekopskoga
Džaniheka. Vojeroda vlaški,
*smebadadi pristojao' uredio
-» dranmgovih, a i onako
*i nji, da priateljajed Poljakom,
.
DI
ta.
po
N+
+"
s
2,
I
»
Krima. U“
, o čujna 1624) početoj u šumi
x a
ibi «snimljen i: utamničen , a
miesta njegovo podieljeno po
drugiput sakletom' nepkla- '
teja: pokačkom' Stiepanu
Tomi. Pod kraj kolovoza
1821. .istojaše sultan blizu
grada MHotim, Hadkiević pk
sa Uvanaest tisućsh biaše
ntaboren sa vodi Niestru, a
kraljević Vladislav sa šest-
deset tisućah: vojnikah: ob+
kopan kod grada Knmesice.
Vojska otmanska ohkoli ta-
bor.poljački pa Njestru sa ,
avi ,stga ah ; na obali Nie-
tra.potoka stajaše begleher
diasbekirski Dilave psa:
ega baeglerbezi od
Natolie,
Karamanis i Sixpsa, za ujimi *
janjičari, .za..ovimi u :sarcu .
ske spahie, oatim vojske
Damaska i Alepa, mu-
teferike i komorski .poslie
ib vojvoda bogdanski, a
t
do šume Tatarhan od
rvoj zavadi (8.
Kam
—_57—
beglerbeg ed Bosne,
1 vojvodi bogdanskomu bi
4
,
1
."
4
.
t
ljačku, odrič i
naručeno, da premosti Nie-
ster.: Medjate biaše pirvi
juriš, učinjen na. tabor na
oNiestru,* sriećan. za. Turke,
jer zarobivši dvanaest veli-
kih topovah, i tridese;i dva .
mala a dva velika stega, po-
biše više od tisuću Poljakah. ,
Kantemir Mirza, nogajski po-
glavica, po zapoviedi Osma-
novoj usarnu u zemlju po-
popali što
mu dodje do rukuki i ođve-
dć odatle dvie tisuće poljač-
kih stanovnikah u robstvo.
Drugi nastup uzb.še Poljaci
dobro poticanim velikim og-
njem (topovstvom), a nebia-
še od. veće hasne .ni. tretji,
remđa bieha uzjahali svi-
Lolici beglerbeži, i premda
Tggandžia_ Ali-paša s onu
stranu vođe bez prestanka
anj iz topovah sipaše, Naj-
fesiji juriš biaše četvarui (na
14. rujna), kojim Osman na-
sarna glavom na. stojeći
upravo naprema njemu ta-
bor kozački. Ta dopada Tur-
ke, nceizmierna šteta. Mnogo
tisućah njihovih po. izbor
junakah izgibć, a medju ini-
mi i Muhameđ-paša Kara-
kaš, beglerbeg budimski, koi
ou nađvećerje žalostnoga toga
Osman
dena s vojskom .svojom u
tabor carski došavši, bi na- '
valice :od velikoga vesira .
Huseina bez. svake podpore
poslst u najljutji oganj.
Nehbteći Osman za tađa
| pedepsat jače velikoga ve-
zira Huseina porad poginutja
Karakaševa, skid& ga samo
š njegove časti, i dada ju
beglerbegu diarbekirskomu
Dilaveru (na _ 1%. rujna), a
ostavi Huseina na časti dru-
goga svoga vezira i zapovie-
di mu, da podjč preko po-
toka, i tamo da zapovieda
jedan dio vojske suprot Po-
jaku, što on, kako bi pre
mošten Niester, odmah i
učini. Jasuf-paša bi učinjen
beglerbegom od Erzeruma,
a Sulejman od Diarbekira.
Baki-paša. postadč tefteda-
rom. Na 33. rujna mieseca
udariše Poljaci obnoć na
.; Huseima, i tu bi ranjen To-
andžia Ali-paša i beg od
Ž lie, utradan učiniše Tur-
ci na Poljake peto obćenito
nasšrnutje, ali janjičari ne-
htiedoše, da ga podupiru.
Još jedanput udari Turčin
.na Poljaka, i boj trajaše od
jutra đ
. izručenom štelom turskom.
Odmičući u to rujan, učini-
še oba nepriatelja niekoje
/
o markle noći sa ne- i
-— 58 —
Osman
. Blanke od mira na
članakah cara Sulejmasa, i
počeše spremat se na _dvo-'
rove. Pišu karstjani, da je
tega rata izginulo osamie-
set tisućah Turakah, a sto
. sto tisuća
fisućah konjah; a Tarci ma-
prot pišu, da je ta pogi
pasah t.j. ne-
viernikah Kaurah; ali je
mnogo istini spodobnie,
lažu Turci, nego li karvijani.
Jer premda muče o svojem
gubitki, jadikuju ništanema-
nje nad nepriateljstvom iz-
:medju Huseina i Karakaša,
i izmedju Tatsrhane i Kan-
temira, a najveće nad nei-
miernim neznanstvom i na-
dutoj preuzetnosti kizlar-age
Sulejmana; kao nad poglavi-
timi uzroci sve nesrieće toga
zaratjenja.
Puem stigoše "Osmam
glasovi, da mu je najmilia
njegova sultania, rodom Ra-
. škinja, veomi liepa, đoniela
na sviet parvorodjenoga sina,
s kojim nakon šest vnedieljah
u Drienopolje na susriet sal-
tanu došavši, bi na zapovied
garevu od svih vćzirah sve-
čana dočekana.
Stgnavši Osman okd &
Ca-
lovine mieseca siečnja (
“u parvostolni grad svoj
origrad, i ta na daa godomi
u
svetca Muhameda s velikom
sveikovinom i trostrukom
razsvietom grada dočekan
budući, učini velike promie-
ne u služibab daržavnih i
beglerbeglucih. Stupovi ta-
dašnjega gosvodovanja bia-
hu: veliki vezir Harvat Di-
laver-paša, kojega slava boj-
na: bieše se, osvietlala_po-
sliednjega persianskaga rata,
i koi premda mniaše, da je
sultan gospodar svietu, bia-
še ništanemanje čoviek 0o-
zbiljan, mieran i razuman;
kapudan-paša Jermenin Ha-
lil-paša niekadašnji veliki ve-
zir; teftedar Baki-paša ; ni-
šandži paša Mustafa-paša; aga
janjičarski Ali aga; muftia
Esad-efendia; a nada sve
vladahu u istom haremu dva
slavna čovieka, jedno samo-
voljni naduti nagli hodža
. Osmanov Omer-efendia, a
: drugo ponosita nevieža i bar-
*:barin
izlar aga Sulejman,
naputnik rata suprot pselu
poljačkomu kralju.
Od povraika svoga u Ca-
rigrad zamieraše se Osman
Rerazymom svojim narodu
sve većma i većma, obila-
aeći obnoć često samodrug
ili samotret ulice gradske i
karčme, kao stražnik noćni.
Vino i duhan bi oštro zabra-
Osmana Gundulićeva Riešnik.
\
njen, i-skupoća hrane u Ca-
rigradu, moiahu stanovnici,
da izvire samo iz lakomosti
Osmanove. Jedarku vojske,
janjičare i spahie biaše od-
tudjio Osman od sebe, nie-
što lakomosti, niešto uko-
rom: onih s toga, što pod *
izlikom, da će ih obdarit,
bieše ih na oružju viežbao
(muštro) pod gradom .Hoti-
mom, a nedao više neg šva-
komu po pol piastra ;'a dru-
gih zato, što ih biaše jako
ukorio vrštjajući se iz boja,
u kojem. pogibe budimski
Karakaš. Vrativši se kući,
objavi vojnici svoju nezado-
voljnost š njezinom hrabro-
sti ukaz«nom prošastog ruj-
na, i učini pobacat niekoli-
ko pijančujućih janjičarah u
more', a nieioliko pijanih
gradjunah prikovat na galie.
Budući mu poginu6 od puš-
ke sin _parvorodjeni, za na-
domiestit štetu, nakani se
oženit na jedanput za tri
žene, dli ne kako pripisuje
zakon, od roda“ polištena, i
bitja robskoga, nego saproti
svakoj politici turskoj 1 do-
tadašnjemu običaju, za žene
roda svietla i gospodićea.
Ter tako se sdruhi s_ kćeri
Pertet-pašinom i muftie E-
sad-efenilie, Nu nada sve
19.
.“ Osman _. “=
PA
pobuni shrča: turska volja
sultanova, kojom odredi još
toga premalietja otić glavom
. u Siriu da upokori opet od-
metvoga jur od veće godi-
nah Fahređina druzkoga emi-
rina, kojemu u pomoć bieše
rincip Filiberto opremio u
E engli (Mesinij građu šest-
deset galiah i šest galjunah.
Zapoviedivši dakle vehkomu
veziru, kapudan-paši i tef- .
terdaru, da spreme do po-
lovine travnja mieseea za taj
put sto galiah, proglasi, da
a će sultan putovat na za-
viet u rodni grad prprokov
Meku...
Dilaver i Esad gledahu na
svaki način, da odvrate Oz-
> mana od nestiećnoga puto-
vanja u Meku: ali hodža i
Kizlar-aga uništiše sve nji-
hove svičte prišaptauvši Os-
manu, da su najamnici egi-
. patski mnogo bolja vojska
nego janjičari, i da se trulo
sarce turske vojske, — ja-
jičari i spahie, —- imaše
obnoit novimi četami egi-
atskih i:sirskih vojničarah.
toj ga namieri, još već-
ma utvardi tumačenje zlo-
kobnoga sna, tć zasieče upra-
vo putovat. To biahueuzroci,
Žalostne Osmanove smarti,
koja se u istom 'dielu po-
BO —
Osoban—Osa
tanko opisoje, te nam se čim
suvišno ponavljati prozom
ono isto, što piesma liepše
kaže. —
Malo nakon smartti Os-
manove bi zadavljen u tam-
nici Korevski po zapovisti
Mere-Huseina, velikoga ve-
. zira, koi mniaše,: kad njega
nestane, da će se lakše mir
sklopit s Poljakom. Nu sva-
kako nebi mir učinjen do
18. veljače 1623, gdie Krt-
stofor knez Sborovski_ ugo-
vori s vrali turskimi, na te-
melju mira: s carem SL
manom, devetnaest člana
od kojih najglavnii biaha, da
se imadu dadržat u miru kako
Kozaci tako“i Tatari; dase
šteta učinjena naknadi ; i đa
se izmiene sužnji s obis
strane.
Osoban, bna, o, adj. perifšu-
li, versonale;. bejombet,
maš fir ib if, separab,
ch* &' per sc.
Osoban, bna, o, adj takodjer
tigen, proprio. T4.
Osobit, a, o; adj. takodjer cis
gen, proprio. VII. 12. XX
118.
Osa, e, E bardo u zemlji girš-
koj, danaske Kisav; vele,
kad se biehu digli gorostasi
suprot bogovom, da ;
ostalimi biehu i- ova gore
Ostarljat— Otražak — — 61 — Otrunuti— Pametan 2
nabacili varhu drugih, za moć
lašnje dopriet do nebasah.
Oga, Ossa.
-«Ostanljat, a, o, adj. (datf zu:
cipikt, appuntato.
oŠinai, sem, v. m. perf. talt
merden, divenir freddo.
Osi, ih, f. "pl. Dreijađ (de6
Siibers), triđente, fiocina
da pescare.
Osuda, e, f. Berhingnifi, de-
štino, “
Osviet, a, m. %Ynbrud), lo spun-
đare
Oš6, šla, o, part, od oći.
Orman, a, m. sin_ Ertogrulov,
(počč tladat oko g. 1300.,
k umrič g, 1325.) biaše parvi
car turski, i po njem se ca-
“ revina ona nazva otmanskom.
Nieki ga pišča 1 Osman, na-
kon sebe ostavi na vladanju
noropodignute carevine svo-
je sina Orhana.
Otmanović, a, m. svaki tko
izlazi od koliena Otmana
parvoga cara turskoga,
Otražak, ika, m. Nad&fomm:
lina, discendente.
Otražak. ika, m. takodjer što
ostatak, Meberbleibfel, avan-
zo; »Mogorkinja_ robi do
otražka leške puke« XIII.
13., die SRongolin entfiihre
die Dolen biš auf den (cg:
teh Heberreit in die Knedit:
frhaćt, ia Mogolese riupisec
'Ovudi,
i Počacchi che non vene resti
il vestipio.
Otruniti, nim, v. a. peti he
rabidutteln, scuotere.
Ovudar, | adv. [hier — ipeg,
\ Dier — herumi, per
guesti luaghi, per di qud.
Ozdal, . |
adv. unittr, abbasso.
Ozda,
Ozlediti, dim, v. a, perf. dt»
ger maden (3. B. die Muu»
06), far duolere pix la piaga.
Ozlobiti, , bim, v, a. perf. bt:
Oznožiti, ( (idigen, bemađela,
nuocere, macchiare. '
Ožica, e, f. offel, oseohiajo.
P.
Pac, a, m. Stiepau; veliki kan-
celjer kraljestva poljskoga,
i glava od litvanske čete u '
vriemč rata Osmanova s Po-
ljakom, XI..55. '
Paček, comj. stelmehpr, (ogar,
anai.
Pafo, e, m. građ na otoku Ui-
pru: Paphas, efo.
Pahiati, hem, v. a. imp. blafen,
soffiare. Z
Paka, conj. dbann, nadher, pot.
Palkošić, a, m. vidi Ivan Pal-
košić. 2
Pamet, i f. Gebidtni$, memo-
ria; Berftano, Bernunft,
mentc, intelletto. .
Pameian, tna, o, adj. verniinftšg,
prudente.
PA
19%
Pametar—Parid — 62 — > Pariti—Počiti
Pametar, a, m. ciner der fi
erinnern fann, uomo che si
ricorda. '
Panjiti se, vjim se, v. n. imp.
erđtarren, irrigidire. -
Parid, a, m. u starih
cah sio Priamov i Ekubin.
Živući u dietinsko svoje doba
na gori Idi, bliza otčinskoga
svoga grada 'Iroje, medju
inimi pastiri, po volji Jupi-
terovoj imaše dosudit jabuku
od nesloge, va kojoj biaše
upishno * »najliepioja jednoj
/ o
boginjab, t. j. Šunoni,,
Paladi ili /eneri, kako mu
se koja najliepša od one tri
vidjaše. Dosudivši tu jabuku
Veneri, bogioji od lepote,
uvriedi ostale dvie smarino,
a ova mu obeća za uzdarje
preliepu Jelenu, ženu Mene-
laja [ralja od Micenah u
Garčkoj, koju nesmotreni
mladić ugrabio i u Troju
svojoj kući zbilja poveo bu-
dući, bi nečestit uzrok pla-
menoga ofoga rata, kojim
zazsarčen Menelaj i sva osta-
la Grecia, za osveti taj pri- ,
kor udari na trojausku kra
> ljevinu, i ko: paka nakon
vujevanja od deset godištah
* Svarši s cielovilim raspom
gorio A trojanskoga gra-
"da. Mari, Paride,
ričala- ,
Parliti, lim, v. a, imp. breg:
nen, bruciare. N
Parnaso, a, m. danas Liskura,
bardo u zemlji garčkoj;
niegda veoma glasovito i,
kakono pričahu, stan mu
zah. Parnaffuš, Parnasso.
Paro, a, m. otok u moru gšrč-
kom ,_ glasovit gospodskim
mramorom. Varos, Paro.
Parsnuti, nem, v. a. puf.
(pri&en, sprizzare, sbruf-
Jfare. ! '
Paršati, šim, v. m. imp. (ist:
tern, svolazzare.
Paršeć, a, e, adj. .(latterm,
flatterhaft, volubile,
Paršiti, šim, v. a. imp. vili
paršati.
Paržina, e, f. Sand, arena.
Pastorak, rka, m. Gticffshu,
. figliastro.
Paša, €, m. čast u Turakab,
Majda, pasci& .
Patiti, tim, v, a. imp. [ciden,
ertragen, patire.
Pazduh, a, m. bolje. pastuh, šeo
vidi.
Peča, e, f. Gtiiđ, pezze.
Pečal, i, /. Kummer, «ffanne.
Pečaliti se, lim, se, vw, m. imap.
fib betriben, affannarsi.
Pećiti, čim, v. a. per/. beifen
(von Der. Šblame, tem
Sforpion 10.), mordere (det-
to di serpe, scerpione es.)
Pedepsati—Piega — 63 — Pienez—-Plakati
Pedepsati, šem, v. a. imp.
Xx. 28. vidi . pedepsati ,
sam. '
Pela, e, f. u staro doba grad
glasovit u Maćedonii, rodno
miesto Aleksandra velikoga
i otca mu Pilipa ; danas stoji
na onom miestu Jenidže-
Vardar; nedaleko odatle
utieče u more rieka_ Vardar,
Della, Pella.
Pelio, a, m. danas mavrovun-
ske. gote na krajini današnje
* Grecie, gdie medjaši s Tur-
skom.
vite s.toga, što pričahu sta.
ri, da, kad se niegda biđhu
podigli gorostasi suprot bo-
govom, za dopriet lašnje do
nebesah, biehu navalili bar-
do Pelio na drugo, koje se
zvaše tadar Osa, a
* dino. .
Pernica, e, /. BeDerbett, col-
trice. *.
Persia, e, g zemlja n Azii.
Merfien, Persia.
Pertev-paša, e, m, tast Osma-
mov..
Peset, num. .miesto petdeset,
fanfjig, cinguanta.
Peti, pnem, v. a. imp. vidi
penjati.
Pića, e, f. Mahrung, cibo. >
Piega, e, Sleđen, maochia.
iegda biahu glaso-
anas
. Kisav. IBelion, Pelin. +.
Perivoj, a, m! Žuftgarten, giar--
Pienez, a, m. Miinje, mo-.
neta.
Pištati, tam, | v. n. imp. bes
Pištiti tim, | rausidiefen
(das WBaffer, Blut 2),
sehizzare, zampillare, sgor-
gare con impćto.
Pitan, tona, o, adj.
coltivato.
Pitom, a, o, adj. zahm, addo-
mesticato; (zemlja) bearbei.
.tet, coltivato,
Pištati, štim, v. n. iump. (prus
deln, spruzzare.
Pjasto, a, m po priečanju do-
godopisacah težak poljački,
. okolo polovine IX. stolietja
na vladanje one kraljevine
uzdignut. Od njegova imena
““zvahu se Pjasti svi domaći
kralji u Poljskoj.
Plačan, čna, o, adj. weinenb,
piangente ; beweinen6wir»
Dig, lamentevole.
Plah, a, o, adj. unbejtindig,
volubile ; unbefonnen, raid,
spensierato, rapido.
bearbeitet,
Plah6 adv. rafh, da spensie-
rato. .
Plahoća, e, f. Rafdheit, ra-
pidita.
Plahos, sti, f. vidi plahoća.
Plahos, sti, f. Hebermuth, ar-
. roganmza.
Plakati, plačem, v. a. imp,
meinen, bemeinen, piange-
re; (bvemmen, dilavare.
LI
S
po
Piqadite —Pobiti .— 64 — Poboj- Podolje
* Plandište, a, n. cin Ort, mo
S
. Pobiti, ijem, v. a. perf. total:
man uber die Mittagshige
mit dem Biebe ciufehrt,
luogo dove si ritirano i pa-
stori. cogli animali per sot-
trarsi at calori del mezzo-
giorno.
Planiva, e, /. %Ipe, alpo.
Planina stara, vidi stara pla-
nina,
Platna, a, a, Leinward, tela;
MNingmauer, muraglia. >
Plav, i, f. Gahrjeug, naviglio ;
(of, zatta.
Plav, a, o, adj. blond, biondo.
Plemenik, a, m. vidi plemić.
Plesati, šem, v. a. impr Bam:
pfen, calpestare.
.Pliu, lijem,.w. an. imp. vidi
ploviti.
Plov, a, m. daš Edmimmen,
nuoto; plovom, fdwimmenbd, '
Plovdin, a, m, grad a Ramelii
* "ma risci Marici, Philippopos
“
e
tiš, Fllšppopoli.
Ploviti, vem, v. a. ip. idhwims
men, nuotare, galleggiare.
Pobien, a, 0, ) adj. er(dla:
Pobijeu, a, o, ) gen, uoctso,
Pobjen, a, o, morto.
(dblagen, niedermađen, am-
. maazre, sconfiggere; u IX.
168, befe&en, velegen, guar-
Rire, fornire..
Reboj, a, m, Riederlage, scva-
jiua; Sdladt, bataglia.
Pod, a, m. "Boden, Sugboden,
pavimento; ŠStođčmrrt, pi-.
ano, .
Podart, a, o, adj. gezudt, ber:
aušgejogen, streito ; (uzdab)
Qušgeitolien, čraito.
Podgorje, a, n. ein Gtridh faze
Bes o unterbalob der Berge,
paese «sottomontano; ima 1
miestah, koja se zovu tako.
Podhibag, bno, o, adj. beim:
tuđifsh, malizioso, malgno.
Podhiban, bna, a, adj. tako-
djer interliftig, tolik, do-
Podirati, rem, v, a. imp. (sa-
blju) ziehen, studen, strigne-
re; (uzdahe) -ausftogcu,
trarre.
Podkupiu, pim, v. a. :
fammeln unter einen Ort,
racaoglier soto... .
Podliesje, a, n. XI. 59. miesto
ili krajina miegda poljačka,
nu koja, nemogoh sazasti.
Marković veli, da je kneše-
vina banovine litvanske.
. Oloso, falso,
Podoban, baa, 0 adj. fahig.
capace ; ziemlid), decenta.
Podobati, ba, v. imper.
Podobati se, ba se i imao. 2)
(hiđen, grjiemen, esser coa-
veniente, convenire.
Podolija, €, f: ) pokrajisa
Podolje, a, n, ) niegda pe-
| Podrieti- Pogedjati — 65 — Pogšrditi—Polag
bačka, danas ruska, iamedju
olhisie, Kiova, Kersona,
Besarabie i Galicie,. nedale-
: ko od grada Hotima, ravna
i veomi plodna. odolien,
Podriet, i, /. Scidledt, stirpe,
' razza.
Podrićt, a, o, adj. vidi po-
dart, a, o. ,
Bodrist, t, f. Uriprung, Ser:
funft, origine ; Befdbledt,
.stirpe.
Podrieti, drem, v. a.perf. vidi
podirati.
Podstup, a, m. Blofabde, bloc-
catura, blocco.
Podunavje, a, n. zemlje slo-
vinske i kravlaške, oko Du-
nava, die Donaulinder, pae-
si illirici e valacchi per i
.quali scorre i Danubiov.
Podunavka, e, /. Xnmwohnerin
der. Douau, donna nativa
de? pacsi del Danubio. Tako
zove Guodulić Krunoslava,
jer biaše kći vojvodinje ka-
rabogdanske. :
Pogadjati, djam, 'v. a. imp.
tređen, toccare; (komu) nach)
dem ŽBillen_thuu, far a gra-
do; gccordiren, accordare;
— se, v.n. fi) vertragen,
aceordarsi , hanbefn, unter.
balbein, einen Bertrag ma
den, far P acoordo.
Pogarditi; im, v. a. per/. be
fhimpfen, oltraggiare ; pere
adjten, disprezsare.
Pogovor, a, 74. nu pogovoz ovo
nije,« XVII. 112. id ermdčhs
ne e$ nidt Dešimegen, um
bavon zu ipreden, non lo
rammento per vanitarmene,
per rinfarcciartelo.
Pogovor, a, m. Befpredung,
discorso,
Pogreban, bna, 0, adj. Šrab«,
egrdbni$: , di sepolcro, di
. sdpoltura.
Pogrešpan, a, o, vidi pogrieš-
- pan.
Pogriešpan, a, o, adj. runje»
[ig, rugoso, grinžoso.
Pohod, a, m. Dingang, anda-
ta; Bejud, visita. :
Pojata, e, f. Stall, stalla.
Pokli, | conj. da, nadem,
Poklie, | poichč; — adv. jet,
dopoche.
Poklicati, čem, v. a. perf. Us
fen, gridare. '
Poklon, a, m. SBerbeugung,
inchino; Unbetung, udera-
zione; SBeicdenf, dono; Ber» |
ehrung, venerazione. '
Pokonji, a, e, adj. emdlić, fi-
nale.
Polača, e, f. vidi. palača,
Polag, praep. med, sevondo ;
neben, sccanio,
Pološje—Pompeo
- |
Pološje, a, n. XI. 59. Py Mar-
koviću kneževina bš&šnovine
Litvanske. ,
Potuvieran, rna, o, adj. Tebe:
rifdh, eretico.
Poman, tana, o, adj. adtfam,
“>. attento. “
.Pomasš ,
guento.
Pomiliti, im, v. a. perf. vidi
“X pomilovati.
sti, /.. Salbe, un-
Pomilovati, lujem, takodjer bes
(cdhenfen, gratificare. |
Pomoja, e, f. ždtjamfeit, az-
terižione, cura.
Pomno, adv. adtfam, attenta-
mente.
Pomorac, rra, m, Seemann,
marinajo.
Pomoranac, nca, m. eimer auš |
Pommern, uno di Pome-.
rania. '
Pompej, a, m. nadimenom
Pompeo, pea, « veliki, sin
. Pompeja Strabona i Luci-
liin, od roda plemenita, ro-
djen 106 godištah prie Isu-
sa; bieše se naučio zanat
vojnički uz otca svoga, i
poslavši konsulom rimskim
povratio je vlast tribunsku,
izkoriepio gusare, nadkrilio
bojnom sriećom Tigrana i
Mitiuidata, probio dobitan u
Mediu, Arbaniu i Iberiu,
podvargo Kolke, Ateje i Ži-
dove, i vrativši se kući, uni-
\
— 66 — Pomraka-—Poplesati
šo u Rim s velikom gizdom
svetkujući slavodobitje svoje
za tri dana uzastopce, i met-
nuo u blagajnicu javnu od
* pliena svoga toliko novacah,
Koliko do tada nijedan ini
rimski vojevoda. N u badeć
tom slavom probudio nena-
vist u Juliu Cesaru, taste
svome po ženi Julii, nakon
niekoliko godištah udariše
jedan na drugoga s vojskom, -
i susrietnuvši se (g. 48. prie
Isusa) u polju farsaljskom
(vidi Farsalja) nadharva Ce-
sar Pompeja, koi budući
uteko u Egipat, bi "na zapo-
vied Ptolomeja, kralja egi-
patskoga a muša Kleopatri-
na, s glavom razstavljen.
Pomraka, e, f. Berfinfterung,
eclissi,
Ponaglavu, adv. qušbriđiie,
espressamente.
Ponase, adv. filr fi), per se
st€ss0.
Panikniut, a, o, adj. ber die
2ugen an den Boden bef:
tet, sguarda abbassato.
Poniknuti, nem, v. zn. perf.
Die Xugen an den Bodez >
heften, abbassar lo sguarda.
Poplaha, e, /: ba# Eridiređen,
spavento. .
Poplesati, šen, v. a. £
famme nftampfen, poč a
Po put-—Potarašiti — 67 — Potešiti—Posleđiti
.Po put, praep. wie, 4Iš wie,
come, in foggia di.
Pored, adv. takodjer neben:
cinander, fianco a fianco.
XIX. 231.; nađeinander,
un dopo U altro.
Pored, praep. neben, accanto;
“obično s genitivom, a u Gun-'
dulića i s inštrumentalom,
Vidi Os. VIII. 92. adv. upa-
red, zufummen, assieme,
= Pospieh, a, m. (ife, fretta.
Pospieha, e, f. vidi pospieh,
Posvetjenje, a, n. Deifigma.
duna, santificazione ; Dpfer,
das Dpferh, sacrifizio, sa-
crificazione ; ŽBibmung , con-
secrazione, .
Posvudiere, adv. iiberali, dap-
pertutto. '
Pošastje, a, ni. vidi pobod.
Pošet, a, m. Bang cineš Spa»
jlergčnaerš, cuamino d' un
passeggiante.
Poštapiti se, pim se, v. n.
perf. fih ftugen, appog-
&iarsi.
Potaja, €, f Hrimlidfeit, se-
greto.
Potaknuti se, nem še, v. mn.
perf. (tolpern, :inciampare;
fi entidliefen, risolversi.
Potank6, adv. genau, esatta-
mente, accuratamente.
Potarašiti, šim, v. a. perf. zer:
treten, calpestare.
N\
Potešiti se žim, se, v. n. imp.
& perf. ft beeilen, affret-
tarsi. .
Potežiti, žim, v. a. imp. & perf.
cifen maden, far afret-
tare.
Poticati se, čem se, v. n.imp,
V. 49. ftolpern, inciampare,
Potisnuti, nem, v. a. perf. ftofs
fen, spignere; bermerfen,
rigettare ; verjbmdben, vers
adbten, sprezzare; verftoffen,
ribbutarre, ripudiare,
Potišt&, praet. 3. pers, sing.
miesto potisni, viii potisnu-
ti. Osim tišt&, stištč, poti-
šIč i zatišta, nenalazi se dru-.
go ništa od ovoga glagolja.
Potišten,. a, o, adj. takodjer
unterbriiđt, oppresso.
Potlačati, am, v. a. imp. vidi
potlačiti. ,
Potalas, sti, /. ungesziigelte
Sreihet, Uebermuth, libert&
sfrenata, protervia, arro-
ganza.
Potom, adv. takodjer naddem,
dopoche ; fobald, tostocha.
Povelja, e, f; Mandat, man-
. dato; Urfunde, documento.
Povod, a, m. $eitfeil, corda
per menar il cavailo,
Pozabiti, bim, budem, v. a.
perf. vergeffen, dimenticare.
Poslediti, dim, v. a. perf. viđi
ozlediti.
+
Poananje -Preduti — 68 — Prodanji—Prepadsti
Poznanje a, n. XI 21. Gtlen:
nung, ziconesoenza.
Požnjen, a, o, part. od ,pože-
. ti, XII. 83. gejdnitten, zeie-
tuto.
Praća, e, /. Sdbleuder, from-
dola, fromba,
Praga, e, /. inako znatni Prag,
oglaviti grad česke zemlje.
Prag. Praga.
Pram, ( m. Slađen, fioc-'
Pramen, a, \ co; poet. Dgar,
.orine.
Prama, praep. vidi prema.
o Prav, a, o, adj. uniduibig ,
innocente ; sedt, giusto;
wahr, et, vero.
Favili, vim, v. a. imp. eriih:
leu, racontare; (agen, dire.
Pre, riečca, koja se samo u
sastavljenih riečih nalazi, pak
* pred kakovim pristavkom,
znači: zufehr, &roppo, assai,
kao prevelik, ju grof, oder
iehr grof, assai 0: iroppo
grande; a pred glagoljem: ,
ber, ab, oljre, ira, tras (lat.
trans), kao prepisati, abs
(breiben, trascrivere. Drugo
je dakle »pre« a drugo »pri,« *
što vidi.
Prečestit, a, 0, adj. fehr alt:
lih, felicissimo. Uzima se
i kao naslov cara turskoga,
.njegovih pašah itd.
Pršadati, dam, % n, imp. fi)
firdten, aver paura.
Predanji, a, e, adj. sorige, «a
t&riore. '
Prekop, a, zm. turski Orkapia,
grad posadjen na priečbi is-
medju poluotoka krimskoga
i kopna na mćru carnoa a
denašnjoj Rusii; ima sala
jedva do 1000 dušah, a tvar-
. itdjave mu već skoro pesve
opustiede. U doba Gasdu-
lićevo i Osmanovo biaše vas
Krim kakano i dobar dio
bližnjega kopua u šakah Ta-
tarom, kojih još 1 danas
onih stranah dosta imade,
a biaše im tada kan iliti
gospodar niekakav Diane-
bek-giraj, koi, jer platjaše
harač sultanu carigradskosa
i biaše mu daržan služit na
vojsći, nazvan je od Gua-
dulića našega haračarom pre-
kopskim s toga, što po svoj
prilici stolovaše u Krima u
gradu . Prekopa. — Geretsg,
Perecop.
Prekriliti, lim, v. a. perf. &ttr:
flagein, passar a volo,
Prem, adv. wohl, ben.
Prenuti se, nem se, v. n. perf.
aufgefhređt merčen, spa
rirst.
Prepadati, dam, v. a. imp.
idređen, intimidđire, spanri-
re; — #6, v. on fiik (dr
ten, temere,
0 Propaseeii . — 09 — | Prječi— Prikloniti
Prepas, sti, f. Gthređen, Surdt,
timore, paura.
Prepasti, padem, v. a. perf.
vidi prepadati,
Peepoloviti, vim, v. a. perf.
. spalbiren, dimezzare; »kd se
tmina prepolovi,« XIX, 233.
al8 e8 IRitternadt wurde,
allor chč fu la meszanotie.
Preša, e, f. Čile, frežta.
Prešan, šna, 0, adj.
Jrettoloso.
Prešiti, šim, v. n. imp. eilen,
affreitarsi. |
:- Prešuć, adv. cilends, freštolo-
sante.
Preteći, čelh, v. n. perf. im
. Taufen Abertreffen, dberfau.
fen, zuvorfommen, superar
nel corso avanzar correndo,
prevenire. m
Prevratiti, se, tim, se, v. n.
pol. fi vermandeln, mu-
tarsi, cambiarsi.
Prežati, žim, v. a. imp. lanern,
star in agguato, appostare.
Pri, praep. koja n sastavljenju
5. pridavci znači: etmag,
dtemlid , alguanto, qualche
esa, n. p. pridobar, pristar,
itd. etmag gut, etwas alt,
* aipuanto buono. veechia; a
$ glagolji znači: Daju, zu,
be, a, ad, o. p. pripisati,
“gui&reiben, asrivere; pri-
diet, zubringen, apporsare.
2
cilfextig,
. Dakle dobro rasluči ovu
rieč od »pte,« što vidi.
Priečč, adv, jiber, gšher, pit
improvisamente 5 (klimmer,
Pe6819.
Prieči, a, e, adj. ičber, gdher,
piž. improviso; folimmes,
. peggiore; tlirzer, pi breve.
Priek, a 0, adj. jčbe, gdh), im-
proviso, repentino ; (dlimm,
cattivo; furz, breve.
Pri«k0. adv. jah, aah,..alb
improviso, repentinamente ;
ihlimm, arg, male; fury,.
brevsmente. .
Priglasje, a, m. što glas, Rada
rit, nuova, novella:; »glasa
ni priglasja čut mu nije,«
XU. 11., man bort sonihmt
gar nidiš, non si sente di
lui cosa veruna. .
Prigoda, e, f. Gjelegenheit, oc-
“ casione; Gal, Zufull, caso,
gqvventura. X E
Prijati, prija, v. a. perf. mie-
. šti prijeti, prija, nebien,
annehmen, prendere, accet-
tare,
Prikazati, žem, v. a. perf. 00:
ftellen , - rappresentare; €ys
idhlen, raccontare ; (čenfen,
donare. . <. '
Priklon, a, 0, adj. demithig,
, umile ; artig, civile, “
Prikloniti, nim, v. a. perf: beue
gen, berbeugen, pisgare, in-
chinare.
Priklonjati— Primislav
Priklonjati se, njam se, v. n.
imp: fi beugen. piegarsi.
Priklond, adv. Bemithig, umil- ,
mente ; artig, pulitamente.
Priklonstvo, a, n. Demuth,
umilta; Wrtigfeit, pulitezza.
Priklopiti, pim, v. a. parf. ein
Dad, eine Kufe over ein
Deđel ber jemand (tBrzen,
ftarzen, precipitare un tetto
sa qualcheduno, coprirlo d'
un tino, coperchto eco. —
koga težka miso XVII. 191.
gom. fihrveren Gedanfen be» | |
fallen werden, esser assalito
da grave pemsiero. .
Prikor, a, m. Sdmad, Sdjan
de, vergogna, ignominia. |
. Prikoran, rna, o, f(binolih,
(dmadvoll, igrominioso.
Priličiti, čim, v. a. imp, vidi,
.podobati se.
Priličiti, čim, v. a. € n. imp.
.gleidh (ein, csser' similes —
se, v. n. fi ziemen, con-
venire.
Primagati, gam, mažem, v. a.
. imp. bemiltigen, vincere, su- ,
* perare.
Primislav, a, m, u Poljakah
Przemysl, zlatar poljački oko *
olovine VIII. stolietja, koi,
Kako piše Kadlubek, budući,
usarnuli “u zemlje poljačke
iz današnje Ugarske Obri ili
njekakav tni narod, načini
od kore darvene svakakovo
— 70 — Primožen—Priukrispiti
* oružje, i pobielivši ga izva-
na metna_ga u šuma, 'knd
imahu proći nepriatelji. Ovi
prolazeći i videći oružje po
dubtavi ponastavljeno, mi-
sleći da su Poljaci, udariše
na kore, koje budući Primi-
šlav malo po malo sve jed-
nu za drugom niekakvom
spravom izpožeg6, udubiše
se za namišljenimi tii voj-
nici leteć.u šumu, i ti na-
. gazivši na jaku poljačku ba-
siu, bieše malo ne do jed-
noga poraženi, a Primislav
bi pod imenom Leška za
zahvalnost od naroda
ljačkoga na prestolje ase
nut. ,
Primožen, a, 0, adj. bewmčiti.
get, vinto, superato.
Prinemagati, gam, mažem, =.
a, imp. fdhwiden, debi
tare.
Ć: Prinemoći, morem, možem, =.
. a. perf. vidi prenemagati.
Pripeti,. pnem, w. a. perf. heb
ten,- attaccre; — se, v, &
ert[ettern, salire.
Pripeliti se, tim se, v. a, porf.
fih ereignen, avvenire.
Pristejati, jem, v. a. imp. t&
timmen, esser d' aceorde;
. opafien, andar_ d aecorde,
stehen bleiben, arrestarsi.
Priukrieniti, pim, v. a, porf
wiedec traftigen, risterare.
|“ = Primeti—Proć —— Ti — Proćuknuti—-Proreći
| OPriuzeti, zmem, v. a. perf. ta- | Proćuknuti se, nem se, v. mn
kodjer das fBort wiedernehs: perf. dur Belifpel gebdrt
; omen, crwicedern, ripigliare werden, spandersi nel volgo
(la parola). A: susurrando. :
) O Preuseti, smem, v. a perf. be:. | Prodrieti, drem i đerem, v. a.
; = wdlligen, vinicere, superare. | perf. durdbredjen, pene-
> Priveza, e, f/. grad u Arbanii irare.
; ona ustju od _zamorja istoga |.Prohod, a, m. Durdgana, pa-
>, imena. Jednu uru 'daleko od saggio. '
1 o ovoga grada“ nalaze se raz- | Prohoditi, dim, v. n. imp. pafe:
; o o valine grada Nikopolja, sa- firen, vergeben, passare.
; gradjena od Augusta cesara | Prominuti, nem, v, a. perf.
, oma uspomenu pomorskoga poran vorbeigehen, passar '
; o boja, u kojem ti porazi Au- d' avanti; dur&pa(fiten, pas-
gusto sjedinjenu pomorsku sar olire di dentro. *
. o sila Antonievu i Kleopatri- | Pronieti, nesem, v. a. perf. ta- >
; o zu malo prie Isusova poero- kodjer befannt maden, pa- '
; djenja. Preveća, Prevesa, | lesare. XVI. 15.
Prinda, e, /. Retengebdude, | Pronieti, nesem, v. a. perf.
edifizio .luterale. hindur& tragen, portar ol-.
| Prižimaći, mam, pljem,.v. a. tre; — se, v. n. daš Bee
| imp. quetiden, schiacciare, radt eutđtepen, nascer la
o Prizida, e, f.. \ebengebdute, |“ fama. ..
edifizio laterale, Propeti, pnem, v. a. perf, Preus. >
Prežimati, mam, mljem, v. n. digen, orocifiggere; 56“
. a : v. n. (ih vdumen, ih auf:
ipo Qu: tfden, schimociare. ridbten, alzarsi, impennarsi,
Probiti, bijem, v. a. perf. durd)s Propeti, pnem, takodjer erhes
flagen, durdftecen, buca- ben, aufridten, alzare,KI1II.
re, s o s pro- 10. .
bila, das UBvijer quoli hers | Plonisati
> BLA Pisati, šem, v. a. perf. ĐOf»
; por, aqua perad: kai (d)reiven, prescrivere; Ver:
89; vie: probija. burnen, verwecifen, proscri-
Probijati, jam, v. a. imp. dDurd)s vere. *
breden, rompere; Pa fireN, | Proreći se, čem se, v. n. perf.
sandern, pustare, viaggiare. rud bar werden, propa-
Preć, praep, gegen, cenira. larsi.
D
Prosiedan--Phos — 7%. — Prozor—Radogestje
4
Psosiedan, a, 0, adj. tHaftig,
vavernoso.
Pzositi, sim, v, a. imp. bitten,
pregare; fragen, dimanda-
re; fordern, pretandere. .
Protaknuti se, nem se. v. 1.
perf. fi) durddrdngen, dur:
flagen, aprir la calca,tra-
passarlu con istento.
Proticati se, čem se, v. 8, imp-
XVILI. 141. vidi protaknu-
ti se.
divni čim, u. a. perf. durdj«
efen, perle e.
Provadis, e, E rad a bugar-
skoj zemlji; zove li se tako
i ona okolina, gdie se na-
lazi grad Provadia, nemo-
wam znati. Maravadi, Para-
vadi,
Provarći se, varžem še, v, nm.
perf. (na čem, u što) fid)
vermwandeln, cangiarsi, tras-
mutarst.
Ptovodič, a, m. SRBegweijer,
Sšhrer, guida, canduttore.
Provodičtvo, a, n. Suibrerfiaft,
ba$ Fuhren, Begmeilen, il
guidare, la guida
Provodiji, dim, v. a. imp. fills
ten, menare; bludač dni —
cin wolluftigeš Leben fuk»
ren, menar una vita .la-
sciva.
Pres, praep. dur, bei — <
binauš, per.
CA
_h
-Radogosije, a, n.
Prozor, a, m. Šenifter, fino-
sira.
Prozri&ti, zrem, v. paf,
durdfehen, veđer oltre
Prus, a, m. čeviek iz Pruske
senlje. Prenge, Borusso:
Pdut, a, na. rieka, koja izvire
ćiu Galičkih gorah ulazi u
Bogdanit i tone u Danavo
nedaleko od Stada Galca.
Druth, Pruts.
Prut, a, m. Štab, verga;
kraljevski“, der foniglide
Stab, Jevter, la verga re-
gale, lo soedtro.
Pružiti ae, žim se, v. a. porf.
&d) crftređen, standersi ;
fhmvingen, Mieubern, slan-
ciarsi, X. 166.
Pučina, e, fi. nngebeuere Wei
te, Dag hobe “Meer, P im-
mensa 1đel mare), l ale
(znare).
Pat, i. f Bleifb, carne.
Pat, praep. nad), gegea, ia der
RNiubtung; verso.
R.
Raditi, dim, v. a. imp. XV.
105. arbeiten, fith bemšhea,
tradten, operare, cerctie,
procurare.
zemlje okć
potoka Rađogosta u Pom-
ranii i Moklenboru, de6 Zand
.
i 0 Radovilski—-Rasggrsti — 73 — Regglasiti—Raslošiti
a = e
am Sluge Madegafi, i pas-
se sul fiume Radegast.
Radovilski, koga, m. knez,
svietia obitio u Poljaškoj
parvašnjih vriemenah,
Rat, i, f. bie Spibe, punta.
dnako art, a, m.
Basap, spa, m. Mieberfege,
strage; Berftčrung, eeci-
dio. _ :
Rasuti, spem, v. a. derf.' zers
Kreuen, sdargere; (dlagen
(den Seind), dispergere.
Rački, a, o, adj. to što sarb-
ski, raicianifd), rasciano, di
Rascia. _
Ravno, a, n. Sbene, piano,
pianura.
Razbor, a, m. Befdeidenheit,
discrezione.
Razčinjati, njam, v. a. imp.
vernidten, zerftdren, sufib:
fen, disfare; — se, v. n.
fid) auflofen, disfarsi.
Razdarpiti, pim, v. a. perf.
ztrreifen, squarciare, strac-
ciare, lacerare.
Razdirati, se; ram se, rem se
(truboja), NIHIL 11. v. n.
imp. drdbnen, frangersi il
suon di tromba. '
Razgarati ram, v, a. imp. (ill:
ren, brennen [affen, far ar-
dere; — se, v. n. (oganj),
wađirn (daš Beuer), eres-
cere (tl fuoco).
Pagea jim, v. a.
. Ranigrati, gram, v. a.
Rasglasit, a, o, adj. beriiitiget,.
famoso, diffemato. — . :
perf/: baš
ohlšeben Foften [aifen, far,
viver una vita _ commeda ,
felice; — se, v. zunehmen
von WBohileben, ingrassarsi:
menando giorni felici.
Razgovor, a, m. Žrofi, con-
sdlazione, conforto, sotlievo;
Sefprad, discorso.
Razgovoriti, rim, v. a. perf
trojten, consolare, comfor-
tare; — se, v. n. fi bes:
(preben, discorrere.
: pe.
-(konja) in auf bringen, far
vorrere; Qdusipielen, giuoo-
care; — što na sablje, mit
dem Sdmerte den Brfib
entideiben, decider dl pos-
86550 a mano armata.
Rasigrati, ram, v. a. perf. na
sabljah XIX. 57., mit dem
Sabel entieiden, decider
cal ferro.
Razkazan; a, o, adj. vidi razu
glasit.
Razlog, a, m. Bernunift, Hr.
fade, Bemeisš, Redt, Rede
nung, ragione.
Razložiti, žim , v. a. perf. gud
einander jegen, spiegare,
.disfare. |
Razložiti, šim, v. a. imp. (pres
'shen, .ceden, (dlicgen, tedy»
ten, r re.
piu
“ Ragluka—Redžep — 74 — Rekši—Rodovilski
*Razluka, e, f Unterfdied, dif-
ferensa; ŠSdeidung, sapa-
'razione. ; '
Rasmma, , praep. gušgenom:
Rasmi, i men, aufer, eccet-
to, fuorche. , \
aprire,
gliere.
Razrok, a, o, adj. jditlenb,
Sucrcio, bieco. '
Razsnije, a, m. vidi rasap.
Razšepaćati, ćam, v. a. imp.
ungeflaWt aus einander
(preigen, allargar villana-
mente,
Razsviestiti, stim, v. a. perf.
zar Befinnung bringen,pro-
-curar U uso de sensi; —
se, v. n. zur Befinnung fem
men, riaversi, riabilitarsi,
Raztiskati, kam, va. jerdrlis
ten, dissipare, dissolver pre-
mendo.
Razumnik, a m, ZBeifer, il sa-
vio, il sapiente.
Redovnik, a, m, Drdensgriftli:
der, regolare; Prufter,
Dfuffe, sacerdote, prete.
*Redžep, a, m. Tako se zvaše
ioni paša, što ga bieše od-
redio Osiman, da ostane na-
kon njegova polazka kao
jedan od tri kajmakama nad
njegovom carevinom,
scio-
: Rekši, adv. wdhnend, meinend,
credendo, pensanda.
Revati, vem, v. a. imp. (rcis
en wie cin Gfel, grida; da
asino. -
Reriti, žim, v. a. imp. tmr:
ren (wie der. Qund), mor-
morare come il cane arrab-
biato.
Rieč, i, f! takodjer što stvar.
j
Rieh, to što rekoh, i& iaste,
id habe. gefaat, dissi.
Rieše, to što rekoše, (ie: (ags
ten, fie haben. gelagt, dis-
se€ro.:“ *
Riešiti, šim, v“ a. imp. aufe
binden, auflofen, sciogliere ;
— v.a, perf. eribjen, sal-
vare.
Rieti, rečem, v. a. perf: (agen,
dire. '
Rilo, a, n. NAMA, grugne,
tromba.
Ris, a, m. Žudy$, lince.
Rizvan-paša, e, m, ime onoga
paše, kojemu bi narućema
straža nad Korevskim,
Rod, a, m. Beburt, nascita;
Bermandter, parente; Ber:
, Wandtićdaft, parenitela.
Rod, a, ma. Die Snfef Rbodoć,
Rodi (isola). *
Rodan, dna, o, adj. Šeburtt:,
.— natale; (rud'btar, fertile,
Rodovilski, vidi Radovilski.
a
Rogoboran—S
Rogoboran, rne, o, adj. mur«
renb, mormorantc.
Roj, a, m. Šdiwarm, sciame.
Rov, a, m. unterirdijber Ra:
nal, canale, fosso sotto terra.
"Ručati, čem, v. n. imp, briil.
len, mugghiare.
Rud, a, o, adj. fraus, ric-
ctuto.
Ručica, e, f. Đandhabe, ma-
:nsco; DaAndden, piccola, bel-
la mano, :
Ruda, e, f. rz; Metali, mi-
' mniera; meatallo.
Rumelski, a, o, adj. von Ru.
mili, von Momanien, di Ro-
mania, Zove se Romania ili
Rumelia veliki onaj dio zem-
lja turske u Europi, kor se
nahoći izmedju Bugarske,
Maćedonie i e&rnoga, bielo-
ga i egejskcga mora,
Rus, a, 0, adj. e& mirb ge.
braudt al emigeš Gpithe:
fon von glava, aliein aber
nie, non s adopra che col
sostantivo glava, e per cio
non ha per se siesso si-
Bnificazione veruna.
Rusa, e, f. Nofe, rosa.
Rusag, a, m. Land; Reid, pae-
se, regno.
praep. nalazi se u Os-
| manu koikrat' sasvim
+ ,
8,
a,
Osmana Gundulićeva Riečnik.
— 75 — — Sa—Sakrafoč
neobično namiesto proti,
. BEATN, COntro di: n p.»Ona
srieča, ka je bila vama s
carom (t. j. proti caru), caru
opet s vami (t. j. proti vam)
ostaje,a_ XI. 163; »nije s
njim (t.j. proti njemu) pakb
jaki,« XIII. AA.
Sa, pron. f/ ova, Dieje, qgue-
sta; vidi saj, sa, se,
Sa, Praep. con; »on — berab, >
Pervia, a causa.
Saba, e, f. u Turakah zora i
molitva, koju su daržani či-
Nit u zora; u narodnih pies-
mah nadje se kadkad _met-
nuto.ajedno saba zora, Mor.
genrdthe, aurora. '
Sadnit, a, o, adj. der eine
Šartel: oder Saum Munde
am Riđen bar, piagato sul
odorso come _ un cavallo da
.soma,
Sag, a, m. Teppid, tappetto,
strato. :
Sahraniti se, nim se, vi on.
perf. fi retten, salvarsi ;
felig werden, salvarsi.
Saj, sa, sć, adj. diefer, que-
sto.
Sa), sa, sć, pron. diefer, diefe,
Diefeđ, questo.
Sajdački, koga, m. X. 42,
Poljski vojvoda onoga doba,
i hetman kozački,
Sakrafoč, a, m. Sdhabrađe,
gualdrappa..
2n
Sam—Saršiti
Sam, a, o, adj. allein, sola;
felbft, solo, stesso:; — a sila,
e, f. (TI. 8.) Eyrannei, ti
rannia. |
Samo, a, m. otok u moru garč-
kom, Samos, Samo:
Samokovo, a, m. grad u Bul-
garii u jednoj dolini planine
Vitoša, glasovit i dan da-
našnji svojimi rudami gvoz-
denimi. Samofomo, Samo-
covo» |
Samokres, a, m. Viftole, pi-
stola. Gundulić zove samo-
krese tamnim oružjem s toga,
što su maleni i mogu se sa-
krit iz ugleda kud hoćeš, ter.
tako iz potaje bez svakoga
junačtva, mogu ubit svoga.
protivnika.
, Samopal, a, m. vidi samo-
— kres,
Saraj, a, m, Šerail, serra-
lio.
Sarajevac, vca, m. čoviek iz
Sarajeva, einer au$ Gara:
jemo, uno di Sarajevo. Sa-
rajevo je grad u Bosni na
Miljaeki potoku.
Skrčuo, adv. VIII. 182. 39:
nig, adiratamente.
Sarda, e, f. Burie, Furia.
Sarna, e, f. Neh, cavriuolo,
Caprio. +. .
: Saršiti, šim, v. a. imp. fi
Fedufeln (die Oberfidde De$
MBaffers bet (cijem dBirrte), |
_ 716 —
Sat—Saturno
incresparst (parlando della
superficie_ dell? acqua al sof-
fio d' un venucello).
Sat, a, m. Qonigidjetbe, Dos
nigtafel; favo, fiale. .
Satarisan, a, o, adj. geftitit
precipitato, traripato.
Satarisati, šem, v. a. imp. &
perf. ftdrgen, precipilare,
traripare.
Satritelj, a, m. Serbreder, di-
struttore.
Saturno, a, m, Garkom Hro-
nos, t.j. vrieme, u
pričalacah sin Uranov t. i.
neba, i Vestin, a brat Tita-
nov. Ovi kao parvorodjeni
brat budući ustupio Satur-
nu vladanje nebesah s ugo-
vorom, da neima odbranit
onikakova sina, neka pako
kraljestvo od Svega spane
opet na natrašje njegove,
' odredi Satarno raždrjeti
svako ,svoje mažko čedo ,
kako bi se porodilo, tim
većma, što vidjaše u skutu
budućih vriemeneh, da će
a jedan od vlastitih njego-
ih sinovah skinuti s pre-
stolja, kakono i on bisše
snimio svojega otca. Al
Opa, inako Rea, sestra i
žena mu, porodivši, niekoli-
ko sinovah mužu za ručak,
nadje način, kojim izbavi od
proždarljivosti Saturaove
- ——_ - -- -=- <“.
Sgva—Sava
po
okrutnosti
svoje diečice, na ime Jupi
đera, Neptuna i Plutona,
davši mu miešie dieteta swa-
kiput u pelenice zavit. ka-
men proždrieti. Titan sa-
(ZAAVŠI tu prevaru aavojšti sa
sinovi svojimi bratu Saturnu
i uhvativši ga sa ženom
e»Reom zatvori ga u tiesnu
tamnicu, odakle ga šin Ju-
piter, medjato na Kreti (Kan-
dii) otoku odgojen, najprie
oslobodi i povrati na -pre-
stolje, a poslie ga s onoga
istoga prestolja skidč i sa-
tarisa. Saturno zatim ode u
* ltaiu, gdie vladajući nad
niekojimi puci mirno i.slavno
uvede parvi u onu zemlju
tako nazvano zlatno doba,
aw koje svi ljudi. življahu
sriećni bez svakoga straha
i truda, bez gvake zlobe i
rata. — Ima takodjer po-
mična zviezda toga istoga
imena. Saturnuš, Saturno.
Sava, e, f: rieka, koja izvirući
a Kranjskoj ulazi u harvat-
sku zemlju i diljem uz me-
djaš slavonski i hosanski i
sarbski tekući ,utieče u Du-
navo upravo pod gradom
Biogralom. Šovve, Sava.
Sava, e, m. sveti, sin jednoga
sšrbskoga cara, i po njem
28 ,z0ve u stasih pismib Her-
Tit4vove troje -
— 77 — BSaviše—Sbušati
segovina vojvodstvom Sv.
Save. Sabbas, Sebba. '
Saviše, adv. iberfduffig, su-
porfiuo. I '
Saviše, adv. takodjer, iiterdiefi,
inoltre, |. 80. '
Saadlati, dam, v. a. perf, mas
den, erribten, erbasusn,
erbauen, fare, :jabbrisare.
“To je unravo ono što “La-
tinin veli condere,
Saaidati, dam, djem,w. a.perf.
gufmauern, maurrn, 'fare,
fabbricare.
Sbabljen, a, 0, adj. qu einem
alten UBribe gemadt, somi-
glianie ad una_veockia.
Sbijen, a, o, adj. takodjer ge-
givunagn, costretto, XIII. 60.
Sbiti, sbijem, v. a. perf. vidi
sbijati; — se, sbijem ge,
sbudđem se, v, n. perf. id)
vermirFlihen, in GErfuillung
.gehen, verificursi (una pro -
. fezia, sogno eco)
Sboriti, rim, u. a. imp, rede,
diseorfere, paslare.
Sborovski, koga, m. princip-
«ka obitio u Poljačkoj parva-
njih veemenah.
Sbosti, sbodem, u. a. parf
Švporn .geben, «spromnare ;
ftecheu, compugnere,
Sbučati se, čam se, v. n, perf.
in groger :Menge fi) vez»
(ammeln, ragunarsi in gran
gquantita,
20%
.
Sbude—Bele
Sbude, miešte sbije, vidi sbiti.
sciena, e, /. Merth, %dtung,
Sdatung, stima,
“cieniti, nim, v. a, imp. ad»
ten, iddgen, stimare; wih»
nen, meinen, stimare.
Scieuju, XI. 164. miesto scie-
nim, id) adjte, stiumo.
Sdarfati, žim, v. a. porf. u
XI. 188. erhalten, conser-:
vare.
Sdružiti, žim, v. a. perf. 1a-
* kodjer_Sefellidaft leiften ,
.far la compagnia.
S dvor, adv. vidi s dvora.
S dvori, adv. XI, 211. vidi s
dvora.
Sdavornji, a, e, adj. XIX. 243.
duferlih, ausmendig, ester-
no.
Se, pron. n. diefeš, questo ;
u sć doba, ju bdiefer_3eit,
in questo tempo. ,
Sebar, bra, m. Pleoejer, ple
heo.
Sebarstvo, a, n. Štand der
Mlebejer, eine$ Plebejer$,
stato plebeo. ,
Sega, | gen. to žto ovoga, Die»
Sega), ( (66, dr questo.
Sehsana, e, f.. (rieč turska),
SGaumpferD, cavallo
soma. '
Sej, pron. to što ove,
Sete, e, /. mjesto sestra, Šdmwe,
fer, sorella.
Sele, /. Sdmefter, sorella,
da _
— 78. — Senjanski—Bidonski
Senjanski, koga, m. plemenita
obitio poljačka.
Sgadjati, djam, v. a, € a
imp. ztelen, mirare; trefitn,
toccare , colpire; erratheu,
indovinare.
Sgar, ( ado. von oben, dalf
Sgara, ( alto.
Sgare, adv. vidi «gar.
Sgloban, bna, o, adj. geltu:
fig, articolato; wa& Bugen
at, che ha giunture. .
Sglobiti, bim, v. a. perf. IX.
168. zufammenfiigen, con-
Biungere.
Sgubiti,.bim, v. a. perf, set
(ieren, umoringen. perdere.
Sgrada, e, f. takodjer Bert,
lavoro, XVIII, 126.
Shoditi, dim, v. nm. imp. her»
abfteigen, descendere.
Shrana, e, f: Behdltni$, con-
serva, ripostiglio,
Si, pron. m. pl. tj. ovi, he
fe, questi.
Sibinj, a, m. grad u Erdelju
na potoku Sibinju. Sjermana.
ftadt, Cibigno.
Sidonski, a, 0, adj. pon Gi:
bon, di Sidon. Zvaše se
Sidon u staro doba oni grad
u Sirii, koi se dana« zove
Saida na moru sriedizem-
nom. Kad Gundulić vel si-
donski emirin, razumieva
emirina iliti gospodara drus-
koga u to doba Fah-redina,
Ž
=
Biecati—Sinji,
morebili s toga, što tada
emiria ovaj stanovaše u Sai-
di, jer današoji dan stoluje
u“ gradu Deir-el-Kamaru,
Siecati, cam, v. n. imp. (mau-
nja) bligen, folgorare, ba-
lenare.
, =
— 79 — Siria—Skenderbeg
Siria, e, f. zemlja turska na“
zapadu od Azie na moru
srredizemnom. Šyrieu, Si-
ria
Sivas, a, m. pokrajina turska
u Natolii, s poglavitim gra-
dom takodjer Sivasom, u
Siečac, čca, m. der mit der
MUrt bađt, chi taglia coli?
ascia.
Siediljka, e, /. XYffemblee, Ge-
felifebaft, conversazione, as-
semblea.
Silos, sti, , f. Bemalt, forza,
Silost,.i, | violenza, Kaf»
jednoj poljani.
Skarstii, stim, v. a. per/.
liber'4 Ktreu; (dlagen, met-
Rr a croce. .
Skazati, žem, v, a. per/. €»
šahlen, raccontare.
Skenderbeg, a, m. Gjuragj,
tigfeit, veemenža, XVII.
146. | :
Simeonie, a, ma, malen potočić
niegda, na kojem siediaše
glasoviti grad Troja. Šimoe$,
Simoente.
Sioan-paša, e, m. Turskih ve-
zirah“ ovoga imena bilo je
više ; nego za Selima I, bio
je jedau, od kojega se pri-
povieda, da je g. 1517. u
novom saraju, na samom
drtu carigradskom do liet-
njega harema carskoga sazi-
do liepu sgradu, koju Gun-
dulić u XIX. 191. po pnje-
govom imenu zaklone Sinan-
pašine naziva, a valja da je
to ona sgrada, što ju nieki
zovu »Mramorni Cošak.« |
Sinji, a, e, adj. bluu, azzuzro ;
(war; nero.
LI
gospodar od Arbanie, sin
Ivana Kastriolića, rodjen g.
1404. Dietetom jošte bi pre-
dan od otca svoga, ratnom
nesgodom šbijena, u talač-
tvo Muratu, [I., caru tur-
skomu, sa tri brata svoja:
Ropošem, Stanišom i Kon-
stantinom, koji sva trojica
izginuše potajnim otrovom
Muratovim, a Jure biostav-
ljen u životu ne za drugo,
'već što biaše još nejako i
ludo diete. Činivši ga _ Mu-
rat obriezati po turskom za-
konu i budući mu diete
sriećom omililo, odhrani ga
na svom dvoru s velikom
_ pomnjom i davši mu ime
Skenderbeg, t. j. gospodin
Lehsandro, kad ponarastč ,
učini ga sandžakom od nie-
koliko vojske. Tu se Jure
Skenderia—-Skiro -—- 80 — Sklad—Skutari
podnič odmah valjano i svo-
jom hrabresti i svojim raz-
borom, i stečč. time veliku
milost u cara, svoga gospo-
dara, Ma prestavivši mu se
otac g. 1432. odredi Jure
priosvojit svoju otčevinu i
tako se viešto umieša kriti
red Turci, da nikad nebie-
bu ni pomislili na ono, što
biaše nakanio Skendetbeg.
Uvrebavši dakle sgodnu pri-
"> liku uzš Jurc g. 1443. po-
“ glaviti grad od Arbanie Kro-
ju, i od toga časa obrati
ognujenu svoju sablju proti-
va Turkom, koji većekratih
biahu pokušali oteti Krojo
i s njom Arbaniu, ma sva-
kiput s neizmiernom i šte-
tom i sramotom moradoše
vratit se natrag. Umrič u
. gradu Lešu (Alessioj) na 17.
mieseca siečnja g. 1467. bu-
dući.se 22 puta sriećno.po-
bio s Turci.
Skenderia, e, /f. od 'Skender-
bega zove se kadkad ovim
imenom Arbania, njegova
kraljevina.
Skio, a, m. otok u moru garč-
kom, nazvan prie Hios. &fio,
Soto.
0Skiro, a, m. otok; a nioru
gorikom. SfFyros ,
idi Akile.
h ' U
Stiro.
Sklad, a, m. Kjarmonic, ar-
monia.
: Skladan, dna, o, adj. barmos
nif), armoniosd, armonico.
Skladanje, a, a. Gompojitva,
componimento, composizione.
Skladati, dam, v. a. imp. Com
ponire; comporre.
Skladno, adj. zufammenfiim»
meno, barmonijh, ča
armontvo:
Skončanje, a, n. Kummer, af-
fanno.
Skoro, adv. bald, tosto, fra
poco; uničnaft, poco fa;
bald, eš mangelte nit mel,
poco mancava; od skora,
uničngft, poco fa, do sko-
ra, bald, binnen Rurzem,
fra breve; toste.
Skoren, a, 0, adj. mit mar:
mornex Rinde iberzvgez,
. a2ncrošstato,
Skot, a, m. sBieh, amimale,
bestia.
Skučati, čam, v. a. imp. bet»
gen, (enfen, piegare.
Skučiti, ćim, v. a. perf. vidi
skučati.
Skudar, dra, m. grad naprema
“ Carigradu u Azii postavljes,
tako da se može smatrat kae
predgradje carigradsko. Ta
* imadu bogatii Turci za svo-
je obiteli grobnice, jer vole
bit ukopani u Azii neg u
Europi, gdie se qni sami
-
*
Skupan—Sličdnik — 81 — Sliediti—Slovinski
>" smatraju ne inako neg Rao
osti i pntnici. Sfutari (am
osvhoru$), Scuttari (sub
Bosforo), jerho Sfutari (in
Mibanien), Scuttari (d Al-
bania) u naš se jezik zove
Skadar, dra, m.
Skupan, pna, o, adj. gemein:
idjaftli, comune; to što
skupljen, gefammelt, vere
fammelt, ragunato, raccolto.
- Skupno. adv. gemeinfdaftfićh,
zufammen, mit einanber.,
assieme, insieme. 2
Skut, a, =. Sdoof)grembo,
seno; Soo (am Stlebde),
falda della veste.
Skvarčati, ćim, v. n. imp. (dyreis
em wie Srofd), far la voce
di rana.
Skvarna, e, f. MaFel, mac«
chia.
Skvarnjivati, vam, v. a. imp.
mafeln, bemafeln, mac-
chiare.
Skvičati, čem, v.'n.imp.idrei»
cn mie cin jungesš Sdmein,
gridur da porco giovine.
Slap, a, m. XV. 101. Belle,
onda,
Slied, a, m. daš Kolgen, il
seguire; sliedom sliediti, fol:
gen, seguire,
* Sliednik, a, m. riet će u naš
jezik to što u turski kalif,
To .biaše naslov pašsh od
Bagdata, Zato 'na IV. 88,
»ki od slieđdnika posvetjen
je« riet će toliko, koliko:
ci je posvetjen za kalifa,
uzimajući ovdis naš Gundu-
lić po dubravačkom nariečju
riečcu od miešte za, što na=-
ravno nedostoji, da se na-
. slieduje ; jer po talianski.
Sliediti, dim, v. a. imp. fols
gen, seguire, seguitare ; forts
fe&en, proseguire.
Slikovati, kujem, v. a. imp.
bifden, formare ; dhnlid fein,
esser simile; — 'vietar, dem
KMinde dhnlid fein, esser st-
mile al vento; (konja biesna
XIX. 205) einem Pferbe |
čhnli fein, uguagliar_ un
fiero cavailo,
Slobođaa, dna, 0, adj. fret,
libero; mutbig, entidtoffen,
uneridrođen, prode, risolu-
to, impavido.
Sloboditi, dim, v. a. perf. bes
freien, liberare.
Sloboditi, dim, v. a. imp.
Muth zufpreden, ermuthis
gen, incoraggtare. ,
Slobodno ; ad). fret, libera-
menie; muthig, unerfdros
Čen, coraggiosamenio, pro-
mente.
Slobos, sti, f. vidi sloboda. .
Slon, a, m. Glepbant,, ele-
fante.
Slovinski, a, 0, adj. ilyrifdy,
illirico; flavifdh, stavo.
P
Sloviti— Smieran
Sloviti, vim, v. 1. imp beciihmt
(ein, esser rinomato; reden,
parlare. '
Slovo, a, n. Buditabe, lette-
za ; %Bort, parola.
Slut, a, m. Žhnuna, presenti-
mento, Bortedeulung, pre-
sagio. >;
Smagnuli, nem, v, n. imp. (za
čim) vergehen vor Bierde,
appetir con impeto. .
Smagnuije, a, n. cin [eičen:
(aftlihes Begehren, appe-
tizione, uppetito, cupidigia.
Sme se, prase. od sesti se,
što vidi. , s
Smežčiti, čim, v. a. perf. ques
tien, zerquetićhen, schiac-“
ctare-. 2
Smeća, e, /. Berlegenheit, Ber.
wirrung, imbrogio, confu-
šiane, scompiglio ; Be(dwers
de, Plage, male; Seindfeligs
oPeit, ostilita.
Smederevo, a, m. tvard grad
u Sarbii na Dunavu, gdie
utieče u nju zapadni trak
Morave potoka. "Tu biaše
stolica Jure Brankovića, de-
spota sarbskoga. —Šemen:
dria, Jemendria.
Smesli, sactem, v. a. perf.
veriwirren, scompigliare; —
se, v. n. perf. verwirrt mer»
Den, scompigliarsi.
X Smieran, rna, 0, adj.
B dem»
thig, umile. .
ih
— 82 --
Smierno—Soko
Smierno, adv. bemiltthig, umnil-
mente ; in modo umile.
Smieti, smiem, v. a imp. dir:
fen, Fiibn iein, fidy unter:
ftenen, osare.
Smilje, a, n. gnapharium are-
nariun. Lion. ,
Smiren. a, o, &dj. berukist,
acchetato; demittbig, wummuile.
Smolensko, koga, n. polrajina
ruska izmedju Pleskova, Ka-
luge, Orla, Cernigova, Mo-
Biljeva i Vitebskoga; plodnz
i ravna; poglaviti grad je
Smolensko na rieci Niepru.
ŠSmovilensf, Smolensco.
Smucati, cam; v. a. imp. (dlep»
pen, irainare, strascinare.
Snebiti se, budem se, v. a.
perf. vergehen vor SBermun:
dDeruna, oder Šdređen, cs-
ser stupefatio.
Snebitje, a, n.'XIV. 94. (&Šr:
(taunen, stupore, sorpresa,
Snebivati se, vam se, v. a.
imp. vidi snebiti se.
Sofia, e, f. ime žensko u kars-
tjanah. Sveta Sofia zove se
najplemenitia cšrkva cari-
gradska, koja kad uzeše Ca-
rigrad pogani Turci, bi pre-
tvorena u mečet, poznata je
svietu najbolje pod imenom
garčkim Aja Sofia, t. j. sv.
Sofia.
Soko, kola; m. Falfe, falcono.
Sokolica—Spahia — 83 — Spaholjanin—Sroditi
Sokolica, e, f. ime kćeri kana
mogorskoga po Gunduliću,
u koju bieše še zaljubio Os-
. maa. Po svoj prilici je i
njezina junačtva i ljubav iz-
medju oje i Osmana izmislio
presnički um Gundulićev, jer
nigdie nisam mogo naći, da
bi poljačkoga Osmanova rata
bila se _ podniela_junačivom
ikoja zena, tiem manje, što
.vitežtvo nigdie nije zanat
ženski, a još manje u izto-
ku, gdi je žena plemenitiega
i boljega roda ponajviše po
vas svoj život obkoljen zi-
dinami od harema.
Sokolić, a, ns. ein junger Sal:
fe, un giovine falcone.
Sokolović, a, m, Muhamed,
biaše veliki vezir i vezir od
Bosne 1 osvojitelj grada Si-
geta suprot Nikoli Zrinovi-
ću god. 1566. Nakon njega
se uzdarža njegovo natražje
još dugo vriemena na go-
spodstvu turskom, tako da,
kakono piše naš Gundulić,
“ biaše jedan od Sokolovićah
i s nesriećnim Osmanom pod
gradom Hotimom suprot Po-
= ljaku.
Sopisati, šem, v. a. imp. rd»
dheln, aver il' rantolo; gu$s
hauden, spirare.
Spabia, e, m. Meiter, Soldat
zu Prerd, (bei Tlrfen) Spa,
Co
bi, spahi, soldato a ca-
vallo.
Spaholjanin, a, m. bolje spa-
hogljanin od turske rieči
spahi oglu, što će u našje-
zik reći spahić iliti spahiin
sin, Refrut der. Savhi, re-
cluta_dell armata degli spa-
«hi; fig. der. Spahi, spahi.
Splesati, šem, v. a, perf. vidi
poplesati.
Spovieti, viedim, v. a. perj.
fagen, erjčblen, dire, rac-
contare.
Spoviedati, dam, v. a. imp.
crzdiblen, raccontare.
Spoznanje, a, n. Grfenntni$,
conoscimento ; “Bewugftjein,
coscienza. '
Sprava, e, f: Ypparat, Bor»
ritung, aparato; 3tug, ar-
nese. |
Spraviti, vim, takodjer v. n,
perf. miesto spraviti se, fić)
bereiten, apparecchiarsi; «da
li spravi slobodu iskat ,«
VI. 52. t. j. da li se spra-
“vi, haft du dir vorgenome
men die Sreiheit zu fuden?
disegnasti di cercar la li-
berta ? .
Sramota, e, /:. Sdande, var-
gogna; na sramotu, froB,
malgrado. X
Sroditi, se, dim se, v. n. perjf.
in Bermandtićaft . treten,
s*mparentarsi; '
S.
Pi
Stabar —Bthti = — 84 — — Stav'—Btiepan
Stabar, bra, m. Baum, al-
bero.
Stablo; a, n. Baum, ažbero. >
Stado, a, n. Qerde, greggia.
Stajati, jem, v. n. imp. jtehen,,
stare; ftehen bleiben, fer-
marsi; — se, zufammen fom»s
men, raunarsi, concorrere,
inoontrasi. ,
Stanac, nca, (kamen) m. Sel$,
rupe, X
Staniti se, nim se, v. n. perf.
& imp. (tehen bletben, ar-
restarsi.
Stanje, a, n. Stand, stato;
Bermeilung, dimora, XI.
163. |
Stanovit, a, o, adj. feft, (tand»
haft, fermo ; gewi$; certo.
Stara planina; e, f. bardo u
Bulgarii.
Stari, ih, pl. m. die Borfahs
ren, i maggiori, gli antoe-
nati.
Starosta, e, ma niekakova čast
u Poljakah, kao u Niema-
cah Draf (Srav, Srau), uz
certo titolo presso i Polac-
chi, incirca come il conte,
XI. 56.
Stati, stanem, v. n. perf: (tes"
hen bleiben, fermarsi ; tres
ten, metter il pič su o in
gualche cosa; — se, v. n.
porf. znfammen fomimen ,
raunarsi, congregarsi, con-
correre, inconirarsi.
Stav', t. j. stavi; »— na me
ina diela gorka,« XVIL.171.,
dberfaffe mir čie andern bit:
teren Zhpaten, e lascia ame
le altre amare_faccende.
Stavan, vna, o, takodjer eruf:
baft, gefe&t, serio.
tavan, vna, 0, adj. vidi sta-
novit.
Staviti, vim, v. a. perf. fegen,
legen,; porre; — se, v. na
perf. anheben, ficdb verlegen,
porsi; (čemu), dosietiti se,
. merfen, gewahr werden, ac-
corgersi; staviti, stavljati
pamet “na što, guf etwaš
Qdhten, por mente a qualehe
Cosa. ,
Stavljati se, ljam se, v. a
imp. (komu, čemu VIII. 198)
dosietjivati se, gemwahr wer»
den, aocorgersi.
Stavno, adv. feft, (tandhaft,
fermamente; gewi$, ceria-
mente.
* Stavnos, sti, f Seftigtrit,
Stindhaftigfeit, fermezza ;
Semifiheit, certezza.
Steg, a, m. Bahne, Banner,
bandiera.
Stieg, a, m. vidi steg.
Stiena, e, f: $t[$, rupe; Stein,
sass0, pietra.
Stiepan, a, m. bogdanski voj
voda » koj g. NTS. sa 7.
miesčca siečnja sa 47,069
vojnikah razbi prieko 100,609
U
Stinuti—Btrana "— 85-— , Bitrašati—Buho
"Furakah, koji na zapovied
svojega cara Muhameda II.
pod vojvodstvom Hadim-
Salejman+pašinim biehu do-
šli harat Bogdanu. Ta iz-
gubiše Turci velik broj i
blaga i ljudih: četiri paše
poginuše im u boju, a če-
diri druge biahu ubvatjene
žive 1 poslane Kazimicu, po-
ljačkomu kralju, ujedno sa
36 zarobljenih barjakah:
Stinuti, nem, v. n. imp. frie:
ren, aver freddo.
St&, stola, m. Zild, tavola ;
* Sin, sede; fig. Zbron,
tronmo.
Stoju, miesto stojim.
Stog, a. m. Sdober, muochio,
catasta.
Stožer, a, m. jede aufredt fte»
bende %die (an Zhiren,
$Himmelstorpern, Zennen,
u. f. m.), coši si chiama
ogri asse, che sta perpen-
dicolare, per differenza dell?
asse d* una ruota; per con-
seguenza L asse, che # im-
magina sui corpi celesti, che
si trova sulle porte, sulle
aje illiriche ecc,
Strajati, jem, v. n. porf. enben,
finire, terminare. ao
Strana, e, f. Čeite, parte;
Begend, Rand, contrada,
parte; Tbeil, Parte; Šeite,
, pagina.
Strašati, šam, v. a. imp. vidi
strašiti.
Htwrašnodaržac, žca; m. Sdbres
Čenherridjer, tiranno.
Stratiti, tim, v. a. perf. vidi
pogubiti, sgubiti.
Stratiti, tim, v. a: per/. tako-
* djer_ potrošiti, vergeuben.,
. consummare.
Straviti, vim, v. a. perf. Vers
lie6t macdjen, inamorare,
Stravljen, a, o, adj, verliebt,
inamorato.
Stremen, a, m. Steigbilgel,
stafja. '
Strenitelj, a,+m. vidi satritelj.
Streptieti, um, v. n, perf, ers
aiftern, gzittern, tremare,
contremare.
Strieptieti, tim, IX. 136, fid
(dutteln, erbeben, scuo-
tersi. '
Stučiti, čim, v, a. perf. Wer:
einigen, unire; — se, (id
nereinigen, unžrsi. |
Stup, a, m. Zritt, passo, pe-
data ; tracia, orma ; fig. $u$,
piš, piede; &dule, colonna.
Stvor, a, m. Gefdbdpf, crea-
tura; MirFMidfeit, effetto,
realia, »a u stvoru ništa
pako,« in bćr TIBirFlidfeit
aber gar nidbtš, ma in ef-
Jetto niente. —.
Suho, a, n, Pano, fe(tes Land,
. terra, terra ferma,
“ Suhor—Suliman
Suhor, a, m. alle6 was diirr
it fein 2, Befit, Bein,
%rm), tutta, ch" e. aridv,
secco (come un ramo, la fac-
.cia, un piede, braccio ec.);
o Jig. Dlirre, aridita, aridez-
. za, alidore, magrezza.
Sukobiti, bim, v. a. perf. be:
gegnen, incontrare.
Suliman, a, m. inako' pravie
Sulejnian, a, m. I. car turski,
sin Selima I., nakon kojega
g. 1520. uzidjč na vladanje
tursko; biaše jedan od naj-
većih i najslavniih carah ot-
manskih , nazvan takodjer
od Turakah kanuni t. j. za-
konotvorac, s toga što bieše
upiso niekoliko zakonah, kaji
su razma korana i danasje-
dini temelj svega turskoga
prevosudja. Porazivši ostan-
e Mamalukahb i učinivši mir
sa šahom od Persie, obrati
oružje svoje suprot karstja-
nom, gdie g. 1521. obsieda
Biograd, a mieseca prosin-
ca g. 1521. uzč Rod otok,
.koi biaše prie toga oko 212
godištah u vlasti vitezovah
sv, Ivaaa od Jerusolima. Su-
lejman dobi takodjer Ugre
kod Muhača (na 29. kolo-
voza 1526), gdie pogibe u
niekakovoj bari i sam ugar-
ski kralj Ludovik II. Uzam-
ši Budim g. 1529, odč har-
h
LA
— 86 — Sumnja—Suprotiva
vati Beč, ali morade ispod
njega, sramolno otići. To
isto mu se sgodi vojsci i
pod gradom Maltom g. 1565;
ma g. 1566. osvoji u moru
garčkom otok Skio (Hios)
genovezki od g. 1346. Umriž
od godištah 76 u Ugarskoj
pod gradom Sigetom na 5.
rujana 1566. tri dana prie neg
oteše Turci Siget Zrinoviću.
Ovi isti sultan biaše nači-
nio ,mir s Poljakom, koi pako
izza rata od g. 1621. služi
za temelji od mirovnih čla-
nakah, Nakon Sulejmana IL
uzidč na prestolje tursko sin
mu Selim _II.
_Sumnja, e, f: Berdadt, Arg:
mobn, sospetto, sospiziome;
Bwmeifel, dubbio.
Sumnjati, ojim, ( v. u. et a.
Sumnjati, njam, imp. Ber:
dat baten, aramohnen, se-
* spetiare; gweifeln, dubi-
tare.
Sunce, ca, n. Sonne, sole;
Šonnentlume, girasole, elio -
. tropio, helian annuus;
u narodu se zove suncokret
"Os. VIII. 92.
Suproć, praep. WiĐer, comire.
Suprotiv,
Suprotiva,
proć.
Suprotiva, e, f. takodjer pro-
tivština, nesrieća, nesgoda,
| praep. vidi sa-
wr o—om ći ailovu- — -- _-
= - ua s
. e
Buprotiva —Svetilište — 87 — Svetiti—Bvoj
Midermartigfet, Unglič,
Mnfall, avversita, disgrazia,
XVIL 99.
Suprotiva, e, f. Štreit, Swift,
controversia. —' x '
Svard6, dla, m. Bohrer, ira-
pano, trivello.
Svarnuti, nem, takodjer men:
den, rivolgere, XI. 104.
Svaršiti, šim, v. a. perf. beens
bigen, vollenden, terminare;
finire, fig. umbringen, uc-
cidere. |
Svartati, tjem, takodjer fenfen,
reggere, diregere.
Svedj, adv. immer, sempre.
Svedjer, adv. vidi svedj.
Svekarva, f; die Mutter mteis
neš SRanneš, la madre del
mio marito. U XVII 148.
valjalo bi, da stoji punica,
a ne svekarva, koja zvaše
zeta Dauta na dogovore;
ali je svekarva našemu Gun-
duliću poslužila zarad rime
.kao licentia poetica.
Svetac, tca, m. ein Heiliger,
un santo ; u Turakah se zove
svetac prorok Muhamed,
Mropbhet, profeta.
Sveičev, 1, 0, adj. deg Ket:
igen, d un santo; be$
Propheten, del profetd.
Svetilište, a, n. Opfer, sacri-
. fišio,
.Sviestan, stna, o,
o Sviestan, sna, 0,
Svetiti, tim, v“ a. imp, rdjen,
vendicare.
| Svevolja, e, f. Bilifhr, arbi-
trio; Gigenftnn, capriccio.
Sviem, adv. gani, del tut-
Sviema, | to; fehr, assai ; dat.
pl. od svi.
Svies, sti, fi Berftand, Ber» -
nunft, mente.
adj. mit
\ Berjtan?d,
Beraunft begabt, che ha men-
te, prudente, savio.
Sviloević, a, m. Mihajd, vitez
bosanski još za kraljestva,
prie nego ga potlači Tur-
Čin. '
Svim, adv. ganz, fehr, del
tutto, assai. '
Svima, | adv. vidi svim,
Svime, sviem,
Svirčka, e, /. Đirtenfište, zam-
pogna, fistola pastorale; pod
sviroku, beim Sali der
dirtenfište, al suon della
zampogna. '
Svist, i, /. vidi sviest.
Svita, e, f. Ktleid, veste; TZud,
panno. (e ho
Svoj, a, e, pron. poss. (tin,
suo, zaime prisvojavajuće ,
koje pokazuje vlastitost par-
voga padeža (subjekta) u
istoj izreki bez svakoga ob-
sira na broj i osobu.
Što—Tamarlan
Što, conj. dafi, che, XI. 156. ;
indem, mril, che, perche.
toć, prikratjeno miesto što
ćeš. 5
Štrapati, pljem, v. n. imp.
fpriken, sprizzare, schiz-
._ zare.
Šturak, rka, m. Šrille, grillo.
Stariti, rim, v, a. imp. zirpen,
cantar da grillo.
upalj, plja, e, takodjer pfa-
zan, zna, o, [cer, vano,
XIII. 64.
rT.
Tač, adv. (0, cosi, si. ;
Taman, mna, o, adj. finfter,
dunfel, oscuro, fosco; ge»
mein, nitedrig, vile, basso ;
»samokrese tamno oružje od
izdaje nose usa seja vidi
samokres.
Tamarlan, a, m, ili kako nieki
vele pravie Timurlen t. j.
u naš jezik Timur hromi,
kan tatarski i jedan od naj-
parvih zadobitnikah ; pod
loživši pod vlast svoju velik
odio od Ažie susrietč se g.
“ 1402. s Bajazetom tadašnjim
sultanom otmanskim u gla.
sovitom boju od Angore u
Natoli, guie premda biaše
skupio Bajuzit siovitu voj- |
sku (tit biaše i šurjak Baja
zitov, Stiepan Lazarević,
— 80 — | * Tamniti—Teći
despot sarbski, sa 12 tisa-
ćah svojih Sarbaljah u po-
moć zctu), ništanemapje bi.
od 'Tamarlana razbit cielo-
vito i glavom ulovljen on i
.žena mu Mileva, kći kneza
. Lazara, gdie Bajazet u su-
žanjsivu 1 umrič. Tamarlan
se prestavi na 15. travnja
1415.
Tamniti, nim, v. n. .in
der Šinfternig (ein, esserim
bujo, nelle tenebre.
Targ, a, m. Marft, piazsa;
adre, roba, maeerčansia ,
merce; Sjandel, commercie,
traffico. ;
Tarkač, a, m. KRdćjer, turcas-
s0, faretra.
Tarpeza, e, /. Zi(d), tavola.
Tarst, i, /. Nohr, canna.
Tartati, tam, v. n. imp, tap:
pen; andare al tasto,
Tatarhan, a, m. han iliti kan
tatarski u Krimu za G-
dulića, Čan der Rrimčiden
Žartaren, canoe de? Tartari
crimei.
Tavriš, a, m. grad na zapada
od Persie, u ravnici na po-
tocih, Spinči i Adžii podo-
bro tvard ; Tebris, Tauris,
Tebri.
| Teći, čem, v. a. imp. lgufen,
correre; — konja, zu Pier.
De lauje, correr_ a ca-
. “vallo.
"m e" osmo
Toterda— erat
Tefterdar, a, m. Oroffdags
.meifter (bei Dea Tdaršen,)
grah stasoviere (prezso gli
tomani). .
Tog, a, m. Mrbeit, lavoro.
Tegnuti, nem, v. a, perf. be:
višbren, toccare; —-: v. n,
(id) ereignen, accadera. .
Tened, a, m. danas Bogdža,
otok 'uz .asiatski krij na
-ustih od Dardanelah, sa koi
.se biehu sakrili.brodovi gat
čki trpjenskoga rata u pra:
stara vriemena ; malen je i
vas nanizan glavicami ; ; ima
dobar mnškat i grad istoga
imena. Tenenot, Tenedo
Tetiva, e, f Sthne, corda
ares)
.žam, žem, v. a. mp.
Mrbriiem, Bearbeiten, labo-
rara, coltivare,
* Tiem; conj. hiermit, mum, alio,
.dlungque , addunque; baher,
beskalb, laonde, percid.
TTidm;
Tieme, questo, per guosto ;
Defto, tanto.
Tierati, ram, v. a. imp. ire,
, Ben, condurre, cacciare; —
“robstro, | in der Brfanjene
fihaft (ein, vivere nella schia-
viti 5 — put, reifen, viaggia-
re; — blud, in Ber Mnjzudht
(djimelgen, vivere lussurio-
80; — thrg, bandeln, traf-
Jfibare, >
Qsmina Gundulićeva Riečnik.
*
— %—
adv. taturdh, con
Pa
Tieriti— Toranj
Tieriti, rim, v. a. imp. vidi
tierati. |
Tieskota, e, / Gnge, Pleme,
stretlezsa, an gustta.
Tikvica, e, f. “Strbigflafde,
zucca,
Tim, .conj. vidi tiem, conj. 1 :
Tima,
Time,
Tiriti, rim, v. a. inp. vidi
tierati:
Tištč,. perf. miešte tisnu. Osim
* ove trelje osobe nenalazi se
ništa više od ovoga gla-
golja.
Tja, ađu; meg, via ; eine Par»
tifel, mece dice. Čntfernnng
bedenitet, ;._ B. drugi puk
g tja 'previdi, ein anbdere$
gl ficht er e$ febon von
. meitem .porau$, un altra
- volta lo prevede da lon-
tano
To li, eonj, ako li, weun aber,
se poi.
Toplica, e, f. miesto na po-
toka istoga imena izmedja
Kosova i Kruševca. . Zopliga,
Toplizna,
Toranj, raja, m. Zhurm, tor-
re; kula od sedam toranjah
zove se jedna — pretvarda
sgrada na samom zapadnom
kraju grada Carigrada kođ
mora, u. Furakah Jedi“kula;
i& darže Otinanovići važne
:svoje: tamničare ; ta bi 2za-
21
|. a adv, vidi tiem, ađo. ,
1
Trag — Troja
davi en i Osman II. - i Ko-
i i Daot-paša i nebeo-
jeni ini raslikom sanarti nmo-
. zeni. Sieben Thiivme, seke,
to rri.
Trag
trag
Traga, e, bž Sefisledt, gono-
re; Mace, rasza. >
Trajati, jem, v. n. imp. . daneru,
are; — v. n. inmp. trae
: jat dni vesele, frohe Zage
iubringen, menar giorni al-
rt.
Tat, a, m. rm teined Sfuf
(84), namo (d un fiume).
Tretiti, tim, v. a izp. zehren,
consumaere; i iz laka tratit
strile, uub van Bogen die
Mieile gu fdiefen, e scovvar
..dall are i dardi. >
Trator, a, Tanjenbiddn , P
wiaaranto,
Traviti, vim, v. a. imp. ser
liebt maden, innamorare. ,
Triem, a, m. Portifu6, por-
Tri sa iska, m. Better» |
ftrah!, fubmine,
Tries, num. što trideset. ,
Triš, adv, dbreimal, tre volite.
Troja. e, f. grod glasovit- u
prastara vriomena, posadjen
ta: Azii blizu ustah od Dar-
Banelah, malo niže otska
Tenada. Bi zazoren od Gar-
kah nakon tiesna obsiednutja
3
.*
L]
a, ze. Sihrte, vestigio:. |
Trubilo—U
od panih deset dni
revarom
ojega bieše izmisli
Lo > poma garčkih jene-
rojanci sami u aš
ča se u grad po
Zašto se biehu Garci onske
listoma
podigli na Troj
pod rieči Pa Pana, Prava ,
Troja.
Trubiti, bim, v. € x. ep.
, btašen die Zrompste,
. e tromba; (XIII. 24)
«ti (ein, osser apureo. .
Trablja, e, /. Zrompete; trem-
ba; Rafe, iremba (F ua
elefante
Trud, a, m m. Metisteit, Ra
' tigtsit, stanokasza; fig Rie,
Kummer, affano, pena.
Trudan, dna, o, adj. mbe,
ihatt, stanco, lass05 mšte
soli, "rdiwer, (hwicrig, &/c
phi ponam li vogdjela, e,f. Dede?
Pri e, Seđuna, fertsssa ;
fi. trardja od obraza,
žice. Ma ara gd spletene
žice, Manjerhemd, giace di
maglia; tvardja od pirsih,
Panacr, usborgo, cerezsa.
*
LA
U, p praep. miesto »k« ki ska.«
Dubrovčani, pokvarni po
= o. mo ooo >
e
* hu =a >
au --
m
_
a. «ae a.
2
Učiniti —Udvoriti — 93 — Ugadjati—Umoliti E
. <talinuskoma jeziku, nopnojn
. Zazlike izmedju »gdie« i »ka-
.MOj« Već mA jedno 1 dru
.. govore »gdie,«..n. p. gdie
' Si bio ? i die ideš * mitsto
kamo ideš? Zato stoji u X.
13. »koga u kralja poslo
. hiše« miesto kralju ili i ka
kralja ; pak u X. 159. »da
u slavna nralja grede,« t.j.
k slavnomu kralja; zatim u
| XI 37. »donič dare ova-
.* mou paše,ja t j. paši ili k
paši. n
Wdiniti, nim, v. a. perf. thu,
maden, fare; — se, v, mn.
perf. (komu) erideinen, pa+
rere; fi verftelicn, simula-
:: se, contrafJarsi 4X X. 76). '
Ubiti, učim, v. a, imp. [ehs
ren, insegnare ; semlji i mo-
ru posluh uči, er swingt des
-' Pand und das TRecr zum
Geborjam, insegna. P obbe-
diensa al mare e alla terra.
ZUčiti korab, den Koran lefes,
leggere il vorang.
Wdarati, rata, v. m. imp. ta-
. Kodjer [šrmen , : strepitare,
* remoreggiare, VII. 3i.
Udieljati, ljam, v. a. perf. cin»
Qawen, scolpere.
Udil;, adv. gfeid), (ogleid,
Udilie, aliogleić subito,
sull' istdnte,
Udvoriti se, rim 'se, v.n.perf.
fd cinfhmeidein, insinuar-
si.con lusinghe.
Ugadjati, djam, v. 2, imp. mobil
thun, nady dem Bilen thin,
aggradire; — se, zufammen
ftimmen, armoneggiare.
Ugarštica, e, f._ ungarijdje
. MRuge, berretta all ungara.
Ugodnik, a, m. berjenige bet
jemanden angenebm Ut, un
uomo grato, aggra ole
Ugričić, a, m. dim. vidi ugrin.
Ugrin, a,.m. Ungar, Unghe-
. rese, Ungaro. |
Ugrovlah, a, m. MBallace, Bla:
de, Valaoo. :
Vaki A a dj, mafla;
tie, 1%), v o
Ušić G 61 mlosto uhitim,
t. j. uhvatim, od uhititi. >
Uhiliti, lim, 9. a. perf. berau:
ben, privare. ,
rad, a, m. ukradom, beim.
= (idy, fertivamente. '
Ukratiti se, tim se, v.n, por/.
abgebroden werden, fiairsi,
*
terminarsi,
Ulagati, lažem, v. a. imp. cin:
legsn, iterperre, frapporre.
Ulagati se, lažem se, v. n.
perf. fa cinfipmeidjela, is-
šinuarst.
Ulak, a, m. KRurisr, corriere.
Umoliti se, lim se, v. a. perf.
(čim komu), erflehen, inspo-
trare, »Umoli se (Dautov
#* R
ž1 pr
Unetkrmiti—Uprašanje — 94 — Uprašati— Uvadič
šin), da opet njega (Daata)
pomiluje car, “XVI. 145.
Unetarmiti se, mim se, v. mn.
* perf. gefibllos werden, di-
venir tnsenšibile, indolente.
Unjegovati, gujem, v. a. perf.
omild, gart made, ermei>
U den, intenerire. A
njegovati, gujem, “v. mn. :
ć imp. a im) XII. N38.
* (omeićbeln, adulare.
Unoriti, rim, v. a, perf. tine
fertaućhen, immergere,' at-'
tuffares fig. iu čine fihitere
Drube eritem, ubbassar in
una buja, soiterrunea pri-
gione.. * |
Upasti, padem, v. n. perf.
einfaflen, finein falfen, fta»
* en, cadere dentro.
Upirina, e, f: (varsta noćnoga
* strašila) Bampyr, vampiro.
Upiti, pim, v. a. imp. f&reitn, |
gridare.
Uplesan, a, o, adj. XIII, 25.
nieDergetretenm', setrworfen,
conculcato, ributtato,
Upoznati se, znam se, v. n,
perf. (u koga) serfennemn,
non. ravvi- |
., RON conoscere,
. Sare.
Uposnavati Be, vam se, v. n.
imp. (u koga) vidi upozna-
ti se.
Uprašanje, a, n. XI. 29. Sras
ge, SBerfangen, domanda.
, richiesta.
hk
Uprašati, šam, v. a. imp. bits
' ten, pregave; frtgen, dinean -
dare; forčern, chiedere.
Uprav, adv. gerade, drito;
appunio, giusto; genau, esat-
* tamente; gegeniiber, contro
“al (VH. 1).
Upretati, tjem, v. a. imp. mit
Wide judeđen, coprir di ce-
. nere..
Upriečiti, ćim, v.: a. perf. auf
'* Dem farzeften Bege gehea,
andar per la strada la pih
* corta; (koga) entgegen fome
men, venir all incontro.
Ujiriečivati, vam, v. a. ima
vidi upriečiti. *
Uprositi, sim, v. a. perf. vidi
: uprašati.
I Upustiti, «stim, v. a. perf. ers
nadiafiigen, negligere; fit
fen (affen, abbassare.
Ureda, adv. bald, tosto.
Uredba, e, f. Činridtung, di-
sposizione; (XX. 99.) Be
. fimmung, destino.
1 Umebes,..a, m. Gutdie, fra
casso, frasiuono.
Uročiti, čim, v. a. perf. rok
. napraviti, Termin fef(
far termine ; ugovoriti, Ber»
. trag (dliefen, patteggiare.
Uroš, a, m. vidi Nemanja.
Usadili, dim, v. a. perf. (eget,
piantare; (na konja) auf'š
Drerd (eben, meiter a ca-
vallo.
hn s
E =a ua nu
“ “-. =. m o
\
. Uskočiti—Utvoriti —/ 95 S UvietUzdarje
Uskočiti, čim, v. a. perf: hi»
nein fipringen, saltar den-
tro; Ki) fladten, fuggirse- .
Pu dsnda "XIX O 80.)
“ne; (na 'stremen
fvringen, saltare.
Ustati, tanem, s “konja. (XIX. -
8.) t. j. sići, abfteigen, scen-
dere. Bi
Ustaviti, vim, v, a. perf. auf»
.: balten, Jermare, ritenere ; —
se, v, m. fi) enthalten (ei: !
ner Sade), contenersi.
Dstavljati, ljam, v. a. imp.
vidi ustaviti,
Ustručati, čam, v, a. imp. be
". ačbmen, zuriiđhjalten, con-
tenere, raffrenare; — se,-
. Ven. (od česa), VI. 45.) fid)
>. .enthalfen ,' ricusare, aste-
. nersi. o,
Uištapiti se, pim se, v. u, perf.
ftarr merden,. irrigidire. ,
UVitapljen, a, o, adj, erftarrt,
“drrigidito,
Ušto, conj. mahrenb, indem,
mentre. .
Utažtvo, a, n. Berubigung, '
aequietamento, quiete, paos,
tranquillita, a
Utažu,. miesto utažim, vidi ute=
dk |
UViočiti se,.v. n. perf. (id) 0»
.. bin fladten, ricorrere.
U toliko, adu. (V. 32.) inbefs
(en, frattanta. | 34
Vrtvoriti, rim, v. a. perf. ein:
Bauen, dncidere ; bien, for-
mare. u
Uvigt, a, m. Bunb, Bindnig,
confederazione, alleanzu , al-.
leanza ; Bedingnif, Bebins
gung, condizione; (Segliibde,
vota. . Z
Uvietovati, tujem, v;. 4. perj.
, & imp. ein. Beliibbe thun,
far un voto; zur Bedingnif
maden, far la candizione,
Urit, 1, /, ein auš einem Reis
gemwundeneš Band, legame
Jatto d un ramicello.
Uvriežiti, žim, v. a: perf: he«
gen, covare, alimentare.
Uz, praep. S pomoćju ove rie-
čice načinja se skladno b
duća vrieme kod trajući
glagoljah n.,p. na miesto:
ako budem. pisao, veli, se
, takodjer; ako uzpišem. “
: Uzbusiti, sim, v, a..perf. auf»
ftdren, .scovare; — se, fum
. mend aus. dem .Mejte. auf:
“fliegen, sbucare.. 1 4(
Uzbiti se, Budem se; +. n.
perf. in Gefillung geben,
adempirsi,
Uzbušati, 'čam, v. a. perf: er:
.heben, aufmiegeln, solleva-
«re; —, u nm. (XVI. 176.)
miesto uzbučati se.
Uzdarje, a, u, Befceng,
gengtidenf, regalo; Belo s
nung, premio, gniderdone.
x
P_
Uedisan-—Uživali — 98 —
Uxdisan, a, o, adj. wornad
man feufgt oder gefeufzt bat,
sospirato.
Uzeti, uzmem, uzeo, v. a. perf.
uehimen, ergrcifen, prende-
re; anfangen, anheben, in-
cominciare.
Uzglavje, a, m. Kovrfiffeu,
guancidle. '
Prmeći, maknem, v. m.
zmaknuti, perf. weićtn,
durađiwetden,
v. a. emporheben,
levare.
Uamicati, čem, v, n. imp. vidi
uzrmaći,
Uzmožnos, sti, f: Madt, po-
tenza. ' '
Uz6, zela, o, part. bolje uzeo,
: zela, o, od uzeti; »uzd bi
ti bolje glase kazat,« V. 132.
alzare,
“id wotite Dir beffere Kunde -
geben, vorrei darti miglior
novešla. '
dUzopireti, rem, v. a. perf: wi»
derfeben, spporre:
Uraka, ado... 33.) du$
oder Myfađe, wegen, a mo-
tivo.
Uzvesti, vedem, .v. a. perf.
beben, erheben, alzare, le-
vare.
Uželjiti se, ljim se, V: m. perf.
(česa) fi den Munfdh ers
»fdllen, saziarsi.
Ušivati, vam, takodjer fid
Žrenen, godere, X1I. 6. |
bh.
Varlorit, a, o, adj.
V.
| Vaj, interj, weh, i,
Va, a, m. Bh, inglšt,
ja-
vojne, interj. auwebh, ohimd,
. ahimč, |
Val, a, m. MBBelle, onda.
Valja, “vw, m. imp. mi
Valjade, | dovere, bisogna; .
U n »
. eta . gut fein, esser buono, cos
ritirarsitj — |
venevole,
Vapjahote, starinski, miestp
vapiaste, ihr fdriet, grids-
ste, vidi vapiati.
Varh, praep. liber, 998,
Varhu, \ sopra. auf, sopra;
dobro naški: na
T Varha, adv. varha doći koma
(XIX. 98.) berwdltigen, su-
erare; vernidten, anul-
re.
Varka, e, f. Žift, arte, strala-
gemma. . .
Varli, a, o, adj. ftolz, tro&\&
ero.
Varlina, e, f. Stol; , Tr
. fierezza,
Varlji, a, e, «dj. Bolzer, troti»
get, pi2 fiero.
Varloća, e, f. vidi varlina.
vit, a graufam,
črudele 3 Koh, trotig, fiero.
Varno, a, n. tvard grad uBa-
rskoj na moru cArsos,
. MBarna, Varna.
U
vadvajabot — 97
Varoš, a, m. offene Stabt,
": Borftadt, šergo, sobborgo.
Varsnik, a, m, gleidjen Siters,
' delP istessa ota, .
Varst, i, f. rt, Gattuug, sor-
ta; lied, fila. na
Varšiti, šim, v. a. imp.. 30 |
“ Gnde bringes, terminare, —
se, gtfdehen, adempisrsi.
1 a m X. 64. vidi Var-
šova. '
Varšova, e, f. poglaviti
Varšovia, e, f.
Varšove, g, n. ) poljačke.
MariWau, Parsovia.
Viežen; a, o, adj. geworfen, ,
gettato ; gejebt, posto.
tzam, adv. to što uzam, u- .
zamši, indem er nahm, aven-
do preso, pigliato.
Varda, adv. immer, sempre.
Vazeti, smem, v. a. perf. vidi
uzeti.
Vezetje,
presa.
Vasilj, a, m. ime muško. Bar
filius, Basilio.
Vaskoličak, čka, o,, adj. all,
$983,
Vaskolik, a, o,
tutto. '
Večati, čim, v,n. imp. međern,
gridar da capra.
Već, | adv. od mnogo, mehr,
Veće, ( piu. '
Vele, adv. viel, molto.
a, n. Čroberung,
Veljshote ,“ starinski, miesto
grad. zemlje
— Velji—Viditi
: ; 'L
*
vate, velieti.
Velji, a, e, adj. grof, gransle.
enera; e, f. u starih boginji
od ljubavi i liepote, kđi
Dianina i Jupiterova, ili po
inih rodjena od piene mor-
ske. Biaše žena Vulkanova;
jubovnica mnogih, osobito
artova , a mati _premanoge
diece, od koje najglasovitii
biahu Imenej Kupidon, nea,
Gracia. itd, Najvećma ju što- .
vaha na Pafu i Citeri oto- '
cih garčkoga mora. “Benu6,
Venere.
Veo, vela, m. Šdbleier, velo,
Veska, e, f: Bogelleim, vis-
chio.
Veth, a, o, adj. alt, vetusto,
mtico
veljaste, ihr fpradjet, dice-
đa m
Vetbi, a, o, adj. vidi veth.
Vezier, a, m. vidi vezir.
Vezir, a,.m. Be(ir, vesiro.
Viati, viem, v. n. imp. vidi
vijati.
Vid, a, m. Oefidt, Nusšbt,
Ani, vista, veduta,. wiso,
aspetto ; Sein, apparenza.
Vidieti, dim, v. a. porf e
imp. (ehen, vedere; -— se,
fbeinen, dlinfen, parere;
fr paffend, fr nothwendig
evadjten, parere, esser_ con
venevole. :
Viditi, dim, v. a. imp. et perf:
: vidi vidheti, pi pm
“ : 4
Pe
Vidjenje—Vilna
Vidjenje, an Beibenf, spot
Zr0; vidi vid.
Vidju, praes; miešte vidim. -
Viek, adv, u pitanju: je, mai;
o tvardjenju nju: immer, sem-
“pre; a niekanju:
Vieki, adv. vidi viek adv.
Vieku, adv. vidi viek adv.
Vierovati se, rujem se, v. n,
. %np. (u koga), XVII. 13.
. wertrauen, confidarsi. .'
Visštac, a, štca, m. Magier, :
. 'mago. >
Vieštak, a, m. cin weifer, er: '
fahbrener Rana, zn. uomo
- d esperienza, saggio. '
Vieštica. e, f: Here, "irega,
. maltarda.
Vijati, v. a. et n. imp. blafen,
soffiare (il vento); soko
vije perja ohola, bet ..Balte >
> omvingt jeine ftoljen Bištže
dhe, il falcon spiega (spi-
gne) le superbe penne,htu»
omlen (wie cit Bolt, . Dund
. .ufw.), urlare, ululare; '
Wik, adv. vidi viek, adv,
Vik, a, m. vidi vjek, a,
Viku, adv. vidi visk, adv.
Vilenica, e, /. Bauberin,, .ma-
a, strega,
Vilenik, a, m, Bauber; mago.
Vilinstvo, a, n. Jauberei, .in-
canto. ,
Vilna, e, f.- . poglaviti d u
Litvi, niegda poljačkoj, da-
nm
— 98 —
nie, mai,
Vilovit— Vitorožan
na. uskoj pekrajini. Bilu,
* Vina.
* | Vilovit. a, o, adj. zauberjaft,
auberifd, incantsvole, ma-
gico.
Vilozmej, a,. :m, ein jnubet
pafrer Lindimurmt, dragons
magico.
Vir, a, m... Quelle, sorgenta;
Štrom, torrente. »Presti,
ali vire obilne neustavi ie
.: suzah zenita (XIX. 182).
Visla, e, f. rieka, koja izvire-
ći u Slenii austrianskoj teće
kroz Poljačku i Prusku u Bat-
, tik. rai Vistula.
Vištati» štim, v. 1, imp. gti
end (hreien, gredar . con
voce stridula.
Vit, a, e, adj. geflodten, in-
trecciato3s (dwanF, sottile,
pieghevole,
Vitez, a, m. takodjer SoBat,
soldato,
Vitežki 12 9 ddj. takodj er
Šoldatens, Def sifitari.
29) soldati; del mulitare (L
va se, vijem se, v, mn. imp.
V. 93. (ib drehen, giarsi
Vito, tla, m. Mirbet, vortice ;
Dafpel, MBinče.
Vitorog, a, 0. adj. mit ge
wundenen Ddrnetu, di cor-
ni auviatia 1
Vitorožan,: žna , o, adj. viši
vitorog.
— —_ a —
Č
[RKKA m.
Vitoš— Vladislav
4
v
-“Witoš, a, m. bardo u: Bulgari;
kako se zove u. drage: jesi-
: ke, neznam upravo; niski
veki da Balfan, Zno.
Wišo;'šla, m. YBindfpiel, >» vel-
tro; levrićre,: | Na
Vladanje, a, s. -Mogiirung,
gaverno.
Vladati, dam, v. a. img, re.
gicren, governaro ; (sabljom)
. handhaben, menare, diri-
ere.
Vladislav, a,
. Blabislav, Vladislao.. ,
. Vladislav, a, m, I. kralj. po-
. oljački, nastavši na wladanje
.. za Boleslavom g. 1081. raz-
.hi udtri zavojevanja Pruse
i Pomorance, i umrič god.
< 11R2.. ostavivši, nakon sebe
m nesliednikom, Bina. Boleslava
I
“
.
e
Vladislav, a, m. II. kralj 'pa-
... ljački, uorič. od 80, gadi -
štah na _ 31. svibnja 1434
ostavivši kruna poljačku Vla-
- , dislavuć SIT, svojemu sinn.
Vladislav II. biaše.prie po-'
o karštenja nazvan ,
što vidi. s
agelon,
Vladislav, a, m. ILI. kralj po-
. ljački, sin Vladislava: II.
> "Buduć izabran kraljem od
. Ugarske zavojšti Muratu II.
turskomu caru, i predobi Ba
« 7 mriđtdo u niekoliko -bojekuh;
ma poslie pogazivši nuka-
bI
m. ime mužko,
—_ 99 _ Vladislavt—Volinski
: njem papinim i inih vladao-
* cah europojskih zadatu Tur-
* činu od primirja “vieru,:i s
rojvodom Jankom u Buiga-
“ ria usarnuvši, izgubi u boju
od Varna i. vojsku: i život
na 11. studenoga 1444.:
Vladislav, a, m. u doha spis-
vanja Gundulićeva kraljević
poljački, sia Sišmana III.
rodjen g. 1595. Godista 1691.
razbi pod gradom Hotimom
nesrietnoga Osmana II. a g.
*“ 1632. na. 13. studenoga na-
kon smarti otca si Šišmana
pod imenom Vladistava: IV.
na prestolje uzišavši, ratova
s Turčinom i. Moskovom, i
nakon slavna i kriepostna,
kraljevanja umrič g. 1648.
t. j. deset godištah izza na-
šega Gundulića,
Vladislavi, vah, m. pl. kralji
poljački toga imena, koj
* vidi
Vojnica, e, f. Blemee, Deer,
+" armata. : * *
Vojničar, a, m. SoBat, sor
. dato.
"Vojno, a, m, "IRann , Batte,
&POso, consorte. —. >
Vojstvo, a, m. emece,: Deer,
arisati, na .
| Voliaski, ih, pl. m. (t.j. dja-
di) stanovnici 'od Volipnie,
pokrajine poljačke (XI. 66)
P
Volja — Vakašn — 100 — Vukosava—Zaboravljen
Volja, e, f: WBille, volere. vo-
lomta. »Volja bicit' pri ne-
volji« CXIX. :196), : sum bd»
fen Sviet gute Miene mar
djen,,_au6 der Hloth eume
Zugend maden, er
berta: dove nom č che ne-
cessita. a.
Voljan, ljua, o, adj. (biti) bte
: Sreihrit befigen, aver # ar-
bitrio.
Voljno, adv. willig, volontc-
-ros0.
Vragoduh , a, o, adj.,
Zeufet. befefifen,: infpirirt,
inspirđto “i I
. demoniuto;"
Vran, i; nt. Rabe, corvo.
Vran, a, 9 adj. (dpwari, nero; |
— konj, Rappe, cavailo,
morello.
Vrana, e, f: Rrabe, cornacchia.
Vried, a, m. Beleidigung, A-
fesa. >
Vriedas, dna, 0, adj. merth,
wlirdig, valente, cha vale,
degno; fabig, valente. >
Vro, varla, o, adj. vidi. varli,
Vučac, čca, m. Degen, spada.
Vuhvati, vujem, #.a: imp. (4,
gewandt fpreden, mit der
pradje Gajautern, paridr
dolcemente,' 'decortamenie ,
dncantar parlando.
Vuk Branković, vidi Branković.
Vekašin, a, m. kralj. satbski,:
otac Kraljevića Marka ; po-
L
diavolo , in-.
gibć kod rieke Marice od
bh
šluge.svoga Nikole Harseje-
vića god. 1371.
Vukosava, 6, f- ame žensko u
Slavjanah ; tako se zvaše kći
knena sinbskoga Lazara uđi-
ta za Milošera Obilićem veje,
vodom sarbekim. 1
a *
Za, praep. um, fir, megre,
per, pervia; Ztit, nel žm-
po; kad za znamenuje zs-
rok, tad se obično slasže s
tužbenim padcžem; ma se
po Bosnii čuje i s
rodovnim, ter tako veliimaš
Gundulić »za jedne glavos
miesto »za jedan glavu.a
Zabava, e, f. Unterheltuna,
trattenimento; Be(daftigune,
trattenimenio.
Zabiegnuti, nem, v. n. pof.
perivren gehen; perdoni,
Zabit; i, f. Bergeffenbheit, di
menticanaa ; io, sidli-
vio. e
Dabnti se, bijem se, v. a. porf.
ih tindrangen, dnrođarsi,
insinuarst. +,
Zabiti, buđem, v. a. perfi 808»
gefien,. di re.
Iaborav, i, fi viđi aabit, if.
Zaboravljea, a, 0, jest upssvo
Zacieć—Zagledati — 101 — Zagorje—Zaklog
art, pass. ver effen, 'scor-
Pato: ali u Debrovčanah
dolazi često miešte zabora-
vivši, der (bite, das) vergef
fen. bat, dimenticatosi.
Zacieć, praep. vidi cieć,
“Začeti, čnem, čmem, v, a. perf.
anfangen zu fitgen, incomin-
ciar a cantare; empfangen,
eoncepire.
Začeti, čmem, čnem, takodjer
fi vorntpmen, disegnare,
Foncepire, I. "73.
Začinjati, nam, v. a. imp.
Začinjati, njem, ftugen,
. cantare. |
Začinka, e, f: Žied, canzone.
Zaćutieti, tim, v. a. perf. fiih»
len, empfindin, sentire;
fidmweigen, tacersene.
dar, dra, m. grad u Dal-
macii poglavit, na inoru ja-
dranskom. Jata Zara.
Zadieti, diem,
Zadienuti, nem, i anbinden,
anbeften, anbdngen,
hiđrin, attaccare.
Zadovolje, adv. genug, abas-
tansa.
Zagašen, a, 0, adj.
: bruno,
Zaglaviti, vime v. a. perf. en:
Den, endigen, terminare.
Zagledati, dam, v. a. perf er»
Šliđen, osservare; — se (u
što, kamo), fi berfgauen,
figget lo sguardo. '
braun,
v. a. perf.,
eins
Zagorje, a, n. tako se zove
više okolinah po Slavil;\a
ono, koje spominje Gundu-
lić, stoji ne daleko od 'Du-
nava do Dobruče « Bulggrii.
Zagranak, nka, m. Sprdfilina,
ramicello, rampollo. >“
Zagrubiti, bim, v. a. perf: pere
(«ulden, demeritare.
Zagunjastiti, stim, v. a. perf.
faarig werden, divenir pe-
0.
Zahoditi, dim, v. n. imp. une
tergepen (von Begirnin):
tramontare ; irre gehen, an-
dar errando. "
Zahvala, e, /. Dant, ringra-
* zidmento5 rableret, ob,
vanto.
Zabvaliti, lim, v. n, perf. bane
fen, ringrastare; — se, v.
porf. fi bebanfen,. io: ko
atarsi; i) brafđšen, vrablen,
auf etwa$ podjen, vantarsi,
insuperbirsi. > '
Zaisto, adv. gewi$, beftimmt,
certamenite, certo, sensa dub
bio. .
Zajaziti se, zim se, v. n.perf..
fd verddmmen, arginarsi;
Zakletva, e, /. Gid, Sdbur,
juramento ; (VIII. 109.) Be»
ibmdrung, soongiura; Blu,
maledizione ; "Bann, scon-
giura. . p
Zakloa, a, m. Gdirm, Sub,
riparo, coperto,
p
'
Zaklone—Zamlera. — 102 _ Zamiersk —Zapinja
abgešegen,
perf,
Zaklon, 2,4, ad
. costo:. .
Zakloniti, vim, v.
iddirmen, bebeđen, riparare,
, coprire,
difende?e :
Zaklop, a, m. Sloj, .serra-
zo (XX, 717.) e. eiugts
idlolfenec Ort, chivstra,
Zaklopiti, pim, .u. a, paf.
dliegen, serraro:
Zakonjak, a, m Oefeglunbi>,
tr, chi sa la.logge
Za Sono, adv, grijesi; legal-
Zalih, + a, 6 adj. diberfidgig, .
šroppo
bondante ; fuperuumerar, su-
Po a, 0, adj.. finfer
dunfel, oscuro,
Zamasti, žem, v, a. perf. "er:
fdmicren, imbraštare; u
.rey..incrostare ; -fig., ( VII.
» soverehio , sovrab- '
u.
163.) befteden,. cerrompere
(per via di doni)._.
. Zamesti, metom, -v. a, verwir. :
ren, verftoren, conturbare,
turbare.
Zametati,: tjem, v. a. imp. MA«
E den, fare; vevmwerien, rigec- ;
1
Zamioati, čem, v. m. imip. vidi !
. zamaknuti,
Zamicati se, čem še, v.n, imp,
.XHX. 76.68 idrvenfen, vol- ,
tarsi.
Zamiera, e,
f Bic,
Xugene
Zamniti, '
: met, madAt, Hnfehung,
o auira, riguardo ; Beribhi lang,
'.Btasime, disapprovazione.
Zamierak, rka,. m. Bed, sco-
po;: Ubfibt, disegro.
Zomioran, rna, 0,. pd anjebe&
< [id, riguardevale.
Zemicrogs, stis /. Hniepen,,
Anjehnlidfeit, notabilita.
Zamnjevati, vam, v. a. imp.
vidi zamnieti.
Zamnieti, , nim, v, a,
| erdrobnen, ec-
c
Zamojski, Koga, m porodica
. plemićah u negdašnjoj Po-
ljačkoj. '
Zamosci, stacah, plur. m. lju-
di i Li okolisa grada Lomosaa
.u ljinu, noljač v
vodhni. KXI. 64) jeko) vo
Zamrieti, mrem ,. a n. per.
erfreken, morire.
Zapadati, d am, “v, za -imp. uo
: tergehen (von Befinen),
tramontare; bincin falea,
cadere; — v. a, imp. gufom»
men, geblibren, competsre,
convenire.
Zapasti, padem, v..a. perf.
vidi zapadati,
Zapašen,. 8, 0, (VIII. 92.) jest
,UPTavo part. pass. bem
, osservato; all ovdie zsaši
gerihtet, diretto.
Zapinati, nam, Ž #. a. imp.
Zapinjati, njem, / (pannen,
<
Zapiždriti—Zatiecati — 103 —
tendere; — v.n. fteđen bleis
ben, impuntare.
Zapiždriti se, drim se, v, n.
perf. zabuljiti se, : glotent
' Gnidhauen, fi) vergaffen,
guardare cogli occhi spalan-
cati.
Zaprišten,' a, 0, ddj. fobernd
infianumato |
(im Sefidte!,
(dalla rabbia 60.)
Zarudjen, a, o, adj. feđu$,
riecćuto ; rtg, rnssiocio:
(battung, ombra, inombra-
. zloRe; Ienomert, illusiona.
Zasiesti, siedem, v. a.
fio in den Dinterkalt gen, |
Znsidiare.
Zaslišati, šam ,. v. a.
erf.
(XV.) vidi začuti. k
Žastav, a, m. Bebeđung, co-
ritura , coprimento, a. Pp.
KIX 35. »Go, izrezan od
. kožicalh avierskieh zastav mao
uzima.« (a0
Zastava, e, f. edterĆ. Ort, Pp
ultimo luogoi u zastavi (XI.
106), zuleBt, nel ultinio
- hudgo ; (XVIII ,77,) Edu
wer, riparo.
Zaasve da, conj. obmobi, ob»
(don, sebbena.
Zašto, conj. wetil, poicbe..
Zatiecati, . v. a. imp. Gber:
rafden, diberrampeln, sor-
prendere:; cinbolen, arrivare.
: >| Zavarguuti .nem,
Zasicna, e, f. Sdatten, Ve '
Zatielak —Zažeti
Zatielak, .tioka, m. Genid ,
“ nučaj opa. '
Zatište, miesto zatisau,. odea-
tisnuti, > '
Zstočan,:čna, o, adj. (X. 38.)
Kriegš:, di guerra.
Zatočaida, ef. Rampin, gu
- \riera.'
Zatvor, a, m. Šberre, olauss-
. ra; $aft, arresto
Zavarći, ržem, 3 u a por
maden, >
; vidi zametati. 2“
Zavarnuti , nem, v. a. perf.
(XV) dreket, voltare.
Zavietovati, tujem, v. a. imp,
.& peorjf: geloben, votara, pro>
mettore.
Zavievati, vam, v. a. '&'n
ip. beulen, urlare, ulu-
Zavijati, jem, v. a. i tvis
' đeln, cinmiđeln, involgere;
vidi zavievati.
Zavijati se, jem se, v. n..porf.
. (XI. 114.) zapuhati se, pilBis
lj za weben, zu blafen an»
fangtn (vom diobe), com=
nunciar a soffiar (il vento),
Zavito, tla, m.. BBiđel,. vilup-
po piego, '
Zavrata, e, /, Surađtgamg, ri
torro.
Zažeti. žnem, v, a. perf: pre
fen, drađen, premere, oons-
primere. : “S
.,
e
| Zdal—Znso
Zdal, adv. umtex, von uuten,
-, abbasso, di đl.
. Zdala, adv. vidi zdal..
Zdvoroji, a, e, adj, čufer,
esteriore,
Zelan, i, f. Grane,. il verda..
. > Zalen, a, o, adj. grin, verde. ,
Zenuti, sem, V. 78. imp.
fen, auffdiefen, gormogliare.
Zakedo m. rea genoro >
,.& F8 , šguav
Zglobljen, a, o > zaj ofo
sengiunto,
Zgoda, e, f “Sali, Greignif,
.. . 6480, avventura.
Zgodi, dim, v. a. per/. teefe
fen, ioocare; errathen, in-
: dovinarej —se, fi ereignen,
Žien "/. Mugapfel, pupil-
enica, e, ugapre pi
la dei oeohio > P
Zlatnlji, a, e, adj. comp. mie-
što to žutji a, e, gelber, pi:
| zkidi, i, f. Mebel, Wngemać,
: mala, calamitd.
lica, + e, f. tin odies Btid,
* donna catliva.
Blobiti, bim, u. a. imp. ver:
-\ Berben, rovinare,
Zlos, sti, f. Vosheit, malizia.
Zlosard, a, o, adj. bdfen Der:
genš, di catživo cuore.
Zlosardan, dna, 0, adj. vidi :
alosard.
Znan, a, 0, adj. ge(djeit, tiug,
erfabren, Pundig , grigiđt,
h o
— 104 —: Znanac—Žamor
fein, artig, prudenita, intels
. ligente, destro. .
Znanae, aca, m. Befanster,
conospente; ein gedeiler,
Fluger, erfaprener, gridić:
ter, fundiger Rann, nom
iueiligčnte, sapb
. emte; ein IBifer, un sapien.
Znobiti, bim, v. a. imp. vidi
slobiti.
Zraka, e fe Štrabi, rasa.
Zrieti, sriem, v. a. imp. (4048
en, guardare.
Zrublja, e, f: Bađel, Jfaoe, Rac-
cola. *
Žučati, čim, v. a. imp. (tm m
men, ronzare, rombare.
Zvier, i, f. Bild, fiera.
Zvisrenje, a, a. das Bildyret,
le fiere.
Zvierski, a, 0, udj. Ebiev,
dello zvierski
dil fx: ' zodiaco. kog
Zvjede, a, m. Hrolog, astro-
logo.
Zviezdarski, a, 0, adj.
Sđrologen pridris, ofralo:
gif, astrologico.
Žž.
SA aa fer, riva, lido.
Žemor, a, m. Belifpel, suoor-
ro, bisbiglio.
ras
ŽumoritiŽešiji — 105 — Žešelo—Žuberiti
. Žamoriti, rim, v. a. smp. li U Žrislo, a n (XV. 64) vidi
(vein, bisbigliare. ždrielo,
Ždrielo, a, n. Šdlund, gola; | Žeber a, m. Bewitider, gar-
SBebirgspafi, gola. ž
uberiti, rim €
Žestočii, a, e, adj. vidi žeš- slide, garrire, pina
tji.
Žešji, a, e, dj. fe feneriger, pik Žaboriu. rim, v. a. en
vivo, pik ardente imp. vidi žubečiti. '
e
Dad
+.
|
The Dodge Nitro was a compact SUV that was built by Chrysler's Dodge brand. The Nitro has had 2 generations with the second one being built in 2011. The Nitro has been built since 2006 and made its debut in February of 2005 at the Chicago Auto Show. The Nitro was designed by Dennis Myles. The Nitro was discontinued in 2012.
Other websites
Dodge Nitro at dodge.ca
Dodge automobiles
Sport utility vehicles
2000s automobiles
2010s automobiles |
Fortaleza is a city in Brazil. It is the capital of the state of Ceará. The city has a population of about 3 million people. It has an area of . The people who live in the city are known as Fortalezenses. The current mayor is Roberto Claúdio.
The Pinto Martins International Airport connects Fortaleza with the major Brazilian cities. It also operates international flights. The Federal University of Ceará is located in Fortaleza.
Location
Fortaleza is located in the northeastern part of Brazil. It borders the Atlantic Ocean to the north and the east. To the south of the city are the cities of Pacatuba, Eusébio, Maracanaú and Itaitinga. To the east is the county of Aquiraz and the Atlantic Ocean. The city of Caucaia is west of Fortaleza.
Entertainment
Things to do in Fortaleza includes bars, discos and restaurants. The area also has comedy shows with nationally famous people. An off-season carnival, Fortal, happens in Fortaleza, in July. Changes were made to the carnival in 2008. It now has parking lots, bleachers, and a food court. The event lasts four days. About 1.5 million people enjoy the nationally famous axé music bands. Fortaleza also has music festivals, for example Ceará Music. This event happens every year and lasts for three days. It includes local musicians and international pop rock musicians. Around twenty-five thousand people enjoy the concerts, electronic music tents, and fashion shows.
Capitals of Brazilian states |
<p>I need an algorithm that verify with the fastest possible execution time, if a string is a palindrome ( the string can be a proposition with uppercase or lowercase letter, spaces etc.). All of this in Java. I got a sample :</p>
<pre><code>bool isPalindrome(string s) {
int n = s.length();
s = s.toLowerCase();
for (int i = 0; i < (n / 2) + 1; ++i) {
if (s.charAt(i) != s.charAt(n - i - 1)) {
return false;
}
}
return true;
}
</code></pre>
<p>I transformed the string in lowercase letter using <code>.toLowerCase()</code> function, but I don't know how much it affects the execution time .</p>
<p>And as well I don't know how to solve the problem with punctuation and spaces between words in a effective way.</p> |
<p>I was wondering if there is a way to know the method name being executed at run time?</p>
<p>For instance, inside a <code>private void doSomething (String s)</code> method, I'd like to know that I am executing the <code>doSomething (String s)</code> method.</p> |
Cross Canadian Ragweed was an American rock band formed in Yukon, Oklahoma in 1994. The band included of Cody Canada (lead guitar/vocals), Grady Cross (guitar), Randy Ragsdale (drums), and Jeremy Plato (bass guitar). The group had 7 studio albums and 3 live albums from 1994-2010. After almost 15 years together, the group stopped in 2010.
Discography
Studio albums
Live albums
Singles
Music videos
References
Other websites
Cross Canadian Ragweed's Official Web Site
American musical groups |
Angela Eagle (born 17 February 1961) is a British Labour Party politician. She has been the Member of Parliament (MP) for Wallasey since the 1992 general election. She is openly lesbian.
References
1961 births
Living people
Alumni of the University of Oxford
English LGBT people
Labour Party (UK) MPs
Lesbians
LGBT politicians
Members of the British House of Commons for English constituencies
Politicians from Yorkshire
UK MPs 1992–1997
UK MPs 1997–2001
UK MPs 2001–2005
UK MPs 2005–2010
UK MPs 2010–2015
UK MPs 2015–2017
UK MPs 2017–2019 |
<p>i try</p>
<pre><code>package ro.ex;
/**
* Created by roroco on 11/4/14.
*/
class Ex {
public void m() {
throw new Exception();
}
public void m2() {
throw new RuntimeException();
}
}
</code></pre>
<p>in <code>throw new Exception();</code>, intellij idea raise "Unhandled exception: java.lang.Exception", but in <code>throw new RuntimeException();</code> it's not, <strong>my question is:</strong> what cause this diff?</p> |
The Kingdom of Bohemia was a kingdom that covered the Czech part of the European region of Bohemia. Its capital was Prague. Form 1526, it formed the northwestern part of the lands of the Habsburg Monarchy. The kingdom started in the 12th century, and was part of the Holy Roman Empire, while it existed. In total, there were 37 monarchs. Most were of the House Habsburg, very often in personal union. The king was also a Margrave of Moravia and a Duke of Silesia.
1190s establishments in Europe
1198 establishments
1918 disestablishments in Europe
Bohemia
Former countries in Europe
Bohemia
States and territories disestablished in the 20th century |
<p>I have used the links below and I always receive this error <strong>admob plugin not ready</strong> on device.</p>
<p>[<a href="https://github.com/floatinghotpot/cordova-plugin-admob]" rel="nofollow">https://github.com/floatinghotpot/cordova-plugin-admob]</a>
[<a href="https://software.intel.com/en-us/html5/articles/adding-google-play-services-to-your-cordova-application]" rel="nofollow">https://software.intel.com/en-us/html5/articles/adding-google-play-services-to-your-cordova-application]</a></p>
<p>What should I do? Please, help me.</p>
<p>Thank you in advance.</p> |
<p>The code below works for me well to get command line string of 32-bit process from a 32-bit app, 64-bit process from a 64-bit app and 32-bit process from 64-bit app. This will break if I try to use for 64-bit process from 32-bit app. The reason being the structure size difference in PROCESS_BASIC_INFORMATION and address size. So here are my questions - </p>
<p>1) The suggestion given in process hacker ( <a href="http://processhacker.sourceforge.net/forums/viewtopic.php?f=15&t=181" rel="noreferrer">http://processhacker.sourceforge.net/forums/viewtopic.php?f=15&t=181</a> ) to use wow64 function doesn't seem to work and fail with following error - </p>
<p>NtWow64ReadVirtualMemory64 error: 8000000D
while reading ProcessParameters address from A68291A0004028E0</p>
<p>Has anyone tried this and could successfully get information? I posted the same in their forum asking their opinion.</p>
<p>2) Is there any other approach to query peb information that can work for x86 and x64 reliably?</p>
<pre><code>int get_cmdline_from_pid( DWORD dwPid, char** cmdLine )
{
DWORD dw, read;
HANDLE hProcess;
NtQueryInformationProcess* pNtQip;
PROCESS_BASIC_INFORMATION pbInfo;
UNICODE_STRING cmdline;
WCHAR* wcmdLine;
*cmdLine = NULL;
hProcess = OpenProcess( PROCESS_QUERY_INFORMATION | PROCESS_VM_READ, FALSE, dwPid );
if( !hProcess )
return FALSE;
pNtQip = (NtQueryInformationProcess*) GetProcAddress(GetModuleHandle("ntdll.dll"),
"NtQueryInformationProcess");
if(!pNtQip)
return FALSE;
pNtQip(hProcess, PROCESSBASICINFOMATION, &pbInfo, sizeof(pbInfo), NULL);
#ifdef _WIN64
ReadProcessMemory(hProcess, pbInfo.PebBaseAddress + 0x20, &dw, sizeof(dw),
&read);
#else
ReadProcessMemory(hProcess, pbInfo.PebBaseAddress + 0x10, &dw, sizeof(dw),
&read);
#endif
#ifdef _WIN64
ReadProcessMemory(hProcess, (PCHAR)dw+112, &cmdline, sizeof(cmdline), &read);
#else
ReadProcessMemory(hProcess, (PCHAR)dw+64, &cmdline, sizeof(cmdline), &read);
#endif
wcmdLine = (WCHAR *)malloc(sizeof(char)*(cmdline.Length + 2));
if( !wcmdLine )
return FALSE;
ReadProcessMemory(hProcess, (PVOID)cmdline.Buffer, wcmdLine,
cmdline.Length+2, &read);
*cmdLine = mmwin32_util_widetoansi(wcmdLine);
free(wcmdLine);
CloseHandle(hProcess);
return TRUE;
}
</code></pre> |
ТНЕ
CYCLOPADIA;
OR,
о ergal. Dictionary
OF
ARTS, SCIENCES, AND LITERATURE.
PLATES. VOL. III.
HYDRAULICS — NAVAL ARCHITECTURE.
ТНЕ | ۱ AEST
CYCLOPEDIA; ۷
PLATES
OR, |
UNIVERSAL DICTIONARY
OF
Arts, Sciences, and Literature,
BY
ABRAHAM REES, П.П. F.R.S. Е. L.S. S. Amer. Soc.
WITH THE ASSISTANCE OF
EMINENT PROFESSIONAL GENTLEMEN.
еее
ILLUSTRATED WITH 5 ENGRAVINGS,
BY THE MOST DISTINGUISHED ARTISTS.
— е ——
PLATES. VOL. Ш.
HYDRAULICS — NAVAL ARCHITECTURE.
——— au —
LONDON: : | >
PRINTED ror LONGMAN, HURST, REES, ORME, & BROWN, PATERNOSTER-Row,
F.C. AND J. RIVINGTON, А. STRAHAN, PAYNE AND FOSS, SCATCHERD AND LETTERMAN, J.CUTHELL,
CLARKE AND SONS, LACKINGTON HUGHES HARDING MAVOR AND JONES, J. AND A. ARCH,
CADELL AND DAVIES, S. BAGSTER, 7. MAWMAN, BLACK KINGSBURY PARBURY AND ALLEN,
В. SCHOLEY, J. BOOTH, J. BOOKER, SUTTABY EVANCE AND FOX, BALDWIN CRADOCK AND JOY,
SHERWOOD NEELY AND JONES, OGLE DUNCAN AND CO., В. SAUNDERS, HURST ROBINSON AND СО.»
J. DICKINSON, J. PATERSON, Е. WHITESIDE, WILSON AND SONS, AND BRODIE AND DOWDING.
1820,
MISSOURI
BOTANICAL
GARDEN.
мы
с ү и “4
== Ar
5
Engraved by Wilson Жонду.
vts, 1800, бу Longman Hurst Rees and Orme, Paternoster Row,
ЮЕ کا cs at ер 23 с ВН
پچ She у بب Ан NE پا
HYDRAULICS. PLATE П.
DIVING BELL.
D? Halley 5. Section of paldings, |
Diving Bell.
|
и =
а a
ne ==
"
7ی
"
1
| Fig. 25.
Section of Triewalds, Diving Вей.
ВЫ ИРА ipd وی
Су یت
(са
5 一 已 x 9 1
ДЦ vU
=
CE о моттрлојх н ME
ы | | ,
2۵ әу) пор оў تد 42a гу? но posn 9ئ یں سر :
под Ay рапмбия
2207
ٴ
Published as the Act directe, за, by Longman Hurst, Rees, Orme &
ох
2 EK = ЇЇ
SEEN
ayy ی SSS
SS ы
دص یم
SSS Пи А
b. Ss SSS
Ss
*
PLATE В
T
HYDRAULICS.
ЕТ
HYDRAULICS.
k Fire Engine by Rowntree.
Elevations
Sections
2 >
(Pase ж
в = 7772 hf
WLLL ddd 222222 Жы 222 2
ШІ”
a
А Р
РЯ 2
Ж
Ж)
ЛШ
Ж22
2 277,
多 К АН E
" 7
РЕР
ZA
=e
1117777
| 由 "ІІ? ۳ i а || i l
ж — 0 ШО 2222222277, سس
SSS
2
||
12 ==
RAE
К
5
и“
*
E
|
ШІ
0
۲ 7772 |||
Фе 1
==
т
-
ші
Б 5
d
“ 222.
ОА
Ш
A
7
7
7
Я
2
%
7
у
NN
|
|
SSS We SS
3
HYDRAULICS.
1
. ABER а
Й
» Row.
2
FOUNTAINS.
PLATE VH.
AULIC
5
+
+
HYD
ғ
HYDROMANCY.
Published ae the Act directs, 18, hy Longman, Hurst, Rees, 0)
Fig.3.
Aj
HIEROS
<
ДА
$
©
$.
FLOATING.
ж
HYDRAULICS.
EU
ШШ
ШІ
m
| 4 |
ЕЕ
Fig. 12.
HYDROSTATIC. ` Bellows.
Fig. 23.
; АДА E rinon
مو == те +=
یی
|
™
اك
^ ^*^ HYDRAULICS.
HYDROMETER «е.
Fig. 9.
Е
وه
A
SOC 0۳ j
ЧА ОК CG Ctt
HYDRAULICS. PLATE АЙ. & АТГ.
HYGROMETER.
Bradford. HYDROSTATICAL مہ ری Fig I4
E | > ; 5 | Fig. №3. С
1 سس 0 = -
S 1 جح -
2 7 тъ И
B = و و قو
шан а пз
Np
ат ہچ ہے E
ЕЕ
=
بسح
|
y Ш
Е ; یھ А. Жұ Жы ИР می و ری را از
Јо а № 4% + شفشمپیس ойын
v Hygrometer.
Forster.
"00
artian
7 0010
2ل ھب /
Hung
Machine .
i
ШІ Ши 01,0 |
Нидготевег.
1
De
hone
Luc Whale
И
Ty
SAUSSUTE.
HYDRAULICS.
HYGROMETER
2 HYDRAULICS. PLATE 777ر
JET d'eau. MOISTURE
Fig. 2. UE PERSLAN Wheel.
B + = = б DN EE =
Clesebes PUMP.
TANTALUS 5 Сир.
= = -----
j سح
| !== =_= کے
1 0
۷۷
ت
ee А EE Әй ee Ae a аб“
тенет PUMP. Chain PUMP.
/Т н, | м 2а” ٦ mec
ши M Pump dake
Tube
Fig. 9. у
е 2
|
d ia
Жы woe We 24. ے 15 „№.
Archimedes 5 SCREW.
Fig. И
SIPHON.
HYDRAULICS.
SPRINGS.
Fig: 7.
атар.
ROPE Р
HYDRAULICS. í |
P
PUMPS. LATE AV.
Cap! Jekyls improved Ships Pup.
4 Fig. 3.
SS
=
سس
UMMM 7775
ZI 7
>
uu ت8 8 85 کا РЕЈ
& SOROS
ШІ
ИШ!
1
|
111
ПИЛА
||
|
|
ШШ
|
>
SSSSSSSSSSSSSSNSS
۹۳۰ تن
шый
BEL 4
IRON MANUFACTURE. PLATE 7
7 Plan of an Iron беу
ГГ Ф
ny
Т ms
|
"s
`
000 Ж 0
ГР جس
Finery |
PLATE П.
WY
ШІ
~
ا >
۴
ка
4
| +
N- № x
с i
е 4 я "
N IE
< NN 5 Е
- 5 N ы ۶ 1 5
: \ P ^ |
MN 3 У NN 4
2 3 | А МЭЭ I
اک 4
тт
[= ы S SS
M ~ ə LLL LL 80
1 | ББ о | Т, 2. ' E
9 N usus N | | К
М 1 :
~ | % ы
| Ж г
y 1
RRR 1 Ба
RRR | м i
2. 4 &
NN || | м 3
X | 5
ERN ~ E :
у NU ۱ N ih
(0۸0 A of
A | а
NN ZNN
ISS
PLATE Ш &1V.
FURNACE.
۱۱
>.
АУ
SS
S
5
R
S
|
Ш
۳ | |
y
i
|
|
NS
ы
NS
>.
_ K
SS
2”
۷
۱
. |
b
1
Engraved by Wilson Lowry.
Published as the det directs, 28, bv Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Кот.
+
ہر an thd dur дей sis taj Брит, یدن
Seale of Feet.
4.4.
з
Forge Floor.
7
y deways.
4
ation
fig. 2. Elev
` Vent Hole,
Ry
AN
Nf
„ТҮ гы л POSU. موی
© یت
B
$
5
>
$
S
<
“
%
E
人 ۳
> ка
S
~
~
К
5
|,
t
оп. гл. Front.
levati
а
А
бу
the Machinery of the Hammer at Kilnhurst Forge.
(У
a
gn for
5
6
:
E
=
PLATE 17.
ВЕ.
TU
IRON MANUFAC
IRON MANUFACTURE.
PLATE V.
|
ROLLERS for making BAR IRON.
Elevation Fig. 2.
Rollers for sguare bars.
Plan
Scale of Feet.
6 5 4 3 g + raa aaa]
Published as the Act directe, 1812, by Longman, Hurst, Rees, Orme іс Brown, Paternoster Row. Engraved by W. Lowry.
е а
ы
РА V Д U Aw нл»
z Е еще ix - — - " к а LATE ІР
Rolling and Slitting Mill, at Mess”? Walkers Iron Works, Rotherham. PLATE
Elevation. Fig.2.
See ROLLING MILL
and IRON.
007001
T
ر
c
|
|
|
ІІ 1: ЛИ Фи
_ | ال "
e ۱ | | | |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
| ||
||
|||
||
||
||
| | 101
Г ||| Р
2” ) ۵
N 一
|
|
|
||||
|
S " |
Ф Ж | |
| | |
Ж 2 ! |
ЯҒ
7 %
7 7
۱۱۵
7
S
Published as the Act directe, 1812, by Longman Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Row. Engraved by W. Lowry.
PLATE Т.
IRON MANUFACTURE.
STEEL CONVERTING FURNACE.
м”
% 22
ба
Ф ЯЯА
РРР
SS
N
۱ SS
МММ US À
\ SN NN N
2 б ЖЗ
2 7 Ж
Ж ЖЗ /
ЖҰ
ұ
۱ УЖ; 2 2 2
22222220222 <%<<<5225222062246 22 РО ^ 2 NN б
2 Же А
T 1222 2 2 | 2 2
0 п 1 22222222 == ےر Ф
WSs ~ S سک جج
ہیں SS
SS XG 55555
Scale of Feet.
а
Fig. 3.
um.
ШИН
Fig. 6.
Gucibles. 2
7
7
SEK
Ж
Д,
Lowry scaip.
Published as the Get directs, 13:2, by Longman, Hurst, fees, Orme, and Brown, Paternoster How.
2
УЗМУ АМУ АМА У АМА Ж
ul
NS
“
2 =
Е
СЕСЕ
ААА
Ш
ж
Tas
IRON MANUFACTURE. ` PLATE یور
MILL ҒӨК TILTING STEEL,
by M? Smeaton.
77%
Published as the Act directs, 1614. by Longman, Hurst Rees. Orme & Brown, Paternoster Row.
.
ж
PLATE Г.
LAMPS.
Argands.
Fig. 1. -
| | |
ШШЩ
ШЕ:
ШШШ
йт
a
#19.4.
venda Cotton. Fig. 7.
Rolling Lamp.
прети лу егу» РА ام ہہ ہچ کہ یح رم ہر را УР)
ПИ
4
سس سو وو و رر رر ےس ИРАК تب
22222009
2
Published as the det directs 1824 by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Row, Landon.
Fig. &.
МУ Bartons Lamp.
LAMPS.
|
|||
|
||
!
|
|
|
Ш
Hydro ее еее Lamp, by R.W. hing.
|
|
|
|
|
il! i Ш
|| ШІ از
ЭШИ اك
Lorters Automaton Lamp .
f.
LATHE.
by МУН. Maudstay.
0
=m ۱-۷
=== Ч
dene ۔۔۔۔
Published as the Act directs 1819 by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, ater noster Кон.
ме.
ж.ж. же
70
В «АННО ا с.
30
243 T -2 =
ЕЕ --
Fu. +
a
سے
---
ہہ
ہے جج
Ед
Па OE а
=
Е
کس _ ہی
سس تسس е ==
—
E
%
~
~
4
y
$
9
%
5
R3
A
м.
x
ы
NM
N
N
+
~
N
LIGHT HOUSE.
MAGNETISM. |
' COMPASS. B
Fig. 1. Fig. 2. Fig. 3. па
в Че ас
Fig. 5.
٢۷
PASS.
C
те Ж % т
FARIATION COMPASS.
|
"
||| | | с
| |) yy
ДЕНГ ar the det dirvete, +٥999 9 6 id
я i = У |. с 3 % ۳ * Ort NR
MAGNETISM.
DIPPING.
№
(for Fig. 27, see the next Plate )
MAGNETISM. i
Dipping Needle made by M” Nairne for the Board of Longitude, on the Plan of the Rev SAP Mitchel.
23440404 ae سد تھا ہم engan, aret, Reor, Orme aad Brown, Paternoster Row, London.
5
Е В xs ва ^ г -fr
x тсз, S. cogere cs oS dua e سسجت سن ы е fae э. қ Е جسیم нь ۹ "
MAGNETISM.
PLATE VII.
MAGNET.
11
: Е از
Published as the dct directe, 1812. by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Row. Engraved by W Lowry.
MASONRY. PLATE 1.
Fig.l.
Reticulated.
Fig.2.
Incertain.
AK
M aii | y ۱
| i |
ТҮҮ |
| 1
=F ( ار А АВА
= 1 1 | | | ТШ
= || =>
----- جح
一 一 一 سح ||
|
Fig. 4.
Pseudisodomum.
%
i
|
ў
3
29.6.
Greek. Emplection.
ےج کے
---
= 3 ае.
з----- سس ЕЕ
=
= ж с.
جج سے
ЕЕЕ
ЕЕ
==
Е
------
===
Published as the (ct directs,1816, by Longman, Hurst, Rees, Orme, & Brown, Paternoster Row.
PLANO CYLINDRIC ARCH
Fig.1. N°2.
— — گل
а BEDS нег тв.
АТ:
tw
жу
==
AXIS in Peritrochio.
Е
АА
т.
в
GLE of Elevation.
AN:
N
as the det directs, 18n, by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Row .
|
|
0
eomm
Fig.
%
>
кщ
<
=»
>
=
>
4
Double CYLINDER
CR AB
Published as the Act directs, 1820, by Longman, Hurst, Fees, Orme & Brown, Baternoster Row.
б
Г
22
| ۱
Eo
—
%
2
ES E X /
NN
Г
2
PROJECTILES
са
Smoke JACK
2
. ле «
Fiy
PEATE П.
7, |
5
X 4
| 4 S
| = a
<
E o!
S
2
5
۱ 5
5
ANGULAR
ЖУУ РР REL
سس
Fig. 20.
mi
I = ہس
SS = 2 چ E تحت
Re ЧЕЛН سس مس دمم
=<
“СЕ
SO SS
да хоста
Published as the Act directs, 2800, by Longman, Hurst, еве & Orme, Paternoster Row.
MECHANICS.
CENTER OF FRICTION, CENTER OF GRAVITY «с.
I PRU. Fig.
25 اھ
| MECHANICS. >
CENTER OF GRAVITY.
vocac P Dur TE و ویر ےر ہیں
CENTER or
Fig
۰
s.
NIC
НА
МЕС
N Ах -
за Ж SCIL
, ۴ ER
1 Ж:
—& ©
44
bey,
© ٹا پک
CENTER ОК OSCILLATION AND CENTER OF PERCUSSION.
i
| Fig. 6 Fig. 62. Fig. 63
о 0 к о
MECHANICS.
CENTER OF POSITION, OF PRESSURE, OF ROTATION &c.
| 290. Ж.
Fig. 70.
MECHANICS. : PLATE ХІ.
CENTRIFUGAL MACHINE AND CENTROBARYC METHOD . ,
MECHANICS.
CHAINS.
Fig. 2.
PLATE XII.
40.
Fig.
CLAY. MILL.
n
MECHANICS. PLATE ЛИ.
COACH. 1
View of the fore wheels of a Gane necked larriage.
UM TNCS о ме یہ ہے
<-
ко heels of a loath.
HEME ТОРО жеу”
ДР Jacobs, 77
Gees
PLATE AFF
Engraved by Wilson Lowry.
Е
ЕЕ
Hm уу ШІН
ار تقاط
MECHANICS.
COAL MEASURING.
“
Lublished as the Act directs, 2809. by Longman, Hurst, Rees and Orme, Paternoster Row,
MECHANICS.
COLLISION.
3.
Tus
в اط واه на
MECHANICS.
COMB MAKING.
J firey Juntdelin., Lublishedas the Act directs. 165, by Longman, Hurst, Rees, Orme k Brown, Paternoster Bow.
+
MECHANICS. PLATE ХИ.
: Referred to also as PLATE XV.
Proneys Condenser of Forces.
Composition of Motion.
Elevation.
Published as the Det directs, udis, by Longman, Hurst Rees, Orme Brown. Paternoster dire London = Je
"MECHANICS.
~
MECHANICS. PLATE 2
CRANES.’ у
фу M? Ferguson.
AL
الا
6 با
^ | T3
E ۳ ۳
| | | HE
i | | |
i 2 | ў 3
| с ух
k X
3 | М
1 А
| E
| А
۱ М
منیبب
رم
a E
о
Ж ИЯ
Ж
ti
”
; MECHANICS. ` ae PLATE XIX.
CRANES.
| - mn 7
РОИ
دلوت امنیس انم یوید سے سد وا
۱ а 40 ; á А ж: е ig Ee Ж.
a "
е: г в. ER be 7 Riro Tomor
ка 7 T
MECHANICS.
CRANES .
Ме WHITE 8
Стапе.
= nl 777
0 1
ИИ Wes
“№ NA | ۱ 7 7
111
تا
МЕ ВВАТТНИАТТЕ 5
Crane.
从
ЗАО
Jn? delin, | وق
Published as the Act directs, 1809, by Longman, Hurst, Rens & Orme, Paternoster Row.
г
©
E
35
ва
=
г
MECHANICS.
PLATE XXU& ХАШТ. |
DIRECTION of Motion. Е
#.3.
Direction line of
MECHANICS.
M Hills Machine for DRAWING out Ships Bolts.
ААА
на. 2
تی
Әз
i a 5 ;
. Plan of the lower Side. е Plan ef the upper Side.
| “Ране de.
Published as the det directs, idiq by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Rew, London
Machine tor boring Glinders, at the Falcon fron Foundery, made by М" Dixon.
.
: Fig.1.
Elevation,
Section through Y.Z.
27.
ымға 226 کر ; 5 3, $ & 6 i 14 ЕА
ка ih морала) = Ж- ғғ o d т т 1 1 т т
| MECHANICS.
DRILLS.
DRILLING
MACHINES.
+
|
О جع Др.
AMOR Є А ~ (СС S С
DYNANOMETERS
FOR MEASURING THE FORCE OF DRAUGHT.
Fig. 3.
тшшш ТШ
Ға! ii
ШІЛІГІ
Fig. 2.
М” Salmons Dynanometer .
нына ы زر دنت شا
Published as the Aet directs, 109, by Longman, Hurst , Beer « Orme, Paternoster Row .
~
MECHANICS.
EXPANDING RIGGERS. F
MA. Flints. | 5
MECHANICS.
FLY-PRE 55. У“
"а
~ D
1 |
y
Ш
Foo ГА 4
Scale of Feet.
алате аи га
ЗОН аннат ا
۱۱۱۱| ۱۱/۱/۱ 11
| пан
а oer جو n “ بش =
MECHANICS. PLATE XXVII.
ME в SALMON 5, PORTABLE THRASHING MILL.
Perspective View Fig. 1.
۷
7
uj
Section Fig .2. LT j Elevation Fig.4.
Junt del. London. Published as the Act directe, 1814, by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Row. Lowry scudp. » روم
` MECHANICS.
FORCE.
1 МЕСНАМТС 5. PLATE ХАТА.
FRICTION AND FULLING MILL .
fig. 7
Fig. 2.
2: pe UNY 2
F с Ғ-а У \
Ж су 5 2
MR ٩ Ос)
ш p Ma 2 = 4
= : “$ Апллллллллл Далай YUYUN pan
crspective View.
Fig.4.
E
E
Ex
-+
Elevation SN Section
Fig. 6.
Ш
Т
| ee:
_
a
Td
“Жа
ICY Лу,” 5
Y Фил” ded, : Lowry Әс:
سس عو ہی را 7, by L Hurst Reer Orme & Brown; Paternoster Кот.
MECHANICS.
REGRESS ASRS >
MECHANICS.
LOG-WOOD MILL.
۳
(7)
2) i ш C
Elevation Fig.l. n |
Seale of Feet.
а
init ТТТ
|
ВЕТА
سح چ تھے Ex
جج E
|
ШЕ!
۱ ۱ |
ТШІГ
|
|
|
|
j
|
i
xL
m.
B
Е
ТЕШИ
rl РА. ال
ا می ات سی یک سز OVES ы
MECHANICS.
View of a
Common Breast МИХ.
ج
MÀ —
ERE
دس
NS
D? Barkers. Mill.
as the (ct directs, 240, by Longman, Hurst, Bees, Orme and Brown, Paternoster Бом London. سس
Lowry sculp.
fast Iron (ves.
|
| |
2 А 5
2 “з 0 J ==
< NM 2-
WN |
> «X 4 >
< ۱ H
| ^
unm === À
۳ p?
| E 1
3 4
A
d ||
~ || 0
= 0
N ےسووسوووسوسو سس Е
Section
ALS OE
Transverse «
NN
Fig.
NN S
۳
SS
NN
Designed фи J. SMEATON, К Г... 1781.
MILE.
FLOUR
MECHANICS.
MOTION. &c.
Fig. 2.
M
Perpetual MOTION
> “а کے |. PERCUSSION
дел.
‘in alia Mee
Fig.I3..
amet
Ee. TE
МЕСНАМТС$. ۱ PLATE 7ص
COLOUR MILL.
ШШ HU ms
DIL
ان |
Ш ۱
А MAU
B
Piles
ME Bramahs Machine tor Drawing
out of the Ground.
7 Cue
WINE.
DRIVING MAC
>
PILE
4
ко
MECHANIC
MECHANICS.
ROTATION.
AL
22
MECHANICS. | pee
|
à
і
:
;
;
Fig. 10.
Fig. И.
Co AM м а چو Bee ee у не + 3
) STEEL Yard.
Publishedas the Act directe 1800, by L uri; Hurst, Rees, Orme & Bi ^
uU M. P d
MECHANICS.
STRENGTH OF MATERIALS.
G
一
بح
-------- ج ڪڪ ڪڪ ڪڪ
H ا
Fig.3.
F
MECHANICS. ттт
Machines for casting and Drawing Lead Pipes.
Flan "Ко.
Oe ER | عبت سی
Elevation Fig.g.
=]
2™ Manceuvre.
—
ан
завъ. — 462.
2 5 4
Line wheeled back into open Column.
MILITARY MANŒUVRES.
що
PR ш" Т
йы. Е
— 88 5
08+
Ф н
у ш
Қы
Column of S.D.
formed .
>
ІШ
The Column advances.
374 Manoruvre .
1270 РИ
UU 7 E ۳ У P E.
А ۹ Ж 5
MILITARY MANŒUVRES.
я
Column opened trom the Rear.
Column. closed
to the trent.
Open Column Countermarched .
formed.
Companies
Subdivisions &
Вера MEM لوط ی 2
۱ -з63 ESE ES ЕСЕ
ولا نا жн Г
А
М
б^ روہ ۲ ۲ ٦ MANGETT
Retiring by айе?
nate Companies
соуеге
c
Light атту.
I
th
مد Manceuvre . ۱
~ =:
m d 5 E PRO IE
Covered. by the}
ight Infantry
16™ Mar пеешуге.
tearing by Files.
9€600000000000,000000000000
9600000000000/,090000000000
MM ШШ
Retiring in Line.
E
H 1 2 3 4 2 о 7 |
Td бу Wings ا
ور ٹوبور B
е
ری
142 Manoruvre .
Line formed trom the Hollow . Yguare .
Square سو ید t4
its right Рас
Мапогатге. و
IE а لت لت ss
1 2 4 5 6 1 0
0000000000
m
Be ہش
Pus
- پمیر ро ае ко
bat ها ناو ماپ و ہہ چاو ہچ تیم ہج
eee mh em
к
E کے ou.
2
M I L 1, = У O R K o ~ қ
Беу ей Wheels.
Fig. 5.
Piblished as the Act directs. ا ا 1808, by Longman Hurst, Rees (с ите Paternoster Row,
7
MILL WORK
1.
Published as the Act directs, 1515, by Longman, Hurst, Вог, Orme & Brown, Paternoster Кот.
MISCELLANY.
Altar of Incense.
zi 0711
б ШШ
Eom
0
DOLLER DAC
,
NEPER 5 Bones.
ig. 6
б ай F G Е A 8 9 1 | وود
Characters of
Planiudes. Ра
Characters of +
Al Sephadi.
oe
M"
А 7
pow ва p v
wof | è
j 6
haracter.
Sacro Bosco.
е
ротата
G
Characters of 1 2 6 А
теза
Modern 1 А
Figures | 4 2 3 ۰ 5 6 Ё
4 Number e. | : B
"engine rto а лис. ХУ v
24466 2 4 FOR 2 тете Е
The same inthe 7
Modern Notation.
ا 808,
Published asthe Act directs, 1820, by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoste er Кот
*
Published as the Oct directs, Фу Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Bow, London. à
CRYSTALL OGRAPHY
На رر БЕ الا
ЕТТТ NIS
ЫЕ" ئا کا کا کا لگا گا
ГР
Fig. 2],
ee re ae ی сыны Mer ae RTS SER PMR NM аша ge Тан E ре аған На ХЛ
PLATE И.
GLAZING Cloth
Smarts CHIMNEY СЕЛАТА A
29.1.
Ах.
Ул
MISCELLANY.
Tools for cutting GUN FLINTS
BUTTON
MISCELLANY.
PLATE COINAGE.
MISCELLANY.
COPYING.
К» 4
1۷ 1 5 6 12 1,1, АМТЕ$.
Hawkins s patent Pol: veraph.
7
ا اہ
ШШЩЕ
с и. l
"Published as the Act directs by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Bow.
%
PLATE IF.
7. д.
ar Spots
ТЕШЕ
в! 36 15 0 6 5 9
АСТИ ~
9.10.
Dimity
HETH
*
за ال жваяяза
ва зтйаяяатайи пяатаана
%
ل7
MISCELLANY.
DESIGNS FOR WEAVING.
7
Spots
7۔0[
з
Fig
та"
حر ےہ
| + + + ГІТІЕТІТТІІТІІ
виза пининиянав |
ы LLLI تا 5 5اا 8 55 = HHH
m جاآن LLL تا 15 5 5 яи =
= ян ши в.
в m | ви
| LJ
НЕ
iii
12,
V deha г مت
MISCELLANY.
DIAGONAL MOTION.
Engraved by W. Lowry.
Published as the det directe 1812, by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown. Paternoster Row.
Fig. 8 .
MOTION,
MISCELLANY.
Dividing and Gutting Engine.
DIAGONAL
PLATE FI.
.6 سس
Giggs ор То
ЖҰЙЕ
22222
ХУ
реш у" سس 7
DIAGONAL MOTION.
` MISCELLANY.
MISCELLANY.
DIAPER LOOM.
Ч جم
Fig. 4.
Section thro’ the line Е.Е. of the Ground Plan.
CMISCELLANIES. ^
DRAMATIC MACHINERY.
4...
РИ
НИНЕ
у
5
s
5
5
3
DRAMATI
PLATE 1.
а б
НЧА فیس تج می ہیں
] | \
|
] E i
| E.
| |
-ili ч % у
7 15 5 اور 25 |
, بش SB e d i
АРАРАТ *
ТТІТТІТТЕГІТІ
РРР |
1 қ ۱
га
H i
TT
ГГ Е
ГП
ome LEJ t
1
[ :
۲ à
30 | сина :
х HH LH TIU
ur
SS
ES і
8
ч
в...
е... . 14
.... NL
eee 的
.. “
. ~
۵ #4 ۵ 4 7 А
Striped Dimity
Fig. 5,
876643 2 2
8 Leaf Tweel
Fig. 3.
Broken Tweel
%
%
=
~
5
M
6
Fig. 2.
~
0.1.
DRAUGHT AND CORDING OF LOOMS.
MISCRLLANY.
” Marshal's Secret Escutcheon for a Key Hole .
=
449.5.
EET
А
اس
|
ШШ
==
=
mi.
|
1
M? Maseres, FIRE ESCAPE
Simplirted by M? Forster.
С as the et directs, 8,1.
MISCELLANY. | | ” PLATE ХШ.
FILE CUTTING.
FILTERS ۰
Р و
Ms. a: d
7 I:s
Fig я
| т E
%
2
Published as the Act directs, 1618, hy Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Row.
"۰-7 09 7 - 0070
MISCELLANY. у PLATE XIV.
FIRE PLACE ћу D? FRANKLIN.
Side Plate Back Plate Bottom Plate
№ 3 47 2. Ко. №1.
Front Plate
Fig. 5.
Top Plate гр. s.
Ж” 6.
GI کے - S =
کیج یں асет, „тт
TE.
SSSS
Register
л г.
Published ہے the det directs, adig, ву 4.
-
“
б
Row, Londen.
-
by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Laternoster
Y
‚©
ч
5
У
$
$
У
5
М
$
5
3
<
23
کہ
SS
+10
Шш
M
SSS >.
Ж LN ААА ААА ЗАМ
7
"ы کے A 22222. Ла
7
Ето. 5.от 7.
р
Fig.l.
LLANY
| Gaviole or FINGER Keyed Viol,
,
MISCH
777. FS
Llawk
PLATE АЛ
mJ
%
PLATE XV.
MISCELLANIES.
FLOOD GATES.
Smcatons.
229.526. Plan.
AM? Bramahs Hydrostatic
Sluice.
|
||
5
t
и,
E
۱
EH
NINNNNNN
Ш
ШШ
+
Ж
==
FOUNDRY of BELLS.
НА
Me
ЕСА
— <<
8714 ا
е.
»
7
those DROWNING to
MISCELLANY.
Bellows
cm
Apparatus forrestoring
Resp
۳ зак
NT
M Y У
8
۱
MISCELLANY.
GAS LIGHTS.
Fui. M?Cleggs Apparatus.
Fig. 5. Gas apparatus бу MT B.Cooke .
MELEE
m
22
КЕ
gut
н |
а
sihi
p Longmun, Hurst, Rees & Orme, Raternorter Bor.
Fig.8.
GEM Engraving.
۷
MISCELLANY.
ЕЕ
к
= i
moved. through
t have
26 тие
ears EE MEN A EUH S یا
id
M S
~
© 8
8
33
~ ~ =
қ съ
N Е ~
NS та
М E ~
ای یں
۱ ES 5
”
ab
fan
ол.
place о
+
determined бу the
Р seen by refte.
unage
ition o.
"url ace us
Рал
+
The pos
7 Wollaston.
by D
"ТЕК
E
GONIOM.
22:
Zz
1 Mp
ANS
ММ
хе)
See
R
MISCELLANY.
GLANDE
PLATE AX.
MISCELLANY.
Е ICE HOUSE. E
Fig. 4
DRAPERY.
ра سے didi Жаса» Een X
٦ Nn Wwe
و من
ВЕЕ HIVE.
7 7.7
"m
EUH diet ios
ы ^
i
|
Fig.l.
i ш
TE
MN)
MT Bramahs Patent Lock.
М” Rowntrees Patent Lock.
ала
Е
| | T
Published as the дес directe, 1814, by Longman, Hurst Rees, Orme Ж Brown, Paternoster, Ком مین
Fig. 2.
Fig. 6.
АН
wm
|
|
|
їшї
MUS 6 لا IL LAN Y.
Elevation, Marble Мей, Fig. 1.
Mi arquetry.
Published as the Qet directs, 28,3, by Longman, Hurst, Rees, Orme & Brown, Paternoster Rew, London.
PENTAGRAPH.
PERSPECTIVE MACHINES
MISCELLANY.
Fig. 7 ÆOLUS 5 Harp.
Speaking TRUMPET.
I
MISCELLANY.
Fig. 2. СКОШТН.
MONOGRAMS, Xe. :
„Ж 62 >
p ly Жж HRENCH С рори
Wendel Reich. “ап Duvet or Davet Neel Garnier Michael Lasne
2 Marks |
| Leonard Gaultier Ferre Worst of Beis le duc The Woed Cuts Solomon Banard
| | 2 Cyphers. of P Прат: 2 Матео
1
Jacques Егіліп er Fersinus Francis Perrier
2 Marks 2 Cyphers
5۲1:۰۶ |
Jerome David. Ferre Daret Stephan du Ferate
2 Cyphers 3 Marks
|
|
| » f
| Лете Lombart ' „Дерие Stella Malas 729+
۱ ۷ у E 7
|
Fublished Мага Золе, by Lenginan же”
ib i ae
MONOGRAMS مغ
Ж 3 7 e فرص
ей 2 Moe CERMAN СРЈ
É 4
РАУ А
b
; | 3 : Sandrarts
Maran Schoen Bartholomew ое? 0 Print of Из ЕЛЕС Ser”
FEE 3 Marks с
$; Cis 1500 1510
! «1855 AG АО
Lans Кит Sun. Maran Lage Albert Түребенен
2 Marks | 2 Marks 2 Marks
А ڑا B H
Mert ПИР Hans Holben ;
2 Marks 2 Marks 2 Ги пара
SB а. б
An. 15K
Sigismond Holbein удан یم ы Lucas Kruga
S Marks
БР БВ | IB. В ЕВ 3
Hans Sobald Beham. УХ АРА СА Bartholomew Beham
hits PT Mark жу 22 WA. | Of doub 22 Authority | у 2 вее Aanes
j У : Е о o
gory Len АСА Hans Brosaner a .’
2 Marks Е ита ло”
Spt? 2 FIO Br Longman, de С "n" رٹ
-
MONOGRAMS, Фе
fc) ا
«бәсе у the GERMAN Ongravers. ;
Late 70.
ЕВ | HL 1557
| | Н 17
| Jacob Bruck | Henry Laetensack Hans Sebald Lautensack Theodore de Bree
2 Marks 2 Marks
и рїнбйнн ъ |
Christ pher Риттер David or Dantel Hopfer ۰ Jerome He pfe ۰ Lbtas Shimmer
2 Marts 20 phers
MFM Жим SCC
Melchior Lorio 00 Fr Seles Christopher Maurer
2 Cyphers : 3 Cyphers
IR, WE Ж ۱
Chrtslepher Jost or Jodeczis Arninan Мат ен Greuter
ہرمج7رہربرر یی |
5 Maris
Shin Frederic Creuter Demente Custos Thevdore Cruger | Matthias € ager" И
2 Cyphers | E $
ele ng 72777 РАЛАР УА Barthelomew Kilian
/ doubtful 2 i
Published 4 Nov 0. by Г.Гепотат ЯС!
+
АГ 2۸۷ OGILAMS ا
i г
//ж е Г КАТА C РЕР.
۳ г
Plate 277.
о
Sohn ПЖ Лу» Baur
3
MF
Cod ж? 4 lever
=
Ae
777 7 مہ و رک2 Ahn James |
CET WI Ме
at
а. Ф. C
Matthew Merran
7 Тату
> 4 у | € у
ЖАУ еу, Горе ШЕ УЛ Hollar by on
ИА
Geraud Галерее
. Ciphers
БА
Sohne Ulric Ауыр | "Iia Meyer
2 Markes-
МЕ MF و
Diri Meyer
3 Merks
УО
- Adrian Van Lsiade
× ٣٦ 2 Marks
London абе АТТАУ ly ۷ av?
M OT 10 ز6 AM S, с.
а Ры :
РУДА 2 Vhe ФЕ 90 ihe Low COUNTRIES.
Platel.
я e я : А سس | 8
Sohn Collacrd Jerome Los or Bossche | Jacob Bosius
| 2 Mares | қ
ала ы Нека пра 一 一 上 eM شپت ی ДИРЯ, مت PEUM
|
| КС 2 p^
Henry СОЕ و s eter Coeck n aller Vet Аден Lucas Jacobs Adrian? Рао
| | ; Қа”
| P.
: F
Corneétus Metenets : жена ЖЕ» Martin Hemskerek
- / Marks ;
— НЕ 7 T T و مج یمه T PRAEDI
| 1
7 | | |
j yy 4 | Е
|
|
2 b ex $ ы وی ine + 3
[еген Lreughel с rispipeee Fase | Dietrich van Staren |Henry van Cleef | William ee Pase.
: | |
سم ہر سی سس تسس جہحییسیسسعے | i —ы—ы——
_ WAR
Dirk Volkart Сестт фаст?
Y (УВ. W Y.
Francis Crispin vanden Broeck
E
Babylone | 9 Cyphers
ЕТІ
Magdalen de Pafse
т 3 Cyphers
Jerome Грей
А
1
|
۱
|
|
|
|
|
|
|
|
|
L
Published June ААА Ay Tlengnan КСА тйтп
MONOGRAMS, Фе,
a ضرا سے
sesed бу the Сота з. of he Low COUNTRIES:
4 £
Plate 7
е7 ۱
Hanser Sohn Bol | ویو ن) бі те van Stehem
|
Soh PP s Vorefefler
^ T e ——Í—À—
Cornelius Cort Nicholas de Bruyn
2 Marks
ГА ж е“
Christopher van Sichern
Ша ی
| ہر مو ہورگ архе
|
Бы |
|
|
|
“| ۰ т”.
|
Lhilip Galle
Е Marks
| 1 لیت нікі سی ад Ш
E - | l
| |
А | | 3 D
۰ = | | ^ ^ ۰
| ۱
| | |
| 3 уме rus Londersel “егете Итетта Abraham de Bruyn
У Cyphers | 4? Marks
ہر رہ cere | : rt - 1
| 1 |
| Ф av |
ие |
|
| ۰ 4
9 ۱ ۱ |
| Zachary Dolendo Taut Moreelse Marl van Sichem ۱ James Matham | James de бреет
| + | the elder |
— اس تچ —————
| |
|
|
| Sohn or Hans Sacnredam Bartholomew Polende William Sacnredam
? Cyph ers 3 Mark s |
2 مس وت |
۱ == |
3 |
۱ |
| |
| • E |
| Е یز t
| Henry Hond tus 2 5 Abraham Blocmart
| р ۰
Published. Sune 4° ISN by Р Т.т артат & 0? Londen.
бос, |
MONOGRAMS
у 4 (с 4
We Соли 2 Же LOW = COUNTRIES.
David ТРИЈУ , Conus РР
William Hondius
2 Cyphers
РИТУ 2 Bolswert
Дете Vin “е |
4 Магия -
۱ | تج
yi», итд ( ا سکیس
Vin
5
Adam a Bolswert Peter Морт
2 Marks ае Ана ымы; а J
|
|
a . | į . | |
Nicholas. Berghem Peter ۷ |
3 дрва 1 ми
Peter Quast hit (голуу van Viel |
ہہ — تہ
Hear varder کر Petr vanir Bord
Pub! April 6.1812 Фу T Longman E
Lucas Vorstennan
usel /
dost Hondius
Nitin 7 Ж 1 7 ti zis
2 Marks
hristian Louris Movart
>
Nu yn ite Vis Дер
Marks
Antoniw Waterloe
_ MONOGRAMS «е,
^ 2 % ЖАРУ) “ж GOW- COUNTRIES.
RAM.
-— Ж
Herman van 7722
Abraham Genoels
Bartholomew ВЕРОЙ
Mhn de Bischop or Lpiscopius Lewin СИР
James van. den. ИНЬ Robat van Audenacde
d Af. ues F
И лун. de Таи
154
: i
|
E
Herman Muller .زا Aer سس یش я.
+
i
MONOGRAMS, Фе,
же Cy Ле ATALIAN 27 7 ер.
Рае. 7.
|
|
| SAnt.de Brefse Andre Mantegna Лоба da Medena . Лосхтпо of Venice
ысы ; 2 Marks | B
|
| Deminice СДА Jerome Mecetle ° Lee Darts or
| 2 Marks 7,707 Devin
of deublal ۷
м Хмм کا
Mare Апгопте
а 7 Cyphers and 3 Maries
اا م
теа 4 -
“ + D. F.
۱ о
1
Mare J Ravenna „Пете Benasene ; Doeminie Barbrere |
2 Cyph ere 3 Marks 2 Maris |
: 1
|
x |
| В š | ; . 421721
1 \ |
„Nicolas Неаттсе of ‘Lerraine Lucas Penni :
4 Cypherg 27 Мат» |
| M A Ы
| e 7 9
| | : |
| ;
| Jean Ja Po p : ©» : ۰ i جم سار
| Варга 7 67777 George Ghist of Mantua Adam (езі
| (02 Maries 2 |
Tublished as the- Act Directs: Nov 75 1818, by Longman. Hurst. Recs Orme & Broun. Tuternester Rew.
|
3
|
1
|
|
MONOGRAMS, &e,
> 2 af
гелей. ly lhe ITALIAN б 2 есе.
Zaun
3
АЕ araghte
NE
$ 43
/
Boldrini Martin Rela Antonie Fanti тт
2 Ciphers
Рб АГ VL
МММ
Antente Salamanca i Gaspar ab Avibus
b Marks 3 Cyphers
ae |
| е
4 Baptista Marve Kerrfere
Sagues Falma | J Baptiste lagi Franceschini
Cavatlerts
о |
C С | а: | [ | ۱ (
ч а o 5 ә » : o А -
12% | vv Mantua MDcV | р
Cherubino Albertit iid qu Ael Aki بر | Jean Lours م0
2 Marks ‹ | 2 Marks
акы
А | A А: A. ~ Е » E ЕЈ
Annibal Caracer Antonie Tempesta ` جب مخ ا کو ار
4 Mark
| A
| s E
+ * 5 UR т pr ۰ b. 4
Louis Civeli | Franetscce Villamena Guide Reni
= 2 Marks . | : i
یه E وٹ کس چو ы سس | ات e tcr P
Published as the Act Directs Nov ^ 548 Abu Z қ Hurst Rees Orme. & Brown Paternoster Row,
|
a ahe خی کس تب ПОДА aae ہا
MONOGRAMS, Фе. — -
P n کر نے
„Фе Cy the ITALIAN Ongravery, 3
472%
17. Ter Раст да - Joseph Ribera 71 Espagnotet ۲۱۸۲/۷
3 Marks : |
а P :
: x
2-
| e e << A b |
Lucas Cramberlanius | Horace Batan: Alexander Algardi T
T 7 Reon:
4 Cyphers 4 :
|
= о С М о | ° ۰ В
Petro Testa Grosejfe Marte Metelli Salvater Rosa
“2 Marks
CO IER à - - | : و ا
Фр.
fremigte Cantagalina Slefano Della Bella
; 2 Marks
Ja уе Callot | Ben delle РА 1۲777777 € | /Жасете Вата
| 26 yphers | Galestrucet
UME یط ЗИ s RE ОИЕ مس
Antinze = : : :
белге Marta Zanetti | Deminice Marta Benavera Antonie Balestra
шыл 2222222 2 Cyphers: 7 аа.
Published as the Act Directs. Nov! 5 88 Бо Longman, Horst, Rees Orie & Brown, fatcrnoster Rew.
ПЗЕ .ال 18:7, 1 799:9 3 0 ___ _______-
га жа LN کر RA اہ
|
JENA... es کی مت алан ےھ نا UU
д Quavers
ka
.....ж..».»!
Characters et Time.
Commer. » ۱ а 7 Pip ot
tiw тв тт
1 t
еј which used. to be called the Moods or Modes where |
in cach Bar, and the under Figure tells of ^ what |
in the Time Table “three әт» 3, three of the 4 Crotehets in
.% Published as the Act directs Dec 1174006. by T onaman Hurst Bees & Опис Paternoster Rew.
MUSICAL CHARACTERS.
GHACES ASP MARRS OF و رن SS Ze У.
Ще
к J
Baritono. Alto Tenore. Сотта” о. Mezzo - Soprano. Treble.
Soprano.
+ ۱ ! |
е. . . 4 4 1
== + : : НЕ O
Single Bar. De ~ Bar. Termination. Repeats and Marks ot Reference.
4 Fiat p. Sharp, 8. Double Sharp, X. Natural, Я . Point or Dot, » Double Dot ۰
+ : е у 4 on ie ۶ - 1
е ro -- ан е ый FO ШШШ
i m ГҮ тег pe Түшө ше Т КЕТЕЛЕК т ۲-87 و از 1 Бе E
نل لپ НЕЕ ER ES той [I
> n TUM So وک dee او pr TT
3 | | и
سب سو کت SEE کی وچ ہے 0
Та со?
کے 2ے
=== نل
Jhake. Continued Shake. A eo 4 Trill. سی ہت or r Triplets
A Chord swept Crescendo. Deminuendo.
<lppoygiature. то. зате ах рай... 4
or Arpeggtod.
57. 77. | ПА |
essa di voce. — Sforzando. Lingorza, forte. Агито. Fiano. سیت سا
A Тай on the Second тоб. $e a Not
7
"stead of a Shake at the begining.
A Gil turned fiom « Митр.
Published as the Act directs, Веста“ лздод by Longman Hurst Rees те „АИсте ст Дот
MUSIC.
ARPEGGIO.
se — — ہے سے — = ہے теза — NP _. ШШ |
РОНЕ: > Вад — L.—NEPT- == — |
деен соак. эш бше шг ы ш нане. ч: کو le | ae
nur موس | ۳ те à SPOE :ا ааа
пе |
ok” BES کو S S Sg
1 8 им. ul. - aL]
m» ми Nc
спиш Gan не. HiT ый
сочи | هه oo
Г diia
г. ва в а | | ي A د
а | a لہ ےی ا
Sooo Ғылышыш کو ا س A RES
>”
шы
پت ای ےت
um pee Н
< E ہے Па
ре
све MeT Nena ۱ o _ Г [
مهبم о.з!
رات کات eee беер. ИДЕ a di У
ها AE A. HEEE YB “ہے ЕЕЗ < جو" ہے جع ЭЕ مع ЗА UVI ИЧА ТА Ld А
ہہ تج لب NN جم ~ Дер ٦ج 22 Е
| oe
۱ رع T | |
== Е | E ES ee
| Р,
|
=> Е aS
gu 19-79-57 et
—# » | А
| Ancient Mi Characters
| of the 14 and 5 Centuries
Rests
ےی ہے
ТТЕ.
7
за جو 8°
۷۳۷۷
|J]
T 2 82
whieh the Везе rises f
مس 3 ot the
to which at te bor d
h
ге used їл! у
as the نی ra th ж wna oF he 5:
the o
№3. The 7771/1
24,
an which compe Ме:
CP сом ит 4 У. nd " or
0
None dut titi ene
a bası ,
the ае ог "He A A the 12
A соттоп or patos € Жом? Ту p
er
“the Н арои the hate & т Mi ay be]
3
е
$ loje
e
9%
fas, At x # йа
Zo
2
OR ACCOMPANIMENT.
Фф
и
[ 2. : FOE
(^v ای 1 تا ہیک یی я 1 еі Е атыны
دومن ШАБА کک Lll. [| c d Lou 1 li
E F d Lig БИ Ба би“ №
۱ Unison И 2b $ 4
تئیہ +
pt 7 1 | | |
Base | LEJ 1 | | |
۱
Mi
THOROUGH BASE:
Table of Intervals.
II
„ет
و
іп cach Interval.
ones
semti 72
1 Minor or flat . Э Le one ароке the Рахе.
a Mayor or whole ...... 20 tx (Wo мето abore Hio base.
ad Minor ор Flat ibea m ۳ аъ а 2
а Jor er ...موی ae ai
d E ll d
۱۳ 731س
d іғтопих or WERE. 1 Lo Q
a eth
er SEC کے ی Ші
++
а Minor or flat ..... ge 8
BW nad руун 5
۷ََت. . مس
4 dlajor beg 9
سوت س
D creme sharp. — il ری کس
EME تا lao
SOE وت 1
Maor er sharp а са 7" ЛИ تد و ےو п
a Octave or Go — d - №
4 7 oo 1»
z
ы у
Ник ы ылы.
ш” rmenteal circle, Modula “лч ^u 5 jo
!C CUmamc ard - ?
; dere mer and тор os
x мр the Octave | 64 1
“Йә, . ә еру ) ملد
ondi 7, practiced upwards and “ 2%
! downy
1 minds in the follow و MUNNET, وه ہے
|
1 МАТ НОТР 1 8 \• Е) a
E y ORE
a а сыс, Т | 14.2
| Pee ONE 1
hh Брин و اخ Т:
о
~
b
ید
io-
MUSIC.
THOROUGH BASE.
: 1 2 3
[ 1 1
| О 1 1 i
| Ц 29 Ц ll
| iw 1 Е. 11 e ui
Modulation by 33in common “| In the practice of the following pleasing Modulation ај no mistake i; made
BE od کے نگ 8 سا : J пещи. я е
ر \ 5 3 chord in each circumnavigation will be av Octave above the frst. |
و Hi || : И
I P А. | || ||
i Ц Q ш O ۰
\ ||| Ц li
%
тү» kad ~ О | ки ~ 1 ВО | | ~ |
7: Жс VO У ha, РО | 4 (c لت ae [0] WG и
та о yw Jod VORA 20 ес Жы хас. |
4 d. м ч [0] - m ۳7 |
۱ ار
; 7 = е
further exercise of common chords in accompany ng the Heaachords in all the Keys, major and nunor to their fundamental bases. In the practice |
of which dots are placed on the notes in the treble that are to be played with the little finger; and though only the first of the Hezachords is
written backwards , each of them is intended to be practiced backwards as well as forwards. _ Italian students in singing are long confined to
the Heaachords in beginning to Solfeqquar г but chiefly in keys best in tune , که ۰
У. Key of С natural. ә -Ф- же e | 09۲ 77
Lou i 2 g T | E за Шу в + سنہ а
т مہا i TSE В PE سو — _
ua. ШІ سد 1 ПО B
BJ x правов 1 | : 1 5 '
| 4 + : а Do, re, та, fa, sol, la, Та, sol, ѓа, та, re, do, 28. The 5 of every manor key, à
is 1 3 1 В : 5 requires a sharp М
ла Ж > © -2- 4 => pone
A A (0 ~ || зе ~ NU GAME |
- ~ s s
+ пл пай :
Е.
, rising ог falang together ,diatonically .
DISSALLOWANCES IN THOROUGH BASE.
il
0
THOROUGH BAS
, but it may be
these Notes with five flats
cacherd. of BY manor b
omitted, but. tt
* B . The Не
stake
has been
са, 40
0
|
|
|
|
|
|
Tu
P
о 893 must succeed each other
T
i
4
P
|
:
Р |
|
No two pas or
a
وت
ж
25)
AG 1-2 ee
Example. in. Notes.
|
i
L
:
ag
;
Бе
"m LI мы PNE E idi
чи ни чи 二 He 下 一 | 一 二 HeH
TEL TEE | Ц |. MERT L АН
at ایس
төз
: ست تروصب جع :=
ЕЕ
Fundamental Base
THOROUGH BASE,
CARDS.
\
A 4 Wr
U SA €
lished as the et directs Nor xafet
ies Ба а Ai. at
АМА
УК 3* سو 5“ ingly or ھا ag imply the
COMMON CHOR
The Chord ет és conumon | за | below the
6% 6 | Chord tothe | | Base.
A سس „то the Бе below.
7 4 А | is added to the Conon Chord .
6 & | Chord of the 7™ to the 3%
5 | tow the Жад
6 4 2-0 | 3
4 4 ۱ Ditto to the 57 below.
5
t i
rumes;
4 2 ^ % | Common Chord. аи the Note
2 2 above the Bas
2 T Y б
7 7 4 | Ditto tothe Note below.
2
4 4 taken instead of the 37
€ € :
9 $ FP [осш ог the. ВО
9 9 re Sounds ће ding Chord
$ 5 are Jounds ort precce тд t TOP
4 4 and always in the Hand ھ3
9 5
7 Ditto Accompanied by the 3
0 рта 4 E the „Осаке
2 £^ the ә
Pr N a SL Tao НЕА
4
56 | сз
4 | а new combination .
MOS رر |
In general the Use от “Figures in Accompaniment . ts only то с. гртој“
such Sounds as ditior trom the COMMON CHC ORD.
La Regle de ҒО clave ,or a rule тог accompanying с cach. sound
of th іс
Musi 1€ al Je “бе, у. tthout igure. Di ascending and de. reending .
Key оС Major к
E |
ww У 4 - >"
۱ | مد б | | re
| А | | | | |
| 2 4 6 E га | | 6
£11 с ا امه ےا ۶۱ 4۸۱۱۸
I5 1 ОЕ A DER US DAL |
P мт | | | ШК 4 FTG RES Bat سس
мастан 1
Co ZOS MSE CEP: NEE Гог EA وہر |
إت لف اك tf tl th cn] wp up d d Ш
- ہقف تی АЕ ВАА ДЕЛИ)
ыы > Descending.
Key of А Minor.
ж, П
| 2 di
| + т ЛЫ
|
|
Dese سن
3. Аа Да
3 4, > 5 al note іл the base is ассотратас bu the: H & hago : the
2 re the hal попе above suh s =
г. 43 4. 1
Key to the да c ی m سے سا by а 2 & changes the
3. To the 5% of a Key i£ repeated at a close two
& sometimes the 79 with the €
4 When 7 ommon Chord .
5. When = ге moves persaltum. а 33 49 Shor 6% commen Chords will do.
Pm бис rises a 4% È falls a 59 alternately, X : the contrary „сад
_ 9% مہ که اس سس
Chords are pee p^r
>
а
| ғ >
===. TREE 3 : ۱ Ж
ЕЗ Е à
(МЕ Па
55 =
* E Фф ||
3 JE + «M بل Xd UN
m ‘ a. 4. е )
1 IL ADT] الا MEA ال «wg #0
"e ы Е h *
; АИ اهر IM Ии ٤
وہ |||
У А | 4 ? han te 2- | ۰+ Ф.
|| та ДУ zy Ha e eu “Нн
.- T? e| 1% بل N 1
7 19 d FR #7 Es HH e е |
; AL ши. | FT Фа
à + £y ра HL d e | 711% 411 3 |
:
N ۱ за е 11”
о نالوب" VA зе НТ
E ow Е, t е | а < @ | DI
. ~ T ф VS $ XY ۰ seth ГГ YS
: = Te | "RE H STN wth 11%
№ B. те LIN Те е ||
EQUI WALL ҚАЗА К nn
tmd ® е іНес €t || А
3 3H Д He " ۱۱ Te او HILL [ТР
o НЕ ф 一 一 一 一 一 一 一 一 一 一 一 一 二 一 一 一
эз аз 0 z •!- 8
sh
8 eil 1119
: So S T | | ве
| 1۱۱۱۱ 9] Е 7 LH $ e di»
| ۰ Е 74 bag Ho
| f зе | Tr 4۱ 4
: AN i RIT n EN à Ф я
3 "Мы (Т Tee | TTT? а | Ф. А ВЕРЬ НН e (
z 一 一 Е De- ae ue 28 : +
| Т “ТА ? "ТТ THN ФА 1 7 В.
a ооо» е 4 LLLP я SS 4 E cu
Е) i е el. "HE hi 5 gh و 5
ж 4. EB | 58 РЕ a
4:/ e ell Y E | E HIE 3
۰۱۱7 7 e || ج [S 0 à
е | A %- х М 4
НУ 7 а : а 3
d. ii , р |
ЕН Ни ТВ ра f
|
|
a
Ф
Ш Saale in 3 parts with a supposed, base .
29
1
ke
Я
4
|
le in the base
T
Ц
c
COUNTERPOINT.
MU SIC.
+
fal
е:
ley
一 一 一 一 | 8 e.
= HET TIE " e a
Onr | | Ка в ||
اک Ho UF = | اه ںیھ
n 1 ul е ۱ Bb. » Xl?
EX H RN TH 34 Ке,
2 18 Ге (18 ۱
Holl ЊЕ at у [I
г V QOL t dl 9--- 4 || је NIS 1
е Ф е М?
Ф_ "HT a |: ۳ АИ. DR a
+ 1 od |
e Ка е 4 га Ф he
^ Ji N19 لن * sH іс ТЕ
ы 18 Ме е ФГ Г
в 0 хе œ e H | на
> Р, Ж 5 2 " it
人 [№ 2 SUN Ae
к Jy .. E 7 YA ell! оа ИН ФФ ||
à а е | گت | h M N Ap
S K SA GIL n + 1 228 4 ۱ 2 N
E - e- К 4 |
1 ГТФ е 88 |
۱ ۳ è и з
TU AS ey He nu X й
* © С Фу e |
m JS» ха-+- С:
S| је. >й «Г % \ ү
8 ۳ ан 2 Py) se а | ; «
TIO > № е 5 6 P :
344 % S e e
0 „Г 3 ДЕ 3 е / г Е
o | ROLL 15 : E
3 ۵ NS N E
一 Фу а M- T
E. :
- li
па d
~
~
ге ~
DIS.
711
FTTT
Ales | |
EL لگ
|
"аа
LE
~!
۰۰0۰72 5 ° ЕТ
1
[| n
站 | aT
| ات
- а а
2° |“ [2 м
P
# ?. Мм
іа
Ера,
E E
Alaa | |
У 1779 i^
Q
1
LJ
|
L
Ж ЖИ Бо FE oe
[| | -
|
<i re 9
abad LIII
۴ w ۲
] oe
1
rrie |
E:
|
19797? о م-
Longman Hurst ees ۶ 9 ی Row
| Гм.
Ф. ۱
1
„Мак 1748
| 1 1
г2е
i!
зову
|
*. s
| ГФ. |
۱15 155 کب ۳۱
fee
=
PK |
ь 74
| РЧ ]
РІ |
ЕЕ
FT]
1
1
љ Nl
ри
за а!
Publis کے вайс direc
|
:گا تل ہب Ка
я КЧ]
|
М
lal2 نا
ы?
+
e
Шә]
LI
V
| ام
Two subjects
7
7
- be. ow
4 th
о. абоке
zd
^, below
RATOA SED
~
proceed in the same intervals as the subject.
۰
۰
“4. un order that they may
«24
r th.
er
23 : < Е
718۳1۷۳۶۶۲۶ 10 regular Fugues must бе in the Unison ,the 6.
/
21
Ка
Su PE ще |
۲
ЕТ
|
“ы
~
Т
?
|
ГІШ?
(2
|
g РУ I id Ni
|
A
Hernin
Г ¥1
|
alli ~ Ва.
A
۳ ۲
1
Рија ~
“~
~
TW БА
a
сі
а!” -
بے
~
ha
L
Pw И :
Р ۰۰۱۸۵ йэй ید
o6,
УрО ج
28
i
in Fugues a 4. for Voices, where З Tenor clifs are used.
|
2c
LI IL WT ee eT
га
М.
Published as the Act directs, June 2.
27 Subject
U
all
Rum
5
A.
ТЕЕ
C
ts.
2 Subjec
ha
<
MUSIC.
Introduction to the manner of disposing те several parts in Fugues а, 3.
|
|
а 2 0 2
EN
|
„Ьу Longman „Hurst Rees & Orme, Ристе
Ed ма
3
Po وت
Гтеа? е -
гу
=
akha №
|
ерген hia!
A
с
1.
|
T
же
~“
answering a Chromatic Fugue uv contr
ox:
н m
"T
Р „> GERE жы
n
"нА | 1
"M ГИСИ M
|
|
е
ect .
ary motion. and.
~
The manner of
|
|
|
|
EQ E
|
ae de Жый.
=
|
|
T
|
|
та ТТ
a pala Фа
mix Iu
LET
ЕТ
|
|
۱
1
[en РК
РЕНЕ
2
ALLA
Subject of a Chromatic vocal Fugue in 4 parts.
—
c
£N а
во | Fite
Вајғо.
ед
Q^
LE =.
БА
че
A
€
Ий Pore ا
Ba
|
|
М
=
af kopra
еј
Zolno 242 ec |
EY
|
БА
У ans
|
Z
‘MUSIC.
COUNTERPOINT.
c
~
Published as the Act directs, July 2
x ча:
У ےد
У де 4
Е
жа
-
A
1212 Кз ہر М. Ка
Ш
The Scale in 2 parts , inverted in double counterpoint, beginning & с
€
|
ALA
|
1
|
11
11
A
~
Ш r^
|1 4
П ж
Ill ~
Hu ll
A
~
=
~
е,
тх
9
4 parts
1
`
Qi ۱
Hob _ |
td ф
Фф H
(| |Фф ( Ф
一
О | ф
o.
]
Фф 0
) ۱۵۵۱ (41110
99) ф
Фф 0
rr = =» anual
(ФО ф
$E
Q ۱
лого `
十 | (
ge
фо g
一 一 一 一 一 一 一 一
(| Фо Ф
РЕВ
У
jo
1
П
©
"м
۷
ا
mU
Cadence. iv 2 parts
۵ HIM =
. В Ф
я m | | | e
Been el! -十 十 本
[ | |
| 9
7110 е
Ке و و
2 ell. ГА
BES eS ПФ
Ф| }
1 сыш. |||Ф
DII 111% взе
е __ ty
E со,
|| ®
Уви + (p
———— 一 一 一 一 зала
O T ( ф
я се |
710 e. ГО
ei! үч.
à е |0 ۱
ge ۲ |
ЕЕЕ.
a Ф
1110 е |- 4 一
Шад MEN EL
181 888! MT
ох
111% ГІН
8 ei ~ 0
tt SLM
سس سس ok е!!! 5
Ф 6۱۱ S
e! 7 Q
E >
3 18-3 :
4 жы. | -
0222
p
«p нъ
HH لا
oll
-Ho au: | | |_
e
£d е
О е
ei
oll iT
ei
е
O44
ei
==== ====
0 TTO
ЖЕБЕ
TO
е.
зі $ |
0
elit
01
1 el
||| ell
< Ф|
M" 5 | те
$ TT
سل
= TT
ا
|
Bae ©
COUNTERPOINT.
MUSIC.
2506, by Longman Hurst Rees & Orme „Paternoster Row .
Published as the Act directs,
pa"
سس ہو کر ہے
2Bases to one 4
£s
г
|
| Ч
Tenor
29
"4 Treble
2
The Regle de Г Оааге in 4 parts..
P
=
1% Treble
COUNRTASS OLR.
MUSIC.
Ф
kA
DE
(Un. 4 parts
!
16
A
an
|
:
Феран
(
ав
ф
|
۶ Е
A. ЕЛ
ات М
| |
| |
e *
Fu} | | |
кх I
|
|
|
~
-
|
|
ГЕ
رگا an
шау
[ v
Е: „ы. LI.
чә Hol Prt s “|
ф е]
NEW 12.7 е БЕ сај MEN
"ке el E. 1
te ۳ e 258
$ = lel |||| Ф
a 0 URL
~“ гә a ELEME
== ји 08 Ф (
3 | көде ADL | |
Speel „|!
% 18 ell THO =
+ е ||
8 || (
5 X
5 БЧТ PTF ә
М ae 0
~ ЕВЕ 一 二 二 一 لام
i е | ۶ ES (
3 гФ ||
ыы ф
هه له “| ® £ 1
$. ІШ. е (
四 一 一 一 一 ---- B
3 ] | ےو aan КЕЙ
ч О
э ۱۱۵۱۱ са #5
( ф
۱ ۱
۴ | Фи 1119 ФН!
> TTO
All Hebe EB
COUNTERS? O72 2 ЋЕ
MUSIC.
0
Longman, Hurst Rees & Orme Paterno ст Жет.
Published as the Act. directs, Feber "ад dy
1-2
~
)
; 5
T ОС
ہب
T Qo
p
2
oe
بر
0 Qo
г
лека حول با
нн Hm TT 1 1 |
ф ФФ % ф
"re
( p Ф ( ЕР ? + Q 11 Ky |
ай - !
оф 0 офф j ۵ لد „46 ||| Мф
ӘН Пет
ф ф Шы 4 MTT Ф QL
пе пе ою Ее |08 “|!
) سب та 4 TIM Gap
HP [me oo ) )
0 H LE 48 11
е ТТФ 4 ПРО ФЬ [erp i H пе
` ) | ۱۱۱۱ И 1 $
= Фр ПР Пфф Ы ٠ ) BEL] 13
چم
ы ОН eui ТИФ 中 = تلق ШЕГІ) ШЕГІ)
Е ; “о о O
b Ф а < Bill HHI H
~ oil Ф }
| gib eol. ИН. ФН ln 3 па
EH ٤ m Ф. HM = 1119),
0 : $ $? ИФФ
Dit] مه ФФ = |
( TO
OL OLE ОФ Ott Do
y. 中 +
HS eo] | | OO || еф || (
э \ p
E ph || ام OOD —
3 Ф | Ене ф-
5 i : E
7 | © 3 3f
MUSIC.
,
Я : ж #
ш я >
5 НА HH oH "بیو нн. بع ببق А:
8 [t со 5 | : sé
o 4 و
К oo ۱۵ dp а | ® dit
3 || је + БЕ У 41%
5% ча Фа“
کم 113
+4 HT tte ПП Фо = ТФ è f wt
Г; "TIT 5 { ) nt
"s ۷ = k ~
؟ الام اث ۵ 4L الا Hill * | + ۱
м. 4 - зе Е
~ HT? У ПЕ |р 554 1
十 由 - ato oO j@is à EHE E i
42 A ۲ p: А "9 - | M ~ Е ~ a
Q 3 q Еми > $ 1 + е i Ww
шшш к ato H 4 I. 3 -H Su Е ш Н ^
5 : ж Е +" НЕ
«TIE З е а ЖОЙ چم mae $.
ok - mu LEN
ہی ھ “Фф з ۱0۱ ^o B “||| $ ۱ 4.
dO. h с, “ e e 8 BB 一 中 | Бан ро
“зо E 3 tert لہ Но
سر А ۳ S QI. + % " A |
< 5%; 5 n
N.N > pm te | 12.
Б TO RS Qi. ТИ ++) ا اہ
m RM لام Е «i با «о 5 tte TE لم(" 5
г: Б ne : 0 AM eru P * 8 Tar 9 9 # 14 全
MERC 5 RE | Ф |
3 $ У Hib «di * hib С
А | | P . 4 Y
"| “ity = 出 SHIT ML C WI =
MI x 3 is ТТ” "d 5 Г | 5.
‚= E е
Пейо «||| SIBI o Фи: 21119 پا қ е:
"S > EWE |
“ҡы 4 das 5 | `3 Š E: : E | Ж "
< S ЕЕЕ. ۱
( е is 5 о е 277 3 |
中 | Ñ Qi. * EAS mE a
= © - * 8 |
ФФ 7 OQ Е: S 8
9 к> ~ ~ k
ELER 1 mi E 3
5 30 | 4 $
3 ied a 中 5 H
ШЕ 5 ШЕ >
+ = X
5 T4 ۳ له | 2p т
= 5 өз
|
H
И ee
е | |
== 11
0 Ф itt 中
HH ا || :
Н+ •! نا ~
Ф HE. eil m a
қ Т.
е. 3
119 ai ІФ Е 3
g HTO é| = | |
„а o M E eli! 4 Y
% 4 ТФ Ф| | # М 3
- TTTO 一 | 0 е - 5 : H қ
{ = 3 | | eli! i 5 5
~ ei Ts 8
+ ali - ные “г | 4%: | В $
: + „а о |
е по T у на و ф |
& 9 中 Ф eli + i
; 5 aa Ф| : =
ІМ AK |
) Ч | + fa Ф Š
E ^ nn 9 : تھی مبلا QA
в |Н | 119 о Ше
996 1%! [v «uS Ф 5 0 d
P a 0 Ф Hho "108 | | ۱ i
oem © 8 e E EN : У
РА ۹ (чип (p 5 ا 3d
ы О لفن AIT % ۷ H 3
= HT 0 Li i е j 中 | | ts 3
ФА ره А (D x A
S ФЕ MIT 2 ( TS ў
E بنا eu ФН جر Ф! 3
% OLLL # 0 «ҮІ. Фе | * Ф 5 8
QI. D а ї X. |
و ELI e қ X
" ен Ф | Ж -
~ ni ф سل tul Е
S 0 اف ا eil. І 5
Ж || 2 Ф е '5
E TFIO "i S
|< .مم ۱ D 3 Е
‘ett | 中 | ~ 5 3
= НЫ ۲38 ~ 3 5 Ў
中 К О N ТЇ 3 ‚$ а ~ ч
~ > Фф е = ф :
6; 一 ФУ ТВ : Un 2
ы | LE Е
Ё 1; РЕ ~ B |
ele am || Ё
*
by Le
^
ot.
e
hed as the At directe, July 1
M
pf г
| |
192. اج 68 аФа?
|
|
пре
еще:
|
ongman Hurst Recs К, 7
ats.
ques
|
қ
d? 49 fe пе |
У IT T Wwe
%
-e| ta 706 ~
Par
Я سب
Bi
二
|
T
871-41! 1
MEL mw
T я
® lie he
|.
۹
Zo
| ۲ 2 |
ate
1
Би
Ге 8/8۱ 7۳ ۱۱ ۲ | 1 ре
1
ہلل
пе
п
У aus <
М“
|
+
tO
пе Вы 2s Us
И هط
~ ~
MN
DEZ
nim
=
|
|
|
}:
уз
У
a
T!
- де
4
g We
1
| веце BS J-1 ЕРЕ
Ше @]@ مار &
ы
|
|
0,1% JUTE
1
|
Contrappunto dopp
ота со .
т,
G
ے 1 1۳
OM
Moderato
>.
Published as the Act directs April идо, by Longman Hurst. Rees X ہہ Later
.3
ы.
e
өө Ж. سے
1
۳
грее
г =
+
|
2:98. к
ralentande
2
diman.
+
|
|
quas ЗИ uL wot aM خی
ЖРТ
УА
-
ate
کب cid
чата мо ча کت
PEZ
<
2
ate
"HY
~
27
|
|
пе
|
۹
ри
Рив пе
ә
-
|
le
TT
|
Ф те ге
|
|
۳
5
1
|
э
|
i
на ге
(4
|
|
сі
ا
|
|
=
:
1
тека
|
B
ед
|
АС
ле
HO
|
|
|
|
|
J
to doppio, tv genere
continued .
Стотайсо.
C« 777077,
~
MUSIC.
¥
Jn? Lee мир
3
٦
«
--ң.11» ہا 58
| iulii: :
—Ü жм а ШЕ же bol
ا ہے ANM зе а | +
77411» Tete ا - — и لها ПН ЗН
TIC یں у ТТЕ Ф
FT e - 5 Зи
ДУ TERT UR. + Eg :
- Е
5 тег ×ط а عم 5
3 Tm .. 9 е E 1 à :
8 + 719779 ||| ee — -ə Wi او а | E
3 е! * HE. ul ~ | > қ;
A = € Г رج (i+ 43 е m У :
Ди 5% z= 85 е eil ۷
۰ шшк. TO EL. 2 5
~ ak HES) “ә elu الو “е ei) « :
У Фо Ll BL. у ell, ۱ је || e Р:
> Пет EM ٤ IN RN Ф. еу е 5 5
Dos оф Фо ۱ АЕ ЯН | 4 E
= ВЕ ГӘ ГТ d #11 Ug 3 5
- ен MN М Qui Ж НЦ. 3
zc Ре للم ЩЕ BI sy لس Ш gH + ан |
mz) zz 38 e у ;
~ ویج \ е eL 9-- “.- | -
BE —- ње EN SE “= А : e "s = ۴
бі > А % ж е _ ГО |0 e қ e | le e %
5. Ht) ПП M M e || ۱۱ el ۱ ei} tL T
= -tette He- ве *--| ~ е e| ~ || uil Al $
g Ф | е S
Фо EL е | Е: Е! ° ы \ :
пето اعد | ana) | Py | |, ‘ ku aN ик 1 ing و
ее : 2 A
> ;
as тле Aet dire
ы А жз А =
Conia} PUN te
|
1 | 1
бт став т ا
es E Ш Бы
—
пещ
т пе
ma.
” 1
ғ
Bw
©
2
|
|
|
2
|
|
*
"n |
لک
۱
| d ual
!
|| AS x mn ( 0 LET! نع
شش ФН] TT Litt Mitt а 1 4 >. је 十 | Ф.
870988 ٤ | сте Т Г +h ell e 53 3
ұй Фф ве _ | V Nu Ф. Му. 8
a IAE X 1 AM
ВЕР | У Ta i
D ; SETS T? / d 4 ;
- өле те! | | LET B Б; 3
tor] аве 3 AY
| “
( for
۳ 7 а
» سس
| | 7.
m
|
1 1 | 1 1
| | LIST OE
LI | 14
Pu M I!
| vw Å"
/ |
| تل ¢
==
|
| |
| |
| : -
1
|
f T
.<MU SIC. | САТ
: MODULATION.
In the ascending Scale only three Notes are in one Hey:
bi е ° 1
AA ® ps
^ е 5 0 Em
ра е er.
bo О 2 >
e СУ | LAAN ت
M ات UI. 29 Же! hA
О ha үт
y
te He —— "d а -..
i е 41 | 0 • Hn
е n- „опа hd
= E
О ~ А
= C —Ó— 0
Ner 552 C) С) A A ~
سی تس m 7
~ (REC
5 Accompaniment to the ascending Scale in the base тт. relative sounds without Modulation.
نن ن ا = • a
е |
ми ہے i x » 1 2 Ha . 2
7 ха е е = е а е | • i * з 0 0
А жыны , ғ. یچ سد“ уы к E s 1 d bes m ry "
e 1 = = = р П 2 1 g
~ « ے۔ 4 ۳ че
一 全 一 Rameau. 6
Ж: О 4 т
M c (7 بت 11 A 68 [ ~
ы A L3 М7 1 A 1:4 ~ г
- 11 و ~
И
Accompaniment to the Scale with Modulation. А Modulation.
gs a ф ші Pu ® || . 5
9 2 з рат E 0 pa g Ц . +
& ә pag 11 m Ф Ф
e- H e
MUSIC.
Modulation from. a given Note to every species of Interval in the Octave.
6
سس r 1 4 rt he
2
be Це
70 С hey and back agan.
= IT,
ТЕ
TTI Lae ВИ S ae à 6 186 ۱ تام هس(
EN gc E ROS Де 3% НО
ши. БИШИ DENN E کا ӨБ گلا © ЗЫ MEP тј _ سے گا Шаш К
Т
2
А ۰ АН |
TEE موب | LO E. سا ص وت ГГТЕГІЛІГ 2
[人
Li |
17-12] 1 әй TTE L O LELI E HTE E
ыы سب ها расак 一 |
#9 в
СЕБЕ СИСКУ!
" 6 и
pr Hm
КТІ الاک
Relative Keys
immediati dy
o> >
Paternoster Кен.
۳
+
=
B
Published as the Act directs, Jud y 173606 7
№ Longman Hurst Rees ~ Orme
3 Care
~
>
Фа |
= ||
ا Ры
۲ئ i
>. Е
ч OO we
се |
>
3 rr
3 КЕ
== ود
S
>.
Зы با
~
>Ш
cords .
c
$ ۶ ۶
е A J
ential. Chords.
c
fs
тусге two €
Ат nb
е
|
1
il
i
۱
|
Р 2
Hn. c
ba,
1
|
tj
jor.
a
in the Key of €x
MUSIC.
gular Modulation
+
,
TC ہمت“
ouf
е
А
+
Ф 4
XI
و +4 4 ٭
El.
enharmonic Chord.
|
Шато
44 4 4
м
کید
Q
1 à 1
DO 1) ۹ РА
Rn
dh. ۳۹
-
MUSIC.
~
>
as the Tenor part in octave with the Base.
Е.
24
+ у |
эры
progrefsion. , without double
с: СИС
4
жз
ےک
Г]
|
4
j
ЕЗ
0
99%
(е!
i 2 Modem Chromatic in flats.
ШЕ eyo
vet of the Chord. of the eatreme flat 7° commonly called the
с I m
tS
TZ
Notes of these Chords may be regarded
Compleat Scale by true 5" in ih triple
ы
ж.
de
ж.
4
*The lowest
2
|
Ph
7
vie
MUSIC,
of the Lathelic Gerus, in which are e, aprefsed tts SUC MONS in the Gemitic Scale ascending and descending. Е
B: 5 и ہے توح др 4 ۱ |
= ра ao = Ој E г ЕГ ЕС) , ти
+ + | ди О ! > d Дін 1 = 2 1 1 > “и
Т 1 Џ 1 M لٹا |
| 4 1 е T ·
| ` | |
© | o Г) ы t3 i 1 1
۱ 二 es ~ и ~ i سس
| a 7 H2 SJ ~ ZA те! = LL
#- ти = a= ге = --
1 E
i •
а uis adio | bo | © | te
> , | ہی Da та ЕС) 4 ~ ы EXP d
2 Ө ще қам ۱ ا ~ و
е
ТІ
z | = 097-0777
4 m , | в н 1 :
БА ELS С; = SC). ИГ; ж. TO EO اب و ie) 2 0 Y 12 Panto
VOSS r (а) р ~ dl лее. bem, Г Ї ۳ " | UH S Re! LIB ·
~ ت hm й ~ TI 1 1
1 2 + Қы n П 4 4
y ак : LA 1 ba "c у ~ ha نے | حم م а |
۳ | bo ; 1 ys LA JU ' С ыйл у у | ДЫ А "=> LI ка |
о У لب مر С) ~ к ар: ЕС) ~ p p ра و کے и
T | 2 Щи ry T г : | | T |
STO " 1 А
= هت |4@ е та т. 1. | я ۹
> О О Z^ Le * PL Е? ети
f Т ТУ? 4 О Pt) и NA А А >
ы == ЖТИ رت 7
3 ге ti EES |
First canne of размине tmucdiately fiom a Second example immediately pajstng prom any
نظ Note te the arp 7” of! another Key.. Лоре Vote: do de key of its flat
М А - " +
IT ^ | وہہ и жалы | AE —
- 5-0 H : 4 72 لا می | DR бии: поле
tA PRI H ЕЕ с ہہ 1 wv M
و 2 = iy |
了 fi А |
ورد مس و # С Асу of D.| 77007:1817 to the Key of E
4: : > » . 1 ж
в П IE Xs p | | ENS | AUR
и C Ed AT ] СИТ. ——————& С» | же Ц
я <> 11 | 5; مب سے مم ov | -H—
11 مت ایس ADU і لل
tt must js observed , nai то Kel the effect of "this sudden modulation , DM ie песо vay ѓо гетип. а little while прот the second Chord,
before те país to the third . This tends to another Theorem, which few. Musicians will dispute , патеу, that there” is one пети.
the harmony of ever 72 Chord. which suits with every А ind of movement , and another harmony quite «регент; whi 7۲ belongs only
to Adagios. Lhe hithetic Genus «рр tins only to that. А ^ ;
Aeciaccature с. a 27
" 1 t ml р; ~ C) ff
GB ==: e Sled рата Г2-- ~
a MERE т وس Т” Т"
© © - A"
р е- TET = نهته ЕШ ө سے سح o کيا
ЕТӘ | 7 3 ۱ لد HDT- TTT O =
= Ec : : л - сч rr
ла
ПЕТ ГЕЈ
PT eodd
|
=м
"mam.
та
mI
Edd
Газ әз
~
ende
и AB E" ш
9 1910.9 4
—
һы.
г йш E E Юн:
[
|
—
"за ۳ 2
|
ھکد
1
| decr — ا
арқ, Жай!
| =
|
=
Bi
ІНІ | |! | | ||
|
|
1
зам LI
~
|
У رو
_— 0 |
п м |
ч
а
ii
۲
1
Ш
1
|
"В 177Ҹ
1
Г
ње
та, by Lenaman, Hurst Rees & Orme |۱۳ 4 " Row. ~
— п
la pE ^" Шы
arts to be practiced sepi
EJ
الو | a
в?
—
ж
|
1
сее.
se
.سے
gh
+
Al.
ПП ға”.
Lud
— ا سے
e
1—
лл, ۱ Жей
| mp.
11Р A
5
LCI ЖЕЗ 2а ВОН B3 Ке»
алы
ҮІ
І
Г a ۳
a
|
е two 7
t
Published as the Act directs Vox:
| "v И
— f
|
ГВА
otes,
|
——— mm
ding
П
9 j
—
РЧ P
۳۹
LI
9i
~ |
desi CHU
be ٩
2 ےھ
-—
>2 ۸1۹
1
„ш... Г.Ш
.سے
22
Ascending &
2
2
LX :
Кр
Ге is =. љ |
Р-Р
sion
11
LLLII
Sila” P ег»
= =
ae 3
18
1
Ф 1 +
т| ى٣
٠
REB £
е а
а
е ME al m
г +
Ра 一 一
Ty
НИ №
1%
“1
ST 411
1%
е |
5 一
ТН я
gana d.
B- ~
19- ۰
B- 8
LE hs
Te +
Ак 9-5
( x 5
+ 5
Е Е S|
Q
^
~
5
=
Б
я
ы
四
>
M
|
2
=
т
-
2
Миа,
KEYED
O ON
P
N
13
СБЕТ
4
FIN
+29 зе 9
~
Ў :
3
È
E
~
3
x
+
^
5
ts
8
i
E
к
©
<
©
за
Published as the Act directs, Mov!
РъР s?’
7 м uel
c
alo.
Е
pu ۳۳۹
|
|
LI 47
[ Ж!
Steque
121212 №
|
i
|
ЕГІ!
еи
|
га #7 |
"TIS |
|^.
"д.
TOM.
Lai
~
وت"
لا |
Ч ہت
| سے ”سا
ве
73
|
|
JSieque
21212121
ҮШ.
=
CH
ий
“г
ЕГІЛЕ Еа
|
а! | ЕУ ТРИ] lll
| ||] ضر | سنہ ыш
L1
ام
| | | 1
EL ELLEI
لہا
пе `
1
11
11
dieque
өзект 4 5
ELEI
LIII
b | p кш
I"
ILI
تن
8
|
|
990000 1 ۲ 1
۱
|
ЕДД
гггг 8 8 8
P РР? Y Y Y تھے PS
|
|
2121
3
1
e
1212
©
ИТедис
k 21
2
~
74444 9998
۱
ту
hadî К К К дава
11
il
PPE ۲ ۲ К سے "" و
8
۱
|
22044. 8 8 8 ГУ
|
|
|
۱
123
аЛ
L nudi
ДС ГЕРРЕМЊН E
Ld
|
|
1
|
il
mE NON rr?
Ji
rrr ШИ И ло
|
7^ 9 9 9 ےن ہے
Bl __
Fw, 3
LII өө ©
و کے
в. ооо? PPP awe ...
8
ان
444 2454999
LIA —
تر E ری
I کک ERE US وہ ول او
те 15 1.1 Pao III کی
|
|
- ۔ _ 9 99 есе
11 и ш _ هم | |
Siegue
2
| L
Тав а ©
E CA 7
|
|
1
|
- 9 9 » و و ی
۱
|
И
RUM |
4:24
rm mm سد
Siegue
E 1 ان Ж.
= =
|
“ | о. Фо е O 0 | سا
—
peg
ес
“т K لے a
ГР
من
ү
IU |
16
breviations .
А
Ab,
о
4-
۰
К НА пи.
س
Jteration in Finacrine
EE ۱ ШЕ ИШ Гај ШЫ i ag i lI | e
— S |
2 _-_=== РЕГ
—
سے
سے
PLATE ППИ.
MUSIC.
Fingering of semitonic от chromatic divisions,
| Right Лала.
4;
+ ( 8 D
1 | + о: T "AP
TE ۸7 ورن
2 0ھ
та ۲ب یح لے ٣ ہے tito 1 .| 2711
РГ ۳۲ ااا الل س ==
— € ee) A
ен жен ہے
— M П
1
2
2есе 1 2
4. н 3 өө $ "X га 4 سے ج . а
1
لو س_-_--
T ہے للم e M وا — - — por mm mm
ct МІСЕ ۲ مد کا سک سر وی ین ۹ب
2 Е 7 4
Пе 1 2 + ене
HEIL ہے — — m
Бад ЭШИ ПИЕ ПЕК оо ӨЛГЛ ЕСІГІ LL
[D пе” И ENT ща а-а 6 اهب в“
پر
e|!
a
E
е
(
%
|
ЧУ
ә
7
ала, 1 +
> я в po T — -
fg ft eae е; ELI НЕ ЕТАН к ШИН
os CIR ges ا БЕРІ سی 24 سا سای لی کت г” gua مور ow ree вият
ہے دج
|Ж | «ав а + ےا2 رھ
ہت
шн ий > жен да ка 5 |
(gme m
Ex Pt "С 4. fe
j کم €4 дей the hands.
E Not ге па
Фи lish d as the det directs Nov? 3 I^ 18:8. dy Lenomean Aur vt Rees & Urme ۷ Жет,
аа аа пле а مہات می
2 5 3 سد بد | m ;
| ~ 5 | | e
| $3 ДУ NA X ч
E * | щ d
У + ЗЕ ë LE
EE رل HL Ms 411
зе 119 B - Shan i
35 ПА. E под
` аи m ell rel | || | |
5? at n للا Ф у - 4
Ф|&% +7179] ә ТП е ||| Hi ٤اا с
8 вее || ii e Ш EI ща 1
те n e 一 ® чје ||| е 5% |
Ир T Ж S | ẹ еј.) یب “4 i
Ir. 4 + че Щ = 4 ۱ > Е ۱ ات 4
Pi = «ЯУ АШ ТП ЭШЕ i
5 E | хе 4 а. | я 9111 3. s E
Е BH ЖЩ T ЗИ جا 0م |
۰ . л е ° || 4 | +0) Ў %
о 9 $ e Sell & we | i" w 5 |
i > 一 一 一 = 5 + ۱ iii ۳ |
ть $ | | |
Бон ә e te. ы $ E 1
4 | i х |
à та ИЕ ۳ 5 $
да By е eL ы Y i
; (9 te. ats 2" ~ |
% Р е pis | 个 i
| m : | 25
кі Геј | ین hi 5 " € x 4
S ШЕ. ~ |
x ІМ ы Ll N 3 3
-— He) aè || 3
| V є 4 5 iti.
| A | 1
zahl. WER. : hx | ша |
ЗН 5% Ця 14
m үн г о ШЕ >л
اک ША К-Ы te АП H
: ۱ E Е 1 55 || 804 | -
SORT Sad ا ۱ пей“
3 А M di А :
Е mm + 5 J te 5 || # $ ۹
上 nm gem ^ ЕЦ | $
| شنث > ЧФ
о--6
ө و = 0
--о-0-0-40--
ф--0--0-#0--
مه
| |
| |
езе
re
гә
|
|
......
=:
28"
ТИІ
С
2
SCALE
ане
R Once
p ere rots nota. T 1
F из 1 1 А
Қана Pee І рез | mI 1
یم ای لج "ч = F^ # 1 ши ж 1 г # Г 2 - ml ғ + 1
I 27 Fs D Р [2 1 1 1 1 1 т” Е: po. 1
ЕТТІ جس 1 E. | Y 1572 1 > У 197 г 1
ТУ Rue fe gon | Dan Lz |
е اج nee 24 СО alte. lorna pa
~ ہہ لا 1 1. е pore Ў |
Nl Ye kf USS ٣ 1 = p 1 » 1 № 1 1 == t E E
| X 22 1 2 I 1 г 1 1 1 1 I 9 ў
Ш رح 1 p" I 27; 1 1 I 25 1 La i [ г | 1 5
ہے V. 1 [v4 је d 1 T 1 v ji У] 1 =» 1 ۱
(“> innen Џ г Вещи ы T
p | га — n | = | 1
Е 2 2 E I Р ø 1 Т. + г 2а 2 Р 1 F s | в 2 ۳۹ ж سے ہے v
; E Le. 1 Т 1 1 | | oi c | | I 1 402 a ЖЕТ. چس FE |
| 4 سے I Т I | 12 = | 1 I м
я / ы L4 T T 1 - 1 :
Werte a o LEE FE N کح rienpour 7202 ole plus piers Lo sz,
к
сој ۹ ы | 7۳ e سك
| ES det: I | 1 1 1 1 EERE رہ
- 1 I А | 71 it 1 1 =" 1 = рч 298 | S Е
e ha Ж 1 1 ТІ 1 | ~ | 1 ad ad 3
I نے 1 1 نے - ۳ 1 1
т = [ 1 1 ——" т \
= | Т т | Г mm
1 ~ i> t وچ م 2 و۰0 ams OF ae ВТ. <> жәе کو موس
E Geen зе E سے + 一 — e = | Т id Б-Р еее
- T. У [4 1 1 4 1
ы 2
pt СР а те Я ще: viens pas уе” fer Ite дл Dar moela дине |
|
1
|
---Н---
=
Ber ne alie در B ہاو
سو SE او с | Quand J^ entans
Te пао ЕЛИ. E а
erehe ta. Trace
Jio je ME ред: Е 2 >; Don flouvrer у
1 22 pléserer ; 7 E Ta рта #75. пе Їог‚с/ле >,
anme „Per? i> Jo کہ Пепа ава
CPET ۰ -
е“
Е
RS pron Des eB pory ۰ і ; ۱ ө ag а 27% ЕТ
BENE A 86
一 十 + -
eae am See = - زا
|
|
in Mist 1 hear thee 9 bard
SONG,
Night. But
blasts:when the moon
y Чч
ла ту
ж.
BE BER سر oR
пу
<р
До
~
1
darkly - --
ЕГИ mm
.
and |
TTR 2 >.
۱
once be
——
-一 一 一
é| È
У MS Hel
5 | ш ЩЕ
Ы QUII S rre °
` d ~ о
= „В -—
75 У
ry с о! || 9 е Е
"Е > 4
3 T
یم 5 e || EN Cil! 5
"m 5 e. Е ———
3 ~ ۹ дир — Е
mm 5 "n ©
"d > ہے سم — pv 5
LM
е | | „3 err =
ва 8.” % бі
= је||| е | =
L2. w > ~
Er 6 5 Њен *
«е .
4 x ell
то у
у
bursting
Jul ---malla
H hu ^
тот,
dire 4
ГА
N
Temora .
ymn of Орман тп
d
y te th
е iginal Melodi
ae
LiT. Тл; 7-4 Т
В У д
1 Canon in ogni modo: recte, retro,cd а rovescio.
۱ this kind of Counterpoint there must be по pointed notes, rests, accidental flats پر یں naturals or ط۲ in the melody ; nor Acords. appogiaturas or parsing notes 4n the
uv netter does this kind of composition admit of minor Асу».
07 ہی | + й L2 LIEN А 2 | c ec з қ 1 | е
T7 | | ET 1 | OK ак PAAR чә OK 0: EEE АНИ UN e RR: е — - Жеті :
Lo ۱ | | | | | | | | 1 = кл 5
Om | | 1 ] | | | | | | | :
у QU 4 4 Е. | oe 4 | | ۱ Ди
Glori --| а т са: -------|- celsis Deo tu m terra рат. Glor
а | | 1 | | | А 1
772 | | | 1 | | | | | | | | | Ала
pec. ЕСІГІ | ста еше, | | | | | | :
P SS ы ИЫ но. T MEER. а О | CES а | | :
ЧЕМ or وکا = es MUR чө ЧЕР се А С 5 0
; i | سے 2
Glori ---| а т ет----- --celcts Deo Фо тл terra рат |
| | 4 7
~“ | | | 1 | E
E ecc | | 1 | | | | | 1 | | 5
: Mum | | | | KTA | | | | | 5
: ЕСЕ с 9 ہہ 426 IFT سی 1 | | | | | کم
حوب .= a RAP = = C о جح
Glori--- е an вг------- celsis Deo e m terra pax.
*
Canone Cancherizando; in which the base begins at the end, and moves backwards like а Crab.
C бе
; E = X.
۱ 7۳۳۱ ۲۱ || ee _ آے I [~ ње
LI E Bid “ud ЕШШ 05 کے نا کا 18 ننا ей کت ٩
ња
ІЛІП Б 1] | | 1]
~~
1
=
4 "che. Я ^ в aK 2 + ..
в „ВВ. FPO! 1! Га ۱ Saad I gol e!
ВВ گا شب ۱3۵ گا РОШ ТАТИ Р г الب با M
| ایب
|w | | WI] | рчы 11.1 еы ARE سس 11 TrA
A T : 1 "ү
ео; О 8
| کت
I I
Pa fT Pre ТІ 9.
اہ تب ЕТТІТГЕ2 2
5
ye at the bottom as тей as the top. МВ. No Clits are used in this complete
The В р set of Keys on the Piano Forte in present иге. with additional ke
or Scale ж- | «чае sounds, cacept the base ала” treble, which are removeable to diferent lines. But en whatever line the base Clif is placed ٭, makes that line Е,
апі the treble G. ба: ; in Aleijrimo > 2
гл. ЧЕ. b e
Hm : um > е
* DOD EEE FFF GG AA ВВ СС DD КЕ FF
npg وع
وت e
—nÀÓÀ]"
INSTRU
1
bud. oil کا kr E cL tat ا Ғы М
ا M ard Де
VN
ENT MUSICAL
|:
CI
E
AN
ғ
- ANCIENT MUSICAL INS TRUMENTS & MASKS.
Ол
У aid
74. 00
==
ЕЕ
ص
سے
a 22 Beni. Greek Barbizon „ог Harp, from а bas-relief, a Cast of which is in the Royal Academy ; An Antique Marble "d —
of his Comedies.
of Thais from. Terence's play of the Биписће in the Illuminated. Vatican U.S. ماد
is in the 42™ Plate of the 4% Vol. of the Herculancum Paintings سے سا
6 0 РРА
a Group
of Titus
سد
INSTUMENTS.
Rome representing
seen on the Arch
the Museo at
____ Denen Pl. 35
to be
in
1 :
$
зъ
„Іл
MU SICAL
$
سے
=
——
سس
ہے سس
ПІ
қ
ANCIENT
1 k2 The Testudo or Lore of Amphion: in front & profile ағ it appears on the bare of the
у. Бе Јуте مو 0097
i те у p e that out of Herilane .
می یر du سر умела سوت بر وی اوت بر Te .4
5. A Trgonum or Theamgular Harp from an ancient Painting in the Museum of the King
INSTRUMENTS OF MUSIC.
INDIAN MUSICAL INSTRUMENTS.
% S f? б
RY Ма ашу 2 0 2 کا m
cad سر و 1\1 nr ШУ РОСО ШУ
| fM | IN
/ ۸۱۱۱۱ لا |
ад. From an; original Indian Painting .
Fig.2. Tha Been, an Titian Musial Instrument as described ty St
tn a disonurse on the өлде, i the Asiatic Rilies 70۲.2. 195.
William Jones ,
سر
ET
а a
0 ag oe
1
|
i
2%
1
|
ІН
)
2
it; Э
Ж
INS
НИШ
МАНИ
Tarp
۱5۹۹.7 ہے — سس sot «әлі ӨМІ
B АШ
7
ای
[7
521972
a مت ae 一
Я
м
2 и
Eo
ae
M ЖЕ
IN PERFORMANCE AT VAUX-HALL.
EAN MINSTRELS,
PAND
SIC.
OF MU
ENTS
M
INSTRU
ut Triple
duci
7
WELSH HARPS.
асан 1
MUS
S,
ANE
AAS
+"
S
м
bi
е
~
EN
S
^
~
ә
~
x
S
MUSICAL INSTR
mprefs
to the late Е
"x y) 77
5
>
ES
From the Russia
of М! Jones.
سو
7
~
At 21 In. In the pe
hei
Bell Harp,
Fig. 4.
о Dublin
>
p
E
їч
SOS
; 4
pl
A E.
i5
“%
4“
8
re
Jr
上 5
&
4 ;
2 4
god
ICAL INSTRUMENTS.
MUS
Е A
С
ES
‚ Scale to Fig! fom Jef.
Ís ea جا و
2
MUSICAL INSTRUMENTS. -
? : 1 г.
Fig’ 2 2 Hunting Horns. 3 Serpent. 4 French Horn. 5 وھ RE
AA ХАМА МАМА АА
۰۵
2 ` Nut
2.2 Mandoline the distance fren Bride ™
to Nue according te йу Pi
0
ICAL INSTRUMENTS.
US
M
Fig.1 Arch Lute height 5.8 In the Collection of the late МО Walker
хате as Violin В. Fig. 3 Mandola varies in length trom
(етиту.
Violino Piccola. er Kit. Fig.6 Viol ۰ 6 وا
de бата of the 16”
1
©
Violin and Bow. Fig 3 online or Bute.
x
Fig1& 2
4 Violoncello.
Ж
QN
<
а
ГУТ <
sm <. с
кам.
Е |
| 4
+ {
Fig.3 4j
#19.1 Viel d_Ameur height 2%
Fig.2 Mandore
ig
|
AANA ІШІ
0
ши
m
ІШІ
"۷۷۷ |||
0 AN 0 ||| | 00000
ade ۱
|
|
ww
MUSIC AL INSTRUMENTS.
t
inal
Те
Па избера
+
+
نف ij
53 а РСА
ан از
учту је mi)
3
M
d
8 -
e
A
x
^
i
*
0
-
/
М
3
3
or
* E y
AE
*
$
3
x
703
2
же“
LAS
۱ t ۱۷ Lat
` ۳ =
di JA 4
PL ХА, i
со ~ iN |
Са тет
са * "Ht
w % Ay 1
ма МИ
~. УМ
by vp
`
аи neq if
ај ۷
11, wy рота
1
ойе"
ےچ"
1
و ہے
*
im bra mor یہ mmm oim m mmm t
Пи"
yee 5, وو وریہ
سم
----
--
یما
à ---
一 ہی لی بی ہہ
< ہے و سے
پت
M FORE FOOT
навео ит
Ете
аа
EA
odis
~
~=-
سے موم سام تج تہ
Пр.
ы
PM
ph, _.---~
--.------------------
:——————— — —— "+ -------<<<
—
uh ۹ fn Ha н ات رو ما ا بل ہے br چو نے ہے سے
-
Halê Breadth Line
---------
TH PLAN
=
саше
لد
BR
а
+
—— m ج
一 一 一 一 上 一 一 一 一 一 一 一 一 一
-------<<4 4
-— — T—À
Ра
ine
те:
linet
Waar Line 3
Half Breadth
Water Lime 2
Ta Т.
KEL SOW
HAL
dmt À— на
ity
2
ت ساب س سے ےا
n مم سم سو جو سے ہے t چاو tm nm
S NE -------- -
хүү
E
er (Г] of Cav
жер ил
|
t سے aio ad i tim n
一 一 一 一 一
一 一 -
一
ЗЫ: EA
=|
—
or ере”
= حا n — — جس سید سی را سے же سو sumi im am eee
еа еее > اس سے ج میت
c mid
--|-------
k
arene
۳ << "<<< جم کہ әл و оф شی ہے p tcm mem عو و aoe t i کے عو ہم ۸ وم شی еб
-----
to S اج اه سے دہ سم ےہ رم سی ی ی
ep <= تہ میم مہ — سے
--1---------1.-
-一 一
чь” سس tt m وک ہہ cu] ч» سے ж ا
є
-
*
----------
2
|
~
+
1
|
===
--
——
нр а көм қыша شس
-----<-<
--
дені سے نے
一
TT
ы S.
E 4
i Se T
к. a.
bo m 4
1 ~.)
4. à l.
r3
БЕТТ” к
3 „> BM
hes ЕД | АВА 1^
agus... RA“
زد ihe
| ~ У
rep te 1
Ee
ہا rA ف es
"n Se
! 7-4... 1
| |
т-------- : |
۱ سح یں
1
1
۱ |
|
N ссе ске сөк «әз өле «өте «е НЕ «ҚИК -” че е е”
|
|
|
|
|
1
!
|
1
!
1
1
|
!
1
|
1
!
|
|
1
|
1
|
|
1
1
|
1
۱
|
1
|
|
سس
I
!
|
1
1
nad a. با یی nnus SLs
——— (ac!
一 mm 一 一 一 一 一 十 一 一 一 一 一
«а == ضر Бо көс mto کہ чан “өк sn سے سے
"IL
IIT
+
а
es
1
%
Hans P
+
*
У
1
зона هر جا
۳
ха
+
—— ~
—— А
*
*
Tepe Cou
+ 4 кама
0
7
+
%
=
Wrexst Rail
ЧА 3 i — یا
-tde
LET
"ү 0 7
rh
+
-+--
کیٹ
кы
нее سر
eand a а —
ор евон ==
Bound. АЛ
3
таа
5
E Hê
و
-
м حا سس سے سو سو та т өс
2-4-4-252222
2222
ہو еле 4
“
-
ғ?
3 ЕТ
а 4.
=.
=
==
de
Te.
1
4
%
1
PERPENDICULAR
шə...
~.
4
vádihs al?
T Bog Ве
eu
абы Weeks
7
,
LLA
we
oF
|
]
i
+
ы
|
|
|
x
шах
ira
ad Tar Ti
TT 2”
T
7
--.-8.. =
ене, 7
سح .22
oT کم سرد ویر سس ہے سے ہے
|
|
|
e
Bre مس
ci ‹
---
= یات سا جج ۳ Sy
DOO ie Sa MONT سو جج
--------
ыы
Transverse Avis
Wars
12
=“ НОНИ سس MÀ SUME شس سس t 5
tute سس
Wary
—-—
مت
= 2 pra
"
Upper height; of Breadth
Lower heights of Breads
dt
~
f
9 -
290
Gunwale
ELE
ست
-чж---------
A
т"
Middle
-.---.....
——=ф@ м
е
€--
Гіле
、 a od
с اف
E
ar.
1
i
p قاس مج ~
Lower Stool Rar
кир» =.
‘Transom Round Гр
gin Line
M
Wine т
Lower Counter Round
am ا
.تسه
ж
WAIST
>
7
се
тр.
AR qoum
NEL NE Беца
FORE
n$.
UN
*
X
D TO CARRY 74 €
Й
TECTURE
7
7
ACHAI
~
HEER PLAN
AL
АҒ
АУ
OF A SHIP PROPOS
N
HT
DRAUG
28
27
/ 2664
©
onnage
Burthen in Tons ; Builders 2
Depth in Hoid
fr Tonnage
тс
or the Keel
Length on the
Breadth Е.
LI
|
1
E ВИИИ ہے ہیں
4
EN
м +
m
-----
=»
о-на
фадо سب مع
House | | MiddleZ من !
HL M
RM
Rough Tree Rail
n
+
0
Горь
ери
Ж
FORE BOD
У
/
BODY PLAN
R BODY
7
و
FTI
4
-------- "
И.
9%
PLATE
LIU
----
一-
—
دد
1
i
4
|--
|
|
7
iM
te
}
一 一
nt
Mr qur mmm
سس
жо - -一
سے 一 -一 -
ы
4
;UNS.
ІШІ
OF A SHIP OF 4
NAVAL ARCHITECTURE
DISPOSITION OF THE FRAME
EC
一 一
inn! سے
ئ
— = =
ТА
олт
سس
سے
тесе”, June 1
——
7
72
Published as the Да di
—| —
SS
" =
一
^T қ
| ۳
۹ қ |
| | ۱ Ei 7
— Ре
1 H ۱ پت : —
i H i и i Ж |! ТІ i 11
© شی i 4 1 сл ار ШЕШ! В А |
H ان "7 13 17 $ sta L4
1 1 i ШЕ ! із | 1
н ۳ г. д 4 ra ва f £6
1
$
1 ]
| 1
۱ : | سم مہ mn aem ertt &
FER [x ساب э
------
| ; 1 АРИР نے келе
4 -----...
1
۱ А
! | |
===
В | Н i سے i
dct
| و
552412022
۲ 1 | T
р - 7
| 1 | H dien К.
T 7 1 1 bci е ; = 8
1 E 1 | =
| -
f i 1 سس ۱
t ۱
1 | |
‘ | | 2
| =
і | | 2
| i t
' H 1 PT ge 5 +4 > |
1 t H + і 4 —
- ' + а 2
: = іне H Er یی О
20 tt Pd - »
[ 1 عم تدا ی نے از ی کک — а
aren TE - |
۸| > J^ ۱
' 3 ۱
| 2
E E
0 Н i! ji |
+ ۱ т
H
| -
1 |У і ММММ SS 4 |
“ P< У M. il i ۹ dt |
За 1 - |
— | | + "سے |
0 bi EDS | ара (ode e E om. " 1 г Бы | / т | |
~. ۱ سے ہہ یں - 1 » p: d z ۹
~ 7 E 1 پر داد ah ag نھن di ++" | i | |
2 " ۱ - |
| ~ ТИ Е |
- ее | |
| ۱ ۱ ۱ اب 2
і ` е ; a ۱
Jes н -
-
| i И | у j
| ја | | |
Т к
i -
р "EE ss
| а -
- =
[ 4 NS
1 5
1 1 T + 8
1 1 |
r | ; rn 4 #3
1 Ц A | ; | |
f
2-6 7
۱ ièi L i |
i hd 1 " |
а 4 |
0 1 |
4% Ц ; я:
: ”
> * ۰ 1 е. ۱ | |
, ШЕ ge ۱
" ntt |
40-7 ۱ : $
7 fe
1 1 ۱
* |
zog PLATE
Та)
Ue. Du е
M : я
۱
E: 8 NAVAL ARCHITECTURE. ۱ | ; " (4
| У У 3 у
| | | ۱
* и 2 % 1 4
2 ' А | ;
жм Е | - سے v 4 |
= et | ВЕ سس
4 ЖЕ #03 Й И سم |
ایت j um 一 二 Й Ji | ИИИ 8 | PA 1 1 7 ә сігіс ER7 | 7
АН ; NF = aw ша. T7 < d سو ши و JT |
Roc - 4 | ИИ И ИИ p ы m M У |
+: ка мета 2-4 : - ИИ ИИ - т ы.
B | E е سب И 日 И 7 77T7 1 ~Pa қ é
2 M 7 - A یت = 3 کا 2 71 ІЙ A "T
-一 - > 1 7 1 7 И 7 7 7 = м j
es | - 4 | 4 ИИИ ИИИ 1 || " :
| 1 У. ت | " | И 0 И % Tj ~ دی es |! وا 6%, б 3 ۵
x ч - 2 Sonate ы =: ۶ `
7 2 7 | = ^ == - 一 = Е " PE =,
Tl 7 | -一 一 وا سے سا на LÀ E — 7 ош = ^^ Р
| - И тр 4--4---129— | T. ка E ISI ISI e E LA 4 HM | Жы ns و ү Е LN Gq |
8 مإ اا ا E gë L4 на | 一 人 一 بب وب 0 қ У,
= 二 -时 -й- --- es m - | EY B نے т” = l
E 一 ا И М amem ۲ и H = | p etes | ES اس | Ще چا с
- эз ет ЕЕ ЖЗ Le سس ; И У - -- а ма i
Tr E N ms S سو ме کس جا 2 е Такса o а 1 | — 94 لت i
| ү И И, 2 " pa і
- | ا ы, کک کو کے کات ہے EE | 3 ЕЕ. Ste минаш ! s! ;
- 2 - == -- E ed : ee ہت FE A z и / ш а ИИ ың soe 一 Ша. Мда МОА 25-ы سم 7 си а Мр зри اد + سس tn), ۳ x
жы А-Я سا | | ۱ po SKE کا ہے ہے Bm کی $
А سے қ қ "m ^s 9 x Ка. 2 Tab ای ا یش x > ~ м
б سی و na LE zu E 一 6 АА с à у 4 7 ۶ И 一 一 on ==> — m-- В | I—1——5-——8 И | За سے № З ~ Л
二 站 人 -人 a Б cz на I4 NONE ІН І и И Ыш: ИИ... : ]ا لج لے ١ 009 4 ات - چو کے کت | a
ЁЁ -一 一 - = за gud ка i BERGE ال EE Ed ; | И Иригу ہہ ہے =й 2 :
ge رک dr И a Е И—ИИ ГЕЙ Т زا تج ھا ШШ ہے ہج چ зш = ші YA
тив کہ وس بد سد Сытар ШУ ЫШ سی سس کا سا نت سد سو ہی та. ااا FT IE ШШЕ ee es шш Mm em Ў
سور З ; Ka zum aa سوب و JAN за Sei we За | | ета LAT للا نے en گا ہے ےو Ed
v 22 ЕТТЕ - жіне + pes ам жы 5 E азай а —— بج пех so ген pu Set : 2 ДА HER ES -- HERÊ ıı ا ل ا مو صمح mM Be
ИЕ РРА =: пашан 8 В АНА 13 393 3:159: 1 ۲55 وا Ра 0 28 - ишш АЕ ~
--= - 3 $ И - жы A ? $ ИМ ЖЕН! кке مہ سا 一 一 一 一 一 سس pun == — — | 7 ~ = ا a JEN I و ГИП Же Бе >
” I—4 | سے ИРС а pr 5 —— "n vus м —— ЈЕ mu О 1 2 0—4 мл ЭМЕ deus. UE E و Ей и | —й | --
سا oe ۳ маи ESE 755 я RE - 7 кеде АМ : is E --
me Ms 一 bee اما ال се 4 4 за а : 21 2 CAE + | шн өз 2
| 3 ` -—— С [^ ч دہ ےج ا > БИО #3 5 bed) aas A
ШЕ = - а БЕК: x Ij سا ال ТИ E - STR 1-1 ات - = 2
= Hø پل -- ہے ایس
سو КИ ДЖ E SONGS ce | سے ا har! Тұй Байыз Шыр 1 — 2 , f И::#--. 29 кте
ка іш == | 2 1 шшшиш ma к
= نے FH РАГЫ. X Ê 7 252% " Ia Т f نوی | вр ZA NU ИГ i 7 |
mm Si == : m Зав ЧЕ ~
- ж = ہے 2 : nl Ld d مت [| 2 B —AH— | 一 一 a
-一 اجس же Р x Bo -一 一 + ponm -一 一 سے ,== —9 — اسم 287 = aS -- зе я E BR une لسسست] 24 رس ا
اس = ۱ | ee A P > #1: = а 529
ae —{ ----- шарты шше WÁLNI y^ Е 5j دنین — Е мем. а — -
па P4 Ба ; 1 E іН f Сити لاس cm Ж SN Em
ao’) пи ЖЫ: A. { —————. m. LM m" a a РН е 7
= ка ВАВ | и шшш To F па 5 22 ша E :
ہو و Ба ЕШ 0٤8 Emm ۱ و سپ =i = رھد سا жш eee کی =
слон سے سےا Ж ہہت SS per Зет, бе рр У 4 - ies Vue 77 r1 ОБЕ لس وی اسب
= mm BEEF 11 ۱ а 2
x dx E Ex 1 ИИ са
اسا ке === 一 一 一 | pe 1 I EE E ET bd لت =
— - -一 и - - fh سد T
gs 5% I m | m =. = ЈЕ ۱ ЕЕ
ки ма == M IL РЕЗЕ Е ГИ | ۱ ۱
: - - ۳ ۳۹ — ۹ 4 “еа ^.
SR атаи :
سا اہ ا سے { | їй 1 T — € === بط لے ен 2 5
Soe 一 一 | | 8 || | A i || | || شاب A 2 - 1 T 7 : ~ E: | -
سے ста ти ваа ۱5 کو mE КЕ ЕЕ 4 TE H اس( АНА E تست
اک سے کے | BE Ба ЕЕ کی МЕ NEGO NA щш тт” Бш ЕД ШЕ + d D ا i 5 ۰۱ : ЕЕ
۲ 4 T 1 L Ж s: gp
ТЕН 11 1 1 111-11 1-1—- за ща Bids f 1 | m E! TT EE A RI E E
1 И ТЕ 4 T b | "2H Й] سا d Z - | | + | | ال وآ | А
pë [71— 11 "И نت سد 6 ۵ ۳ | и эх - 十 一 二 十 十 |
гіш ее жел ЖБ EE ШЕ ЕРИ -- 7 5 Ех ЕЕ | 8ے т | T
4 一 + а E ۴ c | РЕН |
ә кеш жа جع же بد مہ ва جج جو ЭП Ие | И | ۱ 1 | | با ЕЕ
| T SE جع ТЕБЕ 32/3 اکا ee Бар с . 4 5455452 RES + کے 252 | LII | L а پچ
à Au d сла сын ٰ ٦ "t gael. ы ісі. و ^ s = көк. - а کت з ہے ےج Е. у
: 2 ; :
} „а 7
7 > ۳ "
s E *
*
i $
x n 7 б - ` 5
* У ; 1
3 ыс. “аи Ре - ж o % - д if $
+ ч рлар ӨЕ, 2. ама ۳ 9 Hio. by Li , d ۳ 5 1 ^ ۱ ~ м ;
Published у Ur 2 к. 8 - > | |
У ж У 2
i کے
прираст مروخب
سط خلا ن
~ өй е
и €
3
1177 سواہ سے
—
-----------4-р---
-4--
>.
ELSON |...
yr белае.
=
8
4
to
d
Е
ЖЕ,
-一 一
1
Џ
(1
7
0
,
7
1
1
7
,
eene ART
1
1
i
i Н
= i
2 7
жазшы EX ШЕ ке ы
--.
.
پت е
i ین
А . А к
=
这
+
۸
i
T
'
٦
то
0
3
i
|
|
|
Belfry
t
|
; بت р لاال الاب | امت
4. ~ —---------
у = За ~ TT
جب ~. 1 "Si P
ch
ет
y 3 چ6
| тъ DI
Ч “
ыы 2 -
اہ М | - а |
цш |
>. + " ||
j
سب
7 2
Orlop Deck
age
1
i
7
0
,
--
13
4
2
" E DOSE | А
--.
ITU RE.
га с ۲۲۸۷ 5.
SG:
C
£
fe
te
---——-—----
مم لوہ سے
CHITE
SHIP ФЕ
A
R
-了
‘
YIOMISVIIET
Inboard Wor
LA
во
4
|
'
“ы; | 1
0
۳۹۹
- مس سے لو о
ےہ
тей; 1
>
-------
‘IL
ek
~
2-<-----
`a,
"жы een
—
=
F
— M GÀ ete
AVA
5
PRO
ЕШТЕ
"^ Мата = *
11 ۱
| ۱ ۱ ۱ ۱ ۱
` 3 ^
i iE в | 5
{ Tu 4 * + 1: %
pus қ Ы 89! E
. 3 | | |
~s, ۱ |
"а: Е Е ا 7 у
У -~ 2 * / A у У i
мы Е \ a А
> p
2 н 5 پا ` 25 2 е p
| Tu N Н
2 А $ | ДЕ 1 3 | |
۰ ون و لی a ninm مخت سے à || | | 5
! -4--+-<- к | : |
Н ИРУ P aai |
1.----..
Метев HOLD
۷
1
۱ 1
ў | |
| - P
; | | ужу
: | ۱ pO
| E
| 5 di |
5 58 Е %
у : |
5 ار | | 2)
| و
дле تفن و کی И 5 > 7 Р : 35 У 22% 1 >|
n ی E
80 а 5 р г a
=
کے
一
------------4-
یت
4-54
4---
Llover del.
са.
ГЛ
%
3
`
ж -. Fore Peek
`
`
7۸8. Stores
in the Fore Fek
should be
Carpenters Stere "Room
------..........
: n
i 34
between these
Сарв tan
Room
7
pe stowed
‘The Cables
Ro
(ou
Main
Row,
Published as the dot directs , Jan 171807, бу Longman Hurst Rees & Orme Paternoster Хош.
acl نت
UE 1 E
——————— سے وس папина =.
——Ó — ——— MÀ یو وجوم train У
"е Е" УЖ я
3 Е E COE фа BSP ee Oe ETE = Т? 4
aie = Je ње TEE RES Peres 42% а
Marines
mè
|коом
Fi ۲
ایند не
Cartridg
مس ی
Pode E
Room
or
Magazine
гр {әлегә
Wing 5
PLAN OF THE ORLOP.
*
©
ы
十 s
fers 1
7
- SEL
n
9 Фад
PLAN OF THE GUN DECK.
PLANS OF A SHIP OF 74 GUNS.
NAVAL ARCHITECTURE.
PLATE VI.
S ا پم و ا با ونوا دی شرس
ss MESS
AL 077
*
М,
ж” е | ا سو سے و
7 + 1 " g
у МИ US ДИ ЗА بو 3
2 7 TI й 5
ү 3
” 2 رر D
7 : Ls
- sm Э Ё,
+ Е
۳ Б
„р
и
me
MG
- 7 0۳
1
ó
| |
8:888:888:888-8ھا - 1
25
| А
"e | ~
| | 5
کی
8”
ҮШІ «ЕЗІ BS an и تچ
ALLEL
|| | جال بل ل لٹ
АЕ ДЕЦЕ ECT
H А
ЕН - | — mulum тв E
| | |
: - ساب و енен К
| ЫС
| | KG
| РЫ
] ЕЕ ЕТЕ ="
і ГОУ РА РАТ |
| = اس 54 | | == |
~ |.
شس ں A Е | 1
| Хы. 5 3
Въча 1
سم | 3 = ML е |
| 1 EJ
| is |
4
| Ты. T |
md :
Га N ы! En HE +
МЕЕ |
+H < НЕЕ
| М
| “ери یں
E +t
| | cg
эя = m سا :
|| جر
te $ |
a 7 и & Ей у. 5 ^ " "
ү 7
џ 1.4 2 5
ам E d d بر
*. 2% от 7 Ee oS
و 47% 2 3 TES A
۰
'
*
+ %
L +
^
*
қ Y
% *
E n
%
e
пра
ا
*
PLAN OF THE UPPER DECK
© ات
остани
i 2
۱ 4
13 ۳
LE
1 ~
E"
1
1 Е
4 >
LI
H mis
6
=
Lu
" *
|- 5
Е X
1
М 3
" ^
=“
/
| d E
мең
><
3
~ X
мыл Де
be а
Hr Pumpe :موب
ring
мору Ро у
S
t^
<%
һә
5
“
WT,
PLATE
r %
м
M
2 ~
~
‚+
P
~
~
„~ $
Na
9%
М
3 ~
N z
М
نے
=
~
ті / х
^W
“|
5%
ру хто 54274 | ود
НН
с
ж
UN SHIP.
~
,
CTURE.
PLANS OF THE QUARTER-DECK, FORE CASTLE AND UPPER-DECK, ӨР A 74 6
"
4
AL 07
First Gangway
ТАУ;
М
фетр qae
EX EIE. - کے E
EE ИРЕНЕ пасти
[a 5
5 1 ۵
یہ _ >
А = - EJ
ч
м
№
5
>
щы || - ہہ
t ALL
к 45
©
4 =
< SL
к
А
| % : й
за 4 4 2-24 نی ین ۴
РИО ОТА CULPAE
| 2 о g À
E ји
pr 3 |
ше. z 1 5
ES
>
ukers
prey ymy
i-e TE "
жаға |
x i тшт 2
4 TP il igne | ; PLATE ГИ.
; Laying: ott A.
Fu |
NAVAL AER CHU TE CTURE. | |. |
LIE ` j
ae У ! А SHIP OF 74 GUNS) ۲
e lad $ H à ۹ 4 А
4 М ' м E
2 EX , | р 1
: 557% ' 1 ۰ Е
e 0 1 Е ۱ '
, ' 1
в. а ' i | 9 —— RR +
П ۱ T i pinu ғ nite
82-4 ۹ ' майы нем
E 7 k к го m : А |
7 1-4----. ЕР она о aim, ci Д >. ----:---- i $
Kcd pue ! 4 - рам a " :
Me | : ۱ 十 -一 = j
>y қ : \ ۱ Á لل
$ ^ к $ З " v 8 131111313 ' ! P " ptt | 一 一 一 一 一 一
XC Г.д. А ' n А 1 Fi 7.4 1
KJ 7 ET 了 D ۱ А (е. и
1 |; e^ c 7----.. . E | ;
- ۱ wl 7
ка «74 i ; Ж M : И - ۳
, 0 ғ 4 7
o ۴ 3 x | 22 1 ^ М
& 4
* + 4 2 Я "a
2-і + 7 k 1
ғ 4 , з
МТ. ы КЕ ; a ی ада... = 十 一 一 | 一 | H +
4 ELA ۳ М —®— لس 7
Di: $i nd 7 7 w$ 7 | : Se Gee سای ‘
Е |, | га | 2 əлекке T А
5 пр 6 и i N ы i А
- Aa l5 t 1 1 n ۰ 1
AER: ! , i 0 , M ^ с
گے oH Fees eon en secura ۹ 1 ۱ : Џ П AR $
-т-+- - -- ! М 1 1 + 0 e |
$4 1 ' ~ i D 1 м ›
بے ا "з э شیج c 4% а ьа S ———— سس سے سے ےا سے |. 1 е : j
ed + | ۱ i 1 i |
+ 3, x 1 : | i ' 1 = ҮЧ
۵ 1725----------------- د ي > EERE S пето И i ۱ , Ў 4 МТ Rp
e --------- 4 4 абы Йй mes $. ні ' о = 2 m еер" о ^
за =“ Wm m :وٹ * E Tr. “Ғы. % | ' UAM M : я С с PRES : ار " WI к biais 5 EOD жк <
У نیت 8 وا 8 نے سے ہے س اس سے کے بج جم جا is 1 Es " " 3 لہ کے i
t Dont. METRE SUP Ла = ја + M n - бы 0پ ۷ ۳ qi. Do 2. —— БИ » 4 " ۳ F ве 6 = ==
тете --------.--......- “ маа 1 حا 2 у 1 5 | — à ieee ی 7 ۳ a eM
--1-2.- ROTRA Ca + M 4 ++ р а балы 2 Ци = -4------477 |
= EY ۰ ی " hi + , "5 y et HE ری ---. ше; "Био о. <. ee ЦЕННИ 1---- 4 سد سم 3 25 ۳
سات be х. ہے . - > қ -— — x P Е — b یہ «» — | қ $
| 一 е 9 = на A rren > i 1 P + о ба к | Ф
+ ZZ м E 0 3 i » ей سے 5
Asems" -----4-- |. le Um ~ - ~ 5 “~ 下- 一 ~ à 4
га etie 4 + $ 1 سس р. TUE ә
А | | | سے pee мае е ы я | T —-— -----4------- с
ч | سب ہے пара mn 3 2-2 |
4 K نت جح и и
^ аР ро Дъ 7 « ee ee И НЕ 1 کٹ i иф ۲ | © "aids il D — | ^M у
Ны) РЕЗЕ Pre D : | E а К 7 x 2 " ч pom :
"n , | ——— 2
~ ‘fi + D | Е qw . x
۳ Ў LN 7 / | , È am میگ mmt "— cm к 5
, ПД , 4 | } е е ۲ | . ў
7 tfi 7 | 1 i é +
” 1 “fi + U i | i +
= + 7 4 H 1 | 1 1 E
, + фи | | ' : T
1 | р ^
5 b 3 ^ 1 Py | | Н i | |
یڈ N A £f 1 : | ^ ۱ 3 7 $
sf x? Ж” е: ff Е | i 1
Nd Ж کے 4 | , t
Р } I ' %
д 7 7 | | 0 1 е è
7 җы v i 0 1 у
۳ Ы? ДА 4 | | ۷ 1 :
р o i р i - n к
4 |
2 4 ~ ~ | + 1 қ à
4 2 f ۱
ж 2 г і { і - T
7 6 > | 1 | 1 ! E
2 2 i ۱ 1 1
| | М i
| Ц 1
* ۱ p
M | !
” ۱ n жы, "m қ
| | 1 ۱ а سے $
1 у ! MAE ۰
A ! 1 ха. x A: d
om / ! + بے #7 |
~ | + “Ж... 3 я
4 0 P à | р а ЗК ^ ۱ т
D 4- қ
‹ i ; Seog n NI. | | 4 ETE |
| کات E 3 4
; | | | i | ; Ped. : a M 5 м + | m |
Е i | : | ^ —— ہے “---. ыы. Ў ў " " 1 Lam 2 - к
й 4 „4 | 4 ( nae зли ы 75 ылы سے раз | | e I
» П ۲ 25 X 1 | 5 қ ee > > | es a GNI
| | Е >. - 4 а mE = о
| а - $ ! 3 بح cage ~ 1 T 1 i ҰЗ 3
} Г i i = £A a а > : ; |
i ! ;
м я | : : а! i à i “ 10 é 2 =
, pu е: 3
ات ‹ RL ч х | | 3° 34 32 зо 2 26 24 22 20 E | |
Н } - --- 1797 i
t Ц i ' à سے نے dp om > %- № 25724» n => к-3 + 4 ”
4 + i ' ----.-........... Г 1 1 å } |
О 1 t mmn А 1 4 ۴ 1 ~ 4 1
“ 1 -—À mmt E + 1 4 | ۳ т | ----2.4-....1 ара سور 3 5
1 + же” ----- ns ore -: 224 % i
1 i au حم وم 1 2 ші = F г نے سے : 4
D 1 me T am [ PED ہے C Е - : 4 3
же Н uae == = = 2 - - — р $
i ^ وم ہے отт 4 E pipes
М ' == - -4--- 1 1 | f |
P ф-- г Т 1 1 1 т | 1
۲ ۱ „== 1 +--4-- CI МИНИ Беке i + + 26 1 : اکٹ کر سے مو -----... 4 :
f ۱ == К, і ۳ 1 -- ےت S і
| ihe oe i
i anes EE
у me . کڈ تا DU %
: 4--- -+ м Med. ОЧ
1 фе ^ теста E Е ا
Е Ж. +--] -+- ا ہر 4-----41--“ ا سیت 1 м
1 КТ وی ада = Шы ы TA D
4 - اوت i 1 -十 -十 1 7 + А Jue Г оа k ee,
یی -- П ME i3 S eoe ud -4---4-- Eu بی а ism
~ $ - 1 1 ань о ГЕ A - 3
зе. +. E | КЧ “en р 157 - سے |-- А А 4 3 1 1 + F t 4 + 3 ~ اہ ү Т-+- i
> Ге; ~ پت اس ے 4 " 1 | ہے سط 1 1 4 | --4.. -. 5
Su дейин ےک ہے جج у | 2-1. 4 1 1 ^" x و pe і --4----+---4 f A г تھے + . 1 Н | e а
bd 1 ا Mae ыы ње“ Жы --. , 59 .کو Fr № p Е 5 5 5 | у » @ i - i oF Е
bed е1 ہے وس мы. وی та. fed i 1 Pte 24
ж; Җ A D bn д. D» Y 4 ES d--- R Fi
ما Шы ! ۱ + 2% % 3 5 4---[- و
2 2-1 i 1 ң 2 у то а |
к" ' #4 ^ b ہے ks * i بت ~ А М 1
on | та № We ina er у 451 : 4 ks жг -+--7 | |
а-ы А ۳ -- i о دو | | 1
| کم + دج or ہے جع „ р 3 "eres 7 Қазы T^ ۱ |
E. ЕЕ 121-242 і Е me EL | هه نوی ДУНА И РЕ... 12
1 + 5-77. ---- کے Н "n F3 T 1 E 5 с x 1 " , "е B i Pct -|-- FEE 340 а ----1--.- .
| 4 yog سس Шама, 47 H ' 14 (3 Та” 1 ва b + * T Fé ы p.t i - -- UN UNSEREM te - hel کک ЖОГА 2
-- 3 اف سس + + D - 4, г r i Ж. 1 =" x سم { у = a 4
$ > | 1 f ema 4 Ж М * Џ d b к 1 Y citm dip ка 3 — | 1 о ےپ
1 --.-.---.....-..........1. ж k s 4 : шр те ——
| р ан : X. не |“ pre ۳ ۰ ы
i | < ان س جات a de | y ` Eu | | 3 | в.
i е. ھی E msi СА Ме р 8 e |
EI as Soe Pee gE 7 A 2 | که РРУР 1
% 1 f 4 -- у! | 5 ----3-7 я +
1 : | Vm ہر 4 74 | 7 --| | | r
| EI | i i Í "Кл... P d -4---7 : 4 74 ie:
b وت t tia dise ыы ,
2% 2 S a ў $ А 5 Е № ۴
n Т ја 1 i i $ А # mus Ў 1 Е 3 7 i
Н 3 f i 3 | у 2 j Же , \ үг
$ Б | 1 مت А + " d T gt ў 5 я - | 1 он. «с. 5
i 22. ^ i و 2 ۴ и - - е 5 ж Е d
: 3 i 1 i i E. یہد „1, ие а / 1
1 E 8 $ i 1 Е و ا - i # 0 2 3 1-3
| ~ nad | 1 Ж. e 5 2 j ж = Lo ae 4 4 E 5 سے
| | ao : تست © | 4 421 y | |. 252. ' : 1
Е m | bine die ыды анық 3 4 4 " и +
3 i * ғай 6 : г
Published as the Act dis г nee
4.
KH
1
چو اج اه جات =f > --
2 ہے – ~ hens -
А а ДУ وع ہمد ہی
pun :
ER AES $- 2
ان >
一 一
4
KH
АН
~
H
۰
1
A
‘
‘
'
'
‘
۰
۰
۰
t
'
+
D
д
`
7
۱
۰
B
]
1
0
'
$
2
д
/
7“
------)-----
“ ۳ д.
i м ЫА
۱ > ЈЕ
© 4 : SA |
SM be سس
~
В 1
اج
1
C1
[ч Xe: | ||
۹ > | % «d р ~ ~
۷
"07
سے
а,
—
т,
UNS.
r
i
A
0+07+0
А
7
чм...
=
by Lomoman Паг. Recs Orme & ۴ Paternoster Bom.
18
۱
4 SHIP OF 74 €
А .
M j T ;
- { :
— 1 | | 1
< ۱ № :
: -
` $ м
- E : 3
=
~ ~ % 5
/// 3
e
i N
Н 224 4
ва! ate ~
7 | 1414
1 Я + 134 ۳
id | rj 5
4 1 ks
РН ID hh sy У
/ { аа:
| , ма E
LH : EPI М
ری 2 ” - p ле n و
ае! | po» Y
He я و 2 ч с
у UE ке,
۱ Е Н у |. нац ~
` D } y»! 3
3 a ) 4 TS
ВЕ! | T ў.
گر 35 I Pu
ра
3. 5
ЖҮР; ۶۴ : ;
۱ т
ہش ОА ہے ЫР ME | | i
— аца
Tr
4
He
i
< کے
|
۱
|
р
i
:
d
7
Я
-—
a جس
УУ
--
и جم < 4
—
аж
a %
D |
* $
| -... T 7
ci /
ж
г е. "
а رہ
4
кирү ш -----.
/
нада
Р Та
енене 181
OR
Маре.
нане یبد قاس
[5
pac
E o
a SN
nh re
a | ا ا ا
ET ЗЕ
1
24
stomm سای نے ہوا لے
ae
—
=...
Г------
—
HE
NAVAL ARCHITECTURE.
A SHIP 0F 74 GUNS.
Fw
М
TN ۱ \
Y,
КАК NY
i Пр
А-ы
-R م ЕТ
+--+ АКАГА? + o 3
! { FS ۲ С; ~~ 124 1
Ци
^.
E اا ےد
|-
6
==
一
بت تہ
一 -
کے
T
PN ای йш.
колт
— — -.-. Қы» ck аа bain میم a
بت ند ری بش
a
—
س ا 4
س |
司
Ner
À— +" سح ہت
一 一 -- 一 >
و Lr
diis o es
PONE. ^ سو سے وب от
=—-в---
TEM
ba s
N
PLATE XI.
NAVAL ARCHITEC ТТ RE.
d | >
| А FRIGATE or 38 GUNS. "fih
| ; |
| - |
LI 1
۳ - ۰ +»
i
| жа
تاج ue... ہت NE т T T" | : | |
ےہ سح E —— = x 8 гі [E og Ж | | i пе:
Ft Pe: = - % | ا ! TEN ; и
ма 1 E ә || 1. 1 141 ; 1 ‘ 4 کات
- lis o = — zu а == Е ux — 1 1 % j H ! | 1 1 | H
| : ====-----[- № 27152 4, - T 7 ч ال رج 8 1 | Е
۱ 1 | куне ы o = 一 ти - تست مہو "up
м А 4 ; ) у = 全 一 一 一 一 一 س ا
~ : qx h r MS MS. == тәсі
| 1 4
га A + жығы: ди | =
۰ EIS E
n > اد
میمت mei ete di ecg
-
и —— — MÀ] == --------- 4% CE سے سے سے سے سے سام ہت ~~ eo ditm -- I ہے --- асы ۴
— یر سه ВЕРА ежен. зе eem -4-- : = e
~ áo * а ں یں یج
\ reg о. | T » ааа | т
| T 3 Фа еы Л? | 2 VES! 372م 58 و ہے سس | 1 май: INE KEF ТЫН жән жы: [Н o
| әш - مت Oe гтае----- а —-
| : 7 асаа ie w ка ха E ‘
! “ے ےریت а ——_+ ы dn: e ود یں 5% =
| جه د МУ T 5 --<-<----4-+----- ——— À 1 n m | 0
| t id DA exce -局 —— سل لاإ — --+ + و + 4 + 一 一 ۳
| кер»... 4 rag E ۰ peu. sud
N — А —ЄЄ— ——— Дека == с ج سے
32 n Е سس ھت Ed А مد e P
: E КУЕ» 1 — کک گیب اسب нысы ым) А М А 一 一 一 一 一 一 一 上 -一
үч P ж + 一 一 چس یت А А + +
Е وجه جخ 59 T T ем 1 v
№ чели 2
٦ А =. = 一 一 一 <, H
x à t rt RE ---- = 2
۱ : | Ec pete ۱ | 1 ер 6;
1 кін EIE ое -~ 一 一 一 一 ~- 一- 一 一 一 一 一 一 一 一 一 一 一 ~ 下 ا = شس شش رر یش
۱ % єч кұ ET حول لے "ےم سے Eel OARS مر مد وھ OE N аер ера مسا جس مس т). سڈ рея сара ечеи аа осчу امو | TIT d
T N И р ее те j
2 = оли келтн SIR NIE CULTE BER
5 ы کسی دص ری سک аана ааа ЛААР. ОНИЕ ИМЕНА ИЦ EB
Tr X. С RM oan چچ لوا سے Бы ыс / j /
+ | اوھ кеч. » крие "печене ries qo سے а سے ipn init ہے ہے ے سے و و و و و و ےمد هه ےمم / уһ
1 || 4 1 | N ~ ٤ “ нро о зај “------------ e ےسج دد وج حدج <> сав ب ب ونو یټ وه« صو / ! 4
! по و مسب اش < ی tmn на یکو 72 کو ہس
| " 3 ~ ae کے ۶ — M À 0 [ommo ipeo eee o ire سوڑاھھوے 94 и / / ۰ ,
ا ЦЗ В. ч |: 7 یہی ہہ نس مہ و او ااا ЖЕНИЛ АИ ДВ
) түзер موسر Мал و سس ыш ааа “4 З E | 7 7 7h
سے i D ng “ч. SIN Бета тн қыны 70:۷ و d و و
dis а ~ iibi aep ۲
“к کس mm ——— a o] T اښ А |
А | E 54% S k у esi temet ppm НИ ИН --------------- Е |
pU US. " pert ~ E пева ка دو а آج تو ہہ مت میں سر سس 0 9 | 1 !
3 E IM | e 3E ещ = x Ó—Ó—reÜ€À—— Án о eio — € -Ó€—À]À — ] 79 1 р
1 | ща ~ E — ——— ~ ————e— — — 0ب 5
раје ено је ے ےو د لا apt
~ эч 3 س س - T
| ۱ 1 om не, Sa cett “|ы تن ас ہہ ہہس سی ыы 7. ООД 4 *
LI н А پت қы. B: مهو ی мами ВН کہ کک کے Dn,
--.. c -- -
سن EMEN E: 3 T _ Р سے s یں ЗЫ tetuer acest ی чен ہن ہہ ہیں سم شف تع 11 78 4
Е “БН 2 = | ее НИЗА ВАУ eS
1 ш wol А ~ ...لے | Re онаа ee Д لسلست J i --
ries --- ”" 7" њи А ۹ каар арз má وت 一下 --4------ ще
سم NE چم کہ - شالت تست ва quee у т
| - Е. a Mer ul شوت Ба 3 è 1 оре" --
= کت ИВ ase Ea ROMS : a SEE позива. p
1 1-4 т-- IN lu EM مسر ”--4------ . ہی | а
٢ Kot ا .ِجچہد : ооа ]-------------1-- d
i | д оС -—" ) - puse >, >
- а سم رس у Т ماه مو بل سے سے ے
; к سے T---——D- سیت اید ہم - ی اس bo id 4
pr е و ا -----ə-.-....1Шш л. ыз ۰ سے جح مج iiio Е گی سج 2- سره و ست
۰ t. ٠
і : I ean ای ның 2
il اعت . 1-----------” -22
* m : 3 | аи мен рунде ne
+ e 2 120 7€ 22 1 ۱
|*0- 24 2 20 ж 1 RS 2121Ж 3 ЈО H - سب
M M —— a а ~ bars
و ۱ “2 رن ی مرس درس ی تسه سس کت سب سب وال سب P CE T 2 1 T T
| -— - S meat н
| 7 ~ 130 420 5 10 5 ЕТ Е
i : 3
a +
۳ ptt. 5 ча
ینمی % У
2 70 rj 7
lo П 12 1 14 15 16 17 28 ig по Е
—
— €
4 i 44 126
لت سح سد ک ہا ا ee چا جح جھو --— سے سے سے
۲ —— —— У = -
зе === 7 * = = سیورس | = “
وحم رز ха ш +. а و وھ =. А D
gum t ----- ۳ E iuo MEMINI ےو ماس سو cs —
1 سج سے ts € -—
- - а —
| EE و 3 -------| да dd |
: ІН —— | i i سس و Ж ہوک هت 1
| И: | | 1 تسم : RS ہے T
| | | | | ام Е чт ما نی و وی و کیت 5а TA Ж >. :
р Jg i 1 s =” مس سے ےت EIL "ы “~
1 | i E Vo - — J- EIE 1 ?
----
ини 1 1 + ade ~ е Е ші ! 1
1 ye + 1 ی m К ---.-. تا 1 1
| ты ! سس 1 تن мита مت А 1
H 1
ш - t == B i i
iei ds a +- 5 Г 1 گی 1 : jet 3 5 ! 1
چرچ кво не i > 34 H a | \ : --- |
=== i D Ра سے ir 7 H Ра ۱ % : = 4
d: 7 ‚|+ t "^ 4 1 3 — —— 7-4. 1
+, % ‘ , | Й -. j 1 у ۱ 1 سب D اف سے tt mcm ^ TT-- — = 1
| E ' FF 1 4 ^ Шарсан ----- 1 ۰
4 т (It ۰ LI % دی = - ~ S
ti t1 ES 11 an та ' ۱ ۱ 1 --- ----. г ہہ
7 | 1 TH Д ' | | 1 1 1 бы I ки
НЕ ! #4 H } 1 { i i H , ۰ | 1 a
| 14 4 Br | ti ! | ۱ р | 1 i "
+ ۱ 1 1 на + 4 | ! | ۳ |
! ty Li an ; 1 Е 1 143 р Да = 1
| 1
1 1 1 ۱ Т + = | ІН
||| | а" | ~ Ц 1
| 1 ти ۱ | ss |
= | Е | کے | |
n + И й --.. + '
1 1 1 ۱ -一 一 全 ae | جا ' !
+ { ٦ D — antt and ~ |
—À P =.
"HT سم | “^+ + 1 1 а , i i
اب deme H ment 3 ———— کا سس سو دهد
1 -<- 1 “ ;
۱ ۱ -- 7 .
0 ра е i 1 | ----
че ال سن ۱ ۱ 1 1 даат"
1.1 1 ; H $
14
* ; 1
#5 4 H 1
1
1
e d ысы i
|
.
/
7
1
7
۳
кені
7
$
3
г-------
~.
Wilton «сащ
D
PLATE ХЕ.
2%
7>
%
i
»
Milten sculp.
—————
Б
——
ہے ےہ سے —
4-------7
ms
|
PII
1 s^...
u Ы
4
"E ow.
---........... e ы me a.
一 一 -|
oe
ы йат
Pot ہے
رہ $e.
-—
===. | |
ال للا لے IBI
4777/ 2----%------
E ان سس ہے
о: TT
---.
г
.---14- >
۳۳۳ --=- >
0
----4------
ет. 1 جو 5-4 ہوا
i
'
11
1
一 一 = لے | Р :
pem ۲ Џ 1 + ۱ |
1
1 |
E. 1
р ۲
LLLI d و г-у т 1
"үт سیا و T 1 |
د ...44
| == تک ریت
ae Oe) 5
|
|
oo
b ۱
—— ایس —
| ||
а = -
------4
1.
че ‚=
- "еее.
3
ہد سی че, سرت
十 -一 -一 ~| 一 ~ 一 一 一 上 -|
т
ere سل
89
|
|
үші
mm
менее”
NAVAL ARCHI ТЕ:
dn EAST INDIAMAN
ин ae
----------..-...............
3
--4-
3 2 mtr rtm ttm n thm t tm t
一 -一
wet"
T ео مه
7 +
—-
------
—— n |
=
(T
о
c
lame m
кр" lm ttm
imm
wn
|
—
1
|
ер
.---<-”
1 =
m
Е
-4+--“ |
=.
———
ери = ~
5
"ован -------
-------
-г---
|
|
|
|
| |
Ним а И
|
mt mro Ie ood arme DAR e RE sane Vic O09 ==
--
小 一
|
-+--
|
=
بیو رر سد
—
---
با ےس ےھ ہک
== им | |
118!
----еГІ
24. I
سرد
ғ
га s
> ж =. |
д»
`
t
|
|
(C وت
----
“----...22:
2
1 22°
= жи
ГУУ
ve
۸ ГА
FE X
АА
XN
72
Ц x
7 „а
2
— "
= М
T Dd Ға
1 BS
مت 4 ~
Шш мм " % 4
IU ч
DE RN „жЕ
TT p
АЛА
TE E a e
лр X
UP A ا و کو
нуле سر
سر
а
مساو
і
—
-----
| سی ہے سے سے ہے وی
t
===
۹
E من ریا --_
or
+ ў
ae осе сенне у шы مس
Jy atem alias i
0000
њу
ےت
меф: че. зад
Na فی
1
eee
Sîne өс i
у
ہی 二 е) гг град
ہےر سا
od
e
— ——
-..
да
P.
---
=
|
А
--
ulnis dar У ене
=* ==.
c be
"%--
کرس
۳۱۰-۰
m
“ҮТ...
Ф
~.
---
و
m
-
“> na |
Mte e P oe, --
? "=> --
--- ےس
«чета
t
———
T nn
t — tá
T
еа,
اف
|
|
въ.
-41---
t
"m Tia
dubio EORR
Tree “..- +
4-------т-ңңс
1
t.
5264.
a фр, 4
Å : Я
~ ~ 3 |
و سو ےھ но کو
/ / пе |
í t
و aT i dE |
а а i ;
/ / y PM |
1
/ |
1 |
1 $
X р |
۶
% 4
| ۱
| (9 - ;
| | ;
۱ 1 i 1 al
г к; $ 4
pec E і :
1 ми ' 1
up m E
۳ Ау | 1
Po BI.
| i! , у
НЕН a :
` "a | Drs 252
~ | Ра ۱ t iig чыг E pe
о 5 | Е ۱ ۱ )
ы 5 a ES
i os 5 A LY ۱
۳ 2 3 ۳ |
EI dT X AR |
к= & hr
ы щ . % - ۱
а 5 Ў ۳ i ;
я ма |
е ال | و
| !
а а
= ^ |
سے Ss
E UN ;
4
7
4 iA
: j
І
| بت
t x
ص
۱ 4
P NT p
| 1۳ ۲ OUR
- във. aci | у
| | | |
1 и
| | Bt ۱
i +
| |
| +
‘ | i
& 62 ا | + ہے شی | |
са © xo رک i t ` р А 33
SSS поза p | | | ә oe
1 (4 0 4 1 1 E
а А | | : қ
pog ВАВ | | os,
eS a » MESE Bee 3 | фи
М а |
3317: ul ша | | 3
N MM ' |
D. we o 8 < )
УК А Н: ще | E
га: Н ایت
EN кк , : A ۱ | P
~ а 1 | |
~, Е X м Y E ғ P
пас а а |
5885: | | ; |
зе СЕ | | ۱ | ۱ :
Зе ВЕ | | |
ux i 3 |
E: M ‘ss і ۱ | x | )
И Н ЊЕ | |
досу 65 | i ۱ |
4 і " f
1 1 L Е
4 , Ш ~ ~ 1
|| | Po |
1
1 і |
| E | | |
и / ۱1 |
и? о | age کب a و ی اد (БҮ ИСТ ега e Е ۱ |
1 E i |
< 一 一 r | | 3 |
І
سس р й | |
7 quem ^
(+ |
5 T | | |
25 я * d | ۱ ۱
X s + Г
| а ; |
3 1 i |
у ib 2
ее
'
4, | ;
а x |
й 1. 3
کو 3 Т
۳ р
1 IU
۱ E 4224
۱ 1 (
^ i О! |
П зи D
r “н '
1 i t
۱ Н 1
۱ | !
۱
ti 1 7
* р
7 ۱ н
'
1
3
E
"4
AT
e
D
1 |
к П
Е D
'
1 - 1
1 1
' i
LI L] 1
, 1
1 [ M
| 5 D |
۷۹ھ if "
1 سل
1 1 |
P. 0 t
£j ' 1
r’ i 1
г: t 1
г? ' і
El t i
yt + 1
та Н M
4? р 1
i? 7 t
لو ' 1
* i i
ik. i
0
t
f
مات
T^
"Au —
io
\ |
\ ۳
Е i
| mre dq
г) RR او TO
өт prev ue Фа
۱ | 7 i : ۱ ۱ x | ||
i | t iP N \
| [ ,
н || Зак 4. П |
7 ! P 1 у '
: | 1 |, | 7
< | | у г
t i !
| | ; |
i | 7 |
| | | 514
: | $ | ۱ 72
۳ | M | N را
ыы | | | \ ”حور A ۱ 1
| 7 2 АНА ۳ یح تا ag а 4
ات 8 V RES ч, ТТІ
A | | Xe i % с 14
f *
,
!
І
1
!
|
E 1
kd и u^
7 и „г =” - 2
E с *
€ سے سے الد ~ по —— M Ее
Mec Lie um a ee e
Е----.... ۶
تھی وا سو Ni سام
Ж ара سد ا
ےن
~ کے
инь Ка
Fia
== S
=
ш.
dia " تە
سس کہ
——— ы
|
4 à + :
: 3 3
~ 2
>
pe: 4 D
“
کے |
~ А
S رو |
3 +
~ Е
`
11
+!
H?
МЕ
1
ща
1 7
ER
+ $
'
+ ` ۱
r drawing ving Bolts
or Motion, PLXIL ХТ.
ОЛІЙ 0 >
у اي
So
227%
зе
қыс
|
ШІП
meten
------Т
^ ў
Е 7
7.
a Ра
| >< 4
1 ت دس
= мече, аа
1 Дик.
1
1
t
+
2 қ
| "
4
1
П
1
1
1
+ .
де
一 二 de o پت
1
4
B л
了 1 0820 tons 175 lbs.
I- NUN are
10LE-MOULDING
TE
NAVAL ARCHITECTU
Fig.4
一 一 —
-----%-------р------
------Ж-------%------
аер р.
Ld. па ا
т
۲ п.
Pr
2377 tons 2198 lbs 77 |
ж.
4247
=---=-
MES لے و سس A
+
|
<p>I am trying to write a script that will alert me whenever my reduce transparency setting has been changed so I can get a better idea of what application might be changing it.</p>
<p>I am able to manually open system preferences and toggle the setting with an AppleScript but I can not read the setting and I cant do this without actually opening a new window.</p>
<p>I have seen <a href="http://tell%20application%20%22System%20Events%22%20%20tell%20appearance%20preferences%20%20get%20properties%20%20--%3E%20returns:%20%7Bscroll%20arrow%20placement:together,%20font%20smoothing%20limit:4,%20recent%20applications%20limit:10,%20scroll%20bar%20action:jump%20to%20next%20page,%20double%20click%20minimizes:true,%20recent%20servers%20limit:10,%20appearance:blue,%20recent%20documents%20limit:10,%20highlight%20color:%7B46516,%2054741,%2065535%7D,%20class:appearance%20preferences%20object,%20smooth%20scrolling:false,%20font%20smoothing%20style:automatic%7D%20%20set%20properties%20to%20%7Bscroll%20arrow%20placement:together%20at%20top%20and%20bottom,%20font%20smoothing%20limit:4,%20recent%20applications%20limit:10,%20scroll%20bar%20action:jump%20to%20here,%20double%20click%20minimizes:true,%20recent%20servers%20limit:20,%20appearance:blue,%20recent%20documents%20limit:20,%20highlight%20color:%7B0,%200,%2032000%7D,%20smooth%20scrolling:true,%20font%20smoothing%20style:light%7D%20%20end%20tell%20end%20tell" rel="nofollow noreferrer">this</a> tutorial which goes over how to do various preferences scripts however it does not show anything for accessibility settings.</p> |
<p>I'm using Django-allauth in my project, coupled with Django-sesame from login, which sends links by emails for users to login without the password.</p>
<p>However, Django-sesame does not handle signups. I am trying to remove the password fields from the signup form, since passwords are not used for login. I only want users to have to input their email addresses. </p>
<p>Here's what I've got:</p>
<pre><code>FORMS.PY
class CustomUserCreationForm(UserCreationForm):
class Meta(UserCreationForm.Meta):
model = CustomUser
fields = ('username', 'email',)
MODELS.PY
class CustomUser(AbstractUser):
# Add additional fields here. For example, a global-friendly name field
# name = models.CharField(blank=True, max_length=255)
def __str__(self):
return self.email
</code></pre>
<p>This code works, but I've tried everything found on the internet and I've not been able to remove the passwords fields. For what it's worth, I would be okay with putting a dummy password for every user, and hide the field, since users must log in through the token email auth. </p>
<p>Thank you!</p> |
Galeras (Urcunina among the 16th-century native people) is an Andean stratovolcano in the Colombian department of Nariño, near the departmental capital Pasto. Its peak rises above sea level. It has erupted many times since the Spanish conquest. Its first historical eruption was recorded on December 7, 1580. A 1993 eruption killed nine people, including six scientists who had gone down into the volcano's crater to take samples of gases and measure gravity in an attempt to be able to predict future eruptions. It is currently the most active volcano in Colombia.
Geological history
Galeras has been an active volcano for at least a million years. Its dominant product is andesite, an igneous rock . Two major caldera-forming eruptions have occurred: the first was about 560,000 years ago in an eruption which expelled about of material. The second was some time between 40,000 and 150,000 years ago, in a smaller but still sizable eruption of of material. Since that second eruption, part of the caldera wall has collapsed, possibly due to instabilities caused by hydrothermal (high-temperature water) activity, and later eruptions have built up a smaller cone inside the now horseshoe-shaped caldera.
In light of its violent eruptive history and proximity to the 450,000 people of Pasto, Galeras was designated a "Decade Volcano" in 1991. This identified it as a target for detailed study as part of the United Nations' "International Decade for Natural Disaster Reduction".
Eruptive history
Galeras is considered the most active volcano in Colombia, followed by Nevado del Ruiz. Its earliest activity during the Holocene has been dated at 7050 BC ± 1000 years through radiocarbon dating. Other eruptions similar to this event include those in 3150 BC ± 200 years, 2580 BC ± 500 years, 1160 BC ± 300 years, 490 BC ± 100 years, and in 890 AD ± 200 years. Typically these eruptions consist of a central vent explosion, conducive to an explosive eruption causing pyroclastic flows and/or lahars. Eruptions in more recent times, which have been recorded consist of those in 1535, December 1580, July 1616, 1641, 1670, 1754, November 1796, June 1823, October 1828, 1834, October 1865, July 1889, 1891, December 1923, October 1924, October 1932, February 1936, July 1947, January 1950, 1974, February 1989, January 1990, January 1993, March 2000, June 2002, July 2004, November 2005, and October 2007. Reported incidents with no official proof occurred in 1836, 1930, 1933, and 1973.
1993 eruption
Galeras became active again in 1988 after 10 years of dormancy.
A Decade Volcano conference in the city of Pasto, in 1993, ended in disaster when several of the scientists present mounted an impromptu (unscheduled) expedition on 14 January to the crater of Galeras. An eruption occurred unexpectedly while they were at the summit (highest point), resulting in the deaths of six scientists and three tourists.
Elements in the media made the event controversial. They suggested that the expedition leader, geologist Stanley Williams, who survived along with four others, had ignored safety procedures. A prediction had been made three days before the eruption, based on B-Type activity seen on a seismograph. Seismic B-types had been used successfully to predict eruptions on other volcanoes. However, the prediction was based simply on the one seismographic printout viewed in the light of previous history of Galeras, without any additional scientific measurements showing any serious activity within the volcano.
21st-century activity
Activity at a low level has continued at Galeras. Small explosions occasionally cause ash to fall on nearby villages and towns. The volcano has continued to be well-studied, and predictions of eruptions at the volcano have improved. One phenomenon, which seems to be a reliable precursor to eruptive activity, is a low-frequency seismic event known as a "tornillo event". These have occurred before about eighty percent (80%) of the explosions at Galeras, and the number of tornillo events recorded before an eruption is also correlated with the size of the eruption that followed.
More than 100 minor tremors were felt during a major eruption in April 2002, although no damage or injury was reported. An eruption in November 2005 forced an evacuation of the dangerous area surrounding the volcano, and about 9,400 people from nearby villages (most of them farmers) were ordered to leave. The city of Pasto, about from the volcano, was blanketed by a layer of ash after the volcanic explosion, forcing the residents to put on goggles and face masks.
Numerous minor tremors and ash emissions since March 2006 culminated on 12 July 2006 in three explosive eruptions, producing an ash and gas column reaching an altitude of . Rock falls and pyroclastic flows were reported from towns as distant as Consacá, west of the main crater. The Colombian government has repeatedly ordered evacuations to temporary shelters, of more than 8500 people residing in the highest risk areas surrounding the volcano, with hopes of eventual assistance toward permanent relocation.
On January 17, 2008, the volcano erupted around 20:06 (local) (01:06 UTC). There were no immediate reports of injuries or serious property damage. Later the experts confirmed partial damage in the national and local TV towers.
Then, on February 14, 2009, the volcano erupted around 19:10 (local) (00:10 UTC). Some 8,000 residents were evacuated, and there were no immediate reports of injuries or serious property damage. As in 2005, the city of Pasto was blanketed by a layer of ash after the volcanic explosion (due to the direction of the wind). The local authorities ordered two water treatment plants near Galeras to shut down.
On March 13, 2009, Galeras erupted twice: at around 15:55 and 17:00 (local time). Ash fell on Pasto and some other towns near the volcano. The city and towns' evacuation was ordered, but reportedly ignored. No injuries or damage were reported.
2010 eruption
The volcano erupted on January 3, 2010, forcing the evacuation of 8,000 people. This was the tenth such eruption of the volcano in the previous year, and the first of 2010. Colombian authorities also stated that it could remain volatile in the weeks to come.
Galeras erupted again on August 25, 2010, with an ash plume visible in the air. The eruption, which was described as non-explosive, caused authorities to raise an alert for neighbouring towns.
This volcano is monitored by the Deep Earth Carbon Degassing Project.
References
Bibliography
Further reading
Other websites
GOES imagery of the 03 January 2010 eruption (CIMSS Satellite Blog)
Galeras volcano website
Watch Galeras in realtime
VolcanoWorld information
BBC on the November 2005 eruption
Colombia: Galeras volcano situation map
Andes
Volcanoes of South America
Geography of Colombia |
Goügle
This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scanncd by Googlc as part of a projcct
to make the world's books discoverablc onlinc.
It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct
to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr.
Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc
publishcr to a library and fmally to you.
Usage guidelines
Googlc is proud to partncr with librarìes to digiti^e public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to thc
public and wc arc mcrcly thcir custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing tliis resource, we liave taken stcps to
prcYcnt abusc by commcrcial partics, including placing lcchnical rcstrictions on automatcd qucrying.
Wc also ask that you:
+ Make non-commercial use ofthefiles Wc dcsigncd Googlc Book Scarch for usc by indÌYÌduals, and wc rcqucst that you usc thcsc filcs for
personal, non-commercial purposes.
+ Refrainfivm automated querying Do nol send aulomatcd qucrics of any sort to Googlc's systcm: If you arc conducting rcscarch on machinc
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of tcxt is hclpful, plcasc contact us. Wc cncouragc thc
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.
+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpcoplcabout thisprojcct and hclping thcm lind
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.
+ Keep it legal Whatcvcr your usc, rcmember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
bccausc wc bclicvc a book is in thc public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countrìcs. Whcthcr a book is still in copyright varies from country to country, and wc can'l offer guidance on whether any speciflc usc of
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearancc in Googlc Book Scarch mcans it can bc uscd in any manncr
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe.
Äbout Google Book Search
Googlc's mission is to organizc thc world's information and to makc it univcrsally acccssiblc and uscful. Googlc Book Scarch hclps rcadcrs
discovcr thc world's books whilc hclping authors and publishcrs rcach ncw audicnccs. You can scarch through thc full icxi of ihis book on thc wcb
at |http://books.qooqle.com/|
)
-î
Y1
\
SlMÎ'-
iTîl'ÍS' -
\
1
m.
/ÖO^f
e-
H
\
h ^
O'
^
9 u
GAIRYCYMMOD
SEF,
CYFROL BREGETHAU
. OAN T
PAECH. B. DAYIES,
TBEOREY.
*^AW hyn yr wyt yn ei weled, ysgrifena mewn llyfrj" — Dat. i. 11.
•
YSTRAD-RHONDDA:
THOMÂS J. DÂYIES, ÂBGBAFFYDD, LLYFR-BWYMYDD, &0.
1882.
AT Y DARLLENYDD.
Dabperais y Gyfrol fechan hon i*r wasg gyda
Uawer o bryder. Gobeithiaf nad oes ynddi ddim i
niweidio neb, fel y gellir ei derbyn i dỳ heb ofni.
Amcanais iddi fod yn adeiladaeth a dyddanwch
i bobl Dduw, ac yn foddion adferiad i*r rhai a'i
V
darlleno, ag ydynt heb dderbyn Crist.
Cyflwynir hi yn ostyngedig i sylw a hynawsedd
y cyhoedd. Dianaheu y gwehr ynddi wallau, ond
hyderaf nad oes ynddi ddim sydd yn groes i'r
Gwirionedd, nac i roddi y Gwirionedd a fwriadwyd
ei egluro, o dan un aníantais.
m
«
Yr eiddoch,
Yn rhwymau yr Efengyl,
B. DAYIES.
Treorhy, Tachweddy 1882.
C YNN WYSI AD .
PREOETH. TUDAL.
I. Obist yn Ddoethineb â Gállu Duw (1 Cor. i. 22-24)... 5.
' II. Bywyd Cbist a bywyd y Disgyblion (loan xiv. 19) ... . 20.
ni, Cbistionogaeth ab ei phbawf cyntaf (Act. vii. 69-60) 33.
IV. Cabiad Düw yn nhbefn gbas (1 loan iv. 9-10) 46.
V. DîBMYGU Duw (Salmx. 13) 55.
VI. GwEiTHBEDiADAU GoBSEDD Duw (Salm lxxxix. 14.).. . . 69.
VII. FrORDD NEWYDD A BYWIOL (Heb. X. 19-20) 79.
VIII. Yr Eglwys mewn Caethiwed (Salm cxxxvii. 1-6) .... 98.
• IX. * Tystiolaeth Duw am dano ei hun (Esaiah xxvii. 4) . . 106.
X. GwEiNiDOGAETH Y Cymmod (2 Cor. V. 18-19) 116.
XI. AmsEB I DEWI, AC AMSEB I DDYWEDYD (Pieg. ÌÌÌ. 7) . . . . 127.
XII. Nl PHALLA EfE (ESAIAH xlii. 4) 138.
XIII, . HiBAETH Y Cbistion (Phil. i. 23) 161.
XIV. y Sabff Bres a Dybohafu Mab y dyn (loan iii. 14-13) 169.
XV. Atebiad Cbist i*b Gofynud mawb (loan xiv. 9) 173.
XVI. Y Cydgyfabfyddiad (Sa^m 1xxxv. 10-11) 188.
XVII. y Teitl ab y Gboes (loan xix. 19-20) 20a.
XVIII. Enill a Cholli— Apeliad Cbist (Mat. xvi. 26) 217.
XIX. Y GwiR Dduw (Jeremiah X. 10) 233.
XX. Maddeuant yn bail gwib ddedwyddwch (Bhuf. iv. 8) 246.
XXI. Cyflawndeb yb amseb (GM. iv. 3,4, 6) 261.
XXII. Bhyfeddu y pethau mwyap (loan V. 28-29) 268.
XXIII. Y Wbddi Gyfbynool (loan xvii. 20-21.) 276.
XXIV. Babn a Thbugabedd (Heb. xi. 7) 292.
XXV. Dylanwad Mabwolaeth Cbist (loan xii. 82) 299.
GAIE Y CYMMOD.
CRIST YN DDOETHINEB A GALLU DUW.
I
"Oblegyd y mae yr luddewon yn gofyn arwydd, a'r Groegwyr yn
ceisio doethineb ; eithr nyni ydym yn pregethn Crist wedi ei groes-
hoelio, i'r luddewon yn dramgwydd, ao i*r Groegwyr yn fíolineb ; ond
iddynt hwy y rhai a alwj'd, luddewon a GroegwjT, yn Grist 'gallu
Duw, a doethineb Dnw."— 1 Cob. i. M-24.
NoDWEDD wahaniaethol Uythyrau Paul ar eiddo yr Apostol-
ion eraiU yw y wedd gyffredinol a rydd i'r efengyl i gyfarfod
â Uygredigaeth y byd. Tra y cyfarchai eraiU y Uwythau
oedd ar wasgar, y genedl etholedig, cyfaddasai Paul wirion-
eddau i gyfarfod êJt pechadur^ heb gymeryd i.ystyriaeth ei
amgylchiadau na*i genedl; ac yr oedd efe mewn gwirionedd
yn Apostol i'r cenhedloedd. Dichon bod ei ddygiad ef i
fyny yn cyíErif am hyn i raddau. Mothai ei gyd-apostolion
ag ymryddhau oddiwrth ddylanwad syniadau luddewig, y
rhai oeddent yn genhedlaethol o ran nodwedd, yn hunanol
a chyfyng o ran eu natur, ac feUy yn wahanol hoUol i'r
Efengyl a bregethent. Iddynt hwy^ yr unig wir genedl o
dan haul oedd Israel, yr unìg wlad deilwng oedd Canaan,
yr unig ddinas oedd Jerusalem, a ffdrf o grefydd oedd i aroa
yn y byd oedd luddewaeth. Yn gyferbyníol i*r cyfryw yr
oedd pawb dynion yn gwn, pob gwlad i fod yn fangre tywyU-
wch, pob dinas yn baganaidd, a phob fEorf ar grefydd a allai
gynyg ei hun yn ofergoeliaeth. Nodweddìr meddyliau yt
ApostoUon gan y syniadau hyn. Dygwyd Paul i fyny o dan
ddylanwad gwahanol iddynt hwy. Yr oedd o sect £ŴyUf y
b CBIST YN DDOETHINEB A GALLÜ DUW.
Phariseaid, meddai ar wybodaeth ëang, ar feddwl galluog,
ac ar deitìii meddyliol nodedig, y rhai a santeiddiwyd gan
râs Duw, nes y gwnaeth ef y mwyaf o'r, ApostoHon. Pan
y mae ef yn eynyg iachawdwriaeth, mae ei gydymdeimlad
yn rhedeg allan at bawb — caeth a rhydd, barbariad a
Scythiad, luddew a Groegwr, — pob dyn, yn mhob man.
Onid oes swn ëangder syniadau, dyfhder cydymdeimlad,
ac awyddfryd duwiol yn ei eiriau ? Mae curiadau calon
dyner Crist yn ei galon ef, graslonrwydd ei wefusau yn ei
eiriau ef. Dyn oedd nôd ei genadwri ; ac un o'r syniadau
sydd yn rhedeg drwy ei lythyrau yw cyfaddasrwydd trefn
gras i'r natur ddynol. Yr oedd cymaint o swyn i'w feddwl
ef yn Athen ag oedd yn Jerusalem. Mae syniadau Paul
am yr Efengyl mor ëang fel y mae yn teimlo ei galon yn
tori allan dros derfynau iaith i ddiolch am iachawdwriaeth
gymaint, nas mésurir gan reswm, nas plymir gan drueni,
ac nas dihysbyddir gan angen.
Naturiol oedd i Paul daflu golwg dros nodwedd y rhai y
deuai yr Efengyl hon i gyflyrddiad â hwy, ac yn neiUduol
y derbyniad a roddid i'r EfengyL Un o'r anhawsderau
mwyaf ar fíbrdd yr Efengyl i gyrhaedd ei hamcan yw y
syniadau sydd yn y meddwl yn barod^ a rhaid clirio y rhai
hyny allan — ysgubo y tý. Nid yw y garddwr yn hau ei
hadau yn nghanol y chwyn, na'r adeiladydd yn rhoddi'
sylfaen ei adeilad ar wyneb y ddaear : glanheir yr ardd,
chwilir am sylfaen. Pelly y gwna yr Efengyl ; rhaid clirio
y meddwl er gosod i lawr egwyddorion pur y Gwirionedd.
Yr hyn sydd yn gospd derbyn yr Efengyl yn galed yw nad
yw yn caniatan i ddim croes iddi fyw o fewn cylch ei
áylanwad. Mae dynion yn neshau at y Gwirionedd o dan
ddylanwad anpiodau neiUdnol — ^yn gofyn gan y Gwirionedd
yr hyn sydd isláw amcan rhoddíad y Gwirionedd, ac felly
yr hyn nas gall y Gwirionedd ei roddi. Noda yr Apostol
yma ddau ddosbarth a gyniycBiolent y byd y pryd hwnw,
a chynryohiolant y byd yn bresenol — luddewon a Groegwyr.
Sa&i y gair '^luddewoii" am y rhai oedd wedi cael datgudd-
CRIST YN DDOETHINEB A 6ALLU DUW. 7
îadau lawer, a "Groegwyr" am y rhai oedd y tuallan i
gylch y datguddiadau blaenorol. Ond yn awr yr oedd yr
un datguddiad yn wynebu ar y ddau ddosbarth, a gwelai
yr Apostol y ddau yn dyfod at yr Efengyl i jTnofyn nid y
peth oedd amynt ei wir angen, ond rhywbeth i gyfateb i'w
syniadau blaenorol'hwy. Mae Uef angen yn niliob un o
geisiadau y ddau ddosbarth ; ond nid gofyn am ddiod i*r
sychedig, nid gofyn am fara i'r newynog, nid gofyn am
faddeuant i'r edifeiiiol. Onid oes yma ddarlun o'r hyn
sydd yn ysgogi miloedd o wrandawyr i ddyfod i foddion
gras? Beth ydych chwi am ei ga^l, wrandawyr'? Mae
cywreinrwydd pi gofyn am y rhyfedd iV synu, mae teimlad
anianol yn gofyn am y melus i'w foddloni, mae rheswm yn
gofyn am y mawreddog i'w doethu, mae yr athronydd yn
gofyn am system i'w hastudio, ma^ annghrediniaeth yn
gofyn am arwyddion i'w g>veled. Ŵlhr eu cael oll, a chael
rhy fach ; gellir bod heb rhai o honynt, a chael digon.
"Gofyn arwydd,"' "ceisio doethineb." Beth yw pefyllfa
ein meddyliau wrth wynebu ar yr Efengyl — beth ydym am
ei gael ? Dyma gwestiwn sydd yn ein cyfarfod ar drothwy
y deml.
I. Dau ddosparth o ddynion yn yr un angen yn gofyn
DAU BETH GWAHANOL. — " Yr luddewotí ytt gofytt arwydd^ à'r
Groegwyryn ceisio doethineb.^' Dywedir mai **arwyddion"
a ddylasai y gair fod, a hyny yw yn yr iaith Seisnig.
Bemir hefyd mai nid at wyrtliiau yn unig y cj^eirir yma,
eithr tystiolaeth hefyd o'r nef, fel sicrwydd o ddwyfoldeb
Crist, a dwyfoldeb ei genadwri. Gwahaniaetha Cristionog-
aeth yn ei phrofion. Cyfaddasir y proíìon i sefyllfa dad-
bfygiad y meddwl, a'i sefyllfa mewn ysbrydolrwydd. Yr
oedd nodwedd y méddwl luddewigyn cyfrif am y gofyn yma :
yr oedd wedi ymgynefino âg eithriadau yn Uywodraeth
Duw. Pan oedd pob cenedl arall wedi byw o dan weith-
rediadan cyson gosodìadau a threfiiiadau angenrheidiol, yr
oedd yr luddew wedi ymarfer âg eithriadau. Yn hanes y
genedl hoìi, y mae gwyrthiau neìlldüol gwlad yr Aipht —
8 * CBIST YN DDOETHINEB A OALLU DUW.
diangfa ryfeddol drwy ddyfoder y môr, cynhalîad gwyrthiol
mewn anialwch am ddeugain mlynedd, rhaniad yr afon gan
arch Duw, a nawdd neillduol Duw drostynt am ganrifoedd
yn ngwlad yr addewid. Pan y syrthiai y naill genedl ar
ol y llall oddiar y chwareu-fwrdd, safai hon ; pan y cyd-
ymosodid ami gan elynion cryfion a Uuosog, safai hon.
Cafodd ei ffurf-lywodraeth o'r nefoedd, ac nid gẅaeth ai
bamwr ai brenin, yr oedd yn anorchfygol. Cafodd ei
chyfreithiau o'r orsedd ddwyfol ; ac er eu bod yn Uymion,
cadwyd hwy. Cafodd ei chrefydd drwy law Moses gan
Dduw, a dyma rhwymyn eu cyfamod a'i bodolaeth. Safaî
ar ei phen ei hun. Safodd haul a lleuad er mwyn hon ;
amgylchynwyd hi âg arwyddion lawer ; yn mhUth hon y
gweinidogaethpdd Crist — ^y cyflawnodd wyrthiau. Dyma
rhêd-wely crefydd am oesau ; ac yn y diwedd, edryclient
am arwyddion i gadamliau pob peth. Pan yr anfonodd
Crist ei ddisgybhon allan, rhoddodd iddynt awdurdod i
iachau cleifion, glanhau gwahangleifion, codi meirwon;
a'r arwyddion a ganlynent oedd tyst-lythyrau apostohon
cyntaf Crist. Yn rhinwedd y rhai hyn yr agorwyd iddynt
ddrysau a phjrth, y caniateid iddynt sefyU i fyny i egluro
î ba beth y danfonwyd hwy. Ni dderbynid eu honiadau
heb gael profion uniongyrchol o ddwyfol anfoniad y cyfryw
gan Dduw ei hun. Ond y mae un gwirionedd pwysig
y dyhd cadw golwg amo, a phrofir ef yn amlwg yn hanes
y genedl yma. Y mae unrhyw beth yr ymarferir âg ef
yn coUi rhywbeth yn yr ymarferiad. Y mae jrr ofiiadwy
yn colU ei ddychryn wrth fyw yn ei ganol — ^fel y tynir o'r
meddwl y braw oedd ynddo ; mae y prydferth yn coíU ei
ddylanwad, ond i'r graddau y deUr ef yn gyférbyniol i beth
gwahanol. Y mae gan newydd-deb ddylanwad mawr ar y
meddwl. Pan symudodd dyn i ganol y mynyddoedd uchel,
yr oedd y golygfeydd rhamantns o'i gwmpas yn deffroi eî
enaid ; ond ẁedi byw yno fisoedd, coUodd yr ofygfa y min.
Adeiladodd dyn ei dỳ ar lan yr afon; dywai hi yn ei
threigUad tua'r môr; (md yn mhen ychydig, byddai yn
CRIST Y^ÜÌÍTHtîfŴ iftiALLU DUW. í)
Aaid i'r gorlifiad ddyfod cyn y clywai ddim. Mae y di-oed
yn ymgaledu wrth gerdded llawer, y Uaw wrtb gydio mewu
offerynau, a*r meddwl wi-tli fyw yii nghanol elfenau dyeithr
yn colli y dyeithrwch sydd ynddynt. Ceisiai yr luddew
arwydd. Cafodd ganoedd o honynt; ond yn hytrach na
«hael ei ddiwallu, yr oedd awydd a chywreiÄ|jarwcly meddwl
yn gofyn mwy, ac yn gweled llai — yn clywed mwy, ac yn
teimlo llai. Mae meddwl arwynebol yn gweled Duw yn y
dyeithr, pan yn ei ddiystyru yn y cyflredin. A oes mwy o
Dduw yn y storom nag sydd yn yr awel dyner ? yn y fellten
danllyd nag sydd yn y pelydrau a hfant o'r haul bob dydd ?
Crynai Israel ar lechweddau Sniai danllyd pan oedd Duw
yn rhoddi ei gyíraith, ond safai Israel ar lechwedd Calfaria
i wawdio a chroeshoeho yr h^yn a roddodd y ddeddf ar Sinai.
Yr oedd yr eíîeithiau ar galonau plant Israel yn fw J^iag
ar elfenau anian ar Sinai, ond yr oedd anian yn teimlo
mwy na phechadur yn Nghalfaria — crynai y mynyddoedd,
ond gwawdiai dyn. Mae yr ai'wydd yn Uai na'r hyn a
arwyddir; ac wedi cael yr hyn a arwyddir, i ba beth y
gofynir am yr arwydd? Çafodd yr luddewon yr hyn a
arwyddyd, ae éto gofynent am arwydd. Wedi cael y swm
arian, pa eisiau y note of hand sydd? ^Yedi i'r haul godi,
pwy sydd yn meddwl am y Uoer ? Mae mwy na digon yn
tueddu ambell un i wastrafíu ; Uai na digon yn gwneyd i'r
ofnus wanobeithio ; ond digon — dyna lestr llaMm, fiErwyth
addfed. Mae ysbrŷd yr luddewon eto yn cael byw —
* * Gofyn arwydd. ' ' Beth yw ymrysoniadau y meddwl ? beth
jw chwant plygu? beth yw dagrau? Arwyddion ydynt
fod Duw am gadw. Beth mwy ?
*'^V Groegwyr yn ceisio doethineby — Defnyddir y gair
^*doethineb" mewn gwahanol ystyron yn yr Ysgrythyrau ;
ond pan gysylltir ef â'r Groegwr, rhoddir iddo yr ystyr
Hoegaidd. Golyga wirionedd, neu system o Ìoes-wersi. A
phan glywodd y Groegwr am Gristionogaeth, daeth yn
mlaen i geisio doethineb. Yr oedd ardderchawgrwydd
neillduol yn perthyn i'r meddwl Groegaidd. Dyma y
10 CBIST YN DÄfcTHÌM^^Í'HWLIiU DUW.
meddwl oedd yn gartrefle dysg a gwybodaeth — tafod yift-
lioliad y byd ymchwilgar. Hwn a ddarllenai gyfrolau
mawrion a rhyfeddol doethineb Duw ; chwiHai i fewn i
ddirgehon creadigaeth a Rhagluniaeth am ystyr i bob gair,
amcan i bob gweithred, achos i bob effaitjii, bywyd i bob
ymddangosiad. '* Hwn oedd yn gofalu nad oedd dim yn
pasio i farchnad meddwl y byd ond oedd gywir. Yn ei
law ef yr oedd lUnyn mesur a chlorian cyfiawnder ; a phan
gl}n«rodd am Grìstionogaeth, daeth yn mlaen i ofyn am
ddoethineb — nid y **ddoethineb guddiedig cyn yr oesoedd
i'n gogoniant ni," nid y ddoethineb sydd a'i dechreuad yn
ofn yr Arglwydd, a'i heffaith mewn ciUo oddiwrtli ddrygioni,
ond doethineb ddahai fwy o berthynas â deall nag á chalon
y byd — yn gofyn am systetn yn fwy nag ^mfywyd — '•'•Ar
G^egwyr yn ceisio doethinehr Ag eithrio y meddwl
luddewig, y meddwl mwyaf nohle ar y ddaear oedd y
meddwl Groegaidd. Dyma y meddwl oedd yn fwyaf byw
i gysylltiadau moesol, i ddiwyUiad, a dyrchafiad ; yma yr
oedd y syniadau cywiraf am gyfeiriad dynoUaeth i'r dyfodol,
a dyma y genedl oedd yn meddu ar y fíynoneU buraf o
fwynhad. Yn Athen yr oedd meddwl y byd wedi cyrhaedd
graddau uchaf ei ddadblygiad, teimlad crefyddol y meddwl
wedi codi i'r ysbrydolrwydd mwyaf; cynrychioUd hoU
deimladau calon dyn gan ryw eulun, ac yn yr ymwybydd-
iaeth annileadwy o berthynas nas gaUent ei phortreadu, o
fawredd nas gaUent ddyfod ag ef i gylch o fodolaeth, nas
gaUent roddi iddi ffurf ; codent aUor i'r Duw nid adwaenid,
chwüient nes y damcanéut, ceisient nes yr anturient, a
rhoddasant lam i'r ysbrydol anweledig, trwy godi aUor i'r
Duw nid adwaenir. Meddwl nohle. Bu ar y ddaear gen-
hedloedd gwahanol yn eu tueddiadau, ac y mae iddynt
hanes tra gwahanol. Ymddifyrent mewn campau a ffoUneb,
ymfrashâent ar foethau. Syniad uchaf Uywodraethol un
oedd gaUu, un araU oedd cyfoeth, mi araU oedd mawredd
ymddangosiadol ; ond y Groegwr a ymgodai drwy ddoeth-
* ^eb. Mewn ehwilio yr oedd ei ddedwyddwch ef, ac nid
CRIST YN I>IK)£THINEB A OAIXU DUW. 11
mewn gweled ; mewn ceisio, ac nid mewn cael ; a daeth at
Gristionogaeth i oíyn am ddoethineb. Mae idea lywodr-
aethol meddwl yn gweithio ei hmi allan drwy bob cyfleusdra.
Ceisio yr aur y mae yr ymfiidwr ja nghauol ei unigedd ar
lan y gomant yn yr anialdir difiiaeth ; chwiHo am yr
anwybyddus y mae y darganfyddwr yn nghanol peryglon
rhy aml i'w rhifo, rhy ofnadwy i'w disgi'iíio ; chwiHo allan
ordeiniadau y nefoedd y mae y seryddwr yn nyfnder nos yn
ei unigedd ; ond gofyn am ddoethineb mae y Groegwr —
chwilio a'r lamp yn ei law, agor drysau ystafelloedd i geisio
y trysorau cuddiedig ; chwiüo ruins hen ddinasoedd am
adfeihon gorseddau ac ohon mawredd, ac nid yw y cyfan
ond agweddau gwahanol ar ddoethineb gan y Groegwr.
Cymdeithasai â'r duwiau i wybod dirgehon natiur, anfar-
wolai enwau athronwyr ddarganfyddodd osodiadau Uyw-
odraetli a threfn, dyi-chafai i bhth y duwiau y rhai a
sefydlai gyfundrefnau o foeswersi ; a phan y clywai am
imrhyw system newydd, cynhyríid ef drwyddo, a chwiHai
allan am y ddoethineb. ** Ceisio doeihineb; " ond anghofiai
nad oedd -eisiau y lamp i chwiho am yr haul, lliwiau i
baentio y lih, rhoddi cyweirnod i'r eos i ganu. / Wrth y
bwrdd y bu yr lesu yn carfto y mae y deuddeg basgedaid
briwfwyd i'w gael, yn nliy y weddw roddodd lety i broffwyd
Duw y mae yr olew yn llanw y llestri ; er fod Abana a
Pharpar yn prydferthu Damascus, yn yr lorddonen y mae
Duw wedi cuddio iechyd i Naaman. GeUir ceisio rhy fach
Ue y mae Uawer ; feUy y gwnaeth y Groegwyr pan ddaeth-
ant at y dwyfol. GeUir ceisio gormod Ue byddo ond
ychydig ; feUy y gwnaethant pan aethant at y dynol. Ond
er fod y camsynied yn fawr yn y swm, yn y natur yr oedd
y camsynied jnwyaf. Beth wna gwrandawyr yr Efengyl ?
Ái ni ddysgwyUant am bregeth o gyiansoddiad cyfan, wedi
ei plurydferthu á syniadau byw yn gwreìahioni aUsn, nes y
synaut, y rhyfeddant, ac yn y diwedd deoant allan o oes o
fanteÌBÌon crefyddol heb fwy ganddyut nag sydd gan y
dyu dreuliodd ei oes yu swu y rhaiadr.
12 CBIST YN DDOETHINEB Á 0ÀliLU DÜW.
II. Y WEDD A GYMERAI Y DDAÜ DD08PARTH AR YR HYN .
OEDD ARNYNT EI ANGEN PAN GYNYGIWTD EF IDDYNT. ** CrIST
WEDI EI GROESHOELIO, i'r IuDDEW YN DRAMGWYDD AC fs
Groegwr yn fpolineb." — "/^r luddew yn dramgwydd''^
Sylwedd gweinidogaeth yr Efengyl yw Crist wedi ei
groeslioelio. Nid croeslioeliad Crist, ond y Crist croes-
hoeliedig; nid marwolaeth Crist, ond Crist wedi marw.
Canolbwyntia yr Efengyl mewii Person byw ; nid yr hyn
a wnaeth Crist, ond y Crist oedd yn gwneyd. Nid y
gweithredoedd, ond y gweithredydd. Pregethu Crist —
nid pregethu dychymygion gweigion, ond Crist croeshoel-
iedig. Nid Äthroniaeth ddynol, eithr athroniaeth trefn
iachawdwriaeth. Pregeihu Crist, Y mae y weinidogaeth
i ddàl Crist yn eglur, ac y mae yn bwysig i'r pregethwr
beidio sefyll rhwng y pechadur a Christ — rhwng yr hwn a
rwygwyd a'r sarflf brês. Y mae pob peth i fod yn ddar-
ostyngedig i bregethu Crist — ^nid adrodd chwedlau gwrach- -
iaidd a dyçhymygol — pregethu Crist, Nid adrodd hanesion
amheus o ran eu geirwiredd — pregethu Crist. Nid rhyg-
ymu barddoniaeth i foddloni archwaeth aiiianol, a chynhyrfu
teimladau arwynebol, ond pregethu Crist. Pregethu i'r
byd rhywun sydd yn fwy na'r byd, rhywun sydd yii well na'r
byd — ^pregethu Crist. Pregethu Crist, dadleu ei hawhaù
ar gydwybod y byd, sefyll i amddiffyn ei wirionedd yn
ngwyneb pob ymosodiad a wneir amo, anturio i ganol y
gelynion i gynyg gwirionedd. Pregethu Crist — nid ei
adrodd, ond ei egìuro^ ei hysbysu, ei gyhoeddi. Dduw,
^' pwy sydd ddigonol Vr pethau hynf' Pregethu Crist
wedi ei groeshoelio ; nid sefyll ar lecUweddau Tabor a
Hermon i ddarlunio dylanwad anarferol ei bregethau, nes
y cyfaddefai ei elynion awdurdod ei eiriau. Nid sefyll ar
lanau beddau gweigion waghawyd drwy ei aUu-^^on// wedi
d groeshoelio, Nid dilyn y procession mawreddog, a.dar-
lunio ei ogoniant yno, ond wedi ei groeshoelio, Mae y
weinidogaeth efengylaidd i godi ei phwlpud yn y fau Ue y -
codwyd gorsedd grtis ; o'r man y cyllwynwyd lawn y mae
c
CBIBT TN DDOETHINEB A GALLÜ DüW. 18
maddeuant i'w gyhoeddi ; o }Tnyl yr Abertli a fu farw y
mae bywyd i'w bregethu. Crist croeshoeliedig, Oiid sut
y derbynir ef ?
1. "/'r luddew yn dramgtwddJ" — Y mae i'r Iiiddew ei
hanes — y rhyfeddaf yn nilîhth hanesion y ddaear ; ond y
llinell amlycaf yn yr hanes yw perthynas ao ymddygiadau
j genedl at Gyfryngwr y Testament Newydd. Yn dram-
gwydd fstumbling-blockJ, ' Gallesid dysgwyl y cawsai
dderbyniad llawer gwell. Yr oedd pregethu Crist wedi ei
groeshoeho yn dramgwydd i'r luddewon. Yn nghyntaf^
o herwydd yr oedd yn ddadwneyd ar ei holl syniadau.
Cenedl rhodresgar oeddent, wedi ymgodi mewn rhwysg,
ac ni fynent â dim oedd yn ymylu ar symlrw^ydd, Uawer
llai â'r hyn oedd yn dramgwydd. Edrych am orsedd yr
oeddent hwy, ac nid am groesbren ; am frenin, ac nid am
groeshoehedig. Rhoddent ystyr lytliyrenol i eiriau cyífelyb-
iaethol Ysgi'ythyrau y Profíwydi. Nis gallent ddychymygu
am deym-wialen ond fel eiddo eu breiihinoedd, nac am
lywodraeth ond teyrnas wladol ; ac y mae cynyg Crist wedi
ei groeshoelio yn frenin iddynt yn dramgwydd — yn tynu i
lawr eu gobeithion, yn cloddio o dan sylfaeni eu teml hwy.
Ehaid cael gwroldeb mawr i arddel gwaradwydd pan
gysylltir ef â chymeriad pur, ac y teflir ef gan elynion
llygredig., Ni fynai y genedl falch arddel y gostyngeiddiaf
ysbryd. Crist ar íjayàà y gweddnewidiad oeddent yn
ei ofyn, ac nid Crist ar groesbren. Yn ail, yr oedd yn
dramgwydd o herwydd yr oedd ei bregethu yn ddadwneyd
ar òrif weithred eu hanes, Buasai derbyn Crist yn add-
eiiad-.o gyfeiliomad máwr eu tadau, o annghyfìawnder
mawr eu blaenoriaid, a clireulondeb ofnadwy eu pobl. Yr
oedd goddef Crist yn pregethu yn beth nas gallent wneyd
heb ddangos digofaint ato ; ond yr oedd goddef pregethu
Crist wedi ei groeshoelio yn Uawer mwy annyoddefol. Yr
oedd ymadroddion Crist am dano ei hun yn peri iddynt ei
gablu ; ond yr oedd yr ymadroddion am dano yn peri iddynt
ynfydu. Yr oedd pregethu Crist wedi ei groeshoelio yn
14 CBIST YN DDOETHINEB A GJLLUJ DUW.
taflu hen feddau yn agored i gelaneddau pechodau claddedig
i ddyfod i'r wyneb — ^yn ysgrifenu Uinell annileadwy yn
hanes y genedl falchaf, o greulondeb at y t^meraf a welodd
y byd erioed. Ymfrostiai y genedl yn ngweithrediadau
j^ awr y croeshoeho; ond y mae yna drydydd dydd yn y
7 ^^"^ , weinidogaeth — mae yna Olewydd, yn gystal â Chalfaria, yn
Jc»"^ ' yi' hanes. Mae blodau yn tyfu ar y beddau, mae rhosynau
i'w cael ar y drain, mae perlau i'w cael 301 y llwch, mae'r
tònau yn golchi i'r traethau berlau aeth i lawr yn y llong-
ddryUiad. Fe ysgiifenodd Pilat, condemniwr yr lesu,
deitl ei frenhiniaeth ar y croesbren, yn rhyw broffwydohaeth
y buasai gorsedd yu dileu y croesbren — gogoniant y gwar-
adwydd. Crist croeshoehedig yn di-amgwydd i'r rhai a'i
croeshoehent.
2. /'r Groegwr yn ffolineh, — Yr oedd ysbrydoh'wydd y
Gwirionedd yn sefyll ar fîordd y Groegwr i'w dderbyn.
Bafon uchaf ei weithrediadau ef oedd rheswm ; ond y gallu
i gydio yn y ffaith o Grist wedi ei groeshoeho yw ffydd.
Y mae pob systent ddynol yn gorphwys ar elfenau gweledig,
ac ni chodai doethüieb y Groegwr yn uwcli na dadblygiad
meddyhol ei oes ; dilyn dadblygiad y byddai yn wastad ;
ond y mae gwirioneddau Cristionogaeth yn uwch — ysbrydol
yn eu uatur, annghyfnewidiol yn eu lianfod, a thragys\'yddol
yn eu parhad. Maent fel yr angehon a welodd Jacob ar
yr ysgol. Yn esgyn y gwelodd Jacob hwy ; ond disgyn-
asant mor ddistaw nes y daethant i'w ymyl heb glywed
chwareuad eu hedyn. Yn mywyd y Didoledig oddiwrth
bechaduriaid y gwelwyd hwy gyntaf — ^y gwirioneddau a'r
egwyddorion ysbrydol ; ac wrth esgyn, cariant galon dyn-
ohaeth yn mherson yr Arglwydd lesu. Mae pob gwirionedd
ond am Grist croeahoehedig yn byw mwy i'r gorphenol nag
i'r dyfodol ; ond y mae Cristionogaeth yn byw mwy i'r dy-
fodol nag i'r gorphenol. Gwirioneddau yn arwain y meddwl
at ffeithiau oedd yn mliob cyfundrefn arall, ond un ffaith
fawr yn arwaiu y meddwl at egwyddorion tragyìA'yddol a
digyfoewid sydd mewn Cristiouogaeth, ac nis gall dim gydio
CRIST YN DDOETHINEB A OALLU DÜW. 15
yn y tragywyddol a*r digyfnewid ond flfydd. Ffurfiau allanol
gwirionedd wêl rheswm, ond y mae flfydd yn pwyso ar ei
hanfod — Alpha ac Omega cyfundrefnau dynol yw rheffsvm.
Temlau rheswm a gysegrir, allorau rheswm a godir, defodau
rheswm a arferir ; a phan y daeth y Groegwr i gysylltiad
â phregethu Crist wedi ei gi'oeshoelio, teiinlodd ei reswm
yn cael y fath ysgydwad, nes y cyfrifai y cyfan yn flfohneb.
Gall llawer un weled idea ar y canvas y methai a gweled yr
un idea mewn llyfr ; dyna y rlieswm y gellir dysgu y plentyn
yn well drwy ddarluniau na thrwy ddim arall. Syniad
uchaf ambell un am y byd yw ardal ei enedigaetli ; yr
uchder mwyaf yw y mynydd a welodd gyntaf. Cylch
cyfyng yw gweithrediad rheswm. Mae yn gweled myiiydd-
oedd yn^ rhy uchel iV dringo, afonydd yn rhy ddwfn i'w
croesi ; ond gadewer i flfydd gydio ynddynt, Uama fel angel
Duw, partha fôroedd dyfnion, tyr iddo ei hmi Iwybrau trwy
ganol anialdir amheuaeth, plana âodau o'i hol, a sycha
geryg gwaelod yx lorddonen — gwna ddoetliineb dynioii yn
flfohneb ; ond y Groegwr a gyfrifai Grist croeshoehedig yii
flfolineb.
/'r Groegwr yn ffolineh ar gyfrifei neivydd-deb, Croes-
hoeliwyd lluaws, ond un Crist ; a'r newydd-deb mwyaf a
gafwyd erioed oedd ei bregethu yn fywyd. Mae math o
newydd-deb sydd yn gydrywiol â meddwl dyn. Mae dos-
barth neillduol i'w cael mor chwanog i bethau newydd, fel
na ofyiiant **A yw y pethau hyn felly?" Ond y mae math
arall yn rhedeg i eithafíon cyferbyniol wrth gael pethaú
newydd-^bod yii ddrwg-dybus o honynt. Mae ambell beth
newydd sydd yn cyfarfod â dymuniad y meddwl ; ond dyma
beth mor newydd i'r Groegiaid, fèl na chredent ef. Bywyd
a folid gan y Groegwr'; ond yma, marwolaeth a ddehr i
fyny. Parchent hwy eu hathronwyr ; ond yma, erlidiedig
a gwrthodedig y byd. Yr oedd y syniad am fywyd mor
bur yn dybenu yn y fath waradwydd, am gymeriad mor
ogonedduB yn derl^n triniaeth mor waradwýddus, ac am
galon mor dyner yn derbyn cymaint o greulondeb, yn
16 CRIST YN DDOETHINEB A GAULU DUW.
betliau anhawdd eu credu. Ond diflana yr anliawsder
yna yn ymyl y llall — ^marwolaeth un yn troi yn fywyd i
eraill ; dyoddefaint un yn troi yu fifynonell o fwynhad i
eraill. Yr ymadrodd am y groes oedd }ti ynfydrwj^dd yn
eu golwg. Y mae cyfryngwriaeth Crist )ti gi*eadigaeth
newydd mewn syniadau, yn gj'stal ag mewn fFéithiau. Y
doethion a allent weled hrenin wedi ei eni mewn i'j/ä^/, y
doctoriaid a "welent fawredd y m'ab bychan, Yr oedd
gwaradwydd y groes ýn hysbys i'r Groegiaid, ond yr oedd
ei gogoniant yn newydd iddynt. Y''r oedd melldith pob un
oedd ar bren yn ddiareb eu gwlad ; ond yr oedd bendith
yn ddyeithr. Yr oedd yr awelon a chwythent di'os gopa
Golgotha yn cael eu gwenwyno gan gableddau ; ond dyna
weddi yn puro yr awyr, **0 Dad, maddeu iddynt." Gwydd-
ent am y newydd mewn darganíyddiadau, ond nid mewn
angau. Yr oeddent wedi ymgynefino'âg angau ; ond dyma
im a goncrodd y gorchfygwr, a gododd orsedd bywyd ar ei
fedd — nid yn unig lladd y Uew, ond rhoddi inêl yn ei
ysgerbwd i deulu* y fíydd. Pa fodd y deuir mor wyn â'r
goleuni drwy waed? — Ffolineb. Pa fodd y maddeuir
pechodau drwy farwolaeth un? — Ffohneb. Pa fodd yr
etifeddir bywyd ac anllygredigaeth di-wy fyned i'r bedd ? —
FfoHneb. Pa fodd y cymodir cydwybod euog drwy gon-
demnio y cyfiawn ? — FfoHneb, ffohneb I Pwy yw y dyrfa
ddifai acw ? Beth yw cân y lluoedd acw^ ? Atebed teidu
y flfydd. Doethineb Duw yn gryfiach na dynion. Ond
** Iddynt hwy y rliai a alwyd yn Grist gallu Duw a doeth-
ineb Duw."
III. Y DDAU DDOSBABTH WEDl CA£L AGOBIAÍ) LLY6AID -YN
GWELED YN YB HwN A GYNYGIWYD mDYNT Y DDAU BETH
OEDD ABNYNT EU 'GWIB HEISIAU GALLU A DOETHINBB. Oud.
Y mae ambell air bycljan yn yr Ysgrythyr sydd fel gwialen
Moses, yn hoUti moroedd i feddwl ddìanc aUau o 'ganol
cyfyngderau — fel pelydryn q oleuni yn tori ar dywyUwch.
Gaìlu a doethineb Duw, — Y gwirionedd am Grist wedì
ei groeBhoeUo yn aUu a doethineb dwyfol.
CRIST YS DDOETHINEB A OALLU DUW, 17
1 . Gallu a doethineb yn codi allan o gyfuniad egwyddor
a gweithred,—Yẁtjdìon anfarwol yw egwyddorion, a
gwéithredoedd yw y cyrff a wìsgant, i*w cysylltu wrtb y
gwelédig. Egwyddor yw bywyd gweitbred, a gweitbred
yw ffurf bywyd. Egwyddor yw y cyfoetb ancbwibadwy , ond
gweitbred yw y Uaw sydd yn rbanu i'r tlodion. Cbwiüo
am gyíieu i ddyfod i'r golwg y mae egwyddor ; ae y mae ei
dagrau bi mor bur fel y gylcb wyneb yr wylofus, ac mor
loew nes y gwelir drwyddynt dynerwcb bywyd. Egwyddor,
fe ofala bon am eneinio y corff cyn iddo farw, rbag ofn na
cbaiff bi ddim cyfleu ar ol iddo farw. Hi fesura ddyfnder
daeardỳ Jeremiab cyn anturio gollwng y rbaffau i'r gwaelod,
ac bi dry ben fratiau budron yn glustogau esmwytb o dan
ei geseibau rbag ei friwio wrtb ei godi allan. Sonir yii
fynych am egẁyddorion tragywyddol. Yn mlia le y gwebr
bwy ? Ai yn neddfau ac ordeiniadau y nefoedd ? Gallodd
Abrabam gorffoU digon o flfydd nes anfarwob enw Moriab,
Job gorffob digon o amynedd nes ei wneyd yn batriarcb
duwic^. Ond }ti mba le y caiff maddeuant y natur ddẅyfol
outlet? Yn mba le y caiff y .tynerwcb dwyfol ddagrau
digon pur? Crist gallu Duw — gallu yn cynb^rrfu nes
gweitbredu, gaUu yn tosturio nes ymgeleddu, gallu yn
teimlo nes wylo, gallu yn cymeryd wrtb adael. v Gallu Duw
— ^gallu yn plymio bywyd i ddirmyg angau, a gwaradwydd
angau i ogoniant bywyd. Gallu yn gwneyd i galon an-
nbeilwng pecbadur deimlo cymaint o wres cariad nes toddi,
nertb gwirionedd nes plygu, o ddylanwad maddeuant nes
caru, ac o awydd gwneyd daioni, fel Crist, nes gallu gweddio
wrtb y stanc, canu yn y fflamiau tân, a nofio i fywyd tra-
gywyddol yn ngbanol gwaradwydd yr ocbr yma, ond
gorfoledd yr ochr draw. \
2. Gallu a doethineb yn codi allan o berthynas angau a
bywyd, — ^Pertbynás a chysylltiadau angau sydd yn y gallu
hwn. Y mae pertbynas mArwolaeth yn syniad dyeitbr y
tualían i Air Duw. Terfyn perthynas yw angau i'r olwg
ddynol, ond %j\Ì9ŵn perthynas jyr yn jr Efengyl. Byw a
/ '
• <rí
18 CRIST YN DDOETHINEB A 6ALLU DUW.
marw, medd dynion ; marw a byw, medd yr Efengyl. Nid
terfyn yw mai'wolaeth, ond gallu yn pertliyn i*r dyfodol.
Gall gael ei amgylcliu â gwaradwydd, ond cyfyd o hono
ogoniant. Dydd a nos, medd dynion ; yr hwyr a fu, a'r
boreu a fu, medd Duw. Colli y sêr yn yr haul. I olwg
ddynol, y mae y gauaf yn dàl cysylltiad agosach â'r hâf a
aeth heibio nag â'r hwn a ddaw, ond fel arall y mae ; codi
allan o farwolaeth y gauaf y mae bywyd a gogoniant yr
hâf . Mam sydd yn cyfrif am hwiau y blodau, am ffrwythau
y maesydd — ^ffrwythau marwolaeth ydynt. Hâf ä gauaf,
medd dyn ; gauaf a hâf, medd Duw.
/ Gallu Duw. — Bhaid i'r dyngarwr farw iddo ei hmi cyn
y gall fyw i eraill. Bu rhaid i Moses farw iddo ei hun cyn
y gallodd fyw i Israel, bu rhaid i Saul farw iddo ei hmi cyn
gallu byw i Dduw ; a pha fwyaf y farwolaeth, mwyaf oll y
bywyd. Gallu Duw. — Mae elfenau marwol yn y gallu hwn
i ladd pob peth croes i wir fywyd, ac elfenau bywyd i godi
' i fyny i ysbrydolrwydd bob peth croes í fai-wolaeth. Byw i
farw yw arwydd-air yr anianol, ond marw i fyw yw arwydd-
air yr ysbrydol ; angau a'r bedd medd meddwl yr anianol,
ond y bedd.a'r adgyfodiant medd yr ysbrydol. Y gwragedd
yn dyfod at y bedd i wylo yn foreu. I wylo yw yr anianol,
ond yr angel wedi treìglio y maen cyn iddynt godi yw yr
ysbrydol. Gallu yn cylymu maddeuant wrth edifeirwch
yw y gallu hwn. Gwna pechod i ddyn wylo wrth weled
carchar, ond gwna y gallu hwn i ddyn wylo wrth weled
maddeuant. Wylo am fywyd yw y cyntaf , ond wylo oddiar
fywyd yw y diweddaf — y bjrwyd fydd yn costrelu y dagrau,
fel y byddant yn destyn llawenydd yn y nef. \
8. Gallu a doethineb yn rhoddi ystyr i bob datguddiad
bob gaìlu arall o eiddo Duw, — Yn Nghanaan yr esbon-
iwyd gwyrthiau gwlad yr Aipht ; yn y nef yr esbonir
gwyrthiau grás. Pa allu sydd yn sefyll i fyny i wynebu ar
yr hyn j mae yr athrawiaeth yma yn wynebu amo ? Pwy
a all gyfrìf nifer yr anhawsderau sydd ar ffordd c^rrhaedd
amcanion cyíryngwriaeth ? Anbawsder sydd ytí mesur
CRIST YK DDOETHINEB A GALLU DUW. 19
gallu, gelyniaeth sydd yn profi cariad, angen sydd yn mesur
cyfoeth. Pwy a all ddimad y cyfnewidiadau y mae y gallu
hwn wedi ei ddwyn oddiamgylch, y gweithredoedd y mae
wedi galluogi rhai i'w cyflawni, y gobeitliion anfarwol y mae
wedi blanu yn meddyUau meibion dynion, a'r fíynonau o
gysur y mae wedi agor iddynt ? Beth sydd yn cyfrif am
fod iawnder yn cael ei ddadleu yn mliob llys, purdeb yn
cael ^amcanu ato yn y deddfau ? Dyma y gaUu sydd wedi
cadw Eglwys Dduw yn fyw yn mhob oes, wedi tori cad-
wynau oedd yn rhwymo y gwirionedd, wedi newid cymer-
iadau gwaethaf cymdeithas, cloddio o dan sylfaeni sefyd-
Hadau annuwiol, gaUuogi d^rnion i ddyoddef hyd angau, a
throi y cyfan i fod yn ddaioni tragywyddol i achos y Gwir-
ionedd ; dyma y gaUu a aU fesur nerth cynddaredd y
gelynion, dynu y min oddiar gleddyfau caseuon, fesur
gwres tân erUdigaethau Uymion, blymio dyfnder afonydd
sydd i'w croesi. Os am weled gaUu ac arwyddion, dyma
hwy — gwyrthiau gras. — Ehoddi gonestrwydd yn nghalon
Eacheus, gair y cymmod yn nghalon Saul yr erUdiwr. Dyma
sydd yn gaUuogi cenadon Duw o oes i oes i sefyU i gynyg
bywyd i wrthodwyr trugaredd, i ddàl yr lawn fel cymeUydd
i ofyn am faddeuant. GaUu sydd yn cadw gobaith o flaen
pechadur nes y teìmla ei hun yn myned i ganol anobaith
tragywyddol — ^gaUu Duw, yr Ânfeidrol ; gaUu Duw^ y fraich
hoUaUnog wedi diosg o blaid pechadur yn yr lawn.
20 BYWYD CKIST A BYWYD Y DISOYBLION.
BYWYD CRIST A BYWYD Y DISGYBLION.
*• CA3VTt byw wyf íi, a byw íyddwch chwîthan hefyd." — Ioas xiv. 19.
CYFEnoA y Gwaredwr yn yr adnodau blaenorol at ei íar-
wolaeth ar y groes. Fel yr oedd Crist yn agoshau at ei
farwolaetli, dywedaí yn aml wrtb ei ganlynwyr am ei
ddyoddefaint, er mwyn cydnabyddu eu meddylìau â*r am-
gyichiad. Dywedai yn fynych y delid Mab y dyn, y tradd-
odid Mab y dyn, y condemnid Mab y dyn, y croeshoelid
Mab y dyn; ond gofalai ddywedyd hefyd *'a'r irydydd
dydd efe a adgyfyd»' Cyfeiriai feddyliau ei ddisgyblion
heibio y groes i'r ardd ; ceisiai roddi digon o graffder yn eu
ffydd i weled gwawr y trydydd dydd heibio i dywyllwch ei
farwolaeth. Nis gall meddwl dyn edrych yn hir ar ddim
annymunol heb amrywio .yr olygfa. Dau allu cryf eu dy-
lanwad ar feddwl dyn y w o&i a gobaith. Nid yn yr un pethau
y gaíáelant. Gobeitliia meddwl dyn am y dymunol — oâia
yr annymunoL Tyna yn mlaen i gydio gafael yn yr hyn a
chwenychar— cilia yn ol mewn braw oddiwrth yr hyn a ofiia.
Gobeithio am yr hyn y carai ei feddianu, ond oûii yr hyn
y byddai yn well ganddo fod hebddo. Yn y gwleddoedd y
mae gobaith yn byw ; myned i*r bank i ymofyn ei gyfoeth
y mae ef bob dydd ; yn yr wyl briodas y ceir gafael amo
ef. Ond cyfaill yn dilyn angladdau i'r fynwent yw ofu.
Ni wél ond deigryn, ac ni chlyw ond ochénaid. Yr un
ochr â'r Aiphtiad i*r cwmwl y mae ef yn byw — ^yr ochr
dywyll ; ond erys gobaith yr un ochr â'r IsraeUaid — yr
ochr oleu. Medr gobaith dyn dynu mwynhad o amgylch-
iadau y gobeithia am danynt yn mhell yn y dyfodol, a hyn
sydd yn cyfirif bod amgylchiadau a hir ddysgwyliwyd yn
oynwys Uai nag a feddylid, ao felly yn ein siomi. Ond j
j
BYWYD CRIST A BYWYD Y DISGYBLION. 21
mae yr hyn a oíhwn yn wahanol — ^y mae y brofedigaetb yn
Uymacb, y storom yn gryfacb, y dyoddefaint yn fwy nag yr
ofaid. * Safai yr amgylcliiad y cyfeiriai Crist ato ar oclir yr
olaf i amgylcbiadau ein bodolaetb ; dylanwada ar ofu dyn.
Pa betb oedd y nertb, tybed, oedd yn angeurbeidiol ar
Grist i sylweddoli y s^miad o farw ? ' Nis gall dyn feddwl
yn bir am farw, byd yn nôd o dan yr amgylcbiadau mwyaf
ffafriol — marw ar wely o fân blu, yn ngbanol cyfeillion i
wlycbu y wefus yn mhoetbder y firwydr, yn ngoleimi gwyneb
Duw ; ond sylweddolai Crist y syniad o farw nid ar wely o
fân bhi, ond ar groesbren, yn nghanol gelynion, yn
nghuddiad gwyneb ei Dad, ác eto cymdeithasai â'r syniad
bwn. Ond tynai un cysur o'i angau — * ^y hyd ni'm gwêl
mwyr **Yn awr yw eich awr chwi, a gallu y tywyllwch."
Pan fyddaf fi farw, meddai, mi grogaf y curtain rhyngof a'r
byd ; byddaf am y llen — " ni'm gwêl mwy," " ond chwi a'm
-gw'^elwch." Chwi gewch fyw yr un ochr i'r llen a minau —
cyfranogwch o fy mywyd. **Canys byw wyf fi, a byw
fyddwch ehwithau hefyd."
Tystiolaeth Crist am dano ei hun. — Cynwysa y dyst-
iolaeth hon hòniad hyf mewn cyfeiriad newydd. Y mae
ynddi swn gallu anfeidrol ac awdurdod amiherfynol. Gallu
yn wynebu ar orchfygwr pob gallu arall, ac awdurdod yn
wynebu ar lywodraeth cyflêd â'r ddaear. Llefarwyd y
frawddeg hon gan yr annhebygaf o bawb i'w dweyd bi, a'i
famu oddiwrth ei amgylcbiadau allanol — ** Gwr gofidus^ a
chynhefin â dolur'' ydoedd. Dyna ddau allu dinystriol ar
fywyd — dohu* corff, a gofid meddwl. Nis gwyddom yn
mba le y mae Uinell y cymundeb sydd rhwng corff a
meddwl. Pa fodd y' mae mater yn effeitbio ar feddwl, a
meddwl yn dylanwadu ar fater? Erys y ffaitb fod y
meddwl yn teimlo oddiwrtb ddolur corff, a'r corff yn teimlo
oddiwrth ofid neu hiraetb meddwl, Mae dolur corff wedi
gyru llawer meddwl i annrbefii, a gofid meddwl wedi gwynu
gwallt y gofidus mewn noson. Cyd-ymosodai dau efyn
bywyd a;r Grist, ac eto dywedodd ^^Byw wyffi,'' Dywedodd
8
22 BYWTD CBIST A BTWYD T DISGTBLION.
7 geiriau hjn pan y gwyddai bod gelyniaeih pecbadniiaid
yn cynllwyn am ei fywyd, bod cynhwrf yn mhlith cythrenl-
iaid am ei einioes, a phan y gwyddai y byddaiyá/Tp ar j^r,
Gwelodd bren y groes yn tyfu cyn i neb arall ei weled, a
gallasai wywo braich yr hwn a*i planodd, yn gystal a*i
nerthu. Gwyddai ddedfryd Pilat cyn iddo ei hysgrifenu
yn ei I3Ŵ, a chyn iddi ddisgyn ar glnst yr luddew cenfigen-
llyd. Ysgrifenodd hi yn ei lyfr ei hun, rhoddodd hi i fewn
yn nghynllun ei fywyd cyn i law halogedig ei famwr
signio y death warrant^ ac eto dyweàodd ^'JByw uyf fi.''
^^Byw wyf Jir — Dyma y frawddeg bontiodd yr adwy o'r
^* Gorphenwyd'^ ar y groes hyd foreu y trydydd dydd —
gysylltodd eithafíon tywyllwch y groes â gwawr y trydydd
foreu. Yr oedd y geiriau hyn yn medd Joseph o Arimathea
yn cyfarch y cyntaf a ddaeth yno — ** Nid yw Efe j-ma ; Efe
a gyfododd''
Yr oedd gan Grist hawl ar ei fywyd. — Y^chydig iawn a
hawUodd Crist erioed. Efe oedd y meddianydd mwyaf,
ond efe oedd yr hawlydd lleiaf. Benthyg yw meddiant
uchaf dyn, ac nid oes un arwydd amlycach o anonestrwydd
nag hawho perchenogaeth mewn peth felly* l'^r oedd Crist
yn feddianydd ar y cyfan, herwydd ei fod yn feddianydd
ar yr hyn oedd yn rhoddi gwerth ar y "cyfan — hywyd.
Daeth Cnst, drwy ei jTnuniad â'r natur ddynol, i amgylch-
iadau cyftredin dyn ; ond pan yr haerid nad oedd yn fwy
na dyn, dangosai y eeren frenhinol ar ei fynwes. Newynaî
fel eraill o'r mildedd ar gopa y mynydd, ond efe yn unig a
allai roddi digon i bob un o'r dorf heb yn wybod i fân
werthwyr y pentrefi. Gallai wneyd trysorydd bysgodyn.
Er ei fod yn dlotach nag adar y nefoedd a llwynogod y
maes, efe a ddarparodd iddynt eu nythod a'u ffauau. Yn
y fan yr oedd ef agosaf i'r byd, yr oedd ef bellaf oddiwrtho.
Yr hyn a amgylchynid â mwyaf waradwydd oedd yn
ffynonell mwyaf ogoniant. Pan y tybiaî y byd bod y
Gwaredwr yìi ddìgon gwan î farw, dyna pan yr oedd yn
rhy gryf i fyw. Gwendid yw marwolaeth dynion, ond nerth
BYWYB CBI8T A BYWYD Y DIBGYBLION. 23
tragywyddol gariad oedd marwolaetb Crist. Gorfodaeth
dynion oedd ewyllys Crist — ''■Byw wyffiy Terfyn bywyd
yw marwolaetli dyn, ond nertli bywyd annherfynol oedd
marwolaeth y Cyfryngwr. Ni welodd Crist ef yn werth
ymffrostio y gallai efe lywodraethu elfenau cynhyrfus anian,
er iddo wneyd hyny ; ni hònai y gallai efe godi meirwoni
er iddo T\Tieyd hyny ; ond edi-ychai ar ei farwolaeth yn ffaith
mor.ogoneddus, ac mor agored i gael ei chamesbonio gan
galon gelyn, fel y dywedodd am ei einioes — "Nid oes neb
yn ei dwyn hi oddiamaf fi, ond myfi sydd yn ei dodi hi i
lawT o honof fy hun." Yr oedd ei fywyd yn Uymach na'r
hoehon, ei gariad yn gryfach na gwaradwydd croesbren.
Yr oedd eisiau hoehon i ddàl y Uadi-on ar eu croesau, ond
gallesid newid y drefu gyda Christ — hoeho y groes arno ef.
Eu croesau a ddahent y lladron, ond dahai Crist ei groes
ei hun. Bywyd yri cyflwyno ei hun oedd yma ; yii actẁe
wrth farw — peth newydd i'r byd.
Bywyd yn gwneyd pobpeth yn eiddo iddo ei hun ydoedd.
— Mae bywyd am feddianu pobpeth ; y mae y hychan byw
jD. fwy na'r mawr marw, Dyma ddolen uchaf cadwyn
bodolaeth — y nesaf at y Duwdod yw bywyd ; y peth a rydd
ystyr a gwerth yn mhob peth arall — meddianydd cyffred-
inol.* A allan fel boneddwr dros ei estate^ a dywed mai efe
yw perchenog y cyfan sydd mewn tod, a'r cyfan yn bod er
ei fwyn ef . Cynhesu ystafelloedd hwii y mae haul y gwan-
wyn, gofahi am wely hwn y-.mae y gauaf wrth ei orchuddio
âg eira fel cwrhd gwyn difrychau, enemio hwn y mae
caŵodydd breision yr hâf, a gwhth tyner y nos. Y mae
hwn yn tynu Äiêl o ysgerbwd y storm, ac yn symud ymaith
ei elynion â gên asyn y rhew Uym. Yn y gauaf y mae yn
tynu i fewn er mwyn rhoddi allan yn yr hâf dyfodol ;,
casgla nerth yn y gauaf du, tywyll, ac oer, er mwyn cario
beichiau o drugareddau yn yr hâf.
'Y mae bywyd yn anweledig, — Mae pethau mwyaf Duw
yn anweledig. " Efe a roddes ei ddeddf i'r môr.*' — Pwy a'i
gwelodd ? A "ffordd i fellt y taranau." Pwy a'i gwelodd ?
24 BYWYD CRIST A BYWYD Y DIBOYBLION.
— Ffordd nad oes neb yn talu treth ami. Pwy a fedr am-
g}ŵed taaint a gogoniant gwirionedd ond pwy a'i gwelodd,
Enfyn bywyd ei gyfoetìi allan, ond nis gwelwyd ef ei liun.
Wrtli basio heibio i estahlishment eang y draper, tynir ein
sylw, swynir ein calon, ac edmygwn chwaeth y masnachwr
yn ei ddull o harddu ei ffenestr âg arttficial ýomers ; ond
nid yw efe ei- hun yno — saif ef y tu ôl i'r counter i roddi i'r
prynwyr. Mae gan fywyd fasnachdy eang; ei nwyddau
godidog a wel\yn ni. Enfyn allan liwiau i ddail y blodeuyn,
wyrddlesni i'r ddalen, a chryfder i'r dderwen ; ond nis
gwehr ef ei him. Brenin yw bywyd. Gwisga ei goronau,
gaii eu neẁid ddeuddeg o weithiau bob blwyddyn. Yr
ydym yn gweled goleuni ei balas, ac ychydig o aUanoHon
ei berchenogaeth, ond y mae ef ei hun yn anweledig. Os
y^v bywyd mor ogoileddus, beth am ffynonell bywyd ei
liun? Dywedodd rhywun unwaith wrth Rabbi luddewig
nad oedd ef yn credu bod Duw, am na allai ei weled ef.
Gyfeiriodd y Rabbi ei syhv ef at yr haul. Dywedai yntau ''
ei fod yii methu a'i weled, gan ei fod yn rhy danbaid i
edrych arno. *'0s wyt," meddai y Rabbi, '^yn methu ag
edrych ar y gsvas, gan mor ogoneddus yw ei wisg, pa fodd
y dahet olwg ar ogoniant ei feistr ?" lesu Grist oedd go-
goniant bywyd, a by^vyd pob gogoniant. Eglurwyd y
b}^vyd yma yn nghydymdeimlad Crist â dynoHaetli yn J
mhob sefyllfa. Medr dynion gydymdeimlo â'u gilydd i'r '
graddau y medrant drwy fywyd sugno ansawdd amgylch-
iadau i fewn, ac yn fynych ymae dynion yn proffesu mwy
o deimlad nag a feddianir-; ond meddai Crist fwy o deimlad
nag a ddangosai. Ceisio cymmodi meddwl dyn â'r golled
y mae.cydymdeimlad dynion, ond rhoddi y golled pi ol
wnai cydymdeimlad Crist. ^ Dichon bod llawer gweddw yn
angladd mab y weddw o Nain, ac yn wylo o gydymdeimlad
â hi yn ei phrofedigaeth, ond myned tua'r fynwent wnai yr
angladd ; eithr pan gyfarfyddodd Crist â hi, ac y cynhyrf-
wyd ei galon dyner, rhoddi y mab yn ol a wnaeth ef.
Wylai llawer, fe ddichon, gyda y ddwy chwaer yn Bethania,
BYWYD CRIST A BYWYD Y DIS6YBLION. 26
ond cydymdeimlad Crist wagbâodd y bedd, ac a lanwodd
yr aelwyd. Y mae ein gallu ni i fyned i mewn i amgylcb-
iadau ein gilydd yn dibynu ar ein bagosrwydd ni i'n gilydd.
Dicbon bod syniad cywir gan angelion am drueni dyn, ond
y maent yn rby bell oddiwrtbym i gydymdeimlo yn ddwfn
â ni ; ond daetb Crist yn ddigon agos. Meddai ar fywyd
a sylweddolai ein trueni, bywyd a allai wneyd acbos tyrfa
nas gallai neb ei rbifo yn feddiant iddo ei bún ; yfodd eu
cwpanau llawnion o wae a dial, bywyd oedd yn ddigon byw
i farw, ac i roddi anfarwoldeb yn angau ei bun. — ''Byw
wyffiJ"
Bywyd yn gryfach ac yn codi uwchlaw amgylchiadau
ydoedd, — Nid o dan y cyfamod gweitbredoedd y ganwyd
Crist, ond o dan y cyfamod gras ; addewid yn pertbyn i'r
diweddaf roddwyd ani danç. Er iddo farw o dan y fellditb,
nid mellditb oedd ei farw, ond benditb. Mellditb yw
marwolaetb dynion, ond gras oedd ei farw ef. Bywyd yn
codi i'w ffurf ucbaf oedd angau Crist. Y weitbred y mae
fwyaf wir fywyd ynddi y w y weitbred fwyaf urddasol ger-
bjron Duw. Ycbydig o rinwedd felly a all fod yn ein mar-
ŵlaetb, fel rbeol, oblegyd goddefol ydym ; ònd wrtb farw
y'cyflawnodd Crist ei brif weitbred — rhoddi ei hun yn
aberth dros bechod — sylfaen ei boU weitbredoedd. Mae
cysylltiad agos rbwng amgylcbiadau a bywyd, Manteision
bywyd ydynt wédi eu bwriadu, ond y maent yn anfanteision
yn fynycb. Collir golwg ar wertb petb yn ei amgylcbiadau
allanol, a meddant ar ddylanwad ar fywyd yn aml. Gellir
rboddi coron frenbinol ar ben dyn annoetb, a meddwl
galluog gael ei gladdu mewn dinodedd. Cododd aml un
i fyny yn feistr ar amgylcbiadau, ond bu farw yn gaetb-
was iddynt ; cododd rbai eraill drwy amgylcbiadaú, ac yn
mai'W yn orcbfygwyr, oni bai eu bod yn marw o'u hanfodd,
Ond bywyd y Gwaredwr oedd y rhyfeddaf — bywyd yn troi
pob petb er.ei fantais ei bun ac' eraill. Gorchfyga bob
rwystr. Yr oedd fel pe buasai rhyw ymrysonfa rbwng
b^nôriaidau dwyfol a threfniadau cymdeithas. Bethlehem
26 BTWTD CBI8T A BTWTD T DISGTBUON.
oedd y man i'r Gwaredwr i gael ei eni ; ond erbyn mŷned
yno, yr oedd y llety wedi ei lanw. ; a dyna lianes Ciist— ^
Ucty wedi ei lanw. Gorfod clirio y ffordd iddo ei Inm,
drwy blyga amgylcbiadau anffafriol at ei wasanaetb. Yr
oedd bywyd Crist yn auíárwoli llawer o betbau na fnasaì
un sylw o bonynt oni bai ei fywyd ef. Fe newidiodd ef
gymeriad petbau yn syniadau cymdeitbas. Mae amgylcb-
iadau yn trecbu ambell i fywyd, pan na allai amgylcbiadau
cyffelyb o ran nertb wneyd byny â bywyd arall. Fe roddodd
yr amgylcbiadau Uain main cyfrodedd i'r gobidog, a cb}Tn- .
wyuasau ar dafodau cŵn i Lazarus ; ond medrai y blaenaf
gablu yn ngbanol llawnder, a'r olaf addoli yn ngbanol
prinder. Fe gafodd dau leidr groesau i £arw amynt, ond
medrodd un gablu, a'r llall weddio yn yr un amgylcbiadau;
^ Pwy fedr gyfrif nifer y rbai a gladdwyd yn' mynwent yr
amgylchiadau ? Ac y mae eu beddau gyda ni byd y dydd
bwn. Yma mae careg bedd Demas, ac ami — "Demas a'm
gadawodd, gan garu y byd presenol." Ond fe gododd
f l) lesu golofu buddugoHaetb ar ei cbyfer. Fe demtiwyd
Judas â deg-ar-bugain o arian am fradycbu ei Arglwydd,
ac y mae careg ei fedd yntau ar faes ariangarwcb — a dicbon
fod Satan yn gorfoleddu wrtb gyfeirio ati fel monument ar
fedd un o'r deuddeg Apostol.'í^ Cafodd Crist gynyg mwy
gan ddiafol nag a gynygiodd i neb arall, ond ei fod^yn cynyg
eiddo un arall, oud fe goncrodd bywyd Crist. Yr oedd ban-
eran buddugoliaetb Crist yn cwbwfaiiu yn ugbanol beddau
lladdedigion diafol. Yr oedd pob croes a godwyd är Gal-
faria yn gwaeddi dial : fe ysgrifenodd Grist weddi ar ei groes
ef. Ar y mur lle y mae cyfres galanas yr amgylcbiadau yn
crogi, y mae Crist yn bongian cyfres ei fuddugoliaetbau —
nerth bywyd oedd. Yr oedd yr amgylcbiadau yn anffafriol
i Zaclieus weled Crist — yr oedd yn fyr o gorpbolaetb ; ond
ar ben y pren fe drodd ei fyrdra corpborol yn daldra ys-
brydol iddo bytb — gwobr bywyd. **Byw wyf íì" — bywyd
allasai^jtf»/rb boelion dur pe dewisai, ond ni wnaetb, gan
y bwriadaí Jluntio petb llymacb — gelyniaetb ei gasèuon.
BYWYD CRIST A BYWYD Y DISOYBUON. 27
Bywyd a allasaì symud Calfarìa oddiar ei wadnau, oud nî
wnaeth, gan y bwriadai drwy ddyoddef arno symud peth
trymach o galon dyn — euogrwydd. Bywyd a ddyoddefodd
nes sychu fíynon dyoddefaint i dyrfa nas gall neb ei rhifo.
Bywyd yn cyrhaedd ei amcan uchaf yn lles erailL —
Bywyd yw y capital mwyaf , ac efe a ddaw â'r interest fwyaf i
fewn ond gofalu wrth ei roddi allan. Ond y mae syniadau
Uawer mor gyfyng, fel nad yw eu bywyd o fantais i neb.
Bywyd gwerthîawr oedd eiddo Moses, ond ynddo ef ei hun
yr oedd yn cael ei ystyr eangaf. Y mae dylanwad bywyd
yr Apostohoii yn aros hyd heddyw ; ond yr oedd eu mar-
wolaeth yn goUed i eraiìl, tra yn enill iddynt eu hunain.
Taflai bywyd Crist rinwedd i'w angau, a thröai ei angau
yn fywyd i dyrfa. Beth yw cân ddistaw, deimladwy, y
carcharor yn ei gell ? Interest bywyd John Howard. Ond
medrodd ef fyned i garoharau i sychu dagrau yr wylofus,
ac arllwys olew i glwyfau aŵarchoUion trueiniaid heb fyned
yn garcharor ei hun. Sylwer ar y teulu tlawd yn y brif-
ddinas yn gwledda wrth y bwrdd, wedi eu dilladu â gwisg-
oedd cynhes, ac yn canu yn nghanol ystafeU lom, heb
ddodrefn. Beth yw hynyna ? Interest haehonus George
Peabody. Ond gaUodd ef roddi o'i gyfoeth dirfawr i leddfu
tlodi y diymgeledd heb fyned yn dlawd ei him. Edryclier
ar y tyrfaoedd ar y blanigfa yn cynal cyfarfod gweddi ar
haner dydd, yn darUen Luc xix., ac yn bloeddio — ^^ Blwy-
ddyn y Juwhili a 'ddaeth'l Beth sydd yna? Interest
bywyd ac ymdrech Wüberforce. GaUodd ef ddadleu
rhyddid i'r caethion heb fyned i ddyoddef trueni y caeth ei
hun. Ond am fywyd Crist, bywyd goUwyd er mwyn
earcharorion ydoedd. ** O garchar ac o farny cymerwyd
efJ" Bywyd yn eyfoethogi eraiU drwy dylodi ei hun,
"Canys chwi a adwaenoch râs ein Harglwydd lesu Grist,
iddo ef, ac yntau yn gyfoethog, fyned er eich mwyn chwi
yn dlawd, fel y cyfoethogid chwi drwy ei dlodi ef." Myned
yn dlawd — ^nid dyfod, Onid oes ynddo sŵn myned yn
mheUach nag un tlodi a welodd neb erìoed ? Yr oedd y
28 BYWyD CRIST A BYWYD Y DISGYBLION.
bywyd yma yn sylweddoli pBrthynas âg eraill. Mae Uawer
dokn yn lianes bywyd Joseph, ond nid oes un heb ei heis--
ian. Yr oedd pellder mawr rhwng pydew Dothan a gor-
sedd yr Aipht, ond meddai ar fywyd a allasai ei lanw. Yr
oedd mwy o bellder rhwng gelyniaeth calonau y brodyr a
cha'redigrwydd calon Joseph, ond mesurodd hwnw hefyd.
Pan welodd ei frodyr mewn eisiau, cynhyrfodd yr hen
berthynas, yr hon ni laddwyd er myned i bydew Dothan
ac i farchuad yr IsmaeUaid' ; ac yn rhinwedd y berthynas
hono yr oedd cyfoeth gwlad yr Aipht rhwng ei frodyr â
marw o newyn — hrodyr Joseph oeddent. Mae bywyd yr
Arglwydd lesu yn gallu sylweddoh y berthynas sydd
rhyngddo â dynoHaeth. Arosai y berthynas hon ; ni ladd-
wyd hi yn marchnad Judas a'r Archoffeiriaid, ymgynhyrfai
yn drugaredd a grâs wrth ymdaith o Edom a Bosrah,
'Codai yn uwch wrth ddyfod.o'r bedd, ac.ni wada y berth-
ynas ar ei orsedd byth. Pe gwelai y rhai a'i taflodd i
bydewau, ac a'i gwerthodd yn marchnadoedd yr annuwiol-
ion, yn coUi un deigryn o edif^irwch am bechod, ymgyn-
hyrfai y berthynas, nes y gwaeddai faddeuant yn y fan. I
eraiU yr oedd yn byw, dros eraiU y bu farw, ac er eu
mwyn y mae yn byw bob amser.
Tystiolì^eth Cmst am fywyd y Disgyblion. — ** Ryw
fyddwch chwithau hefydr — Cyfundrefn o fywyd yw yr
Efengyl. Duw hyw yw ei Duw lii, adgyfodiad a bywyd yw
ei Christ hi, ac Ysbryd y hywyd yw ei pherffeithydd hî.
Mewn bywyd o râs yr ysgogodd hi, mewn bywyd yn aberth
y sylfaenwyd hi, ac mewn bywyd o ogoniant y mwynheir
hi byth yn y nef.
Yr enw a roddir ar ddyn yn ei gyflwr pechadurus yw
yn jarw^ a*r enw a roddir ar drefh ei adferiad oW cyflwr
hwrm yw bywyd, Defhyddir jrmadroddion cryfion ì osod
aUan ddrygedd calon dyn. Ymhyfryda dynion mewn pechn,
anghofír yr Arglwydd, esgeulusir dyledswyddau, suddir
mewn pechoâau, a gosodir trueni yn blygion ar eu gilydd.
Ofoir bod Uawer o ddynion ienainc wrth geUwair â phechod,
BYWYD CRIST.A BYWYD Y DISGYBUON'. 29
ar y llitbrigfá i drueni. Mae*ffiirfiau amry'W'iol pechod yu
afriíed ; ond y mae gan Ddiiw drefh }ti wyiiebu ar y byd ;
gelwir bi bywyd, ac y mae y meirw yn cyfodi. Cyurycb-
iolir eitbafion yn y ddau air bywyd a maruolacfh, Deil
marwobietb ynddo ei bun boll elfenau trueni y rbai a
gosbü', a deil bywyd ynddo ei bun elfeuau gogouiant y
dyrfa a gedwir. Fe ddeil marwolaetb Eden yn ngolwg
Calfariay ond deü bywj'd y fendith yn uwcb na'r felldith,
Fe dafia marwolaetb oýn i ganol y gobeitbion disgleiriaf,
ond rbydd bywyd obaith yn ngbanol p* ofuau duaf. Fe
drôdd awel y dydd yn Eden 311 storom yn Sinai, ond fe
drôdd y cyfan yn fywyd yn Ngbalfaria — byw^'d, nes yr
oedd meirwon yn mbob ystyr yn llefaru — llyÔetbeii*iau
dwy farwolaetb yn cael eu tori ar yr mi awr — angau a
Satan yn colli eu beiddo yr un fynud.
Ymhyfryda Duw mewn bywyd. — Bywyd sydd yn tahi
oreu bob petb. Gall yr amaetbwr draflferthu gyda'i faes
— bydd bywyd yn sicr dalu yn ol ; gall y wraig draffertbu
gyda'i blodeuyn — ^lleinw yr ystafell âg arogl byfryd. Gwêl
Duw rywbetb yn mýwyd yr asen wyllt yn yr anialwcb yn
talu am ei cbynal. Paentia bywyd bbif y paen, fel dail y
blodeuyn yn ngardd y boneddwr. Cara Duw glywed cán
yr ebedydd, fel cân yr eos. Ond dyma y bywyd ucbaf —
bywyd yn newid cymeriad y pecbadur, bywyd yn troi y
fynwent ddu yn ardd brydfertb, bywyd all roddi cân yn
ngenau yr bwn a acbubwyd o*r gyneuedig dán ; bywyd a
all sugno boU lymder bygytbion Duw i ladd pecbod, a
melusder boU addewidion Duw i loni ffydd ; bywyd yn
dibynu ar gynyrcb gwlad arall — coed nad ydynt bytb yn
gwywo, ffrwytbau nad ydynt bytb yn pallu ; bywyd gos-
trela ddagrau y Cristion, ac a dyn y ffrwytbau crogedig
oddiar^ bren y bywyd ; bywyd sydd yn cyflym ddringo
mynydd gweddnewidiad ei bercben, ac yn sicr o gyrbaedd
copa ülewydd ei esgyniad yn y man. ''Byw fyddwch
chwithan hefyd"
80 BYWYD CRIST A BYWYD Y DISGYBLION.
Bywyd yn tabddü o fabwolaeth Gbist YDYW, A SICBWYDD
Ei babhad yn mywyd' Gbist. — Sylfaen holl weinyddiadau
Duw at ddynion yw aberth Crist, ond y mae bywyd Crist
yn y nefoedd yr un mor angenrbeidiol a'i farwolaetb ar y
groes. Yr oedd ei ddyrcbafiad i ddebeulaw Duw mor sicr
a'i farwolaetb waradwyddus. Gwir i rai o fwriadau Duw
ddyfod i ben, a cbael eu cyflawni yu adeg ei farwolaetb — ar
y groes y condemniwyd pecbbd i'w gyflawn baeddiant, yr
yfwyd cwpan llidiawgrwydd mellditb deddf doredig, y
diweiniwyd cleddyf cyfiawnder i daro y gwr oedd gyfaiU, ac
y rboddwyd abertb difai i Dduw ; ond yr oedd gorsedd i fod
yn ymyl y groes, y cawg aur i fod yn ymyl tywalltiad y
gwaed, y cysegr sancteiddiolaf i fod yn ymyl y gwersyll, y
^rugareddfa i fod yn ymyl yr allor, clycbau aur i fod wrtb
odreu gwisg ein Harcboffeiriad i gyboeddi rbyddid a madd-
euant ar ol y gosbedigaetb, codi i fod ar ol y claddu, a hyw
boh amser i eirioi, nes coroni y cyfan â llwyddiant perflfaitb.
Os mai marw Crist y w sylfaen yr adeilad, by wyd Crist sydd
yn gofalu am adeiladu. Os mai drwy farw y dybenodd
gamwedd, y seliodd becbodau, ac y dygodd gyfiawnder
tragywyddol i fewn, ei fywyd yw y sicrwydd yr ymddengys
tyrfa fawr yn y cyfiawnder bwnw. Y mae y by wyd ar y
ddebeulaw yn gofalu am werth y marw ar y groes. Fe
gedwir yr orsedd a Cbalfaria yn ngolwg eú gilydd byd nes
y byddo amcanion cyfryngwriaetb wedi eu cyrbaedd. Ym-
resyma yr Apostol Paul y bydd y saint byw oddiwrtb y
ffaitb bod Crist wedi gwneyd mwy drostynt yn ei ddaros-
tyngiad nag sydd ganddo iV wneyd yn ei ddyrcbafiad.
"Canys os pan oeddem yn elynion y'n beddycbwyd â Duw
irNy farwolaeth ei Fab ef, mwy o lawer wedi ein beddycbu
y*n bacbubir drwy úfywyd ef." Fe dy beddycbwyd pan
oeddet yn elyn. — Ai tybed na chedwir di wedi dyfod yn gyfaill
iddo ? Fe gadwyd y pechadur heb ei ddamnio pan oedd
yn cablu. — Ai nid yw yn debyg y cedwir y Crístion pan yn
gweddio ? Ond nid dyna yr oll o'r ymresymiad. Fe
roddodd Crist lawn dros bechod pan ar y croesbren ja
BYWYB CBIST A. BTWYD T BISGYBLION. 81
ngbanol gdynion. — Ai, tybed, nad all Efe ofalu am bethau
pan ar ei orsedd? Cynygiodd dr\^'cb ei aden rbwug Jerii-
saJem a'r fam pan yr oedd yn marcbogaetb yr asyn hcu'
thyg. — ^Ai tybed nad all Efe dy ddyogebi di blentyn Duw
beddyw ? Crynodd eytbreuliaid yn ei \Vydd pan oedd yn
agwedd gwas. — Betb na wnant pan yn ei ddiUad bren-
binol? Mae bywyd y credadyn jti gafaelyd yn mj-^yd
Crist, a bywyd Crist wedi ymrwymo i ddyogebi gweitb ei
waed. Yr oedd gan Grist ddigon o fywyd pan yr oedd yn
ngbanol elfenau marwolaetb, nes y Uifai dros yr ymylon,
ac yr aflonyddai y fynwent drwyddi. — Betb, tybed, am dauo
yn ngbanol elfenau bywyd ? Dywedai **Byw wyf fi'* pan
oedd a'i wyneb ar y swper yr oedd ei ûadycbwr yiuìdi, pan
y syllai ar ddyoddefaint yr ardd," ac ar y groes ei bim ; a
dywedai **byw fyddwcb cbwitbau befyd" pan y gwelai
gyUell y Uofrudd a g^i^'aed Uu y mertbyron — bywyd yn Uifo
aUan o ffynoneU bywyd.
Bywyd yn codi tiwchlaw amgylchiadatt ydyw, — O'r
braidd y cydnabydda Cristionogaetb farwolaetb ei bun.
'*Yr bwTi sydd yn credu ynof fi ni bydd marw yn dra-
gywydd." Mae bywyd ysbrydol yr Efengyl yu dileu boU
ddrygau angau naturiol — cyU ei arswyd wrtb goUi ei niwed.
Mae angau fel pe yn metbu a'i ddàl. Mae y ffwrn saitb
poetbacb nag arferol yn metbu a'i losgi, y wiber wenwynig
yn metbu a'i rwygo, y Uewod yn metbu a'i larpio, a'r môr
yn metbu a'i foddi". Y mae ganddo ei arcb ar gyfer diUiw,
Soar yn mbob difrod, Betbania yn mbob traUod, a rbyw
Josepb yn mbob Uys Uygredig, yr bwn ni cbytunasai a'u
cyngbor bwynt. ^'Byw fyddwch chwithau hefyd'' Y
mae awdurdodau wedi erUd, y cyfreitbiau Uymaf wedi eu
ffurfio, y cynUüniau mwyaf satanaidd wedí eu tynu, a
gorseddau y ddaear wedi nofio yn ngwaed saint Duw ; ond
goiíoleddai ŷ saint mewn gortbrymderau — casglent nertb
yn mbob ymosodiad,nes y dymcbwelent orseddau anwiredd,
y dinystrient ffurf-fywodraetbau gormesol, ac y coUai bren-
hinoedd annuwiol eu teyrn-wiail. tJn oryf yw y bywyd
B2 BYWYD CBIST A BYWYD Y DISGYBLION.
liwn, a methai y gelynion wybod yn mha le yr oedd cudd-
iad ei gryfder. Bywyd yw dyogelwcb pob peth. Coder y
bluen i'r awyr, pwy a wyr yn mha le y dÌ8gyna ; ond gada-
wer hi yn aden yr aderyn bach by w, ymladda â chorwynt-
oedd. Mae ystormydd yn gwastadhau dinasoedd caerog,
yn suddo llongau cedyrn, yn dychrynu calonau y dewrion,
ond y mae yr ehedydd bychan yn codi ei hîatform yn y
cwmwl brochus, ac yn canu yr ochr uchaf i'r storom. Gall
Ehaghmiaeth grynhoi cymylau duon, nes y byddo amgylch-
iadau bywyd yn newid, y gwinllanoedd yn pallu, a'r maes-
ydd yn peidio, oud medr y bywyd hwn ganu yn y storom
**eto mi a lawenychaf yn yr Arglwydd, byddaf hyfryd yn
Nuw fy iachawdwriaeth." Dyma y bywyd ddiffoddodd
angerdd' tân, gauodd safnau Uewod, yrodd fyddinoedd yr
^stroniaid i giHo, ac a gysegrodd ogofau yn demlau i Ar-
glwydd y Uuoedd. Fe fethodd y bywyd cyntaf a chadw
Paradwys o dan ei blodáu, ond dyma fywyd sydd yn
gwneyd i'r anialwch flodeuo fel rhosyn, a phery i'r
diffaethwch fod fel gardd yr Arglwydd. ' Gall fendithio ei
felldithwyr, a gweddio dros ei elynion pan o dan gawod
geryg.
Carchar yw y bedd ; ond y mae Crist wedi ysgAfenu y
geiriau hyn ar ddrws y carchar hwnw — ** Byw fyddwch
chwithau hefyd'''
^=.
A
/ •«
CBI8TIONOGAETH AB EI PHRAWF CYNTAF. . 8S
CRISTIONOGAETH AR EI PHRAWF CYNTAF.
*'A HWY a labyddiasant Stephan, ac efe yn galw ar Ddmv, ac yn
dywedyd, Arglwydd lesu, derbyn fy yspryd. Ac efe a ostyngodd ar ei
linian, ac a lefodd â llef uchel, Arglwydd, na ddod y pechod hwn yn eu
herbyn. Ac wedi iddo ddywedyd hyn, efe a hunodd." — Actau vii. 69-60.
Saif Steplian yn mlaenaf yn rhestr y dyrfa ogoneddus a
groesasant, wedi marwolaeth Crist, y bwlch rhwng dau fyd
megys ar dònau eu gwaed eu hunain. Y niae iddo enw da
yn mhhth y rhai a santeiddiwyd, a dylanwad santaidd yn
cydrédeg â'i enw fel yr hwn a wynebodd gyntaf angau
ferthyrol o dan y Testament Newydd. Diacon ydoedd ;
nn o'r saith cýntaf a dde^visiwyd ; ac y mae yr Eglwys yn
ddwfn yn ei dyled iddo am deymged o barch am ei fPydd-
londeb diymod i wirionedd, â'i amddifíyniad dewr kyd at
-waed i grefydd em Harglwydd lesu Grist. Achlysurwyd
sefydHad y swydd ddiaconaidd yn yr Eglwys gan rwgnach-
rwydd, ond' bendithiodd Duw hyny i fod yn agoriad i gylch
o wasanaethgarwch sydd wedi dwyn i'r golwg sêl, medr,
ffyddlondeb, a duwioldeb dosbarth Uuosog ag y mae iddynt
yn hanes Eglwys Dduw le mawr ac amlwg am y gwaith a
wnaethant, a'r cyfyngderau a ddyoddefasant dros eu Har-
glwydd. Y^n ganlynol i sefydHad y saith diacon cyntaf yn
eu swydd, adferwyd i'r Eglwys yn Jerusalem heddwch a
threfn. Gwahanol iawn i lawer Eglwys Ue y byddo uchelgais
annuwiol am swydd yn fwy nag am ei gwaith. Yno rhwyg
a therfysg sydd wedi canlyn yn aml, ond yn Jerusalem
heddwch mawr. Mewn canlyniad i'r heddwch mewnol
yma, bu Uwyddiant mawr ar Air yx Arglwydd. Y mae
heddwch yn yr Eglwys yn amod amlwg am IwyddianL
Âmlhaodd rhifedi y disgyblion yn ddirfawr, a thyrfa fawr
o'r offeiriaid a T|fciddasant i'r fiydd. Diamheu fod y gos-
B4 CSISTIONOGAETH AB £1 PHBAWF CTHTAF.
odiad yma o swyddogion yn yr Eglwys yn ol meddwl Dnw
— etholwyd liwy o dan gj-nhyrfiad Ysbryd Dnw ; edrycliid
ar gymliwysder i'r swydd yn medr, gwybodaeth, a duwioldeb
y rhai a osodid, a sêhodd Dnw y gosodiad ya llwyddiant y
gwirionedd. Bu llwyddiant y gwirionedd yn achlysur
erlidigaeth ar y disgybhon — y disgyblion mwyaf amlwg fel
offerynau yn llaw Duw a ddyoddefasant fwyaf oddiwrth y
gelynion. Mégys y chwiha dyn am lestr a aU ddàl ychydig
o erwindeb wrth ei drin, i gario trysor gwerthfawr, felly y
gwnaeth Duw yn y rhagolwg ar yr hyn oedd i'w ddyoddef
ganddynt, a dewisodd drwy yr Eglwys i'w wasanaethu
ynddi ddynion nid yn unig a garient y gwirionedd fel
trysor i eraiU, ond a allent ddàl triniaeth arw y byd am
hyny. Yr oedd arbenigrwydd i'r llwyddiant yma ar yr
Efengyl ; cymerodd le ar gychwyniad cyntaf Cristionogaeth
fel emes o'r dyfodol — rhoddodd nerth yn ffydd y swyddogion
a ddewisiwyd, a boddlohrwydd i'r Eglwys eu bod wedi
gwneyd yn ol meddwl Duw. Cymerodd hyn le yn Jeru-
salem, Ue y condemniwyd y Ceidwad, 3^ ngwydd ei erUdwyr
penaf, a dygwyd rhai honynt hwy eu hunain yn arddel-
wyr Grist — golchwyd hwy yn liaeddianau y gwaed cyn ei
fod wedi sychu, megys oddiar belmynt y ddinas. Ond yr
arogl fu yn fywyd i lawer, fe dynodd eraill eu hangau o
hono — codasant yn erbyn y disgyblion ; pobl y synagogau
oeddent. Yr oedd yn Jerusalem ganoedd o synagogau
heblaw y deml, meddai ysgrifenwyr luddewig — synagogau
perthynol i luddewon gwahanol wledydd. Cododd y rhai
hyn erhdigaeth, ffurfiasant gamgyhuddiadau, a rhoddasant
y cyfryw yn ngeneuau eraill. Yr oedd Stephan yn drech
ymresymwr na hwy oll ; metjiasant ei ateb. Yr oeddent
hwy yn gystal haerwyr ag yntau, ac yn ddigon rhydd i
hmio anwireddau. Dygwyd Stephan flaen y Cynghor, y
senedd, a dylai Eglwys Dduw ddiolch am hyny. Hyny
roddodd aohlysur i lefariad y benod hon. Yn nghanol y
siarad, deallodd Stephan fod y gwírionedd yn cynhyrfa y
gydwybod ; a rhag ofn na chawsai gyfle i orphen y bregeth
CMSTIONOGABTH AR EI PHRAWF CYNTAF. 85
311 y cyfeiriad a ddeclireiiodd, torodd lii, er mw}Ti cymhwyso
y gwirionedd at eu cydwybodau hwy. Tyiiodd ddarhm o
honynt, a dahodd ef o'u blaen. Cynhyrfasant, dygwyd ef
allan o'r ddinas, a llabyddiasant ef. Ni garem wybod sut
y dyoddefodd, sut y bu farw. Dyna yw y geiriau a ddyr-
chafwyd.
I. Crístionogaeth yn meddu ar wirionedd digon mawr
i'r byd.
1. Medr Cristìonogaeth roddi gwirionedd yn argyhoedd-
iadyn meddwl dyn, — Nodweddir Stephan fel \myn llawn o
ffydd ac oV Yshrỳd Glan, Dengys ei araeth o flaen y
C^'îighor ei fod yn gyfarwydd iawn yn hanes ei genedl, ac yn
meddu ar amgyffrediad cywir am ystyr äc amcan gwemydd-
iadau Duw at y genedl. Siaradai fel dyn yn teimlo bod craig
gwirionedd o dan ei draed, gogoniant gwirionedd ar ei bra^YÍ ,
ysbrydolrwydd gwirionedd yn éael ei wadu, Duw y gwir-
ionedd yii cael ei gablu^ ac yntau o dan ddylanwad gwir-
ionedd, a'i wyneb yn disgleirio, ei enaid yn tanio, a holl
gysylltiadau y gyfundrefn fel pe yn gwyho y prawf cyntaf
oedd i gael ei roddi arni. Un o'r pethau mwyaf atgas y
gellir meddwl am dano yw dyn yn rhoddi cydsyniad ffurfiol
i bwnc bywyd, heb ei gredu — yn gwneyd arddehad cy-
hoeddus mewn proffes o beth heb ei dderbyn i'r galon.
Ymddangosiad twyllodíus ydyw. Tebyg ydyw i'r afon
drystiog ar ddyddiau y gwlawogydd, yn cario pobpeth o'i
blaen, ond yn dibynu ar yr hyn a dderbynia yn achlysurol
o'r cymylau yn fwy nag ar yr hyn a dderbynia yn feunyddiol
o'r ffynonau. Tebyg ydyw i swn yr awel yn nghanol
coedwig deneu — y çolfenau a'r dail yn ychwanegu swn, heb
roddi nerth. % Un o'r pethgtu prydferthaf yw dyn yn byw o
dan argyhoeddiad o wirionedd — ei eiriau yn eiriau gwir-
ionedd a sobrwydd, 'a'i weithredoedd yn gorffohad byw o
egwyddorion dy&iaf ei enaid ; peidia neu gwna bob peth
oddiar resymau yn y peth ei hun"; prydferthwch bywyd
agos i Dduw sydd yn ei gymeriad, nerth argyhpeddiad o'r
hyn sydd dda sydd yn ei holl weithtedoedd, a llŵ gẁir-
86 CRISTIONOGAETH ÂB £1 PHBAWF CYNTAF.
ionedd digyfnewid sydd ar ac am ei fywyd. Bhestra Duw
y cyfryw yina jrn mlilith meibion y cedym — eu harfaii ni
rydant, eu henwau ni phrydrant, a'u nerth ni phalla. Eu
bwaäu a arosant yn gryfion drwy ddwylaw grymus Dduw
Jacob.
Saif Stephan yn amlwg yn hanes Eglwys Dduw ar gyfrif
y rhinwedd yma ; rhoddodd anrhydedd by thol ar y swydd
ddiaconaidd. Gall, ac y mae, arlunwyr y byd yn ymfalchîo
yn eu Michael Angelo, beirdd y byd yn eu Milton, gwydd-
onwyr y byd yn eu Faraday ; ond nid yn y picture galîery
yna y mae Stephan i'w weled; am y llen iddynt hwy.
Llygaid ysbrydol a ẁêl ei ddarlun ef, meddwl ysbrydol a'i
edmyga ef ; yn y byd ysbrydol y mae ei goffadwriaeth ef
yn fendigedig — yn y fan lle y mae gwirionedd wedi codi ei
orsedd, yn ysgwyd ei deym-wialen, a'i ddylanwad yn
eneinio y santaidd ; yno y mae coffadwriaeth Stephan yn
fendigedig. Os na elHr dwyn dyn i gydymdeimlad santaidd
â'r hyn a ymgymera, iiis gall barhau i wneyd ond am
dymor byr. Mae argyhoeddiad dwfn o wirionedd yn fwy
na deall gwirionedd, yn fwy na theimlo gwirionedd ; golygu
fod y gwirionedd wedi myned i'r enaid, yn lefeinio ei holl
alluoedd i'w naws ei hun, àc yn santeiddio pob peth i fod
yn aberth byw i wirionedd. Creda nes llefaru, llefara nes
y credo miloedd ; creda nes yr amddifíyna, ac amddiffyna
nes diarfogi ei elynion o bob arf têg ; creda nes dyoddef,
dyoddefa nes cyffroi eiddigedd satanaidd dynion. Deil
wrth ei broffes nes marw, a theifl wrth farw bicell gwir-
ionedd i gydwybod gwr ieuanc o'r enw Saul, ac felly
gwnaeth fwy wrth farw nag wrth fyw.
2 . Mae gw irioneddfel argyhoeddiad yn dyrçhafu dynion
ifywydpur, — Mae fíyddlondeb i wirionedd liob amser yn
cyfateb i'n cariad ni at y gwirionedd. Mae meddyliau
byrbwyll cyflym yn cynwys elfenau peryglus. Arwydd ddi-
gamsyniol o feddwl eang yw cydnabod y gwirionedd. Yn
y dyn sydd yn caru y gwirionedd gwelir holl hawliau ei
fywyd yn plygu iddo. Mae Cristionogaeth ar eî mynediad
CBISTIONOGAETH AB £1 PHBAWF CYNTAF. 87
allan yn hòni y gall hi ddwyn meddwl i naws y gwirionedd
ei hun. Gwirionedd yn standard ei gymeradwyaeth gyda
Duw, a gwirionedd yw cyfrwng dyrchafiad y meddwl i'r
siandard hwnw. " Santeiddia hwynt yn dy wirionedd, dy
air sydd wirignedd." Un o ddylanwadau uniongyrchol
gwirionedd Cristionogaeth ar y meddwl dynol yw dyrchafu
syniadau dyn am y natur ddynol, a'i chysylltiadau moesol.
Megys y plygodd Crist ei hun yn amgylchiadau cyfiEredin
ei fywyd i gyfarfod â chymdeithas, er mwyn ei santeiddio,
felly y mae yr egwyddor hono yn rhedeg yn mhawb sydd
yn derbyn bywyd Crîst fel esiampl. Mae Cristionogaeth
yn hòni y gall^lii ddwyn meddwl i'r fath sefyllfa o dan
ddylanwad ei gwirioneddau fel y teimla dyn mai drwy fyw
i eraill y rhoddir yr ystyr eangaf a chywiraf i fywyd.
Mae lles eraill mor agos i'r ineddwl, fel nad oes dim a saif
rhyngddynt ag amcanu cyrhaedd y lles hwnw. Y cwestiwn,
bellach, yw benderfynu yw — A yw y dylanwad sydd yn
rhedeg allan o'r Efengyl yn cadarnhau neu wanhau yr
hòniad? A yw y cymeriadau sydd fwyaf o dan y dylanwad
hwnw yn codi i fyny mewn gwasanaeth i gadamhau yr
hòniad ? A yw y gwledydd lle y pregethir ac y credir yr
Efengyl yn fwy rhydd a chyfiawn eu deddfau, yn fwy pur a
haelfrydig eu hysbryd, yn ddyfnach mewn cycjymdeimlad
â dynohaeth archoUedig ? Os yw, saif yr hòniadau. Dyma
Gristìonogaeth ar brawf. A oes rhyw feddwl yn Jerusalem
mewn cydymdeimlad mor ddwfn â'r gwirionedd fel na all
ei guddio er peryglu ei fywyd ? a oes yno rhyw feddwl
yn meddu ar gymaint cariad at ddynoliaeth fel y teimla
rheidrwydd mewnol — ^rheidrwydd cariad i ddweyd gwir-
îonodd er mwyn dyn? Sylwer ar Stephan, cymeriad
annghyhoedd yn fiaenorol, ond wedi codi mor uchel o dan
ddylanwad yr Efengyl nes y saif yn y llys mwyaf eî rhag-
fam ar ddaear Duw. Cyfodai ei lais o blaid y grefydd fwyaf
ddirmygedig gan gymdeith9.s, seinîai mewn aceniaeth glir
enw y croeshoeliedig yn nghlyw y gelynion, edrychai yn
Uygaid dynion oeddent yn dduach na chythreuliaid, yn
.â
88 CBISTIONOGAETH AB EI PHBÂWF CYNTÁF.
etifeddion ufEem ; cyhoeddai wîrioneddau oeddent fel
cleddyfau dau-finiog, a gwnai hyny oddiar gariad at y
Gwirionedd, nes marw drosto, ac o gariad at ddynion,
nes marw yn eu dwylaw.
Y mae argyhoeddiad meddwl yn allu angèrddol yn enaid
dyn ; dyma yr anweledig sydd yn cyfrif am fifurf cymeriad
moesol, santaidd; ac fel y fl^on fyw sydd o dan y dy-
warchen lâs, yn cadw gwyrddlesni ynddi, pan yr agena y
ddaear o'i chwmpas, ac y gwywa y planigion tyner. Mae
teimlad yn annibynol ar argyhoeddiad yn creu anhaws-
derau nas gall eu gorchfygu ; mae crediniaeth heb argy-
hoeddiad yn rhy wan i gyfarfod â dyledswyddau bywyd.
Gall yr olaf wybod ewyllys ei Arglwydd heb ei gwneyd, a'r
cyntaf deimlo nerthoedd y byd a ddaw heb wybod eu hystyr ;
ond y mae argyhoeddiad yn deall ystyr nerthoedd y byd
ysbrydol, yn meddu ar gydymdeimlad â gofynion gwir-
ionedd, ac yn derbyn mwy o fyd tragywyddol nag a all
ddangos yn y byd presenol. Y mae yr hyn a ddengys yn
cael ei fesur yn yr hyn a ofynir gan y gelynion, ond y mae
yr hyn a dderbynia yn cael ei fesut yn y cymundeb sydd
rhyngddo a*r, nefoedd. Beth yw nerth argyhoeddiad o
wirionedd Cristionogaeth ar feddwl Stephan ? Ymdroa yn
nghanol sceptics Jerusalem, y rhai yn eu balchder yn fíroen-
uchel a ddiystyrant y syniad bod cysylltiad rhwng hen hanes
cenedl y gogoniant a*r hanes oedd ar gael ei chau yn Jeru-
salem. Sefydlwyd ef yn ddiacon ar Eglwys nad oedd
ganddi well teml na goruwch ystafell, gwell profiPwydi na
physgotwyr, gwell pwlpúd na dock y llysoedd bamol yn y
rhai y safent fel carcharorion. Ond gallodd Cristionogaeth
godi Stephan i fyny i amddiflEyn y Gwirionedd ; pan oedd
Uefáu y gelynion heb ddistewi, cyfyd ef ei lais i fyny o blaid
y gwîr. Pan oedd dirmyg y groes yn orchudd am berlau
grâs, credai Dduw ar ei air — ^mentrodd i*r llong pan
yn nghanol y storom, neidiodd at y faner yn nghanol
cleddyfau y gelynion ; ac fel y saif Noa ar ei ben ei hun
gyâa*r arch, felly mae Stephan yn enghraiffl; o allu Orist-
CIUSTIONOGAETH AR EI PHRAW7 CYNTAF. 89
îonogaeth yn codi o Jerusalem gymeriad i brofi nerth
Cristionogaeth.
II. Cristionogaeth yn gallu cynyrchtj cymeriad digon
NERTHOIi I DDYODDET YR ANHAWSDERAÜ OEDD YN CYDFYNED A
DERBYNiAD ö'r gwirionedd. — Y mac y cyhoeddiad cyntaf o
wirionedd yn cyfarfod âg anhawsderau, a geUir flPorfio bam
am y gwirionedd ei hun wrth y gallu a fyddo ynddo i ddàl
yn wyneb yr anhawsderau hyny. Mae rhoddi ffurf newydd
i hen beth yn codi rhagfam ; mae dweyd hen wirionedd
mewn geiriau newyddion yn codi anhawsderau iddo ; ac er
na ddaeth Cristionogaeth ag ún gwirionedd newydd syl-
faenol i fewn, eto yr oedd yr eglurhad newydd ac ysbrydol
a roddid ar y gwirionedd yn cynhyrfu rhaî meddyhau yn
ei erbyn. Cafodd Cristionogaeth ar ei chychwyniad allan
yr anhawsder yma ; a'r cwestiwn natüriol oedd — A aUasai
hi gyfarfod â*r anhawsderau ?
Y mae dyoddefaint yn benod bwysig yn hanes crefydd
Mab Duw, ac y mae yn anhawddach dyoddef dros beth
anweledig na thros beth gweledig. Dywedir bod gau-
grefyddau y byd yn gallu cynyrchu cymeriadau i ddyoddef
o'u herwydd. Gwir. Ond cofìer bod holl elfenau eu crefydd
yn weledig, a phethau mawrion crefydd Crist yn anw^eledig.
Dylanwadai gau-grefyddau y byd ar synwyrau naturiol
dynion; ond hon — ^ffydd, gobaith, a chariad sydd yma.
Fe ddyoddefa dynion fwy dros bethau presenol nag a ddy-
oddefant dros bethau dyfodoL Rhaid bod gan Gristionog-
aeth ddau beth i*w rhoddi er galluogi ei harddelwyr i
ddyoddef.
1. Ffydd yn llwyddiant y gwirionedd i ddarostwng
drygioni y byd^ — Nid yw pob dyoddefaint o herwydd y
gwirionedd yn gymeradwy— yr ysbryd fyddo o dano fydd
yn ei gymeradwyo. Nid oedd yn ddigon i Abraham roddi
ei fab ar yif allor ; yr oedd yn rhaid iddo ei oftymu mewn
ysbryd addoH, Yr elfen addoHadol fyddo mewn dyoddef-
aint fydd yn ei gymeradwyo, a'r dyoddefaint a gymeradwyir
a fendithir i hyrwyddiant Cristionogaeth. Y mae yr
40 CBISTIONOOAETH AB EI PHRAWF CYNTÁF.
elfenau sydd yn tynu ymddîriedaeth dynion yti cael eu
gwabardd gan yr Efengyl. Ffydd yn cydio yn yr anweledig
sydd yma ; natur a chysylltiad gwirionedd ysbrydol sydd
yma. Gall gelynibn gwirionedd loewi eu harfau i*r frwydr,
** canys arfau ein milwriaetb ni nid ydynt gnawdol, ond
nerthol drwy Dduw i fwrw cestyll i'r llawr." Mae
rbifedi . byddinoedd, dysgyblaetb filwrol, medrusrwydd
cadfridogion, a darganfyddiadau newyddion, yn elfenau
amlwg mewn rhyfeloedd ar y ddaear; ond y mae yna
rhyfel fwy yn llywodraetb Duw. Betb pe codai Duw gẁr
y Ueh i ni gael edrycb i fewn i'r byd ysbrydol — ^yno y
mae golygfeydd — nwydau ac egwyddorion, cyfeiHomad a
-gwirionedd, pechod a rbìnwedd. Pwy a ŵyr yr ymdrecbfa
sydd yn meddwl un Cristion ar y ddaear ? pwy a all fesur
poetbder ysbrydol yr ymdrecb a wneir am feddianu dynol-
iaetb yn ngbylcb ysbrydol y ddaear hon? Amgylcbynir
ein natur ni gan ddylanwadau o uffem a nefoedd, o becbod a
cbyfryngwriaeth. Mae y meddwl yna sydd yn gwrando
yma y boreu yn ngbanol brwydr galluoedd y byd arall am
ei feddianu. Pwy dy gaiff di ? — ^^Cythraul neu Grist, uffem
neu nefoedd. Satan goncra yn yr oedfa.bon ar ddegau,
fe ddicbon. Dduw, distawa y gelynion. Ond gan nad
pwy a'tb gaiff di^ mae miloedd tra yr wyt ti yn peidio ildio
i'r gwirionedd, yn gwaeddu concwest ar wddf y gelyn. Ni
bu gwirionedd erioed 'o dan fwy o anfantaîs nag yr oedd
yn Jerusalem. Ni chariodd Satan fwy o eiddigedd dros
ei deymas nag yno. Ond yno màe digon o ffydd gan
Stepban i weled gwirionedd yn öoncro, tyrfa fawr o'r
offeiriaid yn dychwelyd i'r %dd. Pwy a all sylweddoli
darlun o'r rhyfel yn Jerusalem ? Betb a alluogodd Stephan
i ddyoddef ? Ai urddas ei swydd, anrbydedd ei genedl,
gobaith am ddyrcbafiad bydol ? Onid ffydd yn llwyddiant
y gwirionedd ? Ebodiai bwn mewn sandalau arian drwy
boeredd ei elynion, marchogaî yn ei gerbyd, a'i byst o aur,
a'i olwynion o ifori, drwy fudreddi Jerusalem, ac yn swn
olwynion ei gerbyd y distawyd cynddaredd dynion.
CItISTIONO0À£TH AB SI PBBÀWF CTNTAF. 41
2. Gaîluoga y meddwl i ddàl cymundeh â hyd yshrydoL
— Gwirionedd amlwg yn hanes dyoddefaint yr Eglwys yw
bod cymundeb rhyngddi â byd ysbry^ol, ac yn rhinwedd y
cymundeb hwnw derbynia nerth. Mae pob peth pwysig î
ni yn dibynu ar rhywbeth anweledig fel ffynonell ; a thra
yr erys cymundeb rhwng y gweledig a*r anweledig, parhâ
y gwasanaeth, Awyrir ein gweithfaoedd gan fans — cylch-
reda yr awyr drwy filoedd o ffyrdd am fiUdiroedd, chwiha
y cilfachau, edrycha am drigle marwolaeth, a ffy yntau yn
sẃn ei anadl fel marwplaeth o flaen bywyd, a rhydd
nertli i lungs y glowr i anadlu yn nghanol cymylau llwch.
Ond ba le y mae yn dyfod ? Beth pe atahai y fan droi
am ychydig oriau ? Dibynu ar rhywbeth anweledig wneir.
Sylwér ar y diver yn disgyn i waelodion y môr ; chwilia
am drysorau cuddiedig yn nheymas y Leyiathan. Sut y
mae yn gaUu byw yn y dyfnder ? Pibell fechan sydd ganddo
yn cario awyr — dibyna ar y cymundeb sydd rhyngddo a
rhywbeth sydd i fyny. Beth mor brydferth a'r dref fawr
yn y nos pan yn cael ei goleuo gan filoedd o hurnersf
— rhenir hwy fel ffynonau i arllwys goleuni i'r ddinas.
Pwy a ẁyr y Uaddiadau, y tỳ-doriadau, fyddai yn y ddinas
hono yn y nos, oni bai y goleuni ; ond beth fyddid yn well
o'r miloedd hurners, oni bai fod y ffordd yn ghr rhyngddynt
a'r gasometer? Mae dyoddefaint yn hanes Eglwys Dduw.
Sut y gallodd Stephan ddyoddef ? — Lhnell cymundeb oedd
rhyngddo a byd ysbrydol. Disgynodd i ganol y gelynion,
i fipo marwolaeth, ond y mae yn tynu ei anadl o'r nefoedd.
Cyfyd ei olwg tua'r nef; mae hono yn agor, a gwelodd
ogoniant Duw; chwilia am y trysorau yn ngwaelod y
môr ; saif yn fíyddlawn i'w genadaeth yn nghanol y gelynion.
Cyfyd faen o Ebenezer, tuallan i byrth Jerusalem ; ac mor
wir ag iddo gael bendithion gogoniant y nef ar drosoHon
ffydd i'r anialwch, fe blanoàd gangen o bren y bywyd yn yr
anialwch erchyll, ac fe lawenhâodd miloedd o dan ei gysgod.
Dywedir iddo **weled lesu ar ddeheulaw Duw.'' Y mae
yn rhyfedd i Stephan orfod tewi cyn iddo sôn am bod yr
42 CBISTIONOOAETH AB EI PHEAWF CYNTAF.
lesu a laddwyd eto yn fyw. Yn sẁn yr hoelion y mae
Stephan yn gorfod tewi — yn yr olwg ar y groes y mae y
gelynion am iddo gau ei lygaid ; ond efe a welodd lesu.
Agorwyd y nef ; ond efe yn unig a welodd. Agorwyd y
Môr Coch ; ond Israel yn unig a ddiangodd i'r ochr draw.
Yn nghyntaf^ gwelodd, i'w gadamhau bod yr lesu eto yn
fyw. Blaenir profedigaethau mwyaf bywyd gan rai llai, er
cymhwyso at rai mwy. Mae rhyw Gethsemane o flaen
pob croes, ond y mae Duw yn gosod croesau rhwng dwy
ardd, fel rheol — gardd y gelyn a gardd y boneddwr, gardd
y gwaed a gardd y bywyd, gardd i Judas a gardd i Joseph,
ac y mae Duw yn cryf hau golwg ambell un fel y gwêl yr
ardd olaf o'r cyntaf, heibio i'r groes. Nid oes eisiau i enfys
Duw fod yn y golwg bob dydd yn mhob cwmwl. Mae ef
mor ogoneddus ynddo ei hun, ac yn ein hadgofio am beth
mor ogoneddus, fel y mae ei weled ef yn achlysurol yn
ddigon. Nid oes eisiau i'r nefoedd agor bob dydd ; o her-
wydd pan y gwelir lesu unwaith, y mae yr olwg amo mor
ogoneddus, fel y cofi di ef am dy fywyd ; ond os bydd y
gelynion am dy ddistewi rhag dweyd dim am dano, bydd y
nef yn sicr o agor i gael golwg arno. Yn aily gwelodd
lesu i ddangos bod gwirionedd yn anfarwol. Fe allodd
erlidwyr gloi Pedr am bregethu Crist; ond yr oedd gan
lesu ar ei ddeheulaw allwedd oedd yn ateb i'r clo, fel y mae
Pedr ar yr heol yn y boreu cyn i'r haul ddyfod o'i ystafell.
Fe amcanodd Saul rwymo y gwirionedd ; ond yn lle hyny,
fe gafodd ei rwymo gan y gwirionedd, ac yn rhẁymau y
gwirionedd teimlai ei fod yn rhydd pan yn nghanol cad-
wynau carcharau. dan geryg y mae Stephan; ond y
mae y gwirionedd yn gwneyd Stephan yn fwy rhydd nag
erioed.
ni. CbISTIONOGÁBTH YN GAIiLtJ CODI DYN I FYW YB OCHB
UCHAF I DDEBBYN DYLANWAD ODDnTBTH YSBBYD EI ELYNION A*ü
GWEITHBEDOEDD PECHADUBUS A CHBEULAWN. Gorchcst gyntaf
teymas y fagddu, wedi croeshoelíad Arglwydd y gogoniant,
oedd merthym Stephan ; a*r weddi ryfeddaf nesaf at weddi
CRISTIONOGÁETH AB £X PHRAWF CYNTAF. 43
y croeshoeliad oedd gweddi Stephan dros ei elynion — **Na
ddod y pechod hwn yn eu herbyn." Nis gwaeth yn mha
le y rhoddir yshryd gweddio — fe anadla o dan gawod geryg
yn gystal ag oddiar wely o fân blu, oddiar groesbren yn
gystal ag oddiar orsedd gyfryngol y nefoedd. Ymosodiad
creulawn oedd hwnw a wnaed ar Stephan — deuent yn ei
erbyn fel byddin ddigofus ; safai yntau yn ddigryn yn
ysbryd ei Arglwydd. — "Nid yw y dyn hwn yn peidio a
djTwedyd cabl-eiriau yn erbyn y lle sanctaidd hwn, a'r
gyfraith. Caiiys nyni a'i clywsom ef yn dywedyd, y
distriwiai yr lesü hwn o Nazareth y lle yma, ac y new-
idiai efe y defodau a draddododd Moses i ni." Dyna y
camgyhuddiad yn dyfod gyda nerth. Beth a wna Stephan?
**Ac fel yr oedd yr hoU rai a eisteddant yn y Cynghor
yn dàl sylw amo^ hwy a welent ei wyneb ef fel wyneb
angel." Cafodd fynydd ei weddnewidiad cyn cyfarfod
â dyífryn ei ddarostyngiad, gwisgwyd ef yn nillad gogoniant
cyn y buasai ei elynion yn ei ddiosg o'r tý o glai. Dan-
gosodd Duw beth a fuasai yn y nefoedd cyn teimlo beth
oedd i fod ar y ddaear ; llwytho y llong cyn cychwyn i'r
fordaith ; dangos fod yr enaid yn insured cyn myned i'r
frwydr. Y geljmion wedi methu yn yr ymosodiad, **A
phan glywsant hwy y pethau hyn, hwy a flpromasant yn eu
calonau, ac a ysgymygasant ddanedd amo." Meddianwyd
hwy mor llwyr gan ysbryd erhdigaeth, nes yr oedd y
teimladau cynhyrfus a dialgar oedd yn eu calonau yn
chwareu ar eu hwynebau fel nodwyddau ar ddeial clock,
Beth a wna Stephan ? Ai nid yw y fath arddangosiad
ysbryd bygythiol yn ei ddychrynu ? ai nid y w y dirmyg
yn ei ddigaloni ? — ** Ac efe yn gyflawn o'r Ysbryd Glân, a
edrychodd yn ddyfal tua'r nef ; ac a welodd ogoniant Duw,
a*r lesu yn sefyll ar ddeheulaw Duw." '* Cyflawn oW Ys-
hryd Glán'' — brwydr rhwng dau ysbryd drwy gyrfif.
Gwelodd ogoniant Duw — yn nghanol gwarth dynion,
gwelodd ogoniant Duw. Hoff enw Stephan ar Dduw oedd
" Duw y gogoniant ;" a phan aeth hi yn gyfyng ar Stephan
44 .CRISTIONOGAETH AR EI' PHRAWF CYNTAF.
yn y wisg yr arferai ef ei adnabod, yr ymddangosodd Duw
iddo, "a'r lesu yn sefyll ar ddeheulaw Duw." Yn barçd i
gychwyn. Mae Stephan yn dàl yr ymosodiad» Ond daw
y trydydd ymosodiad — **Yna y gwaeddasant â Uef uchel,
ac a gauasant eu clustiau, ac a ruthrasant yn unfryd amo
A hwy^ a labyddiasant Stephan, ac efe yn galw ar
Dduw, ac yn dywedyd, Arglwydd lesu, derbyn fy ysbryd."
Fe ddaliodd Stephan. Mae yr hanes yn cau gyda dweyd
am y gelynion yn llabyddio, a Stephan yn gweddio. Onid
yw Cristionogaeth wedi dyfod o'r prawf yn ogoneddus ?
*'Efe a hunodd.'' — Dywedír am un o ddyddiau hynotaf
ein rhyfeloedd, i'r haul godi yn y boreu ac agwedd bur
fygythiol amb, a bu miloedd farw cyn tri o'r gloch; ond
pan oedd yr haul yn machlud, yr oedd perffaith dawelwch
— ^yr arfau wedi peidio a'u dinystr, yr awyr wedi chrio
oddiwrth fwg, y bryniau pell yn ymddangos, ac fel pe
buasai pob peth am guddio gwaith y dydd o'r golwg, a
llawer angyles trugaredd yn gwrando ochenaid ambell i
druan clwyfedig. Ehywbeth felly oedd hi yma — yr ym-
drech drosodd, yr arfau wedi distewi, a dim yw glywed
oddieithr bod y gwr ieuanc a ddàhai ddillad y rhai a
labyddiasant Stephan yn rhoddi ambell \ ochenaid o dan
effeithiau y swmbwl a gafodd wrth glywed Stephan yn
gweddio drosto o dan y gawod geryg ; ond y mae yr haul
yn myhed i lawr yn ogoneddus — **Efe a hunodd." Sugn-
wyd ei enaid i'r nefoedd. , >l
CABIAD DUW TN NHREFN 6RAS. 45
:pk.ec3-eti3: i"V-
CARIAD DUW YN NHREFN GRAS.
•♦Yn hyn yr eglurwyd cariad Duw tu ag attomni, oblegid danfon
o Dduw ei unig-anedig Fab i'r byd, fel y byddem fyw trwyddo ef.
Yn hyn y mae cariad ; nid am i ni garu Duw, ond am iddo ef ein cam
ni, ac anfon ei Fab t fod yn iawn dros ein peehodau.'* — 1 Ioan iv. 9-10.
GhELWiB yr hwn a ysgrifenodd y geiriau yma yn ddisgybl
anwyl — anwyldeb sydd yn rhedeg drwy ei holl eiriau.
Gynt pwysai ei ben ar fynwes yr lesu yn y swper, ac mewn
s\^er y ceir ef bob amser. Pwysai ei ben ar fynwes gwîr-
ionedd — ^ffynonell bywyd, santeiddrwydd, a dedwyddwch y
byd. Yn blaenori yr adnodau hyn, ceir tystiolaeth o eiddo
yr Apostol am Dduw — " Duw cariad yw'' Y mae yr
efrydydd ysgrythyrol wedi sylwi ar y gwahaniaeth sydd
rhwng y ddau Destament yn eu tystiolaeth am Dduw. Y
mae y naill fel y llall yn ddatguddiad, ond bod y gráddau
a*r cyfryngau yn wahanol. Mae cyfatebiaeth rhwng swm
y datguddiad, y cyfrwng a ddefnyddir, a'r gwrthddrych sydd
i dderbyn. Saif tystiolaethau yr Hen Destament am Dduw
ar ochr nacâol gwirionedd — yno dywedir beth nad yw Duw ;
ond saif tystiolaethau y Testamerit Newydd ar ochr gad-
amhaol gwirionedd — ^yno dywedir beth yw Duw. Ysbryd
yw Duw, goleuni yw Duw, Duw cariad yw. Ni allai cyf-
ryngau datguddiad meddwl Duw yn yr hen oruchwyliaeth
wneyd mwy na dangos atgasrwydd y natur ddwyfol at
bechod; ond yn y Testament Nexvydd dangosir hoffder
Duw at rinwedd, a'i gariad at ddyn, er ei fod yn bechadur,
drwy ddweyd beth yw Duw. ' Gosodwyd yr ebyrth i wneyd y
cyntaf , ond yr oedd yn rhaid cael y Mab i wneyd y diweddaf .
Codwyd dynion neillduol gan Dduw yn ngwahanol oesau y
ddaear i fyw gwirioneddau neillduol o flaen cymdeithas.
Beth y w ffydd ? Gwneyd arch yn nghanol annghrediniaeth
46 CÂBIAD DITW YN NHBEFN ORAS.
•
y cynddilifiaîd,credu tystiolaeth-Duw am bethau nis'gwelsid
eto, heb un esiampl flaenorol o'r fam fygythiedig wedi ei
chyflawni, nac un tebygobwydd y cyflawnid hi. Os na
ddeaUid ymddiriedaeth Noa yn Nuw fel yr ymddangosai yn
ei fywyd cysonj deallid y cyfryw yn y weithred o godi arch.
Beth yw ffydd? Yr oedd bywyd tad y fíyddloniaid yn
annealladwy i'w gydoeswyr, ond galluogwyd ef i gyflawni
gweithred roddodd syniad cywir am ffydd — cychwynodd
allan yn foreu o Beersheba, cyrhaeddodd Moriah ar y
trydydd dydd, drdngodd ei lechwedd, adeiladodd arno allor,
rhoddodd Isaac ami, a chyflwynodd yn nghyfrif Duw ei
fab yn aberth — dyna beth oedd ffydd. Ni allesid rhoddi
. damodiad mor effeithiol o fíydd mewn geiriau ag a gafwyd
yn y weithred hono. Beth yw ffydd? Etifedd gorsedd
- ' yn dewis anialwch o flaen paradwys, ffon y teithiwr blin
flaen teym-wialen y brenin, a theithiau bhnion ar y ty wod
crasboeth o dan dy wyniad syth a digysgod pelydrau tanbaid
yr haul, o flaen rhodfeydd y palas yn nghysgod llwyni coed
cauadfrig — dyna beth yw fíydd, — **dewis yn hytrach oddef
adfyd gyda phobl Dduw."^ Gallodd y byd gael syniad am
wirioneddau felly drwy gýmeriadau a gweithredoedd neill-
duol ; ond am gariad Duw, ni allesid cyflwyno syniad am
Dduw yn ei gariad ond drwy anfon y Mab i'r byd. Mae
bywyd yr Arglwydd lesu yn crynhoi holl rinweddau
aV^^-|A^ gwasgaredig ynatur ddynol i un pwynt — mae cariad yn
^*^' gyflawnder gras, yn gystal ag yn gyflawnder cyfraith ; ac
yn mywyd a marwolaeth Crist y cafodd gyfrwng i egluro
ei hun. Dangos eraiU wnaeth efe yn mhob man arall, ond
^ dangos ei hun a wnaeth efe yn y Mab ; ac o'r dangosiad
hwnw y bydd ei ddylanwad bythol yn tarddu. Dylanwad
cariad a deimlai loan gryíaf ar ei feddwl. Y mae cryn
wahaniaeth rhwug tystiolaeth Crist am Dduw-a thystiolaeth.
loan am dano. " Ysbryd yw Duw," meddai Crist ; " Duw,
cariad yw," meddai loan. Yr hyn a achlysurodd dystiol-
aeth Crist am Dduw, oedd syniacûiiU eithafol a chyfeiliomus
pobl y deml, a*r addolwyr a gyrchent i fynydd Garizim;
GABIAD DUW YN NHREFN GBAS. 47
ond yr hyn a dynodd allan dystiolaeth loan, oedd y dylan-
wad angerddol a deimlai yn ei galon ; ond er y gwahaniaetb,
nid oes gwrthwynebiad. Cadw y rhyfygus yn ol oddiwrth
Dduw oedd amcan Crist, ond tynu yr ofniis yn nes i Dduw
oedd amcan loan. Lladd y cnawdolrwydd yn yr addolwr
arwynebol wnai y cyntaf, ond lladd amlieuaeth yn yr add-
olwr gwirioneddol oedd amcan y diweddaf. Dangos pa
mor bell y mae Duw oddiwrth y balch y mae Crist, ond
dangos pa mor agos y mae i*r edifeiriol y mae loan.
Duw yn ei natur yn ofnadwy i bechod, ac yn holl-bresenol
fel gwrthddrych addoHad, sydd yn nhystiolaeth Crist ; ond
Duw yn ei Fab, yn cynyg trugaredd ar ei hv i droseddwr,
sydd yn nhystiolaeth loan. Ehaid i'r addolwr feddu y
ddau ; heb y cyntaf, â yn rhyfygus ; heb y diweddaf, â yn
anobeithiol ; a thystiolaeth yn codi allan o feddwl o dan
ddylanwad y ddau yw y geiriau prydferth hyn —
I. Cariad Düw a chariad dyn. — Gesyd yr Apostol allan
ddwy o ffeithiau gogoneddus — Duw yn caru dyn, a dyn yn
caru Duw ; ond dengys bod gwahaniaeth anfeidrol rhyng-
ddynt, er bod yma gysylltiad anwahanol. Priodoledd yw
cariad yn Nuw, ond egwyddor yw cariad mewn dyn. Nis
gallwn feddwl am briodoledd ar wahan i'r gwrthddrych, ond
gallwn wahanu egwyddorion agwrthddrychau. Priodoleddau
ydynt yn natur Duw, ond egwyddorion ydynt yn tneddwl
àyn, Mae Duw yn annghyfhewidiol — Efe yw yr uchaf , a phob
peth yn ddarostyngedig iddo ; mae dyn yn gyfnewidiol, o
herwydd y mae yn derfynol mewn gwybodaeth a gallu.
Dylanwada egwyddorion ar y gwrthddrych èi hun yn gyntaf ,
ond priodoleddau y tualìan iddynt eu hunain. Dangosir
Duw yn y Beibl y tuallan i bob cylch o ddylanwad, ac felly
gweithreda o hono ethun; ond dangosir dyn fel yn gweith-
redu oddiar gymheUion allanol ; ac y mae cariad y Cristion
nchaf ar y ddaear, ac yn yr ystad uchaf o ddadblygiad ac
ysbrydohrwydd, yn gweithredu drwy ddylanwadau dwyfol
"am iddo ef yn gyntaf ein caru ni."
Caru y prydferth y mae dyn, — Nid yw pawb yn caru yr
48 , CABUD DUW TN NHBEFN GBÀS.
un gwrthddrychau, ond y mae pob gwrthddrych a gerir yn
hawddgar i'r hwn sydd yn ei garu. Ceir gafael mewn
rhai pethau y mae pawb yn rhwym o'u caru. Pwy a all
beidio caru y lili wen, dyner, wylaidd ? Bú yn gystadleu-
aeth rhwng goreu celfyddyd y dwyrain a'r Hli imwaith.
Safodd Solomon y brenin, wedi ei wisgo yn ngoreu cel*
fyddyd, yn ymyl y liH ; a dyna a ddywedodd y Beimiad — ' * Ni
wisgwyd Solomon yn ei hoU ogoniant fel im o'r rhai hyn."
Pwy nad yw yn hoffi cerdded drwy rodfeydd yr ardd, î
edrych ar y blodau, ac i fwynhau eu perarogl? Felly
hefyd mewn ystyr foesol— y prydferth yr ydym ni yn ei
garu. Ond y mae cariad Duw yn dra gwahanol — ein carü
ni, yr hagr, yr aflan, y pechadur. Nid y blodau peraroglus,
ond y fieren ; nid y pren afalau, yn plygu o dan ei fírwythau
addfed, ond y ffigysbrèn ddifírwyth, ddiwerth ; nid y grawn-
win, ond y grawn gwylltion ; nid y llyfh, hardd a dianaf, ond
y créithiog gan anwiredd a phechod — ein caru nt,
Caru y rhinweddol aW gwerthfawr mae dyn. — Clodforir
y, boneddwr sydd yn gwasgar ei dda i dlodion y pentref
sydd yn ei ymyl, drws ei balas yn agored i'r angenus,
a'i galon yn dosturiol wrthynt. Ond pwy a fedr garu
boneddwr arall, yr hwn ni wrendy gwyn y weddw na chri
yr amddifad, ni thosturia wrth yr hwn a wylaci am eluseh ?
Sylwer ar ddyn yn anturio i*r dyfnder yn mhen ychydig
wedi y danchwa, i chwilio am ei gyd-ddynion a allai fod
wedi eu gadael yn weddill gan angau \, clodforir ef gan bob
tafod am ei wroldeb — gwroldeb sydd yn taflu gwroldeb y
milwr i'r cysgod. Pwy all beidio a'i garu ? Ond pwy a
fedr garu y dyn agorodd ei lamp nes hyrddio ugeiniau i fyd
arall ? Caru y rhinweddol a fedrwn ni, ond ein caru ni wnaeth
Duw — y ni sydd yn edrych ar drueni y byd yn amlhau heb
ei wrthweithio, na gwneyd un protest yn ei erbyn — ^y ni
fiydd yn cofleidio teimladau llygredig — dybenion gau a
bywyd. ofer — ein caru ni,
Ymddyrchafu yw tuedd cariad dyn — dyfod i lawr yw
mawredd cariad Duw. — Efíáith pechod yw darostwng;
GABIAD DUW TN NHREFN GRAS. 49
canlyniad grâs yw codi. Y mae meddwl o dan ddylanwad
pechod yn ymsuddo, ond y mae meddwl o dan ddylanwad
santeiddrwydd yn ymddyrchafu. Caru rhywbeth yn yr
uchdèr y mae dyn — ^gesyd ei nôd ar yr hyn sydd uchel ;
ceisia gyfoeth — anchwiliadwy olud ; dymuna am y santaidd,
delw y Duw anweledig; gobeithia am gymdeithas uchel,
Abraham, Isaac, a Jacob, ac am gartref ogoneddus — nefoedd
dragywyddol. Wrth garu pechod, fe ddisgyna dyn at ddrws
uffem, heb fyned i fewn ; ond wrth garu santeiddrwydd, fe
esgyna dyn at borth y nef. Teimlai Paul anhawsder i aros
ar y ddaear, gan mor nerthol oedd ei gariad — yr oedd ei
enaid wedi ymlenwi âg ef. Cedwir yr awyren pan yn cael
ei Uanw â nwy , wrth y ddaear gan raffau, y rhai a dorir pan
y bydd yn barod i esgyn. — Yr oedd Paul mor Uawn o
gariad, fel y teimlai awydd cryf i gael datod y rhaffau a'i
dàliai wrth y ddaear. Mafe pob peth yn tyfu, ond marwol-
aeth a'i theymas — ^myned i lawr y mae hon ; ond codi i
orsedd y mae bywyd — gorsedd cariad.
*^JSin caru ni.'' — Dyfod i lawr mae cariad Duw — edrych
i'r dyfnder, dyfnder nas gallai neb ei blymio ond. cariad.
Proffwydo uwchben marwohon y fynwent ddynol ymae
cariad Duw. Gorfoleddu ar fynydd Sion ar ddydd y cym-
mod y mae cariad dyn ; ond gofalu am gadw y dystiolaeth
yn dawel yn yr arch o dan y dmgareddfa a'r gwaed, y mae
cariad Duw. Dringo i fyny lechweddau mynydd y gwedd-
newidiad i gyfarfod â phreswylwyr y nefoedd y mae cariad
dyn ; dnd dringo Uechweddau Calfaria y mae cariad Duw,
i symud oddiar y ffordd rwystrau cadw pechadur ; chwiHo
mae hwn am ddyn yn y carcharau, yn y pydewau, iV godi
a'i osod gyda phendefigion y nef.
" Yn hyny mae cariad.''—k^gíjm.9, mai o'r braidd y
mae cariad y Cristion uchaf yn deüwng o'r enw. **Yn hyn
y mae cariad.** Yr Anfeidrol yn sefydlu ei feddwl ar ei
greadur gwrthnysig, mewn bwriad i V gadw heb ei gosbi.
Y Tragywyddol yn myned i wneyd rhywbeth mewn amser,
fyddai yn ganolbwynt ryfeddodau tragywyddoldeb ei hun.
60 CARIAD DÜW YN NHREFN GRAS.
Yr orsedd ddwyfol yn boddloni i'r thrônau, yr argl'^dd-
iaethau, yr awdurdodau, a*r tywysogaethau, i droi eu golwg at
orsedd sylfaenwyd ar farwolaeth rhwng lladron ar fynydd
dinôd ar y ddaear. Y trigfanau gogoneddusaf yn y nef i gael
eu gwneyd yn balasau i blant y tomenau, a thlodion y
cwymp i gael eu gwneyd yn gyfoethogion grâs.
** Yn hyn y mae cariad," — ^Ddaear, paid a sôn am dy
gariad — canmol gariad yr Hwn a anwyd yn Mhethlehem,
chwysodd waed, ddyoddefodd hoelion, anturiodd i'r tywyll-
wch bamol ar Galfari. Dyn yn caru Duw — pa ryfedd?
Efe sydd yn cael ei gyfiawnhau; ond yn nghyfiawnder
pwy? Efe sydd yn derbyn y maddeuant; ond pwy a'i
prynodd â*i waed ? Bywyd i ddyn ; ond pwy a fu farw ?
** Yn hyn y mae cariad" ymgynhyrfodd erioed yn y fynwes
dragywyddol, lifodd allan yn dosturi ac ymgeledd i fyd
euog, ag sydd yn dàl baner heddwch o flaen y byd yn
mhob oes.
Cariâd fel yr eglurwyd ep yn anfoniad Crist. — ''^Ddan-
fon Dduw ei unig-anedig Fah iW hyd^ fel y hyddem fyw
drwyddo Ef^ — ^Y mae gosodiad yr Apostol yn ddeublyg,
sef fod cariad Duw wedi anfon y Mab i fod yn la^^Ti dros
ein pechodau, a'i fod yntau yn ei ddyfodiad a'i ofiÊrymiad
ei Hun fel lawn yn egluro y cariad hwnw. Mae tystiol-
aeth y Gwirionedd am amcan cnawdoliad yr Arglwydd
lesu yn bendant, eglur, ac ansyfladwy. Danfon i fod yn
lawn. Y mae y syniad o lawn y tuallan i ni, yn uwch na
ni. Y mae yr lachawdwriaeth yn ei holl ddarpariadau yn
symudiad y tuallan i ddyn. Y teimlad cyntaf a gynygia ei
hun i'r pechadur yw euogrwydd — ^ymwybyddiaeth o haedd-
iant cosbedigaeth; ac o'r ymwybyddiaeth hyn y cyfyd ofn.
Nis gellir ymryddhau o'r ofn nes colli yr euogrwydd, ac nî
chollir yr euogrwydd nes y gwahenir dyn oddiwrth bechod,
a chodi o*r gydwybod bob olion o'i fodolaeth. Pa fodd y
gwneir hyny ? — ^Drwy lawn. **Yr Hwn a osododd Duw yn
lawn." Y mae dwyfol ysbrydoliaeth am argraffu ar feddwl
dyn yn annileadwy berthynas dragywyddol yr idéa o lawn
CABIÁD DUW YN NHBEFN GRAS. 51
a Grâs Duw. Dyma y gosodiad rhyfeddaf, cyntaf, cyn
gosod y cymylau uwchben, cyn gosod tylathau ei ystafell-
oedd yn y dyfroedd, cyn gosod cylch ar wyneb y dyfnder,
cyn gosod i ddyn ei derfynau fel nad êl drostynt. Dywedai
Paul iddo ef gael ei osod yn bregethwr, ac i **air y
cymmod" gael ei osod ynddo. Fe osodwyd cymorth tru-
einiaid ar un cadam, ond fe osodwyd yr un caàam hwnw
i ddwyn eu cymorth cyn eu bod yn drueiniaid. O'r fan
yna y cydia ystyr ygeiriau — *^EiddanJon ifodyn lawn,'*
Ní allasai lesu Grrist fod yn lawn yn y nefoedd, heb ddyfod
i Galfaria ; ni fiiasai yn dyfod i Galfaria oni bai ei fod yn
lawn ; ac fe'i danfonwyd ef. Ni allesid ei ddanfon, oni
bai ei fod wedi ei osod. Yr oedd y gosodiad tragywyddol
yn hanfodol i'r ymgnawdohad, a'r ymgnawdoHad yn han-
fodol i Grist fel lawn. Danfon, Mae swn awdurdod yn
y gair, ond defuyddir gair arall — '^dyfody' yn dangos
ufudd-dod ; ac yr oedd yr ufudd-dod yn gymaint a'r
awdurdod. Nid dyfod i'r byd i gynyg, lawn a wnaeth, ac
nid dyfod ì*r byd i wneuthur lawn, ond i roddi lawn — ifod
yn lawn — yr lawn osodwyd er tragywyddoldeb ; ac yn ol
y gosodiad, cyflwynodd ei hun yn aberth i gyfiawnder.
Mae neillduolrwydd yn y danfoniad hwn, — Nodweddir
bywyd dyn gan un elfen neillduol. Saif loan Fedyddiwr
yn y golwg ar gyfrif mai efe oedd y mwyaf o'r hoU broflf-
wydi ; Dafydd ar gyfrif mai efe oedd y penaf o'r holl fren-
hinoedd; ond nid proffwydo na theymasu a nodwedda
fywyd Crist — dyfod yma i fod yn lawn. Yr oedd rhywbeth
mewn bod yn lawn oedd mewn cysylltiad anwahanol â'r
ddaear, nas gallesid ei roddi ond yma. Gallasai Grist
ysgwyd eî deym-wialen nes y dychrynai ei elynion, heb
symud oddiar ei orsedd ; ond yr oedd yn rhaid dyfod i'r
ddaear i fod yn lawn, fel y gallai wneyd cyfeiUion. Llefar-
odd Crist eiriau yn ei sefyllfa ddarostyngol, na allasai eu
llefam gyda y fath ddyîanwad oddiar ei orsedd ; rhoddai
ei sefyllfa nerth ac ystyr ynddynt. Fe lanwodd iaith â'r
syniadau tyneráf — ^gwin newydd mewn llestri gweigion ;
52 CABIAB DIJW YN NHBEFN GBAS.
• planodd âodau gwirioneddau ysbrydol yn nghanol damcan-
iaetbau gwylltion meddwl dyn, gosododd i lawr sylfaen
cyfundrefn o wirioneddau sydd i ddyfnbau yn eu beffeitbiau,
ac i ledu yn eu dylanwad, am oesau y ddaear. Ond nid i
hyny y danfonwyd ef. ^
Féi danfonwyd efi ddyoddef, — Yr oedd hyny yn syniad
dyeithr i'r byd. Dyfod yma i fwynhau mae dyn. Tynodd
dyn gynllun o'i fywyd, ond ni feddyhodd am osod dyoddef
ynddo. Trefiiodd i gyfarfod â gofynion pawb ond y meddyg.
Y mae y meddwl dynol ar ei eithaf yn ceisio codi bywyd
allan o ganol elfenau dyoddefaint — dyfod yma i fyw mae
dynion, ond dyfod yma i farw mewn dyoddefaint wnaetb
Crist. Yr oedd gormod o elfenau bywyd yn yr Arglwydd
lesu i allu marw nes dyfod i ganol elfenau marwolaeth ar
í 4 -• - y ddaear. Gorsedd bywyd yw gorsiedd Duw, ac yr oedd yn
rhaid i'r lesu symud oddiarni mewn trefn i allu marw.
Bywyd sydd yn y nefoedd. Bydd yr anallu sydd yn y
Cristion ar y ddaear i fyw, wedi troi yn ỳ sant yn y nef yn
anallu i farw — '' Ä^is gallant farw inwy^ Er i Grist
ddyfod i'r ddaear i farw, ni allasai farw yn mhob man ar
y ddaear. Ehodiodd drwy ganol cleddyfau ei elynion yn
anfarwol, a dywedai "Ni ddaeth fy awr i eto.*' Yr oedd
man ei farwoiaeth, fel man ei enedigaeth, yn nghynllun ei
ddarostyngiad. Ond fe'i anfonwyd ef i wneyd peth mwy
na marw — rhoddi lawn. Nid oedd dim yn mhigau y goron
ddrain, oni bai ei bod ar ben " Yr Hwn a osododd Duw yu
Jawn." Yr oedŵ mwy na chondemniad Pilat yn nghynwys
y cwpan a yfwyd, ac yr oedd mwy na cholli ar fywyd yn y
farwolaeth — yr oedd yno gyflwyno by wyd.
Yn hyn yr eglurwyd Cariad Duw. — ^Nid cynyrohwyd,
ond eglurwyd. — Cynyrch cariad, gweithred cariad, rhodd
cariad. Nid lawn yn cynyrchu cariad, ond lawn yn egluro
cariad — am fod Duw wedi caru y bu yr lesu farw; a Jhrwy
&rwolaeth Crist y gwelir cariad Duw. Marwolaeth Crist
yn unig a allasai fod yn gyfrwng digon mawr i egluro cariad
Duw ; ac yn y fan yr eglurwyd ei gariad, yr eglurwyd ei
GABIAD DUW YN NHREFN ORAS. 58
gyfiawnder hefyd. Yn ngliosbedigaetli dyu yr oedd yr euog
yn marw gyda bod y fflam yn cyneu ; ond pan aetb Mab
Duw o dan gosbedigaeth ein hanwiredd, fe gafodd cyíiawn-
der Duw fan i roddi golwg gyflawn ar ei hawliau, a'u gofyn
ieithaf pob pwynt ; fe barhaodd yr aberth hwn i losgi nes
diffoddodd y fflam. Fe gafodd Duw fwy o gyfle i egluro
ei gyfiawnder yn aberth ei Fab nag a gafodd erioed, ac nag
a gaiff byth ; ond cariad oedd fwyaf yn y golwg yno.
Egluro ei gariad oedd yr amcan. Cafodd Duw le i ddangos
helaethrwydd ei gariad yn Nghrist. Nis gall amgylch-
iadau ddangos dyn yn gyflawn bob amser. Mae y boneddwr
ýtí byw yn ei balas gorwych ; rhodio yn ei barciau eang,
iachus, a thawel ; gyra yn ei gerbyd ysblenydd, yn cael ei
dynu gan feirch porthianus ; plyga pawb iddo a'i gwêl. ŴLk.«i
Ond y mae gan y boneddwr ry wbeth na all amgylcliiadau
ei fywyd ef ei egluro. Eistedda yn ffenestr ei balas un ^" —
diwrnod ; sylwa ar gardotyn yn neshâu at y t}' gan giynu.
Pan y gwêl ef, cynhyrfa ei galon ; a chyn fod y cardotyn
wedi dweyd haner ei storyy y mae y boneddwr wedi rhoi.
Meddai y truan ar allu mwy dylanwadol na'i eiriau — rhyw-
beth a wyddai y ffordd i galon y bojaeddwr ; ac yn nhlodi
y cardotyn y cafodd ei galon gyfrwng i ddangos beth oedd
ynddi. Y mae mawredd yn perthyn i Dduw ; ymddang-
osodd yn ei ogoniant ar ben Sinai. Yr oedd yn gwisgo
goleuni fel dilledyn, taenai y nefoedd fel llen, llewyrchai ei
fellt o'i amgylcH — Jehof a yn ei balas oedd yno ; rhodiai ar
adenydd y gwynt, clywid swn ei gerddediad ef yn y storom.
Mjnied allan yn ei gerbyd — cerbydau Duw ydynt filoedd o
angelicm. Ymgrymai y thrônau a'r tywysogaèthau iddo ;
ond yr- oedd yno rywbeth na ellid ei ddangos yn ngoleuni
mellt, na ellid ei ddatgan mewn sain udgom, ac nad ellid
ei ysgrifenu ar lechau. Ond pan gwelodd bechadur ar ei
liniaiu cafodd y peth hwnw gyfle i ddyfod i'r golwg, "a
thi a faddeuaist anwiredd fy mhechod." Maddeuant mewn
lawn yw yr esboniad cyflawnaf ar ogoniant y galon ddwyfol.
Weithiau pan fydd y Frenhines yn mynedi agor y Senedd
64 CARIAD DUW YN NHREFN ORAS.
ei hun, bydd gorymdaith yn myned y diwmod hwnw drwy
heolydd y ddinas. Bydd holl rwysg y llys, holl anrhydedd
yr orsedd, a hoU fawredd y deymas, yn dyfod i'r golwg y
dydd hwnw. Bydd miloedd o edrychwyr yn oclìrau yr
heolydd, amgylchynir hi gan guards ; ond yn nghanol y
cyfan, dacw fradwr yn cynyg at fywyd y Frenhines.
DaHwyd ef, rhwymwyd ef, carcharwyd ef. Ond ar ddydd
condemniad yr adyn i gosbedigaeth, cyhoeddodd drugaredd
îd^o ; dyna ei chalon hi, Gwelwyd lesu Grist yn nghanol
gorymdaith, gwaeddai y dorf — **Hosanah i Fab Dafydd;"
ond yr oedd rhywbeth yn nghalon y Gwaredwr, na allasai
peth felly ei dynu allan. Ond y mae yna rywrai yn cyn-
llwyn am ei fŷwyd — ^mae ei fradwr wedi ei enwi, ei gamgy-
huddwyr wedi eu cyflogi, ond fe gafodd gyfle yn y fan hono
i ddangos ei galon — " Dad maddeu iddynt."
Pwy a allfesury cariad hwnfel yr eglurwyd eff Mae
mesur y cariad yn rhoi mesur ar werth yr hyn a gerir.
Mesurir gwerth yr aur wrth yr ymdrech a wneir i gael
gafael amo ; gwerth rhyddid wrth yr ymdrech a wneir i*w
brynu. Mae cariad mewn lawn wedi prynu un peth, a
dim ond un — enaid; ac y mae y gwerth dalwyd yn gwrth-
dystio yn erbyn colli enaid, ond iddo gredu yn Nuw.
A
DIBMYGU DUW. 55
i^S/Ea-ETH "^r-
DIRMYGU DUW.
"Paham y dirmyga yr annnwiol Ddnw? Dywedodd yn ei gilon,
Nid ymofynl." — Salm x, 13.
Un ofyniadau anatebadwy y Beibl yw y geiriau liyn, wedi
codi állan o feddwl yn cael ei siglo gan ddirgelwcli Uywodr-
aeth Duw yn ei pherthynas â*r annuwiol. Mae llawer o
ofyniadau yn y Beibl, wedi eu rhoddi oddiar gjrwraingarwch,
i chwilio i fewn i'r rheswm am weithredoedd Duw. Rhodd-
wyd gofyniadau eraiÜ oddiar ddybenion twyllodrus, i geisio
rhwydp rhai yn eu hymadroddion ; ac y mae gofyniadau
wedi eu rhoddi i ddihuno meddwl yn mherthynas i gwest-
iynau mawrion ein bodolaeth.— **Pa fodd y diangwn ni 09
esgeuluswn iachawdwriaeth." **Canys os o'r braidd y mae
y cyfiawn yn gadwedig, pa le yr ymddengys yr aunuwiol
a'r pechadur?" Ond gofynwyd y cwestiwn hwn yn
nghanol prudd-der ysbryd; a dengys mwy o syndod y
meddwl at y ffaith, nag o awydd gwybod y paham am dani.
Er mwyn gweled nerth y cwestiwn hwn, cymmerwn olwg
ar y dirmygwr, y dirmyg, a'r Dirmygiedig. Yr annuwiol,
yn dirmygu, a dîrmygu Duw.
Yr annnwioL — Cyfarfyddwn â'r enw hwn yn aml yn y
datguddiad dwyfol, a gofyga wahanol wrthddrychau, y rhai
a eUir benderfynu oddiwrth y cysylltiadau neiUdúol y saif
y gair ynddynt. Nid yw yn cynwys, o angenrheidrwydd,
fod y cyfryw yn wadwyr cyhoeddus o fodolaeth Duw ; neu,
08 yn cyfeddef y ffaith o fodolaeth Duw, yn wadwyr o'i
hawliau, ac o'u rhwymedigaeth foesol iddo; eithr gall
ofygu y cyfryw jdynt, er yn cyfaddef y ddwy ffaith uchod,
yn wrthwynébwyr Duw mewn meddwl a gweithred. Mae
anffyddiaeth ymarferol yn eangach nag anflfyddiaeth eg-
66 DIBHTaU DUW.
wyddorol. Mae y rhai a anufuddhant i liawliau y gwir-
ionedd, y rhydd eu barn gydsyniad iddo, yn amlach na*r
rhai a wadant ŷ gwirionedd a'i hawliau ; ac wrth y gair
"annuwiol" y golygir fynychaf y cyntaf. Mae gwáhaniaeth
eto rhwng • crediniaeth ddwfn yn y gwirionedd a rhoddi
cydsyniad oeraidd ffurfiol iddo. Hyn sydd yn cyfrif am
lawer o bethau a ymddangosant i ni yn annghyson; -ao
ofnwn fod miloedd o wrandawyr yr efengyl, tra yn rhoddi
cydsyniad oeraidd i'r gwirionedd, eto yn amddifad o gredin-
iaeth yn y gwirionedd. Gall dyn fwynhau tystiolaeth
allanol gwirionedd, ac eto beidio derbyn y gwirionedd fel
hanfod ei fywyd, fel ffurf ei gymeriad moesol, a rheol ddi-
wymi ei weithredo^dd at bawb. Gofyned y dyn yna iddo
ei hun beth sydd yn cyfrif am ei annghrediniaeth — ei fod
yn annuwiol. Amgylchynir ef gan brofion sydd wedi
argyhoeddi meddyHau galluocach. Mae "y cythreuliaid
yn credu ac yn crynu." Mae ef yn annuwiol pan y mae
profion yn codi allan o uffem — mae y fflam yn glasu, y tân
yn poethu, á*r dyoddefaint yn dyfnhau. Gwrthwyneba y
dylanwadau cryfaf , a santeiddiaf ; yn annuwiol pan y mae
yn cael ei guddio yn nghanol cwmwl o dystiolaethau an-
farwol; elfenau dyoddefaint tragywyddol yn ei gymeriad
pwdr ac ŵnnuwiol, ac y mae gofyniad ein testyn yn codi
allan mewn unol lef gan ufferaohon, daearolion, a nefolion,
— "Paham y dirmyga yr annuwiol Dduw?"
Dirmyg» — Nid yw y natur ddynol yn fwy byw i ddim
nag i ddirmyg ; a pha uchaf y cyfyd y natur i fyny mewn
santeiddrwydd, uchaf oll y cyfyd hi hefyd mewn ysbrydol-
rwydd, ac i'r graddaü hyny y bydd pob peth croes i barch
ac anrhydedd yn ffiaidd ganddi. Mae dirmyg yn codi
allan o nodwedd y dirmygwr neu y dirmygiedig, neu o
gyfuniad o elfenau tebyg yn y ddau. Nid perthyn i sefyllfa
bywyd y mae. Mae miloedd yn dlawd, ond ni feiddiai neb
eu djrmygu; mae miloedd yn gyfoethog, ond ni feddyliai
neb eu parchu. Mae rhywbeth yn y gair *'âirmjg" sydd
yn anhawdd agoshau ato i ga^l syniad oyflawn am dano.
DIRMT6U DXm. 67
Gwrthwyneb i barcli yw dirmyg; ac fel y mae parcli yn
dylanwadu ar feddwl i'w loni, felly y mae dirmyg yn dy-
lanwadu ar feddwl i'w bmddliau. Ehaid mesur y ddau
eto wrth y personau y daw y pethau hyn i gyffyrddiad â
hwy. Mae ein parch i ddyn yn codi yn gyfatebol i'r rhin-
weddau fyddo yn y dyn ei hunan. Mae dirmyg yn disgyn
i'r graddau o lygredigaeth fyddo yn ewyllys y 'dirmygwr,
neu yn nghymeriad y dirmygiedig. Dyma yr ymosodiad
cryfaf ar ein teimladau. Mae y balch yn herio pawb i bob
peth — ^mae iaith ei enau ac ansawdd ei ysbryd am anwy-
byddu pawb eraill, a theimlwch yn ei ymyl eich bod chwi
yn Uawer llai nag y dylech fod, neu ei fod ef yn ymddangos
yn fwy nag yw mewn gwirionedd. Maeyr hunanol yn byw
ar gibau gwlad y moch, yn yfed gwynt y nefoedd fel yr
asen wyllt, yn paentio pren pwdr yn y IHwiau mwyaf
prydferth, ac nid yw yn gweled copa yr anrhydeddus yn
rhy dda o bahnant o dan ei droed ef. Nid yw yn teimlo
dros anrhydedd neb os gall ef enill gradd o glôd ; a'i ddi-
wedd fydd cael ei droi i ryw fath o fynyddoedd i bori gwellt,
nes y delo i adnabod ei hun. Y mae yr athrodwr yn
treulio ei fywyd y tu cefn i gymdeithas, yn cuddio ei arfog-
aeth o dan wisg o sidan, yn cynyg mêl, ond yn rhoddi
gwenwyn ; dywed y gwaethaf am bawb, ac o bawb efe yw
y gwaethaf ei hun; ac ymhyfryda yn ngwaedu calon —
ffynonell bywyd. Mae y gwêniaethiwr yn tori beddau,
ond yn eu cuddio â blodau ; yn sychu gwyneb dyn â chadach
sídan, ond yn gofalu rhoddi chloroform ynddi i wneyd iddo
gysgu, ac yna ysbeiUa ef o'i drysorau. Mae mwy o chwer-
thin ar ei wyneb nag yn ei galon, ac yn trywanu wrth
gusanu ; ond y mae dirmyg yn gyfoniad o'r cyfan. Mewn
dirmyg y mae ffolineb creulawn y balch, diystyrwch yr
hunanol, brâd yr athrodwr, a thwyll y gwêniaethus — ^yn
unedig, i geisio cuddio yr anrhydeddus mewn bratiau, a'r
daionus mewn gwaradwydd. Dirmyg — cljrwir ef heb iddo
lefe.ru, teimlir ef fwyaf mewn distawrwydd, gweür ef yn y
nos, rhyfela heb sẁnio yr udgom, melltena allan o lygaid
58 DIRBfTGU DUW.
ei berchen i galon ei elyn fel brathiad cleddyf, a chwery ar'
y wyneb fel nodwyddau ar ddeial clock, i ddangos y teim-
ladau satanaidd a lifant allan yn ffrydiau'o lava gwenwynig
drwy bob rhêdle gânt. Gwawdia y prydferth, hyd yn nôd
yn y Hh, peroriaeth hyd yn nôd yn jrr eos, haeHoni hyd yn
nôd yn yr haul, cyflawnder hyd yn nôd yn y môr, newydd-
deb hyd yn nôd yn y gwanwyn, gogoniant hyd yn nôd yn
y nefoedd, cydwybod hyd yn nôd yn y merthyr, tynerwch
hyd yn nôd yn y fam, a chariad hyd yn nôd yn Nuw ei
hunan ; ond bydd yn anmhosibl i'w saethau fyned yn îs
na'i fwa, ei gawodydd ddisgyn yn îs na'i gttinwl; ac fel y
gas, nis gall fyned jû. îs na'r gasomefer, Cynyg am yr
uchder y mae, ac yma y mae wedi myned at yr uchder
mwyaf. Am y mwyaf y cynygia. Saetha at yr eryr, er
nas gall gario y ddryw ; saetha y Uew, yr hwn y byddai
ysgydwad ei fwng yn farwolaeth iddo ; a theifl ei dryferau
at y lefiathan. Dirmyg! — onid oes sawyr ei wlad ar ei
wisg, ac ôl ei gartref ar ei dafod-leferydd? Ond dyma
glimax ei waith — dirmygu Duw, Mae y cwestiwn yn dyfod
gyda nerth — "Paham y dirmyga yr annuwiol Dduw?"
Dirmygu Duw, — Dyhd mesur holl weithredoedd dyn,
nid wrth yr amgylchiadau yn y rhai y cyflawnir y cyfryw,
ond wrth y gwirionedd y byddo dyn yn ei dori neu yn ei
gadw — ^wrth y daioni y byddo dyn yn ei ddiyst^rru, neu yn
ei gydnabod ; wrth yr awdurdod y byddo dyn yn ufuddliau
iddo, neu yn pechu yn ei erbyn ; ac wrth yr egwyddor
fyddo yn ysgogi y cyfryw i weithredu, a'r amcanion fyddo
yn y golwg, Gall y rheol hon i famu fod yn fantais, neu
yn anfantais ; ond ymddengys fod y fantais yn fwy. Mae
rhywbeth mwy mewn gwŵithred na'r hyn a welir â Uygad,
rhywbeth mwy mewn iaith- na'r hyn a glywir â*r glust.
Mae ein gweithredoedd ni fel y golo&i hono oedd rhwng
Israel a'r Aiphtiaid. Ffurf y weithred sydd yn arweddu
at y dynol, ond egwyddor y weithred sydd yn arweddu at
y dwyfol, a*r egwyddor sydd yn rhoddi y fPurf, fel y mae
bywyd y pren yn rhoddi flfurf iddo. Ebedmelech a gododd
DIBMTGU DUW. 59
y proffwyd Jeremiah o'r daeardỳ. Gwelai pawb y bratiau
a daflodd i'r proffwyd i roddi o dan ei geseiliau, a'r rhaffau
a gododd y proffwyd i fyny ; ond yr oedd yno egwyddor
wedi bod yn mesur y dyfnder cyn cael gafael ar y rbaffau.
Dwy hatling daflodd y weddw dlawd i'r drysorfa — dyna
ffurf allanol yr egwyddor, ac yn y ffurf yna y gwelodd y
'byd hi gyntaf ; ond yr oedd yr egwyddor wedi cyfríf a
neülduo yr hathngau ar gounter y relieving officèr; gwelodd
Duw hi y pryd hwnw. Yn nghyflawnder yr amser y
gwelodd y byd athrawiaeth yr ymgnawdoHad ; ond yr oedd
yr Hwn a ymgnawdolodd yn Uawenychu yn nghyfaneddle
ei ddaear ef er tragywyddoldeb ; ac yn yr ystyr hyn, yn Oen
wedi ei ladd er cyn seihad y byd — ^wedi ei ragordeinio cyn
yr oesoedd i'n gwybodaeth ní. Ymddengys bod trefiiiant
Duw i osod ein cyfrifoldeb i orphwys ar ein hegwyddorion
a'n hamcanion, yn hytrach nag ar weithredoedd, 301
dynerwch eiddo Duw. Pechadurusrwydd y galon ddynol
— llygredigaeth cymeriad troseddwr — sydd jm cyfrif am
bod hyn yn anfantais i ddyn yn ei gyfrifoldeb.
Dirmygu Duw. — Beth all fod yn gynwysedig yn y ddau
air tragywyddol bwysig — dirmygu Duw f Mesurer y
geiriau wrth allu Duw. Dirmygu y gallu mwyaf. Mae y
byd yn addoh gallu yn mhob ystyr. Mae tenúau godidog
wedi eu hadeüadu yn gofgolo&iau ryw fath allu ; mae
y pren ni phydra wedi ei oreuro, a'r marwor caled wedi ei
naddu, i gofio gallu. Ond dyma y gallu mwyaf — Hwn
grëodd y cjŵ^n â gair ei enau. — A fedri di ddirmygu hwn ?
Dyma y daioni mwyaf — ffynonell y cyfan. — A fedri di ddir-
mygu hwn? Dyma yr awdurdod uchaf — deddf-roddwr
gwreiddiol yr hoU fydysawd. — A fedri di ddirmygu hwn?
Cydmarer y dirmygwr a'r dirmygiedig — ^yr annuwiol a
Duw. Yr annuwiol sydd yn orchuddiedig â gwaradwydd
ei bechod, yn frycheuyn du yn llywodraeth Duw, yn wrth-
ddrych cydymdeimlad y cyfanfyd ar gyfiáf ei drueni a'i ffohneb
— yn dirmygu Duw, y Duw sydd yn rhwymo godreu
cymylau ei ddigofaint, sydd yn cylymu y ddaear rhag agor
60 DiBifTGü Dtnr.
i lyncu yr annuwiol — dirmygu Duw ! Yr annuwiol sydd
yn nesu at fwrdd buliwyd gan drugaredd bob boreu, yn
llechu dan edyn áddewidion tynerwcb Duw, yn dirmygu
Duw — y Duw sydd yn Anfeidrol mewn urddas, annbeiífynol
mewn doetbineb, ac yn Uawn grâs a tbrugaredd. Ger
bron Duw mae y cberubiaid a'u cbwecb aden. yn cuddio eu
bwynebau pan yn agosbau i'w wyddfod ; mae yr angebon
yn dân fflamllyd oddi ger bron wyneb Duw, fel pe <ìyfF-
yrddai blaen eu bedyn â'r mynydd, y mygai yn y fan.
Dirmygu I>\rff,—Paham f Cwestiwn gorsedd ydyw. Mae
y nefoedd yn addoH, uflfem yn crynu, a dyn yn dirmygu.
Gofynir, pabam? "Pan ddisgynais," meddai Duw, **i
roddi gorcbymyn i ti beidio cymeryd fy enw yn ofer, mi
roddais y pabam i, ti. Yr wyf finau yn disgwyl y pabam
genyt titbau." Ar dy dafod mae lbv. — Pabam? Dylai
fod amo weddi. Yn dy galon mae mellditb. — Pabam ?
Dylai fod ynddi râs. Yn dy fywyd mae anufudd-dod. —
Pabam ? Mae y gair yma yn dàl ei afaelyn y gwrtbddrycbau
— Dirmygu Duw. Ymddengys bod Dafydd yn amcanu
gosod y cwestiwn wrtb orsedd Duw, ac yn gofyn pabam y
goddefai efe i'r annuwiol ei ddirmygu ; ac yn y Sabn bon,
y mae yn enwi amryw dduUiau drwy y rbai y dirmygai yr
annuwiol Dduw.
I, AmCANAI YR ANNUWIOIi DDANGOS NAD OEDD DUW YN
QWAHANiAETHu RHWNG DBWG A DA. — Y mac amryw wirion-
eddau nad amcanwyd yr Ysgrytbyrau i'w profi, am y
rbeswm y cynwysant y prawf ynddynt eu bunain ; ac yn
eu plitb, y mae y gwabaniaetb sydd yn banfodol rbwng
drwg a da. Cyfyd y gwabaniaetb o'u natur, a bydd y
gwabaniaetb bwn yn aros yn dragywydd, o berwydd nis
gellir newid natur petbau. Y mae rbinwedd a pbecbod yn
fiéitbiau nas geUir eu gwadu. Mae pob ymchwiliad gwerth
sylw yn cychwyn yn y fan hon. Hefyd, y mae syniad yn
meddwl dyn yn annibynol ar ddatguddiad dwyfol am y
ddwy flaith-— cymeradwyir y naill, a chondemnir y Uall.
Cydnabyddìr bod rhinwedd yn hanfod cymdeithas, ao yn
DIBMT6U DUW. 61
f^^onell dedwyddwch, tra y cydnabyddir i'r gwrthwyneb
am bechod. Nid yw y dybiaeth mai diflyg yw pechod yn
cyfarfod y cwestiwn yn deg. Absenoldeb goleuni yw
tywyllwch, absenoldeb nerth yw gwendid, absenoldeb clyw
yw byddardod, difíÿg y gallu i weled yw dalHneb; ond
cofier mai amodau pethau yw y rhai hyn a berthjTi yn
gyfEredinol mewn natur, yn annibynol ar bersonohaeth a
chyfrifoldeb — ^nacâd o fendithion gwerthfawr ydynt. Ni
bydd y dall yn gyfrifol am beidio a mwynhau prydferthwch
lliwiau. Ond, tybed mai peth felly yw pechod ? Ai nacâd
ydyw yn unig? onid oes yma egwyddorion llygredig yn
cael eu corffoh, teimladau isel yn cael eu gweithio allan,
àmcanion drwg yn cael eu cyrhaedd, a'r cyfan yn droseddau
ar wirionedd Duw — ÿn wadiad pendant ar hawhau Duw, a
chymeriad moesol yn cael ei ddinystrio? Ai diffyg yn
unig o ddiniweidrwydd y w llofruddiaeth ? ai diffyg yn unig
onestrwydd yw lladrad? Mae gan bechod ei ffurf, ei
amcanion, a charia ei gondenmiad gydag ef. Onid yw
rhinwedd yn hanfod bywyd cymdeithas, ac yn fywyd pob
hanfod ? Pa beth fyddai y byd hwn pe na byddai ynddo
rhinwedd ? Byddai yr un mor rhesymol gofyn beth fyddai
y gyfundrefn hon heb haul. Beth fyddai y corff dynol heb
galon. Ehinwedd- yw y santeiddrwydd sydd yn nghalon
pechadur crediniol, yn tyfu o râs Duw ; yr ufudd-dod sydd
yn mywyd y credadyn yn gogoneddu Duw, yr haeUoni sydd
yn llenwi cwpbwrdd y weddw âg ymborth, yn dilladu yr
amddifad. Hwn sydd yn Ueddfu trueni y ddaear, yn cloi
i fyny ffynonau gofidiau dynoUaeth yn brawf ar loyalty
dynion ac angeUon i'r orsedd wen. GaUodd hwn rhoi y
goreu i Dduw, a chadw y gwaethaf iddo ei hun, yn mherson
Abel ; cadw sulphur anwiredd tỳ Jeroboam i ffwrdd o
galon Abiah; rhodio drwy ganol colynau gwiberod profed-
igaethau yr Aipht heb gael ei rhwygo, yn mherson Joseph ;
yn ddigon cryf, yn mhersonau pedwar gwron Babilon, î
wrthod bwyd y brenin, gan ddewis byw ar ffa a dwfr, á
goModd am fod eu golwg yn decach yn y diwedd. Tybed
62 DIBMYaU DUW.
nad yw dau beth mor wahanol o dan sylw Duw? Ai yr
iin fiynud iddo ef yw pechod a rhinwedd? Bÿddai yn
ddirmyg ar lywodraeth wíadol i ystyried bod y cyfryw yn
edrych ar wrthryfelwr fel ar ddeiUad ufudd, Byddai yn
ddirmyg ar ddyn ei hunan felly. Mae pechod dynohaeth
yn myned yn uniongyrehol yn erbyn natur Duw. — Mae
bamau yr Anfeidrol yn dystiolaeth i'r sylw hwn. Dad-
wneyd gwaith pechod mae grâs ; symud oHon effeitliiau
drygioni mae rhinwedd. Mae y Ueiaf yn sylw Duw. Dy-
wedir y gall y cerddor wahaniaethu pan y clyw discord yn
Ueisiau miloedd ; tybed nad aU Duw ddetectío pechod yr
annuwiol ? Pe cuddit ef fel Achan yn nghanol y babeU,
cloddid ef oddiyno. Y mae yn ddirmyg ar Dduw i ddweyd
nad yw Ef yn talu sylw iddo. Paham, ynte, Dduw, y
caiff yr anuuwiol dy ddirmygu ? Os wyt ti am gael esbon-
iad, mae ef yn ei galon Ef. Mae trugaredd yr Anfeidrol yn
bluntìo piceUau y dirmyg, yn arafu olwynion y barnau, yn
cadw y cleddýf yn y wain — Paham y dirmygu di Dduw?
II. DlRMYOA YR ANNÜWIOL DdüW DRWY WADU NEU GAM-
ESBONio Ei LYWODRAETH. — Wrth sylwi ar y greadigaeth o'n
cwmpas, y mae yn anhawdd i'r meddwl sefyU yn ddiysgog
yn nghanol y fath gynhyrfiadau heb gael ei gyffroi i ofyn
cwestiynau. Mae yma lawer o bethau sydd yn ymddangos
yn ddirgelwch i ni, ac hyd yn nôd yn annghyson ; a Ue na
byddo cydymdeimlad â'r mawreddog, a gostyngeiddrwydd
i gydnabod Uywodraeth Duw, cyfyd y meddwl i Tyny i wadu
neu gamesbonio Uywodraeth y Duw mawr. Ymddengys
yn eglur nad yw y ddaear hon y peth y bwriadwyd hi,
bod Uywodraeth Duw yn dangos elfenau na fuasai yn
gweddu i berffeithrwydd daear, a bod yma amcanion dwyfol
heb eu cyrhaedd eto. Mae dyn annuwiol yn cynnyg at
wadu Uywodraeth Duw. Nid yw pob ymddangosiad yn
wir fodolaeth, nid yw pob bodolaeth yn cymeryd yr un
ffurf , ac nid y w pob ffurf yn ymddangos i bob meddwl fel
eu güydd, ac feUy nid yw pob meddwl yn rhoddi esboniad
tebyg amynt. Mae bodolaeth yn gynyrch gaUu anfeidrol.
t
«
DIRMTGU DUW. 63
Mae bywyd yn fodolaeth mewn sefyUfa. uwch. Mae y flfiirf
yn codi allan o natur a sefyllfa bywyd ; ond os yw meddwl
yn gweled dolen fFurf a bywyd — yn gweled y gwabaniaeth
rhwng bywyd a bodolaeth, tybed nad oes dolen rhwug bod-
olaeth greuedig a dibynol a Duw anfeidrol ? Mae bodol-
aeth yn eangach na bywyd; mae bywyd o flaen, ac yn fwy
na'r ffurf ; ond yn mha le mae y graig y mae yr adeilad
hwn wedi ei adeüadu ami ? yn mha le mae y llaw sydd
yn dàl y cyfan ar ei chledr ? yn mha le mae y gallu sydd
yn dyogelu undeb a chydweithrediad ? A raid iddo wueyd
taranau â'i lais cyn y cly wir ef ? hollti creigiau, a duo yr
haul, cyn y gweUr ef? **Paham y dirmyga yr annuwiol
Dduw?"
A all dyn ddysgwyl gallu esbonio pob peth yn Ujnyodr-
aeth Duw ? Mae yr amcanion sydd weithredoedd dwyfol,
yn deilwng o ddoethineb anfeidrol. Mae doethineb Duw yn
defnyddio y moddion cyfaddasaf i gyrhaedd yr amcanion ;
ond y mae elfenau y cyfaddasi-wydd sydd yn y moddion
allan o olwg dyn yn fynych. Ehodia y dyn allan yn yr
hydref ; damsanga ar y dail syrthiedig oddiar y coed, heb
feddwl fod iddynt un amcan ; ond y mae Penlly wodraethwr
y cyfan yn cyrhaedd aíncan. — dan y dail didrefn syrth-
iedig y mae hadau by wyd ; ac erbyn y gwanwyn dyfodol,
bydd bywyd yn tarddu o'r ddaear, yn y fan oedd yn or-
chuddiedig â dail o'r blaen ; cuddio yr hadau oedd amcan
y dail. Me'ddyHodd Jacob fod hydref bywyd wedi ei ddàl.
Damsangai ar y dail didrefn ; ond cuddio by wyd oedd
amcan y goruchwyliaethau. Dywedir nad yw y ddaear
hon y peth a fa unwaith. Mae yma ohon mawredd heb
ei gadael hi ; ond os nad yw hi yn cyrhaedd ei hamcan
dechreuol, y mae yn cyrhaedd amcan anfeidrol uwch.
Adeiladwyd palas unwaith, a gosodwyd amo gyfoeth dir-
fewr ; planwyd ef gan yr architect goreu ; ond o herwydd
amgylchiadau annymunol, dinystrwyd ef fel palas. Pryn-
odd y llywodraeth ef, a throisant ef yn hospital i gleifion.
Yno yr anfonent hwy, a byddai ei hoU ogoniant yn wasan-
64 DIBMYOU DUW.
aethgar iddynt i V gwella. Palas oedd ein daear ni, yn dwyn
olion doetbineb anfeidrol ; ond o herwydd rhyw amgylch-
iad annymunol iawn, dinystriwyd ef ; ond mae llywodraeth
cyfryngwriaeth wedi troi y palas adfeiliedig yn hospital i
wella cleifion. Gweithred Uywodraeth ydyw Llywodr-
aeth rhaid ei chael. Hon drefnodd i'r leviathan chwareu
yn y dyfnder, y Uew i deyrnasu yn y goedwig ; hon sydd
yn cadw cyfartaledd yn mhrydferthwch Uiwiau, harmony
yn nghaniadaeth cysegr anian, a bywyd ar exchange natur
bob boreu. Gofalodd hon fod blawd yn nhỳ y weddw, pan
oedd eraiU mewn eisiau.
. "Paham y dirmyga yr annuwiol Dduw ?'* — y Duw sydd
mor fanwl yn ei ofal am danat, nes y rhifodd waUt dy ben.
Mae hoU gyfoeth ei orsedd Ef yn gynygiedig i ddyn. **Pa-
ham y dirmyga yr annuwiol Dduw ?"
III. DlRMYGA YR ANNUWIOL DdüW YN Y CAMDDEFNYDD A
WNA o AMYNEDD Düw. — Mac y pcUdcr sydd rhwng pechod
a'i gosb yn fynych yn achlysur i'r annuwiol i gablu, a
barnu nad yw Duw yn talu sylw i ddrygioni. Un o
ryfeddodau tragywyddol yw amynedd Duw — y gflUu sydd
ynddo i oddef dynion annuwiol. Yn gysyUtiedig â'r
mawredd mwyaf y mae yr amynedd mwyaf. Mae yr awel
wanaf yn siglo y planigyn, pan nad yw y dderwen gadam
lydanfrig yn dyoddef dim oddiwrthi. Mae y Uyn bychan
yn cael ei gymysgu drwyddo wrth dderbyn aberoedd bydì-
ain i fewn o lethrau y bryniau ; ond mae y m5r yn derbyn
afonydd sydd yn golchi cyfandiroedd, heb gynhyrfa dim.
Mae pethau bychain yn cynhyrfu pethau bychain ; ond y
mae mawredd yn gaUu cydymdeimlo, ao yn gaUu goddef.
Ond cydsynia pawb ei fod yn greulondeb i gymeryd mantais
ar amynedd a goddefgarwch i bechu mwy. Dyna yw
dirmygu. Pa dynerwch fel tynerwch mam f Dyma gariad
sydd yn cuddio Uuaws o bechodau, amynedd nad yw yn
rhifo yr oriau, flfyddlondeb sydd yn ymylu ar fod yn an«
nherfynol, gofal sydd yn parotoi at y storom, maddeuant
heb gofio rhif y troseddau, dagrau i olchi bndreddi y
DIRlCTaU DUW. 65
bachgen drwg, clust i glywed ochenaid fel pe byddai yn
daranau, cydymdeimlàd i arllwys olew i glwyfau y ferch
anufudd, a'r cyfan wedi eu huno a'u gilydd yn dynerwch mam.
Ond beth a ddywedid am y bachgen gymerai fantais ar y
tynerwch angylaidd yna i ddirmygu ei fam, sathru ei
diynghorion, cellwair â'i theimladau ? Tybed y goddefid
ef gan gymdeithas ? Dyna waith yr annuwiol — dirmygu
Duw. Troa y tynerwch mwyaf yn faeth i'w annuwioldeb,
sanga ar orchymynion Duw gydag ymffrost beiddgar, a
geUir gofyn **Paham y dirmyga yr annuwiol Dduw ? "
Beth yw y tynerwch mwyaf yn ymyl amynedd anfeidrol
Duw? Nid difaterwch yw amynedd. Gall rhieni oddef
i*W plentyn gyflawni drwg oddiar ddifaterwch. Amynedd
Duw rhifodd y blynyddoedd yn chwech ugain ; ond sylwer
ar y cynddiluwiaid yn cablu a dirmygu. Mae cosbedigaeth
yn sicr o ddilyn pechod, er y gall amynedd oddef yn hir.
Nid y w y farn yn disgyn yn y fan y cyflawnwyd y drygioni.
Yn yr Aipht y gqrthrymodd Pharaoh, ond yn y Môr Coch
y bu efe farw ; yn Israel ar ei orsedd yr erhdiai Ahab, ond
yn Eamoth Gilead y bu efe farw. Mae miloedd o Iŵon
wedi myned i fyny yn erbyn Duw mewn un awr, ond y
mae amynedd yn dàl y çwmwl heb hollti. Gofynodd
Senecherib "Pwy sydd Dduw?" Beth sydd yn cyfrif am
fod yr annuwiol yn fyw heddy w ? Ai nid oes profion yn
dy hanes yn bersonol fod Duw wedi arfer amynedd tuag
atat? Onid*oeddet yn tori dy hVon yn awyr Duw, yn
bytheirio dy gableddau yn erbyn enw Duw, yn troi gorch-
ymynion Duw yn behnynt o dan dy draed? Beth dy
oddefodd? Buaist yn ymyl y eleddyf — beth a'i cadwodd
chag dy daro ? yn ymyl y fflam — ^beth a'i cadwodd rhag
dy losgi ? Ni fùasai gwerth yn un briodoledd yn Nuw heb
hon. Dyma sydd yn rhoddi cyfle iddynt oll ymgeleddu yr
adyn annuwìol — ^jfiTir-amyBedd Duw. Nid amynedd Duw,
ond ^-amynedd — o dragywyddoldeb hyd dragywyddoldeb.
rV. Dnanrou Dwr r» ý owbthodiad a wna o dbsfn yb
l&rmfmjj ir'w QADw.-^Tre£aiant p eiddo Duw yw yr Efengyl
66 DIBMYÖÜ DÜW.
ar gyfer pecbadur, a ddarparwyd drwy râs yn unig, ac a
gynygir i'r penaf o bechaduriaid. Dangosir ei mawredd
gan y ffaitb mai Duw a*i darparodd — ^yn codi oddiar yr
awdurdod fwyaf ac ucbaf ; darparwyd bi ar gyfer byd
gwrtbryfelgar a gwrtbnysig, ond gwrtbodir bi gan y cyfryw,
a byny gyda dirmyg. Mae y meddyg craff yn gweled
gafael clefyd yn ngbyfansoddiad y dyn ; taer ymbiiia âg
ef am iddo gymeryd gofal, a cbynygia iddo rbywbetb i
godi ymaitb wreiddiau ei ddolur; ond cyfoda y claf, a
dirmyga y meddyg caredig. — Betb yw dy fam di am dano,
becbadur? Anfonodd boneddwr fwyd i ày lle yr oedd
newyn tost. Yr oedd y plant yn gwaeddi am'fara, ond nis
geUideigael; yfai y baban sugno fywyd ei fam bob yn
ddiferyn ; yr oedd y llefau ar adegau yn annyoddefol ; ond
pan ddaetb y caredigrwydd, Uiniarwyd y newyn, a rbodd-
wyd cân yn eu gêneuau. Ond dacw y boneddwr yn pasio,
a'r tad yn ei ddirmygu — ^yn ei wawdio. Betb yw dy fam
di am dano? Traddodwyd y llofrudd i'r carcbar wedi i'r
ddedfryd gael ei pbasio, i aros boreu dydd ei ddienyddiad.
Gwesgid ef i ymyl byd tragywyddol pan yr ystyriai ei
sefyllfa. Penderfynodd y Uywoîraetb anfon reprieve iddo.
Ond pan y clywodd, ac y daetb yn rbydd, y petb cyntaf a
wnaetb oedd cablu yr orsedd, dirmygu y Frenbines. Betb
yw dy farn di am dano? A yw gweitbredoedd feUy yn
rbai sydd yn eniU cymeradwyaetb dy gydwybod, ac y caret
fod yn gyfranog o honynt?
Dirmygu Duw I — Efe yw yr Hwn a ddarparodd feddygin-
iaetb fawr yr Efengyl, i godi aUan o dy. feddwl wreiddiau
afiechyd enaid — ac sydd yn dy Iwyr iacbau ; ond yn bytrach
na derbyn, yn gwrthod y.ddarpariaeth yn ei holl gyflawn-
der. Paham y dîrmygu Dduw? — Efe yw yr Hwn sydd
wedi darparu digon ar g^er angen enaid, digon o wirionedd
i bwyso yn y glorian, dìgon o gyfiawnder i ymddangos yn
berffidth ger bron Dnw, digon o reswm i'w ddadleu ger
bron gorsedd grâs am drugaredd, digon o ð yBbrydol i
enaîd anfárwol. Paham y dirmygu Dduw dr^ wrthod
DIBMYOU DUW. 67
y cyfan. Efe sydd yn cynyg bywyd tragywyddol i'r truan
condemniedig, yn cynyg tynu y gorden oddìam dy wddf, a
symud y fam oddiar dy berson; ond paham y dirmygu
Dduw drwy wrtliod ? Paham? a wyt ti yn gweled dyodd-
efaint y groes yn rhy fach, cyn dy fod ti eto am bwyo
hoehon, nid i ddwylaw a thraed dy Arglwydd, ond i'w
galon ? A wyt ti yn gweled bai yn y cyfiawnder a gynygir ?
Bu Hwn dan sylw deddf yr orsedd dragywyddol cyn ei
gynyg i ti — mae stamp y Uywodraeth amo — ei gyfiawnder
ef» Mae y wisg hon wedi ei phrofi cyn y cei di ei gwisgo.
Paham y dirmygu Dduw ? — A oes dim eisiau iachawdwr-
iaeth grâs ar dy enaid di? Paham y dirmygu Dduw? — Fe
ddaw y dirmyg yn ol. Y mae yn drueni, enaid, i ti foddi
yn ymyl arch grâs Duw, newynu yn ymyl bara y bywyd,
bod yn dlawd byth yn ymyl anchwihadwy olud yr Efengyl,
a myned i ruddfan am byth, pan y mae amynedd a grâs
yn cynyg yn dy enau gân newydd "am farwol glwy', a
haeddiant dwyfol loes."
V. DlRMYGÜ DUW DRWY FEITHRDí CYFEILIORNAD. ** Nîd
ymoýyni'' — Dyna iaiih ei galon, Am ba beth, tybed, nad
ymofyna Duw? Ymofyni, — Nid oes un aderyn bach wedi
myned oddiar ei nyth boreu heddyw nad yw Duw wedi
ymofyn am dano, fod digon o fwyd iddo yn ei grwydriadau,
a mynu ei weled yn ol yn ei nyth bob nos y dewisodd.
Nid oes ymlusgiad yn yr anialwch, nad yw Duw wedi ym-
ofyn am dano. MeddyHodd Cain wrth ladd ei frawd **Nid
ymofyni;'* ond a glywch ehẁi y llef — "Mae Abel dy
frawd ? Uef gwaed dy frawd sydd yn dyfod ataf fi
o'r ddaear." Ymofyni, Cyflawnodd dyn oes o bechodau,
a meddyliodd nad ymofynai Duw; ond beth yw y brath-
*îadau sydd yn dy gydwybod? Meddyliodd Herod na
buasai cÜm sôn am dori pen loan — '* Nid ymojyni,'' Mae
Duw yn ymofyn am bob peth sydd yn ei lywodraeth. Mae
register ei lywodraeth yn llawn, heb golli dim erioed — ond
pechadur^ ac ymofyn am y pechadur y mae Efe yn jr
Efengyl. Aeth ei bobl i waered i'r Aipht, ond Efe a ym-
68 DIRMYGU DUW.
ofynai ; aethant'i waered i Babilon, ond Efe a ymofynai ;
pe âent i Basan, ac i ddyfnderoedd y môr, Efe a ymofynai
am danynt. Nis gall y boneddwr fforddio i'w lestri anr ac
arian fyned ar goU — efe a ymofyna. Mae gofal Duw yn
anfeidrol **fel na choUwyf ddim o hono, eithr bod i ni ei
adgyfodi ef y dydd diweddaf." Efe a ymofyna. Mae
arolygiaeth Uywodraeth Duw mor fanwl, fel y bydd cyfrif
manwl gan Dduw o bob peth.
Tybed na bydd yinddygiadau dynion i -ymofyn am
danynt? **Eich geiriau chwi a ddyrchafodd hyd y nef-
oedd." Beth oedd dyoddefaint y groes, ond Duw yn
ymofyn. Cymerodd ein Cyfryngwr amo ei hun anwiredd
tyrfa nas gall neb ei rhifo, aeth o dan ymrwymiad i
ddyoddef melldith y ddeddf, i ddwyn cosbedigaeth ein
heddwch ni, ac am hyny yr ymofynai Duw yn y storom
ofnadwy fu ar gopa y bryn. Ond y mae yna frawddeg
arall, am ei bobl — *'.A phan chwiUa Efe am bechodau
Israel, -ni cheir hwynt." Byddant wedi eu claddu yn
nyfnder moroedd o haeddiant anfeidrol — disgynant yn eu
pwysau, fel na nofiant i'r wyneb byth. **Ni wêl Efe an-
wiredd yn Jacob, na thrawsedd yn Israel." Bydd yr
anwiredd wedi ei faddeu, a'r trawsedd wedi ei godi allan ;
ac os na wêl Efe, pwy a wêl? Os bydd yr orsèdd yn
cHrio, pwy a fydd yn condemnio? os bydd HoUwybodaeth
yn methu a gweled brychau ar gymeriad pôbl yr Arglwydd,
pwy arall a'u gwêl. Bydd trugaredd yr Arglwydd yn
sefyll rhwng Israel a'r gwaethaf byth.
GWEITHBEDIADAU OORSEDD DUW. 69
:fiî/Ec3-eti3: v"i.
GWEITHEEDIADAU GOESEDD DUW.
*' Ctfiawndeb a bam yw trígfà dy orsedd-faingc : trugaredd a gwir-
ionedd a ragflaenant dy wyneb." — Salm lxxxix. 14.
Cyfaddepir yn gyfl5:edinol ein bod yn byw yn nglianol
dirgeledigaethau ; a pha fwyaf fyddo y wybodaeth a fedd-
ienir, a'r goleuni a dywyna i feddwl dyn, dyfnaf oU yw y
teimlad sydd yn gorwedd o dan y dystiolaeth hon. Ar y
maes yma y mae brwydrau poethaf y byd wedi eu hymladd,
ac mewn cysylltiad â hyn y mae y meddwl dynol wedi ei
drethu fwyaf o bob peth. Ni foddlona y meddwl ar weled
galluoedd yn gweithredu, heb gael syniad am danynt ; ni
foddlona ar weled effeithiau yn dilyn eu gilydd, heb gael
syniad am yr áchosion sydd yn eu cynyrchu. Gofynir
beth sydd yn cyfrif am fodolaeth, ac am y di^efn sydd ar y
fodolaeth hono. Wrth ateb y cwestiynau hyn yr ymrana
y byd i wahanol ddosbarthiadau, a .adwaenir genym ni
wrth wahanol enwàu. Beiddia dosbarth neillduol ddywedyd
nad oes cysylltiad rhwng y greadigaeth a gallu Anfeidrol.
Mae gwadu cysylltiad y greadigaeth a Duw, fel achos
cyntaf, yn gyfystyr â gwadu achos o gwbl, ac y mae gwadu
achos yn taflu y cyfan i bwyso ar ddamwain. Pa bryd y
bu hono, ni ddywedir wrthym ; na pha beth a gynyrchodd
hono, ni ddywedir wrthjrm; ac y mae credu fod y cyfan yn
bod fel y mae o ddamwain, yn gofyn mwy o ffydd nag y
mae gwirioneddau penaf yr Efengyl yn ei ofyn. Ni wna y
dosbarth yma o annghredinwyr ond symud yr anhawsder
a!r dirgelwch o'r Duw anfeidrol a thragywyddol i beth nas
gallant hwy eu hunain gael un syniad am dano. .Nid yw
symud dirgelwch yn dileu yr anhawsder bob amser; a
rhaid cymmodi á'r anhawsder i gredu y ffaith, er yn ddir-
70 GWBITHREDIADAU 60RSEDD DUW.
gelwch, a'i chysylltu â*r hyn sydd yn feidrol, ac felly yn
ddibynol, fel y gwna rhai ; neu ei chysylltu â*r Anfeidrol,
fel y gwna y Datguddiad Dwyfol. • Byddai y cyntaf yn
wadiad i reswm, felly yn anmhosibl ; ond gorwedda y di-
weddaf mewn cydgordiad â phob tystiolaeth y geUir pwyso
ami. Cyferfydd eraiU â'r dirgelwch drwy ddweyd mai
dwyfol yw y cyfan. Amcan y syniad hwn yw cadw y
dwyfol yn y golwg ; ond nis gallant ei gadw ond yn eu golwg
eu hunain, gan ei fod yn gwneyd y cyfan yn ddwyfol.
Mae y syniad yma yn dileu terfynau — yn gwneyd ymaith á
gwahaniaeth . Beth yw creadigaeth? — ^Ymheangiad o Dduw,
dadblygiad o*r dwyfol ; ac ni fydd y cyfhewidiadau mawriön
sydd yn y dyfodol ond Duw yn galw yn ol ei ddadblygiadau.
Y mae y syniad hwn mor beU o fod yn cyfarfod âV an-
hawsder yn foddhaol, fel y mae yn diffodd pob gronyn o
obaith sydd yn meddwl dyn am gael eglurhad ar anhaws-
derau a dirgeledigaethau y mae yn byw o danynt ac
ynddynt yn bresenol. Tystiolaeth yr Ysgrythyr yn unig
sydd yn cyfarfod â nodwedd meddwl dyn — ^yn distewî
ymofyniadau dyfhaf ein natur, gan ddangos cysyUtiad
angenrheidiol pob peth â Duw, achos dechreuol a pharhaol
y cyfan. Byddai yn hawddach genym syniad am gyfan-
drefh heb ganolbwynt, a chorff heb galon, na syniad am
.fodolaeth heb Dduw. Dywedir am Dduw ei fod "yn trigo
jn y goleuni," a bod **cymylau a thywyUwch o'i amgylch
ef." O'i amgylch, cofìer. Bhwng yr haul a*r ddaear y
mae y cwmwl, a rhwng y cwmwl a'r ddaear y mae y
tywyUwch — ^yr ochr isaf i'r cwmwl y mae. Bhwng dyn
a*r orsedd y mae y tywyUwch, Y mae yr orsedd yn y
goleuni, yn taflu allan bob awgrym i*r greadigaeth. Mae
y fath wahaniaeth rhwng meddwl dyn a meddwl Duw, íel
y mae ei "flpyrdd ef yn y môr, a*î Iwybrau yn y dyfroedd
cryfion."
I. Y MAB HOLL AMGYLCHIADAU BYWTD DYM O DAN RBOLABTH
TTmoNatBGHOL GOBSEDD Dx7w. — Y mao gorsedd yn hanfodol
i lywodraeäì, Uywodraeth yn hanfodol i drefii, trefn yn
GWEITHBEDIADAU 60BSEDD DUW. 71
hanfodol i ddyogelwch, a theimlad o ddyogelwch yn han-
fodol i ddedwyddwch. Ehaid i'r orsedd fod yn fwy ua'r
llywodraeth, y llywodraeth fod yn gryfach naV drefii,
y drefn yn achos o'r dyogelwch, a'r dyogelwch yn g^ŵrtal
i werth y peth a ddyogelir. Y gwerth mwyaf yw dyn, y
dyogelwch mwyaf yw grâs, y drefa uchaf yw yr Efengyl,
a'r Uywodraeth eangaf yw eiddo trugaredd a gwirionedd, y
rhai a ragflaenant wyneb Duw. Mae y Uywodraeth yn
fwy na'r Efengyl, o herwydd cyrhaedda i uffem at angeUon
a dynion coUedig; mae yr Efengyl yn fwy na*r grâs a
gyfrenir, o herwydd y mae yn hon ddigon i bawb, ond ni
roddir grâs ond i'r rhai a'i derbyniant ; mae grâs yn fwy
na*r dyrfa a gedwir, o herwydd y mae yn dyfod di-wy
haeddiant lawn Crist; ac y mae y dyrfa a gedwir yn fwy
na*r dyrfa a goUir, o herwydd gwerth gwaed y Meichnîydd
ydynt, yr Hwn a ddyoddefodd eu haeddiant, ac a gyflwyn-
odd ei hun drostynt yn aberth drwy farwolaeth. Yn y
farwolaeth hono y mae hoU ddoethineb a gaUu Duw yn
gweithredu wrth gadw y cyfan a weUr, ac ni weUr, o dan
reolaeth fanwl i gyrhaedd dybenion eu bodolaeth gan Dduw.
Y mae Person Dwyfol yn hanfodol i ddybenion anfeidrol —
mae argraff o ddybenion feUy ar bob peth a ganiateir neu
a gyflawnir gan Dduw, ac y mae canlyniadau y gweith-
redoedd i gael eu mesur wrth eu natur. FeUy mae y
weithred yn fwy na'r canlyniad, y dyben yn fwy na'r
weithred, a'r Person öydd yn gweithredu yn fwy na'r oU a
wna. Mae gogoniant gweithredoedd dwyfol i gael ei fesur
nid wrth amgylchiadau, ond wrth ddybenion Duw — y Duw
sydd mor ddoeth fel nas gaU gyfeiUorni, mor gyfiawn fel
nás gaU wneyd cam, ac mor drugarog fel nas gaU fod yn
greulawn. Y mae y fath gysyUtiad agos rhwng y cyfan a
wnaeth Duw âg Ef ei hun, fel nas gaU dim hanfodi ond yn
rhinwedd y cysyUtiad hwnw. Mae gaUu anfeidrol yn han-
fodol i gynal mewn bodolaeth, fel ag i ddwyn i fodolaeth*
Y möẅparhady cyfan yn dibynu ar Dduw fel dechreuad
y cy&n. Bhaid gwadu y ddau, neu gredu y ddau. Bhèä
72 GWEITHREDIADAU GORSEDD DUW.
y ddwy dystiolaeth am Dduw fel achos dechreuad a phar-
hâd yn gyf-ochrog. Cyfaddefa rhai lywodraeth gyffredinol
Duw, ond gwadant fod ganddo lywodraeth neillduol — ei
fod yn Uywodraethu y cyfan, ond nad yw yn llywodraethu
y rhanau fel y cyfryw. Pa fodd, tybed, y gellir syniad am
lywodraeth gyfíredinol Duw ond drwy ei lywodraeth neill-
duol? Ai nid yw gwybodaeth o bethau lleiaf y peiriant
mor hanfodol i'r peirianydd ag o'i bethau mwyaf ? Ai nid
drwy adnabod llythyrenau y galluogir plentyn i ddarllen
geiriau? Ai nid yw dÿogelwch pob rhan yn hanfodol i
gydweithrediad yr hoU ranau ? Pe gellid diddymu rhyw
derm, y cyffredinol fyddai hwnw. Nid oes un ystyr i'r gair
Ihiosog ond yn ei berthynas â'r unigol, nac i'r cyffredinol
ond yn ei berthynas â'r neillduol. Nodweddir holl lywodr-
aeth Duw gdiiífanylwch, ac y mae manylẅch yn y trefn-
iadau yn angenrheidiol i ddyogelwch yn y gweithredíadau.
Ehoddir i swyddogion y rheilffyrdd tìme tahle o hoU drefn-
iadau ac amser holl drains y Uinell, a chymer i fewn amser
cychwyniad a chyrhaeddiad y cyfryw. Gwneir hyn am ei
fod yn hanfodol i ddyogelwch bywydau. Y mae gan y
meddyg syniad a gwybodaeth mor gywir o natur y dolur,
a nerth y cyffeiriau, fel y gorchymyna i'r claf gymeryd
cyfran benodol wrth amser neiUduol . Pan y rhoddir lly thyr
yn y llythyrdý', ymddiriedir ef i drefniadau y Uywodraeth;
ac y mae y trefniadau hyny mor fanwl fel, er fod y cyfryw
lythyr wedi ei gyfeirio i berson dinôd yn y ddinas fwyaf
ddinôd ar y cyfandir peU, bydd yn dra thebyg o'i gyrhaedd.
Mae manyiwch yn angenrheidiol i ddyogelwch ; ond y mae
y trefniadau goreu o eiddo cymdeithas yn anmherffaith,
fel nad oes sierwydd am ddim. GoUodd Uawer eu bywydau
ar y rheilffórdd, er manylwch y trefoiadau ; cyfeiUomodd
Uawer meddyg yn ei farn am ddolur, a chollwyd Uawer
Uythyr pw.y8ig, er y trefoiadau goreu. Er hyny, yr oedd
y manylwch yn enill ymddiriedaeth. Ond pa fanylwch fel
yr eiddo Duw,^yn ei lywodraeth? Manylwch yn y neiUduol
sydd yn cyfrtf am y cydweithrediad yn y cyffiredinol.
\
GWEITHREBIADAU G0R8EDD DUW. 78
Ebanau sydd yn gwneyd i fyny y cyfan — nerth dolen yw
nerth cadwyn,' sefydlogrwydd y golofu yw dyogelwch yr
adeilad, a manylwch yn y pethau anweledig yn fynyeli
sydd yn cyfrif am gydweithrediad y gweledig. Er mai jai
yr hâf y mae y blodau yn ymagor ac yn pêrarogH, y
planigyn yn deiho, a'r ddaear yn gwisgo ei gwyrddlesni,
etò, y mae oerfel a stormydd y gauaf mor hanfodol i hyn
a gwres yr hâf. Ehodia yr henafgwr a'r claf allan ar
ddiwmod tyner, ac yfant iecbyd o'r elfenau o'u cwmpas ;
ond nis gallai ein daear ni fíbrddio i bob dydd fod fel yna
— ^rhaid i ni gael y storm, y fellten, a'r daran. Torodd Ef
allan ar y dechreu ** ffordd i fellt y taranau ; " cododd ware-
house i'r eira, meddai Job, ac y mae hono yn ogoneddus o
lân, gan fod yr hyn sydd yn disgyn o honi mor wyn, nes
gwrido wynebau cànwyr, fel y cywilyddiant ddangos eu
cynyfchion. Y mae Efe yn bwrw iâ yn dameidiau, a
gallasai cawod o honynt ysgubo wyneb y ddaear; ond
gofalodd roddi pob tamaid mewn mould neiUduol cyn ei
ollwng i'r ddaear, fel y gellir rhodio o dan gawod o honynt
heb ofni. Os yw llywodraeth Duw mor fanwl fel y gofala
am bethau felly, tybed nad yw ei sylw zx amgylchiadau
neillduol bywyd dyn ?
Mae daioni cyffredinol yn gofyn am sylw ar holl am-
gylchiadau bywydgan Un sydd uwchlaw yr amgylchiadau
ei hmian, — ^Mae hunanoldeb y byd yn ymyl bod yn an-
nherfynol. Boddlonai rhai dynion i'r cyfan fyned i ddi-
nystr ond iddynt hwy beidio a chael coUed. Ychydig o
werth sydd yn mhresenoldeb dyn mewn angladd, os medr
chwerthin yn nghanol dagrau y galarwyr. Y mae gwrthod
elusen i wir gardotyn yn annheilwng o wir foneddwr, os
gall roddi; ond byddai gwawdio y cyfryw yn weithred
annheilwng o ddynoHaeth. Beth pe rhoddid rheolaeth
ardal yn llaw dyn na all gydymdeimlo â sefyllfa neb ond
yr eiddo ef ei hun ? Beth pe tybiem am y posibhwydd i
ddyn gael rheolaeth y byd i'w law am ychydig? — Byddai
yn uffern ar unwaith. Ond y mae y Uywodraeth yn Uaw
74 > GWEITHBEDIÁDAÜ GOBSEDD DÜW.
Un ag y mae y òyd cyfan yn agos at ei galon— Un ag y
mae daioni y cyfan yn foddhad iddo ; Un nad yw manteis-
ion pawb yn golled iddo, na choUed neb yn enill iddo ; Un
yn ymfwynhau wrth ddwyn y cyfan i gydweithio er daioni
cyfEredinol ; Un sydd yn dwyn y pethau mwyaf ac uchaf i
weithredu er daioni y Heiaf a*r isaf.
Nid yw llywodraeth Duw ar bob peth yn gwneyd i iBfwrdd
â chyfryngau — ond cyfryngau yn unig ydynt, Caria y
bibell ddwfr o'r Ujm i'r dref ; tỳr y pin y Uythyrenau, ond
Uywodraethir ef gan law ac ewyllys. Yn y wisg y cydiodd
y wraig, ond yr oedd y wisg am y Duw-dd^rn. Mae am-
gylchiadau bywyd dyn o dan reolaeth gorsedd Duw, er y
dichon mai drwy gyfryngau y téimla dyn ymyriad Duw â'i
amgylchiadau. Sylwa Duw ar bob peth yn annibynol ar
ei ymddangosiad allanol. Un o'r pethau parotaf i ni
syrthio iddo yw coUi golwg ar Dduw yn amgylchiadau
cyfíredin bywyd, ond un o neillduoHon Uywodraeth Duw
yw y sylw a delir ganddo Ef i*r cyfryw ; a mesura Ef y
pellder sydd rhwng eithafion amgylchiadau. Y'mae yn
rhoddi Uwyau aur yn y palasau, a chregin ar domenau, ac
y mae yr amgylchiad yn gwneyd y cyffredin yn werthfawr.
Rhydd foethau i'r cyfoethog, ond gofala hefyd am fM yu
ysgerbwd llew i'w blentyn mewn cyfyngder. Mae holl-
wybodaeth Duw yn dilyn holl fywyd dyn ; ac y mae mor
agos i'r orsedd pan yn erlidiedig a phan yn frenin. Y mae
anhawsder i ni weled drwy amgylchiadau i'r cymeriadan
sydd ynddjmt. Yr ydym ni yn gweled beggeriaid mewn
bythynod, a breninoedd ar orseddau ; ond gwêl Duw fren-
moedd mewn bythynod, a beggeriaid ar orseddau. Ym-
ddengys pob peth i Dduw yr hyn ydyw mewn gwirionedd,
ac y mae swn gorseddfainc Duw yn a thrwy y cyfan.
II. FoD GWEINYDDIADAÜ GORSEDD DuW TN SYLFAENEDIG AB
GTFiAWNDER A babnI — Mae tystiolaeth yr adnod hon mor
llawn o ddwyfoldeb, fel nas gallwn gael ?:^vSsA cyjlawn am
dani. Dywedir mwy na bod gweithrediadau yr orsedd
yn gyfiawn— dywedir mai cyfiawnder a bam yw sylfaen yr
GWBITHREDIADAU OORSEDD DUW. 75
orsedd ei hun. Gwaradwyddir a gwatwerir llywodraeth
Duw drwy yr pesau gan ddynion amddifad o gydymdeimlad
â'r dwyfol ; ond dylai y cyfryw gofio nad yw rheswm dyn
yn feimiad cymwys ar weithrediadau Duw, ac nad yw yr
hyn a ymddengys i ddyn yn cyfateb bob amser i*r ym-
ddangosiad. Nid yn yr hyn a ymddengys, na*r ymddang-
osiad, y mae y diffyg, >eîthr yn syniadau hanerog dyn am
weithredoedd gallu sydd yn fwy nag ef. Ymddengys am-
ryw bethau i ni, fe ddichon, yn ddiangenrhaid ; ond ein
syniadau annghyflawn ni am angenrheidiau sydd jm cyfrif
am hyny. Cyfeihornwn wrth ffurfio bam am yr hyn sydd
)m dyfod o fewn cylch ein gwybodaeth, ac felly nis gall ein
damcaniaethau lai na pheidio bod yn beryglus'o gyfeihomus.
Tystiolaeth y Beibl yw bod y cyfan — y drwg fel y da, y
melldithion fel y bendithion, y dyoddefaint fel y mwynhad,
dan reolaeth uniongyrchol Duw, ac yn cael eu cyflawni
neu eu caniatau ganddo, i ddybenion, fe ddichon, sydd
allan o'n golwg ni — dybenion sydd uwchlaw nid yn unig
ein hamgyfíredion ni, eithr yn fwy nas gallai ein ffydd
ni gario. Nid ydym yn ddigon ysbrydol yn bresenol i
dderbyn rhesymau Duw am lawer o'i weithredoedd sydd
yn dàl perthynas uniongyrchol â ni. "Y peth yr wyf fi
yn ei wneuthur, ni wyddost ti yr awr hon, eithr ti a gei
wybod ar ol hyn." Amgylchynir ein sefyllfa bresenol gan
lawer o ddyoddefaint, ac nid oes dim yn dihimo meddwl
yn fwy nag ef ; ond tuedd y meddwl yw grwgnach ar ei
sefyllfa, yn fwy na chwiHo am yr achos o hòni. Cyfyd
holl drueni dyn aUan o natur ei gymeriad moesol. Pe
byddai dynohaeth yn santaidd, byddai y ddaear yn an-
nghyfaddas fel trigfa iddi.
Cyfaddaswyd hon ar gyfer dynoliaeth syrthicdig. — Nod-
weddir hi gan ymyriadau o eiddo gorsedd Duw, yn nghyfod-
iad rhwystrau ar ffordd dyn. Mae ewyllys dyn yn rhy
lygredig i gael byd dirwystr i fyw ynddo. Y pethau a
jmddengys yn golledion a melldithion, ydynt yn foddion
yn llaw Duw i ddifa achosion mwy o drueni a choUed.
76 GWEITHBEDIADAU GORSEDD DÜW.
Mae ein syniadau ni mor hanerog, fel nad ydym yn gweled
ond i un cyfeiriad. Golwg unoclirog y mae y byd yn ei
gymeryd ar amgylchiadau, Os gwelir y gogoniant, an-
nghofir y trueni ; neu os teimlir y trueni, diystyrir. pob
daioni. Rhaid cymeryd golwg gyföredinol os am gael
syniad am gyfiawnder neu annghyfiawnder y gweithred-
oedd. Nid oes neb a ddywed fod Abraham Lincohi yn
ddyn creulawn, er i'w syniadau achlysuro rhyfel waedlyd
America. Talodd y rhyfel hono yn dda yn rhyddhad
pedair miliwn caethion y wlad. Nid oes neb a ddywed
fod Brenhines Prydain yn ddynes grei^awn o herwydd
fod canoedd o ddynion yn ngharcharau y wlad, ac amryw
yn dringo grisiau y crogbrenau bob blwyddyn. Nid yn
nghymeriad Lincoln oedd achos trueni y rhyfel, ond yn
y sefydliad caethwasiol ; nid -yn nghymeriad y Frenhines
y mae achos trueni carcharorion a Uofruddion, ond yn eu
cymeriadau hwy eu hunain.
Gofynir yn fynych pa fodd y geUir cysoni amgylchiadau
dinystriol, yn nghyd a damweiniau difaol, â chymeriad
daionus Duw fel Uywodraethwr ? Mae y gofyniad yn
cadamhau fod dynion yn chwiHo am achos pethau felly"
mewn Ue na ddylent. Yn nghymeriad dyn fel deihad y
mae y rheswm i'w gael am yr holl drueni. Cyfaddasai
Duw ei lywodraeth i sefyllfa y byd, ond gweinydda hi yn
gyson â chyfiawnder. Nid yw operatìon ar glaf yn un
dystiolaeth am gymeriad moesol meddyg. Casglai yr
edrychydd fod y meddyg yn greùlawn — cyflawnai ei waith
heb wylt), pan yr wylai pawb eraiU. Ond gwneyd y cyfan
i ddyogelu y bywyd oedd ef-^symud i flFwrdd y lleiaf er
mwyn dyogelu y mwyaf . Y mae tynerwch Duw yn myned
o'r golwg weithiau yn ei weithreàoedd ; ond atolwg, paham
y gweithreda Duẁ felly ? Rhwymodd angehon colledig â
rhaflfau bam — ond paham ? Y mae Duw wedi cyhoeddi yn eî
lywodraeth ddeddfau sefydlog, ac y mae gwyro oddiwrth y
rhai hyny yn dwyn ei ganlyniadau. Dîsgwylia dynion i
Dduw blygu deddfau cedym ei lywodraeth i gyfarfod âg
GWEITHBEDIADÁU 60B8EDD DUW. 77
amgylchiadau gwahanol bywyd dyn. Eithriadau yw
gwyrthiau ; ond y mae ei ddeddfau yn ordeiniadau sefydlog,
yncynoeryd i fewn amgylchiadau cyffiredinol bywyd. Ychydig
gafodd y byd eríoed drwy wyrthiau, yn gyferbjTiiol i'r hyn
a gafodd drwy drefaiadau cyson ei lywodraeth ; ac y mae
dylanwad mwy parhaol yn codi o ddeddfau Duw nag o
wyrthiau. Gallasai lesu Grist gynal torfeydd bob dydd
drwy wyrthiau tebyg i hono a gyflawnodd ar ben y mynydd,
ond wrth wneyd hyny buasai yn magu cenliedlaeth o
ddynion rhy ddiog i weithio, a buasai un segur-ddyn yn
daliad rhy ddrud am wyrth. Ni allasai Duw seiho ei
orsedd ar wyrthiau. Medrodd Pharaoh chwertliin am ben
gwyrthiau, ond fe gyrhaeddodd cyfiawnder yr orsedd galon
yr adyn hwnw. Mae gorseddau y ddaear wedi eu sylfaenu
ar amgylchiadau, ond gorsedd Duw ar gyfiawnder a bam
— gorphwysa ar berffeithrwydd y natur ddwyfol ei hun, fel
y rhaid dwyn cyfuewidiad yn hono cyn ý didd^rmir hi.
Saif hon pan y bydd cynhyrfiadau y dydd olaf yn ysgwyd
daear ac uffem.
ni. FOD GWEITHBEDIADAU GORSEDD DuW YN CYFUNO
TRüGAREDD A GWiRibNEDD. — ** Trugaredd a gwirionedd a
ragflaenant dy wyneb'' — Cynddrychiola y ddau-air yma
holl weinyddiadau llywodraeth Duw — ei weithrediadau
bamol, yn gystal a thmgarog. Cyfuniad o ddau allu sydd
yn ffurfio achos, cydweithrediad dau fywyd sydd yn cyfrif
am liwiau y blodeuyn, a chademid y dderwen. Dyma
ordeiniad Duw yn ei lywodraeth naturiol, ac nid yw yno
ond cysgod y Gwirionedd yn ei lywodraeth foesòl. Ceir
rhai meddyhau a safant ar un gwirionedd, neu ar arwedd
allanol gwirionedd. Wrth golli golwg ar dynerwch mewn
diffyg o hunan-adnabyddiaeth, aeth rhai yn Phariseaid
balch hunanol, gan ddirmygu y dirmygent dosturi edifeir-
wch a maddeuant. Wrth golli golwg ar fanyh*wydd
hawliau a llymder gwirionedd, aeth eraill yn Antinomiaid
llygredig ac afian. Cyfeihomai y ddau o herwydd y cylch
cyfyng yr ymdroai eu meddyliau ynddynt; ond y mae
78 GWXITHBEI>IADAU 0OBSKDD DUW.
gweithrediadau gorsedd Daw yn uno 7 ddau, a rhaid codi
dyn i gydymdeimlad á'r ddau cyn yr ymostynga i drefa-
iadau gorsedd Duw. Portreadwyd gwirionedd y gosodiad
gan Dduw yn y tre&dant Moesenaidd. Byddai trugaredd ^p««
a gwirionedd wedi cyíarfod yn yr un arch. Gogoniant y
ddaear oedd Canaan, gogoniant Canaan oedd Jerusalemy
gogoniant Jerusalem oedd y deml, gogoniant y deml oedd
y cysegr, gogoniant y cysegr oedd yr arch, a gogoniant yr
arch oedd y drugareddfa — ^y drugareddfa oedd yn rhoddi
gwerth ar yr holl drefniadau. Beth oedd maent y drugar-
eddfa? — Yr oedd yn fwy na'r dystiolaeth. Gofalodd Duw
guddio y dystiolaeth o dan y drugareddfa, fel y byddai i'r
pech$idur gael golwg ar y gwirionedd a dorodd drwy y
drugaredd oedd yn myned i wneyd y golled i fyny. Arferir
edrych ar drugaredd yn ymgeleddu, a gwirionedd yn cosbi;
ond cosbedigaethau trugaredd yw y harnau mwyaf, Pri-
odolir bamau i drugaredd. "Ac a ysgytiodd Pharaoh a*i
lu yn y Môr Coch, herwŷdd ei drugaredd sydd yn dragyw-
ydd; ac a laddodd freninoedd ardderchog, herwydd ei
drugaredd sydd yn dragywydd." Gwrthwynebwyd a
rhwystrwyd Israel yn eu teithiau, tynodd trugaredd ei
chledd^rf allan, a lladdodd hwynt oddiar y ffordd. Y mae
y pechadur sydd yn digio trugaredd, yn colli ei gjrfaill
penaf . Dywedir fod lesu Grist yn llawn grâs a gwirionedd.
Nis gellir symud llestr llawn heb iddo golh drosto. Nis
gallasai y Gwaredwr symud heb goUi trugaredd a gwirion*
edd i bechaduriaid^ — ^ni allasai roddi ei droed oddifewn i
furiau mynwent, heb golli bywyd i feirwon. Disgleiria
trugaredd a gwirionedd yn llywodraeth Duw byth.
FFOBDD NEWYDD Â BTWIOL. 79
FFOEDD NEWYDD A BYWIOL.
"Am hyny, frodyr, gan fod i ni ryddid i fyned i mewn i'r cysegr trwy
waed leBu, ar hyd fíordd newydd a bywiol, yr hon a gysegrodd efe i
ni, trwy y Uen, sef ei gnawd ef ." — Hebbeaid x. 19-20.
Ymdbinia yr Apostol yma â nodwedd wahaniaethol y cyf-
amod newydd i'r hen gyfamod. Trefn Duw i faddeu
pechod yw yr iachawdwriaeth. Y fendith gyntaf y teimla
pechadur defEroedig am ei gyílwr ei heisiau, yw maddeuant.
Dyma y gwirionedd mehisaf i'r troseddwr, a buasai unrhyw
drefn a fuasai yn ddiffygiol o hyn yn annghymwys i gyf-
arfod âg angen y byd. Hyn oedd yn rhoddi gwerth ar y
trefhiant seremomol. Buasai aberthiad yr anifeihaid,
mynediad yr archoffeiriad i*r cysegr sancteiddiolaf, a thy-
walltiad y gwaed ar y drugareddfa yn ffohneb, oni bai fod y
cyfan yn dybenu mewn cyhoeddi maddeuant i droseddwyr
y eyfamod. Gan nad beth oedd dolen uchaf y gadwyn, dyma
yr isaf. Hyn oedd yn galluogi y genedl i anwylo trefniant
adferiad y byd at Dduw. Mae maddeuant yr Efengyl yn
sylfaenedig ar lawn yr Arglwydd lesu Grist, ac y mae
maddeuant mewn lawn yn faddeuant rhâd i ddyn — yn
faddeuant yn rhyddhau oddiwrth hechod a chosp, ac yn
faddeuant sydd yn profi ei hun yn ddwyfol. Addewid y
cyfamod newydd yw — " Mi a osodaf fy nghyfreithiau yn eu
oalonau, ac a'u hysgrifenaf yn eu meddyliau A'u
pechodau a'u hanwireddau ni chofìaf mwyach." Anghofio
pechod yw y gair a ddefiiyddir am faddeuant, ac fe ddefn-
yddir y gair i amcan neülduol, sef i osod allan Iwymi y
maddeuant. Mae y gydmariaeth fel pe am godi dyn at yr
aimihosibl. Y sefyllfa y mae y meddwl rhyddaf oddiwrth
bob peth yw pan yn ei anghofio. Ac er mwyn dangos y
■
!
80 FFORDD NEWYDD A BYWIOL.
paham 2^x pa fodd o'x llwymi liwn, dywed — "A Ue y mae
maddeuant am y rhai liyn, nid oes mwyach ofi&rwm dros
bechod." Lle y mae maddeuant y mae lawn — ^y mae bod-
olaeth y naiU yn cyfrif am y llall, nid fel achos, ond fel
ffbrdd. Mae achos maddeuant yn yr un man ag achos yr
lawn yn natur Duw, ond y mae maddeuant yn dyfod i ni
drwy yr Hwn a osodwyd yn lawn. Mae maddeuant yn
dyfod drwy lawn, ar gyfrif mai dyma sail maddeuant
— mae lawn yn profi maddeuant yn ddwyfol. Gosodiad
dwyfol oedd lawn ; a thrwy y gosodiad dwyfol grasol hwn
y mae y fendith rasol a dwyfol o faddeuant yn dyfod.
lawn ddatguddiwyd i'r byd gyntaf, ond maddeuant gafwyd
gyntaf ; ond er mai maddeuant gafwyd gyntaf , lawn osod-
wyd gyntaf. Nis gallesid maddeu yn weithredol hyd nes
cael pechadur i'w dderbyn ; ond gosodwyd lawn fel sylfaen
maddeuant cyn gosod sylfaeni y ddaear.
Mae lawîi' eto yn rhagdyhied maddeuant, — Y mae yn
anhawdd cael syniad am lawn heb feddwl am faddeuant,
ond y mae yn anmhosibl meddwl am faddeuant heb feddwl
am yr lawn ; a dyma lle y maé diwedd Adnod 18 yn dyfod
i fewn — **Nid oes mwyach offrwm dros bechod." Os yw
Duw yn myned i anghofio pechod, y mae Ef wedi cael
lawn dros bechod ; ac os cafodd Ef lawn, nid oes lle i un
offrwm arall. Ag un aberth y perffeithiodd Efe yn dra-
gywydd y rhai a gredant ynddo.
Oddiyma y mae Adnod 19 yn ymofyn ei nerth — "Am
hyny, frodyr, gan fod i ni ryddid i fyned i mewn i'r cysegr,
trwy waed lesu," &c. Defnyddir y gair "cysegr" y rhan
amlaf yn y Uythyr hwn am ddwy ystafell a berthynent i'r
tabernacl. Gelwid hwy **y cysegr" a'r **cysegr sancteidd-
iolaf." Hefyd, defnyddir y gair am y nefoedd. Ystyr
priodol y gair y w y cyntaf ; ond nid un o'r ddau ystyr hyn
sydd iddo yn yr adnod hon. Golyga yma berffeithiad y
syniad a gyflwynwyd drwy ddefodau gwasanaeth y ddau
gysegr. Yn y trefìiiant cyntaf, yr archoffeirìad jm unig
oedd â rhyddid i fyned i mewn i*r cysegr sancteiddiolaf.
FFORDD NEWYDD A BYWIÓL. 81
Yno yr oedd arwydd-lun o'r presenoldeb dwyfol — eisteddai
ar y drugareddfa. Elai yntau i fewn drwy waed. Ym-
guddiai Duw y tu ol i'r Uen, yn awgrymu nad oedd yr
ofBrymau wedi agor ffordd at Dduw. Y tabemacl oedd
pabell Duw ar y ddaear — ** Mi a gyfarfyddaf â thi yno."
Cartref Duw yn Eden oedd pren y bywyd; ar Sinai, y
cwmwl gogoneddus ; yn yr anialwch, y tabernacl ; ar fynydd
Seion, y deml ; ond y mae Ef wedi gwneyd y symudiad
olaf — ^i*w Fab — Diiw yn Nghrist. Y mae yma ryddidi
bresenoldeb Duw. Dyma ffordd i ddyn — rhyddid yn yr
Archoffeiriad mawr. — **I ni ryddid." ;
Mynedfa ỳechadur at Dduw, — Defnyddia yr Apostol
bedwar o enwau ar yr hyn a elwir yn ffordd at Dduw
— rhyddid i'r cysegr.
I. Ffordd Newydd. — Nid oes sicrwydd paham y geilw
yr Apostôl y ffordd yn newydd ; diehon ei fod yn cyfeirio
at y ffordd oedd i ddyn yn ei sefyllfa baradwysaidd, neu yn
fwy tebyg at y ffordd drwy yr aberthau i'r cysegr. Mae
newydd-deb yn un o'r pethau mwyaf anhawdd i'w gael, ac
anhawdd i'w gadw. Mae pob peth yn heiieiddio o dan
law dyn. Sonir Uawer am wreiddioldeb ; a naturiol i ddos-
barthiadau neillduol yw rhedeg i eithafion yn hyn. Ym-
fírostia llawer yn eu gwreiddioldeb. Mae creadigaethau eu
dychymyg yh Uuoöog, cynyrch eu hathryhth yn drwm ;
hònant y medrant ganfod yî anweledig^ cydymdeimlo âg
ysbrydolrwydd yr Anfarwol Fôd, a rhoddant esboniad
hunanol ar eiriau Solomon — nad oes dim newydd o dan
haul. Mae y dosbarth hwn yn byw i newydd-deb. Mae dos-
barth araU yn rhedeg i eithafìon, ac yn hòni nad oes dim
yn newy3& o dan haul. Gwelant yr ager-gerbyd â'i Iwyth
yn y berwedydd, y telegraph yn y feUten, y Uong fawreddog
yn ysgydwad dwy droed yr hwyaden ar y Uyn-, a gwaeddant
nad oes dim newydd dan haul. Dywedant fod beirdd y
canrifoedd hyn yn byw ar gynyrch béirdd yr oesau blaen-
orol. Ni wnant ond newid geiriau, ardduU brawddegau,
a gwìsgoedd y meddylddrychau, meddent hwy; ond ni
82 FFORDD NEWTDD A BYWIOL.
ddywedant ar ba beth yr oedd beìrdd yr oesau hyny yn
byw. Hen farddoniaetíi mewn ffurf newydd, meddant.
Nid yw duwinyddion yr oes bresenol yn darganfod un
gwirionedd ; astudiant weithiau y tadau, a thròant y cyfon
i iaith y dyddiau presenol — dim gwreiddioldeb. Mae y
pregethau geir y dyddiau hyn wedi eu pregethu drosodd
o*r blaen gan oesau blaenorol — agorwyd llyfr proffwydol-
iaeth iddynt hwy, ond rhoddwyd y seliau arno i bawb ẁedî
hyny. Nid oes pethau newydd, yn gystal âg hen, yn dyfod
allan yn awr, Hen wirioneddau mewn ffurfiau, geiriau a
brawddegau newyddion. Mae y dosbarth hwn, o dan rith
hunan-ymwadiad, yn rhoi esboniad annheg ar eiriau
Solomon. Gwir na chrëodd yr athronydd ddeddf ad-
dyniad ; ond chwareu-teg iddo am ei darganfod a'i esbonio.
— Paham y syrthia yr afal i'r ddaear? Gwir nad yr
athronydd gysylltodd y môr wrth y lleuad ; ond chwareu-.
teg iddo am weled yr edau faîn oedd yn y cwlwm. Gwîr
nad y peirianydd sydd wedi gaUu gwneyd elfenau agerdd ;
ond chwareu-teg iddo am roddi ffirwyn yn mhen y march.
Nid dyn roddodd y trydan yn y cwmwl, ond dyn wnaeth y
telegraph, Creulondeb yw codi esgym hen feirdd o'u
beddau i'w lluchio at gynghaneddwyr y ganrif hon ; ac er
nad'yw yn weddus i neb sydd yn pregethu *'gair yr iach-
awdwriaeth*' ymffrostio mewn gwreiddioldeb, eto y bobl
sydd yn byw fwyaf ar gynyrch meddylîau dynion'eraill, ac
yn y farchnad yn barhaus yn gwerthu eiddo pobl eraill,
sydd yn gwaeddu nad oes dim gwreiddioldeb. Mae cymaint
o'newydd-deb yn mhethau Duw, fel y mae y rhai sydd yn
chwiHo ei "ddyfnion bethau'* Ef yn darganf^ pethau
newydd yn barhaus, ao nid yw eu darganfyddiad yn eu
gwneyd yn hen — arosant yn newydd.
Ffordd Newydd. — Amgylchynid llawer at Dduw yn y
trefedant cyntaf, ond dyma ffordd newydd. Yr oedd yn
rhaid myned allan i ediyoh am anifail yn aberth, ei ddwyn
i'r gwersyll, ei gyflwyno i*r offèiriad, yr arehoffeiriad i
gymeiyd o*i waed, ei ddwyn i*r tudraw i'r wafaanleni ei
FFOBDD NEWYDD A BYWIOL. 88
dy^allt ar y drugareddía, ac yno yr eisteddai Duw rhwng
y cerubiaid adeiniog yn y Shecinah disglaer; ond dyma
ffordd newydd, fyrach, agosach — ^Duw mewn Cyfryngwr,
Cyfryngwr yn natur dyn, ac achos dyn yn agosaf peth i*w
galon. Diosged yr offeiriaid eu gwisgoedd, a pheidied eu
dydd-gylchoedd, na haloger purdeb y dwfr â gwaed, na*r
awyr â mwg, na cMywer brefiadau yr wyn, na buchiadau
yr anneri cochion — mae ý wahanlen wedi ei rhwygo, a'r
gogoniant wedi ei symud oddiar y drugareddfa aur i'r
lawn. Gynt fe Uwiwyd y drugareddfa â gwaed, ond yn
«wr mae y gwaed wedi ei guddio â thrugareddfa. Gwnaed
ymdrech i gadw y ffordd hono ýn newydd, ond yr oedd yn
heneiddio — aeth yn oedranus, a diflanodd; ond try hon bob
peth yn newydd, a'r rhai a ròdiant y ffordd hon a "adnew-
yddant eu nerth : ehedant fel eryrod, rhedant ac ni flinant,
rhodiant ac ni ddiffygiant." Mae newydd-deb yn rhedeg
drwy holl bethau Duw — ^rhydd goron newydd o wahanol
hwiau i bob mis o'r flwyddyn, ffrwythau newyddion o'r ardd
i'r bwthynwr tlawd, adar newyddion i ganu bob gwanwyn,
gwenith newydd ar y bwrdd bob hydref, a blodau newydd-
îon i brydferthu wyneb y ddaear ; ac y mae Duw mor
gyflawn o newyàd-deb, fel y mae yn gwystlo parhad y
cyfan felly, hyd nes y byddo amcanion cyfryngwriaeth
wedi eu cyrhaedd drwy y ffordd newydd hon. Dyma
newydd pob newydd-deb arall. Peth newydd oedd gened-
igaeth Tywysog mewn ystabl, tetrarch galluog yn cenfigenu
wrth faban, nes cynyg am ei fywyd, bachgen deuddeg oed
yn holi doctoriaid dysgedig, cymeriad pur yn dyfod allan
o*rpentref iselaf yn y wlad, yr angenus yn talu ei gymwynr
aswr âg erlidiadau, perohenog y bydoedd yn marchog ar
asyn benthyg i Jerusalem, y dieuog yn cael ei gondemnio
i farw gan yr un bamwr ag a glìriodd ei gymeriad, y Croes-
hoeliedig yn gweddio dros ei elynion, el^iddu un mewn
bedd b^thyg — a hwnw yn codi i fyny y trydydd foreu yn
gonowmrwr ar holl alluoedd uffem.—- JÔyma bethau a erys
bytb yn noíwydd.
86 FFORDD NEWTDD A BYWIOL.
i safle yr aberth, yr oedd mwy o farwolaeth yn y ffordd nag
fywyd, ond fel yr amlheid yr aberthau. Dywedir fod y
gair **bywtor' yma yn golygu rhywbeth gwahanol i fywyd
mewn ystyr eang gyffredinol — gólygsiyreshness. Nis geUir
ysgaru hwn oddiwrth fywyd ; ond golyga fywyd yn ei fan
uchaf — yn ei ogoniant mwyaf. Yr oedd y syniad hwn yn
cael ei weithio allan drwy osodiadau a deddfau yn y trefn- ,
íant luddewig. Yr oedd y trefniant hwnw yn gofyn bywýd '
yn ei fan goreu. — Nid ebyrth ar drengu o glefydau neu o
henaint, ond ieuainc, iach, perffeith-gwbl. **0s offeiriad
eneiniog a becha yn ol pechod y bobl, offrymed dros ei
bechod a wnaeth fustach ieuanc perffeith-gwbl jû. aberth
dros bechod i'r Arglwydd." Bywyd yn ei fan goreu, Yr
oedd yr archoffeiriad i daenellu y gwaed yrífuan wedi lladd
yr anifail, tra y buasai heb goUi dylanwad bywyd o hono
— yiífresh, Dyma y syniad sydd yma — bywyd }ti ei fan
goreu, iachawdwriaeth t freshness ynddi. Mae bywyd yn
fwy gogoneddus ar rai adegau nag ydyw ar adegau eraill.
Un brydferthion natur yw yr ardd flodau, Ue y mae Uaw
y garddwr medrus wedi bod yn trin y ddaear, ac elfenau
anian wedi cyd-gyfarfod â'u gilydd. Ond sylwer ami ar
haf sych, pan y mae gwres yr haul yn Uosgi y ddaear nes
agenu, Uysiau ỳn crino — mae y cyfan wedi ei gloi i fyny,
a bywyd fel pe wedi ei droi i fyw ar ei adnoddau ei hun.
Mae Uiwiau y blodeuyn yn ciUo, arogl y Uysiau wedi darfod.
Ond ymwelwch â'r ardd wedi i gawod o wlaw ddisgyn.
! yr arogl peraidà — tybiech eich bod yn rhodio yn nghanol
paradwys Eden. Mae y gawod wlaw wedi adnewyddu
wyneb y ddaear, mae Uiwiau y blodau yn gloewi, ^freshness
yn mhob peth. Syniad feUy sydd yma — '^Jfbrdd fywiol"
— ^yma mae y bywyd yn fwyaf gogoneddus. Mae bywyd
yr Arglwydd lesu yn aros yn ddylanwadyr^íÄ yn yr Ef-
engyl. GaU fod desgrifiad y Beibl o farwolaeth Crist ar y
groes, a'r dyoddefeint annimadwy hwnw, yn gyfryw fel ag
y mae yn sefyU rhyngom ni a gweled gogoniant bywyd
CrÌBt yn y nefoedd; ond er mai ar y groes y rhoddwyd
FFORDD NEWYDD A BYWÌOL. 87
lawn yii mywyd yi' Eiriolwr, y mae yr lawn ya cyrliíiecld
eì amcan uchaf. Yr liyn sydd yn cadw y newydd-deb yn
ngwirioneddau a benditliion ysbrydol tejTnas nefoedd, yw
fod Crist yn byw yn di*agywydd i berffeithio ei amcanion.
Dyma un o nodweddau gwahaniaetliol petliau Duw. Mae
y ffynon sydd yn tarddu ar fynwes y mynydd â'i llygad mor
loew, ei dyfroedd mor risialaidd, a'r diwmod cjiitaf ; mae
y wawr dorodd boreu heddyw mor /resk ag erioed ; mae
arogl blodau y gwanwyn hwn mor hyfryd a blodau pob
gwanwyn arall. Ond dyma y mwyaf gogoneddus — ffordd
ýywioL 'Does dim heneiddio ar bethau tragŷwyddol râs.
Yr oedd gwaed yr wyn a laddwyd o dan y gyfraith jti oeri,
ond dyma Oen megys neivydd ei ladd. Y'r oedd Aaron yr
archoffeiriad yn gorfod ymddiosg o'i ddillad, i'w rhoddi am
Eleazar — yn myned yn rhy hen ; ond dyma Archoffeiriad
crys yn ieuanc, fel ua bydd un Eleazar i gael ei wis<>:oedd
archoffeiriadol ar ei ol. Gwerthid pethau weithiau yn ail
law, herwydd eu bod wedi coY^freshness, ond ni chynyg-
iodd grâs bethau felly i neb erioed. Fe gaiff' y ddaear
ymfírostio yn ei pliethau hen, ond Duw yn ei bethau
newydd. Mae dynion yn pêrarogli y cyi-ff ág enaiut
nard gwlyb gwertlifawr, ond nid oes eisiau pêrarogl felly
ar Dduw — ffordd fywiol.
III. Ffobdd wedi ei chysegru I Ni. — Yr liyn a ddeaUir
wrth y gair "cysegru" yw neillduo — rhoddi heibio at was-
anaeth neillduol ; a dywedir yma fod y ffordd hon wedi ei
chysegru. Cysegrwyd y ffordd gyntaf yn Eden — fe gys-
egrwyd y ffordd drwy y cyfamod seremonîol — fe'i cysegrwyd
lii trwy waed; ond dyma y cysegriad mwyaf. Mae yr
Apostol yn rhoddi Ue mawr i ddynoUaeth Crist yn nghys-
egriad y ffordd hon. Nid oes dim yn yr Efengyl yn rhoddi
mwy o allu iddi ar galonau dynion, na'r Ue mawr a roddîr
i ddynoliaeth Crist yn ei gyfryngdod. Mae cyfryngwriaeth
a dynoliaeth Crist yn dàl perthynas anwahanol â'u gilydd.'
Mae ysbrydoHaeth fel am i*r pechadur deimlo y gwirionedd
hwn. Mae cymaint o ddynoliaeth Crist yn y golwg, fel y
I
■\
88 FPOBDD NEWTDD A BYWIOL.
mai ambell un wedi methu a gweléd dim ond dyn ynddo.
Yr oedd Ef mor agos i gymdeithas, mpr ddarostyngedig i
amgylchiadau allanol, mor gyflfredin ei olwg, fel y meddyl-
iai rhai nad oedd ei ddaioni ond perffeithiad ar rinweddau
y natur ddynol. Ond syniad cyfeiHomus am Grist yw
liwn. Dyma y gair oedd yn y dechreuad gyda Duw, ond " a
wnaethpwyd yn gnawd, ac a drigodd yn ein plith ni, ac ni a
welsom ei ogoniant, gogoniant megys yr unig-anedig oddi-
wrth y Tad, yn llawii grâs a gwirionedd." Dyma y Duw
sydd yn preswyUo yn y goleuni, ond ** a ymddangosodd yn y
cnawd, welwyd gan angehon, a bregethwyd i'r cenhedloedd,
a gredwyd iddo yn y byd, a gymerwyd i fyny mewn gogon-
iant." Dyma yr Hwn oedd yn dlotach nag adar y nefoedd,
ond Efe a grëodd ddefnydd eu nythod i gyd ; dyma yr Hwn
na ddarpárodd ddim iddo ei hun, ond a ofalodd am ffauau
i'r Uwynogod ; dyma yr Hwn a demtiwyd â drygau lawer
gan ddiafol , amheuwy d ei ddwyfohaeth ; ond wedi methu,
amheuwyd ei ddynohaeth ; ac er na lygrwyd ei-ddynohaeth
yn y frwydr hono, eniUodd brofiad, nes y mae ei ddynohaeth
heddyw yn cydymdeimlo á'r profedig yn eu dyoddefiadau
mwyaf.
Yr enw a roddir ar ddynohaeth Crist yma yw llen, Yr
oedd dau gysegr i fywyd Crist — yr allanol a'r mewnol — y
dynol a'r dwyfol — y cysegr a'r cysegr sancteiddiolaf. Âm-
can y llen yn y tabernacl oedd cuddio Duw o'r golwg, ond
Y^ oedd yn dyfod mor agos i'r genedl ag y gallasai ddyfod
am y llen, Yr oedd dwỳfohaeth Crist yn tywynu ar y byd
drwy y llen — ei gnawd Ef. Syrthiodd y milwyr yn wysg
eu cefnau pan y cododd gẁr y Uen. Ond dynohaeth i ddy-
oddef oedd dynphaeth Crist. Mae Duw mor agos i ddyp
ag y gall ddyfod yn ei Fab, a'r Mab hwnw y dyn Crist
lesu. Un Cyfryngwr, a hwnw yn ddyn ; a thrwy ddynoi-
iaeth hwn y mae y flfordd wedi ei chysegru. Aberth oedd
Crist, a thrwy ei aberth y mae flfordd at Dduw; 'ondnis
gallasai fod yn aberth heb ddyfod yn ddyn. Yr oedd yr
Aberth yn ddynol, ond nid dynol oedd yr Aberth. Ÿr
n
FFOSDD NEWTDD A BYWIOL. 69
oedd yr Aberth yn ddwyfol, ond nid dwyfol oedd yr Abertli.
Yr oedd yr lawn yn osodiad, ond nid y gosodiad oedd yr
lawn. Yr oedd yr Aberth yn fwy na'r dynol, ac yn rhyw-
beth gyda bod yn ddwyfol. Yr oedd y Cyfryngwr yn dj^^Ti,
ond nid dyn oedd y Cyfryngwr. Yr oedd y Cyfryngwr yn
Aberth, yr Aberth yn lawn, yr lawn yn Dduw-ddyn, a'r
Duw-ddyn, drwy ddryUiad ei gnawd, yn ffordd at Dduw.
Er mai teneu oedd Uen y deml, eto, yr oedd hi yn cuddto
Duw oddiwrth yr euog, ac yn cuddio yr euog oddiwrth'y
ddeddf a dorodd. Fe rwygwyd Uen y deml, nes y daeth y
cysegr sancteiddiolaf a'rcysegr bydol yn un — nid er mwyn
goUwngpawb ifewn i'r sancteiddiolaf, ond am fod y gogon-
iant wedi ei symud i'r dyn Crist lesu. Ehwygwyd cnawd
y dyn Crist lesu er mwyn dangos gorsedd trugaredd ar y
drugareddfa newydd, ac yma y mae pawb duwiol yn ofifeir-
iaid, a rhyddid i fyned i mewn, drwy waed lesu — pob dydd
yn ddydd gwyl y cymmod i bechadur edifeiriol. Canol-
bwynt Eden oedd Duw yn mhren y bywyd, canolbwynt
Israel yn y cysegr saucteiddiolaf, ond canolbwynt yr hoU
ddaear yw yn ei Fab. Mae tair gwyl genedlaethol Israel
wedi caèl eu newid am un gymanfa mynydd Seion, a
lîordd wedi ei hagor i luddew a Groegwr, caeth a rhydd,
drwy y Uen.
Yr hyn a ddywedir am y ffordd yw, ei bod wedi ei
chysegru — wedi ei neiUduo fel ffordd a mynedfa at Dduw.
Defuyddir y gair ** ffordd" er mwyn gaUuogi ein meddyhau
i gael syniad am gyfryngdod y Gwaredwr. Agor cymun-
deb rhwng dyn a Duw oedd amcan mawr dyoddefiadau ac
angau y Gwaredwr. Er cymaint a synir at aUuoedd y
meddwl dynol, nid yw eto wedi gaUu synied am drefti o
adferiad at Dduw. Y mae lawn dros bechod yn idea
ddwyfol ; trugaredd bia hon. Oddiyma y mae hoU ddaioni
Duw yn Uifo aUan. Dywedir fod y meddwl dynol wedi ym-
ddadblygu mwy yn yr haner canrif ddiweddaf nag a wnaeth
mewn canoedd o flynyddoedd cyn hyny. Mae y dargan-
fyddiadau yn Uuosog, cerdda lvybrau nad adnabu aderyn.
90 FFORDD NEWYDD A BYWIOL.
cliwilia jrmLerodraethau y Duw mawr gydag yni ; ond ní
ddarganfyddodd ffordd i adferyd yr euog ; ni welwyd Uwybr
diangfa i'r euog — dychwel yn siomedig o'i grwydiiadau, fel
cardotyn heb gael trugaredd yn un man. Pwy all rifo y
dyfeisiau o eiddo y meddwl? — Qnd nid yw wedi dyfeisio
ffordd iachawdwriaeth. Dywedir fod y Cadfridog PearsoUy
pan oedd ef yn amgylchynedig gan fyddinoedd lluosog y
Zulus, yn Zuhiland, yn gallu cyflwyno gwybodaeth am
fawredd byddin y gelpi i'r fyiidin oedd filldiroedd yr ochr
draw iddynt, a hyny drwy adlewyrchu pelydrau yr haul
yn rhywfodd. Gwybodaeth a dyfais a ychwanega at y
gallu i ladd y w hwn ; ond dyma ffordd i gadw. ~ Torodd
y Rhufeiniaid ffyrdd yn y wlad hon, ac adnabyddir
liwy yn y dyddiau hyn ; ond y maent wedi eu rhoddi
heibio am ffyrdd gwell. ^ Ond dyma ffordd na fydd dim
gwelliant ami. Pan fydd dyfeisiau dynol wedi darfod, fe
fydd hon yn newydd. — Nid public road yw hi, ond ffordd
i bechadur edifeiriol, wedi ei hagor er ei fẅyn Ef.
Mae y ffbrdd hon wedi ei chysegru, Pwy \Vyr nifer yr
anhawsderau ? — gwawdiwyd na ddeuai hi by th i ben ; ond
y mae hi wedi ei chysegru. Un o nodweddau y gani-if hon
yfc y dyfeisiau i ychwanegu yr hawsder i deithio. Mae
dyn fel pe yn hèrio Duw — mae yr agerdd-longau yn aredig
y dyfnfôr, a dyn fel pe am gystadlu â Duw am nerth ; ond
y mae ambell i long yn suddo, a Duw yn dweyd "fi bia
Uwybrau y môroedd." Mae y boneddwr yn gosod gwyfi: i
fjniy wrtli ei d}', ac jni ymddiried iddi y ceidw hi y palas
mewn dyogelwch, ac yn myned i'w wely i orphwys heb
weddio Duw ; ond meddai Duw **Fi sydd yncyfeirio ffordd
i feUt y taranau." Dywedir mai un o ryfeddodau mwyaf
yr oes hon y>v y Great Pacific Railway yn America»
Cychwyna allan o New York, yn yinyl Môr y Werydd, a
chyrhaedda i San Francisco, yn ymyl Môr y Canoldir,.
wedi myned ar draws cyfandir mawr o filoedd o filldiroedd.
Dy wedir wrthym y gweithid ami gan ddau gwmpeini ; aa
yn mhen saith mlynedd, cyfarfyddasant ar gribyn mynydd
FFORDD NBWYDD A BYWIOL. 91
uchel a gladdai ei gopa yn y cwmwl. Yr oedd yno, meddir,
gyfarfyddiad o ryfeddodau pan ddaetlapwyd i bwyut y cyf-
arfod. Yr oedd y talaethau wedi anfon yno-rywbeth i fod
yn dystiolaeth o'u llawenydd, ar y dydd yr agorwyd hi gan
yr anrhydeddus Leland Stanford, am ddeuddeg o'r gloch
ar y trydydd o Fai, 1869. Yr oedd hoU delegraph y
deymas yn gweithio i hysbysu y newydd,-ac nid ychydig
oedd y gorfoledd. Ond dyma ffordd hwy, o ran pellder,
wedi ei gorphen gan Fab y dyn — ffordd o ymyi uffern i
ganol gogoniant ; ac y mae y gorfoledd o'i hachos i barhau .*
byth. ^
Wedi ei chysegru i ni. — Wrth gasglu nodweddion y
ffordd yma at eu gilydd, mae gogoniaut trefn iachawdwr-
iaeth yn dyfod i'r golwg. Ffordd, Mae gan Dduw drefn
am fy wyd pechadur. Nid damwam yw achubiaeth credadyn ,
ond gweithred o gynllun — y cynllun yn drefu, a'r drefii
hoûo yii ffordd. Ffordd newydd. Mae Duẅ mor gyfoethog
newydd-deb, fel y mae yn dyfod a'r peth cymhwysaf.
Mae sen-ff tanllyd yn rhwygo, ond dacw Moses yn codi
sarff o brês i weila y rhwygiadau — ffordd newydd. Cych-
wynodd Israel o'r Aipht. — Sut y croesant y môr ? Holltwyd
ef â gwialen, a dacw Israel yn cerdded drwodd yn droed-
sjQi\\—ffordd newydd. Ehoddodd lesu ei olwg i ddyn dall,
trwy iro clai a phoeryn — ffordd newydd. Mae Duw yn
defnyddio y moddion fyddo yn ateb; ond dyma ôbrdd
newydd — y dieuog yn Ue yr euog — newydd ; y cymwyn-
aswr yn cael ei erhd — newydd ; estyn cwpan liidiawgrwydd
at y Mab, arbed y gelyn — ffordd newydd,
Ffordd newydd a bywioL — Bywyd y w gogoniant y cyfan
— ^newydd-deb yn tarddu o fywyd, bywyd yn tarddu o farw,
a marw yn tarddu o gariad at becliadur. Fe gaiff y byd
lonydd i ddadleu pa un ai Madog ai Columbus a ddargan-
fyddodd America, ac nid yw o bwys mawr ; ond nid oes
dadl pwy wnaeth y ffordd newydd a bywiol. Bywyd, —
Nid y bywyd sydd yn paentio dail y blodeuyn â lliwiau
prydferth, nid y bywyd sydd yn gwisgo y forest â gwyrdd- -
K
92 FFOBDD NEWYDD A BYWIOL.
lesni, yn díferu brasder ar hyd fFyrdd anian, ac yíi gwisgo
y dyflfipynoedd êgfà; nid y bywyd sydd yn llanw y goed-
wig â chérddoriaeth yr adar, ond y bywyd sydd yn newid
cymeriad cablwyr, y bywyd sydd yn gloewi ènaid aâan yr
euog — y bywyd sydd yn codi y groes a'i chyfri*n goron, y
bywyd sydd yn gorfoleddu mewn gorthrymderau, ac yn
gwneyd i*w berchenog ganu yn y nos dywyllaf — ffordd i
fywyd yn ei ddadblygiadau uchaf.
I ni. — Bywyd i ni — ffordd i ni. Gwelir ar gates myned-
feydd ein palasau y gair ^^ỳrẁate,'' Mae sentinel yn
gwilied wrth y fynedfa i balasau ein Brenhines — prŵate,
Ysgrifenwyd ar grefydd yr hen oruchwyhaeth— ^rŵ^/^/
ond dyma ffordd i ni — bywyd i ni. Angelion, chwareuwch
eich telynau, fe welir rhai a fu yn gorwedd mewn mar-
wolaeth y» cyd-ganu yr anthem waredigol. Bywyd. — ^Mae
iachawdwriaeth yn gwaredu oddiwrth bechodau, ond gwna
beth mwy — rhydd fywyd. Cyhoedda faddeuant rhâd i'r
euog mwyaf,- ond rhydd fwy — rhydd fy wyd.
Wedi ei chysegru, — Ni bydd eisiau i'r Cristion gywil-
yddio yn y nefoedd — ^fe aeth yno ar brif-ffordd y Breniu.
Ni bydd eisiau iddo ostwng pen yn ymyl angelion — ^fe aeth
yno yn haeddiant bywyd annherfyuol yr lesu. Fe agorwyd
y ffordd yn bwrpasol er mwyn dynion, ac y mae angelion
yn genhadon arni i gymwynasu i etifeddion iachawdwriaeth.
Gorfoleddant mewn bywyd, am fywyd, a diolchant am
danò byth, i'r Hwn a'i prynodd.
YB EŴLWYS MEWN CAETHIWËD. 98
ÎO?
YE EGLWYS MEWN CAETHIWED.
••Wbth aíonydd Babilon, yno yr eisteddasom, ac wylasom, pan
feddyliasom am Seion. Ar yr belyg o'u mewn y crogasom ein telynau.
Canys yno y gofynodd y rhai a^n caethiwasent i ni gân ; a'r rhai a'n
hanrheithiasai lawenydd, gan ddywedyd : Ceuwch i ni rai o ganiadau
Seion. Pa íodd y cauwn gerdd yr Abolwydd méwn gwlad ddyeithr ?
Os anghofiaf di, Jerusalem, anghofied fy heheulaw ganu. Glyued íy
nhafod wrth daflod fy ngenau, oni choliaf dì ; oui ohodaf Jerusalem
gomwch fy llawenydd penaf." — Salm cxzxvii. 1 -6.
Saif yr Eglwys luddewig yn fynycli yn y Beibl fel portread
o'r Eglwys Gristionogol, yn y gwalianol sefyllíaoedd ac
amgylchiadau yr â drwyddynt. Enwau sydd yn cael eu
hystyr yn arferion a bywyd y genedl hono a ddefnyddir yn
fynych i ddynodi pethau ysbrydol yr Eglẁys yn bresenol.
Cyfeiria y geiriau yma at gaethgludiad Israel i Babilon —
un o*r amgylchiadau pwysicaf yn hanes y genedl ; ac ar
rai ystyron, yr amgylchiad a wnaeth y cyfnewidiad mwyaf
yn eu plith. Gwaredwyd hwynt oddiyno â llaw gref, ac â
braich estynedig, a chyfeirir at y waredigaeth hono mewn
amryw fanau yn yr Ysgrythyr fel cyfryngiad o eiddo Duw.
Mae y geiriau yma yn rhoddi golwg i ni aruynt pan yn
Babilon ; ac yr oedd eu sefyllfa hwy yno yn bortread cywir
o'r amgylchiadau y mae Eglwys Dduw yn myned iddynt.
Yr oeddent mewn caethiwed, ac nid yw yn ormod dweyd
am yr Eglwys, ar lawer achlysur, ei bod mewn caethiwed.
Pabrydf
1. Pan yn colli gafael ar yshrydolrwydd crefydd yn
nghanol ffurfiau allanoL — Gall crefydd fodoU heb fod
iddi ffurf , a gall ffurf fodoli heb grefydd ; ond yn sefyllfa
bresenol y íneddwl, rhaid cael ffurf. Ffurfìau allanol
crefydd sydd yn galluogi dynion i gynal i fyny grefydd yn
ei gwedd gymdeitliasol, ond hanfod, egwyddor, a bywyd
94 YR EGI.WYS MBWN CAETHIWED.
crefydd, sydd yn dwyn pob crefyddwr i gydjanffiirfiad â
rheolau, ac i gydymdeimlad â clirefydd yn ei natur, ei
dyben, a'i gogoniant. Un o*r pethau mwyaf anhawdd i ni
yw dwyn ein hunain dan ddylanwad ysbrydol crefydd ; a'r
dylanwad hwnw yn unig a all wneyd pob cyflawniad yn
gymeradwy. Mae jffurf crefydd i fod nid fel y wisg am y
corff — yn ei guddio, ond fel y Uiwiau ar ddail y blodeuyn
— yn codi allan o'i fywyd ; fel ffurf y pren — yn dyfod allan
hono ef ei hun. Yua ni bydd ffurf yn niweidiol ; ond
pan yn rhoddi ffurfiau neillduol am gyflawniadau crefyddol,
gallant fod fel rhwymau am draed apostohon. Mae ffurfiau
crefyddol gweigion fel y Uestri gweigion yn y briodas yn
Cana Gahlea — yn gwneyd i bawb ofidio wrth fethu a gweled
dim ynddynt. Ysbryd crefydd sydd yn rhoddi gwerth
ynddi. Mae pob gair a ddywedir yn cael cymeriad ger
bron gorsedd Duw o'r ysbryd sydd y tu cefn iddo. Yn
mha le y gellir cael y fath engraifft o gaethiwed ag mewn
Eglwys heb fod yn gofalu am yr ysbrydol ? Gostyngwyd
nerth hon ar y ffordd. Nid oes mawl i Dduw yn ei chân-
iadau, na Uef at Dduw yn ei gweddiau, na Christ croes-
hoehedig yu ei gweinidogaeth. Ffurfiau allanol — maent
fei y ffenestr hwiedig, yn brydferth, orid yn atal y golemü
i fewn ; yn dý godidog, ond wedi ei adeiladu ar y tywod.
Yn yr Eglwys hon, y mae ysbrydolrwydd wedi ei goUi, a
hithau wedi ei dwyn i gaethiwed. ** O Arglwydd^ dychwel
ein caethiwedy
2. Y mae yr Eglwys yn myned i gaethiwed pan yn
disgyn yn isel mewn bywyd, crefyddoL — Caethgludwyd
Israel i Babilon fel y caffai y tir feddianu ei Sabbathau. Yr
oedd y genedl wedi ymlygru, nes y torent orchymynion Duw.
Cyhyd >g y parhaodd Israel yn eiddigus dros ogoniant
Duw, a ehydymffurfio . â'i orchymynion ef, yr oeddent
yn auorchfygadwy ; ond wedi iddynt syrthio i feiau y
cenhedloedd, ac ymgylymu âg arferion estronîaid i amodan
yr addewid, gorchfygid hwy gan eu gwanach, gwarad-
wyddwyd hwy gan genhedloedd paganaidd — dygai y rhai
YB EGLWYS kEWfí CAETHIWED. 96
Lyny fwy o sêl dros euliinod mudion nag a ddygent hwy dros
y gwir Dduw ; ac y mae y testyn liwn yn rhoddi i ni olwg
amynt yn ngwlad y gelyn. Eglwys Dduw yvi y galhi
mwyaf sydd ar y ddaear heddyw. — Hou sydd yn byw
Iwyraf i egwyddorion pur, heb ofyn am aliwedd carcltir
wrth ei gwregys. Ond y mae yn bosibl i*r gallu cryfaf
gael ei wanhau — gelür blastío y blodeuyn prydferthaf,
rhoddi hadau afìechyd marwol yu y cyfansoddiad iachaf,
ac y mae yn bosibl.i*r Eglwys gael ei. chlwyfo yn nh^-
ei charedigion. Bywryd crefyddol i3ur yw y gallu sydd yn
eario y dylanwad dyfnaf a mwyaf parhaol. Nid yn ei s\vn
y mae ei nerth, fwy na'r fellten ; er hyny, hyllt }t awyrgylch
foesol o'i gylch. Nid yn ei hòniadau y mae ei aUu, mwy
na'r haul ; er hyny, todda bechod fel eira, a chyfeihornad
a rhagfarn fel rhew y gwanwyn.
Y mae amlieuaeth am onestrwydd unrhyw un yn siglo
cylch eaug ei adnabyddiaeth, o ran ei ymddiriedaeth — nid
am yr hyn a allant ei brofi, ond am yr hyn y maent yu ei
oýni. Mae y dyn a ofnir yn mhob cymdeithas yn cael
ei gadw o dan eí sylw. Yr Eglwys iselaf mewn bywyd yw
yr Eglwys fwyaf terfysglyd — ofnant eu gilydd, a byddaut
fyw mewn hualau caethiwed. Ystyrir ei fod yn bwysig
pwy a etlioHr i'r Senedd-dŷ, am mai yno y fiFurfir cyfreith-
iau i reoli mihynau y deymas ; edrychir yn bryderus am
fiFurfiad gwahanol fyrddau lleol llywodraethol, rhag i ddyn-
ion fyned iddynt fyddo yn ddiffygiol o uniondeb ; ond gallai
Prydain Fawr fforddio bod heb ei Senedd, yn well na bod
heb Eglwys i Dduw yn y wlad. Ni byddai Parliameiît
llygredig yn haner mor niweidiol a chael Eglwysi Duw
yn llygredig. Dyma wenwyno ffynon bywyd — ysigo y
fraich sydd yn ysgwyd y deyrn-wialen yn myd egwyddor-
ion a gwirionedd. Gall Seion fforddio bod heb lawer o
bethau ; ond nis gall fforddio bod heb burdeb diamheuol.
Mae hon i sefyU i oleuo, gan nad lamp pwy a ddiffodda —
jCL allu i buro, gan nad pwy a ymlygra. Nid oes neb á
hawl i wenwyno ; ond y diweddaf i'w wneyd yw y meddyg»
:96 YR EGLWYS MBWN CABTBIWED.
Ni ddylai neb fradychu ei wlad ; ond yr olaf o bawb yw y
milwr. Dylid aros yn y Uong i geisio ei harbed rhag myned
i'r dyfnder; ond y captain yw yr olaf i'w gadael. Yr
Eglwys sydd i fod bellaf oddiwrth lygredd. Os bywyd isel,
rhaid myned i Babilon.
8. Y mae yr Eglwys yn myned i gaethiwed ỳan y byddo
wedi mynedyn ddifater am Iwyddiant yr achos, — Ni bu yr
Eglwys erioed nad oedd ynddi ddynion difater a dibryder
am yr aohos, ac ni bu erioed nad oedd ynddi rai oeddent
**yn meddwl am ei enw Êf." Un o'r pethau mwyaf
annghyson a gwrthun yw crefyddwr difater. Mae cyfateb-
iaeth i fod rhwng y gofal a*r hyn a ymddiriedir. Yr
janddiriedaeth fwyaf yw yr hyn a roddir yu ngofal Cristion;
ond naiU ai y mae ambell un wedi cael gan Dduw fwy o
ofal, neu y mae llawer un yn anonest i'r ymddiriedaeth.
Mae gwrthgiliad yn yr ysbryd oddiwrth Dduw yn fynych
yn cymeryd Ue yn mhell cyn gwrthgiliad oddiwrth achos
n Duw ; ond y mae gofal am yr achos yn myned yn llai, ac
yma y dengys ei huu gyntaf. f Bu Nabal farw o dan
amgylchiadau rhyfedd. Bu ei galon farw ddeg diwrnod
r o'i flaen ; ac un o'r pethau anhawddaf ei ddeall yw sut
fodolaeth oedd eiddo Nabal wedi i'w galon farw ; ond y
mae yn sicr i'w waith ddarfod y dydd y bu ei galon farw.
Onid oes Ue i ofni fod hyn yn ddarluniad o lawer aelod
-crefyddol ? Gwelwyd ynddo bryder am yr achos, cariad
at ei frodyr, ffyddlondeb i foddion grâs, y parch puraf i'r
Efengyl, ond y mae wedi cilio i'r tir pell. Onid oes Ue i
ofhi fod ei galon wedi marw, ac nad yw ei broffes grefyddol
ond bodolaeth mewn ffurf weledig rhwng^ bywyd a llwyr
farwolaetli? Ond nid yw yr hyn sydd yn wlrionedd am
un ond cysgod y gwirionedd am lawer. i Dywedir am y
teulu lle nad oes neb yn gofalu am fod cyíartaledd rhwng
yr hyn sydd yn dyfod i íewn a'r hyn sydd yn myned allan»
j bydd yn sicr o fyned i anhawsderau rhywbryd — ^y cjTnerir
meddiant o'r pethau gan eraill. Dywedir am y deymas
lle nad oes goM bod y treuliau mor fychan a*r derbyniadau,
YB EOLWYS MEWK CAETHIWED. 97
y bydd yn rhaid i rywrai dalu mwy o dretlioedd yn fuan»
neu i*r deymas fyned yn banhruỳtj ac i gael ei llywodr-
aetbu gan deymasoedd eraill. Mae gan Eglwys Dduw ei
hamgylchiadau, a rhaid i rywrai edrych ar eu hôl ; ac os
na all hon ddàl y glorian yn gywir, peth hawdd fydd myned
yn ol yn yr amgylchiadau ; ac Eglẁys wedi myned yn
fanhrupt fyddai yn heth newydd. Paham ? Am fod yno
rai yn gofalu, a Duw yn bendithio» Nis gall pawb wneyd
yr un peth, ond gall pob un wneyd rhywbeth. Y mae hyn
wedi dwyn ÿr'Eglwys i ofid — i dir y gelyn. Beth gwell a
fyddech chwi gael j firemen goreu jn y pwll glo, os byddai
yno rywrai yn ddigon ffol i danio matchy neu agor eu lamý ?
Yr ydym wedi ofiii yn fynych y bobl sydd yu cario matches
yn yr Eglwysi. Beth sydd yn cyfrif am eiddilwch
yr Eglwys? — yn Babilon. Beth sydd yn cyfrif am fych-
ander y gwaith a wneir — j^n Babilon. Beth sydd yii
cyfrif am Iwydni profiad crefyddol amryw — yn Babilon.
Maent mewn caethiwed gan y gelyn. Onid yw y cadwynau
yn drymion, y dagrau yn heilltion — ar lan afonydd Babilon ?
4. Pan y mae llaýur crejyddol yn ymddangos fel pe yii
fu^medyn ofer^ ac amcanion yn cael eu colli, — Ymddangos
a ddywedwyd. Ar sail tystiolaeth gair Duw^ nid oes un
llafur crefyddol, gyflawnir oddiar ddybenion santaidd, yn
ysferyd yr Efengyl, ac yn ol trefn Duw, i fyned yn ofer.
♦*A chwi yn gwybod nad yw eich Uafur chwi yn ofer yn yr
Arglwydd." Mae ein gwaith yn dàl dau gysylltiad —
cysylltiad â'r amcan fwriadwn ei gyrhaedd, ac â chymer-
adwyaeth y Duw bia y gwaith. Gall dynion wneyd peth
a fyddo yn fanteisiol i eraill, ac a fyddo yn ymddangos yn
fendith, ond eto i'r gweithredydd fod o dan felldith. Cafodd
Israel ddwfr drwy i Moses daro y graig, ond am hyny y bu
efe farw ar gopa Nebo. Gall llafur mawr ymddangos fel
pe yn ofer, ond mae Duw yn cadw yr accountf **ac fe
ddaw'r addewid- wir a*i geiriau pur i ben.'* Aeth y diver
amryw o weithiau i ddyfnderoedd y môr. — Chwilio yr oedd
am drysorau aethant i lawr yn y Ilong-ddryllíad ; ond os
1)8 YR EGLWYS MBWN CAETHIWED.
methodd a cliael dim, nid oes neb yn ei feio — cymeradwyir
€f am ei waith. Aeth dynion allan i edrych am blentyn
colledig ; cerddasant fynyddoedd, croesasant ddyfírynoedd,
chwiliasant yr afonydd, ond methwyd cael y bychan.
Aflwyddianus ; ond y mae y rhieni a'r wlad yn camnol y
gwaith a wnaed ganddynt. Mae adegau ar Seion pan y
mae ei llafur fel pe yn ymddangos yn ofer. .Nid oes neb
wedi gwneyd attempt eríoed at y peth y mae Seion yn
ceisio ei gyrhaedd; a dichon y byddai golwg ar fawredd y
gwaith yn cymedroh ein syniadau pan yn aflwyddianus.
Mae cymdeithas yn ceisio gwasgar goleuni i lanw y meddwl
â gwybodaeth ; mae rheolau yn cael eu gwneyd i ddyogelu
iawnderau a dyrchafu dynoUaeth i fyny. Ond pwy sydd.yn
cynyg at ysgar rhwng pechod a'r pechadur? — Pwy sydd
yn ceisio diwreiddio yr hunanoldeb yna sydd yn y meddwl?
Dyma yr attempt fwyaf a wnaed erioed ; a'r syndod y w fod
cymaint wedi ei wneyd, hyd nes y byddom yn cysylltu Diiw
a'r gwaith. Ond fe wnelai yr Eglwys fwy o waith oni bai
ei bod ar dir y gelyn — yn Babilon. Ymddengys yn y
dyddiau hyn, fod dynion yn codi i fyny yn eithafol o galed.
Clywir amryw blant yn cablu Duw, canoedd o ieuenctyd
ein gwlad yn meddwi bob wythnos, dynion yn twyllo eu
gilydd mewn masnach, ries y mae ymddiriedaeth cym-
deithas yn cael ei siglo i'r gwaelodion ; eraill yn newid eu
Uiw fel y mynant — fel y chameleon; athrâwiaethau crefydd
yn cael eu gwatwar, gweinidogaeth y groes yn cael ei
gwrthod, a'r Sabbath wedi ei droi i ddybenion bydol. Yn
mha le y mae yr Eglwys ? — A yw hi yn wylo mewn Ueoedd
dirgel? — A yw Israel wedi cau ei ddrws i fyned i'w ystafell ?
— A yw yr Eglwys yn foddlon mentro i ben Carmel i dderbyn
challenge y byd annuwiol? Profiad yr Eglwys yw ei bod
yn nhir y caethiwed; ond y mae gobaith y dychwel eto.
Y GOBAITH SYDD YN Y GEnUAU AM GYFNBWIDIAD AR BETHAU.
1. Y mae yma hrawf nad yw yr Eglwys wedi marw, —
Y mae hi wedi dechreu meddwl am Seion, — ^*Pan feddyl-
iasom.'^ — ^Yr anhawsdra mawr ýw cael dynion i feddwl^
YR EGIiWYS MEWN CAETHIWED. 99
ac y mae llawer o amgylcliiadau annymimol yn tarddu o
beidio meddwl. Beth sydd yn cyfrif am fywyd annuwiol,
am eiríau cableddus, a gweithredoedd creulawn dynion, ond
eu bod yn anystyriol, Mae dechreu meddwl yn rhoi gobaith
am adferiad o ddrygioni. Pan y mae yr Eglwys yn dechreu
meddwl, y mae gobaith ei dychwehad o dir y gelyn —
^^ Pan feddyliasom am Seion,'' Pwy all ddesgrifio nerth y
disgwyhad sydd yn meddyhau y rhieni am ddychwehad eu
bachgen o'r wlad bell ? Nid yw blynyddau yn ei wanliau,
nac anhawsderau yn ei ddigaloni. Y mae yn ofni llawer,
ond yn gobeithio mwy ; yn wylo Uawer oddiar hiraeth, ond
yn mwynhau Uawer drwy obaith. Beth sydd yn fifurfio
tebygolrwydd y daw ? Os yw adgofion cartref yn aros yn
fyw yn ei deimlad, hiraeth am ei rieni yn cynhyrfu yn ei
feddwl, y mae gobaith y daw. Gall blwyddyn o garchar
ddyfod ag ambell un ato ei hun. Mae myfyrio ar y rhyddid
oedd ef yn ei fwynhau yn flaenorol — ar y manteision a
gollodd pan daflwyd ef i garchar — mae y ffaith ei fod wedi
dechreu meddwl, yn rhoi gobaith y gwehr ef wedi myned
drwy gyfnewidiad. Beth sydd yn ffurfio tebygolrwydd y
daw yr Eglwys adref o'r caethiwed presenol — y 'gwehr
hualon caethiwed wedi eu tori, dagrau yr wylofus wedi eu
sychu ? — Y ffaith fod yr Eglwys wedi dechreu meddwl —
^^ Pan feddyliasom'' Y mae wedi meddwl nes wylo — wylo
ain y golled gafodd — dagrau gojid a dagrau hiraeth.
Cymysga y ddau, a rhaid eu caeh Gofid am esgeuluso y
gwaith ddylasid ei gyflawni — gofid am y difaterwch a
ddangoswyd at achos yr Arglwydd; ond hiraeth am ad-
newyddu y cyfamod — hiraeth am ail gymundeb â Duw —
hiraeth am y dylanwadau dwyfol. Bu Jeremiah yn wylo.
Cafodd wrandawyr oedd a*u hwynebau fel callestr — cenedl
wedi anghofio yr Arglwydd — '*0 na bai fy mhen yn ddyfr-
oedd, a'm llygaid yn ffynon o ddagrau, fel yr wylwn
ddydd a nos am laddedígion merch fy mhobl."
A yw Seion yn foddlawn ar ei sefyllfa bresenol ? A yw
ieuenctyd ein hysgolion Sabbathol i dyfu i fyny i gablu
100 YB EGLWYS MEWN CAETHIWED.
Duw a Beiblau yn eu dwylaw? A foddlonwn ni weled
aimuwioldeb o bob math yn amlhau, heb brotestio yn ei
erbyn? A gaiff sefydUadau annuwiol flaguro, a Seion
\XY^o ? 0, na, y mae rhai yn wylo mewn Ueoedd dirgel. —
Y mae hiraeth am glywed y pyrth yn agòr, y mae Jeru-
salem yn anwyl, a'r hen ddylanwadau yn aros yn y cof.
**P*le mae*r hen awelon hyfryd
Deimlais gynt wrth daro i maes ?
P'le n^ae'r hen brofìadau melns .
Gefais gynt wrth orsedd gras ?"
2. Rhaid iddifagu ysbryd i wrthwynebu ei gelynion. —
^^Pa fodd y canwn gerdd yr ArglwyddT — Nis gall dyn
fforddio gwneyd cartref yn mhob man ; ac y mae yn bwysig
iddo beidio boddloni ar sefyllfa bywyd, oddieithr ei bod hi
yr oreu iddo ef. Mae gwahanol feddyhau i'r geiriau
^^cenwch i ni rai o ganiadau Seion» Barna rhai mae
gwatwar y bobl hyn fyddai y Babiloniaid wrth geisio
ganddynt ganu iddynt hwy y tônau a ganent yn eu gwlad.
Galwyd Samson i wledd y Phihstiaid i beri iddynt chwer-
tliin, ond costiodd yn ddrud iddynt. Gwatwarwyd yr hen
brofifwyd Ehseus gan fechgyn Bethel, ond costiodd yn
ddrud iddynt. Dynwaredwyd yr Eglwys yn cymuno gan
nifer o fechgyn annuwiol, ond buasaiyn well iddynt beidio.
Mae ambell uu yn meddu ar allu i ddirmygu pawb, chwer-
thin am ben dynion gan eu gwatwar. Arf miniog yw
gwatwaredd. Mae y dyn hwnw sydd yn ddigon cryf i
geryddu y bachgen am dyngu a rhegi yn meddu ar gariad
at Dduw yn ei galon ; mae y dyn hwnw sydd yn sefyll i
fyny yn erbyn arferion annuwiol yr oes yn meddu ar
gariad at burdeb yn ei galon. Y mae yn well genym y
dyn íydÄfarw o dan y faner na'r dyn a fydd byw weái^i
o'r maes ar ddydd y frwydr. Yr ydym yn ofoi fod dynion
yn gwatwar yn bresenol ; ond y mae eisiau i Seion sefyll.
" Pa fodd y c£yawn gerdd yr Argìwydd."
Barna rhai mai nid gwatwar y bobl oedd y Babiloniaid«
eithr yn hytrach ceisio cymmodi eu meddyliau âW sefyllfa
YK EGLWYS BIEWN CAETHIWED. 101
yr oeddent ynddi ; ac yr oedd y perygl yma yü llawer mwy.
— ^Yr oeddent am iddynt beidio a theimlo eu caethiwed.
Dywedir fod ambell i slaveholder yn delio mor dirion at ei
gaethion, fel y dadleuid na fynent ddyfod yn rhydd. Ai
tybed fod y Uonyddwch presenol yn arwyddo fod pobpeth
yn rightf Mae yn wir nad oes un awel beryglus yn curo
ar y llong, ond y mae hi o ddififyg awel yn aros yn yr un
man. Y mae perygl o wneyd y carchar mor gysurus a
chartref, onide fe amlheir troseddau. Y mae perygl i'r
Eglwys gymmodi â'i sefyllfa bresenol — rhaid gwrthwynebu
ceisiadau ofer y gelynion — ^adnabod y dicheUion sydd yn
cynyg am fywyd ysbrydol yr Eglwysi. Mae gwêniaeth yn
dinystrio miloedd. Nis gelür òriòio Eglwys sydd yn dyfod
i deimlo ei gwaith. Gall ystormydd blygu y cedrwydd heb
eii diwreiddio, siglo y gangen heb ei thori ymaith, ond y
maent yno i gyfarfod â'r storom nesaf. Nis gellir cymmodi
yr Eglwys â'i chaethiwed — ^y mae yn dyheu am ryddid.
__ 3. Dygant sêl dros hethau cysegredig crefydd. — Er fod
Israel yn mhell o'u gwlad, dygent sêl dros y pethau dwyfol
oedd yn Jerusalem. Y mae yn arwydd o dduwioldeb mawr
fod ynom barch i bethau cysegredig. Maent wedicrogi
eu telynau ar yr helyg. Ymadrodd cryf am bobl wedi
mjmed allan o gylch dylanwad crefydd. Yr oedd telyn yn
un o'r pethau mwyaf cysegredig gan Dafydd. Canodd
rhai o*r Sahnau mwyaf godidog ar y delyn, a datganodd y
teimladau mwyaf cysegredig ar y delyn ; â'r delyn y dych-
rynai efe yr ysbryd drwg yn Saul, nes y buasai adgofíon
am lawenydd y nef yn peri iddo fifoi o'i swn mewn digofaint
ato ei hun am bechu yn erbyn Duw.
. Crogi telyn ar yr helyg,— Buasai yn hyfrydwch gweled
cleddyf yn crogi — ^buasai yn arwydd fod heddwch yn
teymasu ; ond gweled telyn yn crogi oedd yn arwydd fod
y llawenydd wedi cilio. Ní foddlonent ei thynu i lawr i
bob amcoji. Y delyn! — ^hon fu yn llanw Jerusalem â
mawl; ydelyn! — ^hon fu yn amgylchynu paias y breniu
Dafydd â gorfoledd, Trueni yw eî gweled ar yr helyg.
102 YR EGLWYS MEWN CAETHIWED. ' ,
.' - ' . \
f
, -»■■ <■.*-.■*
Ond byddai i'r lielyg grino o dani cyn y tynent hi OOT^ÿao ' ., '
i foddloni y Babiloniaid. Telynau Seion Duw oeddent. **
**Pa fodd y canwn gerdd yr Arglwydd mewn gwlad
ddyeithr?" Mae gan bob gwlad ei hadar; ni allent fyw
ond yn eu climates eu hunain, ac yno gallant ganu nes
defîro i'r gwaelodion deimladau y galon. Nis gellir canu
yn mhob amgylchiad a lle. Ceisier gan y weddw ganu ar
ddydd angladd ei phriod ; ceisier gan y milwr gymerwyd
yn garcharwr ganu ; ceisier gan Jeremiah ganu. — ^An-
mhosibl. Nis geUir wylo yn mhob man. Gwres sydd i
doddi y rhew, tynerwch dỳn fywyd allan. Nis gall yr
Eglwys ganu yn mhob man. Y mae canu yr Eglwys i
godi allan o*i dagrau — ** Y rhai sydd yn hau mewn dagrau
a fedant mewn gorfoledd." Rhwng y creigiau ar lan y Môr
Coch, y mae yn ddigon hawdd wylo wedi myned yn gyfyng-
der; ond os ydynt yn wylo yr ochr yma i'r môr, cânt
ganu yr ochr draw. Nis gallant ganu ja Babilon — ^y
maent o'u gwlad ; ond y maent yn penderfynu na chym-
ysgir tônau Seion a thônau Babilon. Os dygwyd hwy i*r
eaethiwed, cedwir y tônau yn gysegredig ; ni chaiff arogl
paganiaeth fod ar eu diUad, aceniaeth Babilon fod ar eu
geiriau, nac ysbryd y gelynion fod yn eu pêroriaeth. Ai
rhywbeth felly yw teimlad yr Eglwys yn bresenol ? Y mae
yn anhawdd codi i ysbryd mawl — ^mae telynau llawer ar yr
helyg. Yn mha le y mae teimladau cynes y blynyddoedd
gynt ? Yn mha le mae y diwygiadau grymus ? ! y mae
miloedd o ddynion duwiol gerbron Duw yn wylo am y
dylanwad dwyfol mewn hiraeth dwûi am ddyehwelyd i
afael yr hen ddylanwad ; ond y maent wedi penderfynu
na ehymysgir dim ar bethau. Yn ei elfen ei hun y mae
pob peth yn mwynhau. Ei Seion i Gristion. '*Ho£faÌ8
drigfan dy dỳ, a Ue preswylfa dy ogoniant."
4. Y maentyn cyfamodi á hwy eú hunain fia fyddant
i anghofio Jertisalem. — "Os anghofiaf di, Jerosalem,
anghofied fy neheolaw ganu." Os tynir y Uaw yma dros
dànau y delyn i foddloni y Babilomaid, yr wyf yn foddlawn
YR EGLWYS MEWN CAETHrWED. 103
i'r Uaw yma gael eì hanalluogi, fel na allo ganii tôn ar y
delyn bytli mwy, Os bydd i^r tafod yma ganu rbai o
ganiadau Seionj^»^^, i foddloni y paganiaid hyn, analluoger
ef i ganu dim arall bytb mwy — **glyned fy nbafod wrth
daflod fy ngenau." Mae yma swn cyfamod cryf. Nid
peth bach oedd gallu anghofio Jerusalem. Yr oedd arferion
Jerusalem yn eu bywyd, caneuon Jerusalem ar eu tafodau,
gogoniant Jerusalem yn eu hanes fel cenedl, a Duw Jeru-
salem wedi ymgyfamodi â hwy. Nid oedd eu calon yn iach
hyd nes cael Jerusalem yn gartref eto. Yn ei wlad y mae
calon yr ymfudwr ; nid yw ond yn codi tent yn y wlad
bell i fyw ynddo. Ni chaffai y cwmwl ddiferyn o ddwfr o'r
môr heb iddo ymgyfamodi y caiff ddyfod yn ol eto. Ni
roddir y gwhth i'r ddaear heb i'r ddaear gyfamodi y caiff
ef ddyfod yn ol. Yn ei gartref y mae pob peth yn dded-
wydd. Mae gan Eglwys Dduw ei chartref, ac nid j^ wedi
anghofio Jerusalem, er ei bod yn mliell. Dyma ddinas ein
tadau, cartref y Uwythau, ac ni bydd Seion yn esmwyth
hyd nes y cyrhaedda i ganol yr hen ddylanwadau.
Nid yw yn rhyfedd o gwbl fod cariad gan bob aelod at
yr Eglwys, a'r Eglwys at ei chartref. Pwy oedd yn beio
y Parch. Josiah Henson am y fath ddangosiad cryf a wnaeth
pan ỳ cafodd ei droed ar ddaear rydd yr ochr draw i'r
afon ? Ymrohai ar y ddaear, cusanai y Uwch — caeth wedi
dianc oedd ef. Pa ryfedd fod dyn duwiol yn ymgoUi mewn
mawl o'i Jerusalem — "gosodais Jerusalem goruwch fy
llawenydd penaf." Y mae eisiau i Dduw roddi brí ar
Seion eto. Gofynir yn mha le y mae eu Duw hwynt ? Pwy
a aU lanw ei le Ef ? GaUodd Joshua lanw Ue Moses, Solo-
mon lanw Ue Dafydd, ond pwy a aU lanw ei le Ef ? Yn y
wledd, fe welodd Saul yn union fod Ue Dafydd yn wâg.
Y mae Ue Duw yn wâg — peidied neb cynyg ei lanw. Ond
pan y daw Duw iddo, fe brofa Efe mai efe yw Duw Seion.
Ni fydd neb yn doubtìo. Gwaith Duw sydd yn dwyn pobl
ì'w adnabod Ef. Gwna Duw arch cyfamod o galon afian
pechadur; a drych i ddangos ei ogonìant yn inywyd yr
104 YR EGLWYS »IEWN CAETHIWED.
adferedig. Newidia drefn syniadau dyn. Cleddyf yr Ar-
glwydd a Gedeon ; nid cleddyf Gedeon a*r Arglwydd. Mae
cleddyfau Duw yn ddathfiniog — torant wrth fyned a
dychwelyd yn mlíob cyfeiriad. Dechreua gallu Duw
weithredu yn y fan y gorphena gallu dyn ; ac y mae anhaws-
derau y dynol yn gyfleusderau i'r dwyfol. Gweddi Sëîon
Duw yw — **Bywha dy waith."
\
\
TT8TI0LAETH DUW AM DANO EI HUN. 105
ITH 1221-
TYSTIOLAETH DUW AM DANO EI HUN.
" Ni» oes lidiawgrwydd ynof ." — Es.uah xxvii. 4.
TysTioLAETH Duw am dano ei Imn yw y geiriau hyiì.
Syniadau dwyfol mewn iaitli ddynol yw y Beibl. Hyn yw
y rheswm fod cymaint o wahaniaeth barn am ei wirioneddau
jn mhhth y rhai sydd yn eu credu, cymaint o ymdrech i
wrthweithio ei ddylanwad yn mhhth ei elynion, a chymaint
o ofh yn dàl y rhai a droseddant ei orchymynion. Fel
gwirioneddau dwyfol, y maent yn dragywyddol ; fel g^\ ir-
ioneddau tragywyddol, y maent yn anamgyffredadwy ; ac
yn y ffaith eu bod yn anamgyŵedadwy y bydd ein nefoedd
ni byth. Y mae unrhyw wirionedd a fyddo wedi tarddu
yn meddwl dyn yn agored i feimiadaeth — chwihr i fewn
iddo, a phrofir ef wrth safon ddynol. Nid yw y gwahaniaetli
sydd rhwng meddyhau dynion, ond mewn graddau, mwy a
Uai, gwanach a chryfach. Tardda y gwahaniaeth hyn o
gyfuniad mawredd ac ymdrech. Hefyd, y mae a fyno
amgylchiadau allanol â dadblygiad y meddwl. Nis gall
. meddwl dyn o dan unrhyw amgylcliiadau gynyrchu dim
ond sydd yn bosibl, yn debyg, ac yn sicr o gael ei brofi
wrth safon briodol. Yn bosibl, ar gyfrif cyflead pob
meddwl o dan yr un deddfau ; yn debyg, ar gyfrif yr aWydd
anniwall sydd yn y meddwl i chwiho i ddirgehon tybiedig ;
ac yn sicr ar gyfrif dadblygiad a dyrchafiad y meddwl o
dan ddylanwad egwyddorion a gwirioneddau anfarwol
Cristionogaeth.
Dichon mai y wedd y mae ysbryd y cyfeiHorni wedi ei
gymeryd yn ddiweddar, yw yr eofiadra rhyfygus o ddwyn
éafonau wrth y rhai y bemir gwirioneddau a chyineriadati
dynol wrthynt i famu gwirioneddau a chymeriad Duw
106 TYSTIOLAETH DÜW AM DANO EI HÜN.
wrtliynt. Gwneir hyn yn gyntaf, o herwydd anwybodaeth
derfynau amgyfl&*ediad y meddwl dynol. Ffurfiwyd
Uawer cyfraith wladol annghyfiawn o herw^ydd anwybodaeth
o derfynau gwir ryddid a iawnder. Beiddiodd Uawer un
gj'hoeddi syniadau am Dduw oeddent yn rhyfygus^ yn
gystal a chyfeiUornus, ond gw^naed hyn o herwydd an-
wybodaeth o derfynau priodol meddylddrychau. Yn
ail, y mae awydd sydd yn ymylu ar fod yn drosedd
mewn ambell i feddwl am ddarostwng pob peth i amgy£f-
rediad y deall. Ceir dosbarth o feddylwyr yn hollol
amddifad o gydymdeimlad âg un mawredd ond a allant
hwy ei ddarostwng. Nid oes un cwmwl ja rhy dywyll i
weled drwyddo, nac un mynydd yn rhy uchel i'w ddringo.
Gwadant y dwyfol yn mliob man, ac felly yn dileu, pe
gallent, yr unig wir fawredd sydd yn cyfarfod â dymuniad
anfarwol dyn. Ond y mae tystiolaeth y testyn yn cynal
gobaith yn fyw yn y meddwl gostyngedig ac yn y galon
ddryUiog, yn hoUti tywyllẁch y dyfodol o flaen y meddwl
ymofyngar, yn Uonyddu cynhyrfiadau ofnadwy enaid fydd
dan y felldith, a diffodda uffern i gredadyn. Brawddeg
fèr yw, ond y mae fel y gragen yn dàl sẁn y môr — teim-
ladau y fynwes ddwyfol. Udgorn cyfryngwriaeth yw, yn
cyhoeddi heddwch.
I. Y MAE Y DYSTIOLAETH HON AM DdUW UWCHLAW DIS-
GWYLIAD RHESWM DYN O DAN DDYLANWAD PECHOD. GeUÌT
profi tarddiad dwyfol yr iachawdwriaeth oddiwrth nodwedd
y meddwl dynol, yn gystal ag oddiwrth y bendithion a
gynygir ynddi. Gwir fod y ffaith o gyfl&"edinoh:wydd
pechod, a'i fod wedi lefeinio ein hoU natur ni â'i ddylanwad,
yn ein gosod o dan anfantais i flPurfio bam am y meddwl
ei hun, yr hyn a allasai wneyd pe buasai heb bechu. Ni
buasai angen iachawdwriaeth oni bai pechod ; eto, nid
pechod yw ei hachos. Ehoddi achlysur i Dduw i egluro eî
hun mewn cymeriad newydd a wnaeth. Ehydd mawredd
a phwysau y Uong brawf ar ddyfnder a nerth yr afon.
Dangosodd y ddalen a godwỳd i*r awel i ba gyfeiriad yr
TYSTIOLAETH DUW AM DANO EI HUN. 107
oedd y gwynt yn myned. Bu dyfodiad pechod i fewn yn
foddion i Dduw egluro llinell yn ei gymeriad na allasai
perffeithrwydd, mawredd, agogoniant y greadigaeth eyntaf
ei wneyd. Fel mae tylodi y cardotyn yn deffi"o haelioni a
charedigrwydd natiu* a chalon y boneddwr, felly y mae
trueni yr euog yn cynhyrfu tynerwch y galon ddwyfol î
roddi yr hyn na allasai meddwl ddisgwyl oni bai ara
dystiolaeth Duw am dano ei hun.
A^í's gellir ysgar pechod a deddf. — Annghyfraith yw
pechod — trosedd ar orchymyn — cyflawni yr hyn a wa-
harddir, neu esgeuluso gwneyd yr hyn a ofynir. Fel mae
cysylltiad rhwng pechod a deddf, felly mae cysylltiad
rhwng pechod a chosbedigaeth. Mae yn wir fod yma
wahaniaeth. Nid achos pechod yw y ddeddf a dorwyd.
Yr oedd yr angehon syrthiedig a'r rhai a gadwasant eu
dechreuad o dan yr un ddeddf ; ac os mai hono oedd yr achos
o'r pecbod, buasent oll yn syrthio. Achos coshedigaeth yw
pechod, Gwirionedd yn codi o natur Duw yw deddf — an-
ufudd-dod yn tarddu yn nghalon dyn yw pechod; ond
canlyniad naturiol y pechod hwnw, fel annghydffiirfìad â'r
ddeddf, yw cosbedigaeth. Gweinyddir y gosb gan Dduw.
Paham, ac i ba beth ?
Yn gyntaf fel amddiffyniad i'w hawl a'i lywodraeth.
Amheuaeth gyhoeddus ar hawl Uywodraeth yw gwrthryfel,
a gwrthryfel yn ei Wedd erchyllaf yw pechod yn mhob
ffurf. Nis gall llywodraeth fforddio bod yn ddisylw o
wrthryfel ; rhwygid hi yn ddamau o ran ei threfn, gwarad-
wyddid ei deddfau o ran eu hawdurdod, a pherygHd eiddo,
cymeriad, a bywyd y deihad ufudd. Gorfu i Dduw yru
allan o'r nefoedd wrthryfelwyr — yr oedd ynddynt elfenau
peryglus i'r nefoedd ei hun. Ni allodd Duw oddef pechod
pan nad oedd ond yngyfrifedig ar ei Fab. — Tybed y goddefa
Efe ef yn ei elynion? Dyma ,y moddion diweddaf a
ddefiiyddia Duw, ond y mae yn wir éffeithiol.
Yn aily mae cosbedigaeth yn foddion dysgyblaeth. — Gall
meddwl ddisgyn i'r fath sefyllfa fel mai dyma y moddion
108 TYSTIOLAETH DUW AM DANO EI HUN.
effeithiolaf i'w ddysgu. Nodweddir gweithredoedd Duw
ar y ddaear gan iin amcan cyflEredinol— santeiddio meddwl.
Gwella Pharaoh oedd amcan y plauau yn yr Aipht; c^in-
hwyso Israel i Ganaan oedd amcan y deugain mlynedd yn
yr anialwch. Y mae pob cosbedigaeth ^ tu yma i uffern
yn cael ei hamcanu gan Dduw yn foddipn dysgyblaeth.
Yn drydyddy yr oedd Duw wrth gosbi pechod yn rhoddi
esboniad ar natur pechod, ac eglurhad ar ei haeddiant,
Cosbodd Duw yr angeHon i gyrhaedd hyny. Yn nhra-
ddodiad ei Fab i'r groes y cyrhaeddwyd hyn Iwyraf, o
herwydd ynoy gallwyd cosbi pechod i eithafion ei haeddiant.
Nid yw maddeuant yr Efengyl yn gwneyd ymaith â'r flfaith
o'f cysylltiad sydd rhwng pechod a chosb, o herwydd ar
sail coshedigaeth y gweinyddir y maddeuant, Yr uchder
mwyaf y gallodd meddẅl godi iddo erioed oedd cosbì
pechod yn mherson y pechadur. Gan i Dduw gosbi pob
angel ani ei bechod, nis gallasai rheswm dynol weled
posiblrwydd i ddianc rhag y gosb ; ond yn nghanol y ty-
wyllwch hwn y tywynodd goleuni yr adnod hon, ^^Nid
oes lidiawgrwydd ynof' — awgrym eghir yn y flfurf nacaol
am Ddùw fwriadai beidio a chosbi. Dyma y frawddeg a
roddodd esboniad newydd ar famau Duw. Dywed y Beibl
am ddigofaint Duw. Nwyd yw digofaint mewn dyn, ac y
mae nwyd ddigofus yn allu peryglus ; ond pan ddywedir
am ddigofaint Duw, golygir yr annghydgordiad sydd
rhwhg purdeb ei natur a drygioni dynion. Y mae y flTaitb
fod Duw yn aros heb fyned yn elyn i ddyn yn tystio i
ddaioni a graslonrwydd ei natur. Y mae safle person yn
rhoddi pwys yn ei foddlonrwydd neu ei anfoddlonrwydd.
Pan y teymasai Ymherawdwr Ffrainc, crynai y cyfandir-
oedd â'i air — crogai allweddau heddwch Ewrop wrth ei
wregys ; ond pan aeth yn garcharor i Germany, ni ddych-
rynai preswylwyr pentref wrth ei fygythion — ^yr oedd wedi
newid y r orsedd am garchar, Pe byddai Duw yn cyhoeddi
ei fod wedi digio wrth y blaned yr ydym yn byw ami,
byddai yn gynhyrfiad di-wy ei hoU Iywodraeth. Mae all-
TYSTIOLAETH DUW AM DANO EI HUN. 109
weddau tangnefedd y bydysawd yn ei law, ac ni newidia
byth ei sefyllfa. Defnyddia bob moddion i argyhoeddi
dynion nad yw am eu cosbi. Y mae yr Hwn sydd yn holl-
alluog o nerth yn ymlonyddu yn ei gariad, a dyma ei hV
— ^^ Ni ymhoffaf yn mat'wolaeth yr annuwioiy
II. Y DYSTIOLAETH FEL Y CYDWEDDA A DAIONI CYFFREDINOL
Büw YN Ei LYwoDRAETH. — Wi'th ddaioni cyffredinol Uyw-
odraeth Duw y golygir canlyniadau naturiol ei osodiadau.
Profa yr Ysgrythyr fod Rhagluniaeth neülduol yn bod ; ond
yn annibynol ar hyny, profìr gwirionedd yr adnod hon gan
y daioni cyson sydd yn codi allan o ddeddfau gosodedig ei
lywodraeth. Y mae profion lluosog o syrthiad dynohaeth.
Mae annhrefii yn amlwg ; ond y mae gan Dduw lywodraeth
uniongyrchol ar amgylchiadau fel y goruwch-reola y cyfan
i gyrhaedd ei amcanion ei hun, a dyg yr amcanion hyny
dystiolaeth eglur i wirionedd y testyn. Y mae perffeith-
rwydd yn hanfpdol i'n syniadau ni am Dduw; ac yn
ychwanegol at y perfifeithrwydd hwnw, y mae tynerwch
grasol ar ei hoU weithredoedd. Adnabyddir cymeríad
brenin wfth ei ddeddfau a'i lywodraeth . Tra y mae cyfiawn-
der yn disgleiiio yn ngweinyddiadau gorsedd Duw, y mae
anufudd-dod wedi staenio y ddaear. Mor anaml y w barnau
Duw o'u cyferbynu â'i drugareddau, Moddion eithriadol
yw bamau, i gyrhaedd amcanion mewn amgylchiadau
neillduol, pan fyddo dynion yn eu beiddgarwch annuwiol
yn myned yn uniongyrchol yn erbyn cj^nlhmiau datgudd-
îedig Duw ; ac ni weinyddodd gosb erioed heb gwyno wrth
orfod diweinio y cleddyf. Mae sŵn cymwynasgarwch wedi
ei siomi yn ei eiriau. Os yw rhinweddau yn dystiolaeth
am dèimlad ac ansawdd calon dyn, tybed nad yw daioriî
mawr Duw yn èi lywodraeth yn dystiolaeth nad oes hd-
iawgrwydd ynddo? Yr oedd yr adeg ar yr hon y crëodd
Duw ddyn yn profi daioni ei natur. Gallasai ei wneyd ar
un o'r dyddiau blaenorol, pan oedd elfenau natur yn gym-
ysgedìg â'u gilydd ; ond pan wnaeth ddyn, yr hwn a
allasai fwynhau neu ddyoddef oddiwi-th ddylanwad amcan-
110 TTSTIOLAETH DUW AM DANO £1 HUN.
ion a threôi nen annhrefn, gwnaeth iddo le dedwydd yn
gyntaf, cododd y palas, dodrefnodd ef, cynenodd ei lampau,
baul a llenad, a gorcbnddiodd ei lawr ef â gwyrddlesni ;
prydfertbodd y lili a*r rbosyn, rboddodd gân yn mbig yr
aderyn, a'r cyfán i cbwyddo i fyny ddedwyddwcb d^m. A
raid casglu yn ngbyd Inaws o resyman i brofi i*r annuwiol
nad oes bdiawgrwydd yn Nuw ? Betb yw tuedd naturiol
anufudd-dod dyn *? Betb y mae oes birfaitb yr annuwiol
yn ei ddweyd wi-tbo am Dduw ? Cyubyrfodd llywodraetb
Ffrainc unwaitb o bei-wydd i Ymberawdwr Germany
beidio a sìarad â'i llys-genbadwr. Ystyriai byny )-n anfii
i*w banrbydedd ; arweiniodd byny i ryfel, ac y mae daear
y wlad beb yfed y gwaed oll eto. Y mae dynion yn ei
weled yn ormod i siarad â Duw. Cymbella bwy i ymresymu
y mater âg Ef. Gwi-tbodir gyda dirmyg. Ond y mae ei
galon beb galedu, ei famau beb ddisgyn, ac yntau ar ei Iŵ
yn dweyd **Nîd oes lidia'wgrwydd ynof,'^
III. Cydwedda y dystiolaeth a holl gyfamodaü Duw.
— !Mae y gwabanol gyfamodau a wnaetb Duw yn yr ben
orucbwybaetb yn egluro y frawddeg bon — "A7<f oes lid-
iawgrwydd ynof. ' ' Gelwir y cyntaf yn gyf amod gweitbred-
oedd. Nid enw Beiblaidd yw bwn ; er byny, ceir ei ystyr
yn y Beibl. Gofynir yn aml pa betb oedd amcan y prawf
fu ar ddyn? Nid prawf i Dduw oedd ar egwyddorion
llpvodraetbol meddwl dyn. Un o amcanion y prawf oedd
gwneyd dyn yn feddianydd ar ei ddedwyddwcb. Yn
annibynol ar brawf ni allasai dyn feddianu ei ddedwyddwcb
ond yn yr ystyr ag yr oedd pob petb arall yn eiddo iddo ;
ond yn y prawf , cafodd gyfleusdra i wneyd yr byn a dder-
byniodd yn ddiamodol gan Dduw yn eiddo iddo ei bun.
Gwir i'r prawf droi yn ein berbyn, ond nid yn y prawf ei
bun oedd y diffyg. Camddefnyddir rbyddid, ond nid ar
yr egwyddor y mae y cyfrifoldeb. Camddefiayddir ben-
ditbion ucbaf rbagluniaetb, ond nid yw byny yn lleibau eu
gwertb, eitbr yn dystiolaetb i lygredd calon y pecbadur.
Yr oedd arwedd neillduol i gariad Duw yn y prawf.
TYSTIOIiAETH DUW AM DANO EI HUN. 111
Gwnaetli Duw gyfamod â Noa, pregetliwT cyfiawnder, na
fuasai yn boddi y byd eilwaith â dwfr diluw. Ehoddodd
yr enfys yn arwydd o hono, ac erys yno hyd y dydd hwn,
yn dystiolaeth o*i fíyddlondeb i'w gyfamod. Nis gwyddom
pa faint o ddylanwad moesol a gariodd y farn hono. Ni
sylfaenwyd y cyfamod hwnw ar rinweddau o eiddo dyn,
ond ar râs Duw. Mae tynerwch ei natur ddwyfol yn dis-
gleirio drwy yr enfys yn fwy tanbaid na'r Uiwiau sydd
ynddo. Gwnaeth Duw gyfamod âg Abraham, ac yn hwnw
gwnaeth genedl Israel yn eiddo iddo ei hun, nid am ei
rhinweddau, yn fwy na chenhedloedd eraill. Yn mhhth
hon, drwy y cyfamod yma, y tabernaclodd y gogoniant
dwyfol am ganrifoedd. Dyma y rhêdwely drwy yr hwn y
Uifodd crefydd bur yn iach a digymysg o ymyl y Shecinah
yn y cysegr hyd atom ni, ar y rhai y daeth terfynau yr
oesoedd. Mae sẁn cyfamod Duw â hi yn holl hanes y
genedl. Dyma y geiriau a ddefnyddir, "/^ mhobir *'Fy
eiddo i ydynt,'' ^*a hyddant eiddof fiy Gwnaeth Duw
gyfamod â'r ddaear na phallai amser hau a medi. Y mae
wedi sefyll yn ffyddlon i'w gyfamod. Er y camddefnydd
cywilyddus a wneir o ddaioni Duw, a'r eablu ar ei lywodr-
aeth, eto ffyddlawn yw Efe. Priodola rhai ddaioni Duw
i ganlyniadau deddfau, ac nid i haehoni y deddfwr — i ail-
achosiongweledig,ac nid i'r achos cyntaf ; ond **yr Arglwydd
sydd yn teymasu," ac y mae ei deyrnasiad yn cael ei nod-
weddu gan ddaioni a thynerwch, fel y cyd-dystia y cyfan i
wirionedd y testyn — ^^Nid oes lidiawgrwydd ynofJ"
IV. Y DTSTIOLAETH FEL YR EGLURWYD HI YN YMGNAWD-
OLiAD A MARwoLAETH Crist. — Nid ocs dim yu fwy peryglus
na chymeryd golwg ysgafu gellweirus ar bechod. Byddai
yn well i ddyn edrych ar wenwyn fel ymborth. Fel mai yr
ymgiiawdoliad yw yr esboniad cyflawnaf ar Dduw, felly
darostyngiad Crist yw yr eglurhad cyflawnaf ar bechod a
thrueni dyn. Mae y gwrthwynebiad mwyaf yn natur Duw
î bechod — ^nîs gall edrych amo ond gyda'r atgasrwydd
sanctaidd mwyaf ; ac y mae y syniad na chosba Duw ddyn
112 TYSTIÜLAETH DUW AM DANO EI HUN.
o lierwydd niai ei greadur ydyw, yn cynyg am fywyd
iawnder, ac yn cloddio o dan sylfaeni gorsedd Duw.
CoUir golwg yma ar wirionedd pwysig. Ai nid yw anufudd-
dod plentyn yn fwy annyoddefol nag anufudd-dod estron ?
Ai nid yw plentyn anufudd yn sathru ar betli tynerach nag
y gall neb ai*all? Oni chosbodd Duw bechod yn fwy
ar y herthyna's agosaf dXo nag y gallasai ei gosbi yn neb
arallf Mae yn bwysig deall y cyaylltiad sydd rhwng
ymgnawdohad Mab Duw â*r ffaith o ddyfodiad pechod i'r
byd. Cydia y ddwy fifaith yn eu gilydd, ond nid fei achos
ac effaith. Mae dyoddefaint yr Arglwydd lesu yn arwain
y meddwl ar unwaith at gyflwr y byd, nid o herwydd yr
hyn a roddid amo gan ddynion, ond o herwydd yr hyn a
gymerai Efe amo ei hun. Yr oeddymddygiadau y gelyn-
ion at Grist yn ddarostyngiad tragywyddol i*r natur
ddynol, tra yr oedd ei ymddygiadau Ef tuag atynt hwy yn
ddyrchafìad bythol i'w gymeriad ; ac o'r fan hon y tardd
un ffynonellau dylanwad ei hanes ar galon y byd. Daeth
Crist yn ^' nghyffelybiaeth cnawd pechadurus," ac y mae
nodwedd foesol dyiioliaeth yn dyfod i'r golwg yn ei holl
hanes. Dywedir gan rai nad oedd yr idea ddwjrfol am
ddyn wedi ei sylweddoh yn nghreadigaeth Adda — ac maî
amcan dyfodiad yr ail Adda oedd perffeithio hono. Paham
y dywedodd Duw am ddyn '^mai da iawn ydoedd," os nad
oedd dyn i fyny â'r idea o hono ? Dywed eraill fod yn
rhaid cael yr ymgnawdoliad o herwydd bod eisiau cauol-
bwynt i'r greadigaeth, a hwnw yn y creuedig ei hun.
Tybed fod mwy o gyfaddasder yn y natur ddynol i'r canol-
bwynt gael ei sefydlu yma nag oedd mewn un natur arall?
Onid yw y syniad hwn yn wrthun yn wyneb y safle a dybir
mae y natur ddynol yn ddàl yn llywodraeth foesol Duw, yn
mhhth bodau deallol. Tystiolaeth eglur y Beîbl y w i Gríst
mewn ^ryd ddyfod i farw dros yr annuwiol — ^iddo roddi ei
hun yrì \*^aberth difai i Dduw^' — ^iddo *^wasanaethu a
rhoddi ei^^einioes yn brydiòerth dros lawer'' Pel mai
amcan Crí^t yn yr ym^awdoliad oedd dyfod i adlem
- \
TYSTIOLAETH DUW AM DANO EI HÜN. IIB
dynoliaeth syrthiedig, yi- oedd ei hoU fywyd Ef yn cyf-
eirio at hyny. Mae mawredd pechod i'w fesur, nid
wrth hyny o gosbedigaeth a all dyn ddwyn. Dywedir niai
nid wrth fesur y rhoddir yr ysbryd i Grist, o herwydd
nid wrth fesur y rhoddwyd cosbedigaeth anwiredd ar
Grist. Dyma Dduw yn gwneyd aberth i ddyfod yn ddigon
agos i roddi argyhoeddistd yn meddwl dyn o garíad Duw
at droseddwr. Mewn aberth mae caríad at droseddwr jii
gallu dangos ei hun, ac y mae cariad yn ymddangos mor
ogoneddus mewn aberth nes gwneyd bywyd Crístion yn
*^aberth byw,''' Geiriau cariad yw ''Nid oes lidiawgrwydd
ynofy Mae gwawr y boreu wrth ddyfod drwy byrth y
dwyrain yn djrwedyd na Iwyddodd pechodau y dydd a aeth
heibio i wneyd Duw yn elyn i ddyn. Yr oedd bywyd y
Gwaredwr yn Uawn o*r caredigrwydd mwyaf i bawb^ ac ni
iT^T'ddwyd iV gynhyrfu i ddigofaint ; ond fe Iwyddwyd i
mieyd iddo wylo, a phob deigryn yn dweyd ^'Nid oes lid-
iawgrwydd ynof Nid oedd eisiau i Joseph ddweyd dim
am ei gariad at ei frodyr wedi iddo eu digoni âg ymborth,
a llanw eu sachau â tlu*ysorau ; ond ychydig a gostiodd
hyny iddo ef, o herwydd cyfoeth gorseàd yr Aifft ydoedd.
Nid oedd eisiau i Dafydd lefaru dim am ei ddymuniad da
i Saul — yr oedd cẁr y fantell oedd yn llaw Dafydd yn
dweyd digon. Nid oedd eisiau tystiolaeth i dynerwch calon
Alexander, Ymherawdwr diweddar Ewssia, o herwydd yr
pedd rhyddhad mihynau serfs y wlad yn datgan ei glôd,
Camnohr enwau dynion rhinweddol gan dafod yr areithiwr
hyawdl a phin yr ysgrifenydd buan ; ond atolwg, pa heth
yw y cyfan a elUr gasglu o'r nodwedd hon, yn gyferbyniol
i'r arddangosiad a wnaed yn mywyd a marwolaeth Crist
dynerwch calon Duw, yr hwn a ààyw&à**Nid oes lid-
iawgrwydd ynof Dyma fywyd pur yn cyfeirío' at
ddyoddefaint annghydmarol» a dyoddefŵint yn pr^hudd*
iecUg â gwaradwydd. Troai pob bidog ei fin ato W% ao o
ganol tywyUweh bamol y oly wid tinci»d cleddyf <$yflaiWQd^«
01 j &tb olygiEa. Mae gobaitb vbm wedi dîffodd, %dfll
114 TYSTIOLAETH DUW AM DANO EI HÜN.
llawer wedi pallu, a natur yn gwisgo ei galar-wisg yn
angladd annuwiolion yr oesau ; ond o ganol y golygfeydd
ofiiadwy, a'r amgylchiadau annysgrifiadwy liyny, y mae
geiriau y testyn yn myned allan — ^^Nid oes îidiawgrwydd
ynof" Pe dywedai Duw eiriau y testyn uwchben uflfem,
fe dorai yn gymanfa o lawenydd yno — ^fe oerai uffem ei
hun, toddai y cadwynau oddiam y carcharorion, a llifai
ffrwd o lawenydd santaidd oddiwrth wyneb Duw.
V. Cydwedda y dystiolaeth a öalwadau yr Efengyl
a'r cynygiad rhad o drugaredd. — Trefn sylfaenedig ar
lawn Crist yw yr Efengyl, yn gweithredu o fewn cylch
neillduol o drugaredd. Nid pan syrthiodd dynoUaeth i-
bechod y darparodd Duw foddion adferiad. Nid pan yr â
y claf i'r surgery y gwneir y feddyginiaeth. Mae gwahanol
fathau hylifau yn y poteh yn barod, ac ni wneir ond
cymysgu ychydig ar y naill a'r llall i wneyd i fyny gyffeiriau
priodoh Mae yr iachawdwriaeth yn dragywyddol fel
meddylddrych yn Nuw yn arfaeth, yn gyfamod a gras, ond
o fewn cylch bychan oes dyn y meddienir hi. Rhyfeddwn at
amynedd Duw yn goddef pan oedd byd cyfan yn annghredu
cenadwri awdurdodol ei orsedd, bywyd ei eneiniog yn cael
ei gablu, ac uniondeb ei weithrediadau yn cael eu hamheu ;
ond yr esboniad ar y cyfan 'oedd **Nid oes lidiawgrwydd
ynof." Un prydferth yw y palas — tynir sylw teithiwr gan
dlysni ei allanoHon ; ond y mae hanes ddyddorol i'r hwn
sydd yn byw ynddo. Rhyw un a anturiodd ei fywyd i'r
anialwch, ymwadodd â chysuron cartref, aeth allan i
chwilio am *7^ yr aur,'" ac a Iwyddodd i gasglu digon
i'w alluogi i fyw yn foneddwr am ei oes. Beth pe gwelem
i fyd ysbrydol — caem olwg ar aml i un o dlodîon y byd hwn
yn gyfoethog mewn gogoniant; ac wrth ei weled'yn edrych
mor ogoneddus, gallai gynhyrfu cywreinrwydd angel i ofyn
pwy yw ? Un o blant y cystudd mawr, welẁyd mewn bratiaa
budron, ar drengu mewn newyn, ond a glywodd am **aur
wedi ei buro drwy dân," anturîodd yn nerth tystiolaeth y
testyn ar ryw nos Sabbath, i geisio am ran. Fe'i gwisg-
TYSTIOLAETH DUW AM DANO EI HUN. 116
wyd ef yn y cyfiawnder pur, fe'i cyfoethogwyd ef â'r an-
chwiliadwy olud, ac fe'i cyflwynwyd ef yn addas i drigfan
nefol.
Bechadur ! mae y Duw a drefuodd iachawdwriaeth yn
dywedyd ŷn awr *^Nîä oes lidiawgrwydd ynofy A wyt
ti yn ei gredu? Mae poh angel a sant yn y nef yn ei
gredu. Mae y ddaear yn rhanedig ar y pwnc, ond fe ddaw
dydd y penderfynu yn y man.
IIG GWEINIDOGAETH Y CYMMOD.
3PI?.eq-eth: x:.
GWEINIDOGAETH Y CYMMOD,
»*A PHOB peth sydd o Dduw, yr hwn a'n cymmododd ni ág ef ei hnn
trwy lesu Grist, ac a roddodd i ni weinidogaeth y cymmod ; sef, bod
Duw yn Nghrist yn cymmodi y byd âg ef ei hun, heb gyfrif iddynt
eu pechodau ; ac wedi gosod ynom ni air y cymmod." — 2 Corinth-
lAID V. 18-19.
Blaenorir y geiriau yma gan ymadroddion cryfìon o eiddo
yr Apostol, yn dangos mawredd y cyfnewidiad a effeithia
grâs Duw yn nghalonau y rhai a ddygir o dan ddylanwad
gwirioneddau a bendithion trefn iachawdwriaeth. Rhoddir
yma amcan newydd i fywyd — **òyw t'r hwn a fu farw
drostynt ac a gyfodwyd" Ni chododd bywyd yn uwch
erioed o'r blaen nag at egwyddor, ond cyfyd yma at ffaith
ac at Berson gogoneddus Crist. Y mae cylch a mawredd
dyledswyddau Cristionogol yn codi allan o farwolaeth ddir-
prwyol a throsododol Crist lesu. Mae nerth a dyled-
swyddau pob bywyd yn Uywodraeth foesol Duw ond hwn
yn tarddu mewn cysylltiad â bywyd uwch nag ef ei him ;
ond disgyna bywyd ysbrydol y Cristion gwanaf i ganol y
dirmyg mwyaf, y gwaradwydd mwyaf, ac hyd yn^nôd y
farwolaeth fwyaf felldigedig, i ymofyn nerth elfenau ei
feithriniad, a chymheUion uchaf ei weithrediadau. Nid
bywyd yn cael ei gynhyrfu gan weithrediadau gorsedd^
ond croeshren; ac fel bugeiHaid Bethlehem, gwêl yn y
nos yr hyn a*i arweinia i Fethlehem cyfryngwriaetb. Yn
rhinwedd y bywyd hwn, dygir ni i deimlo ein bod 'meŵn
perthynas newydd. Nid perthynas a okbeinir drwy rêd-
leoedd gwaed ac achau — perthynas nad yw yn cydnabod
Abraham yn dad i ni, nac Israel ein cenedl — '<Ao o hyn
allan, nid adwaenom neb yn ol y cnawd.'' Perthynas yn
GWEINIDOGAETH Y CYBIMOD. 117
colli ei henw yn ei hystyr, perthynas hywyd^ ac nid perth-
ynas natur ; nid perthyn i Grist yn unig, ond yn Nghrist,
a thrwy Grist î'n gilydd. Nid yn unig y mae yma berth-
ynas newydd, ond cyfyd hono allan o greadigacth newydd,
creadigaeth iiwch, walianol ; creadigaeth nad yw y gyntaf
hyd yn nôd yn gysgod o honi ; creadigaeth sydd yn
cymeryd lle drwy râs ein Duw; creadigaeth y bydd
gogoniant Duw yn ei hwyneb yn disgleirio byth ar y
thrônau a'r tywysogaethau ; creadigaeth ag y mae y gyntaf
yn cael ei hanrhydedd wrth ei gwasanaethu. ** Gwìieyd
pob peth yn newydd /' nid <î^newyddu, ond yn newydd ;
nid polisho, ond yn newydd, Medr Duw adnewyddu
pethau, nes y coUant eu henaint o ran ymddangosiad.
Adnewydda wyneb y ddaear bob gwanwyn, ond daw ei
phenllwydni i'r golwg cyn diwedd yr un flwyddyn. Mae
y wisg o newydd-deb sydd am dani yn diflanu o dan
effeithiau yr henaint sydd ynddi. Ond dyma greadigaeth
newydd, gyfyd uwchlaw myned yn hen. Yn ymyl yr
haeriad yma o'i eiddo, teimlai yr Apostol nas gallai ymatal.
Yr oedd wedi dweyd gormod i beidio a dweyd rhagor.
Teimlai nas gallasai yr hyn a ddywedodd ymgynal heb ei
gysylltu â Duw — ^^a phob peth sydd o Dduw,'" Dengys yr
Apostol fawredd grâs wrth ddangos mawredd y gwaith a
wna grâs ar galon dyn. Mawredd afonydd gwlad sydd yn
rhoddi syniad i deithiwr am fawredd y wlad ei hun,
oblegyd nid o un ffynon y ceir yr afon ddofn. Mawredd y
Uwyth a ddadforiwyd sydd yn rhoddi syniad i'r dyeithr am
fawredd y llong a'i cludodd. Mawredd gwaith Duw sydd
yn rhoddi syniad am yr anfeidroldeb sydd y tu cefn iddo.
Sylfaen y gwaith yw angau Crist, achos y gwaith yw
cariad Duw, cyfryngau y gwaith yw cenhadau yr Efengyl,
a'r gwaith ei hun yw cymmodi y byd â Duw, codi ymaith
wreiddiau aflendid moesol, a sefydlu cymundeb o heddwch
rhwng dyn a Duw ; dwyn dylanwad cymerîad Duw i ladd
pechod dyn.
I. Yb ymddibiebaeth â boddodd Buw tn yb Apobtol.
118 OWEINIDOGAETH T CYMMOD.
**.Ac A RODDODD I NI WBIMID06A£TH Y CYMMOD." — ^Y mae
hòniad yr Apostol ar eî ran ei hun yn fáwr — **a'n cynt'
moäoMf'' **ac a roddodd i ni weinidogaeth y cymmod.''^
Y mae y dystiolaeth yn ddeublyg.
1. Y <îyfeLewidiad mawr oedd grâs Duw wedi ei wneyd
yn yr Apostol ei hun. Y mae nerth mwyaf dyn i wneyd
daioni yn codi allan o'r daioni sydd yn y dyn ei hunan.
Hyn sydd yn cyfrif am sefydlogrwydd bywyd crefyddol.
Y rheswm fod comentydd bychain yn sychu yn yr hâf yw
eu bod yn dibynu ar ffynonau bychàin darddant yn agos
i*r wyneb. Y nàae afonydd bâs yn rhewi drwyddynt yn y
gauaf, o ddiflfyg dyfiider digonol o ddwfr. Felly y mae
cymheUion arwynebol ysgafn i ddaioni yn cryf hau neu yn
gwauhau yn gyferbyniol i'r amgylchiadau y byddom
ynddynt. Hyn sydd yn cyfrif am yr annghysondeb a weHr
yn mywyd llawer, nes peri eu bod heddyw fel y cloff hwnw
**yn rhodio a neidio a moM Duw," ond yfory â*u telynau
.yn nghrôg ar yr helyg, yn "cerdded yn alarus drwy
orthrymder y gelyn." Nis gall bywyd felly fod yn derbyn
cysuron mwyaf crefydd, ac nis gall 'fod yn fanteisiol i
ddylanwad crefyddol dwfn. Ond yr oedd yr Apostol yn
siarad am y cyfnewidiad mawr a wnaed ynddo ef fel
rheswm dros ei ymdrech gwastadol a chyson dros achos
gwirianedd. Dadleuir gan rai yn nghylch graddau y
Bicrwydd a eUir gyrhaedd yn bresenol o gadwedigaeth yr
enaid. Nis gallwn gydymdeimlo â dynion a hònant eu
bod wedi eu hachub, cyn y cafEònt gyfleu i brofi yr hòniad
hwnw mewn bywyd pur a gwasanaeth cywir i Pab Duw.
Nid ydym yn rhyfeddu bod dadleuau poethion ar y cwestiwn
hwn, herwydd pwnc o gyflwr ydyw. "Nis gall dyn
anianol amgyffred y petbau sydd o Ysbryd Duw." Y mae
profiad yn ein rbybuddio i beidio dibynu ar dystiolaeth
teimlad. Ond, atolwg, pa beth all fod yn rhwystr i ni
gyrhaedd uwcb sicrwydd nag sydd genym, yn wyneb y
Biorwydd mawr a gyrhaeddai ein tadaù. Hòna Job fod
gaii44o Biynwr l^ ; Dafydd bod cy&mod rhyngddo â
/
GWEIKID06ÂETH Y cmmOT). 119
Dnw, wedi ei limîaethn yn bollol ac yn sicr ; loan a ddy-
wedâi, **yr awrhon meibion i Ddnw ydyni," a Paul a
ddywed, **a'n cymmododd ni âg Ef ei hun." Gwehr mai
o ganol yr amgylcbiadan mwyaf anffafriol y daetb y
tystiolaethaiî ucbaf am grefydd ; ac o ganol yr erbdigaetliau
llymaf ar y saint y cafwyd y profiadau melusaf am wertb
duwi(ddeb bersonol, ac yno y cafwyd y sicrwydd mwyaf
ar gadwedigaetii. Dicbon fod amgylcbiadau ffafriol bywyd
yn anfantais i ni gael prawf ar grefydd. Y nos sydd yn
rboddi prawf a oes olew yn y lamp\ y storm sydd yn profi
gwertb angor i'r morwr ; y gas sydd yn profi gwertb ei
lusem i'r glowr, Dylai fod yn ein byw}^d cyson dystiol-
aetb ein bod mewn heddwcb â Duw. Gwir y caiff ei
baflonyddu ; ond ni wna byny ond profi ei nertb. Beth
yw gweYth mynud o brawf ynom ein hod wedi ein cymmodi
â Dtiw f Hyn sydd yn galluogi y meddwl i ymddiried yn
Nuw yn ngbanol y tywyllwch mwyaf. Os danoda y gelyn
fod afon rbyngom a Cbanaan, gallwn ddweyd fod mòr
rbyngom a'r Aipht. Os nad ydym yn y nefoedd, ŷ mae
elfenau nefoedd ynom ni. Nid yn unig y mae y rbyfel
wedi peidio, ond y mae beddwch parbaol wedi ei sefydlu.
2. Teimlai yr Apostol fod dweyd **a'n cymmododd" yn
banfodol i ddweyd y peth nesaf, '^ ac a roddodd i ni
weinidogaeth y cymmodT Pan y cyfeiria yr Apostol ato
ei hun fel Apostol Crist, cyfeiriâ bob amser at ei gyflwr.
Wedi cael ei gymmodi â Duw y rhoddwyd iddo ef weinidog-
aeth y cymmod. Defnyddir dau air gan yr Apostol —
rhoddi iddo, a gosod ynddo. Golyga y rhoddi yma
ymddiriedaeth o eiddo Duw i ddyn, a'r ymddirieílaetb
ticbaf — mor uchel nes y dywedai yr Apostol am dano ei
hun, **/r wyfyn mawrhau ýy swyddJ' Syniad difrifol yw
bod yn aelod o Eglwys Dduw, ac eto bod yn annuwiol ;
ond y mae cymeryd arnom ein bod yn "genbadau i Grist,"
ac eto heb ddim cydymdeimlad â*r Efengyl, beb bryder am
achubiaetb dynion, beb gymeriad moesol pur diamheuol,
ac heb amcanu at ogoneddu Duw, y petb mwyftf ofiiadwy
120 G^^INIDOGÀETH Y CTAIMOB.
a all dyn fod dano yn y byd hwn a'r hwn a ddaw. Nî
fydd ei gyflwr fel colledig yn ufEém yn ddim yn ymyl ei
sefyllfa ofaadwy yn bresenol. Dynion wedi eu hachuh mae
Duw wedi fwriadu i achub eraill drwyddynt. Nid
pibellau i gario dwfr i'r sychedig, nid cenhadau i gario llyth-
yron, yw gwéision Crist i fod 301 unig, ond dynion o dan
4dylanwad grâs Duw eu hunaîn yn cario bendithion i
eraill. Y mae awdurdod gan y weinidogaeth — **Ac a
roddodd i ni weinidogaeth y cynunod," a hono'wedi ei
gosòd ynom — "wedi ei chau o'n mewn," yn Uosgi yn ein
calonau. Nid yn allanohon bywyà y mae ei nerth, ond
oddîfewn, Gall amgylchiadau wneyd brenin, ond rhaid î
râs wneyd cenad i'r Efengyl ; a mỳn ei gael, pe byddai
yn myned i'r llawr-dymu fel at Gedeon. Disgwyha Duw
waith mawr oddiwrth rai a droant mewn swydd bwysig, a
fíyddlondeb diymod iddi yn y rhai a'i gwisga. Cenad Duw
at bechadur ydyw.
II. Sylwedd gweinidogaeth gras Duw. — Cymmod. —
Gwahaniaetha yr Apostol ychydig yn ei dystiolaeth yn y
ddwy adnod pan yn tystiolaethu am dano ei hun a phan
yn tystiolaethu am nodwedd yr Efengyl. Duw yn cyna-
modi drwy Grist, a Duw yn Nghrist yn cymmodi. Cyfeiria
y blaenaf at yr hyn oedd yr Apostol wedi ei dderbyn ei
hun, ond y diweddaf at gymeriad cyffredinol Duw yn ei
lywodraeth gyfryngol. Pan y mae Duw yn rhoddi, rhoddi
drwy Grist y mae ; ond pan yn galw, galw yn Nghrist y
mae. Gwaith Duw sydd yn y cyntaf, ond cymeriad Duw
sydd yn yr olaf. Y mae gosodiad Mab Duw yn gyfryngwr
yn rhoddi i Dduw ffordd i agoshau at fyd euog, yn gystal
ag yn rhoddi sylfaen gobaith i'r euog crediniol. Nid yw
symudiad Duẃ i'w Fab yn peri fod yr orsedd yn coUi dün,*
ond yn eniU — ^nid enill awdurdod, na gallu, ond enill dylan-.
wad ; dylanwad yn toddi caledwch wrth symud pechadur.
Mae lawn y Groes yn newid gwedd yr orsedd ddwyfol, ac
yn rhoddi iddi ddylanwad o natur uwch nag nallasai fedda
ond yn Nghrist. Dylanwad gorsedd Duw yw dylanwad
GWEINmOOAETH Y CYMMOD. 121
gwirionedd piir ; y gwirionedd hwn^w yn arweddn oddiwrth
Dduw at ddyn yn bawliau tragywyddol a digyfnewid.
Dyna arwedd gyffredinol perthynas gorsedd Duw â'r holl
greadigaeth. Y mae y gwirionedd hwnw yn arweddu at y
ddaear mewn ffurfiau o orchymynion. Gall mai nid yr un
ffarf sydd i'r gwirionedd at yr hoU greadigaeth. Cynwysa
y ddeddf orchymynion annghyfaddas i fodau ysbrydol.
Nis gwyddom pa ffurf a gymer y gwirionedd yno ; ond os
gwabaniaetha mewn ffurf, yr un yw y gwirionedd ei hun,
o herwydd mai yr un yw perthynas yr orsedd. Ond y mae
y symudiad yma o eiddo Duw yn dyfod ag arwedd arall
i'r orsedd — tyiíerwch, Arwedd yn cyfateb i gymeriad y
byd. Y mae yma wahaniaeth dirfawr — nid gwahaniaeth
fel sydd rhwng yr haul yn nghanol gauaf ac yn nghanol .
hâf , yn dibynu ar symudiadau y ddaear ; ac nid gwahan-
iaeth tebyg ag sydd yn y ddaear ei hun yn y gwanwyn ac
yn yr hydref — gwahaniaeth yn codi allan o hono ei hnn ;
ond gwahaniaeth tebyg ag sydd mewn cariad, fel yr ar-
wedda mewn daioni at y perffaith, ac fel yr arwedda mewn
trugaredd at ÿ truenus. Nid yw y gwahaniaeth yma yn
colh dim, ond yn enilL Derbynir daioni newydd oddiar
yr orsedd, a chanmohr yr orsedd gan dafodau newyddion.
Gorsedd pan yn cyfoethogi ei deiHaid, yn cyfoethogi ei hun,
a'r cyfoeth hwnw yn codi i uchder anfeidrol, am iddo ddisgyn
i ddyfuder anfesurol.
Perthyna neiUduoh'wydd i'r geiriau ''Duw yn Nghrist''
Yr oedd Ef yn Dduw / Abraham, ond nid yn Abraham.
Ond yn *,Nghrist. Pan ddywedir am neiUduolrwydd
perthynas Duw â'i bobl, dywedir ei fod yn Waredwr iddyfit,
ac yn Dduw iddynt ; ond syniad arall sydd yma. Nid
perthynas neillduol y Tad â'r Mab. Nid dyna yr enwau
a ddefnyddir yma, ond enwau ëangach — Duw yn Nghrist,
nid í'Gristond^w Nghrist, i ddangos, nid perthynas neill-
duol, ond gyffredinoL Ỳ mae perthynas cyfamod rhwng
Duw a*r credídyn ; ond cyfamod â dyn yw. Cyfamod âg
Abŵham, cyfamod â Dafydd. **Cyfamod tragywyddol a
122 GWEINIDOOAETH Y CYMMOD.
wnaeth Efe á mi.'* Nid/f/o/'fi. Nid oes neb wedi bod yn
ddigon n^awr i Dduw fyned i gyfamod ynddo^ ond eî Fab»
Mae cyfryngdod Mab Duw yn dangos symudiad pwj^sig, o'r
arwyddlun Vr sylwedd, oddiar y drugareddfa Vr drugar-
eddfa. Mae y gogoniant dwyfol wedi cael cartref. Mae
yr arbenigrwydd hwn gjrmaint, fel mai gwas i Grist y
galwai yr Apostol ei hun — cenad dros Grist, eiijrx dros
Grist, adnabod Crist, creadur newydd yn Nghrist, cymmod
drwy Grist, a bod gyda Christ oedd ei syniad uchaf ef am
nefoedd.
Yn Nghrist yn ^icymmodiJ" — Mae yn anmhosiblr cael
syniad am ëangder dinystr pechod. Un wedd ar waith
grás yw cymmodi. Y mae yr annlirefn a wnaeth pechod
ar y meddwl djnol yn cynwys elfenau o wrthweitliiad yn
y meddwl ei hmi. Yr Efengyl yn unig a allasai gyfarfod
â'r wedd yma i ddinystr pechod. Pwy a all ddarlunio
sefyllfa fewnol meddwl yr annghredadyn, y rhyfel' sydd
rhwng llygredigaeth yr ewyllys, a thystiolaeth cydwybod?
-Pa sawl gwledd mae y dystiolaeth hon wedi suro? Pa
sawl picell fain sydd wedi trywanu ? Pa faint yw y loesion
tranoeth y pechu ? Yr Anfeidrol yn unig a ŵyr yTymdrech
y mae gwrandawyr Efengyl ja ei wneyd i wrthod irug-
aredd, Mae yn well genym weled dau beiriant o gyffelyb
nerth yn gwrthdaro, na gweled yr un peiriant a'i olwynion
yn gwrthweithio. Y mae annghydwelediad rhwng dwy
deyrnas yn ofnadwy , ond y mae gwrthryfel cartrefol yn fwy .
feÙy. Hyny y mae pechod wedi ei wneyd ; a'r Efengyl a
wrthodir yn feunyddiol, yn unig a all ddwyn yr hoU ddyn
i gydweithio. Ond cymmodi â Duw sydd yma. Y mae
Uawer o sôn am fẁngloddiau cyfoethog y ddaear. Beth pe
gallem dreiddio i fewn i gael gafael yn y trysorau cuddiedig
sydd yn y gair cymmodi — gwnelem ein^r/f/«^bythynddo,
Cymmodi y byd àg Ef ei hun. — Symud yr elyniaeth,
sefydlu heddwch, a gosod llinell o gymundeb rhyngom a
Duw. Y mae jina ddau allu yn gwynebu ai^u güydd — yr .
awdurdod a'r gelyn. Nid y troseddwr. Mae hwnw yma
GWEINIDOOAETH Y CTHMOD. . 123
hefyd ; ond y mae yma ddyùiach Uìw ar y pechadur, pellder
mwy o ran ansawdd caion. Nid maddeu sydd yma, er fod
hyny yma. Y mae Duw yn myned o dan wreiddiau dryg-
ioni y galon. Gwêl Duw rywbeth mwy yn y pechadur na
thi'oseddwr — rhywbeth mwy' na gwrthryfelwr. Nid tynu
y deddyf o'i law yn unig y mae Duw, ond yn ei \viieyd ef
yn rhy wan i gario cleddyf. Nid ysgwyd y pren fel y
syrthio ei fl&rw}i;hau chwerwon, ond ei ddiwreiddio. Cyni'
modi, Cymmod yn codi y troseddwr, heb ddarostwng
-Duw ; cymmod yn newid dyn, heb newid dynoliaeth ; ond
dynoHaeth yn newid ei chyfeiriad wedi newid y dyn.
Cymmod yn dyrchafu. Mae deddf -ei ad-dyniad ef bellach
wedi newid ; i fyny y mae hi.
*^Ag Ef ei hun''' — ^Hyn fydd sylfaen ein cymmod â
phawb. Byddai yn drosedd mewn angel daâu golwg an-
nymunol ar gredadyn. Teflid ef allan o'r nef ar y
fynud. Fe fydd cynunod â Duw yn gwneyd dyn mewn
cydymdeimlad â'r hoU nefoedd. Fe ddisgleiria y cymmod
byth ar wynebau y saint yn y nef, ond ni wehr olion y
cymntodi, Y mae maddeu yr efyniaeth yn fwy na maddeu
ei gwaith. Mae dwyn dyn i gymmod â Duw jn fwy na
phob peth. Ni allasai Duw ymddiried dim iddo cyn ei
gymmodi ; ond wedi ei gymmodi, caiff enw newydd, ben-
ditlûon newyddion, a chartref newydd. Nid yw Duw yn
dweyd beth y mae Efe wedi ei wneyd â'r efyniaeth ; dywed
beth a wnaeth â'r galon — ei thynu ymaith ; dywed beth a
wnaeth â'r pechodau — eu taflu y tu ol i'w gefn. 0, do,
dywed beth a wnaeth â'r gelyniaeth — " wedi lladd y gefyn-
iaeth drwyddi hi," fe aeth yn agos i fywyd y gelyn — i fod-
olaeth y gefyn. Yr oedd yr efyniaeth yma wedi ymwau
drwyddi, ond fe fedrodd. Duw ei chyrhaedd ; fe dynodd y
gafaelion yn rhyddion ; ac yr oedd yr oruchwyHaeth mor
ofnadwy, nes y bu agos i'r gelyn hefyd farw — ^fe fu farw^
**a minau a fu'm farw." Ond fe fu farw yn Uaw y cym-
mod. MarwiJytiL^ ac y mae Duw wedi penderfynu cael y
gán dragywyddol yn rhydd oddiwrth adgof am yr hen
124 GWEINIDOGÂETH Y GYMMOD.
elyniaetli. Wedi ei lladd, Dim ond iin gair felly sydd
am dani gan Paiü. Pe dygwyddai rhywun ddannod yn y
nef i*r Cristion iddo becliu, wrtli sŵn ei gân y gallai efe
wybod liyny. Pe gallai y Cristion dewi, ni ddeuai i feddwl
neb yno ei fod wedi pechu. Bydd mor îoyal i'r orsedd a'r
mwyaf felly ; ond fe fydd yn foddlawn cyhuddo ei hun os
caiff ganmol ei Geidwad. Ond rhag ofn iddo sôn am yr
hen elyniaeth wrth ganmol, rhoddodd Duw y gân iddo, ae
ni sonia air am yr hen eljrniaeth.
** Cymmodi y byd" — Nid yr un ystyr sydd i'r gair '^bj'd''
yn mhob man yn yr Ysgrythjrau. Yr oedd yr ystyr
luddewig yn rhy fychan iddo gan Paul. Y mäe ëangder
annherfynol braidd i'r gair byd, Ehaid mesur yr elyn-
iaeth wrth y cymmod ; ac wedi mesur, y mae yr anfesur-
adwy ar ol. Fe gysylltwyd enw Israel wrth archoffeiriad-
aeth Aaron. Fe gariai ddeuddeg o feini yn ei ddwyfroneg
ar ddydd y cymmod i gynddrychioh Uwythau Israel ; ond
y mae yma ëangder mwy i'r cymmod heddyw. Mae dwy-
froneg ein Harchoffeiriad ni nid yn cario meini, ond yr
enw Mab y dyn, Yr oedd cyferbyniad rhwng aUor yr
luddew a'i aberth, a rhwng y ddau a therfynau gweithred-
iadau trugaredd ; ond y mae ein Hallor ni wedi ei chodi
y tu allan i'r gwersyll, a Christ wedi dyoddef y tu allan
i'r gwersyll. Fe ddiferodd fendith dros y canolfur i'r
wraig a Ganaan,' ac fe siglodd y canolfur byth wedi i'r
fendith hono ddyfod drosto ; ond y mae Ef yn coUi ei waed
y tu draw iddo, ar Galfari, a'r gwrthodedig gan luddewaeth
gafodd ei gymhwyso gyntafgàn Gristionogaethi'rnefoedd.
Ar dyrfa gymysgedig y taenellwyd y gwaed gyntaf wedi yr
esgyniad. Cenedl-ddyn a agorodd ei ddrws gyda'r cyntaf
i'r gwr a fu farw. Nid oddiar fynydd Seion yn Jerusalem
y mae yr udgorn yn cyhoeddi cymmod, ond oddiar yr
orsedd — gorsedd na thelir am dani ond gan gadwedigaeth
tyrfa nas gall neb ei rhifo.
ni. Y DULL Y MAB DuW YN CYMMODI DBWTDDO. "ŴÄ
gyfrif iddynt eu pechodau.''
GWEINIDOGAETH Y CTMMOD. 125
Cymmod yn gorỳhwys ar, ac yn cael ei roddi drwy,
haeddiant ydyw, — Mae grâs yn teymasu yn yr iacbawdwr-
iaeth, ond yn teyrnasu drwy gyfiawnder, Mae mwy o
haeddiant o dan weithrediadau grâs na dim. Dyma yr
unig fan y mae haeddiant. Yn mhob man arall, cyfateb-
iaeth rhwng dau allu sydd ; ond yma haeddiant, a'r haedd-
iant uchaf, fel y mae teymas grâs yn gorphwys ar sylfaen
ddyogelach na llywodraeth naturiol Duw. Bernir fod
cadwedigaeth angelion yn y nefoedd yn sicr bellach,
fel canlyniad anuniongyrchol 3T lawn. Arwedd daioni
cyfÈredinol Duw yw hyny at fôdau mewn sefyllfa neiUduol,
ond fe fydd cadwedigaeth y saint yn y nefoedd yn codi
haeddiant~XíQÍ0Qdià. brynwyd iddynt hwy yw hi. Gor-
phwysa eu parhad hwy yn y nef byth ar anfeidrol haeddiant
yr lawn. Y mae gwedd wahauol i achuhiaeth y saint a'u
cadwedigaeth, Dibynai yr achubiaeth ar fod Person go-
goneddus yr Arglwydd lesu yi> ei weithredoedd, ei ddyoddef-
aint, a'i angau, nes rhoddi haeddiant anfeidrol ynddynt yn
wyneb hawHau cyfiawnder, ac haeddiant yn dàl Person Crist
oedd yn ei ddarostyugiad Ef, nes y rhoddwyd i lawr sylfaen
ddisigl tëyrnas gyfryngol y Mab. Dyma sail achuhiaeth
ỳechadur crediniol. Ond wedi ei achub, y mae ei gad-
wedigaeth yn dibynu ar fod yr haeddiant yn codi ym y
Person dwyfol. O'r fan yna y tardda y cymmodi ''heb
gyfrifr Nid yw haeddiant cyfryngol Crist fel sylfaen
gweithrediadau grâs yn rhoddi hawl i'r pechadur i'w
achubiaeth a'i gadwedigaeth. Y mae yr haeddiant yn
gwneyd grâs yn fwy râs, pe gelhd. Mae peidio a chyfrif
pechod yn golygu ei symud oddiar y ffordd i gymmodi.
Nid ar Ebal mae y cymmod yn cael ei gyhoeddi, ond ar
Seion. Ni allasai trugaredd neshau yn agosach i ddyn
na'r haeddiant cyfryngol— ^«0 mae y storm yn distewi, a'r
rhwystrau oedd ar ffordd achub wedi eu symud. Cynunod
yn tarddu o'r cyfrif mwyaf, cymmod yn peidio a chyfrif y
Ueìaf ; yr Aberth wedi derbyn y cyfau arno ei hun, a'r
pechadur drwy y cymmod yn cael myned yn hollol rhydd.
126 GWEINIDOGAETH Y GYMMOD.
Cymmod yn weinyddedig ar sylfaen haeddiant ; yn wein-
yddedig gan awdurdod, a hono wedi enill ei hawl i
weithredu o'i darpariaeth ei hun.
^^Heh gyfTÌf eto yn golygu na dderhynia y rhai a
gytnmodir un anfantais oddiwrth eu pechodau, — Y mae
yn hawddach dymuno dedwyddwch y nefoedd na'i amgyff-
red. Pa fodd y gall perffaith fwynhad fod yn gydfynedol
âg adgofion o fywyd anufudd ? Gwir fe fydd mawredd y
maddeuant yn rhoddi i ui olwg ar ogohiant cymeriad Duw,
fel yr edmygwn ac yr addolwn ef byth ; ond pa fodd na
bydd gogoniant y cymeriad hwnw yn y maddeuant yn
rhoddi y fath ölwg ar bechod fel y gofìdia ni byth? — Ond
^^ heh gyfrif*' Yn amser y rhyfel cartrefolyn America,
bu un o longau y wlad hon yn dinystrio llongau masnachol
y wlad hono. Bu y mater yn hir heb ei benderfynu, a
bygythid y gwledydd gan ryfel ; ond cymmodwyd y ddwy
deymas ar daliad o dair miHwn o iawn i geisio cyfanu y
goUed. Cymerai pawb a allai fantais i anfon biliau i fewn.
Cymmod yn cynwys haeddiant oedd hwnw.. Ond haeddiant
yn cynwys cymmod sydd yn yr Efengyl — cymmod ar saü
taliad, taliad sydd yn gwneyd y golled i fyny. Cymmod
yn codi allan o dahad mor llwyr, fel y mae yr hoU ofynion
wedi eu distewi. GelUr adferyd i heddwch heb adferyd i
ymddiriedaeth ; geUir adferyd i ymddiriedaeth heb adferyd
i feddiant ; oud mae y cymmod yn cuddio y cyfan, fel y
drugareddfa yn cuddio yr arch. O'r braidd na siglodd
pechod dyn golofuau gorsedd y Jehofah — ^nad aâonyddodd
efe ar dawelwch y nef ;. ond y mae y cymmod hwn mor
fawr, yn codi dyn mor uchel, fel yr ymddirieda Duw ynddo
byth. Y mae peidio a chyfrif pechod iddo yn ei ddwyn i
agosrwydd at Dduw, fel nas gaU lai na theimlo yn layal
byth mwy i*r orsedd. Baasai un pechod yn nghyrhaedd
golwg y sant yn spwylio y nef byth iddo. — ^Buasai fel y
darn Uaw yn y wledd. Ond *' heb gyfrif Gwasged Duw
bawb i deimlad byw o*r angenrheidrwydd personol am y
cymmod yma.
JLM^B I DEWI, kC AMSER I DDYWSDYD. 127
ÀMSER 'I DEWI, AC AMSER I DDYWEDYD.
"Amsbb i dewi, ac amser i ddywedyd."— Pbeoethwb iü. 7.
Mae yn eglur fod gan Dduw ei amcan, ei gynllun, a'i amser
i bob peth a gyflawna. Felly dywedir am "amser Duw,"
«*cyflawnder yramser." Nid yn unig fe fwriadodd Duw
waredu cenedl Israel o'r Aipht, ond fe drefnodd ffordd eu
gwaredigaeth ; rhoddodd iddynt eu gwaredwr, a phenododd
ar amser eu rhyddhad. Bwriadodd Duw waredu tyrfa
luosog i iachawdwriaeth. Nododd eu Gwaredwr— *'un
etholedig o'r bobl," a dywedir am hwnw, " Canys Crist, pan
oeddem ni eto yn weiniaid, mewn ýryä a fu farw dros yr
anhuwiol." Mae amser ac amcan gweithrediadau Du\\r yn
sefyll yn nesaf mewn pwysigrwydd i'r gweithrediadau eu
hunain. Y manylwch yma sydd yn creu ymddiriedaeth o
ddyogelwch yn Úywodraeth Duw. Dyfais werthfawr yw
yr agerdd-beiriant ; ond byddai y ddyfais werthfawrocaf y
dinystrydd mwyaf ar fywydau oni bai ei bod o dan reolaeth
fanwl. Mae holl greadigaeth Duw yn gweithredu wrth
amser ordeiniedig, Dywed y gwr doeth fod amser i bob
peth dynion — ** amser i wylo, ac amser i chwerthin." Mae
chwerthiniad ynjyd^ a dagrau ofer, Gwelwyd y cyntaf
mewn angladd yn nghanol dagrau yr wylofus, a gwelwyd y
diweddaf mewn prìodas yn nghanolUawenyddy gorfoleddus.
Mae "amser i dewi, ac amser i ddywedyd." Yr hyn sydd
yn arweddu ar fywyd cyson a anghofir gyntaf , ac am hyny
y dyoâ4^r fwyaf . Mae ẃi hanghof o*r cynghor hwn yn
cyftif am lawer o fiinderaa bywyd.
128 AMSER I DBWI, AC AMSER I DDYWEDYD.
I. AmSER I DEWI.
1. Panfyddo y ỳerygl o ddweyd gwirioneddyn fwy ncCr
ỳerygl o'i guddio, — Nid yw peidio a dweyd gwirionedd yn
gyfystyr â dweyd anwiredd. Mae dweyd anwiredd yn
bechod, yn ymgais at dwyllo ; ond gall peidio a dweyd y
gwirionedd fod yn rhinwedd. Mae yn bosibl dweyd gor-
mod, nen rhy fach. Mae cymdeithas wedi dyoddef mwy
oddiwrth y cyntaf na'r diweddaf, ac i'r cyntaf y mae y
rhan fwyaf o ddynion yn dueddol i syrthio. GeUir gwneyd
yr hyn sydd yn wir dda ynddo ei hun, yn achlysur drwg
drwy ei gamddefnyddio. Yr hyn sydd yn profi craffder a
doethineb dynion yw, nid yn unig yr hyn a ddywedant, ond
hefyd yr amser a ddewisant i ddweyd hyny. Gail dyn
bechu wrth beidio a dweyd gwirionedd. Daliai yr Ar-
glwydd y gwyhedydd yn gyfrifol am ddinystr pob un a
ddinystrid, os heb ei rybuddio. Ond tra y gellir bod yn
euog waed dynion wrth fod yn anfíyddlawn i ymddiried-
aeth, gellir hefyd bod yn euog o waed wrth weitliio
ymddiriedaeth dros ei therfynau priodol. Daw i'n rhan i
ddywedyd wrth ein gilydd bethau sydd yn myned yn
uniongyrchol yn erbyn teimladau. Y mae jm anhawdd eu
dweyd, ond yn anhawddach eu gwrando ; a chyfyd yr
anhawsder i'w dweyd oddiwrth y ffaith nad ydym yn caru
eu clywed. Pan 301 dywedyd pethau felly — ^pethau y
teimlwn fod ein perthynas a'n gilydd, a'n ffyddlondeb i
wirionedd yn ein rhwymo i'w dweyd, dylem astudio tri
pheth.
Yn gyntaf. — Ceisio cael allan y ffordd unionafi^r galon-
Ehaid gwella calon dyn cyn y gwellheir ei fywyd, ac nis
geUir gweUa calon heb adnabod ëi gwendid a'i nerth. GaU
gwirionedd fod yn cyfateb i'r meddwl, ond y mae yn an-
hawdd ei roddi yno. Ehaid mynéd drwy y drws i'r tỳ,
drwy y porth i'r ddinas, a rhaid adnabod y ffòrdd i'r galon.
Nid yr im yw teimladau pawb, ac feUy nîd yr un fath gor-
nehwyliaelhau sydd yn cyffwrdd â phawb. GaU cynghor
miniog fod yn gerydd ysgafii i un meddwl, tra na byddai y
AMSEB I DEWI, AC AMSEB I DDYWEDTD. 129
cerydd llymaf otìd cynglior tyner i feddwl arall. Llefara
distawrwydd yn fwy hyawdl ac effeithiol wrtb y naiU nag
y gwna geiriau y doetli wrth y llall; ac oddieithr i ni
adnabod y ffordd i roddi gwirionedd yn y galon, ^^amser i
dewV' ydyw.
Yn aiL — Lefeinio yr ymadroddion àW ysbryd mwyaf
efengylaidd a grasoL — Rhydd gair Duw gymaint pwys ar
nodwedd ysbryd ag ar fywyd, o herwydd y cyntaf a rydd ei
gymeriad Tr diweddaf . Gall y sbryd câs , pigog, garw, a didrin-
iaeth niweidio yr amcan goreu, y cynghor goreu, a'r eg-
wyddor oreu. Adeiladwyd Uong brydferth o'r defuyddiau
goreu, ac i'r amcan goreu — i wasanaethu yn masnach y
byd ; pnd goUyngwyd hi aUan o'r porthladd ar ddydd yr
ystorm ; deifiwyd ei gogoniant, a choUwyd ei gwasanaeth.
Nid diffyg yn nghynUun, defuyddiau, gwneuthuriad, nac
amcan y Uong, oedd y rheswm iddi fyned i'r dyfìider, ond
annoethineb ei pherchenog yn ei goUwng aUan o'r porth-
ladd ar ddydd yr ystorm. Mae ystorm o ysbryd drwg
cynhyrfus wedi dinystrio cynghorion oeddent fel afalau
aur, a niweidio amcanion gwerthfawr. Mae ysbryd garw,
cynhyrfus, yn beryglus i fyned i gyfifyrddiad â meddyUau
tyner. Nid pob blodeuyn a aU ddàl nerth y corwynt.
GraUu mawr dynoUaeth yw tynerwch ; eniU hwn ddylai
fod ein nôd. Caledu y galon wna pechod — tyneru y galon.
wna grâs. Y galon dyneraf gynyrcha yr argraffiadau
dyfnaf a hi dderbynia ddylanwad gyntaf. Heb adnabod
hyn, cofiwn ^^amser i dewV' ^^jsi^,
Yn drydydd, — Amcan didwyll, santaidd, a gonesU — I
fod yn ddidwyU, dylai godi o galon lân; i fod yn santaidd,
dylai godi oddiar gydymdeimlad â gwirionedd pur ; ac i
fod yn onest, dylai godi oddiar awyddfryd gwirioneddol
i wella araU. GaU amcan ddrwg niweidio yr ysbryd
goreu, ond nis gaU yr ysbryd puraf weUhau amcan ddrwg.
Edrychir ar amcan drwy bob peth. Nid sylfaen yr adeilad
ydyw, ond y gongl-faen sydd yn cylymu y cyfan a'u gilydd.
Pan syrthiodd Dafydd i'r pechod oedd yn adnabyddus
190 AM8EB I DEWI, AC AM8SE I DSyyWBDYD.
gysylltiedig â'i enw, anfonwyd Nathw y proffwyd ato ef.
Yn yr ymddiddan a gymerodd le rhyngddynt, mae y tri
pheth a nodwyd yn eglur gan Nathan. CeÌBÌodd gael y
ffordd i galon Dafydd — y ddameg dyner, yr annghyfiawn-
der mawr, y gwahaniaeth amgylchiadau ; eto, yr ysbryd
tyner a nodweddai y cyfe^, a'r amcan santaidd adferwyd
Dafyddi)*i bechod. RhoSẅodd y gwirionedd yn nghalon
Dafydd, eniUodd gymeradwyaeth ei feddwl, nes y condemn-
iodd y troseddwr i farwolaeth, heb ddeall mai efe ei hun
oedd hwnw. Ond wedi deall, nid troi i erhd y profifwyd
a wnaeth, ond troi at Dduw ìnewn edifeirwch. Duw yn
unig a allasai dynu allan y bicell daflwyd iV galon yn y
geiriau ''Ti yw y gwr'' Mae cyfuno y tri pheth a nodwyd
yn ^in hymadroddion yn dyfod a phob cynghor, cyfar-
wyddyd, a cherydd, o fewn cylch addewid am fendith Duw.
Os na ellir eu cael, ''amser i dewV' ydyw.
2. Amseb I DEWi yw pan na allo y rhai a fyddo yn
hresenol gydymdeimlo àg amcan a natur y ỳeth y siaradir
yn ei gylch, — Mae y gwahaniaeth sydd yn arferion y byd
yn codi allan o'r gwahaniaeth sydd yn chwaeth y byd. Yr
hyn sydd yn peri hyfiydwch i*r naill, sydd yn peri poen i*r
Uall. ChwiHa y byd am ddedwyddwch, ond nid yr un
elfenau sydd yn cyfansoddi dedwyddwch pob dyn. Yr
oedd yn rhaid i Belsassar gael llestri y deml i'r wledd i'w
gwneyd y peth a ddymunai ; ond yr oedd hyny yn boen î
galon pob Hebrewr. Mynychir y weithred hono yn -mhob
oes. Cymysgir a'u gilydd y cysegredig a*r annghysegredig.
Teflir gemau o flaen moch yn yr oes hon. Safon moesol-
deb, yn mhob ystyr, yw ewyllys ddatguddiedig Duw yn eî
Air ; ond cymysgir y Gair hwn a phethau hollol annghyd-
naws âg ef ei hun. Gwneir hyn pan adroddir rhanau o
hono yn nghanol cwmpeini i ddangos arabedd fwitj.
Dolurir ni yn fynych gan anystyriaeth dynion pan yn
defayddio adnodau i ddifyru teimlad anianol jii nghanol
ymddiddan cyfi&*edin, ysgafn, a braidd yn ymylu ar fod yn
llygredig. Adroddir geirìau Crist am ei fywyd, ei farwol*
AMSER r DEWI, AC AM8BR I DDYWEDYD. 181
aeth, ei adgyfodiad, a'r fam gyŵedinol i foddloni am
fymid awr gywreinrwydd llygredig y rhai dienwaededig o
galon. Ofnwn fod rhai o blant y gaethglud yn yr oes hon
yn canu caniadau Seion yn mhlith y Babiloniaid. bob
man y gelHr clwyfo gair Duw, yn nhỳ ei garedigion y
geUir ei glwyfo ddyfiiaf. Mae llawer un a hòna ei fod yn
ei gredu, yn amcanu yn ddyfnach am ei fywyd a'i ddylan-
wad na gelynion proffesedig. Mae adrodd geiriau Duw i
ddifyru chwaeth a chalon lygredig, yn bechod ysgeler ; a
byddai tewi mewn amgylchiadau felly yn râsol. Nid ar
aelwydydd tafamau, uwchben y cwpan, Ue mae melldith
Duw uwch ei ben, y mae geiriau y bywyd i gael eu hadrodd.
Pa hyd, tybed, y beiddia dynion ddwyn pethau cysegredig
crefydd i leoedd amiuwipl ? Pa faint yn agosach i'w
gilydd y dygir bwrdd Crist a bord oythreuhaid ? Mae yn
llawn amser i bobl Dduw wybod yn mha le mae Uinell y
gwahaniaeth rhwng y cysegredig a'r annghysegredig.
Gofyned Israel am nerth i dewi, rhag i'r gelyn gablu, os
na all lefam nes gwneyd iddo ddychrynu.
8. Amser I DEwi yw ỳan na hyddo genym syniádau clir
am yr hyn y dymunem siarad arno, — Gall ein bod yn fwy
tueddol i siarad yn gryf ar bethau amheus nag ar bethau
sydd fewn cylch gwybodaeth sicr. Mae pawb dynion yn
fwy anwybodus na gwybodus ; y mwyaf gwybodus 'yw y
niwyaf gwyhadwrus i siarad am bethau sict, yn gystal a'r
mwyaf gostyngedig yn mherthynas â phethau ansicr.
Ehaid i ddyn gael amser i gasglu, cyn y gall wasgaru.
gyflawnder y cyfrenir yn yr ystyr yma. Mae credu ein
bod yn gwybod yn dra gwahanol i wyboci yn wirioneddol.
Gellir cymeryd yn ganiataol bethau nad ydynt yn wirion-
eddol. Gall hunanoldeb calon ddinystrio ei pherchenog.
Mae llawer wedi marw yn druenus o anwybodus, o herwydd
eu bod yn rhy himanol i gyfaddef a^wybodaeth. Dohir
calon yw clywed dyn yn siarad gyda hyfdra a sicrwydd
am bethau y mae ei alluocach a'i dduwiolach yn crynu yn
eu hymyl. Bheswm dyn dros ddweyd ei feddwl ar bob
182 AMSEB I DEWI, AG AMSER I DDY>V£DYD.
petli, yw bod ganddo farn, Ei eiddo ef yw hi, a gwae y
dyn a geisia ei ysbeilio o honi; ond yn sicr, dylai ofyn
iddo ei hun pa faint o fantais y mae y fam hono wedi gael
i bwyso pethau. Y fendith nesaf mewn gwerth at wyhod
yw y gaîlu i gyfaddef ein hanwybodaeth, a chofio mai
amser i dewi ydyw. Sycheda rhai mathau o feddyhau
am newydd-deb, Ymofynant am newydd-deb er ei fwyn
ei hun. Derbynir y gwael am ei fod yn newydd, tra y
gwrthodir y da am ei fod yn hen. Mae rhai dynion wrth
sychedu cymaint am bethau newydd drwy eu hoes, yn byw
yn ddigon hen i fyned yn eiddilod gwanaidd. Maent wedi
byw yn wan, ac felly nis gallant farw yn gryf. Diystyrant
hen wirioneddau, dibrisiant athrawiaethau syml yr Ef-
engyl, a braidd na chaffai **Efengyl arall" newydd well
derbyniad na'r hen Efengyl.
4. Amser I DEWi ydyw pan fyddo goruchwyliaethau
Duw yn ei Ragluniaeth yn ymddangos yn dywyll i ni, —
Dyma faen tramgwydd ; a chraig rwystr i lawer meddwl
yw yr annghysondeb ymddangosiadol sydd yn ngweithred-
oedd Duw. Mae y goruchwyliaethau fyddant yn myned
yn erbyn ein teimladau yn profi ein ffydd yn Nuw. Bydd
y duwiol yn fynych yn dyoddef pob anfanteision, tray bydd
yr annuwiol yn mwynhau ffafrau uchaf Rhagluniaeth.
Bydd y diweddaf yn teymasu hyd at orthiymu, a'r cyntaf yn
dyoddef hyd angau. Mae Cain annuwiol yn cael byw, ao
Abel onest yn marw o dan gyllell y llofrudd ; gwawdir ao
erlidir Elias y proffwyd, tra y mae Ahab wasaidd a Jezebel
gyfrwys-ddrwg yn mwynhau gwleddoedd y llys; mae
Dafydd yn erhdiedig ar fynyddoedd, ond y mae Saul yn
ei balas ; teflir Daniel i ffau y llewod, ond y mae Darìus
y tu allan ; torir pen loan Fedyddiwr am ddweyd y gwir,
tra y mae Herod yn meddwi ar'ffolineb ; mae Paul a Bilas
yn y carchar, ond y mae y jailer yn ei wely o fân blu.
Dywed Duw eto fel y dywedodd ei Fab — **y petb yr wyf fi
yn ei wneuthur ni ẃyddost ti yr awrhon, eithr ti a geî
wybod ar ol hyn." Mae Crìst yn golchi traed ei âdisgyblion
AMSER I DEWI, AC AMSER I DDYWEDYD. 133
yu fynych. Ceir myned i'r cysegr yn y mau i gael esboniad
ar lawer o ddirgelion gweitlirediadau Duw. Ni bydd
eisiau yr enfys yn y cwmwl bytb. Yn ngbanol dirgelion,
"amser i dewi" ydyw. Gellir addoli wrtii dewi, ac y mae
yr addoliad bwnw yn llawer puracb a mwy gostyngedig
na'r addobad a ellir gyflwyno mewn geiriau yn fynycb.
Un o wersi y sefyllfa bresenol, yw dysgu tewi.
n. **AmSER I DDYWEDYD."
1. Pan fyddo pechodau rhyfygus yn codi eu penauy a
chrefydd Mam J)ii^ yn cael ei diystyru, — Nid oes dim yn
rboddi mwy o orfoledd i wir gredadyn na'r cyfnewidiad a
wêl efe yr Efengyl yn ei wneyd ar gyflyrau ac yn nghymer-
iadau dynion. Mae y byd, o /ran ei seíyllfa foesol, yn
myned di*wy gyfnewidiadau yn' barhaus. Dylanwadir
amo gan alluoedd gwabanol. Nid yr un pechod yw prif
bechod pob oes. Ni eUir barnu cyfíredinohrwydd dylanwad
pechod wrth ei fawredd. Mae ambell i bechod yn ym-
ddangos mor bechadurus, fel yr arswyda dosbarth lluosog
rhagddo ; tra y mae pechod aràll, heb fod mor ymddangos-
iadol ddrwg, eto yn.cynnwys mwy o berygl, o herwydd y
cyfry w ymddangosiad. — Mae hen gampau annuwiol yr oes
o'r blaen yn ymddangos fel ellyllon i lawer o ddynion a
íynant gael eu cyfrif yn foesol. Tra y dychrynant wrth
feddwl am greulondeb a barbareidd-dra annuwiohon yr
oesau blaenorol, rhedant hwy i gyfeiriad arall sydd, er yn
wahanol, eto yn cynnwys cymaint perygl. Medr diafol
roddi respectability ymddangosiadol i'w ddyfeisiau i gyf-
arfod â syniadau anianol a balch dyn. Ond dyma y rhai
a gynnwysant fwyaf o berygl. Dyma ladron a g} flawnant
eu gwáith â menyg am eu dwylaw. Cyflogant un o blant
y tý i agor y drws iddynt i ddyfod i fewn i ladrata.
DaÛant y dyn â balchder, ac ysbeihant ef o'i drysorau.
Oj&iwn y coleddir arferion gan lawer sydd yn myned yn
uniongyrchoi yn erbyn dylanwad sanctaidd yr Efengyl.
Mae llawer Moses yn myned i'r mynydd heb grynu, llawer
archoffeiríad yn myned i'r cysegr heb waed« a llawer proff-
i
184 AMSEB I DEWI, AC AMSEB I DDTWBDTD.
wyd yn myned ger bron Duwheb ymsanteidâìo. Mae yr
• Eglwys wedi syrthio i jJdifaterwch am gysegredigrwydd
crefydd a'i hordinadau. Mae dynion ieuainc yn cael eu
goddef a*u cefnogi i actìo hanesion sanctaidd y Beibl.
Trinir gair Duw fel gair dyn. Ni phetruswn ddywedyd ei
fod yn rhyfyg eithafol i -nifer o. ddynion i wneyd play o
hanes Joseph, Esther, y dyn dall, &c., a bod yr Eglwysi
lle y cefnogir hyn yn anfipyddlawn i sancteiddrwydd ac
ysbrydobwydd amcan eu gosodiad. Mae pethau felly yn
caledu calonau ein dynion ieuainc, jsi darostwng gair Duw
i saâe rhai o*r llyfrau iselaf a gyhoeddwyd erioed ; a dis-
gwylia Duw i'r Eglwys lefaru yn eglur dros burdeb a
sancteiddrwydd ei wirionedd, nes y dychryno y rhai a'i
cablant. Cyhuddir rhai o weinidogion y cysegr o fynychu
tafarnau ; tehr mwy am ddiodyd^ meddwol a myglys gan
aelodau crefyddol nag a gyfranant at gynahàeth crefydd ;
cefhogir sefydliadau sydd yn bwyta nerth ysbrydol yr
Eglwysi. Rhaid i Seion Duw ymysgwyd o'r llwch, dyrchafu
ei llais, a myned allan yn enw Argflwydd Dduw byddinoedd
Israel yn erbyn y Philistiaid dienwaededig sydd yn eií
gwatwar. "Dyrchafa dy lef efengyles Jerusalem." f~-
2. Amseb I DDYWEDYD paít fyddo dirywiad yn mywydau
aelodau eglwysig, ac athrawiaethau neillduol crefydd
Mah Duw yn cael eu diystyru. — Ehoddodd yr Arglwydd
ofal arch y cyfamod i Israel. Os buasai Israel yn gwynebu
brwydr â'r gelynion, heb yr arch, buasent yn sicr o golli y
dydd. Yr oedd yr arch yn arwydd ac yn emes o bresen-
oldeb yr Arglwydd. Ymddirieda Duw ei ymadroddion eto
i Seion ; ac os bydd yn anfifyddlaim i*r ymddiriedaeth,
goddiweddir hi gan ei gelynion a gorchfygir hi yn y
brwydrau. Mae gwahanol feddyliau yn yr Eglwys ar
lawer o wirioneddau ; ond y mae gwirioneddau eraill ydynt
yn wirioneddau sylfaenol crefydd, y rhai nis gellir crwydro
oddiwrthynt — ^rhaid eu credu mewn treâi i gael gafael ar
fywyd tragywyddoL Os goUynga yr Eglwys ei gafiäel yn y
gwirioneddau hyny, bydd yn gwynebu y gelyn heb yr arçh.
4
I
AMSEB I DEWI, AC AM8EH I DDTWEDYD. 185
Os caniata yr Eglwys i ddynion coegion, o syniadau
aniancú, i ddysgu atlirawiaethau "amryw a dyeithr,"
gwanheir eî nerth, cyll ei dylanwad, a disgyna mewn
bywyd i anmhuredd. Bydd **ceryg.y cysegr yn mhen
pob heol," baner yr Efengyl yn sathrfa o dan draed an-
nuwiolion, a gwirioneddau gogoneddus yr Efengyl yn cael
eu gwawdio a'u dirmygu. Mae gan Eglwys Dduw ei
rhagorfreintiau neillduol ; meddienir hwy ar amodau.
Ynddi hi mae y Shecinah dwyfol, y ddeddf, a'r cyfamodau.
Ond y mae ganddi wialen hefyd ; ac os esgeulusir hono,
fe goilir y gogoníant. Os caniata yr Eglwys i ddyiiion
amlieus o ran cymeriad, llygredig ac aflan eu hymadrodd-
ion, annghywir yn eu tystiolaethau, twyllodrus yn eu
trafodaeth, i aros ynddi, bydd cwmwl ar y gogoniant.
Cadwed Duw yn yr Eglwysi ddynion fyddont yn grj-fion
yn yr athrawiaeth, ac yn dwyn sêl santaidd dros burdeb
bywyd.
3. Amser I DDYWEDYD ỳaîî fyddo egwyddorion matcrion
. crefydd ar brawf mewn erlidigaethau, — Gelhr dy wedyd
am oesau blaenorol, bod cewri yn yr Eglwys yn y dyddiau
hyny. Perygl mawr dynion, yw barnu crefydd wrth eu
teímladau, yn fwy nag wrth egwyddorion sefydlog. Mae
gauaf wedá bod ar grefydd, pan na allasai ond planhigion
byw sefyll yr ymosodiad. Bu y ddraig yn cynhyrfu, gallu-
oédd uffern yn ymosod, chwilysoedd yn dirdynu, fflamiau
yn Uosgi cyriff y saint, a hoU dalent cythreuHaid yn dj^eisio
y cynlluniau creulonaf i ladd yr Eglwys, a*i dwyn i
fradychu ei hegwyddorion. Ond methwyd a Uwyddo,
Codai grâs fwy o seintîau nag a allai Satan godi o ystanc-
iau. Clywyd llawer bachgen dewr, fagwyd o dan ddylan-
wad addysg grefyddol, yn dywedyd —
"Af at y stanc i íarw,
Mi hunaf yu y fflam,
Cyn byth y gwnaf fi wadu
Hen Feibl mawr fy mam."
Nofiodd miloedd o seintiau Duw i fyd arall ar dònau eu
136 AÄISER I DE^l, AC AMSER I DDYWEDYD.
gwaed eu himain. Ond diclion na cliynygia y diafol
gynlluniau tebyg eto i ddinystrio yr Eglwys. Er hyny,
gall egwyddorion crefydd fod ar brawf eto mewn amgylch-
iada^ gwahanol. Os na fygythir bywyd gan oerfel y
gauaf, gall gwres yr haf fod yn ddinystriol iddo. Y mae
yn hyfryd clywed yr adar yn canu, gweled Y blodau yn
ymloewi, a'r greadigaeth yn myned drwy fath o adgyfodiad
yn y gwanwyn ; ond cofier mai yn yr haf y mae yr ymlysg-
iaid gwenwynig yn myned allan, y sarff yn torchi, a'r pryf
yn bwyta nerth pethau tyner. Gall amgylchiadau anffafriol
fod yn fwy o fendith nag o golled, ac amgylchiadau ffafriol
fod yn fwy o felldith nag o fendith. Disgwylia Duw i'r
Eglwys sefyll yn nghanol pob perygl, codi ei Uais yn
erbyn pob gelyn, a theimlo mai ** amser i ddywedyd'' ydyw.
Yr ydym yn gwynebu ar gyfnewidiadau mawrion. Mae
Uawer yn siarad gyda hyfdra annheilwng heddyw, ond
bydd yn rhaid iddynt dewâ yn y man. Mae y bachgen
annuwiol yn.bytheirío ei hVon, cabla Dduw y nefoedd, a
defnyddia eiriau sydd yn cael eu hystyr yn y llyn o dân ;
ond gwêl ddiwrnod yn fuan pan y saif o flaen ei Famwr
yn fud; bydd amser i dewi wedi ei ddàl yntau. Carai alw
yn ol ei eiriau, a dileu yn dragywyddol eu dylanwad; ond
amser i dewi fydd hwnw.
Mae llawer Cristion cywir wrth gyfarfodâ siomedigaethau
chwerwon mewn bywyd, yn gorfod tewi fel Aaron. Mae
yn fud ger bron Duw. " Mae ei ffordd ef yn y môr." Ond
dáw dydd y caiff ef siarad — siarad pan y bydd gweithredwyr
anwh*edd yn tewi. Dyrs^ed ef ar ddydd pwysig y fam, ^yda
y dorf waredigol — "dacw y gwr y gobeithiasom ynddo." .
Mae yr Efengyl yn galw heddyw ar ddynion i edifarhau
am bechod, ac i dderbyn maddeuant ; ond y mae ei. cheis-
iadau yn ofer. Bydd hithau wedi distewi yn fuan. Mae
ganddi lai o addewidion yn bresenol i rywrai nag oedd
ganddi ychydig yn ol. Mae rhai o honynt yn myned allan.
o date yn feunyddiol. A phan y bydd wedi i&m, y pryd
hwnw y bydd llawer o wrandawyr yr Efengyl yn dechreu
A3ISER I DEWI, AC AMSER I DDYWEDYJ). 187
sylweddoli eii sefyllfa a'ii colled. Gallodd Mab Duw dewj
pan y safodd ar ei brawf, ger broii Pílat, ond methodd dewi
pan yn neddfle pechadur. Dywedodd, "0 dad maddeu
iddynt ;" a dyna yw ei iaith ar ddeheulaw ei Dad byth.
Ond y mae yntau yn myned i dewi — tewi gynyrcha gyf-
new^idiad drwy y greadigaeth, dry ddaftiau y môr yn
fflsmiau tán, egyr feddau y ddaear, grynhoa yn nghyd i
farn yr holl hil ddynol, ac a sefydla bob un yn ei le ei hun
am yn oes oesoedd. Cyn y tawo yr Efengyl, plygwn i'w
hawdurdod. Gwell i ni weddio fel pubhcau am drugaredd,
rhag i ni gael gorchymyn i dewi, fel y cafodd y cythreuhaid.
Adnabyddwn amser Duw i dewi a dywedyd.
188 NI PHALLA £F£.
NI PHALLA EFE.
'* Ni phalla efe, ac ni ddigalona, byd oni osodo farn ar y ddaear ^ yr
ynysoedd hefyd a ddisgwyliant am ei gj'fraith ef." — Esaiah x1ü. -i,^
Tystiolaeth Duw y Tad am ei Fab yw y geiriau liyn, ac
yn diweddu yu broífwydoliaeth i'r byd drwy enau Esaiali
am Grrist fel Cyfryngwr, ac am ei gyfryngdod. Gwas y
gelwir Crist yn y geiriau, nid i ddynodi fod Crist yn israddol
J'r Tad mewn natur ac urddas, ond i ddynodi ei waitli yn
iachawdwriaetb yr hil ddynol. Pan edryqhir ar waith
Crist, gelwir Ef yn was ; ond yr oedd y gwas yn Fab, a
gallai dywedyd, ** Myfi a'r Tad un ydym." Dyhd cofio nad
yw Crist yn darfod a bod mewn un berthynas pan y daw
i'r golwg mewn perthynas arall. Yn ei berthynas â'r Tad
fel gweithydd iachawdwriaeth y byd drwy ei angau, gelwir
ef yn was. Fel gwas y niae y Tad yn rhoddi ei gymeriad
5 n yr adnodau hyn. Yr .oedd yn etlioledig iV swydd —
wedi ei ddewis allan, wedi ei neillduo er tragywyddoldeb,
wedi ei eneinio i'r swydd. Nid oedd hawl gan archoffeiriaid
y trefniant moesenaidd i gymeryd yr anrhydedd iddo ei
hun. Yr oedd y gosodiad yn allanol ac yn ddwyfol — ** Ac
nid yw neb yn cymeryd yr anrhydedd hwn iddo éi hun,
ond yr hwn a alwyd gan Dduw, megys Aaron. Felly Crist
hefyd nis gogoneddodd ei hun i fod yn archoffeiriad.'*
Etholwyd Ef. Gosodwyd Ef yn lawn. Fy ngwas — fy
etholedig. Mae y broffwydoliaetli yn dangos dwy o linellau
neiUduol yn nghymeriad Crist — penderfynolrwydd a
thynerwch, Ceir yr elfenau hyn ar wahan yn fynych ; a
phan fell^t, mae y naiU fel y llall yn beryghis. Mae gallu
yn beth peryghis wrtho ei hun, ac y mae tynerwch felly
hefyd. Mae gallu yn fynych yn diystyru iawnder, a
thynerwch yn dibrìsio dyledswyddau. Cyfyd y cyntaf i
falchder a chreulondeb ; disgyna y Uall i ddibrìsdod. Bhaid
NI PHALLA EF£. 189
cael yr elfeuau hyn mewn cydbwysedd i ffurfio cyineriad
cyfan, a bywyd defnyddiol. Brenin yn meddu ar ddigon o
allu, heb feddu ar ddim tynerwcli, fyddai yn beryglus i wlad ;
ac y mae ambell un felly wedi bod, y rhai a nôdasant y
ddaear â gwadnau eu traed. Brenin yn meddu ar galon
dyner, heb ddim penderfyniad, fyddai yn beryglus o'r tu
arall. Y cyfuniad o'r ddau sydd yn ogoneddus. Yr oedd
y ddau yn lesu Grist. **Ni ddryllia gorsen ysig, ac ni
ddiffydd lin yn mygu." Dyna dynerwch. Pe buasai
Bartimeus gafodd ei olwg gan Grist yn sefyll wrth benelin
Esaiah, ni buasai y disgrifiad yn well. Dywedir fod
tynerwch yn hanfodol i'r nurse mewn hospitaL Mor
ddistaw y siarada, rhag dolurio y cleifion. Mewn hospital
oedd Crist. "Ni phair glywed Ei lef yn yr heol." Ond y
mae yna benderfyniad-^** Ni phalla Efe." Yr oedd y ddau
yn lesu Grist,
" Gosod barn ar y ddaear'' — Defnyddir y gair harn
mewn gwahanol gysylltiadau yn yr Ysgrytliyrau ; ac y mae
hyny yn cynnwys nad yr un ystyr sydd iddo bob amser.
Pan ddywedir barn dyn^ golygir y ddedfryd y mae yn
fíurfio ar bethau, ao o'r gwahaniaeth sydd ynddynt yn
gwneyd dewisiad rhyngddynt. Golyga weithred o eiddo
meddwl dyn yn ol y goleimi fyddo ganddo ar y pryd. Pan
ddywedir barn Duw, golygir ei gyfiawnder, megys pan
ddywedir ei fod yn ''hoffi barn'' Saif y gair yn y cysyllt-
iadau hyny yn wrthwyneb i annghyfiawnder fel un ffurf
ueillduol ar bechod. Saif am yr egwyddor o wirionedd fel
y mae yn rhedeg drwy holl lywodraeth Duw, yn dyogelu
iawnder. Ehêda allan o natur Duw ei hvm drwy y cyfan
a wnaeth, i brydferthu, i ddedwyddoh, a chysegru y cyfan
i Dduw. ''.^Hoffi barn" Brydiau eraill golyga gosbedig-
aethau Duw am bechod ar droseddwr. Ehoddir disgrifiad
cyffrous o amgylchiadau y daeth Duw i'r golwg ynddynt
mewn cymeriad ofiiadwy. Dyfroedd bam foddodd yr
annuwiolion yn ymyl arch trugaredd a gludai Noa dros y
tònau ; tân bam a losgodd Sodom a Gomora ; barn a
140 NI PHALLA EFE.
agorodd y ddaear, nes y llyiicodd yn fyw y tri wyr
rhyfygus liyny ; ac Herod o dan fam Duw a fu farw, gan
bryfed yn ei ysu am ei bechoíi. Yr ydym yn ddigou cyf-
arwydd ág ystyr neiUduol arall sydd i'r gair. Mae Duw
wedi neillduo cyfnod, ac wedi ei alw yn " ddydd bam."
Dydd — nid am y bydd yn cael ei wneyd i fyny o oríau fel
dyddiau eraill, o herwydd bydd amser wedi darfod y pryd
hwnw ; dydd, nid am y bydd yr haul yn gwasgar ei
belydi*au, ond am y bydd y cyfnod hwnw yii oleu ar gyfrif
y datguddiadau wneir ynddo, a'r goleuni dwyfol oddiwrth
wyneb Duw a dywyna ar ei holl lywodraeth foesol. Dydd
y fam. Y dydd hwnw pan y bydd Duw yn gwnèyd rhagor
rhwng y cyfiawn a'r drygionus, yn rhanu goleuni a thy-
AyyHwch, yn sefydlu torf nas gall neb ei rhifo mewu ded-
wyddwch, a thorf arall yn cael ei sefydlu mewn anobaith
a chosp. Dydd bam — dydd y bydd gorsedd bam wedi ym-
ddangos, y Barnwr ar ei fainc, a'r hoU 'fyd yn clywed y
ddédfryd ; dydd y bydd yr annuwiolaf yn crynu, y cablwr
yn casglu parddu ; dydd y bydd Gwaredwr y byd wedi
newid ei enw a'i waith, a fifrydHf o ddialeddau yn myned
allan o lygaid yr hwn a wylodd uwcliben pechaduríaid
Jerusalem. Y genau a ofíiymodd eiriolaeth wedi troi i
gyhoeddi cosbedigaethau. Y mae yma ambell i adnod fel
pe am ddychrynu yr annuwiol cyn y gosb. ** Yr annuwTÌol-
ion ni safant yn y fam." Diolch i Dduw nid y farn yna
sydd yn yr adnod lion. Tybiwn fod y gair barn i gael ei
■ystyr o gyfryngdod y Gwaredwr, o herwydd yn gysylltiedig
â chyû-yngdod Críst y defnyddir ef. Rhoddir ef i lawr yma
fel amcan ei gyfryngdod — ^'Gosod barn ar y ddaear.'"
I. Ehoddi syniad cywib i'» byd am addoliad. — Mae
addoliad yn gwestiwn sydd wedi codi uwchlaw ei resymu.
Ffaith ydyw, a rhaid rhoddi cyfiif am dani yn rhywfodd —
ffaith nas gellir ei gwadu. Nid yw yn gynyrch dysgeid-
iaeth, o her^s^dd y mae y mwyaf annysgedig yn gì^'neyd ;
nid cynyrch gwareiddiad, o herwydd y mae yr anwareìdd-
iedig yn addoli. Teimla y pagau yn nbywylMeoedd y
NI PHALIiA EFE. 141
ddaeaf addoliad yn dyrcliafu o'i galon, fel yr angel yn ymyl
gorsedd Duw, ac nis gellir dileu ei dystiolaetli mewn cytb-
reulìaid yn uffem, o lierwydd pe gallent, a plie caent,
tòrent allan fel cynt a dywedent '* Sanct, Sanct, Fab Duw."
Mae y cwestiwn o addoliad wedi tori dros ben cylch
dadleuaeth ; fe fỳn fyw, pe byddai y byd yn troi yn
Babilon, i wneyd deddfau i'w wahardd. Mae gan hwn ei
Jerusalem ýn rhywle, ei deml mewn rhyw ddinas ; ac er
mai mab y gaethghid ydyw, ac yn gorfod wylo dagrau
hiraeth am ei wlad yn fynych, eto y mae geiriau y testyn
yn awgrymu yr agorir y pyrth iddo i ddychwelyd i'w wlad
ei hun rhywbryd. ^'Gosod barn.'' Yr hyn oedd angen
ar y byd, oedd syniadau cy^yir am wrthddrych addohad, a
natur addohad, ac y mae dysgeidiaeth yr Ysgrythyrau yn
rhoddi y ddau. Mae syniadau cywir am Dduw yn hánfodol
i wir addóliad, ac felly yr ydym yn cael Crist yn fynych yn
aros i dystiolaéthu am Dduw. Dichon mai y Ihnell
amlycaf yn nysgeidiaeth y Gwaredwr am addohad yw ei
fod yn yshrydoL
Ysbrydolrioydd addoliad. — Mae agosi-wydd cyfryngau
allanol atom yn rhoddi mantais iddynt i ddylanwadu.ar ein
meddyUau, ac yn peryghi i guddio y gT^âricnedd ei hun.
Mae ffydd o dan fwy o anfantais na rheswm, o herwydd
fod yr addoHad yn ysbrydol, ac y mae ysbrydoh-wydd ein
haddoHad yn cyfateb i raddau dylanwad ysbrydol Ôÿdd ar
y meddwl. Pan oedd Israel yn dyfod allan o ganol euhm-
addoHaeth yr Aipht, yr oedd yn anhawdd cael eu meddyl-
iau at Dduw. Yr oedd rhwysgfaoedd eihm-addoliaeth yr
Aipht wedi cylymu eu meddyHau wrth y ^eledig. Sef-
ydlodd Duw drefiiiant o addoHad yn yr anialwch, ond âg
elfenau gweledig ynddo. Gwisgid ei offeiriaid mewn
harddwch, adeiledid yr allorau o'r coed goreu, addurnid y
tabernacl ág aur, a chyflawnid y defodau mewn rhwysg
gan y Uwythau ; a phob un yn addoH drwy y gweledig, o
dan ei himan ei hun. Ond os oed<l Duw yn dyfod i gyf-
arfod y bobl jn y trefniant aUanol hwnw, yr oedd yn
142 NI PHALUk EFE.
dysgu gwirionedd pwysig i*r byd. Yr oedd yno walianlen,
ac oddifewn i hono yr oedd pethaa mwyaf gogoneddus y
trefìiiant. Yno yr oedd y thuser aur, y erochan aur, a'r
mana, gwîalen Aaron, yr arch, y drugareddfa, a'r Shecinah.
Oddifewn yr oedd ysbrydolrwydd a gogoniant y gwasan-
aeth. Yr oedd yr Arglwydd drwy drefuiant gweledig, am
ddysgu ysbrydoh^wydd y gwasanaeth. ** Ysbryd yw Duw,"
meddai Crist. Dyna y dystiolaeth am - Dduw . oedd yn
angen ar y byd. Yr oedd syniad am ei ysbrydoh-wydd
wedi ei goUi. Adeiladid temlau allanol gogoneddus,
cyunehd gwyhau rhwysgfawr, a dadleuài yr luddew am y
man i addoh. **Ysbrydyw Duw," meddai Crist. Dis-
tawer tabyi-ddau y gwleddoedd, tỳner i ffwrdd udgyrn y
gwyhau — **Ysbryd yw Duw." Yr oedd Jerusalem, dinas
y brenin mawr yn oes y Gwaredẅr, wedi ei Uanw â ffurfiau
heb ddim bywyd, ei gwyhau yn anwiredd, a'i chymanfaoedd
yn beehod. — " Ysbryd yw Duw," meddai Crist. Ffydd yn
Nuw sydd i fod wrth wraidd gwir addohad. Mae Duw yn
preswylio y goruchelder a'r cysegr, yn brofwr meddyhau.
Gelhr cyflwyno addohad i Dduw oddiar^ fynydd Ebal, yn
nghanol melldithion ; a'i ofni ar fynydd Seion, yn nghanol
bendithion — **Ysbryd yw Duw." Yr hyn sydd yn eisiau
ar y byd yw syniad cywir am Dduw, ac fe geir hyn yn yr
Efengyl. ** Gosodbarn ary ddacar'' Mae ysbrydolrwydd
Duw yn cyfateb i ëangder a mawredd ei lywodraeth. Nid
oes un eulun a ffuríiwyd erioed yn meddu ar ddigon o
fawredd i fod yn ganolbwynt addohad y byd ; ac y mae
hyd yn nôd yr uu genedl yn gorfod cael amryw dduwiau.
— Duw rhyfel i fyned i faes y gwaed, a ditw heddwch i godi
ei faner uwchben y diamddiffyn. Yr oedd ar y byd eisiau
syniad am Dduw fuasai yn ddigon mawr i fod yn ganol-
Myynt i'r Iioll gread, ac un felly yw Duw.
.11. Sefydlu cyfiawnder fel egwyddor sylfaenol ac
HANFODOL YN NGWEITHREDIADAU CYMDEITHAS.— TeÌmla pob
un fod ymgymeriad fel yma yn fawr. Mae yr egwyddor o
gyfiawnder yn cymeradwyo ei hun, a rhêda fel Uinell o aur
N,
NI PHALLA EF£. 148
drwy hoU grefycld Mab Duw. Nid yw gelynion penaf y
Gwaredwr, a dii-mygwyr penaf y datgiiddiad, wedi gallu
dwyn cyliuddiad erioed yn erbyn y naiU na'r Uall yn y cyf-
eiriad hwn. Yr oedd dysgeidiaeth Crist yn cynnwys g^vir-
ioneddau hollol ymarferol, ac ni chymerai Crist un can-
l}Tiwr, ac ni chymer eto, ond rhai a fyddo yn credu y
gwirioneddau, ac yn dwyn y cyfryw i ymarferiad. Mae
cyfiawnder yn rhedeg drwy holl waith c^'fryngwriaeth.
** Yr hwn a osododd Duw yn lawn trwy ffydd yn ei waed
efy i ddangos ei gyfiawnder^ trwy faddeuani y pechodau a
wnaethid ó'r hlaen^ drwy ddyoddefgarwch Duw; i ddangos
ei gyfiaŵnder ef y pryd hwn^fel y hyddai efe yn gyfiawn
ac yn cyfiawnhau y neh sydd o ffydd lestí^' Ni allasai
Duw achub pechadur ar dir cyfiawnder, heb lawn ; ac fe
osododd ei Fab yn lawn, fel y gallai Efe yn gyfiawn achub
»*y neb a fyddai o Jffydd lesu." Mae cyfryngwriaeth yn
gorwedd ar gyfiawnder. Os yw iachawdwriaeth y byd yn
goq5hwys felly ar gyfiawnder, iiis gall llai nag amcanu at
osod cyfiawnder yn egwyddor mewn bywyd. Fel y mae
cyûifiad o gyfiawnder Crist yn gwneyd y credadyn yn
gyfiawn gerbron deddf Duw, felly y mae sancteiddrwydd
yr Efengyl yn ei wneyd yn gyfiawn gerbron dynion. Nid oes
neb duwiol yn sanctaidd hollol ar y ddaear, ond y mae pob
duwiol yn gyfiawn. Mae yr Efengyl yn dweyd mor groew,
"Eiddo Caesar i CaBsar," ag **Eiddo Duw i Dduw." NÌ3
gellir bod yn gyfiawn gerbron Duw, heb fod yn gyfiawn at
ddynion. Fe ddyrchajòdd lesu Grist yr egwyddor yma yn
y byd, ac ni ch^nner lai na hon gan neb. Yr oedd y Gwar-
edwr am i'w ddisgybhon fod yn ghr ar y pen hwn. Fe
faddeua Duw filoedd o feiau, ond ni faddeua annghyfiawnder
o dan gochl a thwyll. Mae gonestrwydd o fewn cyrhaedd
y tlotaf yn y tir. Gall y tlawd fod mor gyfiawn ag angel*
mewn gogoniant. Y mae yr egwyddor hon yn cymeradwyo
ei hun. Mae miloedd o dlodion yn y wlad na chymerai
eu gofyiiwyr eu bywyd am roddi amynt iV gorfodi, a
byddai yn well iddynt beidio. — Mae Duw yn y nefoedd.
144 NI PHALLA EFE.
^íaeiit yii dlawd, ond yii onest. Gwell ganddyiit wisgo eu
carpian yn onest, na sidanau a dyled annghyíiawn araynt.
Meddant ar egwyddor Crist. Mae amgyleliiadau cym-
deitlias ar adegau neillduol yn dangos mor fendigedîg
fyddai cael yr egwyddor i weitlirediad. Cawn fod cenedl
Israel miwaith wedi myned mor fydol, fel yr oedd y
Sabbathau yn faich arui ; hiraethent am eu gweled yn
- myned heibio, er~mwyn myned allan i drin clorianau an-
nghyfiawnder, prinhau yr ephah, ac helaethu y sicl.
Cosbodd Duw hwynt â barnau am eu hannghyfiawnder.
Tybed nad oes cwyn rhwng Duw a'n daear ni yn y dyddiau
hyn. Mae masnach yn bwdr drwyddi, cylchoedd anrhyd-
eddus cymdeithas yn cael eu halogi gan annghyfiawnder ;
a'r llwch yn gorwedd ar wirionedd yn yr heol. Bydd cys-
y]ltiadau meistr a gv\^eithiwr wedi dyfod yn fwy hapus pan
beidia y naiU orthrymu, a phan beidia y llall a chyfyngii.
Yn amser llwyddiant, ni ofyna un ormod am ei lafur ; ac
yn amser caledi, ni chyuygia y llall rhy fach am dano.
Ni bydd y meistr yn gorthrymu drwy ofyn priddfeini heb
wellt ; ac ni bydd y gweithiwr yn rhifo yr oriau, ond yn
"mesur ei waith. Edrycher dros y byd y fath lywodi-aeth
sydd gan bechod ar y ddaear. Y mae trigleoedd y ddaear
yn Uawn trawsedd. Mae y "gareg yn Ucfain o*r mur, a'r
trawst yn ei hateb o*r gwaith coed." Gormes, a thrais, a
thwyll, yn blaguro. Bydd canibaliaid yr ynysoedd pell-
enig, sydd yn rhodio oddiamgylch wedi ymwisgo â dail,
wedi dyfod i'w hiawn bwyll, ac i ffieiddio eu creulondeb.
Sôn am ryfeloedd sydd yn bresenol. Cyhoeddir rhyfel
am ychydig latheni o dir ; a'r amlaf ei byddin, a'r âaenaf
mewn darganfyddiadau, a'r fedrusaf i drin arfau, hono yn
sicr a garia ; ni ofynir am gyfiawnder. Ond fe osodii* bam
ar y ddaear. Mae yr ysbeil-ddyn yn diîngo yn lladi'adaidd
i anialwch, ac yno yn chwilio am aelwydydd.yr unig, i
ysbeilio eu plant i gaethiwed, a*u gwerthu hwy dan fwrth-
wyl yr arwerthwr yn marchnad y caethion. Gyrir hwy yn
ddrofau fel anifeiliaid, ac ni wêl y fam ei phlentyn mwy ar
NI PHALLA EFE. 1-45
m
y ddaear. Ond fe osoda yr Efengyl farn ar y ddaear. Fe
fydd banerau rbyddid yn cyhwfauu yn awelon pob gwlad.
III. **G0S0D BABN AB Y DDAEAB " YN NATGUDDIAD A LLED-
AENiAD o DBEFN OGONEDDus YB EfengYl. — Bam yw yr
Efengyl fel y mae hi yn wirionedd, ac yn wirionedd ar
gyfer y byd, yn cyfateb i'r byd yn ei gyflwr presenol.
Trefn yw yr Efengyl yn gwynebu ar annhrefn y byd, gwir-
iònedd yn gwynebu ar gyfeiliornadau y byd, cariad yn
gwynebu ar elyniaeth y byd, a iachawdwriaeth yn gwynebu
ar holl bechod, yn mhob ffarf, ac yn mhob graddau arno,
o ddechreu amser i'w ddiwedd. Dyma brif ù/ea cyfryngwr-
iaeth Crist — cael trefn i adferyd yr hil ddynol i fod b}iih
o dan ddylanwad sancteiddrwydd, ac felly i fod byth yn
ddedwydd. Mae y drefn hon yn gwynebu ar y ddaear —
'-^'Gosod bärn ar y ddaear,'' Er cymaint oedd gogoniant
luddewaeth, yr oedd yn annghymwys i gylch èangach nag
y gosodwyd hi. Yr oedd yn cyfateb i wlad Canaan — i hil-
iogaeth Abraham. Yr oedd gan hono ei llwyth offeiriadol,
offeiriadaeth yr hwn nid oedd yn cymeryd neb i fewn ond
hâd Abraham. Yr oedd ganddi ei theml, yr hon oedd yn
Jerusalem ; yno yr eedd gwyhau cenhedlaethol y genedl
yn cael eu cynal. Nid oedd luddewaeth yn cyfateb i'r
byd ; ac yn nghyflawnder yr amser, y mae yn symud
oddiar y ffordd i un,arall, gwell, ëangach, 9, mwy ysbrydol,
i ddyfod yn ei lle. Mae hwn yn gwynebu ar^ y byd —
**Bam ar y ddaear." Dyma brif waith Crist. Daeth i
roddi syniad cywir am addohad ; i benderfynu am byth
pwy sydd Dduw. Yr oedd ei fywyd Ef fel cymanfa Elias
ar ben Camiel, i egluro cwestiwn addohad ; ond daeth i
ddangos y Duw hwnw mewn cymeriad sydd yn ad-dynu
pechadur ato ei hun. Fe laddwyd llawer yn nyddiau
Ehas wrth benderfynu cwestiwn addohad ; ond rhoi bywyd
i flloedd y mae yr iachawdwriaeth. Mae Carmel yn enwog
ar gyfìif y tân a ddisgynodd arno, ond y mae Calfaria yn
enwog ar gyfrif yr Aberth a esgynodd oddiarno. Duw yn
sychu y dwfr oedd ar Carmel, ond gwaed sydd yn y trans-
146 NI PHALLA EFE.
actìon ar Galfaria, a chafodd Duw ei Iwyr foddloni yno
dros ddyn. Gan nad oedd Inddewaetb yn cyfateb ond i
genedl ac i wlad neiUduol, bu farw yn ei defodan ; ond y
mae ei pbrif wirioneddau yn fyw. Fe losgwyd ei balloi-au,
claddwyd ei boffeiriaid, ac fe wabarddwyd ei bebyrth.
Teml Cristionogaetb yw y greadigaetb, ei Habertb bi yw
yr Hwn a osododd Duw yn lawn, ei Hoflfeiriad bi yw yr
Hwn sydd ar ddebeulaw Duw yn eiriol drosom ni, ac y mae
i'r boll ddaear. '*Gosod bam ar y ddaear.^\ Yn y blyn-
yddoedd diweddaf, mae Uawer o stìỳendiary magistrates
wedi eu gosod drwy yr boll wlad — dynion cyflogedig gan y
llywodraetb i weinyddu y gyfraitb ar droseddwyr. Ond
nid stiỳendiary magisfrate yw y Gwaredwr — Brenin yn
gosod bam. Mae. allweddau uffern a marwolaetb wi-tb ei
wregy s ; ond nid jailer yw y G waredwr . Brenin yn * 'gosod
barn ar y ddaear." Nid codi carcbarau y mae Hwn, ond
codi hosỳitaîs i wella cleifion. Nid codi dirwyon cyfraitb
y mae, ond Un wedi talu y ddirwy ei bmi dros yr euog»
^^Gosod barn,'' Mae y gair "gosod" yn gryf iawn am
ledaeniad egwyddorion yr Efengyl. Pan ddefnyddir y gair
am waitb Duw yn neillduol, gesyd allan gademid a diys-
gogrwydd y petb a osodir — Wedi ei osod fel nad ysgogo —
Duw wedi rboi sêl ar y maen na feiddia ac nad all neb
ddatod y sêl bon bytb. Efe a osododd y ty wod yn derfyn
i'r môr, ac nid oes neb wedi symud y terfyn. Gall yt
ofuus gysgu yn ei gaban ar lan y môr, beb grynu ar noson
yr ystorom fwyaf, mae Duw wedi gosod terfyn idda.
Gosodwyd i ddynion farw unwaitb. Betb yw nertb y
gosodiad ? Mae un genbedlaetb yn myned, a cbenbedlaeth
arall yn dyfod. Gwlycbir y ddaear gan ddagrau, ac nid
yw darganfyddiadau ac addysg yn debyg o newid y gosod-
iad. Gosodwyd yn Paul •* air y cymmod,*' ac fe fetbwyd a'i
dynu oddiyno drwy fflangellau, a cbarcbarau, a marwol-
aetb. ''Gosod barn.'' AlwyddaEfe? Mae anffyddwyr
yr oesau wedi bod yn edrycb ar ddistadledd y cyfryngau,
ac wedi dweyd na Iwydda. A Iwydda Efe ? ** Mae brenin-
NI 'PHALLA EFE. 147
oedd y ddaear yii ymoaod, a*r penaethiaid yn ymgynghori
yn nghyd ;" a'r penderfyniad y daethant iddo yw, na Iwydda.
A Iwydda Efe? Mae gwawdwyr crefydd a chablwyr yr
enw yn dweyd na Iwydda. A Iwydda Efe ? Mae gwran-
dawyr Efengyl wrth wrthod y Ceidwad bob Sabbath, wrth
ddirmygu cynygiad o iachawdwriaeth, yn dweyd na Iwydda.
Beth mae Duw yn ei ddweyd? — **Efe a Iwydda," **Ni
phalla Efe, ac ni ddigalona hyd oni osodo farn ar y
ddaear."
IV. "Ni PHALLA Efe, ac ni ddigalona hyd oni osodo
FABN AB Y DDAEAR." — AV ddigalotia, Paham f
1. Ymdeifhlad o amcanion digon mawr Ì'w cyrhaedd.
''Ni phalla Efe, ac ni ddigalona\" — Y mae yr amcanion
yn cyfateb mewn mawredd i'r meddyhau, a*r aberth a wneir
yn cyfateb i'r amcanion — amcanion cyfryngwriaeth.
Bhaid cael cydymdeimlad â'r amcanion mewn trefh i
ddyfal-barhad a gweithgarwch. Y penaf o hoU amcanion
Duw, yw iachawdwriaeth pechaduriaid. Geilw yr Apostol
hon yn fawr amryw ddoethineb Duw, ac y mae pob peth yn
llywodraeth Duw yn ddarostyngedig i'r amcan yma. Mae
ymdeimlad o amcanion daionus yn.gymorth i ddàl y
rhwystrau ; a pha un a gỳrhaeddir yr amcan ai peidio, fe
Jemir y gwrthddrych yn ei amcanion. Fe gyfarfyddodd
dynion doethaf pob g,wlad i geisio cymmodi dwy deyrnas.
-©adleuwyd hawliau y ddwy ochr, a rhoddwyd ystyríaeth i
bob peth. Ond pan gyflwynwyd y penderfyniadau i'r teym-
asoedd, gwrthodwyd hwy gyda dirmyg. Parotowyd i'r
frwydr, lladdwyà miloedd, a gruddfana y gwledydd o dan
eu beichiau heddyw. Fe fethwyd ag atal y rhyfel, ond
bydd enwau y dynion a wnaeth eu rhan i hyny, yn pêr-
aroghi pan y bydd ehwau y rhyfelwyr ja pydru.
Yr oedd mawredd amcan y Gwaredwr yn cynal ei feddwl
i fyny. "Ni phalla Efe, ac ni ddigalona." Yr oedd eisiau
cymmodi nefoedd a daear â'u gilydd. A Iwydda Efe?
Míte yr amcan yn fawr. Dyoddefodd. erlidiau ei genedl,
gwawd pechaduriaid, chwysodd ddafnau o waed. A Iwydda
14:8 NI PHALLA. EFE.
Efe '? Atebed y credadyn a deimlodd flas maddeuant, y
dorf sydd wedi croesi i gadwedigaetli ; barner y peth yn
s\vn caniadau y dorf orfoleddus, ac yn yr olwg ar wisgoedd
a olcliwyd yn ngwaed yr Oen.
2. Yn ei harodrwydd i wneyd yr aberth gofynol i 'gyf-
arfod ar amgylchiad^ i gyrhaedd yr amcan. — Mae pob
peth pwysig a wnaed yn y byd erioed wedi ei wneyd drwy
aberth, megys fel pe ha byddai yn bosibl cyrhaedd un
daioni mawr heb i hyny fod yn golled i rai. Mae pechod
wedi gwneyd y fath ddifrod, ac wedi cario y fath effeithiau
ofnadwy, fel nas gelhr dadwneyd ei weithredoedd ond ar
yr egwyddor o aberth. Ar yr egsvyddor yma y gwneir
darganfyddiadau. Sut y mae rhanau neillduol o'r ddaear
wedi eu.darganfod ? Onid drwy aberth ? Gw^neir aberth
gan ddynion i ddim oüd enill iddynt êu hunain enw.
Nofia un yn y môr am oriau, croesa o wlad i wlad, ac ni
ehyrhaedda yn y diwedd ond clôd fel y nofiedydd goreu.
Ni fydd neb gwell o'r perygl y mae ynddo ; a phe darfyddai
am dano, a chael o hono **ddyfrllyd fedd," ni byddai coUed
yn ei farwolaeth. Gwelir un arall yn ymhyfrydu mewn
esgyn i'r awyrgylch mewn awyren, fel pe yn teimlo yn
jealous adar y nefoedd anr fod ganddynt adenydd.
Dichon y daw rhy wbeth o anturiaeth y dyn yma ; ond
gwna j^ naiU a'r llall aberth mawr, gan nad'faint o fírwytli
fydd iddo yn y diwedd, Ehaid mesur y gwerth a rydd djü-
ar beth wrth yr aberth a wna i gael gafael ar y peth hwnw.
MjTLied i'r anialw^ch ar ol y ddafad fesurodd benderfyniad '
y bugail i gael gafael ynddi. Ysgubo y t}'^ hyd nes y caff-
wyd ef, fesurodd benderfyniad y ẁraig i gael gafael ar y
dam arian. Beth yw penderíÿniad yr Arglwydd lesu
i osod barn ar y ddaear ? * * Ni phalla Efe, ac ni ddigalona.*'
Mesurer ef wrth yr aberth a wnaeth. Gosododd Da\dá
LÌYÌngstone ei galon ar Affrica yn fachgen ieuanc pynathég
oed. Dichon nad oedd ganddo syniad am yr anhawsderau
oedd o'i flaen. Bu yn ymladd â llew, yn ymbil am ei
fywyd â gelynion barbaraidd ; ond chwareuteg iddo, erbyn
NI PHALL4 SFE. 140
heddyw, fe roddodd ei fywyd i lawr yn aberth er mwyn
Affrica; ac ni chafodd neb erioed mwy teüwug fedd yn
Westminster Abbey. Pob caeth gaiflf ei atal rhag myned i
gaethiwed, fe fydd gan Li^dngstone ran yn y gwaith ; pob
teml a godir i Arglwydd y lluoedd, fe fydd gan Li^ingstone
ran ynddi ; pob Beibl a wasgerir drwy y wlad, fe fydd gan
LÌYÌngstone ran yn y gwaith. Ni phallodd, ac ni ddigalon-
odd, hyd nes iddo farw. Claddwyd ei gaion yn y wlad y
rhoddodd ei galon arni, ac fe ysgrifenodd ei enw dros byth
yn ei hanes.
Ond beth a sonir am aberth yn ymyl yr adnod hon.
Dyma ymgymeriad mwyaf y bydysawd, a dyma ddywedir
ain dano — **Ni phalla Efe." Dyma yr hunan-ymwadiad
mwyaf er mwyn gosod "barn ar y ddaear." Idea eithr-
iadol yw aberth yn ei berthynas â Duw. Gallodd alw i
fodolaeth greadigaeth gyfan â gair ei enau. MaeEfyn
eu cynnal **â gair ei nerth;'' ond i roi **barn ar y
ddaear," i roi cyfraith i'r ynysoedd, rhaid gwneyd aberth.
Mae y gair digaloni yh arwyddocaol iawn. Cyfarfyddodd
â llawer o bethau oeddent yn tueddu yn uniongyrchol i'w
ddigaloni. Cyfarfyddodd âg erlidigaeth yn fuan, ond ni
ddigalonodd. Cafodd ei fagu yn y pentref annuwiolaf yn
y wlad, ond ni ddigalonodd ; trôdd tyrfaoedd eu cefuau ar
ei genadwri, ond ni ddigalonodd ; cam-esboniwyd ei wyrth-
B^au, ac erhdiwyd Ef o'u herẁydd, ond ni ddigalonodd ;
• bradychwyd Ef gan ei ddisgybl, ond ni ddigalonodd ;
condemniwyd Ef i farw rhwng Uadron, ond ni ddigalonodd ;
cuddiodd ei Dad ei wyneb oddiwrtho, ond ni ddigalonodd;
cafodd ymosodiad unol dynion a chythreuhaid, ond safodd
yn ffyddlawn, aeth drwy ei ddyoddefaint, a gelhr dweyd
ni phallodd Efe, ac ni ddigalonodd.
8. Niphalla, amy byddganddo allu cyfartaligyfarfod
âW anhawsderau a gyfyd. — Mae yr efrydydd ysgrythyrol
yn gofyn yn naturiol beth jrw y rheswm o*r gwrthwynebiad
maŵr sydd i*r Efengyl ? Paham y mae y byd yn teimlo
mor hwyrfrydig i ddyfod o dan ddylanwad gwirionedd Duw ?
150 NI PHALLA EFE.
Beih sydd yn yr Efetigyl yn cynhyrfu holl deymas y
dìafol? Er cymaint o weithredoedd sydd, mae mwy o
gynlluniau. Mae gan bob dyn lawer o gynlluniau heb
ddyfod i ben, o, herwydd fod rhy fach o allu i weithio y
cynlluniau allan. Mae y byd yn codi cof-goloûiau yn
barhaus o'i allu, ond y mae yma gof-golofnau o'i anallu
hefyd. Y mae gan Grist ddigon o allu i gyfarfod â*r
anhawsderau a gyfyd. Chwala orseddau annghyûawnder,
diddyma gynghorau AhitopheUaid yr oesau,- ysgydwa ei
deym-wialen euraidd dros y ddaear brynodd â*i ẅaed, a
chwardda yn y nefoedd mewn gwawdiaeth sanctaidd am
ben dichelHon diafol. Mae y deym-wialen aur i fod yn
estynedig dros y ddaear oll. Llanwed Duw ei bobl âg
ysbryd i weddio "Deled dy deymas.**
HnUETH Y CRI8TI0N. 151
TH 32:111.
HIEAETH Y CRISTION.
**Canys y mae yn gyfyng arnaf o'r ddentu ; gan fod genyf chwant
i'm datod, ac i fod gyd â Ghrist : canys llawer iawn gwell ydywy
— Philippiáii) i. 23, *
Mae yr Apostol yn yr adnodan blaenorol yn gosod allan ei
berthynas â Christ. Yr hyn oedd Crist iddo ef, ac yntau
i Grist. Y mae undeb â Christ yn un o athrawiaethau y
Beibl, ac yn un o fendithion mawrion trefn grás. I'r imdeb
hwn y priodohr sicrwydd cadwedigaeth y credadyn. Mae
yr imdeb yn ddirgelaidd a chuddiedig yn ei hanfod, yn
fl&rwythlawn yn ei gynyrch, ac yn dragywyddol yn ei
barhad. Yr undeb hwn sydd yn gẅneyd cariad y credadyn
mor wresog, ei ffydd mor gref, a*i obaith mor hyderus.
Hwn sydd yn ei alluogi i weddio mewn adfyd, ac i orfoleddu
mewn gorthrymderau. Dywed Paul yma fod Crist yn
fywyd iddo ef. Crist yw sail cyfraniad pob bendith. Efe
yw y ffordd, y gwirionedd, a'r bywyd. Yr oedd perthynas
neülduol rhwng bywyd Crist a'r byd. Ymgnawdolodd
Crist er mwyn y byd. Byw i eraill oedd Ef, ac y mae y
bywyd hwnw yn esiampl i ni fel y dilynem ei ol Ef. Ni
welodd y byd hwn erioed wir ýywyd hyd nes gweled bywyd
Crist. Nid nifer o flynyddoedd sydd yn ffurfio gwir fy wyd.
Bywyd ysbrydol yw undeb rhwng enaid ail-enedig â Duw,
drwy yr hwn undeb y mae heddwch Duw yn Uifo i'r
enaid. Bywyd ysbryäol mewn ymarferiad yw cydweddiad
rhwng ein gweithredoedd ag ewyllys Duw. Gwneuthur
ewyllys Duw yw amcan bywyd ysbrydol, a hyny yw
dymuniad pob un sydd yn meddu amo. Mae pob amcan
llai na hyny yn Uai na'r bywyd ei hun. Mae pob peth llai
na bywyd heb wir ddyddordeb. Rhaid i fywyd gael nôd
152 BIBAITH T CSISnOH.
uchel, fel y byddo ganddo ddigon o ii^aith byth. Bhoddodd
yr Arglwydd lesu wedd newydd ar bob peth. Ni feddai y
byd ond syniadau cyfeiliornus ar bob peth braidd. Yr
oedd pob dyn yn byw iddo ei hun. Ni ofalid gymaint
am leshad Uawer ag am fwynhad personol. Ond yn
mywyd Crist, ceir aborthiad o fwynhad personol er lleshad
tyrfa. Mae yr egwyddor yna iV gweithio allan yn mywyd
pob un ganlynwyr Crist, ac nis gwelwyd gwell engraifffc
honi nag yn Paul. Nid oedd neb yn ymorphwys mwy
ar deilyngdod Aberth Crist nag ef ; ond hefyd, nid oedd
neb yn gweithio allan egwyddor bywyd Crist yn llwyrach.
Dibynai yn hollol ar drugaredd ; ond ar yr \ax pryd,
gweithiai allan ei iachawdwriaeth ei hun drwy o£n a
dychryn. Yr oedd yr Apostol yn gallu myned yn mhellach.
Gan fod Crist yn fyw iddo, yr oedd marw yn elw iddo.
Mae bywyd a marwolaeth Crist wedi gwneyd i angau
edrych yn wahanol. Ofnai Job angau, ác edrychai amo
fel ei elyn a'i orchfygwr. Syniad Job am farw oedd, dyn
yn cael ei orchfygu, Dyna yw gwedd gyfiredinol ei
weithrediadau, oblegyd ychydig sydd yn ymostwng yn
wirfoddol i*w lywodraeth. ** Dyfi'oedd a dreuliant y cerig ;
}T wyt yn golchi ymaith y pethau sydd yn tyfu o bridd
y ddaear, ac yn gwneuthur i obaith dyn goUi.** Colli oedd
Job yn ei weled yn mhob man, hyd nes y deuai at ei
Brynwr. Yr oedd ei Brynwr yn newid gwedd pethau.
Yr oedd golwg yn mlaen yn newid yr amgylchiadau.
Gallodd Paul fyned yn mhellach na Job. Yr oedd Paul
yn awyddu marw, neu yn hytrach yn awyddu am fedd-
ianu yr hyn oedd tuhwnt i angau. Yr oedd un peth yn
rhwystr iddo, sef Ueshad erailL Yr oedd ei fywyd mor
bwysig, fel y buasai yn golled i*r byd. ,Yí oedd arno
chwant y ddau — bod yn y byd, a bod gyda Christ. Yr
oedd deûiyddioldeb a dedwyddwch yn y glorian.
I. "Cants y mae yn otftmo abnaf o*» ddbütu." —
Ychydig ìawn o ddynion sydd yn teimlo yn gylymedìg
irrih y byd hwn am yr un rhaswm a'r ApoBtoL Mae y
HIBÀBTH T CBISTION. 153
rhan fwyaf o ddynion yn teimlo yn gylymedig wrth y
ddaear oblegyd gwahanol bethau. Nid yw y eybydd yn
foddlawn ymadael oddiyma, oblegyd yma y mae ei drysoi*
ef ; a lle y byddo'r try sor, yno y bydd y galon hefyd. Nid
yma oedd trysor yr Apostol ; ac eto, yv oedd yii teimlo yn
anhawdd iaẃn ganddo ymadael â'r ddaear. Mae fel pe yn
dàl y glorian yn ei law, ac nid yw yn symud y naiU ffordd
na'r llall. Dywedir fod y geiriau hyn wedi eu Uefaru yn
gyffel^^biaethoL Dywedir fod yma gyfeiriad at long mew n
porthladd tramor, wedi myned allan am Iwyth o drj'^sorau.
Rhyw ddiwrnod, mae y cadben yn cofio am ei gartref, am
ei deulu, ac ám ei wlad. Mae arno chwant codi augor ;
ond mae rhyw ddybenion masnachol yn galw arno aros
yno ychydig yn rhagor. Mae yn teimlo cyfyngder rhwng
awydd am gartref, a chyrhaedd llesiant masnachol.
Gwell, er mwyn masnach, iddo aros ; ond mwy hyfryd i'w
deimlad ef fyddai bod yn ei wlad ei hun gyda ei deuhi.
Rhywbeth felly a feddyhr yma. Teimlai yr Apostol
gyfyngder. Yr oedd ei lestr mewn porthladd tramor ; yr
oedd yn cofio am ei gartref a'i wlad. Yr oedd cofio hyn
yn codi awydd amo am fyned adref ; ond yr oedd ei waith
heb ei orphen, dybenion ei weinidogaeth hebeucyrhaedd,-
a Ihnelí ei fywyd heb ddyfod i'r pen. Gwell i Paul ei hun
fuasai myned adref, gan y buasai hyny yn rhoddi terfyn
ar yr erUdigaethau ; ond gwell i'r Eglwys oedd iddo aros,
oblegyd yr oedd rhyw lythyrau eisiau eu hysgrifenu, ac
eglwysi eisiau eu cadamhau yn y ffydd sydd yn Nghrist
lesu.
Mae meddwl am fyd tragywyddol yn fynych yn dwyn
cyfyngder. Yr adyn annuwiolaf pan feddyha am farw, ja,
ddechreua ofni; ac fe gyfyd yr ofn yn gyfyngder. Pan
byddo euogrwydd yn fflamio yn y fynwes, cyíieusderau i
bechu yn darfod, teimlad o farwolaeth yn y cyfansoddiad,
dôrau byd tragywyddol yn ymagor, gwelwyd Uawer dyn
annystyriol yn ei fywyd yn teimlo o dan yr amgylchiadau
hyny ; ac yr oedd hwnw yn gyfyngder nas gallwn gael un
154 HISAETH Y CBIBTION.
syniad am dano — awydd angerddol am fyw ar y naill law/ac
ofn byd tragywyddol ar y llaw arall. Pwy a fedr ddychy-
mygu truenusrwydd y cyfryw sydd yn. yr.amgylcliiadau
hyny ? Ond nid felly oedd Paul. Yr oedd ef wedi colh
ofn byd tragywyddol pan y collodd ef ei euogrwydd wrth
gael ei gyfiawnhau. Cyfyngder o natur wahanol ydoedd.
Mae Uawer dyn yn caru y byd hwn oddiar ofn y byd a
ddaw. Yr hyn oedd yn cyfansoddi cyfyngder Paul oedd
ei awydd am gymdeithas ddigyfrwngyr lesu ar ynaill law, a
gwneyd ychydig o ddaioni i achos yr lesu ar y ddaear ar
y llaw arall. Pan ystyriom fath fywyd oedd eiddo Paul, y
mae yn syn genym ei fod yn teünlo awydd i aros diwrnod
ar y ddaear ; oblegyd am bob daioni a wnaeth erioed, ni
chafodd gan ddynion ond ei erhd. Os buasai yn sefydhi
eglwys, buasai yno cyn hir rhyw gau-athrawon yn camhwio
ei ddybenion, ac yn ceisio dadwneyd y cwbl. Pan y
pregethai yn enw lesu o Nazareth, ac y cyhoeddai ffordd
iachawdwriaeth, bwrid ef i garchar am hyny. Yr oedd ei
oes ef yn llawn o wawd, a dirmyg, ac erhdigaethau ; ac
eto, y mae yn teimlo yn gylymedig iawn wrth y ddaear.
Tybiwn fod Paul yn teimlo yn anwylach at y ddaear fél
Cristion, nas gallasai deimlo pe na buasai yn Gristion.
Man bychan ar y ddaear oedd haner y ffordd i Damascus,
ac nis gallasai ddweyd ond ychydig iawn heb ddweyd
hefyd am hwnw ; fe osododd hwnw gwlwm rhyngddo â*r
ddaear ag oedd yn anhawdd iawn ganddo ei ddatod.
" Mae yn gyfyng."
II. **Gan fod genyf chwant i'm datod." — Yr enw a
rydd yr Apostol ar farw yw datod, Gesyd hyn allan ei
fod yn golygu nad yw angau yn dinystrio bodolaeth.
Datod y mae — tynu yr hoehon yn rhyddion. Nid ydym
i ddeall y geiriau hyn fel yn dysgu nad oedd ofn angau
ynddo ei hun ar Paul. Y dull oedd Paul am farw oedd, ei
farwoldeb i gael ei lyncu gan anfarwoldeb. Cael ei wisgo
â'r tý sydd o'r nef, "fel y Uyncer yr hyn sydd íárwol gan
fy wyd." Nid oedd Paul am dynu yr hen wÌBg oddiam dano»
HIBAETH T CRI8TI0N. 155
ond rlioddi y wîsg anfarwol ar yr hen. Ond gan nas
gallai gael yr hyn a ddymunai, boddlonai i ewyllys Duw —
datod. Un o nodweddau plant Duw ydjrw yniostwng i*w
ewyllys Ef. Bu yr Arglwydd lesu ei hun fel hyn unwaith.
" Os yw bosibl, aed y cwpan hwn heibio oddiwrthyf ; ond
nid fel yr wyf fi yn ewyllysio, ond fel yr wyt ti." Nid
oedd Crist yn hoffi angau ynddo ei hun, ond ymostyngodd
i'r drefu. Nis gellir disgwyl i neb o'i ganlynwyr garu
angau, ac eto fe ddywed Paul fod amo chwant i'w ddatod.
1. Nid wedi blino yn y gwasanaeth oedd ef, — Mae
llawer o nodwedd yr Apostol Paul wedi bod yn ngwasan-
aeth Crist erioed. Gweithiwr caled oedd ef. Yr oedd ei
enaid mewn gwaith, Ffyddlawn iawn oedd ef cyn cael
ei droi gan râs — ni wasanaethodd neb erioed ddiafol yn
fifyddlonach a mwy cywir. Ni welai ddim yn ormod i'w
wneyd. Felly yr oedd wedi iddo gael grâs ; gweithiwr *
oedd ef. Nid y gweithiwr mwyaf sydd yn achwyn fwyaf.
Nis gwyddom ond am ychydig iawn o ddynion wedi marw
yn anamserol wrth weithio gormod ; ond fe ddywedir
wrthym gan feddygon fod llaweroedd yn marw bob
blwyddyn o herwydd peidio a gweithio. Y gweithiwr
gwaelaf yn ngwasanaeth Crist sydd yn achwyn fwyaf.
Methu a gweled ei hun wedi gwneyd digon y mae y diwyd.
Nid oedd Paul yn cwyno ar ei waith. Croesodd fôroedd a
chyfandiroedd, dyoddefodd newyn ac oerni ; ond nid yw
yn cwynfan. Yr oedd cymaint o eisiau gorphwys ar Paul
ag oedd ar neb ; ond yr oedd ei enaid wedi ymhyfrydu yn
y gwasanaeth.
2. Nid oedd yn gweled ei hun wedi gwneyd digon, —
Nid oedd Paul yn meddwl am brjmu nefoedd. Gwyddai
mai **trwy râs yr ydych yn gadwedig." Ond yr oedd yn
dysgu yr eglwysi fod yn rhaid gwneyd hefyd. Er iddo ef
wneyd cymaint, yr oedd yn gweled eisiau gwneyd rhagor.
Gwell iddo ef ei hun fuasai myned i'r nefoedd, ond yr oedd
eisiau ei wasanaeth ef amynt hwy. Yr oedd ef wedi
gwneyd gormod wrth fodd yr awdurdodait yn Bhu&in ; ao
156 WTRATRni T CJUSTlOlf.
fel na chawsai wneyd rhagor, taflasant ef i garehar. Tr
oedd ef wedi gwneyd gormod wrth fodd y diafol a'i liioedd,
oblegj'd yr oedd yn cynhjrrfa y byd yn ei erbyn ; ond yr
oedd yn methn a gwneyd digon wrth ei fodd ef ei hun . Gwas
anfuddiol y gwelai ef ei hun, er yr holl a wnai. Mae
djTiiuniad y gwir Gristion yn annhraethol uwchlaw ei allu.
Y mae ysbryd y gwaith yn fwy ac yn gryfach ua*r cj'f-
ryngau. Yr hwn sydd yn gwneyd fwyaf sydd }ti gweled
fwyaf o eisiau gwneyd ; ac y mae gweled yr eisiau yn -
cyffroi ci zel. Os nad oedd yr Apostol wedi bhno, ac heb
weled ei hun yn gwneyd digon, paham yr oedd amo
chwant ei ddatod ?
in. "BoD GYDA Chbist.*' — Mac y frawddeg fèr hon yn
cadamhau rhai o brif wirioneddau yr Efengyl. Mae yma
gadarahad i'r athrawiaeth o adgyfodiad Crist o*r bedd.
Cadaraha yr Apostol mai bod gyda Christ sydd yn cyfan-
soddi gwir ddedwyddwch y nefoedd. Pregethai yr Apostol ^
yr athrawiaeth fawr, a'r ffaith ogoneddus, i Grist adgyfodi.
Mae adgyfodiad Crist yn llanw lle pwj'sig yn y grefydd
Gristionogol, ac yn un o erthyglau blaenaf credo y Cristion.
Drwy adgyfodiad Crist y gwelir iV ochr draw. Mae niwl
tywyllwch cysgod aiigau mor drwchus, fel nas gall y
treiddgaraf ei olygon weled dim, yn annibynol ar adgyfod-
iad Crist, ond mai-w a chladdu. Ond y mae y ffaith ogon-
eddus i Grist adgyfodi, wedi gwasgaru y tywyllwch, ae
wedi clirio y ffordd, fel y gall y gwanaf ei olwg yn y
llwythau weled drcs yr lorddonen i dir yr addewid. Dyma
ei arch ef o'r hen fyd, i fynydd Ararat yn y byd newydd.
Y mae yr holí grefydd Gristionogol.yn pwyso ar y gwir-
iouodd hwn. * * Ac os Crist ui chyfodwyd, ofer yn wir yw ein
pregeth ni, ac ofer hefyd yw eich ffydd chwithau." Pe
gellid symud ymaith y golofu hon o'r deml, syrthiai )rr hoU
adeilad ar unwaith. Pe llwyddid i wrthbrofi y gwirionedd
hwn, collai y fflam fywiol anfarwol sydd yn y Cristion ei
chynaliaeth. Onä Crist a gyfodwyd. Profwyd hyny ar
wahanol adegau. Gwir na welodd y wyliadwriaeth Ef yn
filRAETH Y CBISTION. 167,
dyfod o^r bedd ; ond gwelsant y maen wedi ei dreiglo, a'r
bedd lieb neb ynddo ; ac yr oedd byny yn gystal tystiol-
aetb iddo adgyfodi a dim, oblegyd Efe yn unig a gladdwyd
ynddo. Cafodd ei elynion edrycb digon arno cyn iddo
farw, ond ni cbafodd un o bonynt ei weled wedi iddo ad-
gyfodi. I'w gyfeilbon y dangosodd ei buu wedi byny.
Gwyddai Paul iddo farw drwy derfjTiedig gyngbor a rbag-
wybodaetb Duw, ac i ddwylaw anwir ei groesboelio ; ond
gwyddai fwy na byny — iddo adgyfodi. " Canysos ydymyn
credu farw lesu, a*i adgyfodi, felly y rbai a bunasant yn yr
lesu a ddwg Duw befyd gydag ef."
Mae yr Apostol yn cadambau mwy yma — cadarnba
mai presenoldeb yr Arglwydd lesu fydd yn cyfansoddi
nefoedd. Pan y mae y Cristion ar y ddaear, y mae Crist
gydag ef. **Wele yr ydwyf fi gyda cbwi bob amser byd
ddiwedd y byd." Yr addewid fawr yna a gadwodd feddyl-
iau y disgybHon i fyny yn ngwyneb llawer profedigaetb
lem. Byw ar yr addewid o bresenoldeb Crist y mae yr
Eglwys. Crist gyda'r Cristion ar y ddaear ; ond yn y
nefoedd, y Cristion fydd gyda Cbrist. Mae yr Apostol
yma yn gafaelyd yn addewid a tbystiolaetb Crist ei bun.
" Yr wyf yn ewyllysio lle yr wyf fi fod o bonynt bwytbau
befyd gyda myfi." **0s gwasanaetba neb fi, y Tad a'i
anrbydedda ef." Y mae gwasanaetbu Crist yn sicrbau dau
betb — cael presenoldeb Crist yn y byd bwn, a bod jti ei
bresenoldeb bytb yn y byd a ddaw.
Pwy a fedr ddycbymygu am yr anrbydedd a ddaw oddi-
WTtb y Tad ? Gallodd Ef godi bacbgen o feibion y gaetbglud
i fod ya drydydd yn mreniniaetb gwlad estronol. Codi un
arall drwy nifer o brofedigaetbau, i fod yn llywydd ar boll
drysorau gwlad gyfoetbog. Pa betb y mae ahrbydedd y
Tad yn ei gynnwys ? Cynnwysa fod y cyfryw yn aelod o'i
deidu, — angelion i fod yn ysbrydion gwasanaetbgar i'w
gludo rbag taro ei droed wrtb gareg ; cynnwysa fod bytb
yn ei ffafr. Ni fydd yr lesu yn foddlawTi nès gweled ei boU
deulu wedi cyrhaedd adref yn ddyogel. Dywedir fod
158 HIRAETH T CBISTION.
Wellington yn arfer bob blwyddyn fynu golwg ar eî hen
filwyr fa gydag ef yn mrwydr Waterloo. Caent oll dalu
ymweliad â'i balas unwaith bob blwyddyn ; ond ni chaent
fyw yno. Gwna yr lesu fwy na hyny. Mae ganddo Ef
balas, ac y mae wedi penderfynu mynu ei holl bobl nid i
roddi tro, ond i fyw yno gydag Ef byth. Teimlai Paul
chwant gweled y dydd yn gwawrio. Yr oedd amo chwant
gweled y palas. Digon tebyg ei fod yn cofio ei ogoniant
oddiar pan y bu yno am dro gynt. Paham yr oedd amo
chwant ?
IV. **Canys llawer iawn gwell ydyw." Paham?
1. Am y byddai wedi cyrhaedd perffeithrwydd, — Nid
oes neb o ddisgybhon Ciist yn hòni perffeithrwydd yn
bresenol ; a phe yr hònent, byddai hyny yn brawf o an-
mherffeithrwydd. Cyrchu at y nôd y maent heddyw.
Nid yw y byd hwn yn gyfaddas fel y mae i ddàl dynion
perffaith. Ymwelodd un perffaith â'r byd hwn imwaith,
ond Efe a gafodd ei erhd fwyaf. Pa fwyaf santaidd y
byddwn, mwyaf oll o bechod a deimlwn ; a pha fwyaf o
bechod a deimlwn, mwyaf oll y gwáeddwn fel Dafydd,
** Glaiiha fi oddíwrth fy mhechodau." Nid òedd neb yn
teimlo ei bechod yn fwy na Paul.
2. Am y byddai mewn cyflawn fwynhad o\r nefoedd, —
Ychydig a all y Cristion ddàl yn bresenol o fwynhad gwir-
ioneddol ; yn nghanol elfenau cymysgedig y mae yn byw.
Tardda Uawer o'i fwynhad o'r gwahaniaeth sydd rhwng y
cyfryw ; ond yn y nefoedd, bydd yn nghanol perffeith-
rwydd Uawenydd.
Y SABFF SBE8 A DTBCHAFU IIAB Y DYN. 159
Y SAEFF BEES A DYECHAFÜ MAB Y DYN.
"Ac megys y dyrchafodd Moses y sarff yiiy diffaethwch, felly y mae
yn rhaid dyrchafu Mab y dyu : fel na choller pwy byiiag a gredo
ynddo ef, ond caffael o hono fywyd tragywj'ddol." — Ioan iii. 14-15.
Cydmabiaeth brydferth o eiddo Mab Diiw yw y geiriau
liyn, er egluro i Nieodeinus wirionedd mawr amcan cnawd-
oliad yr Arglwydd lesu. Mae boU gydmariaethau y
Gwaredwr yn dwyn olion prydferthwch. Dewisai y
■gyfaddasaf i egluro y g^^drionedd, ac ni byddai perygl i'r
meddwl coethusaf gael ei ddohirio gan iaith, elfenau, na
chymhwysiad yr un o honynt. Byddai cyfrwng tros-
glwyddiad y gwirionedd yn cyfateb i fawredd ac ysbrydol-
rwydd y gwirionedd a eglurid, a byddai y wisg allanol'yn
deilwng o anrhydedd y gwirionedd a ddangosid. Un
rheswm am gyfaddasder damegion a chydmariaethau i
ddysgu gwirioneddau i'r meddwl yw, fod dyn yn byw
cymaint i synwyrau naturiol a phrofìad. Drwy y cyntaf
y mae yn byw i'r presenol ; ond drwy y diweddaf,
i'r gorphenol. Cyfarfyddiad dyn âg amgylchiadau allanol
sydd yn y cyntaf; ond cyfyd profìad o'r hyn y mae
dyn yn weitlu-edol wedi myned drwyddo. I'r graddau y
Uwyddir i ddwyn gwirionedd mewn portread o flaen y
cyntaf, neu y gweithir ef i'r teimlad drwy y diweddaf, i'r
graddau hyny y dangosir gwirioneddau i amgyffrediad dyn.
Cyfarfod â hyn oedd amcan ymadroddion cyffelybiaethol
a damegol Crist lesu, ac fe Iwyddodd, os nad i enill y
meddwl i ^aru y gwirionedd, i deimlo y gwirionedd. Mae
ysbrydob^dd y gwirionedd yn anfantais iV ddangos ;
ond %t hyny, dyma fifynonell ei awdurdod. Yr oedd y
canwyllbren aur 3m Uosgi yn y cysegr ddydd a nos ; ond
100 T SARF'F BBES A DYBCHAFU MAB T DYN.
yr oedd yno Lefiad yn gofalu am yr olew amo. Mae
gorchymynion y Datgnddiad yn llosgi ar hyd y canrifoedd
i ddangos cyfeiriad dyledswydd. Mae addewidion y Beibl
yn goleuo drwy gymylau diiaf bywyd a marwolaeth ; ond
ysbrydolrwydd -y gwirionedd y w y Lefiad sydd yn ty wallt
olew ar Iam/> pob gorchymyn ac addewid. Dyma sicrwydd
parhad anfarwoldeb y gwirionedd, a*i ddylanwad tragy-
wyddol ar feddwl mewn sefyllîa ddyfodol.
Cyfeiria yr Arglwydd lesu yn y gydmariaeth at am-
gylchiad hynod yn hanes cenedl Israel, at farn a thru-
garedd. Yr oeddynt wedi eu cydwau yn holl hanes y
genedl. Tjnierid y fam gan drugaredd ; a phan gamddef-
nyddid y drugaredd, disgynai y fam. Porthodd Duw y
bobl yma â mana o'r nefoedd ; ond gan na phrofodd llawer -
honynt ddim ond mana erioed, ni wyddent werth y
drugaredd. Tywyllwch y nôs sydd yn dangos gwerth
goleuni haul i'r teithiwr bhn ; tair blynedd o syched sydd
yn dwyn ambell i Ahab annuwiol i roddi gwerth ar fendith
feunyddiol ; ac nid un mab afradlon sydd wedi gweled
gwerth tý ei dad pan wedi myned yn dlawd mewn gwlad
bell. Porthid Israel â mana; ond galwent eî **ymana
gwael hwn" — bara angelion. Grwgnachent ; ac aní y
grwgnachrwydd yn erbyn Duw a Moses ei was, anfonodd
yr Arglwydd i'w canol seirff tanllyd i'w rhwygo. Yn eu
«yfyngder, gwaeJdasant ar yr Arglwydd, ac yntau a
orchymynodd godi sarff o brês ar drostan, fel y gallai
plant Israel a frathwyd weled hono a derbyn meddygin-
iaeth. **Megys y dyrchafodd Moses y sarfif jrn y dilfaeth-
wch, felly y mae yn rhaid dyrchafu Mab y dyn, fel na
«holler pwy bynag a gredo ynddo Ef, ond cafíael o hono
fywyd tragywyddol."
^^Fel na choîlerỳ' ^' 07id caffaeL''—Yn y cyntaf y mae
swn maddeuant yn tori yr afael rhwng pechod a chalon ;
ond yn y diweddaf mae swn grâs yn glanhau y tỳ. Yn y
<)yntaf y mae yr hen ddyn yn marw ; ond yn y dìweddi^
mae y dyn newydd yn dechreu byw, Tn y eyntaf mae
Y SARFF BBBS A DTBCHAFU ICAB T DTN. 161
elfenau trueni yn eael eu tynu o galon yr euog ; ond yn y
diweddaf mae elfenau sancteiddrwydd yn cael eu rlioddi
yn eu lle. "Fel na choller*' — dyn yn cael ei annghym-
wyso i uffem ; "ond caffaer* — yn cael ei addasu i'r nef-
oedd. Bliwng y ddau, bydd cyfi:yngwriaeth wedi cadw
roiloedd byth. Ond canlyniad fydd hyn o ddyrchafu^Mab
y dyn. Gallasai y rhai a frathesid ac à wellesid gael y pla
neu yr haint ar ol gwella o'r rhwygiad ; ond mae dyrchafii
Mab y dyn yn dyogelu, "fel na choUer ond caffael
o hono fywyd tragywyddol."
I. Mae y oydmariaeth yn dangos dabpabiaeth o eiddo
DUW AR GYFER BARN A PHECHOD Y SARFF AR GYFER Y FARN^
a'r uwn ar gyfer pechod. — Mae gwahaniaeth dirfawr
rhwng barn a phechod, er eu bod yn gysylltiedig braidd
yn eu holl hanes. Cosbedigaeth yw bam, anufudd-dod yw
pechod. Cyfyd y diweddaf o galon annghrediniol àyn;
cyfyd y cyntaf olywodraeth Duw. Pechod yw achos y
fam, a rheda y naill yn gyfochrog â'r llall byth. Ehoddi
trugaredd oedd amcan dyrchafiad y sarff brês', ond cyf-
Iwyno iawn oedd amcan dyrchafìad Crist. Cysgod o'r
lawn oedd dyrchafiad y sarff brês ; trugaredd, drwy gysgod
oedd y feddygiuiaeth. lawn mewn tmgaredd oedd y dyn
Crist lesü, a thrugaredd mewn iawn yw yr iachawdwriaeth,
a chjrfyd y ddau o galon faddeugar, sydd yn Ihfeirio drosti
yn garedigrwydd, yn gymwynasgarwch, ac yn faddeuant
i fyd o droseddwyr.
1. Maey ddarpariaeth wedi ysgogi y tuallan i'r meddwlj
acyn annibynol arno.—Meie cyfatebiaeth rhwng mawredd
y meddwl a mawredd y meddylddrychau a gynyrcha efe.
Nis gall dyn wneyd dim yn uwch na'r egwyddorion sydd
yn ei lyẁodraethu — dyna fesur ein gweithredoedd. Nis
gaìl ein iaith gynnwys ideas uwch a dyûiach na'^r meddwl
er mwyn. yr hwn y rhoddwyd iaith i'w ddaHgos. Mewn
8efyll£eii o ddadblygiad y mae y meddwl, ac y maé yn ym-
ddâdblyga drwy gymorth elfenau aUanol. Mae ei amgyff-
rediad o wirionedd yn ^ateb i*r sefyUfa o ddaáUygiad 7
162 Y SABFF BBE8 A DTBCHAFU JtfAB T DTN.
mae wedi gyrhaedd ; ac felly y mae y gwirioneddau sydd
yn anamgyflfredadwy i'r meddwl yn y sefyllfa bresenol o
fodolaeth, yn amgyflÈredadwy yn y sefyllfa nesaf, yr hon
fydd yn uwch ac yn ysbrydol. Yn ei elfen ei hun y mae
bywyd yn cynyddu fwyaf, yn ei elfen ei hun y mae cyd-
ymdeimlad jrn dyfahau fw.yaf, ac yn nghanol ysbrydobwydd
byd arall yr amgyflfreda fwyaf.
Teyrnasai marwolaeth drwy y gwersyll ; nid oedd medd-
yginiaeth yn codi o unlle. Daeth y feddyginiaeth o'r tu
allan i*r gwersyll — idea ddwyfol oedd dyrchafiad sarflí o
brês. Fel yr oedd y fam yn dyfod oddiwrth Dduw, felly
y daeth y drugaredd. Cyferfydd y ddau hyn yn fynych yn
ngweithredoedd Duw, er nad ydynt yn dyfod ar hyd yr un
flfordd. Daw y naiU ar edyn fllamllyd cyfraith dòredig, a'r
llall ar edyn aDgelion trugaredd — gweision etifeddion
iachawdwriaeth. Ffordd y cyfamod gweithredoedd yw
Uwybr y naiU, daw y llall ar Iwybr y cyfamod grâs.
Saethau ar fẃäau y bygythion yw y naill, ond pren yn
pêreiddio y dwfr chwerwaf yw y llall. Daw y fam oddi-
wrth Dduw ar ddyn am bechu — ^i*w gosbi ; daw y drugaredd
o Dduw i ddyn er ei gadw. G^lwir trefn iachawdwriaeth
yn gynyrch ** mawr amryw ddoethineb." Mae iachawdwr-
iaeth i'w mesur nid wrth y pechadur a*i derbynia, ond y
Duw a'i rhodda. Yr awdurdod y mae pechod yn myned
yn ei erbyn yw yr awdurdod y goUyngir pechadur yn rhydd
ganddo. Cofier mai awdurdod ydyw. Mae gwahaniaeth
rhwng awdurdod ddwyfol a dynol. Yn y brenin gwladol,
cyferfydd awdurdod a pherthynas, ond y mae yr awdurdod
yn uwch na'r berthynas. Tynodd un brenin un o lygaid
ei fab ei hun, o herwydd iddo droseddu y gyfraith. Y
berthynas sydd yn creu yr awdurdo^, ond yr awdurdod
sydd yn Uywodraethu y berthynas. Yma y gorweddai
anhawsder Darius i ryddhau Daniel. Yr oedd ei awdurdod
yn uwch na'i deimjad. Mae pechod yn myned yn erbyn
awdurdod ddwyfol, ond y mae yr awdurdod yn îs na*r
berthynas, ac o herwydd hyny y gall Duw oUwng yr euog
y SABFF BBES A DTBCHAFU MAB T DYN. 168
yn rhydd. Mae awdurdod yr Arglwydd lesu yn codi o'i
berthynas — **Ac a roddes awdurdod iddo i wneuthur bam
hefyd, o herwydd ei fod yn Fab dyn." Mae holl awdurdod
Duw wedi plygu i'r berthynas. Mae trefh adferiad yn
gwreiddio yn meddwl Duw ei hunan. Mae Crist wedi ei
ddyrchafu yn lawn. Mae holl golled pechod wedi ei
adferyd. Dyma feddylddrych newydd i'r byd, a bydd yn
newydd yn nghanol oesau y byd. - Dywedir mai mewn
cyfyngder mae y meddwl dynol yn dyhuno i ddyfeisio;
ond dyma ddyfais sydd yn gorpholiad o holl ddoethineb
Duw.
2. Darpariaeth yn codi o benarglwyddiaethol ras^
annibynol ar bob haeddiant dynoL — Nid oes dim ag sydd
yn arddangos llygredd y meddwl yn fwy na'r duedd sydd
ynddo i wadu penarglwyddiaeth Duw. Cyfarfyddwn â
dirgelwch yn mhob ran o lywodraeth Duw ; nid yw wedi
gweled yn dda i egluro y paham a'r pa fodd o'i hoU weith-
redoedd. Gall dyn ofyn cwestiwn y byddo èfe ei hun yn
annghymwys i dderbyn yr atebiad. Bhedodd y genad i
hysbysu y wraig o anffawd a gyfarfyddodd ei gwr ; ond y
cwestiwn cyntaf a gododd yn ei meddwl oedd, a oedd ei
gwr yn fyw. Gofalwyd wrth ateb am ei theimladau. Nid
oedd yn gymwys 'i dderbyn newydd mor ofuadwy ar
unwaith. Bu y fam farw yn ddiweddar pan glywodd fod
ei bachgen wedi glanio o'r wlad bell — gormod gorfoledd.
Beth pe byddaiDuw yn rhoddi atebiad i ambell gwestiwn sydd
wedi ei ofyn ? Dyrchafwyd sarff o brês i wella y brathed-
igion. Gellid gofyn nifer o gwestiynau. Paham mai
sarff ydyw ? — Nis gwyddom. Paham mai sarff o brês
ydyw? — Nis gwyddom. Paham na fuasai hi yn cael ei
chodi yn union wedi i'r seirff tanllyd ddyfod i'r gwersyll ?
— Nis gwyddom. Y ffaith noeth sydd genym ni. Duw
fel penarglwydd wedi gwneyd y peth. Ceisiwyd gofyn
Uawer o gwestiynau gyda golwg ar athrawiaeth yr ym-
gnawdohad, &c. Paham y cadwodd Duw ddyn, yn fwy na'r
angel coUedig ? — Nis gwyddom. Paham y gadawodd Duw
164 T SABFF BSSS A DYBCHAFÜ MAB T DYM.
i fîloedd o flynyddau fyned heibio cyn yr ymgnawdoliad ?
— Nis gwyddom ; ond y mae y ffaith gyda ni. — "Hwn a
osododd Duw yn lawn," "Felly y carodd Dnw y byd, fel
y rhoddodd Efe ei unig-anedig Fab." Mae holl drefn
iachawdwriaeth yn dangos penarglwyddiaeth Duw. Mae
pob peth yn cyd-dystio am Dduw — gwneyd y cyfan fel y
mýn y mae Ef. Mae ei ewyllys Ef mor berffaith, ei galou
Ef mor dyner, fel y mae ei benarglwyddiaeth yn gogwyddo
yii gydymdeimlad i ddyn. Mae iachawdwriaeth yn codi
allan o haeddiant ; mae yr haeddiant yn codi allan o waith
a Pherson Crist. -Mae Crist yn gyfryngwr rhwng Duw a
dynion, a chyfryngdod wedi tarddu yn ewyllys Duw. Mae
hon yn drugaredd yn Nuw, yn haeddiant yn y Cyhyngwr^
ac yn râs yn y pechadur, ac unol iaith y dyrfa gedwir fydd
**Iddo Ef yr hwn a*n carodd."
8. Neilldtiolrwydd y ddarỳariaeth — un sarff bres,
ac un Mah y dyn wedi ei ddyrchafu — Yr oedd amryw
seirff tanllyd yn rhwygo, ond un sarff o brês i feddygin-
iaethu. Yr oedd yn gyfartal i*r hòU ddinystr. Mae y
cyfryngau drwy y rhai y llygrir calon a bywyd yn Uawer,
ac felly mae y perygl yn fwy. Yr oedd prif bethau Duw
yn imigol. Yr oedd gogoniant y tabemacl yn ddwyfol.
Cysgodid ef o dan aden angel y cyfamod ; ond nid oedd
iddo ond un cysegr sancteiddiolaf, yn yr hwn yr oedd
' cynddrychioliad o bresenoldeb Duw. Yn mhlith hoU
ddyddiau gosodedig Duw, un dydd gwyl y cymmod» ac un
archoffeiriad a weinyddai yn ol gorchymyn Duw. IJn
sarff brê». Mae gogwydd mewn dyn i ymddîried yn y
Uawer a*r mawreddog. Symud hwn oedd amcan Duw
wrth reducto byddin Gedeon. GaUasai perchen prés y
greadigaeth roddi iddynt y nifer a fynai p seirff prés ; ond
un oedd eisiau. Dim ond dwy dorth a dau bysgodyn oedd
ar gyfer y pum mü ; a gofýnent beth oedd hyny rhwng
cynifer. Dibynai y cyfan ar bwy oedd yn myned i dorî y
torthau, ao i ranu y pysgod. CysyUter y cy&n â gaUa
Duw. Un sarff brês ; ond ordeiniad Duw oedd hi.
Y SARFF BRES A DYBGHAFU MAB T DYN. 165
^^Dyrchafu Mah y dyn'^ — Darpariaeth o eiddo Duw yw
trefii yr Efengyl ar gyfer pechod yn ei hoU agweddau,
llygredigaeth yn ei hoU drueni, euogrwydd yn ei hoU
raddau. Byd o hechod. Dyma ddarpariaeth ar ei gyfer,
un Aberth darparedig, darparedig gan Ddeddf-roddwr
gwreiddiol y byd ; ac mor fawr, fel nad oes lle i aberth
arall dros bechodau. Mae haeddiant y Cyfryngwr wedi
llanw yr holl ofynion dros yr ymylon. Ni bydd eisiau neb
ond Crist. Mae gobaith byd o bechaduriaid yn canol-
bwyntio mewn un Ceidwad, fel mae gogoniant holl briod-
oleddau Duw yn cyfarfod mewn un Cyfrpigwr. Dyma yr
unig drugareddfa. Dyma Ue mae y dystiolaeth yn
dawel o dan dywalltiad y gwaed. Bechadur, cymer afael
yn yr unig ffordd i ddiangfa. Un Cyfryngwr — y dyn
Crist lesu.
II. Y GYDMABIAETH FEL Y MAE YN DANGOS Y FEDDYGIN-
lAETH YN DYFOD I FEDDIANT Y GWRTHDDBYCHAU DRWY GYD-
SYNIAD AG AMODAU GOSODEDIG GAN YR ArgLWYDD.
Dyrchafu Mah y dyn. — ^Ymae yn anhawdd penderfynu
i foddlonrwydd ystyr neiUduol y dyrchafu hwn. GelHr
dyrchafu Crist yn ei fywyd fel cynllun hyw o sancteidd-
rwydd o flaen dynohaeth. Nid oedd rhinweddau pawb
eraiU ond rhosynau ar ddraen, wrth gael y rhosyn yn
gorfod dyóddef pigiad y ddraenen. Nid oeddent ond tywyn-
iad pelydrau gloewon o oleuni rhwng cymylau duon yn
bygwth storom yn fuan ; ond yr oedd cymeriad Crist yn
berffeithrwydd hollol, jn sancteiddrwydd difrychau* Bydd
yn anmhosibl dyrehafu bywyd a chymeriad Crist yn rhy
uchel. Fel y mae ei ddynoliaeth ar ddeheulaw Duw yn
gynllun o gorff gogpneddig y sant perflfeithedig, felly y mae
ei fywyd yn gynllun o fywyd pur. Ond golyga y gair
dyrchafu yma fwy na dangos y hywyd gogoneddus hwn o
flaen y byd; Mae cymeriad Crist wedi uno â*u gilyddelfenau
yr edrychid amynt yn annghymmodadwy. Mae sanct*
eiddrwydd y gyfraith ynddo, ac eto grâs ar ei wefusau.
Mae cyfraîtii ei JDad o fewn ei galon, ond gallodd amddif^
166 T^BABFF BBB8 A PYBOBAFU MAB T DTN.
a thaenu ei aden dros y bechadures. Mae mor ofnadwy,
nes y syrthia milwyr yn wysg eu ceíhau ; ac mor dyner,
nes yr enilla ymddiriedaeth y pechadur mwyaf. Nis
gellir dweyd gormod am Hwn. Ond y mae yma ddyrchafu
mwy. Buasai gagendor rhyngom â'r nefoedd o ran bywyd
Crist . Er fod y cynllun o flaen y byd, beth y w nerth y Uygredd
sydd yn y byd yn awr ? Mae y dylanwadau sydd yn codi
o addysg ac esiamplau yn annigonol i'r byd. Ehaid ei
ddyrchafu Ef megys y dyrchafodd Moses y sarff. Dichon
fod y Gwaredwr yn cyfeirio yn fwyaf uniongyrchol at ei
ddyrchafiad i'r groes yh lawn. Defiiyddia yr im gair am
hyn ar ol y tro hwn. — "A minau os dyrchefir fi oddiar y
ddaear, a dỳnaf bawb ataf fy hun." Fel mai dyrchafiad
y sarflf oedd yn dangos by wyd, felly marwolaeth y Gwaredwr
yw sail cadẃedigaeth y pechádur a gredo. Mae pob
dangosiad o Grist y tu yma i'w ddangos yn Aberth yn rhy
fach i gyfarfod â'r byd. Dyma angen mwyaf y byd, a
rhaid cael hwn, onide ni bydd ond coUedigaeth dragy-
wyddol yn aros dynoliaeth.
^ Rhaid ei ddyrchafu, — ^Dyhd cysylltu y gair **rhaid" a
bwriádau Duw. Ehaid yn codi o arfaeth Duw. Nid rhaid
herwydd amgylchiadáu allanol y Gwaredwr, ond rhaid
yncodio dragywyddoldeb, ogyfamody prynedigaeth, rhaid
yn . cael ei esboniad yn nghadwedigaeth tyrfa o dros-
eddwyr — **rhaid ei ddyrchafu." Ai nid oes ymddaros-
tyngiad yn yr Anfeidrol i ddyfod- o dan y gair rhaid f
Defnyddia Crist y gair am amgylchiadau neillduol, er
mwyn cadw y neiUduolrwydd yn y golwg. Pan y buasaî
lesu Grist yn cyflawni gweithredoedd y buasai y torfeydd
yn synu ato, ni ddefnyddiai y gair **rhaid." Pan y buasai
yn codi un marw i fywyd, ni ddefnyddiai y gair **rhaid,'*
Synai y bobl at ei allu, ond esbonid y weithred oddiar
gydymdeimlad, yr hyn a wnai eraill pe gallasent ; ond am
yr amgylchiadau yr aeth Crist iddynt, amgylchiadaii na
welai y byd un rheswm am danynt, dywedai " rhaid."
*<Bhaid i Fab y dyn fyned i Jerusalem, a dyoddef Uawer
T 8ÁBFF BBES A DYBCHAFU 3CAB T DYK. 1G7
gan yr henuriaid" — rhaid iddo ddyoddef. A ddyoddefa
yr Hwn a grinodd y ffigysbren â'i air? Rhaid iddo
ddyoddef. A ddyoddefa yr Hwn a ddistawa y storom, ac a
lonydda y môr? Rhaid. Paham yr aeth ddyddiau yn
nghynt i*r wyl ddiweddaf nag i*r gwyliau blaenorol ? Y
rhaid yma oedd yn gweithio ynddo. Ni \^elai y bòbl un
rheswm am y fath beth, ond "rhaid." "Felly y mae yn
rhaid dyrchafu Mab y dyn, fel na choller." Ehaid yn
codi o gyfämod tragywyddol, yn cael ei nerth o dragjrwydd-
oldeb. Rhaid dyrchafa Mab y dyn. Dymayr Anfeidrol
yn ymostwng, yn plygu i amgylchiadau, a dyhd gofyn i ba
beth ? ** Fel na choUer pwy bynag a gredo ynddo Ef ." Ond
ni therfynai y gair "rhaid" yn y fan yna. Yr oedd yna
**rhaid" arall yn canlyn — ^rhaid yn codi o'r un cysylltiad,
ond natur wahanol. Wrth sôn am adgyfodiad y Gwar-
edwr, dywedir "nad oedd bosibl eí atal ef ganddo."
dan ddylanwad yr un "rhaid" yr adgyfododd Crist ag y
bu Efe farw ; ac wedi ei adgyfodiad, yr oedd yna **rhaid"
arall — **rhaid i'r nef ei dderbyn hyd amséroedd adferiad
pob peth." Rhaid iddo ddyoddef y pethau hyn, a myned
i mewii i'w ogoniant. Yr un **rhaid" eto. Ni adawodd
y gair **rhaid" yr Arglwydd lesu er pan y gwnaethpwyd
Ef dan y ddeddf, hyd nes iddo ddyoddef ei melldith hi ;
ac ni adawa Crist y gair **rhaid" hyd nes y byddo am-
canion cyfryngwriaeth wedi eu cyrhaedd. Yn sẁn y gair
**rhaid" y gadawodd yr lesu y ddaear, ac fe ddeil yr lesu
ei áfael ynddo hyd nes byddo y dorf gadwedigol yn ddy-
ogel. Dyma, bellach, reidrwydd y weinidogaeth ef-
engylaidd. Ei ddyrchafu yn Aberth digonol, yn lawn
anfeidrol ar gyfer cyflwr damniol a cholledig y byd. Dyma
brif wirionedd gweinidogaeth yr Efengyl drwy yr oesau,
ac os coUir golwg ar hwn, ni bydd éfengyl yn y weinidog-
aeth. Bu athronwyr yr oesau blaenorol yn gw^-wdio y
gwirionedd hwn. Mae haneswyr wedi ceisio anwybyddu
y gwirionédd hwn. Mae ffurf-lywodraethau wedi ceisio
cael gwared o'r **irhaid" yma, ond y mae yn sefyll — rhaid
168 T SABFF BBES A DYRCHAFU MAB T DYN.
dyrchafu, Pe datodid cloion rhydlyd hen garcharau, i
daflu y drysau yh agored eto, i dderbyn i fewn addolwyr
Duw, rhaid djrrchafu. Pe adferyd yr hen offerynau i boen-
ydio saint Duw, rhaid dyrchafu. Pe cyneuid coelcerthi
ar fryniau y ddaear eto i losgi y Beibl, rhaid dyrchafu ; a
phe llosgid cer^adau Arglwydd y lluoedd wrth y miloedd
eto, rhaid dyrchafu. Codai Duw genad am bob merthyr,
allor gweddi am bob stanc — ^rhaid dyrchafa Mab y dyn.
Mae y gydmariaeth yn dangos perthynas â chyflwr y
.byd ; ond y mae yma beth yn dyfod i fewn rhwng y ddau
— **Credu ynddo Ef." Ordeiniwyd y sarff brês i fod yn
gyfrwng meddyginiaeth i bob un a fuasai yn edrych arni.
Yr oedd chwech o ddinasoedd noddfa yn perthyn i Israel,
ond gallasai nad oeddent yr un mor fanteisiol i bawb.
Dichon y byddai y llofrudd yn byw y tuallan i'r llwyth ; ac
ar ol rhedeg am bellder dirfawr, y dehd ef yn ymyl y
ddinas noddfa. Yr oedd Jerusalem yn ganolbwynt crefydd
y genedl ; ond bu rhaid i lawer Hannah beidio a myned i'r
wyl, eithr aros gartref i ddiddyfnu Samuel. Ond yr oedd
trefaiad y sarff brês yn wahanol. Yr oedd hi yn y gwersyll
ar drostan ; ac er y gallai rhai llwythau fod yn mheUach
oddiwrthi nag eraiU, eto gwelent hi oll yr un mor faan ;
ac yn y fan hwy a iacheid. Un o'r golygfeydd mwyaf
swynol fuasai gweled tad oedranus yn ymdrechu dàl pen
ei fab i fyny i gael golwg ar y sarff brês. Ymddengys fod
Duw wrth ordeinio yr amod, yn cadw golwg ar ei rhoi y
peth agosaf i'r dyn. Ni fuasai ei chodi o un gwerth oni
bai ei bod ar ^yi&r: pawb, Edrych. Yn gyferbyniol i hyn
y daw credu yn mherthynas â dyrchafu Mab y dyn. Yr
hyn oedd edrych i Israel yw credu i bechadur yn nhreôi
yr iachawdwriaeth.
''Credu ynddo Ef — Defnyddir y gair **credu" yma î
olygu gweithred uniongyrchol o eiddo y meddwl. Ehesymu
y mae dynion yn nghylch pethau y dylent eu credu, a
chredu Uawer y dylent eu rhesymu. GeUir rhesymu
Uawer o bethau, heb gyrhaedd un amcan. A welsoch chwi
Y SARFF BBES A DYBCHAFU UAB Y DYN. 169
y darlun hwnw — *' Conçuered, hut not subduédJ" Gellir
gorchfygu heb enill. Yr oedd y bachgen yn y darlun wedi
ei orchfygu gan ei fam, ond yr oedd digofaint yn ei lygaíd,
cabledd yn ei enau, a dîal yn ei galon< — heb ei enill.
Gellid rhesymu â gwrandawyr Efengyl am y ddyledswydd
o gredu nes nas gallont symud, ond ânt hwy i'r farn yn
golledig o ganol rhesymau. Gwelwyd goleuni yn y nos
yn yr haf. Er ei fod yn oleuni, nid oedd yn lladd. Gall
rhesymau oleuo, ond y mae eisiau Uadd y pechadur.
Credu, nid amgyffred* — Mae amgyffred yn anmhosibl,
ond y mae credu jn yr ymyl. Gallasai llawer un ofyn yn
Israel paham yr ordeiniodd Duw sarff o brêsy a phaham
sarffo brês ; ond buasai gofyn cwestiynau felly yn costio
eu bywydau iddynt. Dadleua rhai am bethau y dylent eu
gadael yn Uonydd. Disgynai angel ar atnserau i lyn
Bethesda, a chynhyrfai y dyfroedd; ond ni ofalai y
deifion pa angel ydoedd. Beth gwell Tuasent o ddadleu
am ei enw ? — Neidio i'r dwfr oedd eu gwaith hwy. Mae
gwirioneddau penaí yr Efengyl yn wirioneddau i'w credu.
Credu sydd yn cysylltu yr enaid wrth Grist. Credu —
dyma y gair sydd yn pontio yr adwy rhwng gi^ lad y cibau
a thý ei dad i'r afradlon. Credu — ^yma sydd yn symud
Noah o ddaear gondemniedig i ddiluw, i fewn i arch nofiai
dònau y fam. Credu — dyma sydd yn dwyn Lot o ganol
elfenau tanllyd Sodom i Soar. Credu — dyma sydd yn
dwyn yr annuwiol at Fab Duw. A y w y garddwr yn deall
wrth drafferthu gyda choed yr ardd pa fodd y mae y coed
yn ffrwytho ? A yw y morwr yn deall cyfansoddiad y
lighthouse ? Yr unig beth a \vyr yw ei fod yn dangos y
graig beryglus. A yw y claf yn deallnatur y feddygiaeth ?
Creduy nid amgyffred, Mae athrawiaethau y Beibl yn
crogi drostynt yn ffrwythau llawnion ac addfed. Ein
eymhell ni i'r wledd y mae yr adnod. Mae bygythion y
Beibl yn cyhoeddi yn uchel ; gofyn genym ochel y creigiau
maent hwy. Credu, Clywodd miloedd fod aur wedi ei
ddarganfod yn y gwledydd pell ; ond yr ymfudwr fentrodd
170 Y StABFF BSES A DTBCHÂFU MÂB T I>TN.
ar y dystiolaeth a fa yn well o hono. Mae y sarff brês
wedi ei chodi. Pwŷ a wellheir ? — Y rhai a edrychant,
^'Rhaid dyrchafu Mah y dyn'' — Dyma brif ddyfais
llywodraeth Duw ; dyma brif ryfeddod y bydysawd. Yn
hon y mae hoU gyflawnder y golud anchwiladwy, holl
faddeuant y fynwes ddwyfol ; ond rhaid credu mewn trefn
i feddianu y cyfan.
nÌ. Y GYDMARIAETH FEL Y MAE YN DANGOS SICÇWYDD
LLWYDDIANT Y MODDION A ORDEINIWYD GAN DdTJW I GYRHAEDD
YR AMCAN YN Y DiwEDD. — '^'^Fcl Tia choller^' ^^ ofid coffael
hono fywyd tragywyddolJ" — Mae hoU amcanion Duw yn
deilwng o'r moddion a ddefnyddia Efe i'w cyrhaedd, ac y
mae pob moddion a ddefnyddia Efe i gyrhaedd amcanion, y
cyfaddasaf at y bwriad. Ni ddefnyddiodd Duw erioed
foddion mawr i gyrhaedd amcan bach, ond defiiyddiodd
foddion distadl i gyrhaedd amcanion gogoneddus. Yr
amcan oedd tynu* ymddiriedaeth i Dduw o'r moddion.
Ymddengys y moddion weithiau yn annghydmarus â'r am-
can ; ond dyhd peidio barnu yn rhy fuan, amcan mwyífcf
Duw yw **fel na choller." Sir James Thornhill oedd y
boneddwr a ymgymerodd â phaentio oddifewn i ryw ranaii
Eglwys St. Paul, Llundain: Un diwmod yr oedd wedi
gorphen rhan neillduol, a syllai amo ; ac wrth syllu, cercldai
yn ol er mwyn cael gwahanol olygfeydd. Dygwyddai fod
cyfaill gerllaw yn sylwi ar yr artìst. Neidiodd yn mlaen,
cydiodd mewn hrtish, a thynodd ef dros y paintìng, Ar
hyny, rhutlirodd Sir James yn mlaen i geisio achub y
gweddill, a gofynodd i'r dyn i ba beth y gwnaeth y peth
hwn. * * Yr wyf wedi spwyho y paintìng i gadw y painier!^
meddai yntau; ac ar hyny, diolchodd Sir James pan
wélodd y buasai wedi cwympo dros y scajffnid oni bai y
weithred. Tybed nad oes Uawer gweithred felly gan
Dduw, ''fel na choller ? " Tynodd Duw Âbraham allan o
wlad Caldea, o ganol dedwyddwch ei berthynasan. —
Spwylio y paintìug i gadw y painter. Gadwyd y saiff
brês am flynyddoedd, ond yn nyddian Hezelda aetíi j faoU
T 8ABFF BBSS A DTBCHAFU MAB T PTN. 171
i addoli y sarflf brês yn Ue Duw. Torwyd hi yn ddarnau
— spwylio y paintingy ond yn cadw y painier. I ba beth
yr aeth Duw âg ambell i blentyn tlws, y rhwygwyd ambell i
galon, y bylchwyd ambell aelwyd ? Spwylio y painting i
gadw j painter, Ambell i bechadur a gymerai olwg dyner
arno ei hun, a ymffrostiai yn ei burdeb ; ond pan y ty-
wynodd goleuni gwybodaìeth Duw yn wyneb lesu Grist i'r
galon, dinystrwyd yr huoanoldeb. Yr oedd ef yn ol y
ddeddf yn ddiargyhoedd, yn ol y sect fanylaf yn Pharise-
aid, o Iwyth Benjamin. Mae y darlun yn brydferth ; ond
ar haner y fíòrdd i Damascus, dacw ysbryd Duw yn tynu
y brush dros y darhm. — "Arglwydd, beth a fynu di i mi
ei wneuthur ? Yr hwn oeddwn o'r blaen yn gablwr, yn
erhdiwr, ac yn drahaus, eithr mi a gefais drugaredd."
— Spwyho y painting i gadw y painter. * * Fel na choller."
**F*el na chollerỳ' ** ond caffael o hono fywyd tragy-
wyddolJ" — A oes gan yr Efengyl rywrai i ddangos ei bod
hi yn alluog i gyrhaedd ei hamcan ? Gosodwn ein clust wrth
borth Paradwys Duw i glywed cân y dyrfa lân sydd heddyw
yn eu dillad gwynion,llawryf buddugoHaeth yn eu dwylaw,
cân newydd yn eu geneuau. ^ ** Iddo Ef." Mae y çyfnewid-
iad mawr yr hôna yr Efengyl a wna hi ar y ddaear,
wedi peri i amryw amheu ei gaUu. Dywedwyd gan lawer
na Iwyddesid byth i osod y telegraph rhwng y wlad hon ac
America, ond y mae yn ffaith. Y mae gan yr Efengyl
âloedd o dystion, **fel na choller.''
Mae yma ddwy wedd i'r iachawdwriaeth — ^peidio a
cholH, a rhoi bywyd tragywyddol, ac mae cadwedigaeth
yr Efengyl yn golygu y ddau. lacháwdwriaeth ar ei haner
faasai heb byny. Mae Mab y dyn wedi ei ddyrchafu er
mwyn cwblhau y gwaith, "fel na choUer." — A Iwydda
Efe ? Pwy a welodd fethiant erioed yn nghynlluniau Duw ?
Crogodd blanedau y^nefoedd wrth lìnynau deddfau, ac nid
oes un wedi tori ymaith erioed. Ordeiniodd Arch i Noah;
hi ddàliodd yn y storom . Tybed na Iwy dda angau y groes ?
A oea im pechadur wedi methu a chael trugaredd ? A oes
172 T SARFF BRES A DYRCHAFU MAB Y DTN. .
engliraifft o iin wedi mjmed yn ormod o becbadnr ? Mae
y môr yn cario y Great Eastern fel bâd pysgota ; mae yr
aderyn yn cario ei adenydd heb deimlo eu pwysau. Mae
moddion ordeiniedig Duw yn sicr o ddyfod i ben yn ei
effeitliiau. Mae yma sicrwy dd , * * fel lia cboUer . ' ' Mae ordein-
iadau y nefoedd yn gadamacb na'r mynyddoedd oesol.
Mae yr adnod ddiweddaf yn esboniad ar y gyntaf . Beth
a allasai fod yn ddigon mawr i gyfrif am yr ymostyngiad
anfeidrol o fod yn ffurf Duw i ddyfod yn agwedd gwas ?
— ^^Fel na choller'' Betb sydd yn cyfrif am y dyoddef-
aint ingawl yn oes y Gwaredwr? — "F^/ na choller,'*
Beth sydd mewn golwg yn y farwolaetb ddirmygiedig ar y
groes ? — '^Fel na choller.'' Treiglwyd y maen ar foreu y
trydydd dydd, agorwyd pyrth cysgod angau, a daeth Mab
y dyn yn fuddugohaethus o Edom o Bosrah, i ba beth ? —
** Fel na choller." Esgynodd i ddeheulaw y Tad i fyw bob
amser i eiriol drostynt hwy, ** fel na choller." Mae udgom
arian yr Efengyl yn gwahodd yr holl genhedloedd, "fel na
choller " Caffael bywyd tragywyddol. Mae yr adnod yn
dechreu yn nghanol cwjTÌfanau y brathedigion, ond y mae
hi yn diweddu yn nghanol caniadau y gwelledigion. Mae
yr adnod yn dechreu gyda sarff, ond y mae hi yn diweddu
gydag Oen. Mae hi yn dechreu gyda brathiadau y seirff
tanllyd, ond y mae hi yn diweddu gyda'r balm sydd yn
Gilead. Mae hi yn dechreu yn nghanol diffaethwch, a'i
brofedigaethau, ond yn diweddu yn nghanol Ganaan a*i
gogoniant. Dechreua gyda dyrchafu, ond diwedda gyda
bywyd tragywyddol. Pafoddy ceir ef? Caffael. Credu
i gaffael. Nid i haeddu, oud i gaffael.
**Pwy bynag.'' — Mae pob gwahaniaeth wedi ei ddilea.
Fe fydd Mair Magdalen a Lydia yn cydganu am rinweddau
y gwaed. Bydd Pedr a'r canwriad yn cyd-fwynhau bywyd
tragywyddol. Pwy hynag. Mae terfynau trugaredd wedi
symud. Mae y groes yn cael ei dàl i fyny, a iachawdwr-
iaeth i derfynau y ddaear ynddo Ef. Mae telerau grâs yn
dyfod i bawb — cafiiebel.
ATEBIAD CBI8T i'b OOFTNIAD MAWB. 178
:piî.ec3-eti3: x:"\r.
ATEBIAD CEIST I'R GOFYNIAD MAWE.
" Yb lesu a ddywedodd wrtho, A ydwyf gyhyd o amser gyd á chwi,
ac nid adnahuost fi, Phillip ? Y neh a'ni gwelodd i, a welodd y Tad ;
a pha fodd yr wyt ti yn dywedyd, Dangos i ni y Tad? — Ioán xiv. 9.
Llefarwyd y geiriau hyn gan yr Arglwydd lesu wrth y
bwrdd, y no3on y sefydlwyd y swper sanctaidd. Er fod
hoU eirìau Crist yn werthfawr, eto yr oedd amgylchiadau
neillduol yn ei fywyd pan y caffai y geiriau a lefarai
ddyfiiach ystyr a dylanwad, a rhai felly yw y geiriau hyn.
Yr ydym o dan ddyled ddirfawr i ambell un am ofyn
cwestiynau i Fab Duw. Ychydig iawn o sôn sydd genỳm
am PhilUp, ond pe na buasai wedi gwneyd dim ond gofyn
y cwestiwn sydd wedi achlysuro y geiriau prydferth a gor-
Iwythog o feddylddrychau sydd o gwmpas y testyn, buasai
yn werth ei alw i*r gyfeiUach y noson hono. Dywedai
Crist wrthynt ei fod yn mjmed oddiwrthynt. Gofynai
Thomas i ba le. Dywedai Crist ei fod yn myned at ei
Dad, a gofynodd PhilUp am gael gweled y Tad. Synai
Crist at eu hanwybodaeth, ac yma y mae yn dyferu rhai o'r
geiriau mwyaf prydferth, y datgUddiadau mwyaf eglur, a*r
syniadau mwyaf nefolaidd — ** Y neh a'm gweìodd /, a
welodd y TadT
' Yr oedd yn rhaid meddu syniadau cUr am Grist, er
cyrhaedd syniadau cUr am Dduw, o herwydd y dwyfol
wedi ymddangos oedd Efe. Dyma oedd yn nodweddu y
disgybUon yn barhaus ; yr oeddent jm methu a sylweddoU
y berthynas yr oedd Crist ynddi, oddieithr yn ngwyneb ei
wyrthiau neiUduol. Amcanai y Gwaredwr ddyrchafu eu
symadau mor uehel, nes gaUu synied am y dwyfol yn
mywyd, cymeriad, a gweithredoedd Crist ar y ddaear.
174 ATEBUD CBIST i'b OOFTNIAD MAWB.
I. Y DYSTIOLAETH FEL Y MAE YN CYFABFOD A DYMUNIAD
Y BfEDDWL DYNOL I DDYFOD O HYD i'r ANWELEDIG. Nod-
weddir pob sysiem sydd yn dysgu gau-grefydd gan y ffaith
eu bod yn cyfranogi mwy o*r gweledig nag o'r anwŵledig,
tra y nodweddir gwir grefydd gan y ffaith ei bod yn cyf-
ranogi mwy o'r anweledig nag o'r gweledig. Mae y
cyntaf yn effeithio ar y meddwl drwy y corfif, a*r diweddaf
ar y corff drwy y meddwl. Ni all y cyntaf ddylanwadu
dim ar feddwl oddieithr fod ganddi rywbeth i'r corff i V
weled, ei glywed, neu ei deimlo — darpariadau igorff ydynt,
a thrwy hyny i effeithio ar y meddwl. Ni all y diweddaf
effeithio dim ar y corff, oddieithr fod ganddi allu i ddylan-
wadu ar y meddwl, i'w deimlo, i'w ddymuno, i'w gani, ac
i'w feddianu. Yn y cyntaf, y coi-ff yn flaenaf, ac yna y
meddwl ; yn y diweddaf y meddwl yn flaenaf, ac jma y
corff. 'Dylanwad yw y cyntaf yn gweithio drwy y cyfrwng
ar y prif weithredydd, sef y meddwl ; dýlanwad yw y di-
weddaf yn gweithio ar y cyfrwng, sef y corff, drwy hanfod,
bywyd, ac achos pob gweithred, sef y meddwl. Pa un o'r
ddwy yw y gyfaddasaf i ddyn sydd yn dàl perthynas
agosach âg egwyddorion nac âg amgylchiadau, â phethau
anweledig nac â phethau gweledig ? Gan fod prif wrth-
ddrychau gau-grefyddau yn weledig, rhaid i'w dylanwad
effeithio yn gyntaf ar y gweledig ; ond gan fod prif wrth-
ddrychau crefydd ysbrydol yn anweledig, rhaid i'w dylan-
wad hi effeithio yn gyntaf ar yr anweledig.
Cyfoda y cwestiwn yn naturiol, a y w y dylanwadau ar y
gweledig yn flaenaf ac yn benaf yn diwallu y meddwl?
Ymddengys fod yn mhob ffurf o gau-grefydd syniad am
rj'wbeth anweledig, Gelwir ef wrth wahanol enwau ; eto,
y syni'ad hwn sydd yn cadw y defodau a'r cyflawniadau yn
nghyd. Pan ymwelodd Paul âg Athen, yr oedd eu duwìau
yn dra lluosog ; ac os mai lluosogrwydd o ddawiau oedd
yn eisiau, ni wrandewsi^ ar Paul yn areithio ; ond mae y
ffaith iddynt roddi gwrandawiad iddo» yn awgrymtt nad
oedd yr holl ddaŵiau oedd ganddynt wedi diwalla eu
ATEBIAD CBIST f B OOFTNIAD UAWR. 175
meddylìan ; ac yr oedd ganddynt hwy eii bunain syniad
am yr anweledig cyn i Paul ddyfod atynt, oblegyd yr oedd
yno '^aUori'r Dtiw nid adwaenir,*' Mae pob gau-dduw
yn gynyrcb dycbymyg llygredig, yn gweitbredu i geisio
boddloni y meddwl yn ei sycbed am Dduw ; ac mae y
dycbymyg yn rboddi y ffarf neillduol i'r syniad yn ei wedd
neillduol sydd iddo yn y meddwl. Edrycbir ar eulun-
addoliaetb fel ysbeiliad ar eiddo Duw, ac felly y mae, ond
erys yn brawf gweledig fod rbyw bertbynas rbwngy meddwl
a. rbyw wrtbddrycb anweledig, ac ymgais i roddi ffurf i'r
syniad am yr anweledig bwnw yw eubmod y ddaear beddy w.
Dicbon y dylem edrycb gyda mwy o dynerwcb nag o wawd
ar yr eilun-addolwr sydd yn ymgrymu i'r byn a wnaetb ei
ddwylaw ef ei bun. Mae • arddercbawgrwydd y natur
ddynol megys yn argraffedig ar dalcen pob eulun, ar gyrn
pob allor, ac ar golofnau pob teml godwyd i eulunod.
Gwir fod cyrff y rbai a foddodd yn yr afon Ganges, ac a
losgwyd ar freicbiau tanllyd ^ juggernaut^ yn tyàtiolaetbu
i greulonderau eulun-addoliaetb ; ond y mae Uawer un
wedi marw ar y crogbren o berwydd gadael i'w gariad
fyned o dan lywodraetb ei nwyd. Gogòniant dyn yn
mbaradwys cyn pecbu, ac arddercbawgrwydd sant wedi ei
brynu drwy farwolaetb, a'i sancteiddio â'r gwaed, oedd ya
rbedeg o dan yr boll greulonderau. Meddwl yn dybeu am
gael gafael yn yr anweledig, ac i ddyfod i undeb âg ef , beb
weled dim yn ormod i'w wneyd oedd yn y creuíonderau,
ond iddo golli y ffordd drwy gynyg y creulawn yn lle y
tyner i Dduw.
Nis gellir condemnio mewn geiriau rby gryfîon ymddyg-
iadau cenedl Israel o lan y Môr Cocb byd odr^u mynydd
Siuai. Ond dylem gymeryJ i fewn y cyfnewidiadau
dirfawr yr oeddent newydd fyned drwyddyitfc. Yr oedd
arwyddion gweledig gyda bwy o'r presenoldeb dwyfol ; ond
wrtb odrea Sinai, y maent yn colli Moses. Iddynt bwy
yr oedd Moses yn oynddrycbioli Duw, drwyddo ef y cyf-
law»ai Dnw y gwyi^u, ae yr oedd y gwyrtbiau wedi
176 ATBBUD CBIST I*B GOFYNUD MAWB.
colli Moses, y gweledig, yn methu eadw eu meddylìaii
wrth yr anweledig. Yr oedd gwneuthuriad y Uo aur yn
insult i Dduw oedd wedi eu harwain â chwmwl ac â thân,
wedi parthu y môr yn fîordd iddynt, ac wedi eu portlii drwy
wyrthiau neillduol. Anniolchgarwch a phechod cywil-
yddus oedd addoli Uo aur wedi hyny. Ond y mae yna
hefyd rywbeth nohle o gylch y peth. Mae y parodrwydd
a ddângoswyd i wneyd yr eulun, at y fath draul, yn tyst-
iolaethu, er wedi camsynied y gwrthddrych, a hyny yn
ngwyneb amgylchiadau oedd yn gwneyd gwrthgiHad
oddiwrth Dduw yn bechod ofnadwy, fod rhywbeth yn y
meddwl yn dyheu am gael gafael yn yr anweledig. Ym-
ddengys i ni fod Duw yn edrych ar bob fFurf o addoHad
gyda mwy o dynerwch nag ar un pechod arall, er ei fod yn
myned yn fwy uuiongyrchol yn erbyn ei hawhau a'i orsedd,
o herwydd y mae yn gweled o dan yr addohad yna ryw-
beth a blanodd Efe ei hun. Drwy y gweledig y mae dyn
yn gallu myned at yr anweledig. Ehaid cael corff am
feddwl yn ei sefyllfa bresenol, ond ymddengys fod corff yn
anfantais i feddwl weithiau hyd nes y delo yn ddigon
ysbrydol i edrych ar y greadigaeth o*i amgylch fel corffohad
gweledig o allu a daioni yr Anweledig. Dywedir mai yr
offeryn mwyaf ei ddylanwad ar galon dyn yw y delyn.
Ysgogodd yn meddwl rhywun, ond y mae hi yn gorffoliad
gweledig o'r meddwl hwnw bellach. Felly creadigaeth;
idea anweledig yn meddwl y Duw anweledig oedd hon.
Gall corffohad yr idea yna foddloni clust dyn, ond y mae
yna rhyw ddyheu am gael gafael ar yr Anweledig ei hun.
Y duedd yma i geisio cael gafael ar yr Anweledig barodd i
PhiUip ofyn y cwestiwn, i roddi y cais at Fab Duw,
^^dangos i ni y Tad, a digon yw ini^ Mae y meddwlyn
dyheu am yr anweledig o herwydd —
1. Mai yn yr anweledig y mae jffynonell uchaf ein
dedwyddwch presenol a dyfodol ni, — Pan orhfai yr afon
Nile dros ei cheulanau, byddai gobaith am gynhauaf da
yn yr Aipht y flwyddyn hono ; ond bu cenhedlaethau yr
ATEBUD CBIST I*B OOFYNIAD MAWB. 177
Áìpht byw, a phasiodd canrifoedd, heb wybod yn mha le yr
oedd tarddiad yr afon. Yr oedd yn rywle anadnabyddus
iddynt hwy. Mae prif ffynonell mwynhad meddwl dyn yu
yranweledig. Yr ydym ni yn gweled y nodwyddau yn
symud ar ddeial y clùck, ond y mae yr hyn sydd yn cyf-
rif am eu symudiadau o'r golwg o dan y deial. Mae y
mwynhad sydd yn codi o amgylchìadau gweledig yn fyr
ei barhad, fel bywyd y pren fyddo ei wreiddyn ar wyneb y
ddâear ; ond y mae gwir fwynhad a*i achos o'r goíwg yn y
byd anweledig. Bu pentrefi bychain gwledig yn Nghymru
yn dyoddef yn fawr ar adegau o herwydd fod y fifynonau
bychain oedd yno yn sychu yn y gwres mawr, ond yr oedd
yno ambell i flfynon nad oedd sychu crwstyn y ddaear yn
efíeithio dim arni — ^yr oedd ei tharddiant hi yn yr anwel-
edig. Dacw frenin yn ei wledd, yn nghanol ei annuwiol-
deb, yn cael golwg ar ddarn llaw yn ysgrifenu ar galchiad
y pared. Y mae ffynon ei fwynhad yn sychu ; ond dacw
Daniel yn nghanol deddf y brenin, a IHd ei elynion, yn
mwynhau drwy y cwbl ; yr oedd fíynon ei fwynhad yn yr
anweledig. Ar fynydd y gweddnewidíad, disgleiriodd
wyneb y Gwaredwr fel yr haul, aeth ei ddillad can wyned
a'r goleuni. Nid oedd y gweithredydd yn y golwg.
"Dangos i ni y Tad, a digon yw i ni.** Teimlai PhilHp
fod yr oU a welodd ac a adnabyddodd yn rhy fach. Ni
chafodd yr annuwiolion ddigon o fwynhad erioed. Cafodd
Pharaoh gerbyd, ond fe gollodd ei olwynion yn y môr ; fe
gafodd Ahab wisg Jehosaphat, ond bu farw ynddi er hyny.
Bhaid cael gafael ar fwynhad, fyddo yn tarddu o rywle na
fyddo dan ddylanwad amgylchiadau. ** Y neÒ à'm
gwelodd i, a welodd y Tad,"
2. Maey meddwl yn dyheu amyr anweledigy o herwydd
dyma ganolhwynt gweithrediadau y meddwL — Mae yn
rhaid i feddwl gael rhy^beth fyddo yn anamgyfíredadwy.
Teimla y meddwl fwynhad neillduol wrth fyfyrio ar wir-
ioneddau y rhai y daw mewn amser i'w deall; ond pe
galiai gredu y deuai i ddeall pob peth, byddai uu elfen
178 ATBUAD GBBR i'e OOrarUD 1I4WH.
bwysig ol fwynhad wedi ei thynn ymaith . Gwirioneddaa
am Ddaw yw y gwirioneddau nchaf a gogoneddtisaf j a gor-
wedda y rhai hyn o*r golwg, o dan bob gwirìonedd arall.
Ffeithiau sydd yn tynu fwyaf o sylw yn awr. Mae y
paham a'r pa fodd yn ddyeithr i ni. Yr ydym yn myfyrio
gwirioneddau mewn ffeithiau yn bresenol. Yr ydym yn
dysgu gwirioneddau mewn ffeithiau ; gwirioneddau dwyfol
mewn gweithredoedd dwyfoL At hyn y cyfeirìai jrr Ar-
glwydd lesu. Dywedai Crist wrth PhiUip am fyfyrio amo
ef, o herwydd yr oedd ei fywyd a'i weithredoedd ef yn
esboniad ar y Tad. Yr ydym ni yn myfyrio cariad tragy-
wyddol yn ffeithiau ac amgylchiadau byẁyd Crist. Yr
ydym jrn gweled yr afal yn syrthio oddiar y pren i'r ddaear»
ac yn y ffaith jrna yr ydym yn myfyrio ar weithrediad
deddf at-dyniad. Y mae y ffaith yn agosach atom na'r
ddeddf , ond nis gallwn feddwl am y ddeddf ei hun heb eî
chysylltu â Duw. Gwirioneddau mewn cymeriad, neu
ffeithiau, yw yr uchder mwyàf y gallwn ni godi iddo
heddyw, ond daw y meddwl yn alluog i fyfyrio ar y gwir-
ioneddau ynddynt eu hunain. Mae y meddwl dwyfol yn
cael ei ddarllen yn y ffaith heddyw — " Y neb a'm gwelodd
i, a welodd y Tad'* — myfi jny yr agosaf i chwi. Mae fy
mywyd i yn gorffoliad gweledig.o feddyliau tragywyddol fy
Nhad. Mae fy angau i yn esboniad ar gariad tragywyddol
fy Nhad ; astudiwch chwi y dwyfol yn y dynol, y mae ef
yn nes i chwi. Ond fe ddaw y meddwl i ddarllen y ffaith
yn ngoleuni yr idea, Ni orpbwysa y meddwl hyd nes y
daw at hanfod a bywyd yr hoU fyd, achos a rheswm
pob gweithrediad yn y Uywodraeth.
8. Mae y meddwl yn dyheu am yr anweledig^ o herwydd
dyma ei orphwysfa dragywyddoL — Teimlai PhiUip y
buasai gweled y Tad yn ei ddigoni. Mae cyfaddasrwydd
yn y- meddwl dynol i dderbyn datguddiad o Dduw, ac ni
elUr Uanw hwnw ond gan yr Anfeidrol ei hunan. Yr
oedd rhywbeth gogoneddus yn ngwaith Duw yn planu
coed gardd Eden ; ond yr oedd planu yn y meddwl chweu-
ÁTBBIAD CBI8T I*B OOFYNIAD lUWB. 179
yehiad am Ddúw i feddwl creadur yn llawer mwy gogon-
eddus. Yr oedd cafnio lle y moroedd yn y ddaear yn
ogoneddus,pndyroeddgosod lle i Dduw babellu mewn enaid
dynol yn fwy gogoneddus. Ehaid i feddwl gael rhywbeth
mwy n»g ef ei hun i aros ynddo. Ni feddyliai y dargan-
fyddwr wrlh dreuHo blynyddoedd i chwilio dirgel-fanau, am
wneyd ei garü-ef yno. Gallasai Israel oddef tri ugain a
deg o flynyddoedd yn Ëabilon, o herwydd nid oedd i gar-
trefu yno. Gall yr ymfudwr aberthu cysuron teuluaidd i
chwilio am aur ai* lanau aberoedd ac afonydd y wlad bell ;
nid yw yn meddwl cartrefu yno. Mae cartref i fod yn
grynhoad o bob cysuron, yn orphwysfa ar ol pob llafur.
Mae meddwl dyn yn chwilio llywodraeth y Duw mawr ;
gall gyflymu ei deithiau drwy fydoedd ar ol bydoedd ; gall
fyfyrio ar weithrediadau, egwyddorion, a deddfau; gall
^fo, mesur, a phwyso, sêr y nefoedd ; oud nis gall wneyd
ei gartref yn y fan yna. Rhaid iddo gael gwneyd ei gar-
tref yn ymyl ^rr orsedd-fainc. Mae meddwl yn rhy fawr i
gartrefu ond yn yr Anfeidrol ei hunan. Gall athronvyr
Groeg ac Athen ei gyfarch, a chjnjg/tsysíemau iddo,'ond
rhy fach ; gall anffyddwyr yr oesau 'neshau yn mlaen a
chynyg eu cynyrchion iddo, ond rhy "annheilwng ; gall
gorseddau y ddaear gynyg eu cysgod, ond rhy fach. Mae
yr enaid yn dymuno cael dringo ochr y mynýdd i wrando
!Nazarëad tlawd ; ac wrth ei glywed, gorfoledda. Atolyga
gael eistedd wrth draed y proffwyd o Nazareth, i wrando
gwirioneddau o'r orsedd dragywyddol. Goddefer i'r teith-
iwr i ganmol ei gartref, ond y Cristion ei Dduw.
n. FOD Y DYSTIOLAETH YMA O BJDDO Y GwAREDWB YN
DYEOD I GYFARFOD a'R SYNIAD UCHAF SYDD YN Y MEDDWL AM
BERTHYNAs. — I'r athronydd y syniad uchaf am Dduw yẃ ei
fod yn achos dechreuol y cwbl sydd mewn bodolaeth. Nid
llyfr i ddysgu athroniaeth yw y Beibl, oddieithr athroniaeth
trefn iachawdwriaeth. Tystiolaethir yn bendant ynddo
mai Duw yw gwir achos y owbl ; ond y ffurf o dystiolaeth,
ac nid y ffurf o ymresymiad, a roddir i'r gwirionedd, o
180 ATKRIAD CBIST l'S GOFYHIâD IIAWB.
herwydd nid djma j cjmeriad uchaf a wisga Lhiw yn y
datguddiad. Mae y Beibl yn rhoddi y Ue mwyaf i'r arwedd
bwysicaf yu ngbymerîad y gwrthddrych. Nid oes \m
wedd yn cael ei rhoddi i gymeriad Daw yn ei Áir nad oes
yna rhywbeth yn y meddwl dynol yn gofyn am dano ac yn
cyfateb iddo. ^lae gwahaniaeth dirfawr rhwng yr eglnrhad
a roddir ar gymeriad yr Anfeidrol yn y greadigaeth a'r
datgaddiad a roddir o hono yn ei weithredoedd eraiU.
Pe btiasai y Beibl yn caa gyda hanes creadigaeth y bÿd, a
sancteiddiad y Sabbath, boasai yr hanes yna yn dyfod i
gyfai-fod a chwestiwn neiUdaol yn y meddwl dynol. Er
cymaint yw ymdrech rhai dynion i osod y greadigaeth i
sefyU megys arni ei han, eto y mae yr hen gwestiwn yn
aros heb ei seh/o gan y blaid yna. Dyweder mai damwain
sydd yn cyfrif am y cwbl, bydd y dyryswch yn myned yn
fwy, bydd y syniad o ddyogelwch wedi ei Iwyr goUi, a bydd
y syniad o lywodraeth wedi ei goUi hefyd. Ehaid i ni
gael achos dechreaol i'r cyfan. Yr ydym yn düyn cadwen
bodolaetb yn ol drwy ddoleuaa dûif effeithiaa, y rhai
ydynt ail-achosion ; a saif y meddwl ar ddibyn creadigaeth
yn y dechreu, a phe gaUai ymdaflai i ganol y tragywyddol,
a Uefai aUan, **Ü na wyddwn pa le y cawn ni ef."
Baasai cael datgaddiad o Ddaw fel achos dechreaol y
cyfan yn dyfod i gyfarfod âg angen neiUdaol yn y meddwl,
a phwy aUasai roddi hyny yn weU nag Efe — yr Hwn oedd
gydag Ef pan osododd Efe sylfaeni y ddaear i lawr, pan
rhoddodd Efe gylch ar wyneb y dyfnder. Ond y mae yma
fwy — Tad, Pe baasai y dystiolaeth yma yn caa gyda
datguddiad o Ddaw fel Llywodraethwr y cwbl, baasai yn
dyfod i gyfarfod â chwestiwn pwysig yn y meddwl, sef, ar
bwy y mae y cyfan yn dibyna? Mae dibyniaeth o'n
hamgylch. Nis gaU y planhigyn fyw ond yn mywyd y
ddaear, ac nis gaU y bywyd hwnw ei gynal ond drwy-
feithriniad y gwahanol eUenaa oddi aUan. Dibynu y mae
y cwbl, o'r gwrthddrych distadlaf hyd y creador gogon-
eddusaf . Digon hawdd deaU sut y mae y plentyn sydd yn
ATEBIAD CRIäT i'B OOFyNIAD MAWB. 181
mreichiau ei dad yn ymgynal, Felly y mae yr oU a welir,
a*r oll ni welir, o'r greadigaeth yn cael eu dàl i fyny yn
mreicbiau yr Anfeidrol aV Tragywyddol ei huii.
" Mae yn ein meddyHau ni syuiad am berthyiias yr oU a
welir â rhyw aUu ni wehr, ac mae y syniad hwmv yn cyfodi
oddiwrth berthynas hanfodol y Crëwr a'i greadigaeth, at
berthypas y Deddfwr a'r llywodraeth. Mae y naill yn
awgrymu y Uall i ni. Fe allodd yr architect godi adcilad
prydferth, ac mao ei enw wedi ei gysylUu â*r acleilad yn
ein meddyhau ni ; ond nid yw y syniad o ddibj'niaeth
yna ; ar sylfaen o eiddo rhywun araU y codwyd yr adeilad.
GaUodd yr engineer daflu pont dros y cwm cul ; ond yr
oedd ei cholofnau yn pwyso ar ddaear Duw. Mae y
Uongau godidog â'u hwyhau yiî chwareu fel aDgelion yn
yr awyr, ond awyr Duw ydyw. Caifif y cynUunydd ei
gladdu, ond bydd yr adeilad yn sefyU. Gall y bydd cyn-
Uunydd y Uong yn fyw pan bydd hi w^edisuddo i'r g^yaelod,
ond y mae yr awelon yn chwythu o hyd. Nid oedd y
naiU yn dibynu ar y UaU. Pe Uwyddai y bobl hyny sydd
yn ceisio tori y cysyUtiad sydd rhwng Duw a'i greadigaeth,
bj^ddent fel Samson, }ti cael eu claddu yn adfeiHou yr
adeüad, ymoUyngai y cwbl aUan o fodolaeth. Dymuniad
ein calon wrth edrych ar y crëad o'n cwmpas, ac wrth
ystyríed ei pherthynas á Duw yw, ''O Frenin, bydd fyw
byth," cadw y deyru-wialen yn dy law. Buasai y dat-
guddiad p Dduw, yr anweledig, fel yna yn dyfod i gyfarfod
â'r syniad sydd yn y meddwl.am herthynas, a phwy aUasai
wmeyd hyny yn weU nag Efe, yr Hwn sydd yn cynnal pob
peth trwy air ei nerth ? Qnd y mae yma berthynas uwch
— "A weloddy Tadr
Buasai datguddiad o Dduw fel canolbwynt daioni moesol,
ac fel amddiffynydd rhinwedd, yn dyfod i gyfarfod â
chwestiwn neiUduol yn y meddwl. Er fod ein daear nî
wedi ei Uanw â drygioni a thrawsedd, y mae y syniad o
lywodraeth foesol yn hanfodol i'r ddaear eto. Beth pe
gaUem feddwl am deyrnas Prydain Fawr wedi cael eî
ìí
182 ATEBIAD CBIST I*B OOFYNIAD MAWIT.
meddianu am âs o amser gan y synìad nad oes yma un
math lywodraeth?. Pwy a all ddychymygu y trueni a
ddìlynai hyny ? Edrycher i*r gwledydd lle y mae gwrth-
ryfel wedi tori allan, a*r llywodraeth yn rhy wan i'w roddi
i lawr. Pwy a all ddesgrifio y trueni ofhadwy, y dinystr
dychrynllyd, y lladradau, y llofruddiaethau, a ganlynai
hyny ? Beth pe hyddai y syniad yn myned allan nad oes
llywodraeth foesol i'w chael ? Yn mha le y hyddai terfyn y
trychineb? Gorchuddid y ddaear gan ddiluw o drueni,
A garem ni weled carcharorion Prydain Fawr yn cael eu
gollwng yn rhydd, i ddyfod allan o'r carchar, dyhirod
cymdeithas yn dyfod yn ol i'n gwlad ; puteiniaid, lladron,
a llofruddion, yn dyfod yn rhydd? Beth pe caflfai hoU
y sbrydion drwg uffem eu gollwng yn rhydd. Beth pe byddai
pyrth uffem yn cael eu taflu yn agored, a chaniatad yn
cael ei roddi i'r cythreuliaid sydd yn ngharchar ynó i fyned
yn rhydd ? Pa fath le fyddai y ddaear pe llenwid hi âg
ysbrydion drwg Cain, Saul, Ahab, Jeroboam, Belsassar,
Judas, Herod, Pilat, Nero, &c.? Anuuwiolion yr oesau
yn cael eu gollwng yn rhydd. Troid y cyfan yn uffern ar
unwaith. Syniad bendigedig yw fod gorseddfÌEiinc Duw
yn nghanol y bydysawd. Teimlir dylanwad ei deyrn-
wialen oddiwrth yr angel cryfaf yn ymyl yr orsedd hyd at
yr ysbryd dyfnaf mewn trueni. Buasai datguddio yr
An^eledig yn y berthynas yna yn dyfod i gyfarfod â
theimlad neillduol yn y meddwl dynol ; ac yr ydym yn
barod i ddiolch sjp. orsedd all rwymo pob ysbryd drwg,
a gwobrwyo pob gweithred dda. Pwy allasai ddatguddio
Duw yn y cysylltiad yna fel Efe ? Y mae Ef yn ymyl yr
orsedd, cyfraith ei Dad yn ei galon, allweddau pyrth mar-
wolaeth wrth ei wregys, iachawdwriaeth i ddynion yn ei
waed ; ond nid dyna y berthynas sydd yma. " A welodd y
Tad."
Mae yr Arglwydd lesu yn y geiriau hyn yn dyfod at y
synìad uchaf o berthynas sydd yn meddwl dyn — Tad.
Syniad hapus i ddyn yw fod Duw yn achos cyntaf a deoh*
ATEBIAD CRI8T i'b OOFTNIAD MAWB. 188
reuol y greadigaeth ; y prydfeiiihwch, a'r drefa, a weUr ;
fod pob llwchyn o fater wedi cael ei fodolaeth drwy ewyllys
a gallu y Duw'anweledig. Syniad gogoneddus i ddyn yw
fod yr amrywiol wrthddrychau sydd mewn bodolaeth o dan
reolaeth anfeidrol ddoethineb, ac nad oes berygl iddynt
fyned i wrthdarawiad â'u gilydd o dan ei arweiniad Ef.
Ond y mae hwn yn rhy fach i gyfarfod â meddwl dyn.
Syniad hapus i feddwl, â thueddiadau sanctaidd ynddo,
yw fod gorsedd foesol y Jehofa yn nghanol y bydysawd, i
ddyogehi trefn, ac i sicrhau y caiff drygioni ei atal, yr
annuwiol ei arafu, a'r santaidd ei gadw. Ond y mae hyn-
yna yn rhy fach. Tadyw Duw, Dyna y berthynas uchaf.
GeUir deall hon yn well nag un arall. Mae cenhedloedd
i'w cael nas gallant ymresymu yn nghylch achos cyntaf,
na deall yr angenrheidrwydd am ddolen gydiol rhwng y
crëad a Duw, na'r angenrheidrwydd am lywodraeth foesol ;
ond y mae y syniad ar berthynas o dad mor gyffiredinol a'r
ddaear, a dyma enw Duw — Tad. Mae pob syniad arall
yn gadael dyn mewn unigrwydd. Mae unigrwydd yn
cynyrchu teimlad o boen yn ein calon. Gwelsom weithiau
gladdu tad a mam, ac- un bychan ar eu hol. Yr oedd yn
unig ar ben y tỳ, y cysgod wedi ei dynu oddiarno, ei obaith
a'i galon yn y fynwent. Gorthrymir ef, nid oes ganddo
amddiffynwr ; erUdir ef, nid oes ganddo noddfa. Pwy
a all bwyso gofìd plentyn amddifad ? Ond y mae syniad
mwy i'r gair "amddifad" na hynyna. Mae yma rai yn
amddifad, heb Dduw yn dad, yn agored i bob storom.
Ond y mae rhywrai yn deall y geiriau yma, — Dy Dad
** a bwysodd y mynyddoedd mewn pwysau," Ni roddir i ti
ormod o faich ar dy ysgwydd. Efe lanwodd gwpan y môr.
Ni oddefa i ti farw yn y storom. Tad yw Duw ; mae Ef
wrth y llyw. •
ni. Yr arweddau neillduol a roddwyd i'r berthynas
HON YN Y DATGÜDDIAD O HONI YN Y MaB. "iT tieb a'm
gwelodd /." — Mae yr Arglwydd lesu yn hòni ei fod Ef yn
ddangOBÌad o'r Tad î*r byd. Felly, rhaid i ni edryẃ ar
184 ÁTEBIilD CBIBT I*R OOFYMUD WCWB.
gymeriad y Gwaredwr fel eglurhaâ ar Dduw.
1. A welodd y Tad o ran sancteiddrwydd a pherffeith-
rwydd ei nahir. — Y mae perffeithrwydd yn mliob ystyr yn
lianfodol i'r syniad am Dduw. Ond sut y gallesid cyf-
Iwyno syniad am y perffeithrwydd hwnw i'r byd, gan nad
oedd rieb i'w gael a allasai fod yn gyfrwng i gario y cyfi'yw
syniad allan ? Fe anfonodd Duw ei gyfraith oddiar Sinai
i'r gwersyll yn llaw^ Moses, ac ni a wyddom sut y daeth
hi oddiyno at y bobl. Ond pa fodd y daeth hi i ben y
mynydd ? Sut y daeth i fod ar y Uechau ? Gorfu i Dduw
guddio y gogoniant mewn niwl. Yr oedd presenoldeb y
Dwyfol mor agos i'r dynol, yn cynhyrfu elfenau natur
drwyddynt. Beth yw y pellder sydd rhwng y Crëwr a'i
greadigaeth, nis gwyddom. Mae y naill yn feidrol, y Uall
yn Anfeidrol ; mae y naill yn ddibynol, a'r Uall yn bodoh
o hono ei hun. Yn mha le y mae Ihnell y cymmideb
rhwng y dibynol a'r Annibynol, rhwng y creuedig a'r
Digreuedig, nis gwyddoln. Beth yw y pellder sydd rhwng
yr Ysbryd tragj'wyddol ag ysbrydion glân y gogoniant, nis
gwyddom, nac yn mha le y mae lUnell y cymundeb
ychwaith. Mae Duw yn gallu cyflwyno syniad am ei
berffeithrwydd i'r angehon yn rhywfodd ; ond y mae
pellder mwy rhwng Duw a'n daear ni, y pellder sydd
rhwng y Deddf-roddwr a'r deddf-dorwr, rhwug pechod a
sancteiddrwydd. Yr oedd Aaron yn gallu cyflwyno dy-
muuiad Israel i Dduw yn y cysegr sancteiddiolaf, ond yr
oedd yn rhaid colU bywyd yn aberth i gyflwyno syniad am
Dduw i Israel. Mae y man agosaf y daeth Duw at ddjTi
yn eiu testyn — " Y neb a'tn gwelodd /', a weìodd y TadS^
Dyma gorffohad gweledig o'r Anweledig, dyma gorff"
gweledig am sancteiddrwydd a pherffeithrwydd y natur
anweledig a dwyfoh
Mae y byd yn methu a deall sut y gallodd yr Arglwydd
lesu arwain bywyd fel y gwnaeth yn nghanol elfenau mor
wrthwynebol. Mae yn bosibl ac yn debyg i rai i gyhuddo
y G waredwr o feiau y tybient hwy ei fod ỳn euog o houynt.
ATEBIAD CBI8T I*B OOFTKXAD MAWB. 165
Cyi&eriadaa hollol wahanol i Grisi oedd 301 arfer myiiychu
tŷ Zachens, ac nìd oedd neh yn dyfod oddiyno ar ei well,
na Zacheus yn well ar ol i neh fod yno. Ond pan aeth y
Gwaredwr yno, fe aefch ei sancteiddrwydd mor agos i nyth
ei anwiredd, fel y llosgodd hi cyn iddo ddyfod allan. Mae
yn anhawdd i gymeriad glan fyned at fyd euog, i gym-
deithas aflan, heh gael dylanwad damniol yn ei natm* ;
ond fe allodd y Gwaredwr glirio calon o saith o gythreul-
iaid, fel clirio teml o werthwyr colomenod. Fe allodd y
Gwaredwr fod yn nghymdeithas yshryd drwg am ddeugain
niwmod, heb i sulphur ei wisg lychwino dim ar ei ddillad.
Troai yn nghanol cymdeithas, ond yn ddidoledig hefyd ;
yn nghanol pechaduriaid, ond yn ddihalog hefyd ; yn
nghanol temtasiynau, ond yn sanctaidd hefyd. Os ydych
am wybod natur hinsoddau gwledydd y ddaear, edrycher
ar y ffrwythau sydd yn tyfu ynddynt. Os am gael esbon-
iad ar natur Duw, os am gael prawf o berffeithrwydd a
sancteiddrwydd y nefoedd a'r natur ddwyfol, edrycher i
fywyd pur yr Arglwydd lesu. Mae Matthew ac eraill wedi
ysgrífenu ei hanes, ond heb ddrwg i ddweyd am dano.
Dyma fywyd oedd yn codi at gyfraith Duw, tra yr oedd
bywydau pawb eraiU yn plygu o dan y gyfraith. Fe
fetliwyd a deall Gahleo, herwydd ei fod j'n dweyd fod y
ddaear yn troi o gylch yr haul. ErUdiwyd ef am hyny,
ond Gahleo oedd yn gywir. Dywedodd Mab Duw mai
troi gylch sancteiddrwydd y gyfraith yr oedd y byd i fod.
Erlidiwyd Ef, ond Efe oedd yn gywir. Erlidiwyd Ef, ond
dyoddefodd ; bygythiwyd Ef, ond ni fygythiodd yn ol. Bu
fyw i roddi esiampl i ni, fel y canlynem ei ol Ef. * Ysgrif-
enodd y top line ar gopy character y natur ddynol, a
dywedai dyna gymeriad fy Nhad. Mae miloedd yn ceisio
ysgrifenu fel Efe heddyw. Planodd bren yn yr anialwch
oedd yri dwyn yr nn ffrwyth a choed Canaan. Triniodd
dänau telyn calon Mair Magdalen, i chwareu àr y ddaear
dônau Hannah y broffwydes yn y nefòedd ; a gadawodd
ei gymeriad ar ei ol, fei drych, i ẁeled ei Dad ynddo.
186 ÂTEBIÂD CBI8T i'b GOFTNIAD ^MAWB.
2. ** Yneb à*m gwelodd /, a welodd y Tad'' yn nhyn-
erwch ei galon a charedigrwydd ei fywyd, — Ymddengys
mai y galon saneteiddiaf yw y galon dyneraf. Y Sanct-
aidd oedd y Gwaredwr, ond Efe oedd y tyneraf a welodd y
byd erioed. Corfifoliad o gariad, gwisg allanol weledig am
drugaredd Duw. Nid aenad yn unig -oedd y Gwaredwr.
Yr oedd yr angelion yn genliadau trugaredd i Lot, ond nis
gallasent liwy ddweyd "Y neb a'n gwelodd ni, a welodd
y Tad." Dyma Dduw wedi dyfod i'r man agosaf atom.
Calon dyner oedd gan y Gwaredwr. Ni allasai -oddef
llefau deillion am lygaid, gwahangleifion yn eu poenau, na
gruddfanau y tlawd am fwyd, heb i'w galon doddi. Ni
allasai edrych ar ddagrau dwy chwaer ar ol eu brawd, na
chly wed ocheneidiau gweddw wrth hebrwng corff ei hunig
fachgen i'r fynwent, heb deimlo ei galon yn toddi yn ei
thynerwch atynt. Ni allasai edrych ar Jerusalem heb
wylo drosti, na gwrando cri y Ueidr edifeiriol am drugaredd,
heb estyn ei fraich i'w waredu. Eglurhad ar galon y Tad
oedd caredigrwydd y Gwaredwr. A welwch chwi roddion
y dyn cyfoethog i'r tlawd ? Dyna oedd yn ei gàlon. A
glywsoch ddadl yr areithiwr am ryddid i'r caethion, am
dynu ymaith yr haiam sydd am danynt ? Dyna oedd yn
ei galon. A glywch chwi erfyniadau y fam am faddeuant
i'w bachgen drwg, wedi iddo droseddu ? Dyna oedd yn
ei chalon hi. A welwch chwi y ffynon o ddwfr dardda i
fywyd tragywyddol yn nghalon y wraig o Samaria? Dyna
oedd yn ei galon Ef. A welwch chwi gadwynau anwiredd
Zacheus yn myned yn ddrylliau ? Dyna oedd yn ei galou
Ef. A glywsoch chwi leferydd maddeuant pechodau wrth
Mair Magdalen ? Dyna oedd yn ei galon. Pa fath un yw
Duw ? Un fel yna ydyw — Un sydd yn barod i dori cad-
wynau anwiredd y pechadur mwyaf ydyw, i gyhoeddi
maddeuant rhâd i*r edifeiriol tlotaf, ao i gyfaethogi pwy
bynag a foddlona i dderbyn ganddo.
3. Maey datguddiad yma wedi ei roddi nidyn unigyn
y wedd dyneraf, eithr hefyd yn y man agosaf a thrwy y
ATEBIAD CBIST i'b OOFTNIAD MAWB. 187
cyfrwng mwyaf gogöneddus ac urddasoL — " Y neb a'm
gwelodd i" — Dyma y man agosaf y gallasai Duw ddyfod
at ddyn oedd hwn. Daeth gydag awel y dydd i Eden,
mewn cwmwl i ben Sinai, mewn fflam dâni olwg Manoah,
ond daeth yn natur dyn i Bethlehem. Tybiwn mai
y man agosaf y daeth Duw iddo cyn hyn, oedd ar- y
drugareddfa aur yn y cysegr sancteiddiolaf, ar ddydd y
cymmod. Ond y mae yna amryw bethau sydd yn awgrymu
y pellder yn y fan agosaf. Nid oedd neb yn cael myned i
olwg y drugareddfa ond archoffeiriad eneiniedig. Yr oedd
hwnw i fod â gwaed yn ei law ; ac yr oedd yna^ len yn
crogi rhwng y cysegr a'r sancteiddiolaf. Am y Uen yr oedd
y Dwyfol o hyd. Buasem yn caru cael golwg ar Dduw yn y
cysegr ar y drugareddfa, rhwng y Cerubiaid ; ond y mae Ef
yn nes heddy^ — mae yn ein natur ni. Fe rwygwyd y llen,
nes y mae miloedd wedi ei weled. " Ni a welsom ei ogon-
iant Ef : gogoniant megys yr unig-anedig oddiwrth y Tad,
yn llawn grâs a gwirionedd." Ni a'i gwelsom Ef yn dis-
tewi storom ar Fôr Gahlea, ac ni a'i teimlasom yn distewi
storom o'n mewn. Ni a'i gwelsom Ef yn codi meirwon, a
ni a'i teimlasom yn llefaru bywyd i ni yn ein pechodau.
Mae Duw 'yn* ddigon agos yma i'w weled a'i glywed.
Ofnai Esther anturio i mewn at Ahasferus hyd nes yr
estynid teyrn-wialen aur yr orsedd allan. Byddai'gormod
o ofn ar ddyn anturio at y Dwyfol onid estynid trugaredd
allan, ac y mae teyrn-wialen aur grás yn estynedig at y
byd.
\
188 Y CYDGTFABFYDDIAI).
i^iî/Eca-ETii 3:^1.
Y CYDGYFARFYDDIAD.
'* Trugàredd a gwirìonedd a ymgyfarfuaiit ; cyfiawnder a heddwch
a ymgusanasaut. Gwirioncdd a darddti o*r ddaear ; a chyfiawuder a
edrych i lawr o*r nefoedd." — Salu 1xxxv. 10-11
Anajlluawgrwydd y meddwl dynol i syniad yn gywir am
Dduw yn ei banfod a'i natur, sydd yn cyfrif am dduUwedd
gwirioneddau datguddiedig y Beibl ; ac eto fe godir gwrtb-
wynebiad i'r gwirionedd, ar gyfiif ei ddullwedd, gan y
meddwl sydd yn amddifad o pstyngeiddrwydd i adnabod
ei bun, ac o gydymdeimlad sanctaidd â*r pur, yr ysbrydol,
a'r dwyfol. Sonia y testyn am rai o briodoleddau yr
Anfeidrol, y priodoleddau ucbaf ag sydd yn gysylltiedig â*r
datguddiad ucbaf o Dduw. Mae pob datguddiad o Dduw
yn cyfateb i'r meddwl yn y sefyllfa y byddo efe ynddi pan
yn cael y datguddiad- Mae priodoleddau naturiol yn
cario dylanwad cryf ar feddwl isel mewn dadblygiad neu
ysbrydobwydd, a byn sydd yn cyfrif am fod y datguddiadau
Dduw mor Uawn o byny yn yr ben orucbwyliaetb. Mae
ystorm o fellt a tbaranau wedi cario syniad cryûicb am
Dduw i ambell feddwl, na gweitbrediad cyson gaìlu Duw
yn nbrefniadau cyson ei lywodraetb ; ac fel y mae sẁn yn
deffroi y cysgadm*, ac yna yn gweled, felly mae y meJdwl,
rbodia yn ngbanol amlygiadau o'r anfeidrol beb ganfod
olion Uaw Duw, tra y mae yr ofnadwy yn ei ddibuno, ac
yna gwêl. Er mai drwy briodoleddau neiUduol y galiwn
gael syniad am Dduw, eto mae perygl i ni feddwl am
Dduw fel dyn ar y naiU law, neu am hanfod yn rhanau ar
y Uaw araU. Y cyntaf yw y cyfeiUornad y syrtbiodd yr
atbronyddwyr paganaidd iddo, nes y dwyfoient y dynol.
Y diweddaf yw y syniadau y mae Pantheistiaeth y dyddian
T CYDOYFÁBFTDraAD. 189
presenol wedi myned iddo, nes darostwng yr Anfeidrol i
derfynau, ac edrych ar y cyfan fel corffoliad o Dduw. Mae
y cyntaf yn codi dyn, a'r llall yn darostwng Duw. Nid yw
y meddwl yn alluog i fwynbau datguddiad o Dduw yn
mhob priodoledd fel eu gilydd. Gall pechadur weled
sicrwydd ei gosbedigaeth yn rhai o briodoleddau Duw. Y
gallu oedd yn ddigon i alw i fodolaeth y greadigaeth
gyfoethog ac amrywiol hon, a llywodraethu yr oU, sydd
hefyd yn ddigon i gosbi pob un a droseddo ar orchymynion
Duw. Y cyfiawnder hwnw foddodd y byd am ei auughred-
iniaeth, ddifâodd y Sodomiaid am eu haniweirdeb, ac a
aredodd wledydd y ddaear â baruau, sydd eto yn alluog i
gosbi yr annuwiol am ei bechod. Byddai datguddiad o
Dduw yn y priodoleddau hyn yu unig yn effeithio ar ofn
yr euog, nes y buasai y byd fel cenedl Israel ar ochrau
Sinai, yn dymuno ar i Dduw beidio a Uefaru. Ond y mae
y DatgTíddiad yn cynnwys gTÄ'irioneddau am Dduw sydd yn
dylanwadn ar ohaith y byd. Yn fynych gosodir hwy allan
genym ni fel pe yn wrtliwynebol i'w gilydd, tra y maent,
er yn wahanol, yn cydweithredu yn hoU weithredoedd
Duw. Hyn fydd yn gwneyd y nefoedd yn ogoueddus, ac
uffern yn druenus. Y mae holl briodoleddau Duw wedi
ymgyfarfod yn Mab Duw. Y mae Èfe wedi crynhoi yr
hoU bethau yn y nefoedd ac ar y ddaear ynddo Ef. Ynddo
Ef y mae cyfiawnder a heddwch, gwirionedd a thrugaredd,
wedi ymgyfarfod, ac yn cario dylanwad cydrywiol ar y
byd. Byddai y ddwyfroneg ar fynwes yr archoffeiriad ar
ddydd y cymmod yn cynnwys enwau y deuddeg Uwyth, a
byddai enw y naiU Iwyth mor eglur a'r UaU. Llwyth
Iievi oedd yr agosaf i'r Tabemacl yn y gwersyU, ond byddai
pob Uwyth fel eu gilydd ar y ddwyfroneg. FeUy y mae
hoU briodoleddau Duw yn yr Efengyl. Dyma ddwyfroneg
eîn Harehoffeiriad ni, wyneba yr hoU briodoleddau ar fyd
o bechaduriaid fel eu gilydd. Maent wedi ymgyfarfod
mewn sylfaen i weithredn, ac yn nodweddu yr hoU weith-
rediadau.
190 Y CTDOTFABFYDBIAD.
"Trügabbdd a gẁirionedd a ymgyfarfuant." — ^Yr Ar-
glwydd a wisgodd yr enw hwn arno ei hun — ^^Duw trug-
arog,"" onide ni fuasai neb yn ddigon eofi; i'w roddi amo.
Ehoddodd yr enw arno ei hun o ganol amlygiadau o
ogoniant ei natur a mawrhydi ei gyfraith y dydd y disgjnaodd
Efe mewn cwmwl gogoneddus i gopa Sinai danllyd, y
gmsgodd Efe oleuni fel dilledyn, ac y taenodd Efe y
nefoedd fel llen, y cyneuodd Efe ei fellt, ac y gollyngodd
Efe y gwynt allan o'i ddymau. Gwisgwyd yr enw hwn
y dydd hwnw pan y rhoddid ail-argrafi&ad o ddeddf Duw.
Ysgrifenwyd hi ar y cyntaf yn llech y galon, ond yma ar
lechau ceryg. Dywed yr athronydd fod natur faterol yn
dwyn olion priodoleddau naturiol Duw ; ond dyma Dduw
yn argrafifu trugaredd arni ar Sinai ; a pha ryfedd iddo
grynu pan oedd y fath gyfarfyddiad arno ? — Trugaredd a
gwirionedd. Trugaredd sydd yn cario y dylanwad hapusaf
ar feddwl dyn. Cartrefa yn y meddwl Anfeidrol erioed, a
sefydlodd ei sylw ar fyd o wrthryfelwyr. Hon oedd yn
gwneyd natur yr Anfeidrol ei hun yn wrthddrych at-dyniad
penaf angehon gwynion gwlad y goleuni, yn ganolbwynt
gobaith dynion truenus, ac yn ffynonell gorfoledd y dyrfa
gadwedigol yn y nef byth. Hon ddarparodd yr anchwil-
ìadwy olud yn y rhagolwg ar dylodi y natur ddynol, ddar-
parodd lawnder ar gyfer newyn am gyfiawnder, a hon
sydd wrth ben y bwrdd mewn rhagluniaeth a grâs, yn
rhoddi i'r rhai a ymddiriedant ynddo Ef. Trugaredd, —
Hon ofalodd fod arch Noah yn waierỳroof ar ddydd y
diluw, ac am angehon digon cyfarwydd â'r ffordd i Soar,
fel y buasai Lot yn ddigon dyogel. Hon gododd ei ystafell
i'r haul, agorodd y drws iddo bob boreu er y boreu y
peohodd Adda ; ac a roddodd i'r lleuad ei hamserau nod-
edig, fel y mae y morwr a'r medelwr yn cyd-lawenhau
wrth eu gweled. Pan y mae heintiau yn am*heithio y
trefydd, mae hon yn adeiladu hospitals ar gyfer y cleifion,
asylums i wallgofiaid, a thlot-dai i dderbyn y diymgeledd.
Hon sydd yn rhoddi nerth yn fferau y gwyr cryfion, ae yn
Y GYDOYFABFYDDIAD. 191
darparu cadair ddwy-fraich i'r hen wr penllwyd. Dyma
nurse y Brenin Mawr, sydd yn gwyUed gwely gwellt y
cardotyn, yn gystal a gwely plyf y boneddwr; yn trin
clwyfau y dyoddefus, yn gystal a Uanw cwpan meUis y
nwyfus. Gofala am fíyn cyfaddas i hen wyr a hen
wragedd Jerusalem i rodio drwy yr heolydd, a chaiff Uawer
coegyn deimlo rhywbryd iddynt ddefnyddio cynorthwywyi'
trugaredd cyn bod eu heisiau. Ehodia drwy gamol cledd-
yfau gelynion, gan dynu y min oddiarnynt ; cyhwfana faner
wen rhyddid ar diroedd caethiwed a gormes ; datoda gad-
wynau y caeth, darpara Ebedmelech i gyfodi Jeremiah o'r
daeardŷ, teifl byith caethiwed i'r caeth fyned yn ol i'w
Jerusalem, Ueinw big cigfran âg ymborth i broffwyd Duw
rhag newynu, a rhydd olew mewn ystên i weddw dalu y
ddyled. Cylyma golyn y wiber rhag rhwygo Uaw yr
Apostol ; cydia yn Uaw plentyn Duw i'w arwain aUan i'r
heol o'r carchar ; ac er ei bod fel colomen Noah yn ehedeg
nwchben düuw o drueni, y mae ei hesgyU fel.esgyU col-
omen wedi ei gwisgo âg arian. Pwy na waedda bydd
fyw byth, Drugaredd, a theyrnasa yn iachawdwriaeth dra-
gywyddol eneidiau dynion.
GwiBioNEDD. — Un o'r cwestiynau mwyaf buddiol a ofyn-
wyd erioed oedd hwnw, **Beth yw Gwirionedd?" Gofyn-
wyd ef gan un ag oedd yn wir bwysig iddo wybod beth
oedd, a gofynwyd ef i'r unig un a aUasai roddi atebiad
llawn iddo ; ond cyn iddo gael amser i ateb, symudodd y
gofynydd at beth araU, ac y mae y byd hyd heddyw yn
amddifad o ddarnòdiad Uawn o beth yw Gwirionedd.
Dywed Bacon, yr athronydd, mae yr hyn sydd yw Gwir-
ionedd. Ychydig iawn feUy o wirionedd sydd i'w gael.
Pe tynid aUan o ambeU* i feddwl ei syniadau cyfeiUornus,
ei obeithion twyUodrus, ei ragfamau niweidiol, ei wag-
ogoniant gwênieithus, a*i bleser annuwiol, pa faint* tybed,
fyddai ar ol yn y meddwl hwnw ? Mae Uawer yn ym-
blesera yn y ffugiol ; edrychant ar ddarluniau, gwrandawant
ar chwedlau, ymhyfrydftnt mewn teganau, gorfoleddant
192 T CYDSYFÀ&rYDDIÀD.
yn y sŵn, ffieiddîant y sylwedd, a byddant farw yn dlawd.
Gwirionedd yn y masnachwr yw dweyd y gwir am y
nwyddau, gan beidio eu canmol er twyllo, na plieidio a
cliodi mwy na ddylid am danynt. Gwiiionedd yn yprynwr
yw peidio a darostwng petliau er mwyn tynu eu pris i lawr,
a gofalu talu mewn ffordd onest i bawb yr hyn y cytunodd
efe arno. Gwiiionedd yn y nteistr yw peidio a gorthrymu
o lierwydd llawnder y farchnad, nes dirwasgu y gweithiwr
i amgylchiadau nas gall efe dalu i bawb eu gofynion ; a
gwírionedd yn y gwcithiwr yw arfer cydwybod i roddi
cymaint o waith ag a ddylai am y gyflog a dderbynia,
Gwirionedd yn y feistres yw rhoddi safle briodol i'r forwyn,
gan beidio ei dirmygu a gwneyd iddi deimlo ei sefyllfa
drwy gadw breintiau oddiwrthi, gan. gofio fod ganddi ehaid
cyfrifol i Dduw, -ac er mwyn y cyfrifoldeb, rhoddi cyf-
iawnder iddi ; a gwirionedd yn y forwyn yw gofalu parchu
ei meistres, gan ofalu am ei heiddo fel pelhau perthynol
iddi hi ei hunan, a rhoddi ufudd-dod parchus i'r holl
orchymynion y mae hi drwy gyfamod wedi addaw
gwneuthur. Gwirionedd yn y gweinidog yw cj'flawni ei
swydd, gan fyfyrio y gwirionedd, dwyn allan o hcno
bethau newydd a hen, pregethu y gair yn onest-a chydwyb-
odol, a bwrw golwg dros braidd Duw. . Gwirionedd yn yr
Eglwys yw ateb cydwybod i Dduw ei bod yn gwneyd eî
goreu i oleuo, i santeiddio y byd, a gogoneddu Duw, gan
deimlo pryder am iachawdwriaeth aunuwiolion.
Y mae gwirionedd yn mhob un o'r manau hyn megys
mewn diych — mewn cysylltiadau anmherffaith; ond 301
Nuw y mae yn ogoniant mwy ofnadwy, ac at y gwirionedd
yn ei ffynonell y cyfeirir yma. Gwrrionedd. — Hwn
roddodd stamp y llywodraeth ddwÿfol ar holl eiddo Duw
drwy ei ymlierodraeth. Hwn brydferthodd nef y nefoedd
fel i fod yn gartreflc i angelion a seraphiaid. Hwn bal-
mantodd ystiydoedd y ddiuas nefol âg aur pur, gyneuodd
ei haul nad yw yn machlud ddydd na nos, blanodd bren y
by wyd ar lan afon bur o ddwír y bywydr— pren sydd yn dwyn
Y CYDOYFABFYDDIÂD. 198
fírwyth bob mis, a'i ddail i iachau y cenliedloedd. Hwii
sydd yn anfon allan ei genliadau yn ysbrydion, a'i weinid-
ogion yn dân fflamllyd, i ddadleu gerbron y cenhedloedd
hawliau Duw y nefoedd. Gwirionedd fethodd oddef
angeHon yn y lle sanetaidd heb eu cosbi, alltudiodd ein
rhieni o Baradwys ; daflodd bont o fywyd ysbrydol i fyw^d
tragywyddol, fel y gallodd Enoch ac EHas groesi yr ochr
uchaf i lywodraeth marwolaeth heb eisiau myned ** drwy
lyncysgodangau." Chwareuad.ei edyn ef oerodd y ffwrn ar
ol tafod y fflam. Cosba bechod, gwobrwya rinwedd.
Mae ef yn fur o dán o gylch y Jerusalem ysbrydol, yn fflam
yn llosgi yn y berth am ganrifoedd. Dadleuydd bywyd yr
eglwys íilwriaethus yn y'llysoedd, a chán yr eghvys
orfoleddus wedi cyrhaedd adref.
Y CYFUNIAD TRUGABEDD A GWIEIONEDD A YMGYFARFÜANT.
— Y mae cyfarfyddiad gwahanol elfenau yn ffynonell o
berygl neu o ddyogelwch. Cyfarfyddiad y fflam a'r pylor fu
yn àchlysur i ddinystrio yr adeilad gwerthfawr, ac i golH
rhai bywydau. Cyfarfyddiad y nwy a thân fu yn achlysur
'i hyrddio ugèiniau i dragywyddoldeb mewn myinid yn y
danchwa ddifàoL Cyfarfyddiad y byddinoedd arfogedig ar
y maes fu yn achlysur i filoedd syrthio yii ebyrth i greu-
londeb a gam-enmr yn ddewrder. Mae y Jehofa yn gorfod
bario i fyny rhwiig pethau o natur wahanol, rhag iddynt
ddyfod i gyffyrddiad Ti'u gilydd. Mae deddrau y gyfun-
drefii heulawg y fath fel y siorheir na chyferfydd pethau á'u
gilydd. Dyẁedir fod cymaint gwahaniaeth yn maiiit
planedau y gyfimdrefn, ac y teithiant yn y fath gyílymder
o dau ddylanwad deddfau gosodedig, fel pe y cyffyrddeut,
y byddai yn ddinystr cyffreclinol, y dinystrid y cydbwysedd
yn y gyfundrefn. Ond ni raid ofni, mae Anfeidrol
Ddoethineb wedi rhoddi iddynt eu Uwybrau. Efe yw yr
liwn sydd yn arwain Arcturus a'i feibion, ac yn dwyn
Mazzaroth aUan yn ei hamser. **Geilw y sêr wrth eu
henwau, a chan amlder ei rym Ef a'i gadarn allu, ni phaUa
un." Beth pe deuai sancteiddrwydd yr Anfeidi'ol i gyff-
194 Y CYDOYFABPYDDIAD.
yrddiad âg afiendid calon y pechadur ? Lleddid yr euog,
heb obaith adferiad.
Ond y mae yma gyfuniad gogoneddus — "Trugaredd a
gwirionedd a ymgyfarfuant." Nid yw trugaredd yn gwneyd
gwirionedd yn llai awdurdodol, na gwirionedd yn cyfyngu
gweithrediadau trugaredd ar yr edifeiriol. Nid yw trug-
aredd yn Ueihau dim ar ofynion cyfiawn gwirionedd, ac
nid yw gwirionedd yn cau Uaw trugaredd. Y mae y ddau
wedi ymgyfarfod— wedi cael un rhêdle cyŵedinol i*w
gofynion a'u bendithion, ac ymgeleddant yr un gwrth-
ddrychau yn yr Efengyl. Mae Uiwiau yn ogoneddus pan
ar wahan. Edmygwn y rhosyn coch, er mai ar ddraenen
y mae yn tyfu. Edmygwn y Uli wen, wylaidd, daflodd
sidanau y dwyrain am Solcmon i'r cysgod yn dragywydd.
Synwn at y glaswelltyn ; er mai byr ỳw ei oes, y mae yn
awgrymu gwers i'r byd. Os yw Ihwiau felly yn ogoneddus,
beth ydynt wedi iddynt gael* eu cyfrodeddu drwy eu
gilydd yn enfys cyfamod Duw â Noah. Mae rhinweddau
dynol yn ogoneddus byth ar wahan. Anfarwolodd ffydd
enw Abraham, amynedd enw Job, plyga dyngarwyr ein
hoes ni i enw John Howard, adroddir am haelioni araU ;
ond beth y w gogoniant y rhinweddau yna pan wedi cyd-
gyfarfod yn yr Hwn yr oedd hoU gyflaẅnder y Duwdod yn
preswyho yn gorfforol ? Yn ngherbyd gwirionedd y gwelír
trugaredd ar bob amgylchiad. Ni ddaeth gẁirionedd i'r
byd hwn erioed heb drugaredd gydag ef . Talodd y tywysog
brenhinol hwn ymwehad â'r hen fyd, ond cymerodd dru-
garedd gydag ef i gloi*drws yr arch, a gofalodd amyr aUwedd
ei hun. Oni buasai Joseph, buasai wedi dyfod yn newyn
mawr ar yr Aipht. Ond bu ef yn foddion i barotoi ar
gyfer y newyn ; ac am hyny, cafodd gerbyd y brenin,
modrwy y brenin, a chadwyn aur am ei wddf, a phawb î
waeddu "Abrec'* Oni buasai trugaredd, buasai yn newyn
tragywyddol ar y ddaear. Ond yn ngwyneb y darpariadati,
gweUr trugaredd yn dyfod i'r ddaear yn y cerbyd brenhinoK
Mae modrwy anr y cyfamod ar ei Uaw, a gwirionedd yn
Y CYDÖYFARFYDDIAD. 195
gorcliymyn i bawb blygu o*i blaen. Ni chawsai gwirionedd
fyned i un man heb drugaredd. I ba le wyt ti yn myned,
wirionedd ? Yr wyf yn myned yn dystiolaeth ar ddwy lech
o fewn arch y cyfamod. Mi ddof finau yn gauad ar' yr
arch, yn drugareddfa aur, meddai trugaredd. I ba le yr
wyt ti yn myned wirionedd ? Yr wyf yn myned gyda'r
lesu i gyhoeddi gwaeau uwchben y Phariseaid. Mi ddof
finau i gyhoeddi bendith uwchben y Pubhcanod edifeiriol.
Gyda'u gilydd yn mhob man. Canodd Moses â'r bobl gân
i'r Arglwydd ar lan y Môr Coch, ond yr oedd Miriam ỳ
broffwydes yno hefyd. A glywch chwi wirionedd yn canu ?
Efe ** a dywysodd ei bobl trwy yr anialwch: o herwydd ei
drugaredd sydd yn dragy wydd." * * Yr hwn yn ein hisel-radd
a'n cofiodd ni : o herwydd ei drugaredd sydd yn dragywydd."
"Cyfiawnder a Heddwch a ymgusanasant." — Cyfiawn-
der, — Y mae gwahahol ystyron i'r gair "cyfiawnder" yn
yr Ysgrythyrau, a derbynia ei ystyr fel rheol o'r cysyllt-
iadau y saif ynddynt. Golyga weithiau y gonestrwydd
hwnw sydd rhwng dynion a'u gilydd meẁn ystyr fasnachol ;
brydiau eraill golyga weithrediadau gorsedd Duw; a
phrydiau eraiU golyga y briodoledd hono yn Nuw. Y
gwahaniaeth rhwng gwirionedd a chyfiawnder yw, fod y
naiU yn sylfaen, a'r Uall yn adeilad. Mae y naiU yn
'egwyddor, a'r llall yn ddeddf. Mae cyfiawnder yn hanfod
bywyd, a'r gwirionedd yn rheol bywyd. Y gofynydd yw
cyfiawnder, a gwirionedd yw y gofynion. Mae y naill a'r
Uall yn rhedeg yn gyfochrog yn hanes holl lywodraeth
Duw. Cyfiawnder yw sylfaen gorsedd y Jehofa. Mae
priodoleddau eraill Duw yn rhedeg allan o'r orsedd, ond y
mae hon yn aros yn sylfaen. Datgenir gogoniant Duw
gan y nefoedd, dywedir am waith ei ddwylaw Ef gan y
ffurfafenau, ond cuddir cyfiawnder gan gymylau. Mae
gormod o ddisgleirdeb yn ei belydrau heb eu dofi â
thywyllwch. Gellir dweyd fod doethineb yn hoU waith
Duw, ond nid dyna sylfaen ei orsedd. Dyma beth cryfaf
Ilywodraeth Duw yw cyfiawnder» a rhaid i bobpeth blygn
196 Y CYDGYFABFYDmAD.
i liwn. Mae deddfau natur yn gryfion. Nid oes gymaint
ag enghraifft o wendid ynddynt. *' Yr liaul a"^ edwyn ei
fachludiacl ;" ffeindiodd ddrws ei ystafell er dydd ei gread.
Gosododd derfyn i*r môr, a cliyn yr â drosodd bydd ei
dònau cynddeiriog yn dd'afnau mán. Ehoddodd ffordd i
fellt y tariinau, ac ni chamsyniant eu llwybrau. Ond pe
diddymid ordeiniadau y nefoedd, a thynu i lawr y terfynau
gosodedig, safai cyfiawnder yn ddiysgog yn nghanol y
rjiyferthwy, a byddai yn ddigon galluog i ddàl gafael yn
nghrwydriaid y bydysawd, a'u hadfer i drefn.
Cyfiawnder sydd yn cylchynu yr angchon yn y nefoedd i
droi o amgylch gorsedd y Jehofa. Hwn drodd yr allwedd
yn y clo i osod cythreuliaid yn y carchar, heb obaith
diangfa. Hwn osododd gleddyf tanllyd yn llaw Cerub yn
ymyl porth Eden, a safai rhwng Duw a phechadur ar hyd
yr oesau. Nid yw yn newid yn ei ofynion ; nis gall ofyn.
mwy, na derbyn llai. Nid yw yn wan yn ei fygythiou ;
ceidw y miü arnynt i daraw yr annuwioh Nid yw yn
briu yu Dghyfoeth ei fendithion, er cyfoethogi miliynau.
Hwn ydoedd yn nyddiau y proffwyd Zechariah yn gyru
allan bedwar o gerbydau i gynniwair y ddaear, a deuant
allan oddirhẃng dau fynydd o brês. — arfaethau digyfnewid
yr Hüllalluog. Bysedd anweledig hwn a ysgydwai ddail
y goedwig, nes siglo calon y llofrudd, nododd Cain yn ei
dalcen am ladd ei frawd, ganiataodd i gŵn Samaria hfo
gwaed yr hwn a gynygiodd am fywyd proffwyd Duw,
wnaeth i Darius gadw gwylnos pan oedd Daniel yn cysgu
rhwug mynwesau llewod, gadwodd gydwybod Herod yn y
fyuYy'ent i ddweyd '* Y loan y torais i ei ben yw^'' aca djTiodd
dystiolacth o enau Judas i ddiniweídrwydd yr H-w-n a
fradychodd. Un cryf y w cyfiawnder. Dyma y cyfiawnder
sydd yn dyogehi y caifí* y rhai a rydd gwpanaid o ddwfr i
ddisgybl yn enw disgybl, eu gwobr ; y caiff Eahab fyw
pan y bydd Jericho yn syrthio, a Joshua orfoleddu pan y
bydd Israel yn gorchfygu. Hwn sydd yn tynhau tànau
teîj'nau gogoniant, yn cadw hoenusrwydd yn edyn seraph-
' 'i
/
Y CYDOYFARFYDDIAD, 197
ìaid, yn gofaln am ddates addewiíliou cyfryngwriaeth, yn
cloddio o dan sylfaeui y bryniau sydd i gael eu gwneyd yn
wastadedd, ac yn surueyo y ffordd uniawn, gan dynu y
gwynii o honi, yn gofalu am weision cjrmhwys i etifeddion
iachawdwriaeth, gan eu cyfeirio tua*r ddinas g^rfaneddol, a
hwn sydd yn rhoddi yn eu geneuau gân newydd — ** Cyf-
" iawnder marwol glwyf, a haeddiant dwyfol loes.**
Hbddwch. — Dyma un o eiriau tyneraf iaith, a chyfranydd
penaf cysuron bywyd ar y ddaear. Absenoldeb hwn sydd
yn cyfrif am lawer o drueni y ddaear. Mae llwyddiant
masnachol y byd yn dibynu ar heddwch. Nid yw yr eos
yn canu yn sŵn saethau, y blodau yn aroglu ar ol i*r
Uwydrew ddisgyn, na'r 5'd yn addfedu ar ol i*r gauaf
ddyfod. Pa wlad mor ddedwydd a llwyddianus a'r wlad y
mae heddwch yn teymasu ynddi ? Mae ei llywodraeth yn
gyôawn, a'i bro yn heddychoh Ffurfìa ei deddf-wneuthur-
wyr gyfreithiau i atal drygioni, i wastadhau a dyogehi
iawnderau, i symud beichiau cymdeithas, i hyrwyddo
addysg a gwybodaeth, ac i wneyd y genedl yn un gref
mewn dysg a rhinwedd ; ac argraffa ar fanerau ei llongau
"Heddwch a chyfiawnder." Rhoddir mwy o bwys ar
egwyddorion mawrion ac hanfodol dynoHaeth nag ar wag-
ogODÌant. Y dyngarwr a glodforir, a'r moes-ddysgwr a
wobrwyir. SefydUr ei hysgolion ar g^rfer astudio pethau
mawrion natur a datguddiad ; ac nid WilHam Armstrong
a gaiff deitl am wneuthur cannofiy ond Robert Moffat am
dreuUo ei oes yn nhywyll-leoedd 'y ddaear, yn mysg pag-
aniaid, i daeuu egwyddorion gwirionedd. Pa eglwys mor
Iwyddianus a'r eglwya y mae heddwch o'i mewn ?
Meibion tangnefedd a heddychol ffyddloniaid Seion, y
gelwir ei haelodau. Codi i fyny wreiddiau gwenwynig
annghydfod, ac adfer heddwch, yw amcan ei bodolaeth.
Yn ui:i a chytun oedd lii pan ddisgynodd addewid y Tad
ami yn Jerusalem. Myned allan yn llu banerog i gyd-
ymosod ar ddrygau yw un o brif amodan ei Uwyddiantf
Bod heddwch o fewn ei rhagfar, sydd yn cyfrif am lod
N
Í9ê T OTDCffyABFTDDUD.
fiÿnìant yn ei phalasau. Y mae yn anhawdd ctywed dûn
tra y bydd storm o fellt a tharanau yn yr awyrgylch. Mae
gorlìfiadau yn dìnystrìo y ffirwythau ar y glënydd ; mae
blodau y pren afalau yn cwympo o dan nerth y storom.
Mae diflfyg heddwch yn lladd nerth yr eglwys gryfaf ; ao
yn gosod maglau am weithredìadau yr eglwys fwyaf Iwydd-
ianus.
Heddwch, — ^mae hwn fel colomen yr arch, yn ehedeg
uwch ben diluw cenfigen, gelyniaeÜi, a drygioni y byd, gan
gario dalen werdd olew-wydden profíwydoliaeth yn ei
gylfin, i ddweyd fod y diluw yn myned yn llai, a blodau
Paradwys yn dechreu ail-ymddangós ar ol y dinystr. "A
bydd dy heddwch fel yr afon, a*th gyfiawnder fel tònau y
môr." Mae hwn yn myned allan i faes y gwaed wedi y
frwydr, i arllwys olew i archollion y clwyfedigion, ac î
gladdu y trueiniaid a aethant yn ebyrth i greulondeb ac
uchelgais dynion annuwiol. Am hwn y mae yr amddifad yn
gwaeddu, y weddw yn wylo, a*r fam yn ocheneidio. Hwn
ysgrifenodd gytundebau teymasoedd ar derfyn rhyfeloedd
gwaedlyd, ac a beraroglodd enwau nurses a ymgeleddodd
y trueiniaid. Y mae yn hunan-ymwadol, ond yn wrol ; yn
ddìstaw, ond yn hyawdl ; yn dymuno caredigrwydd, er ei
fod yn frenin ; yn ymwisgo mewn sachHain ar ddydd gwyl
rhyfel, er fod ganddo ei sidanau ; ac yn wylo er fod ganddo
delyn. Bhodia drwy ganol byddinoedd, ond nis geUir ei
ladd ; rhybuddia y gorchfygẅr, a chyweiria wely y gorch-
fygedig ; ac ar ddydd dathliad y faddugoliaeth, ni wêl ef
yn werth gwrando ar y clychau na*r hands yn chwareu,
eithr plana flodau ar feddau y llofruddiedìg, a bydd yn
gwneyd banerau heddwch ar gyfer y dydd na ddysgant
ryfel mwyach. Mae yn well ganddo weled sychau na
chleddyfau, pladuriau na gwaewffyn. Mae cerddorìaeth
iddo ef yn nghân aflafr yr aradwr, a music iddo yn hogiad
y pladuriau. Buasai yn well ganddo dreulio wyihnos yn
maesydd Boaz gyda y medelwyr a*u erymanau, yn swn
caseiion y Uanoeâaa o bentief Betlilehcm, na ihradio «wr
T ChrDGYFASFTDDUD. 199
3^ DgwerByü y Philistiaid. Heddwch^ am hwn y mae
eythrealiaid offem yn ocheneidio, canu am hwn oedd yr
angelion ar y boreu hynod hwnw — **Ar y ddaear tang-
nefeddy Ehoddi hwn y mae Ysbryd y grâs yn yr enaid,
yri dangnefedd uwehlaw bob deall ; a dyma enw goruehel
Duw — Duw y tangnefedd, Pwy na ddymunai am dano ?
**Cyfuwnder a Heddwch a ymgùsanàsant/' — Y mae
cydweithrediad rhyngddynt erioed yn llywodraeth Duwj
ond awgrymir yma fod rhywbeth yn hanes y ddaear pan y
safent yn mholl oddiwrth eu gilydd. Sylfaen gwîr hedd-
wch yw cyfiawnder, a flrwyth perffaith gyfiawnder yw
heddwch. Nis gall gwir heddwch fodoli ond drwy gyf-
iawnder. Mae sefyllfa cyfiawnder yn gyfryw fel y deil
berthynas â dyn am dragywyddoldeb, ond gail dyn fod heb
heddwch. Eithr sonia yr adnod hon am gyfarfyddiad y
ddau — "Cyfiawnder a heddwch a ymgusanasant." An-
nghyfiawnder yw pechod, ac felly cynyrcha ryfel rhwng
hawHau a bywyd, a rhaid i'r naill blygu i*r llall. Ni
buasai heddwch ar draul diystyru hawliau cyfiawnder yn
ddyogel, ac ni buasai cyfiawnder heb heddwch ond gallu i
ddamnio. Mewn dau fan y gwelir cyfiawnder heb heddweh,
sef yn uffem ac yn Nghalfaria. Yn uffem y mae yn cosbi
yr annuwiol, am eu drygioni, yn amddiffyn hawUau y
llywodraeth ddwyfol, ac wedi cloi mewn caethiwed rhai a
gamddefiiyddiasant eu rhyddid. Yn uffem y mae y
bygythiòn fuont yn-saethau ar fwa y ddeddf am flynyddau,
wedi eu gollwng at yr annuwiol, mae yr ystorm a f u yn
crynhoi wedi tori allan yn fellt digofaint. Yno y mae
cyfiawnder wedi cydîo yn y cleddyf y bu efe yn ei hogi am
flynyddau, a äScí/^ **y Ûid aj^'^^^'* wedi ei newid.
Yn, Nghalfaria gwelir cyfiawnder yn taro Meichnîydd y
cyfamod newydd, yn gollwng melldith y ddeddf i galon yr
Hwn nid adnabu bechod. Nid oes sŵn heddwch yn y
frwydr; ond hi ddybenodd yn heddwch tragywyddoL
Ynddo Ef y mae cyfiawnder wedi derbyn lawn, a dyma
£uùl heddwch i fyd euog. Uedâid yr aberihau yn ol j
200 T cnrDOYFABFYDDUD.
g}iraith yn y gwersyll, dygìd eu gwaed î'r oysegr
sancteiddiolaf gan yr archoffeiriad, taenellid ef yno ar y
drugareddfa rhwng edyn y Gerubiaid ; ond ar ddydd y
cymmod gwelid yr archoffeirìad mewn gwisgoedd llaesion.
yn chwythu yn yr udgom arian, nes y buasai miloedd
Israel yn gorfoleddu, heddwch a maddeuant wedi cyfarr
fod ar gauad yr arch ar y drugareddfa. Bu farw Crist yn
Aberth ; yn ei aberth, cafodd cyfiawnder gymaint a
allasai ofyn ; ac o dan yr anfeidrol ofynion, bu Mab y dyn
farw; ond ar y trydydd foreu, daeth i fyny o Edom o
Bosrah, yn chwythu yn udgom arian yr Efengyl. Codi i
gyfîawnhau yr annuwiol. Oddiar y boreu hwnw, y mae
heddwch yn dyfod o Sinai, fel o Galfaria. Mae melldith-
ion mynydd Ebal yn distewî yn mendithion mynydd
Seion. Mae angel dinystriol yr Aipht wedi troi yn was i
etifeddion iachawdwriaeth. Y mae hwn yn wirionedd yn
nghyfiiewidiad calon y pechadur edifeiriol. Dydd hynod
oedd hwnw pan ddaeth íiawliau cyfiawnder yn eu Uymder
a*u manyhrwydd i ofyn. Cododd yn storom, torodd allan
yn fellt tanlfyd, ond cyfeiriodd trugaredd wyneb pechadur
i Galfaria, lle y daeth iddo heddwch. Tawelodd y storom,
Uonyddodd y môr. Pwy a all roddi desgrifiad o'r amgylch-
iadau? Nefoedd yn duo, uffem yn poethu; ond daeth
heddwch.
" Er nad yw'n ngbnawd ond gwellt,
A'm hesgym ddim ond clai,
Mi ganaí yn j meUt,
Maddeiiodd Duw fy mai.
Mae Craîg yr Oesoedd dan fy nhraed,
Â'r meUt yn difíodd yn y gwaed."
l'
** GwmiONEDD Â DABDDÂ 0*R DDAEAB, A CHYFIAWNDEB A
EDBYCH I LAWB o'b nefoedd." — Y mac melldithion pechod
wedi disgyn hyd yn nôd ar y ddaear. Mae ei gwyneb yn
cael ei greithio gan ddrain a mieri ; ond y mae dyddiau
gwell i wawrio, pan y tyf ffinidwyàd yn Ue drain, a myrt-
wydd yn lle mieri. Mae yma g^rferbyniaeth brydfertb —
'gwirionedd yn myned i fyny, a chyfíawnder yn dyfod i lawr.
Y CYDGYFABFYDDIAD. 201
Daear a 'nefoedd yn myned i gyfarfod â'u gilydd. Os bydd
cyfiawnder yn edrych ar y ddaear drwy gyfryngwriaeth,
bydd fîrwyth. cyfryngwriaeth yn sicr o godi tua'r nefoedd.
Mae y gwanwyn yn ogoneddus. Sylwer ar y gwlith.
Disgyna yn gawodau, heb ddiliuno y baban yn ei gryd, nac
aflonyddu hun yr hen wr sydd yn codi wrth lais yr aderyn.
Dacw y wawr yn tori, ac â chadach sidan yn sychu y
deigryn sydd ar rudd wen ddihalog y hli ; yn fam'o dail y
goedwig, i roddi awyr i lungs yr adar bach i ganu ; yn taenu
carpet gwyrdd-las i vín&ydi playground i'r ẁyn. Onid oes
rhywbeth yn debyg i wirionedd yn tarddu o'r ddaear.
Daear ogoneddus fydd y ddaear hon wedi i râs godi y creith-
iau öddiarni, wedi i'r awyr gaél ei buro oddiwrth hvon a
chableddau yr annuwiol, pan y llenwir hi â mawl Seion, a
blodau y Baradwys gyntaf yn ail-ymddangos gyda mwy o
ogoniant. Beth fydd gogoniant y ddaear wedi y perffeithir
arni waith cyfryngwriaeth ? Bydd yma gyfnewidiad
trwyadl. Yr oedd afonydd Abana a Pharphar yn Damascus
yn gallu golçhi i ffwrdd fudreddi, ond yn yr lorddonen y
collodd Naaman ei wahanglwyf. Pan y bydd cyfiawnder
yn cartrefi ar y ddaear, bydd yma wirionedd yn mhob man.
Ni wnaeth Crist ond edrych ar y dwfr yn y briodas, ac fe
wridodd wrth ei edrychiad. Bydd cyfiawnder yn edrych i
lawr, nes newid gwyneb y ddaear. Drwy gyfryngwriaeth
y mae cyfiawnder yn edrych ar y ddaear. Edrychodd ar
yr hen fyd heibio, nes y berwodd ffynonau y dyfnder ; aeth
ei wreichion i gyffyrddiad âg elfenau Sodom, nes y llosgodd
y ddinas yn ulw. Ond drwy gyfryngwriaeth yr edrycha
yn awr. Edrychodd yr íesu ar Pedr, nes y tynodd
ddagrau edifeirwch o'i galon. Ond taflodd faddeuant yno
drwy yr un edrychiad. Nid oes eisiau ond i'r hftul agor ei
lygaid, i edrych ar y glaswelltyn, na bydd efe wedi taflu
eî fynwes yn agored i ddweyd ei hanes wrth bawb a'i
gwêl.
Bechadur ! y mae gan gyfiawnder gleddyf yn ei law eto,
mellt tanllyd yn ei edrychiad eto, bamau yn sŵn ei gamrau
202 T CTDOTFASFYDIHAD.
«to, ac ni wna gymmod â thi yn tin man ond yn yr Hwn a
dalodd ei hoU ofynion. Ond wedi dy gymmodi, bydd
cyfiawnder a gwirionedd yn sefyll rhyngot a'r gwaethaf
byth. Ni*th losgir yn y fflam, ni'th foddir yn y tònau,
ni*th newynir gan yr amgylchiadau, " dy fara a roddir i
ti, a'th ddwfr fydd sicr." Daw y ddaear mor debyg i*r
nefoedd, fel y bydd y naill yn gweled ei darlun yn y llall.
T TBITL ÁS T OitOSS. SOB
i=^iS/Ea-Ea?i3: 22:"vii.
Y TEITL AE Y GROES.
"A Philat a ysgrifenodd deitl, ac a'i dododd ar y groes. A'r
ysgi-ifen oedd, lESU NAZAEETH, BEENIN YR lUDDEWON.
y teitl hwn gan hyny a ddarllenodd llawer o'r Inddewon ; oblegyd
agos i'r ddinas oedd y fan Ue y croeshoeliwyd yr lesu, ac yr oedd
wedi ei ysgrífenu yn Hebraeg, Groeg, a Lladin." — Ioan xix. 19-20.
Mae yr amgylchiad sydd yn dyfod â'r adnodau yma i fewn
jTi sefyll fel prif amgylcliiad llywodraetb Duw, sef, croes-
hoeliad Arglwydd y gogoniant. Mewn cyferbyniad i hwn
y mae pob creiüondeb arall yn diriondeb, pob gelÿniaeth
arall yn gariad, a phob dyoddefaint arall yn fwynhad.
Yma y mae pechod yn fwyaf porfforaidd, anwiredd yn
cael fwyaf o'i ysgarlad, a dirmyg a gwaradwydd ddyfnaf
bob man. Yn nghroeshoeHad yr Arglwydd lesu, gwehr
y fath gydgyfarfyddiad o amgylchiadau, sydd yn ymddangos
ar yr olwg gyntaf yn ddamweiniol, ond oeddynt o dan
oruwch-lywodraeth Duw — cydgyfarfyddiad na wehr ei
fath yn hanes ỳr hoU hil ddynol. Nid rhyfedd i un ddy-
wedyd, "Yn wir, Mab Duw oedd y dyn hwn." Arferiad
yn mhhth y Rhufeiniaid oedd croeshoeho, . ac arferent ar
achosion neillduol ysgrifenu uwchben y croeshoehedig yr
aehos o'i groeshoehad. Ni wnaent hyn bob amser, ond
ar achlysuron penodol. Yn gyson â'r arferiad hwn, mae
Pilat, swyddog Rhufain, yn gwneyd hyny â Christ. Tra
thebyg y gall fod Uawer math o ysgrif wedi ei rhoddî ar y
groes o'r blaen, ond ni welwyd tebyg i hon yno. Cyhoeddi
euogrwydd y croeshoehedigion y byddent bob amser, ond
dyma ysgrif yn cyhoeddi gogoniant y Croeshoehedig.
Megys na chroeshoeUwyd neb erioed o'r blaen fel Hwn,
felly ni chafodd un groes erioed o'r blaen yr anrhydedd o
204 T TBITL AB Y GSOES.
ddwyn teitl o fath hwn. Mae teitl pob croeshoeliedig
arall yn gwneyd enw Calfaria yn ddychryn, yn gwisgo
copa y mynydd â gwaradwydd, cwmwl o ddirmyg; ond y
mae teitl lesu o Nazareth wedi chrio y cwmwl gwarad-
wyddus, mae Calfaria wedi colli ei ddychryn, a Duw
wedi sefydlu deddf at-dyniad ei lywodraeth foésol yn y
man y bu dynohaeth yn arswydo rhagddo.
Ysgrifeuwyd y teitl gan Pilat^ Edrychir ar swydd
bamwr fel un o'r rhai pwysicaf, yn enwedig pan y bjddo
cadw neu golh hywyd yn y cwestiwn. Disgwyhr cael yma
wybodaeth ëang, a meddwl uwchlaw teimlo un dylanwad,
ond yn unig oddiwrth ffeitliieu. . bob bamwr y daeth
i'w ran i benderfynu y cwestiwn o fyw neu farw carcharor,
y mwyaf anhapus ei ran oedd Pilat. Fel y mae marwol-
aeth pob carcharor arall yn ciho i'r cysgod yn ymyl mar-
wolaeth y Gwaredwr, felly y mae dedfryd pob bamwr yn
diflanu yn ymyl dedfryd Pilat. Ni dderfydd Pilat byth a
melldithio ei ran iddo fod yn famwr ar achos Crist. Ar
un adeg ar y prawf, gallesid meddwl fod Pilat yn meddu
ar ddigon o wroldeb i amddifíyn Crist. Tystiolaethodd
i*w ddiniweidrwydd, ac yr oedd cryn lawer o wroldeb yn
angenrheidiol at hyny ; ond fel yr oedd gelynion Crist yn
ymhyf hau, mae gwroldeb Pilat yn dechreu ciho. Gwir fod
Pilat mewn lle cyfyng, ond nid oes unrhyw gyfyngder a
gyfreithlona ddyn i symud oddiar Iwybr ei ddyledöwydd.
Ceisiodd Pilat wneyd yr hyn mae Uawer wedi geisio wneyd
ar ei ol — boddloni dwy ochr, a gadael i wirionedd gael ei
sathru ar yr heol. Ofnai ei gydwybod ar y naiU law, ac
ofnai yr luddewon ar y 11 aw arall. Er mwyn boddloni yr
luddewon, traddododd Grist iddynt i'w groeshoeho, a
golchodd ei ddwylaw mewn dwfr, er mwyn boddloni ei
gydwybod ; eto, mae.lle i ofni fod ei gydwybod heb ddis^
tewi hyd heddyw. Ond fe fynodd Duw i'r adyn hwnw
dystiolaethu i wirionedd, nad oedd ef ei hun yn gweled dim
o hono. Yr oedd y dam Uaw yn dychrynu Belsassar, ond
gwnaeth llaw halogedig Pilat ysgrifenu cysur i'r holl fyd.
Y TBITIi AR Y OIK»S. 205
Ysgrifenwyd y teitl yn y tair iaitli, i ddangos lesu fel
y canolbwynt i grefydd yr Hebraeg, doetliineb y Roeg, a
gallu y Lladin.
I. Teitl Iesu Grist fel Brenin wedi ei ysgrifenu yn
HeBRAEG, i'w DDANGOS FEL CANpLBWYNT CREFYDD Y BYD.
Mae amcanion Duw yn ymguddio yn nghysgod eu gilydd
yn fynycb. Y nesaf atom ydym ni yn ei weled, tra y mae
y pellaf oddiwrthym, fe ddichon, sydd bwysicaf. Tra y
gwnelai y Rhufeiniaid ysgrifenu achosion carcharorion
neiUduol, eto, ni wnaent hyny mewn tair iaith ond yn
anaml. Ond goruwch-lywodraethodd Duw yr amgylch-
iadau, fel yr ysgrifenwyd achos lesu o Nazareth mewn
tair iaith. Yr ydym yn dywedyd goruwch-lywodraethu,
am y rheswm fod gan Dduw amcanion neiUduol yn ngos-
odiad yr ysgrifen i fyny. Ni weHr yr amcanion hyny heb
i ni edrych ar holl amgylchiadau bywyd a marwolaeth y
Gwaredwr yn eu perthynas â'r ewyllys ddwyfoL Tra y
cydnabyddwn gydgyfarfyddiad amgylchiadau, eto, nid i'r
cydgyfarfyddiad hyny y priodolwn hynodion by wyd a mar-
wolaeth yr Arglwydd lesu. Mae llywodraeth Duw ar
feddwl, ar dafod, a threfniadau yr annuwiol, a chyrhaedda
ei amcanion mawrion ei hun drwy hyny. Gwnai i Phari-
sead balch wrth geisio cyhuddo yr lesu, gyhoeddi gobaith
i bechadur. " Mae hwn yn derbyn pechaduriaid." I Pilat
wrth geisio chrio ei hun, gyhoeddi dylauwad y marw y
trochodd efe ei ddwylaw ynddo ar y byd ; ac i'r milwyr
wrth geisio amddiffyn eu hunain, i bregethu adgyfodiad
Crist o'r bedd. Nid oes dim yn arddangos goruwch-lyw-
odraeth Duw yn fwy nag 'amgylchiadau y groes. Pan
oedd creulondeb pechadur wedi codi i'w fan uchaf, diafol
wedi gweithio ei gynlluniau allan berfifeithiaf, drygioni y
galon ddynol ac eiddigedd satanaidd wedi ymuno yn erbyn
y Gwaredwr, y pryd hwnw y mae dwyfol ddoethineb wedi
arfaethu codi baner iachawdwriaeth i fyny, rhoi iachawd-
wriaeth wrth byrth uffern, ac'achub un oedd â sawyr y ffiam
amo, i Baradwys gyda'r lesu. Un o neillduolion cenedl
9Ûè J nUTL AB Y aBOBS. -
yw y serch sydd ganddi at ei hiaith. Fel y mae y boneddwr
cyfoèthog yn ofalus am ei eiddo, felly y mae cenedl am ei
hiaith. Dyma drysordŷ y genedl ; yma y ceidw hi ei
thrysorau, a rhydd bob peth i fyny o flaen ei hiaith a'i
chrefydd. Ond ymddengys nad yw pob iaith yr un mor
ogoneddus. Fel y mae cenhedloedd yn gwahaniaethu
mewn dysg a galiu, felly y maént yn gwahaniaethu a
rhagori yn eu cyfoeth meddyliol. Ond dichon na, chyfeil-
iomem pe dywedem, ag eithrio un, mai y iaith Hebraeg
yw y fwyaf ogoneddus. Yma y mae trysorau meddyliol
mwyaf y byd. Hon oedd iaith y genedl a ddewisodd Duw
iddo ei him. Yn yr iaith hon yr ysgrifenwyd cyfraith
Duw. Fe ystyrir yr iaith ag y byddo y gyfraith ynddi yn
bwy sig. Hono y w iaith y llys breiihinol^ llysoedd cyfreithiol,
masnach, ymrwymiadau, a phobpeth y llÿwodraeth fel Ifyw-
odraeth. Pan ddisgynodd Duw ar Sinai, ysgrifenodd y
ddeddf â'i fys ei hun. Nid ydym }ti cael i un iaith arall
gael yr ainrhydedd yma. Ymfl&rostir weithiau pan fyddo
gweithiau neillduol wedi eu cyhoeddi mewn rhy w iaith, mai
yr iaith hono yw yr ogoneddusaf ; ond beth am yr Heb-
raeg ? — laith ag a allai ymfírostio yn ysgrifen Duw ei hun.
Dyma yr iaith a gafodd yr anrhydedd o gyfleu i'r byd syn-
iad am sancteiddrwydd, cyfìawnder, a grâs Duw. Ysgrif-
enwyd y gyfraith ar galon dyn, ond collwýd hi oddiyno, a
rhoddwyd hi yr ail waith yn yr iaith oedd yn nesaf i'r
galon. Mae ysbryd Duw ynei chodi eto o'r iaith i'r galôn.
Dangosid perthyuas rhwng Crist a'r gyfraith yn ysgrifeniad
y teitl yn Hebraeg. Amcanai Ysbryd Duw ddysgu y byd
wrth gyfarwyddo llaw Pilat i ysgrifenu y teitl yn Hebraeg,
iaith y gyfraith, fod y deddfwr a'r ysgrifen gerllaw eu
gilydd. Gwnaethpwyd yr Arglwydd lesu dan y ddeddf.
Nid dileu oedd hyny, ond yn unig newid safle^ Grall yr
un dyn fod yn awdwr deddf, a bod yn ddeiUad iddi wedí
hyny . Bu lesu Grist farw dan felldithion deddf — ei ddeddf
ei hun ydoedd ; ond ei garìad a wnaeth ei melldithion yn
eiddo iddo. Ysgrìfenodd Duw ei ddeddf ar leckan ar
T YBITL AR Y aSOES.. 20T
Sinaî, ond cariodd hi yn ei galon i'r groes. Grynodd
Sinai wrth ei rhoddi, crynodd Calfaria wrth ddyoddef ei
melldithion. Crynu nes gyru ofii marw ar ddynion byw
wnaeth Sinai, ond crynu nes gyru chwant byw ar ddynion
marw a wnaeth Calfaria ; ac fel rheswm dros bethau
mor rhyfedd, gwnaeth Ysbryd Duw i Pilat ysgrifenu ar y
groes — **Iesu, Brenin yr Iuddewon." Nid oedd rhaid
ysgrifenu hyny pan y rhoddwyd y gyfraith. Yr oedd y
mawredd oedd yno yn cyfateb i'r syniad sydd yn y meddwl
dynol am fawredd. Ond pan oedd 'Crist yn dyoddef, yr
óedd yn rhaid ysgrifenu ei deitl ; yr oedd ei ddirmyg yn
cuddio ei ogoniant. Ni raid dweyd wrth deitliiwr mai
pendefig sydd yn by w yn y palas . Yr Anfeidrol yn nghy segr
anian oedd ar Sinai. Yr oedd pawb yn ei adnabod Ef yno.
Yr oedd Ef yno yn gwisgo goleuni fel dilledyn, ei fellt yn
Uewyrchu y byd, ac yn gwneyd taranau â'i lais. Yr oedd
ei orsedd yn ddigon amlwg. Gwelai dynion y brenin drwy
y cwbl. Ond däeth y brenin yn agwedd gwas, magwyd
ef yn Nazareth, bu fyw yn mhhth pechaduriaid, a bu farw
ar y groes. Mae ei sẃydd frenhinol o'r golwg; mae y
Deddfwr o'r golwg ; ond os nad yw dynion yn gweled dim
ond gwrthodedig, gofalodd dwyfohaeth ysgrifenu ''Brenin
yr luddewon'^
Tra y cydnabyddwn fod yr iaith Hebraeg wedi eí han-
rhydeddu drwy gael y gyfraith. wedi ei hysgrifenu ynddr,
eto, i gyfarfod â dynohaeth lygredig, fe roddwyd ynddi
beth mwy gwerthfawr. Fel yr oedd cenedl Israel yn briod-
oriaeth i Dduw, felly yn yr iaith Hebraeg y cafwyd dat-
guddiad o feddwl grâsol Duw. Yr Hebraeg oedd iaith
crefydd y byd cyn yr ymgnawdoliad. Mae y datguddiad
hwn yn cynnwys gwirioneddau pwysig am Dduw a dyn,
amser a thragywyddoldeb. Datguddiad o Dduw fel
gwrthddrych i'w addoH, a dyledswydd dyn i'w addoh.
Pob datguddiad a gaed o Dduw, yr oedd yn yr iaith
Hebraeg. laith gwir grefydd oedd hon. Mae yn wir fod
ieithoedd eraill, a chrefyddau eraill. Mae eulim-addoliaeth
l
206 T TEITL ÁS T OBOES.
yn hen iawn. Mor fuan ag y dechreuwyd addolk;J^:gw^
Dduw, fe ddechreuwyd addoli enlunod. Ond rhaM
canolbwynt i grefydd. Canolbwynt y llywodraeth wladol
yw y brenin. Diddymer yr orèedd, chwelir y llywodr-
aeth, a dinystrir y cyíansoddiad. Mae pob awdurdod yn
dyfod o hono ef. Fel y mae y galon i'r corflf dynol, felly
mae y brenin i*r llywodraeth wladol. Diorseddwyd brenin
yn ddiweddar, ac er pân ymadawodd â'r orsedd, nid oes
yno ond rhyfel cartrefol yn anrhaithio y wlad, byddinoedd
arfog, dinasoedd gwarchaedig, pentrefydd anrheithiedig,
gwragedd gweddwon, a phlant amddifad. Mae y wlad
wedi coUi ei chanolbwynt, y deddfau wedi coUi eu grym, a
iawnderau yn cael eu sathru. Nid oes terfyn ar greulondeb
y llofrudd, nac ar rhaib y lleidr. Mae y Uew wedi tori
drwy y cag^e, a'r anifeiHaid gwylltion yn ysglyfaethu. Mae
deddf fawr cymdeithas wedi ei dryUio. Bhaid cael canol-
bwynt i bob llywodraeth, a'r brenin yw hwnw. Felly
hefyd, rhaid cael canolbwynt i grefydd ; a'r cyfeiliomad
mawr y syrthiodd cymdeithas iddo oedd gweithio y gwir-
ionedd hwn yn rhy bell— ^rhoi agwedd anmhriodol iddo.
Anhawdd cadw y meddwl o fewn terfynau priodol. Mae
yn bosibl ^orweithio gwirionedd. Pan welwyd mai y
brenin oedd canolbwynt y Uywodraeth wladol, ceisiwyd eî
roddi yn ganolbwynt i grefydd. Ehaid i grefydd wrth
ganolbwynt. Mae yr hwn sydd yn ganolbwynt i fod ^iefyd
yn frenin ; ond nid brenin gwladol. Dyma ei eirìau, **Fy
mreniniaeth i nid yw o'r byd hwn ; " a gyda golwg ar ei
dylanwad, dywed, **A minau, os dyrchefir fi oddiar y
ddaear, a dynaf bawb ataf fy hun." Canolbwynt crefydd
yw Mab Duw ei hun. Beth sydd yn cyfrif am gyfanrwydd
y genedl luddewig ? Pan oedd cenhedloedd amgylchynol
iddi yn cyfarfod â gwrthdarawiadau, cadwodd hon yn fyw
a chyfan. Tra yr oedd Uywodraethau gwladol yn codi,
brenhinoedd yn cael eu coroni, cyfreithiau yn cael eu flfurfio,
temlau yr eulunod yn cael eu cysegru, anghofid yr Ar-
glwydd, ac feUy nis gaUesid disgwyl iddynt barhau. Tra
Y TEITL AB Y &BOES, 209
y mae genym lawer o sefydlwyr cyftmdrefaau, eto, mae y
cjfondreâiau hyny yn marw. Sefydlodd yr Arglwydd
lesu gyfundre£n, ond y mae Ef yn ganolbwynt i'w drefn ei
hun. Fel yr oedd yn rhaid cael cyfundrefii a allasai gyf-
arfod â natur gyfan, felly hefyd yr oedd yn rhaid cael
rhyẃun a fuasai yn ddigon mawr i fod yn ganolbwynt i'r
natur hono. Fel yr oedd crefydd yn cyfarfod â'r natur
ddynol yn ei bendithion a'i dyledswyddau, felly hefyd yr
oedd eisiau bod canolbwynt crefydd yn ddigon mawr i
gyfarfod â phob person ; ac nis gallesid cael gafael ar neb
yn ddigon mawr ond y dyn â'r Duwdod ynddo yn trigo.
Mae lesu Grist yn gánolbwynt crefydd, fel y mae ei Aberth
yw yr unig aberth sydd yn cyfarfod â chyffredinolrwydd
llygredigaeth y natur ddynol. Fel y mae bodolaeth
unrhyw lywodraeth wladol yn troi o amgylch y brenin a'r
orsedd, felly y mae cydwybod y byd yn troi o amgylch yr
Aberth. Fel y mae holl ddeiUaid y Ujrwodraeth yn derbyn
sicrwydd am amddififyniad i'w cymeriadau a'u heiddo oddi-
wrth gademid yr orsedd, felly mae y meddwl dynol yn
rhoddi ei holl obaith am gadwedigaeth ar ddigonolrwydd
yr Aberth. Ac o'r tu arall, fel y mae gwendid yr orsedd
yn dinystrio holl fodolaeth y deyrnas, felly y mae annigon-
ohrwydd yr Aberth yn mhob crefydd ddynol yn dileu
cysuron, ac yn tywyllu tragywyddoldeb ei hun. Ond fe
ysgrifenodd Pilat eiriau o dan gyfarwyddyd Ysbryd Duw,
sydd yn taflu goleuni ar hoU gylch bodolaeth dyn. *'Brenin
yr luddewon." Ni ysgrifenodd llaw neb erioed firawddeg
bwysicach am yr lawn na llaw Pilat. Mae edrych ar am-
gylchiadau y groes yn sugno meddyHau mwyaf lly wodraeth
Duw, ondnis gwyddompa amgylchiad y rhyfeddir fwyaf ato.
Synai ac anfoddlonai yr luddewon i Pilat ysgrifenu yr hyn
a wnaeth, oblegyd nis gwelent hwy ond croeSf tra yr oedd
yno orseäd. Nis gwelent hẃy ond merthyr, tra yr oedd /
yno lawn, Nis gwelent hwy ond heretic, tra yr oedd yno ^
Broffwyd. Tra na welai pechadur ond un melldigedig,
gwelai Seion ei Meichfŵydd. Tra na welai dynion ond
ftlO Y TSITL AE T GBOES.
damwain, gwelai angelion syUGben at-dyniad tyrfa nas gall
neb ei rhifo at Dduw. Owrthodedig y ddaear, ond
Etholedig y nef, drwg-weithredwr gan ddynion, ond Aberth
dyhuddol "digofaint ; ac wrth farw mewn tlodi, fel Brenin I
fe roddodd deyrnas i'r Ueidr edifeiriol. Os oedd coron
ddrain ar ei ben, bu farw o dan ei deitl — '^Brentn yr
luddewon"
.II. YSGBIFENWYD TEITL IeSU GrIST YN Y BoEO, I D]>à;N608
MAi Efe yw canolbwynt dysgeidiaeth y byd- — Mae hyn yn
ein dwyn i olwg arall ar gyfryngwriaeth y Gwaredwr.
Daw yma o'n blaen yn y swydd o Broffwyd. Ysgrifenwyd
rhan o*r Beibl yn yr iaith hon. Yn hon yr ysgriferiwyd y
Testament Newydd. Dywedir maidymayriaitìb odidocaf,
a cbyâawnaf o eirîau, iaith teymas a gododd yn uwch
mewn Uawer ystyr nag un deymas arall, yn enwedig yn
ei dysgeidiaeth. Ymf&rostiai yn ei dysgawdwyr ; iaith yr
hen athronwyr oedd yn gweled mwy drwy y niwl, nag y
mae llawèr yn weled yn ngoleuni haul. Gwelent hwy fwy
yn y nôs, na.wêl Uawer yn y dydd. Dywedir mai yn yr
iaith hon yr oedd y llyfrau goreu, y meddyliau mwyaf
addfed, a'r meddylddrychau godidocaf. Mae y byd wedi
arfer plygu o'i blaen, a thalu iddi deymged. Dýwedir fod
ei llenyddiaeth mor gyfoethog, fel jr ydys yn ei weled yn •
werth ei dysgu er mwyn cael gafael ar gyfoeÜi y meddylìan
3ydd ynddi. Ni welai neb ef y» werth i osod ei arian
allan er mwyn yr hyn a geid oddiar lechweddau mynyddau •
Cymm ; ond os nad oes dim ar eu hwynebau, mae
Duw wedi cuddio cyfoeth ynädynt, nes ydynt fel co&au
mawrion, llawnion o drysorau. Felly am yr iaith Boeg, mae
ynddi gyfoeth dihysbydd o feddyhau, feí y mae llawer un
wedi cael trysorau gwerthfawr o'i mewn. Ond yr oedd yna
ddiffyg pwysig yn ei holl ddysgeidiaeth, ac nis gallasai neb
lanw y dififyg hwnw ond yr Hwn a*i gwnaeÛi. Mae y
ddynoliaeth, er cael yr athrylith fwyaf, y syniadau gor-
uchelaf, a*r iaith fwyaf ardderchog i'w larosglwyddŵ^ yn
ieimlo jrn dlawd yn nghanol y owU. Nis gall ooiff fyw ar
Y TBTTL Aft Y CttOBS. 211
flodau. Bara yw ei angen. Nis gall enaid foddloni ar
ddim ond gwirionedd. Mewn trefti i gael cyfandreíh i fod
yn ganolbwynt, mae eisiau iddi feddu ar dri o bethau, ac y
mae y tri hyny yn Nghrist a'i ddysgeidiaeth, ac^ynddo Ef
yn unig.
1. Gallu i roddi cyfundrefn o wirioneddau yn cyfateb
i sefyllfa a safle y meddwl dynoL — Yr unig wrthddrych
sydd yn ddigon mawr ar y ddaear i ymaflyd mewn gwir-
ioneddj'yw meddwl ; a'r hyn sydd yn ei alluogi i ymaflyd
mewn gwirionedd, sydd yn ei alluogi i ymaflyd mewn
cyfeiliomad. Mae y gwahaniaeth sydd rhwng cyfun-
dreôiau yn cadarnhau fod y meddwl yn gaUu gafaelyd yn
y ddau, ac y mae y rhan fwyaf o honynt yn cynnwys y
ddaUi Nid ydjmt mor dda fel nad oes rhyw gymaint o
ddrwg ynddynt, nac mor ddrwg fel nad oes rhyw gymaint o
ddaioni ynddynt. Ond er fod y meddwl yn gallu ymaflyd yn
y ddau, eto, nis gall un gyfundrefn sydd yn cynnwys y
ddau, gyfateb i'r meddwl dynol. Tra y byddai un yn
codi, byddai y llall yn tynu i lawr ; tra y byddai y naillyn
sancteiddio, byddai y llall yn halogi. Un o ddeddfau
bywyd yw cynydd ; ac un o nodweddau y meddwl dynol
ydyw. Mae pob bywyd fydd o dan ddeddf yn cynyddu ;
ond cynyddu mewn 4eddf, ac yn gyson â deddf y mae.
Yn y gyfraith sydd yn gwahardd y mae ein rhyddid nî.
Felly cynydd yn gysou*â deddf yw cynydd y meddwl.
Ehaid goMu hefyd am gydgordiad rhwng yr ymborth a
lìatur y bywyd.
Ymddengys rmA oedd neb yn deall y meddwl, o herwydd
yr oedd ei feddygon ei hun yn ei ladd. Yr oedd eisiau ar
y meddwl gael cyfundrefu faasai yn fwy nag ef ei hun, fel
y wisg am y corff. Ond pa feddwl allasai fyw uwchlaw
îddo ei hun ? Pwy allasai gario mwy na*i nerth ? Twyll-
■wyd y meddwl lawer gwaith. Ni allasai neb roddi cyf-
undreíh o wirioneddau yn cyfateb i'r meddwl, ond yr Hwn
a grêodd y meddwl. Wrth ddilyn datguddiadau o wirionedd
yn yr hfiB orachWyliaeth, gwelwn mai araf iawn y gwiu^d
812 T TEITL AB T «SOES.
hyny. Ond yr oedd y gwirionedd a ddai^ddid yn llawer
mwy na'r meddwl. Pan yr elai y meddwl drwy iih dad-
blygiad, rhoddid mi arall mwy. Nid oedd y meddwl mewn
sefyllfa y gallasaì dderbyn yr holl wirionedd ar yr \m pryd.
Ofer fyddai cynyg ond pethau lleiaf gwybodaeth i genedl
ar ddechreuad ei gwareiddiad. Mae -y , £am yn go£alu
rhoddi y geiriau hawddaf iV phlentyn pan yn dechreu
siarad. Gofala yr ysgol-feistr roddi y wyddor o flaen y
plentyn ar ei waith yn dyfod i'r ysgol. Fel y bydd y
plentyn yn cynyddu, caiflf bethau mwy, ond mwy cyferhyniol
yw pob mwy felly i bethau eraiU, tra y mae y meddwl
wrth barhau i esgyn, yn gofyn am bethau mwy — ^mwy
na'r meddwl ei him. Dywedodd y Gwaredwr, "Y mae
genyf eto lawer o bethau i'w dywedyd, y rhai ni ellwch eu
dwyn yr awrhon." Gan nad i ba raddau yr astudiodd ac
y Uwyddodd dynion i fiForfìo moeswersi, mae y meddwl yn
tyfu drwyddynt. Mae darganfyddiadau a dyfeisiau yn
taflu systemau yr hen ddoethion i ddyryswch ; ond dacw
Nazaread yn dringo Uechweddau mynydd Palestina, a
esyd gyfimdrefii o flaen y meddwl na thyf ef drwyddo byth.
2. Gallu i roddi cyfundrefn o wirion<*.ddau yn cyýateb i
gyflwr y meddwL — ^'Grwirionedd fel y mae yn yr lesu^ —
Mae cyflwr y meddwl yn gwahaniaethu oddiwrfch ei sefylMa.
Mae sefyllfa y meddwl yn dàl perthjmas â bodolaeth yn
gyffredinol, ond y mae cyflwr y meddwl yn dangos per-
thynas y meddwl â Duw, ac â thynged annghyfnewidiol.
Er fod y gwahaniaeth hwn rhyngddynt, eto, mae yma
gysylltiad. Mae yr Efengyl yn cyfarfodfâ*r meddwl yn y
ddwy wedd. Fel cyfundrefn o wirioneddau, yn ymwneyd
â deall ; ond unwaith y daw y gwirionedd i'r deall, mae ef
yn effeithio ar y galon. ^* Sancteiddia hwynt yn dy wir-
ionedd : dy air sydd wirionedd,''' Mae y gwirionedd fel
y mae yn dyfod i gyfarfod â chyflwr y byd yn ëang,
cynnwysa ddatguddiad o Dduw yn ei gymeriad tragarog,
o'r ddeddf yn ei hàwliau bythol, o'r galon ddynol, fel y mae
hi yn Uygredig, ac o fendìthìon yr Eféngyl. Ni chymerodd
Y TSCrL AB-Y OfllÛÍES. ÌÌ8
neb faes mor ëaug i'w webaidogaeth ag a gymerodd Grist.
Pregethai wirioneddaiì, nes y buasai y galon a gondenmid
ganddo yn cynliyifu.. Yr oedd llawer o weinidogaeth
Crist ynmyned }ti orbyn y medd^wl. Gwelai ragrith drwy
gochl y Pharisead. Gwelai gaion y Saducead yn crynu
oíh y farn a wadai â'i dafod. Golchai ei ddwylaw ar
ddiwedd pob oedfa oddiwrth waed pob un o'i wrandawyr. h^
Ni Iwyddai bygythion gelynion, na hudoHaethau cyfeiliîon ■
proffesedig i'w ddenu cddiar y ffordd. Dy wedyd gwii ionedd
ar antur y mae dynion, ond cyfeiriai yr lesu ei eiriau i'r
galon. Mae y Uen yn fynych yn sefyll rhyngom ni â'r
gwrandawyr, ac yr ydym yn methu a thori drwyddi. Mae
rhyw bechod yn sefyll rhwng y weinidogaeth a chalon y
dyn, ac yrydym yn methu a thori drwyddo; ond pan
fuasai yr lesu yn siarad, yr oedd Ef yn difa y Uen hon ;
yr oedd ei weinidogaeth yn tori drwy y pechodau i'r galon.
Ni eglurodd neb erioed hawhau gwirionedd Duw fel Lfab
Duw ei hmi. Yr oedd y gwirionedd wedi ei sathru, a dyn
yu ceisio ei anghofio, ond cododd Mab Duw ef i'r wyneb.
Er fod Uwch ar ddolenau y gadwyn, fe'i ysgydwpdd ef
ymaith. Ond yr oedd yn ei weinidogaeth ef elfen arall,
oedd yn ganolbwynt i ddysgeidiaeth y byd. " Canys felly
y carodd Duw y byd, fel y rhoddodd Efe ei unig-anedig
Fab, fel na choUer pwy bynag a gredo ynddo Ef, ond
caffael o hono fywyd tragywyddol." Os oedd y pechadur
-yn digio wrtho am ddesgrifio ei galon ddrygionus, os oedd
ef yn crynu wrth glywed am y gwirionedd a dorodd, dyma
eiriau wnelai i'r galon garu.
3. Peth arall oedd eisiau yn y canolbwynt oedd gallu i
roddi cyfundrefn o wirioneddau afuasai yn parhau cyhyd
ŵV meddwl ei hun. — Nis gellir tori y cysyUtiad sydd
rhwng y ineddwl dynol a'r dyfôdol. Yn y dyfodol y mae
y meddwl yn byw. Pe byddsai yn bosibl atal y n^eddwl
i fyned i'r dyfodol, fe sycbid i fyny un o brif fifynonau ei
gysur. Prif angen y meddwl oedd cael treíh i'w gymmodi
&*r dyfodol wrth deimip awydd am. dano. Yr oed ìáfà'ý
214 Y TBRL AE T OMBS.
dyfodol yn gwneyd i*r Groegìaíd i ofioi. Yr oedd ar y
meddwl eisiaa cael llusem i'w oleao i fyned drwy y niwl
i*r dyfodol. Mae yr Efengyl wedi dwyn bywyd aaanllygred-
igaeth i oleuni. NiÀ gall y meddwl gymmodi â difodiant.
Mae sylfftenwyr cyfundrefnau yn marw, yn distewi, ac mae
eu lamỳau yn diffodd. Mae y cyfundreûiau yn cliwil-
friwio, y systemau yn dyrysu, a*r meddwl yn gwan-obeithio
yn ŷ tywyllwch. Mae yn gweled y fam, ond heb un gwir-
ionedd i fyned îddi; sylla ar fyd tragywyddol, ond heb
obaith am fywyd i*w fwynhau. Ond dyma deitl wedi ei
ysgrifenu yn y Boeg, sydd yn taflu goleuni i'r Groegiaid ;
dyma Frenin fydd yn ei ddysgeidiaeth, a*i Âberth yn ganol-
bwynt iddynt byth. Dichon yr ystyria rhai o honynt ei
ddysgeidiaetli yn ffohneb, ond i'r rhai a gredant bydd
"yn Grist gallu Duw, a doethineb Duw." . Dyma Frenina
rydd ganolbwynt, sefydla gyfundrefh a linkia holl ddoeth-
ineb y byd wrthi. Gwir, fe fydd ei Hawdwr farw ; ond
gronyn gwenith yn myned i'r ddaear ydyw ; dwg firwyth.
Os distawa Crist ar y groes, lleíara cyn hir, ** byw ydwyf yn
oes oesoedd.**
III. YSOBIFENWYD TeITL CbIST YN LlADIN I DDANOOS Y
BUASAI EfE YN £I SWYDD FBENmNOL YN OANOLBWYNT I HOLL
LYWODBAETHAU GWLADOL Y DDAEAB. ^PaU fu Crist íárW,
Hhufain oedd yn Uywodraethu. Crynai y byd ẁrth ei
gair, ac o dan y Uywodraeth hon y bu yr Arglwydd lesu
farw ar y groes. Swyddogion Bhufeinig a'i dàHasant Ef
yn yr ardd, swyddog Ehufeinig a*i traddododd Ef i*w
groeshoeUo, milwyr Ehufeinig a'ì fiSangeUasant ac al croes-
hoeUasant, sêl Ehufeinig oedd ar y maen, a*i müwyr oedd
yn gwyUed y bedd. Bu gan lywodraeth Bhufain law rhy
amlwg yn amgylchiadau y groes; buasai yn weU iddi
ymbwyUo. Mae yma deitl wedi ei ysgrîfenu yn Lladin, yn
iaith Rhufain^ fod Brenin yn cael ei groeshoeUo. Ychydig
iawn o nodweddau brenin sydd ar y groes. Tylodi, dir-
mygi A gwendid, sydd fwyaf yno. Dywedwyd am daiiç,
*'Hwii adeymasa yn dragywydd ; *' ond ar y groes qp« £f
Y TEITL AB Y GBOB8. 21$
mewn dàlfa. -Dywedwyd am dano ŵ fod yn ** dàl y ddaear
ar gledr ei law ; *' ond ar y groes mae yn gwaeddi bod
syched amo. Arwyddion gweudid sydd ar y groes. Ond
y mae yno sẃn brenin hefyd. Mae Ef yn commandio
Bhaglmiiaetb i ofalu am ei fam. Mae Ef yn suddo yn y
môr, Na, plymio yn y dhjing hell mae Ef. A welwch
chwi y perl yna a gododd o waelod y môr? — "Heddyw y
byddi gyda mi yn Mharadwys." Os yw yn marw eiŵun,
Breiiin ydyw wrth farw. Pan y bydd Uywodi'aeth Ehuf-
ain yn darfod, mae y teitl yn dweyd am Frenin fydd yn
ýyw. Pan y bydd gorseddau y ddaear yn siglo, a malurìo,
dyma Frenin na chyll ei orsedd byth. Fe dry wyneb pob
gorsedd ato. Fe hmia hoU lywodraethati y byd aìr ei
ddelw. Un o*r lleoedd rhyfeddaf i ysgrifenu y teitl o
frenm oedd croesbren. Buasai yn fwy cyduaws â natur y
gair i fod gerllaw yr orsedd, yn y palas, ar y goron ; ond
ar y groes y mae. I ba beth y goruwch-lywodraethodd
Duw amgylchiadau i gael y teitl yn ysgrifenedig ar y groes ?
Gallem feddwl y buasai yn fwy rhesymol ei fod uwch ei
ben pan yn porthi pum' mil âg ychydig dorthau a physgod.
Buasai yn llawer mwy naturiol, allem feddwl, pe buasai,
yn ei gario ar ei ddwyfron wrth ddyfod allan o fynwent
Bethania, wedi gorchfygu angau yn medd ei gyfaill.
Buasai yn llawer mwy rhesymol, allem ni feddwl, iddo
gario ei deitl brenhinol o angladd siomedig maby weddw o,
Nain. Ond ar y groes y mae y teitl i'w weled gyntaf.
Ac os oedd i gael ei ysgrifenu o gwbl, buasai yn fwy natur-
iol, allem ni feddwl, i'r rhai hyny fuont yn gofyn am ei
wneyd yn frenin i ysgrifenu y teitl, na neb eraili ; neu i
loan, y disgybl anwyl, wneyd hyny ; neu i'w fam, ië, ma^i,
pe gallasai, buasai yn goreurio pob Uythyren ynddo ;
buasai yn fwy naturiol, i'n tyb ni, fel yna. Ond nid ar y
mynydd y mae y teitl, nid yn y fynwent mae y teitl, ond
ar y groes. Paham ? Yr oedd y byd yn gweled ei ogon-
iant wrth borthi y miloedd, wrth godi y meiìw, ond ar y
groes mae düuw o ddirmyg wedi llifo drosto, a'r byd yo
216 Y TBITL AB Y «BOES.
coUi ei olwg ar y gogonlaut. Eto, mae y teitl uwchlaw y
dirmyg, a Philat wedi ei ysgrifenu. Llaw gelyn i ys-
grifenu y teitl. Ysgrifenwyd ef yn Hebracjg, i ddangos i'r
Hèbreaid fod yr Aberth hwn wedi Uyncu yraberthau oll; yn
Roeg i ddangos fod gwirioneddau y groes'i lefeinio dys-
geidiaeth y byd ; yn Lladin i ddangos fod gorsedd yn cael
ei eniU i aros byth. Yn Hebraeg i ddangos fod sylfaeu
addoHad wedi ei rhoi i lawr, a lawn dros bechod wedi
boddloni gofynion cyfiawnder ; yn y Eoeg i ddangos fod
gwirionedd wedi ei gael yn yr lesu i sancteiddio tyrfa nas
gall neb ei rhifo ; yn Lladin i ddangos y bydd teym-wialen
euraidd grás yn blodeuo ac yn ysgwyd dros yr hoU ddaear.
ENILL A CHOLLI — APELIAD CRIST. 217
ENILL A CHOLLI— APELIAD CRIST. '
" Canys pa leshad i ddyn, os enill efe jt hoU fyd, a choUi ei enaid ei
hun ? neu pa heth a rydd dyn yn gyf newid am ei enaid ?" — Mat. xyì. 26 .
AcHLYsuRWYD Uefariad y geiriau hyn gan gyf eiliornad barn
am natiir bywydCristionogol, a'r dyledswyddau a orphwysai
ar broffëswyr crefydd. Cydnabyddir gan bawb fod Mab
Duw yn gywir pan yn rlioddi i lawr amodau eglur i'w gan-
lynwyr ; ac ni cliychwynodd neb ar ol Crist erioed o dan
ddylanwad syniadau cyfeiliomus, ond y rhai a gamddeall-
asant ei eiriau, neu a feddent ddybenion annghywir. Yr
oeddgweinidogaeth yr Arglwydd lesu yn meddu ar nod-
weddau neillduol. Cynnwysai ddatguddiadau o wirion-
eddau nas gallai y meddwl dynol ddyfod o hyd iddynt ond
drwy ddâtguddiad. Agorodd faes newydd o flaen y meddwl,
a bydd yn.teimlo fod myfyrio y gwirioneddau hyny, nid yn
unig yn flfynonell o ddedwyddwch tragywyddol, éithr hefyd
yn amod dadblygiad a chynydd y meddwl yn y byd nad oes
ond ysbrydolrwydd tragywyddol ynddo. Ond er fod dys-
geidìaeth Crist yn cynnwys y gwirioneddau uchaf, eto,
byddai eî weinidogaeth yn arweddu ar fywyd cyíîredin, ar
gymeriad moesol, ar bei-thynas dynîon â'u gilydd mewn
cymdeithas, ac ar y dyledswyddau sydd yn codi allan o
gysylltiadau angenrheidiol dynion ; ac yn neiUduol, ar ein
perthjnaas â Duw. Yr oedd yr athrawiaeth sydd yn ol
duwioldeb, a'r duwioldeb sydd yn ol yr athrawiaeth, wedi
eu cyfuno â'u gilydd ganddo Ef. "Os mýn iieb ddyfod ar
fy ol i, ymwaded âg ef ei hun ; cyfoded ei groes, a chanlyned
fi," '^Ös myn;' nid oes rhaid i neb ddyfod. "Os mỳn
neb ddyfod," ni wrihoäir neb a ddaw ar yr amodau a gan-
T
218 ENILL A CHOLLI ^APELIAD CBI8T.
lyn — ^^ cyfodcd ei groes f' iiicl ei amgylcliu — ^^cyfoded ei
groes;^' nid ei rlioi ar ysgwydd nel) arall — ^^cyfoded ei
groes ; '' nid gwneyd croesau. Gellid meddwl mai amcan
bywyd ambellun yw^'w^'í/croesau, i'wrhoi arysgwyddau
eraill. Nis gall bywyd crefyddol fod heb ei anha"wsderau,
ond dyUd ceisio dysgu dau beth — ^peidio a gwneyd anhaws-
äerÉWi, a chymmodi â'r rhai a ddeuant i'n rhan ar Iwybr
dyledswydd. **Canys pwy bynag a ewyllysio gadw ei
fywyd a'i cyll, a phwy bynag a gollo ei fywyd o'm plegyd i
a'i caîff." Gellir colH yn y dyfodol wrth geisio enill yn y
presenol ; ac yn hytrach na bod mawredd yr enill yn taflu
ei gysgod dros fychander y goUed, bydd mawredd y golled
yn taflu ei gysgod dros fychander yr eniU. Mae byw i'r
. dylanwad agosaf atom a chryfaf amom yn peryglu colli y
/ daioni mwyaf, am ei fod y pellaf. Mae Uawer yn methu
/ a chodi dros anfanteision presenol, ac felly yn gwneyd eu
1 dyfodoi yn un siomedigaeth. Cyfeiria y Gwaredwr y
cwestiwn yma i'r cyù'yw. Dywedir gan rai fody weiuidog-
aeth yn rhoddi gwedd rhy lym i gymeriad Crist ; ei fod Ef
yn Uawer tynerach nag y dywedir ei fod. bawb tyner,
y tyneraf oedd yr lesu ; ond o bawb Uym, y llymaf oedd
Ef hefyd. Llefarodd Ef eiriau na allasai neb ond Efe roddì
ynddynt y fath gyfoeth o dynerwch, ond dywedodd eiriaii
hefyd na allasai heb roddi ynddynt y fath Iymder. Galwodd
rywrai yn **seirff, hiliogaeth gwiberod," "beddauwedieu
gwyngalchu." Dywedodd am rai y bydd "mwg eu poen-
edigaeth hwy yn esgyn i fyny yn oes oesoedd." Yn gys-
ylltiedig â'r tynerwch mwyaf y ceir y Uytnder mwyaf.
Gelwir Crist yn Llew ac yn Oen. Yr un cymeriad, ond dwy
arwedd iddo. D^rwedir am ry wrai y byddant yn y fam am
gael eu cuddio oddiwrth lid yr Oen^ nid llid y Llew.
Addfwynder wedi ei ddigio yw y dìgofaint m\iyBÍ peryglus
a dwfn, Pan y bydd tynerwch Críst wedi troi yn erbyii
pechadur, bydd ei obaith yn diffodd. Pe byddai Crîst yn
dynerach nag y dengys y weinidogaeth Ef, onid cryf hau
y rheswm dros nfuddhaa ìddo y mae hyny ? Ymostynga'
ENILI. ▲ CHOLLI — ^APBUAD CBIST. 219
Crist yn y geirìau yma i resymu â dyn, oddiar egwyddor
agos i ddyn — hunanles. **Pa leshad i ddyn?" JDisgyna
Crist oddiwrth ei hawl Ef ei hun at lesiant dyn.
I. MaE Y GwAREDWR YN DAL DAU BETH YN BOSIBL ENILL
Y BYD, A CHOLLi ENAiD. — Dyhd ystyried fod Crist yn
rhoddi ystyr neiUduol i'r gair hyd pan yn cysylltu enill âg
ef yma. Nid yw yr Arglwydd lesu yn annghjTneradwyo
dynion sydd yn gwneyd eu goreu i enill y byd yn yr ystyr
gyfíredin a roddir i'r gair. Mae dosbarth neiUduol nad
oes un perygl yr enillant y byd byth. Maeut yn dlawd, a
byddant yn dlawd. Yr hyn y maent yn fedrus ynddo yw,
nid eniU, ond colli ; nid casghi, ond gwasgaru ; a phe
rhoddid hwy yn nghanol amgylchiadau dymunol bob
boreu cyntaf o'r wythnos, byddent wedi llwyddo i fyned yn
dlawd cyn diwedd yr wythnos. Ond y mae dosbarth arall
sydd yn rhoddi eu calon ar enill y byd, ac nid ydynt yn
petruso pa foddion a ddfefnyddiant at hyny. Y mae mil-
oedd wedi ymgyfoethogi drwy annghyfiawnder^ a miloedd
wedi myned yh dlawd drwy ddiogi a gwastraf, ac fe gon-
demuir y naiU a'r Ihill gan Dduw fel pechodau sydd yn
damnìo dynion.
1 . Ymdrecha dynion i enilly hyd oran dylanwad arno, —
Un o'r galluoedd cryfaf ar y ddaear y w dylanwad. Y maé yn
ddistaw, ond yn effeithiol ; yn ddiymhongar, ond yn awdur-
dodol ; yn anweledig ynddo ei hun, ond yn weledig yn ei eff-
eithiau; y mae yn anfarwol yn ei berthjaias â'i elynáon, ac
nis gelHr ei glwyfo ond yn nhj' ei garedigion. Ymgrymir o
flaen hwn gan bob awdurdod, gwrandewir ef yn mhob llys.
Tyn ddagrau o lygaid Btoiciad, ac amen o galon Phari-
sead. Ehoddir ef ar crsedd gan galon y gwrthryfelwr, ac
y mae llawer wedi meddwi yn sanctaidd ar ei win melus.
Nis gall garìo cleddyf, er ei fod wedi lladd miloedd o elynion.
Ni hawliodd orsedd na theyrn-wialen, ond y mae pob un o
honynt at ei wasanaeth. Ni welwyd ef eríoed heb goron
feMihinol ar ei ben, ond eraill a*i gwisgeut iddo. Gall
lywodraethu heb fyddin i amddifi^ ei hawliau, heb ^arch-
iâO ENILL A CHOX«U — ^AraLUD CBWT.
arau i gosbi troseddwyr ; ac heb grogbrenau i grogi llofrudâion.
Gall grynu cyfandiroedd â*i lais, Uosgi nythleoedd gormes
â*i fellt, datod cadwynau cáethiwed â'i anadl, a rhoddi mêl
ysgerbydau Uewod i blant tylodi a gorthrymder.
Pwy sydd na charai gyrhaedd safle fel yma? Cersio
cyrhaedd hwn y mae llawer, ond eu bod yn camsyniad y
ffordd. Nid peth yn cael ei greu yw. Carai llawer ei
ladrata, ond byddai mor hawdd lladrata yr haul o'i oleuni,
y sêr o'u prydferthwch, a'r wawT o'i gogoniant. Ni bydd
eisiau 'iron sa/e ar hwn. Nid oes cymaint ag un burglar
wedi rhoi ei law amo erioed. Carasái ambell i dad roddi
hwn yn ei ewyllys i un o'i blant, oedd yn debyg na ddeuai
yn feddianol arno byth, a buasai mwy o gyû'eithio am yr
ewyllys hono nag am un arall erioed; ond byddai mor
hawdd rhoddi Ihwiau yr enfys mewn ewyllys ag yntau.
Mae llawer wedi bod yn chwiho am ei drigfan. Bamai
llawer nas gallai fyw ond mewn palas, tra y dewisai yntau
gyfaneddu mewn bwthyn diaddum ; ac wedi ffeindio ei
loches, boddlonent aros dyddiau os oâent olwg ar Carlyle
yn y diwedd, Disgwyhent am dano yn etifedd gorsedd
Bhufain, coron yr hwn ui wywai, gorsedd yr hwn ni siglai,
a mawredd yr hwn ni phallai ; ond yn enaid rhyw wneuth-
urẃ pebyll o Tarsus y byddai efe. Dyma ^çr enaint sydd
wedi peraroglu arcithiau Socrates a Demosthenes, djTi-
garwch dwfn Howard, apehadau tyner Wilberforce ; a phe
byddai ei berchen farw yn nghanol anwariaid, cerid éi gorff
i'w gladdu rhwng tywysogion y ddaear yn Westminster
Abbey. Mae hoU allweddau trysorfeydd y ddaear wrth
wregys hwn, ond allweddau trysorau eybyddion.
Mae dylanwad yn allu anorchfygol, ac y mae pawb yn
dyheu am ei feddu ; ond cofier fod ei hwiau prydferth yn
codi o'r bywyd sydd yn y blodeuyn. Dyma enill gwerth
ei gael ; byddai Duw yn foddlon i ddyn gynyg ato, a byddai
y byd yn llawer gwell pe eniUai rhagor ef. Ond gaU meddwl
fod yn meddu ar ddylanwad anwrthwyuebol, ac eto yr enaád
gael ei goUi ; cyfiwr coBdemniedig giin Ddnw. Gall wéÊ.
£N3IX*A CflOIXI AFELIAD CRIST. 221
derchi rbwng y biodan peraroghis a phrydferth, a gall
pechod fod yn y galon, er maint y dylanwad. Bydd colli
enaid yn ffaith fydd yn derbyn ei phwysigrwydd o*r am-
gylchiadau agos iddo. Gall gaii-brofíwydi rodio yn ngwîsg-
oedd defaid, gh\n yr afon ddofn gael ei chuddio gan
frysg-lwyni ; gall rhosyn coch fod ar y rudd, a'r darfoded-
igaeth fod yn y cyfansoddiad. Gall enaid gael ei golli,
2. Ymdrecha dynion i enill llywodraeth ac awdurdod,
— Nis gwyddom beth yw y rheswm fod dynion mor
awyddus am gylch o lywodraeth. Mae llawer mwy ofren-
hinoedd heb orseddau nag sydd â hwynt ; ac idea uchaf
rhai am fywyd, jrw teyrnasu ar eraill. Ehaid cael Uywodr-
aeth, ond nis gall pawb lywodraeihu. Pe caífai ambell
un lywodraethu, byddai yn sicr o ormesu, ac y mae gormes
yn dinystrio llywodraeth ar y naill law, a theymgarwch ar
y llaw arall. Mae yr ychydig yn mesur calon dyn, yn
gystal a'r llawer. Mae yr hwn sydd yn greulawn wrth ei
aderyn, yn m'eddu ar elfenau creulondeb at ddyii, a gwae y
dydd y gosodid ef i Ijw^odiaethu. Mae llawer Hazael eto
yn aunghredu y proffwyd, fod elfenau brathu ynddo pe
buasai yn cael cyfleu at y gwaith. Y parotaf i ddadleu ei
hawhau pan byddo mewn sefyllfa neiUduol o fywyd, fyddai
yr anhawddaf i'w rhoddi i eraiU pe caffai ef ei newid am ei
gwell. Mae llawer pentrulliad yn garedig i Joseph tra
byddont yn y carchar ^yda'u ^ilydd ; ond pe dyrchefid y
pcntrulhad i'w swydd yr ail waith, ni chofiai am ei gyd-
garcharor am ddwy flynedd. Canmolodd ei arglwydd y
goruchwyhwr anoghyfiawn am iddo wneuthur yn gall.
- Cydymdeimlodd â'r dyledwyr, a Ueihaodd eu dyledion, fel
pan y bwrid ef o'r oruchwyhaeth y derbyniont ef i'w tai.
"Cloddio nis gallaf, a chardota sydd gywilyddus genyf" —
sydd gywilyddus, ouide fe'i gwnelsai. Ond gofalodd euill
cydymdeimlad cyn iddo goUi ei swydd. Mae temtasiwn
mewu Uywodraeth i feddyliau bychain i'w chamddefnyddio»
Mae gorseddan yn costio bywydau. Nofiant atynt drwy
fcarocdd o ẁaeá, ac y utìae ambell nn wedi Uwyddo i'w
/
iS2 EMILL A CHOLLI — ^AFELIAD CBIST.
cyrhaedd; a plian siaradai, crynai y byd gwlareiddiedig.
Ünd gellir cyrhaedd llywodraeth ëang^ eistedd ar orsedd
gadarn, a'r enaid gael ei goUi. Máe Uawer Âhab y brenin
wedi marw o dan y fam, a Uawer Herod yn dychrynu yn
sẁn y felldith. Mae llawer brenm/7w«, yn gardotyn yn y
byd tragywyddol. Llawer judge yma, 311 garcharor yn y
byd arall. Y wledd yn y palas, ond y dam llaw yn ys-
grifenu ar galchiad y pared, ** Ti a bwyswyd yn y clorianau,
ac a'th gaed yn brin.'*
8. Ymdrecha dynion i gasglu cyfoeth^ ac ymddyrchafu i
sefyllfa o urddas a mawredd.—Dirmygìr cyfoeth gan rai.
nad oes tebygolrwydd y deuant hyd iddo eu hunain;
dibrisir cyfoeth gan eraiU, am iddynt ei gael heb iddo
gostio dim iddynt. Camddefnyddir ef gan y gwastraffwr,
ond addohr ef gan y cybydd. Mae y ddau o'u lle. Mae
cyfiifoldeb yn cydfyned â chyfoeth, a chenfigenir wrth ei
berchen gan lawer na wnant un ymdrech i'w gael. Oud
ofnwn y gall syniad cyfeihornus am dano fod wrth wraidd
llawer o ddrygau. Ofnwn ein bod yn ffurfio bamau euliòn
am bendefigion. Mae llawer ddynion cyfoethog yn
ddynion duwiol. Yr oedd cjfoeth mawr gan Abraham, ac
eto yr oedd yn dad i'r ffyddloniaid. Joboedd y cyfoethocaf o
feibion y dwyrain, ond ** chwi a glywsoch am amynedd Job,
ac a welsoch ddiwedd yr Arglwydd." Cyfranodd Dafydd
gyfoeth dirfawr at deml yr Arglwydd. Ond gall dyn gael
cyfoeth, a'r enaid fod yn golledig. GeUir caei sefyllfa
dda,,a chyflwr drwg ; corff memi sidanau, ac euaid mewn
bratiau; gwleddóedd i'r naiU, a newyn cnofâol i'r Uall.
Gallodd y gwr ieuanc hwnw yr hoffodd y Owaredwr ef
gasglu cyfoeth lawer, ond ofnir iddo goUi ei enaid. Tynai
yr hwn y cnydiodd ei faesydd yn dda, ei ysguboriau i lawr
i adeiUidu rhoi mwy. Dylasai wneyd hyny; ond pan
gynygiodd y peth a lanwai ei ysguboriau i ddiwaUu ei
euaid, camsyniodd. — *'Y nos hon y gofynant dy enaid
odâiwrthyt, ae eiddo pwy fydd y pethau a baratoaisi ?*'
Mae fikMrdd i nffem o balasau, yn gystal ag o fythynod ; o*r
ENOiL A CHOUJ APBLUD CRI8T. i28
banguet^ fel o*r tlot-dai; o*r sidanau, yii gystal ag o'r
bratiau ; ond dylid cofio nad yw bod dyn yn gyfoetbog yn
ei wneyd o angenrheidrwydd yn golledig, na'i fod yn
dlawd yn sicrhau ei fod yn gadwedig. Mae y cieck-passengers
yn boddi fel pobl yjirst cahin yn y lloug sydd yn suddo.
Bydd enaid wedi ei goUi o bob sefyllfa. **Pa léshad."
II* Mae y Gwaredwr yn dal dau beth anmhosibl ar
GYFER EU OILYDD CADW ENAID WRTH ENILL Y BYD, A CHAEL
DIM YN GYDWERTH YN YR HYN A ENILLIR BYD, a'r HYN A GOLLIR
— ENAiD. — Mae yr Arglwydd lesu yn cyfeirio yn y geiriau
hyn at yr h^m sydd yn gyfreithlawn ynddo ei hun, ond ei fod
wedi ei weithio i eithafíon, wedi goi'weithio dyledswydd,
nes troi y fendith yn felldith. Gall eniU fod yn golled, a
cholled fod yn enill. Cyn i Zacheus gael grâs yr oedd ei
holl cnillion yn golledion trymion ; ond wedi iddo gael
grâs, £e drodd ei holl golledion yn enillion. CoUed yw pob
peth i'r colledig, ond enill yw pob colled i'r cadwedig —
troa y cyfan ar y cyflwr, Ymddengys fod y Gwaredwr yn
cyfeiiio at ystyr neillduol i'r gair, a golyga yma ddau
beth.
1. Enill y byd yn groes i egwyddorion annghyfnewidiol
cyfiawnder a gwirionedd dwyfoL — Mae cyfiaw^nder yn eg-
wyddor anmhlygadwy yn llywodraeth Duw, ac mae hi wedi
nodi allan derfynau gweithrediadau dynyn mhob cysylltiad ;
ac y mae iwb peth a ddaw i ni yn groes i hon, o dan felldith
Duw a dynion. Mae cyfiawnder yn angenrheidrwydd y
byd, yn golofn cymdeithas, yn fywyd ymddiriedaeth, ac yn
addewid llwyddiant yn y diwedd. Mae annghyfiawnder yn
bechod cywilyddus, yn bydmi yn esgym dynion, yn cloddio
o dan sylfaeni iawnder dynol a dwyfol, ac yn sicr yn y
diwedd o gosbi y galon yn yr hon y Uecha, a chydweithia
bob elfen at ei gwasanaeth i ddamnio enaid. Nid maint
yr hyn sydd gan ddyn sydd yn BÌcrhau y colli, ond yr eg-
wyddor ar yr hon y casglodd yr ychydig neu y llawer, ac y
mae y Ueiaf yn dangos yr egwyddor yn gystal a'r peth
mwyf^. Mae y pelydrau golenm yn dangos yr haul yn
224 ENILL A CHOLLI — ^APELIAD CBI8T.
gystal a'r afon lìfeiríol sydd yn rliedeg o hoìio. Mae y
diferyn dwfr yn dangos y môr yn gystal a'r volumes sydd
ynddo. Mae y weithred leiaf yn arddangosiad o egwydd-
orion llywodraethol meddwl dyn. Yr yà.ym ni yn arfer
mesiir wrth y maint, ond y mae Diiw yn mesur wrth y
natur. Edrychwn ar annghyfiawnder yn y pellder, tra y
mae yn yr ymyl. Cenfigenir gan deyrnasoedd wrth eu
gilydd, cyhoeddant ryfeloedd gwaedlyd, ysbeihant diroedd
y diamddiflfyn a'r gorchfygedig ; ac os beiddia yr ysbeihedig
godi ei lais yn erbyn yr anfadwaith, caiff fygythion dialgar ;
ond y mae Duw wedi rhifo dyddiau Uawer Babilon falch, a
daw dydd ei chwymp. Byddai yn dda î lywodraethwyr
gofìo fod yr Arglwydd yn tejTnasu, ac fod ei orsedd Ef yn
sylfaenedig ar gyfiawnder a bam, colofnau fyddant yn
sefyU byth ; a'i fod yn gwyhed eu gweitlirediadau hwy.
Yr oedd y fath bechod yn nyddiau Paul a chribddeiüaeth
— gofyn mwy am beth nag oedd o wir wcrth ynddo.
Dywed Paul am y rhai hyny na chaent *'etifeddu teynias
Dduw." Byddent yn twyllo dynion, ac yn lladrata drwy
dwyllo. Y mae Uadron cjŵedin yn herio y gyù'aith yn
ei gwyneb, yn ymddangos heb ddim am eu dwylaw ond
tywyllwch y nôs ; ond byddai y críbddeüwyr yn nyddiau
Paul yn meddu ar dafodau melfedaidd ; ar fygaid colom-
enod, ond gwauc yr eryr ; ar wisg y ddafad, ond cylla
blaidd, nofient yn y môr, ac ehedent yn yr awyr; yn
fath angenfilod, yn gýmysgedd o bob peth, a dim yn iawn.
Eu gallu mawr oedd tynu atynt, ond nis gallaseut roddi.
"Ni chaiff y cyfryw etifeddu teyrnas Dduw." Nid oes
cymaint o'r dosbarth yna yn awr. Mae cystadleuaeth
mewn masnach, fel y gwerthir am y rhataf, a dichon y gall
fod ambell i brynwr yn cymeryd mantais i roddi llar na
gwerth am bethau. Gall y i^rynwr sydd yn gwasgu y
gwerthwr i werthu y peth am lai na'i werth fod yn grib-
ddeiliwr hefyd. Mae y.gwerthwr sydd yn gofjru mwy nag
a ddylai am yr hyn a wertha, ac yn cynyg Uai na4 wertb
am yr hyn a bryna yn ddwbl ddrwg; ae y mae y prynwr
£NIU[« A CHOLU — ^APBIJAD CBI8T. SSS
sydd yn cynyg Uai nag â ddylai, ac beb feddwl prynu dim
yn ddwbl ddrwg, Mae y ádimai godir yn ormod gan y
gwertliwr yn ddimai gondemniedig, a'r ddimai a roddiy yn
rliy fach gan y prynwr yn ddimai na fydd benditli arni.
Mae masnach y byd yn gorpbwys ar ddynion gonest ar
bob tu. Gall y naill ddosbarth fel y Uall enill y byd, a
damnio eu hunain. Gall y meistr ddamnio ei enaid wrth
wasgu y gweithiwr tlawd, a gall y gweithiwí ddamnio ei
enaid wrth dwyllo ei feistr. Bydd melldith yr Arglwydd
gydag enill y naiU a'r llall, os yn aunghyfìawn. Mae
dananedigaeth enaid yn beth posibl o bob man, ond o Grist,
Gall y gweinidog annghyfiawn, segur, dioglyd, ddamnio ei
enaid o> pwlpùd, a'r eglwys wneyd yr un peth wrth ei
orthrymu, wrth beidio a'i gydnabod yn deilwng. Mae yn
anmhosibl cadw yr enaid ond wrth fod yn gyfiawn at Dduw
a dynion.
2. Mae y Gwaredwr yn cyfeirio at ddosharth a enillai
y òyd, ond y collent eu heneidiau, sefy rhai na wnaent yr
aberth a ofynid i gyfarfod âg amgylchiadau crefydd. —
Dichon fod y gair aherth yn air cryf am ddim a fedr
dynion wneyd yn bresenol gyda chrefydd, ac eto y mae yr
ysbryd a feddianodd amryw yn aros yn egwyddor fyw i
lywodraethu llawer. Mae gan grefydd Mab Duw gyfres o
enwau fyddant yn anfarwol — dynion a gyflawnasant
orchestion mawrion, gauasant safnau llewod, yrasant
fyddinoedd yr estroniaid i gilio, rhai a ysgrifenasant eu
henwau yn y graig dros byth ; ac y mae y wedd ddymunol
sydd ar yr Eglwys i'w briodoli i raddau i'r dynion hyny.
Ond y mae crefydd Crist wedi cyfarfod â dynion o nod-
wedd wahanol — dynion nad oeddent yn barod i ddyoddef
dim, ac at y dosbarth yma y cyfeiria yr Arglwydd lesu —
^'•Canys pwy hynag a ewyllysio gadw ei fywyd^ a'i cyllJ"
Mae gan grefydd ei gwaith ar y ddaear. Ymddiriedwyd
y gwaith i*r eglwys, ond nis geUir ei wneyd heb aberth ;
ac os na foddlònir gwneyd yr aberih, fe goUir y wobr.
Pwy sydd i ddysgu y dô ieuanc yn addysg ac athrawiaeth
/^
280 ENILL A GHOUU — ^APBLUD CBI0T.
yr Arglvydd? Pwy Bydd i gyíeìrio yr annghyftirwydd i
Iwybrau gwirionedd ? Pwy sydd i sychu l^onau tarddiol
anfoesoldeb, a ehorsydd lleidiog llygredigaeth ? Pwy sydd
i amddiffyn gwirioneddau sylfaenol ein erefydd yn erbyn
ymosodiadau cyfrwys gelyniaethus a satanaidd gelynion
crefydd Crist ? Pwy sydd i brotestìo yn erbyn pechodau
rhyfygus yr oes ? Pwy sydd i fyned allan i*r prif fiyrdd a'r
cauau i wahodd y cenhedioedd i wleddoedd rhâd a llawn
yr Efengyl ? Pwy sydd i ddàl llusem yr Efengyl i fyny
yn nghanol ty wyllwch gelyniaeth ac ofergoeliaeth yr oes ?
Pwy sydd i ddàl banerau grâs Duw i fyny yn iighanol
rhyfeloedd gwaedfyd a marwol grâs a phechod ? Pw}' ond
y bobl sydd yn credu yr athrawiaeth eu'hnnain? Pwy
ond y bobl sydd yn proffesu eu bod hwy wedi dyfod allan
o'r tywyllwch ? Pwy ond y rhai a wisgant ddillad Seion^
Ac 08 gwrthodir gwneyd hyn, fe golHr yr enaid. **Pa
leshad ?" Ehaid gwneyd y naiU neu fe golfir y llall.
Blinir crefydd weithiau gan ddyuion aflonydd, gwarth-
ruddir hi gan ddynion o fy wyd anmhur ; a phwy sydd i
sefyll i fyny yn erbyn y rhuthriadau ? Ychydig o eglwysî
y wlad sydd wedi dianc oddiwrth gael eu gofidio gan
ddynion terfysgfyd, y rhai nid adwaenaut ysbryd yr
Efengyl. Chwiháut am feiáu, byddant byw fel seirfif ar
Iwch yr heofydd, taenant chwedlau cyfìrwys, enllibiant ac
athrodant ddynion nad yw y byd yn deilwng'o honynt.
Profiad crefyddol ni feddant, a gweddio ni fynant ; taflant
gynud ar bob tân, adnabyddir hwy drwy yr eglwysi fel
rhwygwyr, pe gallent, ac edrychir ar eu beddau fel beddau
terfysgwyr achos Duw. Pwy sydd i roi ei fywyd yn front
y frwydr gyda y dynion hyn ? Pwy sydd i amddiflyn yr
achos ? Ehaid i rywrai fentro eu bywyd, aberthu eu cysur,
i gadw y bleiddiaid allan o'r corlanau, a'r falturod oddiwrth
yr wyn. Os na wneir, fe golHr yr 'enaid. Cyfarfyddodd
yr achos âg erhdigaethau, cynhyrfwyd gan Satan yn ei
erfoyn, ffùrfiwyd cyfreithiau i'r dyben o'i ddifetha, codwyd/
eBgynleoedd i ddiíá meilnon y Daw gomehaf , oyhoèddwyd
»*-
ÁNIU4 ▲ COOLLI — ^APSUAD dlIST. 227
brwydr gan ddiafol yn erbyn byddin y ^oes. Beth a
wneir? Mae udgom Seioü yn gwabodd i'r maes; ond
dacw laoedd yn ffoi. Cadw yr einioes, ond colli yr enaid !
Pobl yn metbu dyoddef dim er mwyn Crist. Maent yn
gwaeddi "Hosanna" gyda y dorf ar ddydd yr orymdaith,'
ond yn cilio oddiwrth y groes. Maent yn gwledda gyda
yr lesu a*r miloedd ar ben y mynydd, ond cadwant draw
o'r ardd ar nôs y bradychu. Cadw yr einioes. Maent yn
ofni digio dynion, yn fwy na digio Duw. Mae llawer un
yn hòni ei fod fel loan Pedyddiwr, ond ni foddlonai golH ei
ben am ddweyd y gwir ; Uawer un yn hòni ei fod yn
Äpostol hedd, ond ni foddlonai sefyll gerbron Caesar am
ei grefydd ; llawer un yn hòni ei fod yn ddisgybl anwyl,
ond ni foddlonai fyned yn dransport i ynys Patmos am
|LÌr Duw. Colli yr enaid.
Peth arall y mae lesu Grist yn ei ddàl yn anmhosibl
yw cael dim yn gydwerth yn yr hyn o enillir Vr hyn a
gollir, — Mae yr adnod yn gorphwys ar y ddau air colli ac
enill — Colli enaid ac enill y byd. Sylwer ar y gwahan-
iaeth. Dull yr Arglwydd lesu o resymu yw rhoddi ei
le priodol i bob peth. Nid yw jn darostwng y byd i
ddangos gogoniant enaid, ac nid yw yn dangos mawredd
enaid i ddangos bychander y byd. Mâe y byd yn ogon-
eddus yn ei berthynas â'r enaid, ond beth sydd yn y byd i
wneyd i fyny am golledigaeth yr enaid ? Enaid sydd yn
rhoddi ystyr i'r byd — dyma fywyd y deml ogoneddus,
canwyllbren aur y cysegr sancteiddiolaf, ac archoffeiriad y
greadigaeth oU. Mae y gwahanol gyfrolau sydd yn Uyfrgell
y byd wedi eu rhoddi yn bwrpasol ar gyfer enaid— dyma
eu darllenydd. Os yw y byd fel teljnn, dyma y telynydd.
Ond os oes rhaid colli enaid wrth gael y byd, beth sydd yn
y byd yn gydwerth i'r enaid? Mae y byd yn ogoneddus —
gwaith Duw. Er mwyn enaid y mae hwn yn bodoU. Mae
datguddiad gogoneddus o Dduw yma; ond os coUir yr
enaidy pwy fydd i fwynhau y datguddiad? Mae pren y
bywyd yn plygu o dan ei fErwythan ; ond os coUiryr enaid.
828 SMUJE. A CIÌOI.LI — APBUAD CBI»X«
pwy fydd i dyuu oddiar y caugau ? Os rhaid sathra
egwyddorion gwirionedd yr Efengyl, os rbaid tori goroliym-
yuion Duw cyn y gellir cyrhaedd y palas,. beth sydd yu y
palas i wneyd i fyny am golli yr euaid ? , A oes yna ryw-
beth yn gydwerth ? Dringodd brenin yr Aipht i orsedd,
cadwodd ami drwy ffarfio cyfreithiau gorthrymus, cablodd
Dduw, ac heriodd yr Anfeidrol. A oes yna rywbeth yn
yr orsedd yn gydwerth â'r bywyd goUir yn y môr, ac â'r
enaid a ddemnir am bechu? A gaiflf Ahab annuwiol
rywbeth yn rhyfel Ramoth-Gilead fydd yn gydwerth â'r
by wyd a gyll efe ? A dâl yr anturiaeth iddo yn y diwedd ?
Egwyddor fawr masnach yw fod pob ochr yn cael y peth
sydd ami fwyaf o eisiau, ac felly yn eniU. A yw yr enaid
yn gweithredu oddiar yr un egwyddor ? Pwy sydd a all
roddí pris ar enaid? Mae parhad annherfynol yn yç
enaid. Bydd liwn yn ieuanc ar foreu Sadwm olaf y byd.
'Bhoddir cwpanaid o win melus i Socrates, ond peidied
neb cenfigenu wrtho, mae gwenwyn yn ei waelod. Mae
y teyrn yn nghanol y wledd wrth y bwrdd, a'r danteithion
o'i flaeu, ond y mae cleddyf yn crogi uwch ei ben wrth
edau frau. Mae y wledd yn llawen, ond mae y darn Uaw
yn ysgrifenu. Gall dyn eniU y byd ; ond a oes ynddo
rywbeth yn gydwerth i'r enaid ?. Enaid ; er mwyn hwn y
gadawodd yr lesu y nefoedd, y daeth i barthau isaf y
ddaear. Cadw hwn oedd ei amcan pan y chwysai ddeûiynau
o waed ar lysiau gardd Gethsemane; prynu hwn oddiwrtli
ei anwiredd oedd amcan yr lawn, fransactìotis Calfaria
fryn ; gwisgo hwn yn y cyfiawnder a wared rhag angau
mae yr Efengyl ; eiriol dros hwn y mae ein Harchoffeiriad
yn y nefoedd ; ac os oedd ef yn werth i Grist farw drosto,
beth sydd yn y byd yn gydwerth iddo ? Mae hwn yn
drymach yn y glorian na hoU greadigaeth Duw. Mae yr
angeHon yn weision iachawdwriaetli i hwn ; mae y nelbedd
yn gartref darparedig i hwn. Hwn o holl greadigaeth
Duw allasai gario delw yr Anweledig ; ac uwchben bywyd
hwn yr aeth yr Anfeidrol i*w hV. Beth sydd yn gydwerth
BMILL A CBOaULI~ymLIA]> CfilgT. 289
iddo ? Peîdîwob liemd anr am deganau, goletuii am àj-
wyflwch, rbyddid am gaethiwed.
III. MaE T GwABEDWR TN ÂPEIiIO AT BESWM DYN I BEN-
DERFYNU Y PETH AB YB EGWTDDOB Y MAE Y MEDBWL YN PEN-
DEBFYNU PETHAU EBAILL PEBTHYNOL i'b BYWYD PBESENOL.
— **Canys ỳa leshad i ddyn^ os enill efe yr hoìl fyd^ a
cholli ei enaid ei hun f neu pa beth a rydd dynyn gyfnewid
am ei enaidf — ^Daw adeg pan y bydd y meddwl yn rbyf-
eddu yr ymostyngiad anfeidrol bwn o eiddo Mab Duw i
resymu dyledswyddau at Dduw pddiar egwyddor mor
agos i'r dyn. " Pa lesbad i ddyn, os enill efe yr boll fyd,
a cboUi ei enaid ei bun ?" Y'mae pecbod yn myned yn erbyn
rbeswm, ac y mae yn anmbosibl eì gyûawnbau. Mae bunan-
elw yn cymbell dyn i beidio a pbecbu. Ymddengys mai
dyma yr egwyddor gryfaf , ac er mwyn bon y gwneir yr abertb
mwyaf. Dyma rwymyn y byd, ond y mae yn bosibl ei
cbam-ddeall, ac felly ei gweitbio allan i eitbafíon. Mae
duwioldeb yn troi yn fantai*^ twyaf i'r bwn a'i pia, ond
caiff eraill fenditb drwyddi. Wrtb goUi enaid, ac enül y
byd, y mae dyn yn coUi y petb sydd yn rboddi gwertb ar
bob petb arall. GaDr dyn enill gWobr o ganoedd o bunau ;
ond os bydd yn dinystrio ei iecbyd wrtb wneyd byny, betb
yw ef well ? Sylwer ar yr ymfudwr yn dycbwelyd adref
i'w wlad, wedi bod allan yn ngbanol unigedd yn cbwilio
am yr aur. Bu lawer noson yn cael ei amgylcbu gan y
bleiddiaid a*r llewod ; ond wrtb ddycbwelyd iV wlad, deür
ef gan storom ar y môr. Siglá y llestr, ac yn y diwedd
decbreua y llestr suddo. Pa lesbad iddo? Gleddir ei
gyfoetb ag yntau jn yr eigion. Bu tad y bacbgen ieùanc
ferw, gadawodd balas prydfertb iddo yn ei ewyllys, oenfig-
enai yr ardalwyr wrtb ei ragolygon, ond yr oedd y meddygon
ya gweled yn mbeUacb. Betb yw y pesycbiad aml^ yr
anadliad byr, y rbosyn cocb sydd ar y mdd ? Árwyddion y
darfodedigaeth. Beih gweU yw ef o'r palas? Eisiau
meddyginiaeih sydd miìo ef. Mae wedi eoUi y gìaUu i
fwynhsa pob petb araU. BnUIodd raibeU i niî y byfl»
280 SNILL A CaOUA — ^AFBUAD CBIST.
casglodd Qi gjfoeth, ond yr oedd elfenau marwolaeth dra-
gywyddol yn ei çnaid, a Uygredigaeth yn ei galon. Sylwer
ar y llofrudd ar ddydd y prawf. Saif o flaen jjud^é.
Mae ei dad wedi gadael etifeddiaeth ëang iddo yn ei
ewyllys, ac yr oedd yntau ar ddyfod iddi, ond heth gwell
ydoedd? Yr oedd ef i farw o dan ddedfryd y gyfiraith.
Eisiau repriev€ oedd amo ef. Gall y pechadur rifo ei aur
wrth y miloedd, ond heth gwell yw ef ; mae ei enaid yn
gondemniedig gan Dduw. Y mae ar fin ufiem. Pa leahad
yw enill yr holl fyd, a cholli ei enaid ?
Colli enaid. — Onid oes sŵn ofuadwy yn y gair coUi.
Dywed y rhai a fu yn sylwi ar y Niagara Faìlsy y
clywir sẁn y disgyniad am hellder mawr. Dywedir fod
sẃn yr ergyd yn y danchwa wedi ei glywed am fiUdiroedd.
Gwelír y goleuni coch ar y signal ar y rheilfforddam hellder.
Yn sŵn y Niagara mae sŵn dinystr ugeiniau yn disgyn i
fyd arall. Beth yw dychryn yr ergyd yn y danchwa, at y
trueni a*r dinystr sydd ar y gwaelod, Ile y mae y cyrff yn
gymysgedig a'u gilydd ? Beth yw y goleuni ar y signal
at y perygl sydd o'r tu ol iddo ? Colli enaid, "A'r rhai
hyn a ânt i gosbedigaeth dragywyddol," "Lle nad yw eu
pryf hwynt yn marw, na'r tân yn diffodd." " Na fydd rhỳ
annuwiol.'*, Mae hoU rybyddion y Beibl yn Uai na'r
peryglon. Mae iaith ddynol ac amgylchiadau yn rhy
fychan i fod yn gyíryngau cyfaddas i egluro mawredd
coUi enaid — ^anfeidroldeb o drueni.
Y mae pechod yn goUed ýn mhôb ystyr. Y mae tros-
eddwyr gwladol yn goUed i'r wladwriaeth. Y mae esiamplan
dynión annuwiol yn goUedion i'r ieuenctyd sydd yn tyfu i
fŷny o dan eu dylanwad. Ond disgyna y brif goUed ar y
pechadur ei him. <'Pa leshad?" Mae y cwestiwn yma
yn dyfod i lawr atom ni drwy yr oesau a aethant heibio.
Mae y cwestiwn yma yn codì allan o feddau annuwioliony
yn sŵnio oddiar grogbrenau Uofruddion, o geüoedd oerion a
noethlwm carcharorìon, o waUgof-dai a thlot^ai, ac o
uffem ei hun. Wrandawr, a glywi di y cweBtiwn ? "Pa
£MXLL iL C&(UbLI — ABEJAÀS) CBI8T. 281
lediad i ddyn» os enill efe yr lioll fyd, a choUi ei enaid ei
huÄ 7 " Mae yr Efengyl yn apelio at yr egwyddor agosaf i
feddwl dyn. Paid a phechu, er dy fwyn dy hunan. Paid a
myned i uffem, er mwyn dy fodolaeth dragywyddol.
1. Mae gan Dduw drefn y gellir cadw enaid^ — ^Mae
Duw yn dyogelu y mwyaf, ac yn rhoddi y lleiaf at ei was-
anaeth. Nid yw yn rhaid colli enaid. Y mae yn rhaid
i'r Uywodraeth wladol gosbi y troseddwr; y mae yn rhaid
i'r dyn y mae y clefyd wedi naddu ei nerth ymaith, i farw ;
y mae yn rhaid i*r Uofrudd fyned o dan gondemniad y
gyfiraith ; ond syned y n^foedd, ac addoled y ddaear, nid
oes rhaid coUi enaid. Enaid, y mae müoedd o bechodau
wedi ymgylymu am dano ; enaid, y mae euogrwydd cyd-
wybod yn berwi tystiolaeth gondemniol aUan o hono;
enaid» y mae meUdithion deddf ddigyfaewid gorsedd Duw
yn gorphwys amo ; enaid, y mae gofynion cjŵawnder yn
dàl gafEbel dioUwng ynddo; enaid, sydd wedi diystyru-
cyfryngwriaeth Mab Duw. Ni raid ei goUi. Mae
maddeuant yr Efengyl yn cynyg tori yr afael sydd gan
bechodau yn y galon. Y mae cyfiawnder yr Efengyl yn
cynyg ei hun yn wisg i*r noeth, ac i godi aUan wreiddiau
euogrwydd. Ni raid colli, Y mae deddf ogoneddus
Duw yn ddistaw yn yr Hwn a ddyoddefodd ei meUdith hî.
Ni raid colli ENÂn>. Mae hoU ofynion cyfiawnder wedi
eu boddloni mewn Cyfryngwr. Ni raid colli enaid,
2. Mae holl ddylanwadau yr Efengyl am beidio colli,
— Y mae yn anmhosibl cyfrif y dylanwadau sydd gan yr
Efengyl yn gweithio ar y meddwl i*w gael i fan i beidio ei
goUi. Ymrysonodd Duw â'r hen genedl am ddeugain
miynedd ; anhawdd ganddo ei chosbi. FeUy y mae eto.
Anfonodd ei Ysbryd i ymryson â'r meddwl flynyddoedd yn
ol ; yr oedd am beidio a damnio. Mae y duedd wan sydd yn
y meddwl am dderbyn Crist, yn ogwydd at beidio colli.
Ond y mae Ue i oûii fod amryw wedi Uadd teimladau feUy.
Aeth y dyn i bechu, ond yr oedd ei gydwybod yn dweyd
wrtho am beidio ; Uaddodd y tyst yn y fan. Yr oedd
BlflLI. A CHOUUI — ^AISLIAD CBIST»
Ysbrjd Dnw yn ymryson â*r meddwl, ftc yn- dywedyd
dyma*r ffordd i'r nefoedd, ond yr oedd eisian cyrhaedd
rhywbetharallynnghyntaf. Dywed Sìr 8. Baker am am-
gylchiad difrifol gymerodd le yn hanes byddin yr Aipht
pan yn goresgyn Nubia. Teithiai y fyddin o dan arweiniad
Arabiad oedd yn gyfarwydd a*r wlad, ar yr hwn y dibynent
am eu dyogelwch. Groesent yr anialwch à*u hwynebau
tua'r dehau. Tywynai yr haul yn danbaid ; yr oedd ei
wres yn annyoddefol, a phoethai y tywod o dan eu traed.
Dyoddefent yn fawr o eisiau dwfr. Un boreu tybiasant eu
bod yn gweled yn mhell oddiwrthynt lyn o ddwfr, a choed
ahnonau yn tyfa ar ei lan. Oofynasant ' i'r guidít eu
harwain at y Uyn, ond gwrthododd, gan ddweyd nad oedd
yno ddwfr, ac mai adlewyrchiadau yr haul oedd yno. Aeth
yn ymrafáel rhyngddynt; lladdasant y guide, ac yna
aethant yn mlaen* i gyfeiriad y llyn ; ond erbyn cyrhaédd
yno, gwelasant mai y guide oedd yn gywir. Bu llawer o
honynt feirw yno, rhai mewn llewygon, eraill mewn
cynddaredd, a diangodd ychydig o'r rhai cryfaf i roddi yr
hanes ; a phwy all ddesgrifìo eu teimladau pan yn pasîo
eorff marw y guidef Onid oes lle i ofni fod llawer
pechadur wedi ceisio lladd y guide, Gwrthododd ei ar-
weiniad, diffoddodd yr Ysbryd. Yr Ysbryd a wyddai am
ffyuonau bywiol o ddyfroedd ddiwallent sychedenaid, yr
Ysbryd a*i arweiniai i ganol dyogelwoh y nef , drwy auialwch
gwâg, erchyll ; a*r Ysbryd a roddai ynddo gymhwysder î
fwynhau Uewyrch wyneb Duw byth. ^t^
Y OWIB DDUW, 288
Y GWIR DDUW.
"EiTHR yr Arglwydd ydyw y gwir Dduw, efe yw y Duw byw, a'r
Brenin tragywyddol : rhag ei lid eí y cryna y ddaear, a'r cenhedloedd
iii allant ddyoddef ei soriant ef." — Jerehiah x. 10.
I*R graddan y cwyd y meddwl mewn diwylliant a dadblyg-
iad, y sugna fwynhad oddiwrth wrtliddrychau a gwirion-
eddau anweledig. Y mae pob meddwl myfyrgar yn byw
mwy i'r anweledig nag i'r gweledig. Gwasanaetha cof i
alluogi dyn i fyw' i amgylchiadau sydd wedi myned heibio,
ond gwasanaetha gobaith i'w alluogi i ddisgwyl mewn
amynedd am y dyfodol. Sychid i fyny un ffynhonell o
fwynhad pe dileuid y gallu sydd yn y meddwl i bre^enoli
amgylchiadau ; ond pe torid ymaith dbaith y meddwl,
gwnehd bodolaeth yn felldith, a throid holl ddymuniadau
y meòldwl at ddifodiant. Ond rhaid newid natur y meddwl,
dileu ei berthynasau, a rhoi ystyr arall i fwriadau, amcan-
ion, a gweithredoedd Duw, cyn y torir y cysylltiad sydd
rhwng y meddwl a*r dyfodol. Fel y mae y meddwl yn
byw i'r dyfodol, y mae gwrthddrychau ei fwynhad yn
anweledig. Gwahaniaetha y gwrthddrychau hyn, a chyr-
haeddir syniad am danynt drwy y gweledig. Goleuodd
Duw yr haul nid yn unig i ddangos ei h\m, ond fel y
gwehd pethau eraill drwyddo. Arwydd-lun yw yr hyn
sydd yn sylweddol a pharhaol, yn weledig, o'r hyn sydd yn
sylweddol a thragywyddol yn anweledig. Yma y gafaela
göbaith, a bydd fyw flfydd.
Mae yma gyferbyniaeth o'r gweledig a'r anweledig.
Ychydig o ddynion yn gyferbyniol sydd wedi gweled yr
Atlantic; ond y j3Qae pwy bynag a welodd ddiferyn o
ddwíír, wedi gweled y môr mewn ystyr. Nid yw pob un a
284 T owm DDUw.
wyr yr enw wedi dringo i ben yr Wyddfa, ond gellir cyr-
haedd syniad am ei uchder wrth ei gyferbynu â mynydd
sydd yn îs nag ef. Mae natur unrhyw beth yn cyfleu
syniad am bobpeth sydd yn cydgyfarfod yn yr unrhyw
natur hono. Mae y lleiaf yn cyfleu syniad am y mwyaf,
Dyma y cynllun a gymerodd yr Anfeidrol i ddysgu gwir-
ioneddau a fleithiau mawrion Cristionogaeth i'r byd gan-
oedd flynyddoedd cyn.geni y Gwaredwr. Dyma fel y
dangosid Crist croeshoeUedig, yn yr aberthau gwaedlyd.
Defnyddiodd Paul, hefyd, y rheol hon ddwywaith i arwain
y meddwl luddewig yn ol i ddàl yr Eglwys mewn seíylîfa-
oedd gwahanol, drwy ddweyd am Sarah, gwraig Abraham,
a^r wasanaethferch ; a*r bachgen o dan ymddiriedolwyr, ac
wedi iddo gyrhaedd ei oedran. Yr un rheol sydd gan
Jeremiah mewn arwedd arall. Cyferbyniaeth sydd yma,
ond mai yr ochr nacâol i gyferbyniaeth ydyw; yr an-
nhebygolrwydd. Dweyd am yr hyn sydd gan Dduw wrth
ddweyd am yr hyn nad oedd gan yr eulmi ; a'r hyn nad
oedá gan Dduw, wrth ddweyd am yr hyn oedd gan yr
eulun. Gwir Dduw a Duw byw,
I. Tystiolaeth am Dduw yn eI'Natub. — Cydgyfarfydd-
iad ddau beth sydd yn rhoddi gwerth ar bob tystiolaeth.
1. Mi chydweddiad â gwirioneddau angenrheidiol llyw-
odraeth Duw. — Wrth wirioneddau angenrheidiol y golygir
y daioni hwnw, yn mha ffurf bynag y byddo, sydd yn
hanfodol i lywodraeth Duw ; y ffeithiau hyny sydd yn
gorwedd yn sylfaen o dan bob adeiladaeth ddwyfol; a*r
egwyddorion hyny sydd yn hanfod pob dadblygiad o
gymeriad, o ddoethineb, ac o allu Duw. Maent yn wirion-
eddau angenrheidiol^ o herwydd nas gallwn.gael syniad am
fodolaeth ond yn gysylltiedig â hwy. Maent yn wirìfm-
eddau o herwydd mai perffeîthderau natur Duw a*i
lywodraeth ydynt. Mae pob peth sydd wedi dyfod o dan
law Duw yn ddigyfrwng i gael eu hesbonio gan y gwirion-
eddau hyn ; mae pethau felly yn bodoli am eu bod mewn
perthynas â hwy. Ehaìd i bob tystiolaeth am Ddnw
T owm DDüW . 285
gydgordio â'r gwirioneddau angenrlieidiol yma. Y purdeb,
y sancteiddrwydd, a'r oyfiawnder sydd yn Nuw, sydd i íod
jrn faen-prawí pob tystiolaeth, a rhaid iddynt sefyll neu
syrthio yn ol eu cydgordiad â*r gwirioneddau ac â*r per-
ffeithderau hyny.
2. Cyjaddasder y dystiolaeth i gyfarfod â chysylltiadau
aìlariol sefyllfa a chyflwr ỳoh hod moesoL — Nid yw cyflwr
pob bod moesol yn esboniad angenrheidiol ar ddim ond ar
yr egwyddorion a*i arweiniodd ef i'r cyflwr hwnw. Hefyd,
nid yw aimghyfaddasder y dystiolaeth i gyflwr y pechadur
yn amheuaeth am ei dilysrwydd ond yn imig ar ei gwerth
i'r.cyfryw fod. Fel y byddo y dystiolaeth yn effeithio, neu
yn alluog i effeithio, ar y cyfryw gyflwr, y bernir eì gwerth.
Ün o'r enwau a roddodd Duw arno ei hun yw ^^Duw
trugarog a graslàwn,'' Ni fwriadwyd y dystiolaeth hòn
i gario un efíaith ar angelion syrthiedig. Dàl perthynas
â dynion y mae y dystiolaeth. Nid am ei bod yn werth-
fawr y mae hi yn wirionedd, ac nid am ei bod yn wirionedd
yn unig y mae hi yn werthfawr. Nis ^allasai fod yn
werthfawr heb ei bod yn wirionedd, ond gallasai fod yn
wirionedd heb ei bod yn werthfawr. Y mae ei gwerth yn
dibj^u ar ei chyfaddasder i*r byd, a*i pherthynas â chyflwr
y byd. Gall y syniad am drugaredd boethi y tân i angelion
colledig, ond y mae yn obaith bywyd tragywyddol i
bechadur, yn emes yr etifeddiaeth i Gristion, ac yn gân
gorfoledd i sant.
Y mae y ddau beth a nodwyd yn cyd-gyfarfod i roddi
gwerth ar y dystiolaeth hon. Y mae hi yn gyson, a gelhr
dweyd mai hi yw sylfaen pob gwirionedd. Dyma sylfaen
ddisygl. Hefyd, y mae hi yn dystiolaeth yn cyfarfod yn
uniongyrchol â chyflwr dynobyw. Ei gwerth yw tragy-
wyddol fwynhad enaid mewn byd digyfiiewid.
Y mae yma dybiaeth fod llawer o dduwiau, ond imgwir
Dduw sydd. Nis gall dau anfeidroldeb fodoli. Nis gellir
syniadübm Dduw fel bod anfeidrol, ac nis gellir cyrhaedd
sỳniad am anfeidroldeb ychwaith. Bhaid cael anfeidroldeb.
886 Y cwiB pouw/
ond nìs gellir cael ond un. Gallwn syniad am äàe^ii haoli
ond un eanolbwynt ; am amryw íiawredd» ond iin anfeidi>
roldeb; ac anfeidroldeb, liiid cy&nsoddedig o wahanol
ranau, ond yn ddynodiad ar y Bod mwyaf. Nid mwyaf
cyferbynioU ond hunanfodol. Anfeidroldeb, gerbron yr
Hwn y mae y cwbl fel mân Iwch y clorianau, y ddaear yn
ddyddym, y cenhedloedd fel defoyn o gelwm, gerbron yr
Hwn ** y cryna y ddaear, a'r cenhedloedd ni allant ddyoddef
ei soriant Ef."
GwiB Ddtjw. — Y mae pobpeth Duw yn sylweddol ao
yn wirioneddol. Mae cymaint o reality yn jt ychydig ag
sydd yn y llawer, Gall maint a sefyllfa gyfrif am wasan-
aeth unrhyw beth, ond natur y peth sydd yn cyfrif am ei
ddaioni. Yn ol y graddau o wirionedd fyddo mewn un-
rhyw beth y gellir mesur ei ddaioni. Gall fíug foddloni y
meddwl, ond gwna hyny yn rhinwedd y dylanwad sydd
gan grediniaeth ar y meddwl. Tra y credo y meddwl
fod y ffug yn wirionedd, caria yr un dylanwad arno a
phe byddai yn wirionedd. Pe llunid anwiredd, yn gosod
allan anffawd greulawn, cariai yr uu pffaith ar y meddwl
a phe bai yn wirionedd. Nid fel anwiredd y credir ef , ond
fel gwirionedd, Gellir dychymygu am yr hyn na sydd,
ond nis gelhr credu ond yr hyn a dybir sydd yn bod. Mae
pob anwiredd a thwyll wedi pasio ínewn' Uiwiau twyllodrus,
Nid fel eulun yr addolir y ddelw, ond fel duw ; a dichon y
gall fod eulun ffugiol yn cael addoUad gwirioneddol, a Duw
gwirioneddol wrth addohad ffugiol. Yr angen dwfii sydd
yn enaid dyn sydd yn cael mai ffug yw ffug. Gall rhwysg
gwyliau eulun swyno serch halogedig,ond rhaid i gydwybod
gael gwirionedd syml. Y mae pob peth yn myned drwy
brawf , a'r hyn a ddeil y prawf sydd o werth yn mhob peth,
Yr hyn sydd yn real sydd i'w obeithio neu i*w ofni. Gall
plentyn chwerthin ar lun Uew, ond cryna y cadamaf pan
wêl ef ei hun. Gall darlun swyno, pnd nis gall wneyd
rhagor. Mewn gwiríonedd y mae y byd yn cyíiarfod ^*i
angen. Gellir gyru arian yn ddalenau eto fel y genedl, a
Huospgi duwiau mor aml a sêr y nefoed^i oud bydd eu
haddolwyr yn marw yn dlotach nag adar y tô, ac yn druei^-
usaoh na chythreuliaid. Ehaid oael gwiricmedd i gyfarfod
âg angen byd euog a damniol.
Duw Byw. — ^Dyma enw llawn mor nodweddiadol o Dduw
a'r enw blaenorol. Dichon fod y desgrifiad hwn yn cyf-
arfod yn gyfBredinol â dynion yn well na'r llall, Dau
ddosbarth sydd yn cael gafael ar wirionedd. Ymchwilwyr
diduedd ac hunan-ymwadol, a chydwybodau defifroedig gan
Ysbryd Duw. Mae y cyntaf yn cael gwirionedd yn ddolen
mewn cadwyn, a'r llall yn cael bach y gadwyn yn gylym-
edig am ei enaid. Mae y cyntaf yn cael gwirionedd yn
rhan o system^ ond y diweddaf yn teimlo rhinwedd y
system hono yn faddeuant o'i holl bechodau. Archwilio y
moddion y mae un, ond y mae y llall yn gwella yn ei
rhinwedd. Gall y cyntaf farw yn druenus er ei weled ; ond
am yr ail, ni wêl farwolaeth. Ond y mae yr enw **/>««/
hyw'^ fel pe yn ngolwg Uygaid dyn. Rhaid i ddyn ddewis
bod yn.ddall a byddar, neu daw ar draws yr enw hwn
yn rhywle.
1. Yr ydym yn olrhain ỳob peth i fywyd. — Yr ydym yn
gweled mai byẁyd sydd yn cydio y cwbl. Nis gallwn
ddychymygu am greadigaeth heb fywyd. Megys nas
gallwn feddwl am system heb ganolbwynt, am gyfansoddiad
heb galon, am lywodraeth heb orsedd, amfoesau heb
egwyddorion, felly nis gallwn feddwl am greadigaeth heb
fywyd. Gallwn feddwl am wahanol ranau difywyd o'r
greadigaeth, ac edrych ar fater yn ei wahanol fTurfiau,
ond y mae y syniad o ddiÒyniaeth yn ein taflu yn ol i
ehwilio am fywyd. Dichon fod amryw j0&rwythau gasglwyd
yy hâf diweddaf wedi marw, ond nis gellir edrych amynt
heb feddwl mai oynyrch bywyd ydynt. Y mae y gof-golofh
o fvmor yn ein harwain yn ol at yr hwn y codẅyd hi er
ei fwyn, ac yntau yn ein harwain yn mhellach at ryw
weithredoedd gorchestol a gyflawnwyd ganddo. Mae
edrych ar weithredoedd Duw yn ein harwain at y bywyd
Jtt8 T OWIB DDUW.
DwTÍol. Mae y bywyd dìstadlaf yn rhan a'r gadwyn ; os
mai y ddolen isaf ydyw, y mae hi yn y gadwyn ; y mae
dolen ucbaf bywyd yn cydio yn Nuw. Duw hyw yw ein
Duw ni,
2. Mewn Òywyd y mae pob peth yn cyrhaedd graddau
uchafei ddadblygiad, — ^Bywyd sydd yn rboddi y gwerth
ucbaf ar bob petb. Betb yw gwertb cyferbyniol darlun
marw at sylwedd byw? Pa agosaf at debygobrwydd i
fywyd y bydd y darlun, gwertbfawrocaf oll ydyw. Gellir
tynu darlun prydfertb ar ganyas^ ond y mae y canvas yn
fwy ei wertb na'r darlun ynddo ei bun. Dangosodd yr
Arglwydd yn ngwaitby cbwe' diwmod mai bywyd oedd y
petii mwyaf a grëodd. Ehoddodd fywyd ar y ddaear i
gynyrchu llysiau o wahanol rywiogaethau, crëodd gread-
uriaid oedd eu bywyd yn dibynu ar gynyrch bywyd y
ddaear. Darpariaeth o eiddo dwyfol ddoethineb oeddhyn.
Crëodd ddyn yn olaf , ond yr oedd yno fywyd uwch nag a
grëodd Duw, bywyd ag yr oedd yr Arglwydd am i ddyn ei
enill. Hyn oedd amcan y prawf. Codi y gwelir Duw yn
ei weithredoedd. Bywyd yw y cyfrwng sydd gan Dduw
yn: troi pob peth i gyrhaedd ei amcan gospdedig. Fe safai
y greadigaeth yn ddiwerth hebddo. Dyma y llygad sydd
yn gweled y prydferth, y glust sydd yn clywed y peror-
iaethus, y llaw sydd yn tynu y fírwythau crogedig oddiar
bren y bywyd. I hwn yr ysgrifenodd Duw ei enw, yr
hysbysodd ei gymeriad, ac y gwnaeth ei ewyllys, ac y mae
ganddo drysordŷ Uawn o ymborth i hwn am byth. Bywyd
sydd yn taflu elfen o werth i bob peth. Y mae bywyd
yn ei wedd isaf yn uwch na mater yn ei flForf uchaf . Y
mae hwn yn newid gwedd y greadigaeth bob blwyddyn.
Y mae cyfnewidiadáu lluosog yn nodweddu bywyd yn ei
ffurf isaf, ac y mae cyfnewidiadau mwy yn nodweddu
bywyd mewn flíurfíau uwch. Rhyw ymddadblygu y mae
bywyd yn barhaus ; oyrchu at berffeithrwydd y mae. Ond
y mae y perfíeithrwydd hwnw yn nodweddu bywyd yn y
testyn — Dww òyw.
Y OWIR DDUW. 289
Ffynhonell poh bywyd, — ^Dilyner yr afon, dyma y flfynon ;
dilyner pob fflachiad o oleuni, dyma yr baul. • Ebaid *fod
cymundeb rbwng pob bywyd a bwn, mewn trefn iddo i
barhau. Mae cysylltiad agos rhwng y swyddfa lle y mae y
pellebyr yn cychwyn allan o honi a'r swyddfa lle y mae wire
y pellebyr yn myned i mewn iddi. Gall dyn weled y
genadwri yn cyrhaedd, heb weled y wire sydd yn ei chludo.
GeUir gweled ambeU un yn ymflErostio yn ei fywyd, ond
nid yw yn gweled y cysylltiad rhyngddo â*r dwyfol. Y
mae y bywyd hwn yn Uifo aUan yn rheswm parhad creadig-
aeth, a thynu yn ol at Dduw y bydd ei berffeithrwydd.
Duw byw.
3. Bywydyw un o nodweddau gwahaniaethol Cristìon-
ogaeth. — Y mae tystiolaeth y testyn yn berflfaith gydweddol
â dylanwad Cristionogaeth ar y byd. Yr unig gyfundrefn
o fywyd a wynebodd y byd erioed yw Cristionogaeth. Nis
gaU un gyfundrefn gario eflíeithiau yn uwch na hi ei hun.
Fe gwyd y dwfr i level ei darddiad, ac fe gwyd dylanwad
gweithredoedd moesol i level y gweithredydd. Ni chododd
un gyfundrefn erioed yn uwch yn ei dylanwad na*r meddwl
yn yr hwn yr ysgogodd. Ac ni aUasai neb roddi cyfun-
dre&i i godi byd cyfan. GaUodd ambeU i gyfundrefn
gynhyrfu uchelgais, ac un araU gynyrchu balchder, ond yr
oedd eu seiUau yn bwdr fel eu dylanwad. Yr oedd eisiau
taflu bywyd i gymdeithas, a chyfundrefn feUy yw Cristion-
ogaeth. **Byw wyf fi, a byw fyddwch chwithau hefyd; "
bywyd yn Uifo allan o flfynhoneU bywyd ei hun. Yr oedd
eisiaû cael cyfundrefn yn codi oddiar fywyd oedd yn gryfach
na marwolaeth y byd. CyfeiUornodd y byd yn fawr yn
hyn. Credodd dynion y gaUesid crefyddoU y byd drwy
waith y cleddyf , y fagnel, a*r bidog ; ond difa bywyd a wnai
y rhai hyny, a chynyrchu eiddigedd gelyniaethus. Mwyd-
wyd y ddaear â gwaed, ond ni thyfai rhinweddau mewn
soil feUy. Ehywbeth i sjrmud ymaith sefyUfa famol y byd
oedd eisiau. Gwelodd angeUon yn Bethlehem fwy na
genedigaeth baban ; gwelsant bechod yn marw, a thyrfÌEb
240 T &mR DDUW.
ddirìf yn cael bywjd. Gwelodd cythrealiaid fwy na dyn
yn thodio ; gwelsant yr Hwn a ddybenai gamwedd, ac a
ddygaî fywyd ac anllygredigaeth i oleiini. Ceîsiodd Pedr
ladd gelyniaeth Malchus, a thorodd ei glust â chleddyf, ond yr
oedd mwy o duedd i wneyd hyny yn ngwaith Crist yn cementìo
ei glust yn ol. Gweithredoedd yn codi oddiar fywyd yw y
gweithredoedd i wella y byd. Yr afon sydd yn glanhau y
bydreddi ymaith, y goleuni sydd yn lladd y tywyllwch,
caredigrwydd sydd yn lladd gelyniaeth, a. bywyd sydd. i
ddifa marwolaeth. yn mhob ffurf . Duw byw yw Duw yr
Efengyl, ac y mae swn bywyd yn llais holl blant Duw, o
gân yr archangel hyd ruddfan yr edifeiriol. Bydd y
by wyd hwn wedi cyrhaedd y fath ddylanwad, fel y dywédür
^*A marwolaeth ni bydd mwyach," ** Angau a lyncwyd
mewn buddugoliaeth."
II. FOD Y DUW HWNW YN MEIÌDU AB LYWODRAETH DRAGY-
WYDDOL. — "Brenin tragywyddol." — Tcitl urddasol ar
Dduw yw Brenin. Gofyga fod llywodraeth yn ei law, a
gelwir hi yn Uywodraeth dragywyddol Mae cysylltiad
agos rhwng creadigaeth â llywodraeth. Cypfysir hwy â*u
gifydd yn yr hoil ddatguddiad dwyfol, ac ni all rhyfyg godi
yn llawer uwch na gwadu llywodraeth Duw. Priodolir
creadigaeth i wahanol achosion. Ehaid cael syniad cywir
am greadigaeth cyn y gelHr cael syniad cywir am lywodr-
aeth, o herwydd yr hyn sydd yn cyfrif am fodolaeth sydd
yn cyfrif am barhad bodolaeth. Os mai -damwain yw y
rheswm am fodolaeth pob peth, yna damwain sydd yn
cyfrif am barhad pob peth mewn bodolaeth ; ac felly, nid
cynyrch cynllun a threfii yw dim. Ond y mae y syniad
hwn yn myned yn.erbyn holl deimladau y galon ddynol,
yn erbyn hoU dystìolaeth natur a Bhagluniaeih, ac yn
erbýn tystîolaeth Duw ei hun. Y mae y meddwl dynol yn
gofyn am ddyogelwch. Dywed natur fod y cwbl yn ddyogel,
yn pwyso ar ddeddfau cedym, ae y mae Duw ei hon yn
dweyd y bydd ef byw byth i lywodraethu, a'i fod yn dàl y
ddaear ar gledr ei law.
T awoí BDuw. 241
Gorsedd sydd yn cj&frjno y syniad o ddyogelwch.
Dyma y canolbwynt i deymas. Edrychir ati gan bawb,
0*r tlotaf yn ei fwthyn, hyd y cyfoethooaf yn éi balas ; o*r
mwyaf ufadd, hyd y troseddwr mwyaf sydd yn y carchar.
Dyma lle yr edrycha y tlotaf am ddyogelwch i'w gymeriad,
yn gystal a*r cyfoethocaf am ddyogelwch i*w eiddo. Dyma
y gallu diweddaf i V orchfygu ; ac os gorchfygîr yma, daw
dinystr. Beth fuasai y bydysawd heb lywodraeth arno ?
Cymysgfa didêrfyn, peryglus, a dinystriol. Ond y mae
gan Dduw ei lywodraeth. Y mae wedi codi ei orsedd yn
ganolbwynt i'r holl fydysawd. Edrychir ar ei orsedd o'r
nefoedd gân archangelion, o'r ddaear gan ddynion, ac o
uffem gan gy threuHaid. Ef e sydd yn rhwymo * * hyfrydwch
Pleiades," ac yn datod " rhwymau Orion ;" geilw y sêr wrth
eu henwau. **Brem'n iragywyddoL^''
1. ,Gorsedd sylfaenedig ar lawnder ydyw, — Cyfiawnder
yw un o egwyddorion sylfaenol llywodraeth Duw. Gellir
proffwydo parhad imrhyw orsedd wrth ei sylfaén hi. Y
mae y cyhuddiad a lunir ar dwyll yn rhwym o gael ei
dynu yn ol. Mae y tŷ godwyd ar dywod yn sicr o ddad-
ymchwelyd, ac y mae pob gorsedd sylfaenedìg ar annghyf-
iawnder yn rhwym o gael ei dinystrio. Mae gorseddau yn
newid eu deiliaid, fel mae y gwledydd yn newid eu gor-
seddau. Mae seiliau pwdr a thywodlyd gorseddau yn cael
eu symud ymaith gan wirionedJ Duw; ac fel y byddo
iawnder yn ymledu, fe ddryllir pob gau-hawliaü. Y mae
gan Dduw ei orsedd, yr hon sydd yn sylfaenedig ar
gyfiawnder. Crëodd Duw y byd yn ei ddoethineb. Doeth-
ineh Duw sỳdd yn llanw y lle amlycaf yn nghreadigaeth y
byd. Daioni a flyddlondeb Duw sydd yn fwyaf eglur yn
nghynaliad y byd, ond cyfiawnder Duw yw yr egwyddor
&wr a lywodraetha y byd. Dichon y gaÛ fod Uawer
gweìthrôd yn gyfryw nad yw amser yn ddigòn o gylch i'w
besbonio. Pan gûllodd Jacob ei fab Joseph, dywedodd
eiriau byrbwyll. Paham y éuùataodd Duw i genfígen a
malaÍB ei frodyr iddynt arf èr y f ath greulondeb at eu brawd ?
242 T 0mta, dodw.
Paham y eanîataodd Duw glwyfo meddwl yr hen batriaich
yn eí benalnt á gweìthred mor gienlawn i*n golwg ? Yr
oedd bwríadan yr orsedd yn byw yn mlaen am flynyddan.
Yn amser newyn y cafwyd yr esboniad. Y mae cyfiawnder
yn sicr o sefyll. Cododd angelion nnwaith yn erbyn yr
orsedd, ond safodd ; cododd dynion yn erbyn yr orsedd,
ond y mae hi yn sefyU. Fe saif hon pan y berwa tònan y
moroedd, pan y syrthia sêr y nefoedd, pan neidìa y myn-
yddoedd oddiar en gwadnan. Bhaid newid nator Duw,
rhaid trechn egwyddorìon sylíaenol y llywodraeth ddwyfol,
onide fe saif gorsedd Duw. ''Brmin tragywydäol"
2. Gorseäd a ddarostyngahob amgylchiadi^w gwasan-
aeth ei hun, — Y mae amgylchiadan yn plygn gorseddan
atynt hwy weithian. Mae ambell i orsedd yn rhy wan i
gyíárfod yr amgylchiadan. Mae gwrthryfel yn anrheithio
y wlad, a'r llywodraeth yn rhy wan i'w ddarostwng; mae
y gwrthryfelwyr yn gwan drwy y wlad mewn rhyddid
peryglus, cleddyf y gwrthryfelwr yn disgleirìo yn yr haul,
sŵn y magnelau yn dychrynu ardaloedd tawel. Mae yr
amgylchiad yn plygu yr orsedd, Mae llywodraeth arall
yn methu a thalu ei dyled. Mae dynion o bob gwlad wedi
ymddiried cyfoeth i'r orsedd yn enw gorsedd; ond y mae
yr orsedd yn rhy wan i dalu ei ffordd. Plygu i'r am-
gylchiad. Mae llywodraeth arall yn gwaedu ar ol dwy
dalaeth a gollodd hi yn y rhyfel ddiweddaf, ac yn rhy wani'w
hadfeddianu. Gorfod plygu i'r amgylchiad. Ond y mae
gorsedd Duw yn plygu yr amgylchiadau iddi ei hun, Gall
hon gloi gwrthryfelwyr mewn carchar tragywyddol i fam
y dydd mawr. Y mae müoedd wedi ymddiried y cwbl a
feddent i hon, ond ni fydd neb byth ár ei golled ; canys y mae
wedi penderfynu adfeddianu ei heiddo, serch talu mwy am
dano na*i werth filwaith. Dicbon fod amgylcbiad dinystriad
byddin Senacberib yn brawf mor amlwg o gyfryngiad Uyw-
odraetb Duw ag un amgylcliiad. Daeth ei fyddin \
ymosod ar Jerusalem pan oedd Hezekia yn teymasu yno.
Anfonodd genbadan at Hezekia i ddweyd wrtho am beidio
Y QWIB DPUW. SS48
ag ymddiried yn neb, a'i fod ef wedi dinystirio cenhedloedd
a'u duwian. ''Mae brenin Hamath a brenin Arphad ;" ac
yn ddiweddafy dywedodd wrtho am beidio ymddiried yn ei
Dduw. Dyma y gorchwyl caletaf. Buasai yn well gan
nezekia golli ei orsedd na gwneyd hyn, Trôdd Hezekia
at Dduw, a dywedodd, ** Arglwydd y lluoedd, Duw Israel,
yr hwn wyt yn trigo rhwng y cerubiaid, ti ydwyt Dduw,
iê, tydi yn imig i hoU deymasoedd y ddaear ; ti a wnaethost
y nefoedd a*r ddaear. Gt>gwydda, Arglwydd, dy glust, a
gwrando ; agor dylygaid, Arglwydd, ac edrych : gwrando
hefyd holl eiriau Senacherib, yr hwn a anfonodd i ddifenwi
y Duw byw." Beth yw'r ateb? Meddai Duw wrth
Senacheríb "Am i ti ymgynddeiriogi i*m herbyn, ac i'th
ddadwrdd ddyfod i fyny i*m clustiau, am hyny y rhoddaf
fy mâch yn dy firoen di, a'm ffrwyn yn dy weflau, ac a*th
ddychwelaf di ar hyd yr un ffordd ag y daethost." ** Ganys
mi a ddiflÿnaf y ddhias hon, i*w chadw hi er fy mwyn fy
hun, ac er mwyn Dafydd fy ngwas.*' Lladdwyd Senach-
erib gan ei feibion ei hun â*r cleddyf yn nhý ei dduw.
• 3. Gorsedd ag y hydd ei dylanwad yn gydfynedol â'i
hodolaeth hi, — ^Y mae gaìlu a gorsedd yn ddau air cydfyn-
edol yn ein meddyliau. Ond nid yr un dylanwad sydd
gan bob gorsedd. Mae eu dylanwad yn gwanhau hefyd.
Ond bydd dylanwad gorsedd Duw yn dragywyddol. Mae
annoethineb llywodraethwyr yn cyfrif am fod rhai gor-
seddau yn colU eu dylanwad. Mae diffyg gallu i gosbi
troseddau yn c^rfrif am fod gorseddau eraiU yn coUi
hyny. Mae pryder neiUduol yn cael ei deimlo gan y
Uywodraethau mawrionamgadw3ŵ/Ä«ctf q/^/ower/ ofnanti
un orsedd i feddianu sefyUfaoedd rhy fànteisiol. Ym-
leddir Uawer brwydr i gadw haìance ofỳower, Ond am
orsedd Duw, y mae hon yn hoUaUuog. Ni ddaw deddf
aUan ond a fydd yn adlewyrchu ei gogoniant, ac yn
dy&hau ei dylanwad.
Y mae y Proffwyd yma yn darlunio dylanwad y Uyw-
odraeth ar yr hoU ddaear. «'Bhag ei Ud ef y cryna y
íiü Y &wm DOUW.
ddaear, a'r cenhedloedd nì allant ddyoddef ei sorimit Ef.*'
Y mae galla mawr yn beryglus, oddieîthr iddo gael ei
gysylltn â thynerwcb ac â daioni mawr. allu heb
dynerwch y mae pob creulondeb yn tarddn. Ond y mae
cymaint o dynerwch ag sydd o aJlu yn Nuw. Y mae ei
idlu dan lywodraeth tynerwch. Ond sŵn gallu sydd
yma yn creu dychryn. Y " cenhedloedd ni allant ddyoddef
ei soTÌant ef." Gwadant eu duwiau, Uosgant yr eulunod,
dinystriant eu temlau, a gwynebant yr Hwn ''ni allant
ddyoddef ei soriant."
MADDEUANT TN SAIL OWIB DDEDWYDDWCH. 245
jPK.Ea-BTia: 35:x:.
MADDEUANT YN SAIL GWIR DDEDWYDDWCH.
"Dedwydd ywy gwr nid yw yr Arglwydd yn cyfrif pechod iddo." '
— Rhufeiniaid iv. 8.
Cynn WYSA y benod hon eglurhad ar atlirawiaetb cyíìawnhad
pechadur gerbron Duw. Yr awdurdod sydd yn gweithredu,
** Duwywyr hwn syddyncyfiawnhau ;" y cymeriadygweith-
redir aruo, yr annuwiol ; y cyfrwng yw ffydd, yr hon a
gyfrifir iddo yn gyfiawnder ; y dylanwad a w^eithir ganddi
y w * * peidio amheu addewidion Duw drwy annghrediniaeth ; ' '
y fendith olygedig ynddi yw, maddeuant o'r hoU anwiredd,
a sefyllfa y meddwl gafodd hyn y w ^* dedwyäd yw j gwr
nid yw yr Arglwydd yn cyfríf pechod iddo." Gwirionedd
perthỳnol i drefn iachawdwriaeth yw cyfiawnhad yr euog.
Cyfiawnder, nid yn cael ei blànu ynddo yn egwyddor, ond
yn cael ei gyfrif iddo yn feddiant. Cyfiawnder, nid yn
ymostwng at y pechadur, ond pechadur yn codi drwy ffydd
i afael cyfiawnder. Nid ffydd gyfiawn^ ac nid fipydd yn
cyfiawnhau, ond ffydd yn sefyll yn gyfrwng gosodedig
rhwng y Deddf-roddwr a'r deddf-dorwr, ac yn symud y
diweddaf i'r man y mae y cyntaf yn edrych amo yn ddifai.
Ffydd cyfiawnder yn cymeryd gafael yn addewid Duw, a
' chyfiawnder fíydd o râs yn cymeryd gafael yn yr euog.
Ffydd yn newid dillad budron y troseddwr, ac yn ei wisgo
â diUad newydd ; ond nidhi bia y diweddaf, fwy na'r
• cyntaf.
Moses arweiniodd Israel o'r Aipht, ac a ranodd y
Môr Coch ; ond Josuah barthodd yr lorddonen, goncrodd
y Canaaneaîd, ranodd yr etifeddiaeth i'r Uwythau, ao a
sefydlodd y genedl yn nhir yr addewid. Rhaid rhauu y
clôd rbwng y ddau. Ond nid yw fiÿdd yn gadael dim ar
Q
846 MADDET7ANT YN SiIL GWIB DDEDWYDDWOH,
eî hol î neb. Hon sydd yn cydîo jnypeohadari*wdynuallan
o'i euogrwydd, a hi sydd yn ei wisgo â'r cyfiawnder ni
dderfydd. Perfifeithia y waredigaeth. Y mae trefa iach-
awdwriaeth yn hollol o râs. Nid grâs yn dileu rhwymedig-
aethau moesol dyn, ond yn eu mwyhau. Y mae
cyfiawnhad pechadur yn syniad dwyfol ; nid yn dinystrio,
ond yn cyfanu ; nid yn dileu, ond yn adferyd, yr hyn sydd
yn hanfodol i fodolaeth, a*r fodolaeth hono i godi yh nes i
Dduw.
Y mae bendithion yr Efengyl yn gysylltiedig â'u gilydd.
Nis gellir penderfynu pa un a roddir gyntaf, ac y mae yn
anhawddach penderfynu pa im a roddir ddiweddaf. Grellir
penderfynu cyfeiriad y symudiad, ond nid ei amser. Pa
un o'r riodwyddau ar ddial clock sydd yn cychwyn gyntaf ?
Y mae yn hawddach penderfynu pa un sydd yn myned
gyflymaf ; y mae yn fwy amlwg. Pa allu yn meddwl dyn
sydd yn cychwyn gyntaf yn nghyfeiriad bywyd tragy-
wyddol? Pa fendith yn nhrefu grâs sydd yn dyfod gyntaf
i feddiant y pechadur? Symudant gyda'u gilydd, fel
spokes yr olwyn, ac fel gronynau pelydrau goleimi. Ŷ mae
yr iachawdwriaeth yn gyfanwaith gogoneddus; ond nid
felly y meddianir hi, eitíir yn rhanau. Nid rhanau an-
nibynol ar y cyfan, ond yn emes o'r cyfan. Y mae y
naiU fendith yn cynnwy s y Ûall. Yn y geiriau hyn y mae yr
Apostol yn dyfynu geiriau o eiddo Dafydd, gynnwysant y
syniad o faddeuant ; ond yma deuant i fewn yn nghanol
pwnc cyfiawnhad. Mae cyfiawnhad yr euog yn golygu
maddeuant, ac yn ei gynnwys, ond nid yw maddeuant yn
cynnwys cyfiawnhad. Peidio cyfrif yw maddeuant ; cyfrif
yw cyfiawnhad yr Efengyl. Peidio cyfrif pechod i'r pech-
adur yw maddeuant, a chyfrif cyfiawnder Crist iddo yw
cyfiawnhad. Ei annghymhwyso i ufifem yw y cyntaf, ond
ei addasu i'r nefoedd yw y diweddaf. Saif maddeuant
yma fel rhan o gyfiawnhad yr euog, fel dechreuad y
gwaith. "Dedwydd yw y gwr nid yw yr Arglwydd yn
cyfrif pechod îddo."
ICAPDBUÂNT YN SÁJJL GWm DDEDWYDDWCH. 247
I. Tn DDEDWYDD AB 0TFRIP YB EGLUBHAD T MAE MÁDDEU-
ANT YN Ei BODDi AR GYMEBiAD Düw. — ^Y mae perthynas
anwahanol dyn â gorsedd ac - â llywodraeth Duw yn ei
wneyd yn- hanfodol fod cymeriad Duw yn ffynlionell o
fwynhad neu o 'ddyoddefaint i ddyn, yn ol y graddau hyny
ufudd-dod neu anufudd-dod fyddo yn mywyd dyn. Y
mae cymeriad moesol, fel hywyd y greadigaeth, yngwneyd
pohpeth cỳdnaws âg ef ei hun yn eiddo iddo. Y mae cyf-
atebiaeth rhwng mwynhad neu ddyoddefaint a'r ffynhon-
ellau o'r rhai y tarddant ; cyfatebiaeth nid rhwng maint,
ond natur ; nid 'rhwng effeithiau, ond achosion ; nid rhwng
ffirwythau allanol, ond rhwng bywyd mewnol ac anweledig.
Y berthynas uchaf yw sail y rhwymedigaeth ddyfiiaf, y
gwirionedd mwyaf sydd yn rhoddi bodolaeth i'r ddyled-
swydd bwysicaf, a'r awdurdod uchaf sydd yn creu y cyfrif-
oldeb dwysaf. Y mae cymeriad Duw yn ei lywodraeth
foesol yn anfeidrol bwysicach na phob datguddiad o Dduw
yn ei lywodraeth natUriol. Y mae datguddiadau yn fjmych
yn cyfateb i amgylchiadau, yn wahanol yn eu hamcanion,
a gwahaniaethant yrr eu dylanwad ar y meddwl. Mae y
dull y mae Duw yn dwyn ei lywodraeth yn mlaen ar wrth-
ddrychau natur yn bwysig fel maes astudiaeth, a'r astud-
iaeth hono yn bwysig fel ffynhonell o fwynhad i feddwl
ymofyngar ; ond pan y bydd Duw wedi dirwyn i fyny i'w
law linyn deddfau, pan y bydd yn cau cloriau cyfrol ar-
dderchog y crëad, bydd ei lywodraeth foesol yn dragywyddol
bwysig. Y mae ymdeimlad y meddwl o'i gyfrifoldeb yn peri
iddo bryderu arù gymeriad Duw. Y mae pob casgliad y gall
meddwl ddyfod o hyd iddo am Dduw yn annibynol ar eglur-
had yr Efengyl, yn ffynhonell o boen. Y mae yma hoffder at
drefu, a gallu yn eî dyogelu, yn cyd-gyfarfod yn nhystiol-
aeth, allanol llywodraeth Duw. Y peth pwysicaf , nesaf at
fodolaeth, yw natur ; gogoniant natur, yw purdeb ; a
dylanwad purdeb yw dedwyddwch. Cyfyd pob dedwydd-
wch o natur neu amgylchiadau. Os o'r diweddaf, y mae
yn gy&ewidiol ; ond os o*r cyntaf, y mae yn barbaol.
S48 MAINDBUANT TN BAIL OWIB DDEDWTDDWCT.
Y mae y weithred foesol leiaf yn îwj na phob gweithred
arall wedi eu hnno. Yr oedd mwy yn y dagrau gollodd y
Gwaredwr uwchben bedd ei gyfaill, nag óedd yn y weithred
o godi ei gyfaiU o'r bedd. Lle y mae dynion yn gweled
fwyaf , y mae Duw yn gweled leiaf ; a Ue y gwêl dyn leiaf,
y gwêl Duw fwyaf .
Y mae dau betb yn gwneyd perthynas yn wir bWysig
— ei pharhad, a*i hysbrydohrwydd. Y mae tri pheth yn
gwneyd parhad yn bwysig — ei amodau, ei natur, a*i amcan.
Ond y mae ysbrydolrwydd y berthynas yn codi allan o
syUaen y berthjmas, ac yn rhoddi iddi hefyd gylch o fywyd
fydd yn emes o barhad. Mae y datguddiad dwyfol yn
cynnwys eglurhad ar natur y berthynas, y dygir tystiolaeth
i'w bodolaeth yn meddwl dyn ei hun ; a dygir y meddwl
drwy fftddeuant dwyfol i fan y gall ddymuno parhad y
berthynas. Ehoddir ysgydwad i'r teimlad hwn gan bob
pechod a gyflawnir, a nerth sanctaidd gan y rhyddhado
bob pechod a faddeuir. Y mae parhad perthynas dyn a
Duw i'w arswydo wrth bechu, ond i'w dymuno wrth
edifarhau. Perthyn i fyd ysbrydol y inae cymeriad moesol,
wrth sáfon foesol y bemir ef, dylanwad moesol a gynyrcha,
ac oddiwrth bethau a gwrthddrychau moesol ac ysbrydol
y teimla fwyaf ; a'r cwestiwn naturiol yw, a yw cymeriad
moesol dyn yn cyfateb i'r datguddiad sydd genym o
gymeriad moesol Duw ? A nodweddir cymeriad dyn gan
y purdeb sydd yn nodweddu cymeriad Duw ? Os na, beth
yw y casgliad ? Ehaid i gymeriad dyn fyned o dan gon-
demniad gwirionedd Duw, neu rhaid i gymeriad Duw
newid i gydweddu â'r eiddo dyn, cyn y gall y berthynas
sydd rhwng y ddaü fod yn fíynhonell o fwynhad. Deil
oymeriad Duw berthynas â'r greadigaeth gyfan, o'r hon nid
yw dyn ond rhan. Deil cymeriad moesol dyn berthynas
â byd tragywyddol, a thragywyddoldeb o annghydgordiad
y ddau gymeriad, y dynol a'r dwyfol, fydd yn gwneyd
uffern yr armuwiol byth.
Y mae amrywìaeth yn cyíansoddi prydferthwch yn yr
UADDBÜAMT TN BAJL ÔWIB DDED¥rrDDWCR. 249
ardd jSodau a'r winllan fErwythau, ond y mae unoliaeth yn
hanfod bywyd, ac yn fifynhonell nerth. Y mae gwahau-
iaeth lliwiau yn yr enfys, a lleisiau yn yr anthem, yn
ddymunol ; ond y maent yn ymdoddi i'w gilydd, fel y
ffurfia y naiU un olygfa ogoneddus, a'r llall un beroriaeth
felus. Ond y mae y gwahaniaeth sydd rhwng cymeriad
dyn a chymeriad Duw yn cynnwys mwy na gwahaniaeth,
cynnwysa wrthdarawiad — gwrthdarawiad rhwng yr hyn
sydd yn ogoniant Duw a'r hyn sydd yn warth dyn. Ehaid
i un o'rddau roddi ffordd.
Nid yn unig y mae cymeriad Duw yn ogoneddus'fel y
mae yn codi allan o hanfod daioni ynddo ei hun, a gweith-
redoedd sanctaidd a chyfiawn yn ei lywodraeth, eithr, y
mae yna fwy. Cynnwysa y daioni hwn yr elyniaeth fwyaf
at bechod. Y mae sancteiddrwydd yn cynyrchu ffieidd-
dra yn y meddwl at ddrygioni. I'r gradd'au y cyfyd
cydjnndeimlad dyn â'r hyn sydd dda, y ffiéiddia bob
peth sydd yn ddrwg. Y mae purdeb cymeriad Duw yn
condemnio, yn gystal a chymeradwyo. Yn y fan y cynydda
grâs, y gwywa pechod. Y mae y cythreuHaid yn ofni Ue
y mae y Cristion yn caru. I reswm dynol y mae y
peUder yn annileadwy ; ond yn yr athrawiaeth o faddeuant,
y mae gobaith yn ymddangos— gobaith nid am gymmodi
pechod á sancteiddi'wydd, trosedd a gwirionedd, ond am
gymmodi cymeriad dyn a Duw. Y mae elfenau y dwyfol,
y pur, a^r sanctaidd, yn dyfod i ddisgleirio yn y dynol, a
dylanwad y datguddiad yma yw cynyrchu dedwyddwch
yn meddwl dyn.
Y mae tynerwch yn cynyrchu teimlad gwahanol yn y
galon i lymder. Cadw ymddiriedaeth yn yr hyn sydd
mewn meddiant y mae Uymder, ond rhoddi gobaith am
adferiad yr hyn a goUwyd y mae tynerwch. SefyU ar
lythyren aUanol y gorchjrmyn y mae y naül, ond gweithio aUan
ysbryd y gorchymyn y mae y UaU ; ond pe gweUd y ddau
wedì eu huno, byddai yr effaith yn wahanol fyth. Y mae
dàa aUu yn gweithredu yn nghyfansoddiad dyn, fel sydd
250 9CADDEUANT TN SAIIi GWIB DDEDWYDDWCH.
yn gweithredu ar y ddaear yu ei pherthynas â*r haul ; ac
gyfuniad y ddau y mae dyogelwch yn tarddu. Y mae
dau allu yn nghymeriad Duw. Cydwedda tynerwch yn
fwy â'u teimladau presenol, nid ar draul diystyru llymder ;
ond fel y cyfodwn yn uwch mewn ysbrydohwydd, teimlwn
y berthynas yii fwy. Gall llymder weinyddu cosb, ond
cosb a4 hanfod yn codi o syniad neu adgof am dynerwch,
a dyha ìsydd yn gwneyd y prif gosbedigaethau. Gall
tynerwch leddfu trueni, a iachau clwyfau ; ond o gydwedd-
iad hyny âg ysbryd pob gwirionedd y bydd y prif dded-
wyddwch yn codi. Mae gair caredig ar dafod gelyn yn dda, ond
pan y daw o galon cyfaill y mae ef felusaf, am fod ynddo
fwy o galon. Beth yw gogoniant y datguddiad o faddeuant
Duw ? Hwn sydd yn cyriyrchu gobaith yn meddwl yr euog,
nes y cwyd ei ben o'r pydew at burdeb. Hwn sydd yn
Uonyddu storom yn meddwl yr euog. H^n sydd yn
rhoddi golwg i ddýn, a'r elfen yn nghymeriad Duw fydd
yn tynu dyn yn nes at Dduw am dragywyddoldeb.
Y mae yr or^edd yn swyn i'w feddwl. Paham y mae eich
calon chwi yn llosgi ? Nid o herwydd eich «bod yu ad-
nabod yr hwn sydd yn siarad â chwi. Cynhyrfwyd y
meddwl gan y geiriau cyn ei adnabod. Dim ond Efe
a allasai eu dweyd ; ac wedi ei adnabod, yr oedd yn dda
ganddynt gael cyfle iV arddel. Y mae sẁn y maddeuant
yn rhoddi rhywbeth i'r galon sydd yn adnabod Duw,
Ond wedi hyn bydd yr heddwch yn y fynwes.
n. Dedwyddwch yn codi âllan o'r profiad a roddib
GAN Dduw yn y meddwl pan yn peidio a chyfbif pechod
i'r maddeüedig. — Defnyddir yma dri gair i gyfleu syniad
am faddeuant, ac y mae i bob un ei ystyr briodol ei hun,
Maddeu, cuddio, ^pheidio cyýrif. Ystyr y gair "maddeu"
yma, yw cymeryd ymaith. Bemir fod yma gyfeiriad at
waith y hwch diangol yn dwyn ymaith i'r anialwch feiau
a gyfrifid amo ; ond yr hyn oedd yn annymunol oedd, fod
y bwch yn myned î goUi, a'r beiau yn aros i ddychwelyd.
Yn yr Efengyl y mae y beiau wedi eu cyfirif ar Feichniydd
HADDBUANT YN SAIL GWIB DDEDWTDDWCH. 251
y cyfamod newydd ; ond yma y mae y Meîchnîydd yn
aros, a'r beiau yn myned i golli. Fe symudir y foeiau
drwy faddeuant, ac fe symudir pecliadur drwy gyfiawnhad
— " maddeuwyd eu hanwireddau."
Cuddio trosedd. Bemir fod yma gyfeiriad at ddygiad
y gwaed i'w dywallt ar y drugareddfa gan yr archoffeiriad.
Gorchuddid yr arch gan y drugareddfa. Yr oedd y gorch-
ymyn oedd wedi ei dori yn guddiedig o dan waed yr aberth.
Cuddio pechod. Mae Duw yn myned i osod rhywbeth
rhwng y dyn a'i drosedd, yn myned i orchuddio pechod.
Bydd y drugareddfa rhwng y troseddwr a'i bechodau, a
hono wedi ei chuddio â gwaed Aberth anfeidrol ; ac y mae
yr hwn sydd yn cuddio yn dweyd na ddaw y ddau i wyneb
eu gilydd byth. Cafodd Jeremiah y proffwyd guddio ei
wregys yn yr Euphrates, ond cafodd orchymyn i chwiho
am dano ; ond yr oedd wedi pydru fel nad oedd dda i ddim,
**Felly y gwnaf i falchder Juda, a mawr falchder Jeru-
salem bydru." Ond pan yn cuddio trosedd yma, pan y
chwilir am bechodau Israel, ni cheir hwynt. Cuddio
pechod. **Ni chyfrif yr Arglwydd iddo anwiredd." **Nid
yw yr Arglwydd yn cyfrif pechod iddo." Saif y dystiolaeth
yma ar ochr nacaol gwirionedd. Yr hyn nad y w Duw yn ei
wneyd — peidio a chyfrif pechod ; peidio a'i roddi yn
erbyn dyn. Yr hyn sydd yn myned yn uniongyrchol yn
erbyn Duw, yn peidio cael ei roddi yn erbyn dyn. Duw
yn peri i holl dystion ei lywodraeth i gadw draw o'r Uys,
yn gorchymyn distawrwydd ar ganol y triaî^ wrth weled
dagrau edifeirwch y troseddwr. Yr hwn a ẁyr rhif
pechodau yn myned i'w hanghofio. Yn rhyddliau oddiwrth
bob pechod. Peidio a chyfrif. Yr ydym ni yn ceisio
mesur pechod yn ei ganlyniadau, ond y mae hyny yn an-
mhosibl. Nis gellir mesur canlyniadau pechod, am nas
gellir mesur y pechod sydd yn y canlyniadau. Mae can-
lyniadau pechod yn cymeryd cylch ëang — amser maith.
Pwy a fedr ddychymygu dyfnder eu dylanwad, a'r trueni
a gynyrchant ? Oblegyd y canlyniadau y cosba dynion yn
252 ICADDEUÀNT TM SAIL GWIB DDEDWYDDWOH.
fynych; dyma reol sicraf ein gweitbredoedd. Esgeulus-
odd dyn gyflawni ei ddyledswydd, a thrymheir y gosb yn
ol y golled a'r difrod. Mae peidio cyfrif canlyniadau
pechod yn erbyn dyn yn fawr. Peidio a rhoddi yn erbyn
y tad pan yn edifarhau, y dylanwad niweidiol a IJygredig a
gariodd ar ei blant ; peidio a rhoddi yn erbyn yr annuwiol
yr efifaith lygredig a gafodd ei fywyd ar gymdeithas. IVy
a all fesur y grâs sydd mewn maddeuant yn y fan yna 9
Bydd canlyniadau pechodau rywrai yn codi o flaen wyneb
y Barnwr y dydd diweddaf , a hwythau wedi cael maddeuant
byth. Ond y mae gwedd arall, gryfach eto, i faddeuant,
sydd yn cyfrif am y dedwyddwch hwn, Maddeu y
weithred, Gallwn feddwl am ẁeithred heb iddi ganlyn-
iadau neillduol, ac eto y weithred yn cynnwys yr eHenau
gwaethaf, ,a*r amcan mwyaf llygredig. Dywedodd An-
anias anwiredd, a daeth Duw allan megys i dori ymaith
ei ganlyniad. Yr oedd y weithred yn cynnwys y beidd-
garwch mwyaf annuwiol, yr ëofndra mwyaf pechadurus.
Mae y gwrthryfelwr wrth gydio yn y cleddyf yn gwneyd
peth mwy na lladd. Mae anufudd-dod dyn i Dduw yn fwy
na*r hoU goUed a all yr anufudd-dod hwnw ei gynyrchu.
Ehaid mesur y gòlled wrth ddyn ac amgylchiadau, ond
rhaid mesur pechod wrth y Duw sydd. yn awdurdod. Yr
oedd gwrthryfel Absalom yn cynnwys mwy na chynyrchu
terfysg yn Uywodraeth Dafydd ; a phan faddeuodd Dafydd
i'w fab, yr oedd yn gwneyd mwy na maddeu y canlyn-
iadau ; yr oedd yn maddeu y gweithredoedd. Y weithred
sydd yn cynyrchu y canlyniad. Y taranau sydd yn dychrynu
fwyaf ar ddynion, ond yn y mellt mae y perygl. Ehywbeth
felly yw gweithredoedd ; y maent i'w gweled yn eu canlyn-
iadau, ond hwy eu hunain sydd yn ofnadwy. Buasai maddeu
pechod yii ei ganlyniadau, heb ei faddeu yn yr act o hono,
yn ddiffygiol i gyfarfod âg angen dyn. Mae gweithred
bechadurus yn cynyrchu yn meddwl dyn ddylanwad, a rhaiâ
i'rmaddeuant gyrhaedd hwnw ; ond mae y dedwyddwchhwn
yn codi o faddeuant Duw o weithredoedd pechadnrus*
MADDEÜANT YN SAIL OWIK DDEDWYDDWCH. 268
Ond y mae peth mwy eto yn y maddeuant. Mae y
weithred a'i chanlyniad yn* ddrwg, o herwydd fod rhywbeth
yn y dyn yn ddrwg. Yr yshryd sydd yn cynyrchu y
weithred, sydd yn fîynhouell i'r holl ddrygau. 'Dyma y
gwreiddyn anweledig, o*r hwn y mae y ffrwyth yn dyfod.
Yr elfen wenwyuig sydd yn y cyfan i gyuyrchu dinystr.
Yr ysbryd sydd yn rhoi ffurf i'r weithred, a diuystr yn ei
chanlyniad. Y mae ymhyfrydu pechu yn taflu pechod fel
act o'r golwg. ganlyniad, y mae maddeu yshryd ein
gweithredoedd pechadurus yn hanfodol i'r dedwyddwch
sydd yn meddwl y maddeuedig. Dyma y man dyfnafy
mae maddeuant yn disgyn. Y mae Duw yn maddeu y
weithred a'i chanlyniad wrth faddeu yr amcan a'r ysbryd
sydd yn rhoddi bodolaeth iddynt. Y mae diwreiddio y
pren yn sicr o wywo ei holl gangenau. Y mae tynu
ymaith ganolbwynt cylch yn dinystrio pob dylanwad o
fewn y cylch hwnw. ** A faddeuir i ti feddylfryd dy galon."
Mesurir gweithredoedd pechadurus gan yr amgylchiadau y
byddom ynddynt, ond y mae amcanion Uygredig filoedd o
houynt heh ymwisgo i olwg cymdeithas, a rhaid wrth fwy
râs i faddeu y cyfryw hyny. Y peth ddymunai dyn yẅ
ei amcan ; y peth a all dyn y w y weithred. Pan y mae
Duw yn maddeu, yma y teimla dyn effaith y maddeuant
gyntaf. Drwy y microscope fe weHr hoU ranau y dderwen
gadam-frig yn y fesen, ond cymer flynyddoedd cyn y daw
yn ffurf weledig o flaen Uygad noeth. Mae Duw yn
gweled hoU elfenau cymeriad yr annuwiol yn egwyddorion
llywodraethol y meddwl, yn nhueddiadau y galon. Mae
goleuni yn teithio yn gyflymach na sẁn. ' C/y w^í/ pech-
odau mae d^mion, ond eu gweledy mae Duw. Fe wêl dyn
Hwiau y blodeuyn cyn y caiff fwynhau ei bêrarogl. Y
goleuni sydd yn cyfidf am y cyhtaf, ond ar aden yr awel y
daw y diweddaf. Ar y ddalen sydd ar y gangen y gwelir
y pren yn dechreu gwywo, ond cenadwri marwolaeth yn
codi o'r gwreiddyn yw. Yn y fírydiau y gwelir fod y ffyn-
onau yn sychu. Mae pechodau bywyd ÿn gwywo o
254 SUDDBUANT TN BAJL 'GWIB DDEDWTDDWCR.
herwydd fod maddeuant wedi oyrhaedd y galon. Gan mai
y galon yw tarddle pechod, yno y mae dedwyddwoh ys-
brydol yn cael ei roddi. Peth i galon ydyw. Nis gall
dim ei ddàl ond calon pechadnr. Yr oedd y thuser yn dàl
yr arogl-darth yn y cysegr, y crochan aur yn dàl y mana ;
ond ni chafwyd Ue i roi maddeuant erioed ond calon yr
edifeiriol. Yn mhlith cyfoeth diderfyn y Duwdod, dyma
y cyfoeth mwyaf — maddeuant ; ond y mae yn ei roddi yn
y Ue tlotaf — yn nghalon yr euog, a'i thlodi yw y cym-
hwysder i dderbyn y cyfoeth. Dyma yr arch sydd yn dàl
ysgrifen y Bamwr, tyst-lythyr. Duw fod yr holl gyfrifon
wedi eu settlo, ac fe guddir yr arch hon â thrugareddfa o
gyfiawnder perfíaith. Nid oedd defnydd i'w gael y gallasai
Duw ysgrifenu maddeuant amo ond calon edifeiriol am
ddrwg. Dywedir pe ysgrifenid â lemon juice na allesid
darllen yr ysgrifen hono ond yn ngwres tân. Mae madd-
euant yn beth anweledig i'r byd ; ond pan y dygir y galon
a'i cafodd i ganol pelydrau cyfiawnder dwyfol, darllenir
maddeuant mewn llythyrenau breision — **A thi a faddeu-
aist anwiredd fy mhechod." Nid maddeu ei bechod a
wnaeth yn unig ; maddeu anwiredd ei bechod — maddeu
yr hyn oedd yn rhoddi cytneriad i'r pechod ; tynu ymaith
yr ysgarlad tanbaid sydd yn y weithred, dileu y ỳorffor
sydd 3m y troseddau. Dedwyddwch yn codi allan oddiyma
yw y maddeuant. Y mae maddeuant yr Efengyl yn dyrch-
afu syniadau dyn am Dduw, ac yn ëangu galluoedd
meddyhol dyn, "/^/ y'th ofner'' Nid ofn yn cario poen»
ond yn cario parch. Mae Duw yn uwch fel Deddfwr, am
ei fod yn Faddeuwr. Nis gellir gweled maddeuant mewn
un gorchymyn, ond fe welir/o3 gorchymyn mewn madd-
euant. Nis gellir gweled holl eUenau pechod mewn un
trosedd, ond fe welir hoU elfenau troseddau bywyd mewn
un pechod. Mae yr un mewn natur yn cynnwys pob am-
rywiaeth, ffurf, a graddau ; ond nis gall pob fiurf â gradd
pan ar wahan gynnwys yr un. Mae teimlad o rwymed-
igaeth yn caethiwo, yn darosiwngy yn dyfod a*r teîmlad o
MADDEUANT TN 8AIL GWIR DDEDWYDDWGH. 255
ddihyniaeth jn fwy byw. Mae maddeuajit dpt yn gwneyd
i hì deimlo yn is nag ef, yn llai nag ef, ac o dan ddyled
iddo ; ac eto, nid y^ y maddeuwr yn ddigon mawr^ yn
ddigon uchel, ac yn ddigon cyfoethog i ni deimlo y gall ef
fyw hel) i ni roi rhywbeth am y maddeuant. Mae y
maddeuedig yn derbyn y maddeuant, a'r maddeuwr yn
fynych jrn byw ar rywbeth a gaiff efe am y maddeuant ; a
thra y parheir i roddi hwnw, fe fydd fírwd maddeuant yn
llifo; ond pan^atehr ef, atelir y maddeuant. Mae y
trosedd yn taflu ei gysgod tywyll ar y maddeuedig, a'r
maddeuant yn taflu gorchudd o ofìi am y maddeuwr, fel
nad yw y naill yn gweled y llall heb godi adgofion o'r
gorphenol. Ond "dedwyddywy gwr nid yw yv Arglwydd
jn cyfrif pechod iddo." Mae y maddeuedig yn gweled y
deddfwr yn y maddeuwr, a'r maddeuwr yn gweled y sant
perfifaith yn y maddeuedig. Mae calon aflan y maddeu-
edîg yn cael ei newid i fod yn gysegr sancteiddiolaf sanct-
eiddrwydd yr orsedd ddwyfol, a gorchymynion pur yr
orsedd yn cael eu cymeryd gan y maddeuedig yn lampau
bywyd yn yr anialwch. Mae y maddeuwr yn ddigon
mawr, yn ddigon uchel, ac yn ddigon cyfoethog ìfyw byth
heb dderbyn dim am y maddeuant oddiwrth neb ; ond y
mae y maddeuedig yn methu byw heb roddi rhywbeth am
y maddeuant; eto, nis gall roddi dim ond rhywbèth a
gafodd yn y maddeuant gan y maddeuwr ei hun — caru y
Maddeuwr. Dyma flfordd y maddeuant o ddangos ei hun ;
ei ddull o dalu yn llywodraeth Duw. "Maddeuwyd ei
haml bechodau hi, oblegyd hi a garodd yn fawr." Y
peth nesaf mewn prydferthwch at weled Duw yn rhoddi
maddeuant, yw gweled maddeuant hefyd yn rhoddi i
Dduw. Y mae ef yn gweled rhywbeih yn mhob ỳeth^
ef roddi, ac y mae yn sancteiddioy cyfan i'w ofiErymu er
tystiolaeth. Y mae Simon yn ormod o Stoic i deimlo pan
y mae^ y Gwaredwr yn ei dý, ac yn fyr o weithredu
etiquette cyfi&edin ei genedl, ond y mae Mair yn golchi ei
draed £f â dagrau, ac heb drafférthu Simon am doweU
2M MADDEUANT TN SAIL GWIB 0D!B1>WTDDW(».
hi sjch ei draed £f â gwallt ei phen. Mae ef yn glyna
wrth y groes ar ol pawb, ond wrth y bedd ar y trydydd
foreu oflaen pawb.
^^Dedwydd yw y gwr nid yw yr Arglwydd yn cyfrif
ýeckod iddoy — Cbwilio am ddedwyddwch y mae y byd,
oud ni feddyha mai yma y mae i'w gael. Beth yw sylfaen
gwir ddedwyddwch ? Pa mi ai mewn amgylchiadau neu
gyflwr y ceir gafael amo? Ai y peth sydd gan ddyn,
neu y peth sydd mewn dyn yw ? GeUir mwynhau golygfa
heb fod yn ddedwydd, gellir hoflS yr hyn a glywir heb fod
yn ddedwydd, ond cyfyd dedwyddwch o nodwedd y meddwl
yn ei berthynas â Duw. Maddeuant yn unig sydd yn
ddigon i gyfarfod âg effeithiau pechod. Rhaid i'r llong
suddo yn y storom, neu rhaid i'r Arglwydd lesu ddef&o o
gysgu. Rhaid i'r morwyr foddi, neu daflu Jonah i'r môr.
Rhaid i Israel farw, neu iV môr hollti. Rhaid i galon
gael maddeuant, neu gael ei damnio. Ond ^^Dedwydd.''
Fe gysegra lethrau mynyddoedd Canaan â*i ganeuon, yn
gystal a gorsedd Jerusalem â'i sahnau. Fe fendithia Duw
yn mhlith cregyn y tomenau, yn gystal ag yn y Uawnder
a'i amgylchai yn ei balas drudfawr. Nid yw yn teimlo
pwysau y cadwynau sydd am ei draed yn ngliarchar
Phihpi, herwydd fe dynwyd peth trymach o'i galon —
euogrwydd. Dedwydd. Mae Duw yn cyfrif pobpeth yn
ffafr dyn a all fod yn fantais iddo. Fe gaiff cuddio y cen-
hadon fod yn ffafr Rahab y dydd y dinystrir Jericho.
Fe gaiff cwpanaid o ddwfr fod yn dy ffafr. Oud peidio a
chyfrif yw hanfod y dedwyddwch — maddeuant. Dyma
ernes o'r nefoedd, diferyn o'r môr, pelydryn o'r hanl, rhag-
ymadrodd cyfrol fawr dedwyddwch enaid. Mae gan hwn
enfys gobaith yn mhob cwmwl, ac arch Duw yn sefyll yn
nghanol pob lorddonen. Cana yn y nôs felyr ëos, gorfol-
edda wrth y stanc, ac ni sycha ^non ei ddedwyddwch yn
drag^rwyddol. *
III. Dedwyddwch tn codi allam o'b ffaitb fod t
MADDBUAMT HWM YM SYLFASNBDIG AB DALIAD ABERTH |AWMOIi
IIADDEUANT TK BAiti GWIS DDSDWTDDWOH. 257
Grist. — Gesyd yr Ysgrythyr bwys neilldiiol ar gysylltiadau
athrawiaeth maddeuant pechodau. Fel bendith, nis gellir
edrych ami ond yn ei chysylltiadau. Dolen mewn cadwyn
ydyw, seren mewn cyfundrefn, olẁyn mewn peiriant ; a'r
hyn yw cysylltiad mewn cadwyn, canolbwynt mewn cylch,
a chydweithrediad mewn olwynion peiriant, yw perthynas
mewn maddeuant. Awdwr maddeuant y w Duw, ei darddle
yw y galon drugarog. Ehoddir Ef drwy Aberth anfeidrol,
gweinyddir ef drwy gyfiawnder, derbynir ef drwy edifeirwch,
dangosir ef mewn sancteiddrwydd, teimUr ef yn y gyd-
wybod, a chenir am dauo yn y nef. Ei hahatìi yw trug-
aredd Duw, ei ha fodd yw lawn y groes, a'i ha heth yw
** dedwydd yw y gwr nid yw yr Arglwydd yn cyfrif pechod
iddo.** Y mae maddeuant yr Efengyl yn golygu mwy na
dianc o afael canlyniadau pechodau. Mae syniadau felly
yn rhy hunanol i fod yn meddu ar un elfen o wir dded-
wyddwch. Cyn y gall maddeuant fod yn achos o dded-
wyddwch, rhaid i*r maddeuedig weled fod y golled
a achosodd efe drwy bechu wedi ei chyfanu ; fod y gẃarth
a daflodd efe ar yr orsedd wedi ei ddileu. Heb hyn,
buasai yn anmhosibl cael nefoedd i feddwl dyn. " Yn yr
Hwn y mae i ni brynedigaeth drwy ei waed Ef, sef
maddeuant pechodau." Maddeuant drwy waed. Y mae
maddeuant yr Efengyl yn anfeidrol fwy na pheidio myned
i uffern. Fe fyddai yn well gan y sawl gafodd y maddeuant
ei roddi yn ol, na'i gadw heb hyn. Byddai y maddeuant
ei hunan yn çynyrchu uffem yn y dyn. Byddai yr
ymdeimlad fod ei bechod heb ei gosbi yn gwneyd maddeuant
yn fíynhonell o boen i'r meddwl. Ond ^^dedwydd"
Gorphwysa y maddeuant ar Aberth, ac y mae yr Aberth
yn gyfartal i'r hoU goUed a achosodd pechod dyn yn
llywodraeth Duw.
Maddeuant drwy gyfiawnder ydyw, — Y mae grâs a
chyfiawnder yn ymddisgleirio yn nhrefn y prynedigaeth,
fel Uiwiau yn ymdoddi i'w gilydd. Cjŵawnder a'r Eiriolwr
yw cadw y pechadur gredo, ond grâs i'r pechadur a gredo
258 MADOEÜAHT TH SAH. OWIB DDEDWIDDWGH.
yw cael y cyfiawnder hwnw. Y mae trngaredd ddwyfol
yn arweddu yn ddeublyg yn nghadwedigaeth y d7r& a
gedwìr. Cjfiawnder ì'r Meichnîjdd, dyna ei gwedd
gyfEyngoIj grâs i'r annheilwng, dyna ei harwedd ddynol.
Y mae lawn Crist yn. arweddn yn ddenblyg. Yn dahad
Ilawn^ dyna ei arwedd ddwyfol; yn brynedigaeth Iwyr
oddiwrth íelldith y ddeddf , dyna ei wedd ddynol. Y niae
adferiad dyn yn arweddu yn ddeublyg eto. Edifeirwch
àwtn am bechu, dyna ei wedd ddwyfol ; fiydd yn Aberth
iawnol y groes, dyna ei wedd gy^ngol. Y dwyföl yn
gwynebu ar y ddaear, y dynol i gyd yn gwynebu tua'r nef-
oedd ; ond y cyfryngol tuag at y nefoedd a*r ddaear. Digon
i Dduw a digon i ddyn. Ond y mae y dwyfol yn y cyf-
ryngol, fel sylfaen ; y cyfryngol yn y dwyfol, fel achos ;
a*r dwyfol a'r cyfryngol yn iachawdwriaeth y byd fel cyf-
iawnder a grâs, yn teyrtíasu drwy gyfiawnder i fywyd
tragywyddol. Dyma sydd yn rhoddì cân ar dafod maddeu-
ant, ac aẁdurdod yn ei lais, nes y bydd yn distewi
stormydd peohodau dyn, yn Uonyddu môr cynhyrfus eî
euogrwydd, nes y gall gysgu yn dawel ; yn diffodd mellt
tanllyd gwibiog, yn tynu colynau gwiberod profedigaethau
ei fywyd, yn hollti moroedd, ac yn cerdded drwy ganol yr
lorddonen yn ymyl arch Duw i wlad yr addewid. Bydd
fel Miríam, yn chwareu y dympan ar làn bedd Pharaoh,
heb berygl y codir monument gan neb i ddangos yn mha
le y claddwyd ei hen bechodau. O ! {jvrfà gogoneddus.
Maddeuant yn cariç ysbryd y Maddeuwr t galon y
maddeuedig yw, nes ei dwynyn debyg iddo. — Mae dyn yn
derbyn cymaint gan Dduw, nes dwyn y derbyniwr mor
llwyr dan ddylanwad y maddeuant, nes y mae ei holl
fywyd yn Uawn ysbryd maddeu. Fe ddywedir am Iys-
ieuyn gwenwynig adnabyddus, iddo*" gael ei roddi yn
nghanol blodau, fel yr oedd arogl blodau amo yn mhob
man. Mae y dyn gafodd faddeuant yn byw cymaint o dan
ddylanwad y maddeuant, fel y mae arogl y maddeuant ar
ei eiriau ao ar ei ysbryd. Yr oedd y gwahanglwyf yn
MADDEUANT YN 8AIL GWIB DDEDWYDDWCH. 259
b^glus i gyfíẁrdd âg ef . . Yr oedd yn glefyd heintus ;
oríd pan gyfÿrddodd y Gwaredwr âg ef, fe dynodd y gallu
cydiol oedd yn y dolur, ac fe roddodd yn ei le yr iechyd
oedd ynddo ef. Mae cyfifyrddiad gan faddeuant â chalon
dyn yn taâu maddeuant i'r galon. Âeth Jonathan mor
debyg i Dafydd wrth fyw gydÜEi'u gilydd, nes yr aeth yn
annhebyg i deulu ei dad. Mae calon dyn wrth fyw o dan
ddylanwad maddeuant, yn myned mor debyg i Dduw, nes
y mae eî wyneb yn disgleirio, ac Israel am iddo daflu y
gorchudd arno. Oalon yn maddeu sydd yn ddedwydd.
Nid cariö maddeuant yn unig y mae, ond y mae yn dwyn
yr ysbryd i*w naws ei hun. ^ Mae trugaredd ysbrydol
yn troi y maddeuant yn ddefnydd bywyd ysbrydol. Mae
pwyso ei ben ar fynwes yr lesu yn sicr o wneyd yr hwn sydd
a'i ben mor agos i'r galon faddeugar gariacQawn, yn ddis-
gybl anwyl cyn y diwedd.
Y dydd mwyaf dedwydd yn hanes y brenin Dafydd oedd
y dydd y bu efe yn maddeu i*r hwn a'i cablodd ; ond fe
allodd wneyd hyny heb gostio dim iddo. Y mae Duw yn
ymhyfrydu maddeu, ond rhaid iddo gostio. "0, Dad,
maddeu iddynt." Y mae y weddi mor fawr, rhaid taflu yr
lawn o dani cyn y daw i ben ; ac un o'r pethau cyntaf a
wnaeth wedi cyrhaedd i ogoniant, oedd cyhoeddi maddeuant
i filoedd.
Ehesymau dros gymeryd gafael yn y cynygiad o faddeu-
ant yn bresénol.
1. Nid yw bywyd yn werth dim hehddo, — Gall y con-
demniedig fyw am wythnosau i aros dydd y dienyddiad ;
ond pa faint o werth sydd yn ei fywyd ? Gellir treuHo oes
î bechu, ond y mae rhyw ddam llaw yn ysgrifenu ar
galchiad y pared — **Ti a bwyswyd yn y clorianau," nes y
mae y wledd yn suro. Dygir ni i*r fynwent bob dydd, o
ganol pob mwyniant. Bhaid cael maddeuant Duw cyn
bod yn ddedwydd, Maddeuant i wneyd bywyd yn ddefn-
yddiol, maddeuant a*n gwnelo i weithio, nes ceisio stampio
pechod allan o'r byd.
S60 MADDEUANT YK BAIL OWIB DDEDWYDDWCB.
2. Am mai hwn sydd yn rhoddi gwerth ar bobỳelh^ —
Beth sydd yn gwneyd y fodrwy fechan yna mor werthfawr ?
A welwch y dtamond^ y perl hychan, sydd ynddi ? Hwn
sydd yn ei gwneyd mor werthfawr. Beth yw hywyd yn
bresenol heb faddeuant ?' Rhowch ef yuddo, dyna y
diamondy y perl, yn y fodrwy.
8. Rhaid cosbi am bechod, neu dderbyn maddeuant, —
Mae pechöd yn betli mor fawr, fel na ellir ei adael yn
ddisylw ; mor ofnadwy, nes y rhaid ei gosbi. Fe ddemnir
dyn, neu rhaid iddo edifarhau. Oiid y mae y taliad ar
Galfaria mor fawr, nes y maddeuir pechod ond edifarhau.
Mae y dedwyddwch mor fawr, fel nad oes dim a all siglo
ei saü ef byth.
GTFIJLirHDSR TB AMSSB. 261
I^E.EC3-ETI3: 2CXI.
CYFLAWNDER YE AMSEE.
"Fblly niuau hefyd, pan oeddyin fechgyn, oeddym gaethion dan
wyddorion y byd : ond pan ddaeth c^rflawuder yr amser, y danfonodd
Duw ei Fab, wedi ei wneuthur o wraig, wedi ei wneuthur dan y
ddeddf ; fel^y prynai y rhai oedd dan y ddeddf, fel y derbyniemy
mabwysiad." — GrAL. iv. 3,* 4, 5.
Cyffyrdda yr Apostol yn y llythyr hwn â'r ddwy egwyddor
fawr hyny sydd y llinellau amlycaf yn hanes y natur
ddynol — rhyddid a chaethiwed. Mae y naill yn annghyd-
weddol âg úrddas, safle, a chynydd y meddwl, tra y cyd-
wedda y llall â phob un o honÿnt. I'r graddau y boddlona
y meddwl i astudio cydweddiad neu annghydweddiad
egwyddorion âg ef ei hun, yr ymddyrchafa ; ac i'r graddau
yr esgeulusa wneyd hyny, y boddlona i gael èi ddarostwng
gan elyn pob daioni a dyrchafiad. Deil yr Apostol yr
Eglwys luddewig yn gyferbyniol i'r Eglwys Gristionogol
yD. y benod hon ; ac yn gyferbyniol i ryddid y ddiweddaf,
yr oedd y gyntaf mewn hualau caethiwed. Yr oedd yn
bodoH o dan amgylchiadau gwahanol, ac.o dan amodau a
threfniadau gwahanol. Cyferbyniai hwy i'r bachgen o
dan ymddiriedolwyr ; ond pan gyrhaeddai y bachgen yr
amser a osodwyd gan y tad, ymryddhäai o'r amodau
blaenorol, — "Felly ninau hefyd pan oeddym fechgyn," o
dan y trefniant cyntaf, ** oeddym gaethion o dan wyddorion
y byd, ond pan ddaeth cyflawnder yr amser," rhyddhawyd
ni o'r caethiwed ; daeth yr amser gosodedig, a symudwyd
ni o ganol fiPurflau oerion a defodau allanol manwl, i ryddìd
--***Dan/oftoää Dmv ei Faò,''
I. CyNLLUN DuW I DDYSGU GWIRIONEDD i'b BYD OYN YB
ymgnâwdouad — Gwyddorion y byd, — Yn y gorchymyn a
Foddodd Daw i ddyii yn Ëden, dangosodd Dnw ei hawl i
ymostyisgíad ao ufddd-dod ei greadur. Codai y gorohymya
B
CTFLAWNDBB TB AMBEB. .
oddiar y bertbynas a hanfodai rhwng dyn a Duw. Nid y
gorchymyn a ix)ddai fôd i'r berthynas, eithr y berthynas a
roddai fôd i'r gorchymyn. Gwreiddiai hawliau Duw yn y
berthynas ; rhoddwyd y gorchymyn i egluro hawl Duw, a
dyledswydd dyn. Gwnaed hyn drwy un gorchymyn yn
Ëden. Pan oedd Israel wrth Sìnai danllyd, galwodd yr
Arglwydd ar Moses i'r mynydd, a rhoddodd iddo ei gyí-
raith. Cynnwysai hono ddeg o orchymynion gwahanol yn
eu gofynion. Ni ofynid mwy oddiwrth ddyn yn y deg^ ár
Sinai nag a ofynid yn yr tin yn Eden. Paham, ynte, y
rhoddwyd hwy felly ? Paham yr oedd yn rhaid rhanu yr
un yn Eden yn ddeg ar Sinai? Gofynwyd i'r Gwaredwr
pa un oedd y gorchymyn mawr yn y gyfraith. Yn ei
atebiad, daeth ef â'r gorchymynion i lawr i ddauj' ac yn
eu symiad i fyny , tynodd y ddau i un egwyddor, ond ei bod
yn arweddu yn wahanol. ^^CyJlawnder y gyfiraith yw
cariad" — carìad yn arweddu at Dduw yn y gorchymyn
cyntaf, ac at ddyn yn yr aiL Ni allasai meddwl amgyf5*ed
ei ddyledswydd mewn un gorchymyn, wedi iddo ymarfer â
phechu yn erbyn Duw. Ymostyngodd Duw i gyfarfod âY
anallu hwn, drwy ranu y gorchymyn. Wedi cael gorch-
ymyn, y cwestiẁn a godai yn naturiol yn y meddwl oedd,
â pha allu yr oedd yn gysylltiedig ? Ac i gyfarfod â hyn,
dywedodd Duw, **Byw fyddi." Drwy ufuddhau fe ddeuai
dyn i feddiant o amddifÿniad gallu Duw ; ond os an-
ufuddhau a wnelai dyn, '*marw fyddi." Byddai anfeidrol
allu Duw yn sicr o gosbi dyn. Yn mhob datguddiad o
Dduw, yr oedd y briodoledd o hoUalluogrwydd yn cymeryd
lle amlwg. Ni phwysir ar addewidion, ac nid ofnir byg-
ythion, ond fel y cysylltir hwy â gallu digonol iV cyflawni.
Y mae gallu yn cario dylanwad dyfnach ar feddwl weithiau
nag un cymliellydd arall, a hyn sydd yn cyfrif bod addew-
idion a bygythion Duw yn ngolwg ei allu bob amser. Ond
er fod dyn yn deall ei berthynas foesol â Duw, ac er cael
datguddiad o'r brìodoledd yn Nuw oedd y cymhellydd
cryfaf i ufudd-dod, eto pechu wnaeth dyn, a pharhau i
CYFLAWNDEB YB AM8EB. 268
bechu y inae ; a pbrofa byn bod gwybodaetb yuddi ei buu
yn aunigonol i gadw y byd rbag suddo mewn Uygredigaetb.
Gellir goleuo pen, beb santeiddio calon. Nid yw gwybod-
aetb a pburdeb yn anwabanol gysylltiedig â*u gilydd. Gellir .
gwneyd gwybodaetb yn gyfrwng i wneyd drwg drwyddi pan
y gwyrdroir bi o'i bamcan gwreiddiol. Gall tad ladd ei
blentyn â'r gyllell brynodd i dori ymbortb iddo. Rbaid
santeiddio ewyllys dyn cyn y geUir ymddiried offeryuau /
peryglus iddo. Nid yw yn ddyogel gweled cìeddyfyii llaw
y gwallgof'ddyn^ a byddai ei oUwng yn rbydd mewn
surgery yn agos yr un mor beryglus, gyda'r gwabaniaetb
y byddai yr effeitbiau ycbydig yn gyfyngacb. Ceisiodd
rbai brofi mai nid yn y galon ddynol yr oedd y drwg, eitbr
yn yr amgylcbiadau. Pa un ai yn y fflam, neu yn y pylor
y mae y perygl? Pa im ai yn y blodeuyn, neu yn y
goleuni y mae y prydferthwcb ? Pa un ai yn yr awyr, neu
yn yr ëos y mae y beroriaeth ? Megys nad y w y fílam ond
achlysur i eghiro natur y pylor, y goleuni ond moddion i
ddaugos y pi'ydferthwcb, a'r awyr ond cyfrwng i gario y ber-
oriaeth, felly nid yw amgylcbiadau ond cyfleusderau i ddryg-
ioni neu ddaioni calon dyn i ddyfod i'r golwg. Mae ufudd-dod
i wirionedd yn profi ei gydweddiad â thuedd y meddwl,
fel mae anufudd-dod yn tarddu oddiar yr annghydweddiad
sydd rhwng tueddiadau y galon â'r gorchymyn allanol. . '^
Megys nad y w amgylchiadau ond eyfleusderau i egwydd-
orion llywodraethol y meddwl i ddyfod i'r amlwg, felly
defnyddiodd Duw ddyfodiad pechod i'r byd yn' achlysur i
egluro ei galon yntau, ond nid yn y moddy buasairheswm
dynol yn disgwyl. Yn yr addewid o hâd y wraig i ysigo
pen y sarff yr eglurodd Duw ei feddwl i adferyd dynohaeth
ato ei hun drwy lawn. Mae ganddo drefh i egluro ei
fwriad grâsol ; trefn yn paratoi y meddwl at ddatguddiad
"fawr amryw ddoethineb Duw.^' Codai Israel allor yii
y gwersyll, dygid ati aberth, lleddid ef gan offeiriad, a^^^.^
dygid ei waed i'r cysegr sancteiddiolaf gan yr archofieiria4>
Yr aberth yw hanfod y cyfan ; ond ynyr aberth, dangosid
264 CYFIiAWNBBB Ylt AMSBB.
pechod yr aberthwr, a graslonrwydd anfeidrol y Duw- a
dreôiodd yr aberth ; rhoddid eglurhad ar haeddiant
troseddwr, ac ar drugaredd Duw. . Y cyfrwng a ddeûi-
yddiodd Duw i egluro ei atgasrwydd at bechod, a ddeíh-
yddiodd hefyd i ddangos ei râs at y pechadur. Ond yr
oedd elfenau gwahanol ac amrywiol y trefiaiant hwnw, yn
dangos mai moddion addysg yn benaf ydoedd — ^'adgoffa
pechod." Yr oedd swyddau crefydd hefyd mewn cysyllt-
iadau anmherffaith. Swydd berffaith, a swyddog an-
mherffaith. Yr oedd eisiau cael perffeithrwydd yn y
swyddog i gyfarfod â pherffeithrwydd y swydd. Ceisid
gwneyd i fyny am ddiffyg mewnol drwy fawredd allanol.
Yr oedd gogoniant Aaron yn codi allan o'i osodiad i'w
swydd. Gwisgid ef â dillad wedi eu tori allan gan **gyfraith
gorchymyn," cyflawnai ei waith ar ddyddiau pehodol, a
chyfyngid ei waith o fewn terfynau amser neiUduol. Yr
oedd ansefydlogrwydd neillduol yn nodweddu holl gylch y
gwasanaeth. Tra yr oedd yr offeiriad yn líadd yr aberth,
yr oedd yntau ei hun yn marw. Wylai calon y byd am
waed uwch, o ran ei natur, na gwaed.teirw a geifr i buro
cydwybod 'oddiwrth weithredoèdd meirwon ; a thystiai cyd-
wybod nas gallai rhinweddau seremonîol sancteiddio calon
oddiwrth halogrwydd. " Ond yn nghyflawnder yr amser y
danfonodd Duw ei Fab i'r byd." Y byd waeddai am gymmod,
a suddai mewn trueni, ond a gofiwyd mewn trugaredd.
II. Ymddangosiad Mab Düw i berffeithio y cynllun, a
CHYMMODi Y BYD A Duw YN Ei ABEBTH Ei HUN. — Gwahaniaetha
esbonwyr pa beth a feddyhr wrth "Gyflawnder yr amser."
Gall ofygu — ^
1. Cyflawnder yr amserpan oeddy irefnianí serentonîol
wedi cyrhaedd ei amcan^ a gweithio ei hun aìlan. Cyf-
eiüornodd yr luddewon wrth lynu gyda'r hyu oedd i'w
symud am ei well. Gwelír Cwmpeini Eheilffordd yn taflu
pont o goed droB afon, hyd nes y cânt amser i godì ponl o
geryg yn ei lle. Mae Duw wedi agor i ni "ffordd newydd
a bywíol/' ao felly niâ oea gwasanaeth i'r hen. ''Cy^od
GTFLAWNDEB TB AH8ER. 265
daionus bethau a fyddent'* y gelẁir y trefbiant Moesenaidd
gan yr Apostol. Un gwaei, dibynol ar anagylchiadau yw
eysgod. Symudiad y peth Ueiaf rhwng y goleuni a'r
gwrthddrych ddilea y cysgoä. Gwerth cyferbyniol oedd
yn y trefniant hwnw. Penderfynodd dyn ieuanc fyned
allán o wlad ei enedigaeth. Tynodd ei ddarlun cyn myned,
a rhoddodd ef i ofal ei fam oedranus. Crogodd hi ef yn y
man amlycaf yn y t}'. Pan edrychai arno, gwelai linellau
gwyneb ei phlentyn ynddo. Ni phrynid ef â gemau, er ŷ
byddai hi byw ar elusen y i^lwyf. Y groesaw mwyaf a
allaj ei chalon roddi i ymwelydd fuasai dangos darlun ei
phlentyn iddo. Ond un diwrnod, dychwelodd y bachgen
adref, a safodd yn ymyl y darlun. Pa un ai y darlun, neù
y bachjgen a ddewisai y fam ? Ni raid ateb. Onid
oedd y darlun yn werthfawr? Oedd, pan oedd y bach-
gen oddicartref ; ond pan ddychwelodd, fe gollodd y
darlun ei werth ynddo ef. Aíbum y geuedl luddewig oedd
y trefniant seremonîol, a throi ei ddail oeddent yn wneyd yn
nyddiau Paul. Ar j^wyneb hon i'r ddalèn, yr oedd yr anner
goch ; ar y wyneb arall oen y poeth ofErwm ; ar wyneb i
ddalen arall yr oedd aderyn y tô ; ac ar y wyneb arall, yr
oedd cyw eolomen. Edrych ar y darluniau hyny fynai
Israel ; ond gorchymynai yr Apostol iddynt i gau yr albuniy
bod y sylwedd wedi dyfod *'yn nghyflawnder yr amser."
2. Yn nghyflawnder yr amser, pan oedd y meddwl
dynol wedi rhoddi prawf cyflawn ar ei allu i adferyd ei
hun, ond wedi methu, — Yr oedd jn rhaid argyhoeddi y
meddwl o'i analhi i drefnu moddion adferiad, cyn y rhodd-
asai werth ar ddarpariaeth o eiddo Duw. Ni rydd y claf
'werth ar gynghorion na chyffeiriau y meddyg, oddieithr
îddo gael ei argyhoeddi mai drwy gydymfiurfio â'r cyfiryw
y mae gobaith ei adferiad.
"P>i nghyflawnder yr amser*' y cafodd y meddwl
feddiant o ryddid cydweddoî â'i gynydd, Y mae pob
bywyd yn cael ei nodweddu gan gynydd. Planer plan-
higyn marw yn y goedwìg, á rhodder cylch bychan am
266 CTFLAWNDEB YR AHSER.
dauo; ceir allan bod y cylch yn ddigon mawr iddo yn
mhen blynyddoedd. Ond rhodder cylch bychan am bren
hyw, ceir allan bod y cylch wedi ei dori yn fiian. Yr oedd
y bywyd oedd yn y pren yn gryfach na*r cylch oedd am
dano, a thorodd ef, i gael Ue i gynyddu. Y mae ym-
gnawdoliad a marwolaetìi Críst wedi rhoddi sylfaen i Dduw
i roddi bywyd ysbrydol yn eriaid credadyn ; mae cylch o
driugain a deg o flynyddoedd am dano, ond tyr y cylch.
Mae amodau neiUduol ei fodolaeth yn cau am dano, ond
Uama allan o honynt yn fuan, ac ymëanga yn rhyddid an-
nherfynol gwirionedd ysbiydol. Y mae cynydd ysbrydol
yn gynydd cyflawn. Mae pob pren yn tyfu yn grwn, am
fod bywyd yn ei ganol yn gweithio ei . rinweddau yr un
faint i bob cyfeiriad. Cynydda y duwiol " ar gyriydd Duw."
" F« nghyflawnder yr amser'' y mae dyn yn cael ei
argyhoeddi fod Duw yn ei garu, Dylanwadu ar ofn dyn
mae cymeriad Duw fel Deddfwr, ond dylanwadu ar ei
obaith y mae cymeriad Duw fel Duw caríad. Bhaid oedd
i Dduw ddyfod i sefyllfa dyn, fel y gallai ddyfod yn ddigon
agos iddo i'w argyhoeddi fod Duw yn ei garu. Aeth
cenhadwr allan unwaith i lafurio yn mhlith caethion, ond
yr oedd ei lafur am flynyddoedd yn aflwyddianus. Methai
a deall beth oedd y rheswm. Yn y diwedd, penderfynodd
gychwyn adref ; ond cyn cychwyn, meddyliodd am wneyd
prawf arall. Newidiodd ei ddull o fyw, newidiodd ei ddiUad,
symudodd o*i dỳ i fyw gyda'r caethion yn y cabanau, i ddy-
oddef fel hwyjthau oddiwrth ormes a chreulondeb ; a phan y
gwelsant hyny,perswadiwyd hwy ei fod yn eu caru, a llwydd-
odd i'w heniU i gredu yr Efengyl. Yr oedd Duẁ yn rhy bell
oddiwrth y byd ar Sinai ; crynai y pechadur yn yr olwg arno ;
ond yn yr ymgnawdoliad, ymddihatrodd y Mab o*i d^fìllad
brenhinol, daeth yn agwedd gwas, bu fyw yn nghanol am-
gylchiadau isel, dirmygwydef gan ddynion, cablwyd ef gan
ei elynion, ond Uwyddodd i argyhoeddi y byd bod Dnw yn
ei garu ; ac o dan yr argyhoeddiad, ymddyrchafa tyrfii ddi-
rif i ogoniant tragywyddol yn ngwénau Duw. >l
CYFLAWNDEB YB ÂM8EB. 267
w
" Yn nghyjia'wnder yr amser'" y gwnaethpwyd Crist "o
dany ddeddf' i roddi cysgod rhag ei melldithion iW rhai
a gredant, Dyma unig fan Duw i gadw, a dyma yr unig
gadw beb berygl coUi ar ei ol. Nid gwirionedd i'w
ddeall ydyw, ond i'w gredu. I ba betb y gwnaetb Duw y
mynydd ? Ymddengys yn fawreddog a gogoneddus.
Cbwareua y llanciau ar ei letlirau sertb, setbrir ei gopa
ucbel gan ymwelwyr ; ond nid oes gobaitb i'r bynafgwr
ddringo i'w goryn bytb. Mae ei Uniau ef yn rby weiniaid,
ocbrau y mynydd yn rby sertb, ac mor ucbel, mae y cwmwl
gwyn am dano fel mantell offeiriadol ; ond osnad oesgobaitb
i'r bynafgwr gael mwyubau y golygfeydd prydfertb oddiar ei
gopa, gall godi ei fwtbyn bycban ar ei waelod, a cbanu yn
ei gysgod ar ddydd yr ystorm. Mae y gwirionedd mawr
"farw o Grist dros ein pecbodau ni" yn anamgyffredadwy.
Ni ddringir i'w ben gan y cryfaf ei amgyfíredion, ym-
ddyrcbafa o olwg y cryfaf ei ffydd, ymgladda o'r golwg yn
ngbauol **y dirgeledigaetbau ydynt eiddo yr Arglwydd;"
ond caiff y duwiol lecbu yn ei gysgod ar ddydd y
**poetbwynt ystormus," a bod yn ddyogel ar ddydd y
digofaint. /«-»
** Yn nghyflawnder yr amser " y cafwyd Prynedigaeth
Iwyr, Cynnwysa- yr Efengyl fwy na gwaredigaetb oddi-
wrtb becbod, eitbr befyd rbyddid, i deuhi Duw. Wrtb
dori un bertbynas, ffuriir un arall. Moddion oedd dan-
foniad y Mab **fel y prynai y rbai oedd o dan y ddeddf."
Mae mawredd a gogoniant y brynedigaetb yn amlwg yji
ngwyneb y moddion. Danfon a phrynu, Pan gymerai
priodas le yn mblitb yr luddewon, byddai yn rbaid i'r
príodfab dalu dyled y briodasfercb drwy sangu yn ei
hesgyd, Pau ymgymerodd Mab Daw âg acbos dynolìaetb,
ymrwymodd i gymeryd ein natur. ' ' Duw a ymddangosodd
yn y cnawd," sangodd yn ein besgyd, aetb.i'n deddfle i'n
prynu drwy dalu anfeidrol lawn i gyfiawnder ; ac yn ei
haeddiant £í» gwneir meibion dynion yn feibion i 'Dduw»
a cbaethion gan bechod, yn feddianol ar ryddid teulu Duw.
M8 IIHTFBMM7 T VMSBKV MWTAF.
I^TÒEOETH X3:il.
RHYFEDDÜ Y PETHAU MWYAF.
" Na ryfeddwch am hyn : canys y mae yr awr yn dyfod, yn yr hon
y cai3 pawh a'r ayíld yn y heddan glywed ei leferydd ef ; a hwy a
dde lant allan : y rhíú a wnaethant dda, i adgyfodiad l^i^yd ; ond y
rhai ft wuaethant ddrwg, i adgyfodiad bam." — Ioan v. 28-29.
AcHLYsuBWYD llefariad y geiriau hyn gan y grwgnachrwydd
a ddangoswyd i'r hwn a iachasai Crist wrth lyn Bethesda,
i godi ei wely ar y Sahhath. Meddai y Gwaredwr ar
lygaid a wélent wrthddrychau trugaredd yn mhob man.
Ni chollai Crist ei olwg ar wneyd daioni, er yn nghanol
rhwysg yr ŵyl. Gall meddyg ymddangos i'w fantais eî
hun mewn gwahanol fanau, ond yn iiglianol cleifion y bydd
o fwyaf gwerth, Mae mwy o swyn iddo ef i fod yn
ngruddýan yr afiach nag yn nghân yr iach. -Bhwng
perffaith iechyd a Uwyr farwolaeth y mae yn byw. Terfyn
pellaý ÌQc\ìjdiy ac Ä^^/^/marwolaeth, yw cylch pruddaìdd
ei weithrediadau, ac y mae cryfach dylanwad gan y
diweddaf na'r cyntaf amo. Cynygia yntau fel ereiU nofio
i'r tir, ond gan fod y môr yn treio, cludir ef i*r dyfnfor,
Ond ni chollodd Crist erioed wrth roddi; ni wanhaodd
wrth wasgaru. Defriyddiodd amgylchiadau a orchfygent
ddyn yn achlysuron i «egluro mawredd ei allu, tynerwch eî
galon, cyflawnder ei râs, a dwyfoldeh ei berson. Rhyf-
eddai rhai at weithredoedd Crist yn amgylchiadau dynion.
Drwy y Uyn oedd ffordd iechyd ; felly y disgwylid ef, ond
dyma ffordd newydd iddo. Fe anrhydedodd lyn 8iIoam
drwy anfon y dall iddo, o herwydd oi ddisgwyliai neb
ddim oddiyno ; ond yma gyru un oddiwrŴ y Uyn, am y
diŵgwyliaî pawb wrtho. Cigfrany nid cohmen^ a gafodd
gario bwyd i Elias. Colomen, nid cigfran, a «etli allan
RHYFEPDU T PBTHAU MWTAF. 269
o'r aroh i edrych a oedd y dwfr yn treio. Ceisiai y
Gwaredwr ddyrchafu Byniadau dynion at y gallu oedd yn
gweithredu, ac at weithrediadau tichaf y gallu hwnw,
**Na ryfeddwch am hyn ;'' pethau sydd yn cydweddu â
sefyllfa fy narostyngiad yw y cyfan. Credcntials tramorwr
mewu gwlad estronol ydynt, meddai. Pethau rhwng
Bethlehem â'r groes oeddent. Pethau rhwng Nazareth
lygredig a Chalfaria ddirmygiedig oeddent. Dilynwyd
hwy gan hethau uwch — pethau rhwng Calfaria a'r Olewydd,
pothau rhwng y disgyn a'r esgyn. Dilyiiwyd hwythau
gan bethau mwy — pethau gorsedd ; gorsedd grás^ hyd nes
y cyrhaeddir amcanion cyfryngwriaeth ; yna gorsedd harn^
— ^l>aru gynhyrfa y ddaear ; ac fe glyw y rhai a fydd yn
meddau y ddaear lef o'r orsedd hono. Nid oedd yn
rhyfeddod fod yr Hwn a allai rwymo y brenin, yn ^làl ei
was. Nid oedd gweithredoedd rhyfedd Críst ar gleifioö
ond ai-wyJdhin gwnnaidd o allu Crist i wneyd y pethau
mwy.
I. Yr adgyfodiad a'i sicrwydd yn ngoleuni geiriau
Crist. — Gwirionedd datguddiedig yn ngair Duw }nv hwn.
Yn yr Efengyl, dygir bywyd ac anllygredigaeth -i oleuni.
Credir nad yw dyn fel y mae yn bresenol yn gorpholiad
hoUol o'r syniad dwyfol o hono. Mae pechod wedi rhoddi
atalfa ar ddadblygiad ; a thra yn ei sefyllfa bresenol, ni
chyrhaedda y radd o ddyrchafiad sydd yn oi aros. Mae
djnnuniad mewn dyn am fodolî yn dragywyddol. Nid
cynyrch diwylHant a dysgeidiaeth yw hwn, o herwydd
cyfarfyddir âg ef yn absenoldeb y cyfryw. Mae y dy-
muniad hwn wedi myned drwy gyfnewidiad dirfawr drwy
lygriad y meddwl. ' Mae math o fodolaeth drag^rwyddol,
sydd yn dychrynu yr annuwiolaf. ond ffurf neillduol yw
hono yn codi allan fel ofn y meddwl o fywyd pechadurus,
Mae bodolaeth dragywyddol yn rhedeg ìffurfein cymer-
iadau moesol^ fel y rhêda dwfr i ffurf y llestr y byddo
ynddo. Fe dafla affendid calon, wenwyn i ffynon bywycL
Mae meddwl yn dyfod i gyffyrddiad â thragywyddoldeb ÿn
270 BBYFBDDU T PETHÂU MWTAF.
fynych. Beth syddyn cyfrif hod y rhan fwyaf o ddynion
yn troi yn llwfr pan yn wynebu angau ? Mae cydwybod yn
ymestyn yn mlaen i dragywyddoldeb, yn ymddyrchafu i
fyd ysbrydol i ^rmofyn ei chymeradwyaeth neu ei han-
nghymeradwyaeth i weithredoedd dyn. Mae gwahaniaeth
pwysig rhwng credu mewn sefyllfa ddyfodol, a'r adgyfodiad
y sonia y Gwaredwr am dano. Cadamha Ef ỳ bydd corff
ac enaid yn cyd-oesi byth.
Yr enw tyner a rydd 0rist ar y meirw yw ** Y rhai sydd
yn y beddauy Mae y corff wedi y collo y bywyd yn dad-
feilio, yn dadansoddi, ac yu llygru ; a rhydd hyn syniad
am natur y corff yn bresenol. Mae Paul yn cyferbynu y
corff ar ddydd yr angladd a'r corff ar ddydd yr adgyfodiad ;
a bydd y cyfnewidiad mewn pedwar o bethau, a phob cyf-
newidiad yn ffafr y dyfodol, am y bydd ar gynllun corff
gogoneddedig yr Arglwydd lesu. " Efe a heuir mewn Uyg-
redigaeth, ac a gyfodir mewn anllygredigaeth ; efe a heuir
mewn anmharch, ac a gyfodir mewn gogoniant ; efe a
heuir mewn gwendid^ a gyfodir mewn nerth ; efe a heuir
yn gorff anianolj ac a gyfodir yn goríL ysbrydol,'" Nid yw
y cyfnewidiadau presenol yn dinystrio hunaniaeth, ac ni
wneir hyny gan gyfnewidiadau mawrion y dyfodol. Nid
yr im syniad sydd i huûaniaeth mewn mater a meddwl.
Mae hmianiaeth careg yn wahanol i hunaniaeth corff.
Gelhr newid lliwiau darlun heb ddinystrio ei hunaniaeth ;
tra y cedwir ei idea yn y golwg, bydd yn aros. Fe gyll
corff lawer, ond fe enilla fwy ; ac yn ei waith yn coUi, y
bydd yn eniU. Fe gyll elfenau llygradwy, elfenau an-
mharch, elfenau ei wendid, elfenau anianol, ond ym-
ddyrchafa drwy hyny. Tori y cadwynau sydd am dano
wneir.
Mae y corffo fewn cylch cyfamod y Prynedigaeth, — Yr
oedd y fam fygytliiédig am bechu yn cynnwys cosbedigaeih
ar gorff, yn g:ystal ag enaid. Eglurir y gwirionedd hwn
gan yr Apostoi. ''Ac os yw Crist ynooh, y mae y corfT yn
íárw o herwydd pechod ; eithr yr ysbryd yn fywyd o her-
BHYFEÍ>DU Y PBTHAÜ MWYAF. 271
wydd cyfiawnder." Mae effeithiau blaenaf grâs ar enaid.
Mae yr ysbryd yn fywyd, tra y mae y corff yn farw ; y
cyntaf **yn fywyd o herwydd cyfîa'wnder," wedi ei symud
o fywodraeth pechod i feddiant o fywyd ysbrydol. Ond y
mae y corff o dan y gollfam eto ; mae y fam heb ei symud
o hono — "yn farw o herwydd pechod.'* Pe buasai yr
^postol yn gadael y pwnc yn y fan yna, buasai dolen yn
iau yn y gadwyn. Ond difyna yn mlaen, gan ddangos
nad yw gwahaniad corff ac enaid ond am amser. **Ac os
Ysbryd yr hwn a gyfododd lesu o feirw, sydd yn trigo
ynoch, yr hwn a gyfodŵdd Grist o feirw a fywiocâ hefyd
eich cyrff marwol chwi, trwy ei Ysbryd yr hwn sydd yn
trigo ynoch.'* Mae cyfryngwriaeth Crist yn dyogeUi
adferiad yr hoU ddyn. Bydd y farn yn dàl perthynas
agosach â'r iachawdwriaeth nag â'r cwymp, am fod Crist
yn cynyg dileu y diweddaf a'i effeithiau drwy ei haeddiant.
Afae y Gwaredwr yn myned i siarad á rhai y mae
pawb wedi tewi wrthynf, — Mae Crist yn myned i godi ei
bwlpud rhwng y heddau^ i daflu gwên by wyd i deymas brenin
y dychryniadau, ac i droi y fynwent werdd yn ardd bryd-
ferth. Mae Crist yn m^med i godi ei berlau o'r cuddfeydd.
Ni allesid Uosgi y ddaear nes y buasai y Gwaredwr wedi
cael ei drysorau allan o honi.- Rhyfeddai y bobl i Grist
lefam iechyd i'r claf wrth lyn Bethesda ; byddant yn dyst-
ion o hono ef yn gwneyd peth mwy. Gwelant ef yn sefyll
yn nghanol daear orchuddiedig â beddau, ac yn goUwng
allan ffrydhf lud o iechyd, ond bfywyd^ i rêdle afon mar-
wolaeth. Fe orlifa' y bjrwyd ysbrydol dros ei emhanh-
ments presenol, tra y try y ddaear yn faes Uawn o fyyíjà,
'^JIwy a ddeuant allanJ' Myned i fewn yw y 'drefn
gyflfredin— mor gyffredûi, fel y mae yr oruchwyliaeth wedi
GoUi ei dylanwad ar lawer meddwl, ond **a ddeuant allan"
fydd y boreu hwnw. Tynu ati mae y ddaear heddyw, aud
bwrw oddiwrthi fydd hi y pryd hwnw.
n. DlFBIFOLDEB YR OIiYOFA ** EhAI I ADOYFODIAD BYWYD,
A BHAi I ADOYFODiAD BARN." — Mae y geirisu hyn yn difyn
872 BHtFBDDU T PETHA17 MWTAP.
j ddau ddosbarth i'w terfynaa. *' F rAai a wnaethant
ddnog, i adgyfódiad barnJ'' Yr oedd yr Arglwydd lesu
am i ddynion wneyd pob peth yn ngoleimi y fam. Dyma
y ddolen, gwneyd drwg — "adgyfodiad barn; " y cymeriad
presenol yn cyfrif am y dynged ddyfadoL Dywedir y gall
dyn pan yn sefyll ar lan afon lle yr ymarllwysa i'r môr,
ddweyd drwy ba fath diroedd y mae wedi dyfod. Ni
welodd ei tharddiant distaw ar ochr y myiiydd pell, na'i
disgyniad cyflym dros y llechwedd i'r dyffryn tlws ; ond
gwybydd WTth hw dyfroedd yr afon, am natur y ddaear y
daeth drosti. Pe biiasai yn bosibl i ni sylweddoH ffeithian
yr adgyfodiad a'r farn yn ein meddyhau, gwelem yno gym-
eriadau yn ymddangos fyddai yn tystio drwy ba fath
ddylanwadau y daethant yno. "Y rhái a wnaethant
ddrwg" wedi dyfod yno drwy ganol rhêgfeydd, llŵon, a
chableddau. Bydd yno dorf wedi dyfod ar flaenllif o
feddwdod, a thrwy ganol anialwch llosgedig y tân ni
ddiffydd. Bydd cymeriad moesol yn rhoddi lliw ar drueni
yr annuwiol. Gall angehon Duw ddweyd o ba le y daeth,
ac i ba le y bydd yn myned. Mae ffrwythan gwlad yn
xlweyd am hinsawdd y wlad lle y tyfasant. Mae y geiriau
yn rhoddi golwg ëang ar bechod — ** adgyfodiad bam."
** Y rhai a wnaethant dda i adgyfodiad bywyd^ Enw
awgrymiadol iawn — **bywyd." Mae grâs yn codi cof-
golofnau nid o farmor, ond o fywyd. Mae yma ddolen
eto — **A wnaethant dda^ i ad^yfodiad bywydJ" Adgyfodiad
i farn^ fydd bodolaeth hehfywyd; ond adgyfodiad i fywyd^
fydd bywyd ysbrydol yn ymddadblygu mewn bywyd tragy-
wyddol. Yn yr "adgyfodiad i farn'' bydd crynhoad o
holl annuwîolion 3^ oesau ; ond yn yr adgyfodiad i fywŷd,
hydd **cymanfa a chynuUeidfa y rhai cyntaf-anedig" yn
cael eu harddangos gan Ddtiw.
Tuedd pechod yw materoli enaîd, ond tuedd grâs yw
ysbrydoH corff. Y mae bywyd ysbrydol eredadyn *ar y
ddaear yn cyfateb i'w sefyllfa ; ond fel y cyfyd y Cristion
mewn saneteiddrwydd, daw i gydymdeiinlad â'r byd
RHlíFEDDU Y PBTH4iU MWYAF. 278
ysbrydoL Gauaf yw y byd hwn, ond blodeuyn haf yw
bywyd. Tynir blodau i fewn o'r gerddi cyn y gauaf, am
eu bod yn rhy wan i ddàl yr oerfel. Adgyfodiad bywyd,
blodeuyn haf — ^tragywyddol haf yw bywyd ysbrydol ; ac
yn yr adgyfodiad y gwehr ef yn ei ogoniant. Dyma fywyd
heb un terfyn i*w fwynhad a*i ddadblygiad. Caethiwir
marwolaeth i'w randir ei hun, bydd ei hoU lywodraeth o
fewn carchar. Llywodraeth ddywedwyd ; na, bydd angau
wedi ei lyncu mewn buddugohaeth. Tynu i'r dỳfodol mae
y bywyd hwn. Mae adar i'w cael sydd yn ymweled â'r
wlad hon am rai misoedd yn y gwanwyn ; ond pan y
deehreua yr oerfel ddyfod, codant ar eu hedyn, ânt dros
foroedd mawrion, ac ehedant tua'r dehau i chwiHo am
hinsawdd mwy cyd-dymherus â'u bywyd. Adar ymfudol y
gelwir hwy. Mae bywyd ysbrydol y Cristion yn cyfeirio
i'r dyfodol. Mae ganddo yntau ei ddehau, a soniay testyn
am dano. Mae fel yr aderyn ymfudol, yn ymddyrchafu o
lyn cer cysgbd angau, i awyr gynhesach, ac yno ymdtlad-
blyga byth yn ei elfeuau ei hun.
III. **Na ryfeddwch am hyn, am nad ydynt ond
PETHAU BYCHAIN, YN GYFERBYNIOL I*R HYN A GYFLAWNIR
GENYF ETo." — Yì" oedd y gwyrthiaù Ueiaf o eiddo Crist yn
tynu mwy o sylw na*i wyrthiau mwyaf. Synai y bobl
pan fyddai Crist yn distewi storom ar fôr, nes y Uonyddai
ei dònau ; pan yn bendithio ychydig o dorthau, nes di-
waUu miloedd o bobl âg ychydig o foddion; pan yn
ysgafnhau baich cymdeithas drwy roddi Uygaid i'r deiUion
a ddibynent ar elusen ; a phan y rhoddai iechyd i glâf
wrth lyn Bethesda ar y Sabbath. Ond pan gyfuewidiai
ansawdd calon ac egwyddor lywodraëthol pen-pubhcan,
pan y bwriai allan gythreuliaid o rai a feddienid ganddynt,
pan gyfanai aelwyd gweddw dlawd ar ddydd claddedigaeth
ei mab, a phan gyfnewidiai gymeriadau gwaethaf cym-
deithas, ni welent ei sancteiddrwydd yn puro calon aâan»
ei aUu yn gwaredu y druan o'i chaethiwed, ei galon yn
tosturio wrth y diamddiffyn, na'i râs yn gwaredu peoh*
274 BHTFEDDU T PETHAU MWYAF.
adur o*i lygredigaeth. Gwelent y lleiaf, ond ui welent y
mwyaf.
*'Na ryfeddwch am hyn.'' — Mae pethau mwy i ganlyn.
Nid yw y rhai hyn ond rhoddion Tywysog ar ei ffòrdd i'r
orsedd^ c^rmwynasau etifedd wrth fyned i gymeryd meddiant
o*r etifeddiaeth. Nid oedd y pethau a weient hwy ond
pethau yn perthyn i gylch y dyoddef a'r marw. Gwyrth-
iau y darostyngiad oeddynt. Ond y mae pethau mwy
i ganlyn — pethau goi*sedd, nid croes ; pethau hywyd,
nid marwolaeth ; gwyrthiau y dyrchafiad. Bydd angan
wedi ei lyncu mewn huddugohaeth, fel y gwelwyd amhell
i long yn ymladd â'r tònau, ond yn y diwedd yn saddo, ac
heh arwydd yn mha le. Gweithrediadau hywyd fydd yn
tynu sylw yn y dyfodoh
Y WEDDI GYFRYNOOL. 275
:FK.EC3-Ea?i3: x:22:iii-
Y WEDDI GYFRYNGOL-.
"Ac nid wyf yn gweddio dros y rhai hyn yn unig, eithr dros y rhai
hefyd a gredant ynof fi trwy eu hymadrodd hwynt. Fel y byddont
oU yn un ; megys yr wyt ti, y Tad, ynof fi, a minau ynot ti ; fel y
hyddont hwythau un ynom ni ; fel y credo y byd mai tydi a'm han-
fonaist i." — ^IoAN xvii. 20-21.
Llefaewyd y geiriau hyn gan yr Arglwydd lesu, pan yr
oedd â'i wyneb ar Getbsemane, y lle a liynodwyd gan
ddyoddefiadau ingawl Crist a ffyddlondeb diyniod ychydig
ddisgyblion tlodion yn eu Uesgedd. Y mae cyflawniad
unrhyw ddyledswydd orchymynedig gan Dduw^ yn rhoddi
anrhydedd ar ddyn, o herwydd y mae dyn yn llai na'r
^wdiurdod sydd yn ei ofyn. Yr oedd pob peth a wnaeth
Crist yn derbyn gogoniant oddiwrtho ef am ei fod ef yn fwy
na phob peth a gyflawnodd. Yr hyn sydd yn ddyledswydd
ar ààyn oedd yn râs yn y Gwaredwr. Cocit y mae dynion
at eu dyledswyddau, o herwydd perthynas y cyfrjrw â'r
Duw sydd yn gorchymyn. Disgyn wnaeth Crist' drwy ei
râs, o herWydd perthynas ei râs â'r ddynoHaeth sydd yn
derbyn. Sancteiddir ^ calon lygredig a gwefus halogedig
dyn gan y gwirionedd a greda ac a lefara, am y rheswm
fod gwirionedd, fel rheol, yn taflu ei ddylanwad i^r cyfrwng
a ddefiiyddia i egluro ei hun; a phe na wnelai hyny,
rhoddodd anrhydedd ar lawer cigfrân, os na chymerai
ddim ei hmi o'r hyn a gariai yn ei phig, a gafodd anfar-
woldeb hanes ar gyfrif iddi'gario bwyd i broffwyd Duw
mewn cyfyngder. Yn hytrach na derbyn dylanwad oddi-
* Parotowyd y bregeth hon ar gais Pwyllgor ** Undeb yr Annibyii-
wyi- Cymreig," ar gyfer y Cyfarfod yn Abertawy, yr hwn a gynnalìwyd-
yr wythnos gyntaf yn Goi-phenaf, 1882. Traddodwyd hi ar nos>n
^ gyntaf y Cyfarfod, yn y Tabernacl, Treforris.
876 T «BDDi mnmoefu
wrth ddim, tafiai Ciist ddjlanwad ei natnr bei&itfa, ei
galon dyner. a'i gTmeriad sanctaidd i hoU gysjütiadaa ei
fywyd, a'r bywyd hwnw a roddodd yr ystyr ëangaf a
chyfiawnaf i fywyd erioed — ^bywyd oedd yn fwy na*i flyn-
yddoedd. Yn y bywyd hwnw saif Crist o flaen y byd fel
anfonedig y Tad i'w hysbysn i'r byd, ac i ddwyn pecbadnr
a Ihiw i berthynas newydd â'u gilydd ynddo Ef fel Cyf-
ryngwT.
Dechreuodd Crist ei fywyd cyhoeddus drwy bregethu eg-
wyddorion teymas nefoedd; dygai hjnj wedd ac amcan
mawr ei fywyd. Diweddodd Crist ei oes- drwy weddio ;
dygai hyny wedd ac amcan mawr ei angau. Apostol eìn
cyffes ni yw Crisí yn y naill, ond Archoffeiriad ein cyffes
ni yw Crist yn y llall. Ystyrir ymadroddion olaf y
Gwaredwr y pwysicaf o'i holl eiriau ar gyfrif y datguddiad
helaethach sydd ynddynt o wirioneddau, perthyn^,s neill-
duol y gwirioneddau hyny â'r disgybüon, a'r amgylchiadau
difrifol yn y rhai y Uefarwyd hwy. Y mae gwahaniaeth
dirfawr rhwng dechreuad a gorpheniad gweinidogaeth y
Gwaredwr. Y mae y dyrfa luosog gymysgedig wedi newid
am ychydig o ddisgybhon tlodion. Mae y cyffelybiaethau
a'r damegion wedi newid am bethau mewnol proflad y
saint ; mae y gwaëau a'r bygythion wedi distewi, ac yntau
yn cydnabyddu meddyliau ei ddisgyblion âg amgylchiadau
ei farwolaeth. Ond tra y cyfyngai Crist ýn rhif ei wran-
dawyr, ac y gwahaniaethai yn natur y gwirioneddau, ëangai
yn ei weddiau ; tra y gwasgai ei ychydig ddisgyblion yn
nes i'w galon, agorai y galon hono mewn erfyniadau dros
y byd ; ac yn y weddi hon rhoddodd eglurhad o'i gydym-
deimlad â dynoliaeth. Bhenir y weddi yma i dair rhan —
Grist yn gweddio drosto eî hun, dros ei apostolion, a thros
y rhai a gredent ynddo Ef drwy eu hymadroddion hwynt*
Mae gweddi Crìst dros yr apostolion yn cyfateb i natur yr
hen orachwyliaeth ac i gylch gweinidogaeth y disgyblion —
yr apostolion yn unig yn y weddi, a defaid cyfrgoUedig
Israel yn y genadwrí. Ond y mae adnodau' y testyn yn
cy&teb ì'r gorohymyu roddodd Crist oddiar fynydd yr
esgyniad — '* Ëwch i*r holl fyd, a phregethwch yr Efengyl
i bob creadur." Dyna y genadwri. "Ac nid wyf yn
gweddio'dros y rhai hyn yn unig, ond dros y rhai hefyd a
gredant ynof fi drwy eu hymadrodd hwynt." Dyna y
weddi. Wedi of&ymiad y weddi y rhoddwyd y gorchymyn ;
y weddi sydd yn mesur cylch dylanwad y gwirionedd. Yr
unig wirionedd a welai Crist yn ddigon mawr i gyfarfod âg
angen y byd oedd yn eu hymadrodd hwynt, am mai Efe ei
hun oedd yn ddigon mawr i fod yn ganolbwynt gobaith y
byd. Y mae ëangder y weddi yn profi dw^yfoldeb Crist.
Y mae o'n b}â.en gymeriad nas gellir ei esbonio ond yn
ngoleuni egwyddorion ti*agywyddol yr Efengyl. Portre-
adwyd ef gan bedwar luddew. Nodwedd y meddwl ludd-
ewig oedd cadw y cyfan iddo ei hun — gorfu i Pedr fyned
trwy fwlch cyfyngach nag sydd rhwng dau fyd cyn ei gael
i foddloni rhoi dim i'r Cenhedloedd ; ac eto y mae y rhai
hyn wedi portreadu cymeriad oedd, ac sydd, am roi pob
peth i bawb. Y mae ei gydymdeimlad yn cerdded am-
gylchoedd y ddaear. Nid yn unig y mae yn dileu terfyn
cenhedlaethol, ond cofieídia fìliynau seintiau yr oesau a
ddaw — **Ond dros y rhai hefyd a gredant ynof fì drwy eu
hyinadrodd hwynt.'* Y mae y weddi yma yn taflu drws
yr oruwch-ystafell yn agored i ddangos bwrdd wedi ei huho.
Gweddi yn darparu i lawer, heb brinhau ar neb — ^nid yw
yn.goUwng ei gafael ar yr ychydig wrth gydio yn y mil-
iynau; ac o'r weddi ryfedd yma y mae disgybüon Crist
wedi cael awyr bur i anadlu yn nghanol sulphur anwiredd
yr oesau.
I. Pebthynas gweddi Cbist a'b disgyblion ac a'u llafub.
Fel yr cedd Crist am orphen ei fywyd mewn gweddi o
eirîolaethdros y byd, yr oedd ef am i'r disgybUon fyned
allan fr byd dan y syniad ei fod Ef yn gweddio drostynt.
Gwirionedd Crîst yn nghalon y disgybl, a gweddi Grîst
drosto, yw y ddau allu mawr y mae am iddynt dewlp.
Byddai yn rhaid iddynt feddu ffydd ddisygl yn Uwy4diai)(
8
8f8 Y WSSDI OTnYlMOlM
y gwirionedd ac ewylljs ymostyiigol i*w eiddo £f yn wyneb
pob aflwyddiant ymddangosiadoL Crynhoa Crist bob peth
i ddau beth yn y Weddi Gyfryngolhon dros ei ddi^gyblion.
Gweddiai am eu sancteiddiad. — ''Cadw hwynt rhag y
drwg." Dylanwad nniongyrchol Cristionogaeth ar galon a
chymeriad yw ea sancteiddio, a dyhmwada yn aniinion-
gyrchol drwy bob calon a chymeriad a saneteiddir ganddi i
buro cymdeithas fel y daw y cyfryw i gyfÿrddiad â hi. Nid
tynn dyn allan o'r byd i arwain bywyd mewn unigedd wna yr
Efengyl, ond rhoddi neillduolrwydd ar ddyn ^m y byd —
ei wneyd fel y Gwaredwr **^« ddidoledig^'' er yn nghanol
pechadnriaid. Pe yn wahanol» syrthiai dyn yn ysglỳfaeth
i lygredigaeth ei galon ei hnn, ac yn gaeth i syniadau
anianol. Trefu Duw i wella y byd y w drwy ddynion
sydd yn cael eu gwella eu hunain. Nis gallai dynion oedd
wedi arfer byw yn mhlith gwahangleifion fyned i'r gwersyll
heb greu dychryn, oddieithr eu bod yn ofl&rymu rhywbeth.
er tystioiaeth eu bod wedi eu gwella. Nis gelHr myned yn
agos iawn i bechod heb dderbyn dylanwad oddiwrtho. Y
mae y ddafad sydd yn lladrata yn coUi ei gwlan yn y drain,
ac ni raid gofyn i'r hwn a fu yn lladrata yn y feUn yn mha
le y cafodd ei ysbail. Nis gall llaw wedi gwywo ysgrifenu
yn dda. Defnyddia Duw ddynion da yn foddion i wella
ereill, ac wrth wella ereiU y daw y da yn well ei hun.
Edrychai Crist ar gyfanrwydd cymeriad, sancteiddrwydd
calon, ac uniondeb ysbryd yn hanfodol fel cymhwysder i*r
apostolion i'w gwaith cenhadol yn nychweUad y byd at
Dduw. Nid ysgrifenu prescription i gleifion yw gwaith
Cristion, ond dàl ei hun i fyny fel engraifft o rinwedd yr
hyn a gynygia. Nerth mwyaf dyn yw ei gymeriad, go-
goniant penaf cymeriad yw sancteiddrwydd, ac y mae y
pwys o'i feddu gymaint fel y cymer y lle bhbenaf yn y
Weddi Gyfryngol . DyUd dwyn eiddigedd sanctaidd drosto,
herwydd y mae fel arwydd y Nazarëad ; ac wedi ei golli,
bydd y cryíáf fel Samson wedi tori ei waUt—^Ysbiyd yr
Aiglwydd wedi ciHo oddiwrtho.
Y WBDDr OTFBTNOOL. £79
Gweddiai Crist am i^w Aỳostolion gael adnabod ysòryä
ymgysegriad i'w swydd. — ^Dygir y Oristìon o*n blaen yma
yn ei berthynas â*i waith. Ordeiniwyd yr apostolión i
waith neillduol ; ac er nad oedd y Weddi h<m yn. sicrhau
iddynt gyflwr dyogelach na*r Ueill o'r saint, eto, gan fod
iddynt waith ychwanegol, gweddiai Crist ar iddynt adnabod
ysbryd ymgysegriad iddo. Awgrymir yma nas gellir rhanu
meddwl fel ag i weithredu mewn dau gyfeiriad gwahanol ;
nis gelHr gwasanaethu dau arglwydd. Ymadawodd yr
apostolion â'u galY^edigaethau i bregethu Crist. Y mae
gofalon bydol yn faglau am y meddwl i'w rwystro i allu
cyflawni gwaith y weinidogaeth. Y mae trachwant bydol
ỳn gwywo ysbryd gwaith ýr Efengyl, a braidd nad yw yr
Efengyl ei hun yn dwyn blas y pethau y trachwantir
ynddynt. Anrhydeddwyd ein cenedl ni gan ddynion fu fyw
mewn amgylchiadau gwahanol i ni ; adeiladent bebyll yn
yr wythnos, ond pregethent Grist ar y Sabboth ; sefydlas-
ant eglwysi, amddiffynasant eu crefydd, ymosodasant ar
bob almuwioldeb, a dyoddefasant hyd at waed gan
yràdrech yn erbyn pechod ; a theilwng iddynt yw teyrnged
o barch ar gyfrif y gwaith a gyflaw^asant a'r etifeddiaeth
deg a adawsant i'r genedlaeth bresenol. Ond tystient, pe
byddai eisiau, mai anfantais oedd eu sefyllfa iddynt. Yr
oeddent hwy, fel Pedr, yn byw rhwng dau filwr, ac yn
myned i'r carchar ; ond yr ydym ni fel Pedr yn dyfod allan
o'r carchar, gan ddilyn angel, a'r hyn a ddywedodd yr
angel wrth Pedr ddywedir wrth bob cenad i Grist — **Ym-
wregysa, a rhwym dy sandalau" — bydd barod ar gyfer
myned allan at dy waith. Ordeinio i waith y mae Duw.
Ni roddodd Duw yshryd gwaith i neb heb ddarparu gwaith
ar ei gyfer; ond fe ymgymerodd llawer â gwaith heb
bryderu dim am ysbryd ato ; a thra y mae y diweddaf yn
achwyn wrth wneyd dim, mae y cyntaf yn gwneyd pob
peth mewn llawenydd. Cyferbyniai Crist anfoniad y
djmion hyn i'r byd i'w anfoniad ef ei hun i*r byd. Dis-
gwylia Crist lÿddlonâeb âiymod i*r gwiríonecÛ» ae nis
280 T WDM GTFBinmOL.
gwydâom betìi a all fod yn cjfrìî am yr awydd aimiwall
sydd mewn dynìon am newydd-deb. Y mae yn well gan
rai gyfeiliomad newydd na hen widonedd ; gŵyrant oddî-
wrtb y %dd, a chofleidiant atlirawiaethau amryw a dyeithr.
Ond gweddiai Crist am i'w ddisgyblion ef gael nerth i
sefyU yn ffjrddlawn i*r gwirionedd. Nid gofyn am nerth i
foddloni dychymygion dynion, ond nerth i sefyU wrth
fíydd yr Ëfengyl. Y mae gẃyriad oddiwrth wirioneddau
syml yr Efengyl oddiar gywreingarwch yn arwydd o ddifyg
cydymdeimlad â dwyfoldeb ac ysbrydohrwydd y gwirionedd,
yn gystal a phrawf sicr o adfeiliad crefydd ysbrydol yn ei
dylanwad ar y meddwl.
Yr hyn a ofynai Crist iV apostoHon a ofynai hefyd i'r
rhai a gredent ynddo Ef drwy eu hymadrodd hwynt. ^^Eu
hymadrodd hwynf — ^nid eu tystiolaeth ; caethiwîr ystyr y
gan* tystiolaeth i*r ffeithiau oedd ganddynt i'w cyhoeddi ;
ond eu hymadrodd, yr eglurhad a roddeit hwy, o dau
ddylanwad ^wyfol ysbrydohaeth, ar y ffeithiau hyny.
Bwriadwyd i*w Ifythyrau hwy fod yn foddion dychwehad y
byd, a gweddiai Crist dros y rhai o'r byd a gredent ynddo
Ef . Nid Gweddi drostynt i gredu yd^rw, ond wedi credu ;
drwy gredu y deuent i feddiant o fendithion y weddi.
Y mae y weddi yma yn sylfaenedig ar aberth Crist ; ond
cyfyd allan o ymdeiiùlad o'r berthynas oedd, ac sydd
rhwng Crist â chredinwyr. Eu hymadrodd hwynt, ond fy
mywyd i ; eu hymadrodd hwynt, ond fy angau i ; eu hym-
adrodd hwynt, ond fy Ysbryd i — ^hyny fydd yn gwneyd eu
hymadroddyn "ysbryd abywyd." Y maeanffyddlondebi'r
ymadrodd yn fradychiad o'r ymddiriedaeth bwysicaf. Y
mae gwirionedd yr Efengyl yn anfarwol, pa un byuag ai y
ffarf o addewid, tystiolaeth, neu eglurhad a roddir iddo.
Cysyllta Crist ei allu âg ef yn y ffurf o addewid, ei gym-
eriad âg ef yn y ffurf o dystiolaeth, a'i Ysbryd sanctaidd
âg ef yn y ffurf o eglurhad — nid i ddileu y dynol fel
cyfrwng', ond i'w sicrhau i gyrhaedd ei amcan.
Y mae y synüedd a nodwedda ffeithiau a gwirioneddau y
Beibl yn anfàntais iddo i gjfarfod â meddyliau rhodresgai*.
Ni foddlonir ar adrodd pethau yn iaîth Ysbr jdoliaeth eì
him, fel pe gallai djn wella hono. Greilw rhai ymadroddion
tywyUion yn athroniaeth ddofn, iaith rodresgar yn farddon-
ìaeth bur, a damcaniaethau gwylltion yn wirioneddau
aruchel. A foddlonid mesur tuedd eu hathroniaeth, sanct-
eiddrwydd eu barddoniaeth, a chywirdeb eu damcaniaethau
wrth hyny o Efengyl bur sydd ynddynt, wiiih hyny o am-
lygrwydd a roddant i*r Arglwydd lesu, wrth hyny o oleuni
a daflant i'r meddwl, ac wrth hyny o gyŵo a gynyrchant
yn nghydwybodau pechaduriaid ? Os rhyfeddir mwy at
iaitli nag at feddwl, fe goUir yr amcan sydd i iaith. Dylai
,y trysor fod yn fwy o werth na'r Uestr a'i carìa. Mae
lliwiau y blodeuyn yn brydferth, ond y mae y bywyd a'i
paentiodd yn fwy o werth. Hanfod yr ymadrodd yw Crist
a'i râs, a dylid gofeii^ na byddo dim o eiddo neb yn sefyll
rhwng y pechadur a Christ. Y mae cyfoeth yr ymadrodd
hwn yn gwynebu ar y byd, a'r Weddi yn sicrhau llwydd-
iant. Joseph y cyfoeth yma yw y Weddi hon ; hon sydd
yn hollti tywyliwch paganiaeth ac eulun-addoliaeth o flaen
ffydd y cenadwr ; y thuser sydd yn dàl aro^ldarth iach-
awdwriaeth yn y deml ysbrydol ; y trosol sydd yn cario
ŵwythau Gwlad yr Addewid i'r etifeddion mewn cyfyng-
derau ; a'r mafi ysbrydol o gylch cenliadaeth Eglwys Mab
Duw, ac una Ûef yr Ëglwys am Iwyddiant ar y Weddî yma.
II. Dylanwad y weddi ab y disoybliom. — ^^Fel y hyddont
tmy — Oni bai mai geiriau yr Arglwydd lesu ei bun yw y
geiriau hyn, buasai llawer wedi cablu llawer mwy amynt ;
ond y mae hwn yn dir gwaharddedig, fel máe y gelyn
wedi arswydo rhoddi ei droed amo. Nid gweddio am
undeb yr Eglwys y mae Crist, ond nis gallasai yr hyn y
gofyniai Crist am dano lai na chynyrchu y cyfryw undeb
— e&itfa yn oodi alian o aohos ydyw, firwyth yti ordgi dros
gangan y pren ydyw, moddion, wrth gyirhaedd amcan
neilidnol, yn gwneyd peth rhwng y ddatti Yii mherthyiias
á'r ttioââion y maefyr onfcl^ yn ftbdilh, yn ndiertí^aft
y wmmi bywbxhw>Ja,
âV amcan y mae y íeiiâith yn dyfod i waith. Y mii« yr
imdeb yn ganlyniad yn dyfod allau o'r weddi ; ond y mae
y canlyniad yn dyfod yn un o'r prif aUuoedd yn ei berthynas
íVr amcan mawr — ^^Fel y credo y Òyd mai Tydi a'm han-
fonaistr Y mae yn yr adnod dri **yi?/." Tarddant oll yn
yr mi ffynhonell ; ond liedant i gyfeiriad holîol wahanol.
, **Fel y byddont un" — ^undeb mewnol yr Eglwys yn codi
allan o'i sancteiddrwydd a'i hymgysegriad i waith neillduol,
"• Fel y byddont un ynom ni," neu fel y byddont ynom ni.
Undeb yr Eglwys â Duw yn lesu Grist yn cael ei brofi yn
ngwaith a phurdeb yr Eglwys. " Fel y credo y byd mai
Tydi a'm hanfonaist i" — undeb yr Eglwys yn ei ddylanwad
sanctaidd ar y byd. Undeb egwyddor ac amcan yw y
cyntaf, undeb cyflwr a bywyd yw yr ail, ac efBaith angen-
rheidiol yn codi allan o natur y ddau yw y dylanwad yn y
trydydd "^î?/." Y mae amod yn gyleh am ÌYírÿ^ ^t
undeb cyntaf ; y mae cyfamod yn gylch am fywyd yr ail ;
ac o gydymdeimlad y cyntaf a sicrwydd yr ail y tardda
allan ŷ dylanwad anorchfygol sydd gan yr E^wys ar
gydwybod y byd. Y mae cyfansoddiad ysbrydol yr Eglwys
y fath fel nas gall fodoh yn bresenol heb fod y tri hyn yn
perthyn iddi. Y mae yr ymadrodd a ddefnyddia Crist
am yr undeb hwn fel pe yn rhoddi rhybudd i ni wrth
nesau ato ; y mae y geiriau yma, fel gwisgyr Arglwydd lesu
ar Fyûydd y Gweddnewidiad, yn ein daUu wrth ddisgleirio
cymaint — ^golQ,uni o'r nef ydynt, ymadroddion yn caèl eu
hystyr mewn byd ysbrydol ydynt ; ac nid yn rhywle yn y
byd ysbrydol ychwaith ; ond yn undeb y personau dwyíol,
codant at natur Duw, ^^Megys yr wyt Ti y Tad ynof Ji*'
*'Megys," dyma yr agoriad a roddodd Crist i ystyr y
geiriau. Y mae yn hawddach deall ystyr y geiríau
^^megys'' a "/p/" yn mhregethau Crist nag yn eiweddiau.
Pan yn siarad â dyniou gwelai bod yn rhaid iddo ddeinyddio
pethau oy&edin fel eglurhadau, mewn tre&i i alln cyfleu y
gwirionedd yn y meddwl. Ond nid à dymon y siaradai
wrth wedâio, <»id á'i Dad« Pan y pregelhai y
Y W8WDI GT«B«OOL. M8
er ei fod yn ysbrydol, gwelai rywbeth yii amgylcbiàdau dyo
— y wraig a'r lefain, y dyn a'i drysor, a'r pysgotwr a'i
rwyd-gwelai rywbeth ynddypt fyddai yn gyfryngau addas
î eglaro y gwiríonedd. Yr oedd defayddiau eglurhad
ar bregethau Crist yn tyfu yn ymyl ei hwlpud ; ond pan
wëddiai, gofynai am bethau byd ysbrydol; yn y byd
ysbrydol y ceid ystyr i'w eiriau. Y dwyfol yn agwedd gwas
yw gweinidogaeth Crist ; ond y prjmedigion, wedi eu golclii
a'u huno, yn cael eu cyflwyno i Dduw sydd yn y Weddi.
Undeb sylfaenedig ar berthynas ydyw, — Nîd imdeb i
wneyd perthynas, ond yn codi allan o honi — undeb neill-
duol a phersonol yr hoU saint â Duw yn gwneyd perthynas
rhwng yr holl saint â'u gilydd yn hanfodol. Mae mwy na
chysylltiad rhwng saint Duw â'u gilydd — y mae yma
berthynas. GeUir cysyUtu pethau o natur hoUol wahanol,
ond cyferfydd umhywiaeth elfenau yn hanfod perthynas,
Ehydd yr Efengyl ystyr newydd ac ysbrydcl i berthynas —
ystyr barhaol, gyfyá uwchlaw-^ amgylchiadau cyfnewidiol.
GeUir cysyUtu annuwioHon a saint â'u gilydd, ond ni
fyddant yn perthyn yn ystyr ysbrydol y gair. GelHr
cysyUtu aden aderyn marw wrth aden aderyn byw, ond ni
fyddai yn un cymhorth iddo i ehedeg, am mai rhywbeth a
gysyUtiwyd âg ef yw, yn hytrach na pheth yn tyfu allan
o'i fywyd. Y bywyd tmenusaf yw hwnw sydd yn dibynu ar
gysyUtiadau, yn hytrach nag ar berthynasau ; byw ar
rywbeth gysyUtii â ni, yn hytrach nag ar y peth sydd yn
tyfii aUan o honom. Y mae perygl i'r haul fadio lUwiau,
oddieithr eu bod yn codi aUan o berthynas â bywyd. Medr
perthynas sylweddoU y'peU, a'i wneyd yn agos — ^ymdeûnla
âg hanfodion pethau yn fwy nag â'u hamgylchiadau — ^y
mae ei hamrywiaetb yn fwy na'i gwahamaeth.
Gallu mawr peehod yw gwasgaru; gaUu mawr cyfer-
byniol grás yw casglu — ^nid oasgln fel y mae y chwanog i
gyfoeth yn caagla anr ; oasglii, nid &1 y mae yr amaethwr
yn easglu ffirwyfhau haf ; ond fel y mae y gaiddwr yn
casgln hadA« bywyd yn yr ardd — oasglu defitjèdiaa i'w
rhoddi mewn perthytias â'a gilydd yn mywyd y ddaear ar
gyíer ha£an dyfodol, i brydferthti y ddaear â blodan, ac i
lenwi ein hawyr â pherarogl. Felly y casgla grás ddyniiHi
iV rhoddi meym perŵynas newydd â'u güydd i brydferŴu
y ddaear. â rhinweddan. Ffurf allanol perthynas yw
undeh. Fel y rhêda dwfr i fforf y llestr y byddo ynddo,
felly y rhêda meddyliau fjddo o dan ddylanwad yr un-
egwyddorion i'r un cylch i ddwyn yr un nodwedd ; ac os
collant mewn amlygrwydd per^onol wrth fod yn mhlith y
lluaws, enillant mewn nerth fel y coméntydd yn yr afon
ddofn, lydan, gref. Hanfod uudeb fel ffurf allanol perth-
ynas yw cydymdeimlad, a gwaith cyson cydymdeimlad yw
chwilio am outlet. Y gwahaniaeth riiwng angen a chyd-
ymdeimlad yw, bod y cyntaf yn ceisio cael y ffordd i*r
galon, aV Uall yn chẅilio am ffordd oV galon — chwiUo am
eu gilydd y maent. Y mae natur y berthynas yn cyfiif
am faint y cydymdeimlad. Y berthynas uchaf a fedr
gynyrchu y cydymdeimlad dyfnaf, a'r cydymdeimlad a
ymgeleddodd fwyaf ar angen y byd yw hwnw sydd yn codi
allan o gydymdeimlad ysbrydol yìr Efengyl. Y mae yr
undeb yma wedi rhoddi ystyr newydd i enwau perthynasol ;
ni chydnabydda neb yn Dad ond Duw, yr Ânmherthynasol ;
y gwerth mwyaf yw cymeriad sanctaidd, ni foddlona ar laî
cyfoeth na grâs, a'r nefoedd yw yr unig £an y gall weled
ynddo elfenau cartref.
Undeb yn dyogelu ŷob ^^ amrywiaeth^* angenrheidiol
wrth sicrhau unoliaeth mewn gweifhred ac amcan ydyw,
— Yt anhawsder a deimlir yw, sut y gellir cadw yn nghyd
amrywiaethau wrth uno elfenau gwáhanol. Oddiyma y
mae mellt a tharanau cymdeithas wedì myned allan. Mae
gan ddynoliaeth lawer iV golli, ac y mae perygl i ni wylo
mwy wrth golli yr hyn nad oes amom ei eisien, nag a
awyddwn am feddianu yr hyn nas gallwn fyw yn ddefn-
yddiol hebddo. C^ bydd amrywìaeth yn enddio amean,
bydd mioliaetìi yn gwasanaetiiu peth llai sag ef ei huB.
^íellir ẁsÿ^ lliwiaa gw&faanol jr ^fy]»^p|[0Mââá8 1 on4
T WBBM GTIWIMOL. M(l
6s na welir yndáo amcan, fe gollìr y mwyaf yn y lleiaf. Y
mae y prydferth a*r defnyddìol ar waban yn fynych.
Defiiyddioldeb mwyaf ambell i beth yw prydferthu, a
phrydferthwch mwyaf peth arall yw bod yn ddefnyddiol.
Y mae yr ardd flodan yn cyrhaedd amcan neillduol fel yr
ardd firwythau ; ond y ddiweddaf yw yr oreu, am yr una y
defnyddiol wrth y prydferth. Y mae meiUion yn brydferth
yn mhob man fel ei gilydd ; ond yn y maes, lle y pora y
fuwch, y maent yn fwyaf defnyddiol. Gall cyfrwng guddio
y gweithredydd, fel gwisg yn cuddio y corflf ; ond dylai fod
fel yspectol yr hynafgwr, yn helỳ i weled drwyddi. 'Nod-
wedd gweithrediadau Duw yw cadw neillduoHon angen-
rheidiol pob peth wrth uno llawer i wneyd yr un gwaith.
Ni roddodd Duw yr unrhyw lais i*r rhai hyny a leisient o
amgylch caerau Jericho j ac os mai yr ystyi- gyffredin sydd
i*r geiriau "cyrn hyrddod," nis gwyddom sut y gallasai
lleisiau yr offeiriaid a sain yr udgym fod yn hlendio i*w
gilydd; ond fe gyrhaeddodd Duw yr amcan er amrywiaeth
yr òfferynau, ac os tueddir rhywun i'w diystj'ru ar gyfrif
eu gwaeledd, coíìer nad oes dim ^m wael a ddefnyddiwyd i
wneyd gwaith mawr drwyddo — " Y pethau a lanhaodd Duw
na alw di yn gyffiredin." Ymddengys na bu cantorion yr
orymdaìth ]iono i Jerusalem o dan unrhyw ddisgyblaeth
neillduol ar gyfer canu o ffaen y Gwaredwr ; ond yr oedd
yn y geiriau a ganent harmony i glast yr hen Esaiah, ac
yn y canu fn ar y geiriau harmony i glust Gwaredwr
pechadur oedd yn gweled blaenbrawf o ddyfodol y ddaear
yn y canu. Ni ddaeth Mab y dyn i ddinystrio, ond ad-
feryd. Ni choUodd neb eriòed ddim wrth ddyfod yn
Gristion ; ond fe gafodd mitiynau addurn grâs. Dywedir
mai coron y 'greadìgaeth, yw dyn ; ond nis gallwn lai na
theimlo mai coron o ddrain ydyw. Gwaith grâs yw tynu
y drain oV goron.
Undeh yn caei ei nodweddu gan sancteiddrwydd ydyw^
— Anàod bodolaeth, amean gwrâthredoedd.egwyddor bywyd,
k, gogoniatìl yr BglwÿftOnstíòiìiogol y^ei sancteiddrwydd hi.
»
tS8 Y WBDM OYl«nfOOI«.
Hyn sydd yn rhoddi ystyr yn ei gweíthrediadau, dylanwad
anfarwol yn eì dyoddeíaint, a thystiolaeth yn nghydwybod
y byd o*i dwyfoldeb ; concra eu gelynion wrth en heniU,
distawa ei cliyhuddwyr â'i phurdeb, todda galonau ei her-
lidwyrâ'icharedigrwydd ; acernadoesganddiarfaucyffredin
milwriaeth, hyhi yw y gallu ci-yfaf ar y ddaear. Nìd oes
un ystyr i Eglwys Dduw ond fel y bydd ynddo sancteidd-
nvydd. Grall cymdeithasau gyrhaedd amcanion wrth
gasglu cyfoeth, gwastadhau amgylchiadau, a dyogelu ia wn-
derau gwladol ; ond y mae gan hon bethaugwerthfawrocach
nag aur i'w oasglu, pethau mwy nag amgylehiadau i*w
cyfartalu, a hawhau uwch na gwladol i'w dyogelu. Bodola
hon i oleuo yr anwybodus, cyfarwyddo y tywyll, ỳrotestìo
jn. erbyn pechodau yr oes, sychu corsydd Ueidiog anwiredd,
amddiffyn enw lesu o Nazareth, cymeradwyo purdeb wrth
ei wisgo ei hun, a chyfeirio, drwy fywyd sanctaidd ac
y^gys^griad llwyr, y byd at Fab Duw. Os na wna hyn,
ni bydd Eglwys ond cymdeithas o imigohon yn byw i'w
dybenion eu hunain. Dywedir mai gweithrediad cyntaf
gwres ar beth yw gwasgaru oddiwrtho yr elfenau estronol
dyeithr sydd wedi dyfod i fewn, ac yna casglu at eu gilydd
yr elfenau hanfodol sydd yn y peth^i hun. Gwaith cyntaf
sancteiddrwydd yn nghalon dyn yw gyru ailan o honi yr
elfenau dyeithr estronol sydd wedi dyfod i fewn iddi, ac yna
uno á'u gilydd elfenau hanfodol ein dedwyddwch tragy*
wyddol, a rhoddi y galon hono o dan addum grâs. Pwnc
bywyd yw sancteiddifwydd. Cwestiwn ein perthynas â'r
^Dwyfol ydyw ; ac os cyllyr Eglwys ei golwg ar hwn,'cyll
ei gogoniant. Os prydera am amlhau rhif heb ofalu am
gymeriad, ycliwanegu rhwysg heb ofalu am ledneisrwydd,
gadael i'w hordinhadau i gael eu gweinyddu yn ol mympwy
ac nid yn ol gwirionedd, fe dỳn Dnw ei amddiffyn oddÌAr
y gogoniant. Gall fyw wrth dderbyn. cwpanaid o ddwir o
law estron ; ni chaiff fftrw. Dilledir hi gan y dyeithr ; ni
ohaìff drengtt. Mÿn hon bob peth mor Un ag y gellir Á
gael — ^ytýg^nsfaaUiaddoliIHiwyndâo,y Ueslri gfattftfi
Y IRBMt OTTBTHOOL. M7
addumo y bwrdd, gweinidog glân ei gymeriad i sefyll yn
ei phwlpud, a hyny am ei bod hi yn ymestyn at fod yn lân
a sanctaidd.
Undeb hywyd a chariad ydyw, — Nodweddir yr Efengyl
gan fywyd. Bywyd yw yr enw a roddir ar ei bendithion,
y eyfnewidiad a wna yn nghalon dyn, a'r sefyllfa y dygir
credadyn iddi drwy râs. Fel y mae undeb anwahanol
rhwng bywyd pob Cristion a Duw yn lesu Grist, felly y mae
perthynas rhwng pob Cristion ar gyfrif y derbyniant fywyd
ar sylfaen yr un farwolaeth. Bywyd yw y peth cyfoethocaf
yn llywodraeth Duw, a'r bywyd cyfoethocaf yw bywyd yr
Eglwys, ar gyfrif ei berthynas â bywyd yr Arglwydd lesu.
Y mae ei amrywiaeth yn ddiderfyn, ac oddiwrth ei amryw-
iaeth y daeth ei brofedigaethau penaf. Ceisiwyd fiPmfio
deddfau i unfifurfío pawb, rhoddi pob addolwr yn yr un
mould^ a phawb i addoH yr un fel ; ond nis gellid. Mae
cyfoeth bywyd yr Eglwys mor fawr, fel y mae ei hamryw-
iaeth yn ddiderfyn ; y flíarf yw yr amrywiaeth, yr haufod
yw bywyd. Gwahaniaethwn yn y fiFurf, tebygolwn mewn
bywyd. Dywedir mai y blodeuyn a roddodd fwyaf o
drafiferth i hen arddwyr yw y tulip. Pe rhoddent ugain o'i
hadau yn y ddaear yn yr un fath soil a gwrtaith, deuent
i fyny mewn gwahanol Uwiau, maint, a fifurf, a digiodd yr
hen arddwyr wrth y tulip nes yr esgeuluswyd ei dtín ;
taâwyd ef dros fur yr ardd, ond aroglai yno. Ond y mae
garddwyr diweddarach yn deall y tulip yn well ; gwelant
mai cyfoeth bywyd y tulip a gyŵifa am yr amrywiaeth, a
bod y naill ílodeuyn yn gystal tulip a'r Uall. Mae by wyd
yr Arglwydd lesu mor g^oethog, a'i gysylltiad â bywyd yr
Eglwys mor agos, fel yr enfyn aJlan amirywiaethau
diderfyn ; ond camddeallwyd ef gan lawer. Erlidiwyd y
saint, dygwyd hwy gerbron brawdlysoedd, taflwyd hwy i
ddaeardai, dygwyd hwy at y stanc i farw, plygent o dan
bwysan cawodau ceryg — taflwyd y tulip droe fur yr ardd,
oad y mae ef yn aroglu yno — ^*Na ddod y pechod hwn yn
eu herhyn ;" ae yn y diwedd fe fydd y owbi ynaidd i gyd.
tM T WBDDI eifAfJIUULẃ
Y bywyd hwn jrw bjrwyd ndiaí Ditw — ejrlch eî ddadblygiad
yw yr ysbrydol, ei agosrwydd i Dduw yw yHddo Eí, a
sicrwydd ei barhad yw eî berthynas â Christ. Y mae yn
ddigon cryf i gario delw y Dtiw anweledig, cael patrwn ei
berthynas yn undeb y personan dwyfol, ac yn ddigon ys-
brydol i ddeall iaith calon Duw. Y mae yn dd%on ëang î
gynnwys yr holl dyría gadwedigol, yn ddigon nerthol i
beidio a marw wrth fyned o'r naill fyd i'r Uall ; ond yn
ddigon gostyngedig i waeddi allan byth yn y nef, "Teilwng
yw yr Oen."
III. Amcan gogoneddus y cyfan. — ^*F'el y credo y hyd
tnai Tydi a'm hanfonaist //' — Amcana y weddi hon at
ddiwygiad nerthol yn mam y byd am Fab Duw, ac y mae
dylanwad crefydd yr Arglwydd lesu ar y byd i gael ei fesur
wrth y dylanwad sydd ganddi ar ei chredinwyr. Dichon
bod Crist yn cyfeirio yn fwyaf uniongyrchol yn y gair
"credu'* yma, at yr adeg pan yr arddehd Ef fel Messiah
gan genedl Israel ; ond jrmddengys bod yma ystyr-ëangach
i*r gair "credu."
Gwaith yr Eglẁys yw dàl Crist i fyny yn ei Berson, eî
aberth, a'i gymeriad, ac- y mae hi i wneyd hyny yn ei
bywyd, ei gweithredoedd, ac yn eî chymeríad ei hun. Y
mae anfifyddiaeth yr oesau wedi ymosod ar yr Eglwys;
ond y mae iddi hanes gogoneddus, a chyfyd y gogoniant
hwnw allan o ogóniant y cymerîad sydd ganddii'w ddangos.
Pe geUid symud ymaith gymeríad ac aberth Críst, dinystríd
y cyfan, ac at hyn y cynygia y gelyn ; ond y mae gan
Seion ei gwylwyr ar y tyrau yn mhob oes. Yn y ganríf
âaenorol dywedai y gelyn nad oedd gwiríoneddau y BeiU
mewn cydgordiad â rheswm, ac, feUy, nas gaUasai fod ei
dystiolaethau yn gywir. öwaith duwinyddion ac athron-
wyr yr oes honó oedd dangos y cydgordìad oedd rhwng
rheswm dyn â*r gwiríonedd, mor beU ag y gaUai y eyntaf
fyned, ac nad oedd ffydd yn yr anamgyffredadwy yn groes
i reswm dyn. Yn y ganríf hon dywed an(fyddiaeth iiad
yw yr hyn a elwir yn wiriohedáan dwyfol ond éynyieh
Y waaa oTsmrNOOL. MÍ&
meddwl dynol, ac nad oes dim o fewn i'r Beibl ond a
allasai meddwl dyn gynyrchu. Gwaith atbronwyr a
duwinyddionynbresenolyw dangos terfynau a gwahaniaeth
pa mor agos i'r dwyfol y gall dyn fyned. Y mae y symud-
iad yma yn ymostyngiad i wirionedd ; safodd yr Eglwys,
a saif eto wrth Grist, ei gymeriad, a*i lawn. Y mae hi
wedi dynoethi a thynu i lawr gyfeiliomadau ysbryd, a chyn
hir fe fydd yn rhaìd i ysbryd y cyfeiHorni adael y
maes, a gadaelllonydd i'r Eglwys i ddringomynydd eigwedd-
newidiad ar ddelw " y gwirionedd fel y mae yn yr lesu.*'
Y mae hòniadau yr Efengyl yn fwy nag eiddo un gyfun-
drefa aralL Hòna hon y medr hi blanu egwyddorion
ysbrydol a thragywyddol yn y meddyliau mwyaf llygredig
a bydol eu hanian. Hòna hon y gall hi sancteiddio cym-
eríad a fyddo wedi disgyn ddyfnaf i fudreddi llygredigaeth
ac anwiredd. Hòna hon fod yn ei datguddiadau hi wirion-
eddau sydd wedi rhoddi agoriad newydd i feddwl ŷmofyngar ' J
y byd. Hòna y gall hi gyfymu cymdeithas â*i gifydd heb
/le/p deddf na chyfraith, nes y deil yn y mellt, y cana yn
sẁn y taranau ; ac y gwna hi y gymdeithas hon mor bur ei
chymeriad, mor genadol ei hysbryd, ac mor gylymedig
mewn caríad, nes y bydd cymeriad Mab Duw yn tyẁynu
drwyddi. A yw yr hòniadau yn wiríonedd? A ddygir
tystiolaeth iddynt gan brofion ? Y mae yn . yr Eglwys
heddyw féddyliau ydynt o dan 4dylanwad grâs yn ymyl
bod yn seintiau ar y ddaear ; pfyga meddyhau galluocaf y
byd ger bron ei hallor ; mae gweddi y ílotaf o'i meibion
yn gryfach na dewrder y cryfaf o'i gefynion.
Gâillu bywyd yw ei gallit hi. Gellir gwadu gwiríonedd
yn y flFurf o dystiolaeth ; ond medr bywyd siarad â chyd-
wybod y byd. Medr bywyd sanctaidd Eglwys orchfygu y
rhagfarnau cryfaf, gwywo y pechodau duaf, dileu yr arfer-
ion gwaethaf , a sefydlu gorsedd gwiríonedd pur yn nghanol
adfeiHon teymas annghríst. Gallwyd llosgi cyfrolau a
ysgril^wyd gan feddyliau galluooaf y ddaear; ond yr
oedd bywyd saoctaidd yn ynbryd an&urwol yn Bghanol yr
9M Y WBDBi 0¥VBV1IQ0L«
oddaith. Dylanwad bywyd yw dylanwad sanctaiâd yr
Eglwys — dylanwad nas gellir ei ddileu.
Nid oes eisieu i wir íeddyg argrafiù circulars i hysbysu
ei fedrusrwydd. Y mae y cleifion a wellhawyd ganddo yn
rhodio yr ystrydoedd, yn dringo llethrau y mynyddoedd
uchel, ac yn cyflawni eu gwaith, a boddlona iV gymerîad
fel meddyg sefyll neu syrthio gyda hwy. ŵtNid oedd eisiau
i'r apostohon sôn dim am y cloff âVelBiftWyd ganddynt
wrth borth y deml ; yr oedd ef ei hun yn myned oddiam-
gylch gan iieìdio a moli Duw. Nid dygwydd dyfod i fewn
a wnaeth y gair * * neidio. ' ' Nîd yn unig rhodiai, ond yr oedd
am ddangos ei fod wedi cael mwy nag a allai ddangos mewn
ffordd gyfiredin. Pa gymdeithas a all ddangos cymaint o
waith a'r Eglwys ? Pa beth yw rhif ei tliystion ? Çym-
deithas yn byw heb ddim ond egwyddorion pur yn ei
chylymu. Teifl ei bywyd allan i'r fynwent ddynoi, ym-
wisga mewn sachlian a lludw o herwydd pechodau y
cenhedloedd. Bywyd hon sydd yn cyfrif am y dylanwad
sydd yn cyfeirio dynoliaeth i wareiddiad a diwylliad.
Bwyell hon sydd ar wreiddiau prenau gwenwynig yr oesau ;
egwyddorion hon sydd yn lefeinio cymdeithas. Y mae sŵn
gwrth-dystiadau yr Eglwys yn siglo gorseddau gormes i'w
sylfeini, yn crynu calonau Uywodraethwyr y ddaear, a*i
hatlingau yn myned âg anfarwoldeb i dlodion. Y mae yr
Eglwys wedi penderfynu cyrhaedd amcanion' Inawrion, ac
ni rydd i fyny hyd nes eu cyrha«dd. Gwêl y dydd pan y
bydd cyfiawnder yn pei^derfynu materion heb gleddyfau,
brenhinoedd yn teymasu heb ormesu, sefydliadau annuwiol
yn syrthio, goleuni iachawdwriaeth yn tywynu i dywyll-
leoedd y ddaear. Dywed ei Harglwydd yn uehel yn nghanol
murmur y byd, "Er mwyn Seion ni thawaf, ac er mwyn
Jerusalem ni ostegaf, hyd onid êl ei chyfiawnder hi allan
fel disgleirdeb, a'i hiachawdwriaeth hi fel lamp yn llosgi.*'
Pan lefarwyd geiriau y testyn, fe gododd ein Harglwydd
ei lygaid i*r nef. Edrydiodd i'r nef laweroedd o weiihiaa
pan oedd ar y ddaear, ae ediychodd y nef i*r ddaear bob
T WBDOI OYFSyNOOdL. SM
iro ond ìinwaitb. Wrth edrych i'r nef, gwelai rywbeth
oedd wedi ei adael ar ol yno. Am hwnw y mae yn
gweddio yn nechreu y benod — "Y gogoniant oedd i mî
gyda thi cyn bod y byd." Ymddihatrodd o hwnw pan
gymerodd agwedd gwas, ac nis gallai fyw ar y ddaear heb
godi ei lygaid at hwnw yn achlysuroL Ond wedi i'r lesu
fyned i'r nef oddiiur y ddaear, y mae yn cadw ei lygaid ar
y ddaear» ac y."Tttáe *ÿn gweled rhyw hethau y mae wedi
eu gadael ar ol yma — -ỳerlau ei angau, gwerth eiwaed.
Y mae y Weddi Gyfryngol yn dechreu gyda chyfoeth lesu
Grist yn y nef fel Person dwyfol, ond y mae hi yn diweddu
gyda chyfoeth lesu Grist ar y ddaear ferCyfryngwr. Mae
ganddo hawl cyfamod i'r «yntaf, ond y mae ganddo hawl
ei angau i'r diweddaf. Yr oedd rhywbeth yn edrychiad
Crist oedd yn rhyfeddol. Niä gwyddom pa fwyaf a daflai
allan neu a dderbyniai i fewn. Yn nghanol yr orymdaith,
gwaeddai y bobl, "Hosanna i Fab Dafydd;" "ondpan
welodd Efe y ddinas, Efe a wylodd drosti." Hosanna y
dorf, ond dagrau yr lesu. Gwelodd fwy nag a glywodd,
ond y mae yn ei ddagrau yn cynyg cysgod i Jerusalem, o
dan ei aden. Gall dagrau yr Eglwys wneyd mwy na
chleddyfau y ddaear — enill dynion i gredu yn Mab Duw.
Gallasai gwraig o Samaria, wedi gweled lesu Grist, wneyd
mwy o ddaioni i bechadur na hoU arch-ofíeiriaid Jerusalem
heb ei adnabod.- Mae nerth yx Eglwys |i wneyd gwaith
dros Grist yn dibynu ar ei gallu i sylweddoli ei pherthynas
â Christ, a'i gwaith yn y byd. Mae cenhadaeth yr Eglwys
i Iwyddo. Y mae y Weddi yma yn hollti moroedd, yn
sychu afonydd, yn arafu yr haul, ac yn dwyn hoU adnoddau
gorsedd Duw i'r maes. Y mae hi wedi nodi yr offrwm cyn
codi yr allor — parotoi udgom^ maddeuant cyn tywallt y
gwaed. Cyhoedda fywyd ; ceisia fesur trueni y byd ; ac
un diwmod gwelir hi, fel colomen Noah, yn cario dalen
werdd yn brawf fod diluw pechod yn sychn.
Ì92 BABir A CTBUaAllBDD.
BAEN A THEUGAREDD.
^ "Trwy ffydd, Noab, wedi ei rybuddio gan Ddaw am y petbau nis
gwelsid eto, gyda pbarcbedig ofn, a ddarparodd arcb i acbnb ei dy :
trwy yr bon y.condemniodd eje y byd, ac a wnaetbpwyd yn etüedd y
cyfiawnder sydd o ffydd." — Hebbeáid xi. 7,
Mae yr Apostol ýn y benod hon yn rlioddi adgyfodiad i
gymeriadau hen dduwioliou. Cydgyfarfyddai ynddynt
amryw rásusau ; ond un yn \mig a enwir yma, sef fifydd,
drwy yr hon y cyflawnasant weithredoedd nerthol, ac yr
enillasant iddynt eu hunain safle anrhydeddus, a theilwng
gael eu rhestru yn mlihth y rhai a arddelai Duw fel ei
bobl. Mae Noah yn mi o gymeriadau neillduol j dat-
guddiad dwyfol. Ceir hanes fanwl am dano gan Moses.
Mae amgylchiadau ei fywyd ef wedi cynyrchu mwy o
ysbryd beirniadol, aç wedi deffro cywreinrwydd yn fwy na
bywyd nêb arall braidd a enwir gan yr Apostol. Nid yn
unig teimhr dyddordeb yn amgylchiadau ei fywyd gan
dduwinyddion ar gyfrif y wedd a roddir ynddynt i gymeriad
Duw fel Llywodraethwr, eithr hefyd y maent yn faes
astudiaeth daearegwyr pob gwlad, ac haneswyr pob oes.
Rhedant i lawr drwy draddodiadau cenhedloedd gwahanol
y ddaear, a siglant amheuon yr oesau i'w sylfaeni.
Yprif amgylchiad yn mywyd Noah oedd y düuw, ac un o*r
amgylchiadau hynotaf yn hanes y ddaear ydyw oddiar y
dydd y bu ** Ysbryd Duw.yn ymsymud ar wyneb y dyfiider,"
gan ddwyn trefn ar y trybhth dechreuol. Dywedir fod
olion y diluw yn nghalon y ddaear, ar benau mynyddoedd
uchel, ac mae enfys cyfamod na bydd eto, wedi ei grogi á
Uinynau arian ar fynwes y cwmwl dua yn y nefoedd.
Y brif weithred a wnaeth Noah, oedd, adeilada arch ar
BABN A TfiRUGAREDD. 298
orchymyn Duw, i nofio dyfroedd y fam o un byd i fyd
arall — tlotach, ond glanach. Dyma y Uestr hynotaf a
nofiodd ddyfroedd erioed. Duw djmodd ei chynllun,^tìíí/
yn nghanol annghredìniaeth a'i hadeiladodd, a boddid yn
ei hymyl, fe ddichon^ annuwioHon a fu yn gweithio arni.
Perchid enw y llong a gariodd allan ddarganfyddwr Am-
erica ; anwylir enw y Uong y bu Nelson yn ymladd brwydrau
ei wlad ar ei bwrdd ; cynesa calon y Cristion pan y clyw
^^May Flower'' — enw y Uong a gariodd ein tadau pereriniol
allan, ond pfygant oU, fel ysgubau y brodyr i ysgub
Joseph, flaen **Arch Noah." Nid yn ei chyflymder yr
oedd ei gogoniant, fel Uongau ymfudol, er ei bod yn sicrach
o gyrhaedd ei phorthladd na hwy ; nid yn ei thrwch, ei
phwysau, a'u gynau yr oedd ei chadernid, fel Uongau
rhyfel, er ei bod yn gryfach i gyfarfod â gwrthwynebiad
na hwy. Nis gallwn feddwl am Noah, heb feddwl am y
diluw ; ond yr oedd rhywbeth rhwng y ddau — ^yr arch.
Ni fuasai eisiau arch ohi bai y diluw,,ni chawsid diluw oni
bai annghrediniaeth ; ond grâs ofalodd am arch. Y
Cristion oedd Noah, y farn oedd y diluw, trugaredd
oedd yr arch. Gall Cristion fyned yn agos i fam — gall
farw dan y farn, ond nis gall farw o dan y felldith^
Dim ond Un cymeradwy gan Dduw a allodd farw o dan y
felldith, ä hyny o herwydd iddo farw yn neddfle eraill.
Ond yr oedd mwy na'r arch rhwng Noah a'r farn — yr oedd
trwch y drugaredd a'i darparodd, a chymeradwyaeth y Duw
a dderbyniodd yr ufudd-dod wrth ei hadeiladu.
I. MaE GWEINYDDIADAÜ BARNOIi DüW YN CAEL Eü BLABNOBI
GAN RYBÜDDION A BYGYTHION. Wlth ^**y pcthaU UÌS gWClsÌd
eto" y golygir y diluw, Mae cymeryd golwg gyfyng ar
gymeriad Duw yn cynyrchu yn y meddwl syniadau cyfeil-
ioraus, a theimladau pechadurus. Priodolir bygyÜiion
Duw i'w gyfìawnder bamol, a'i addewidion i'w dynerwch
tadol. Gwir bod mwy o gyfiawnder llym yn ymddangos
yn y bygythiad nag o drugaredd a grâs, a mwy o dynerwch
a thrugaredd yn ymddangos yn yr addewid nag o gyfìawn-
294 BABN A TratüOÂBBDD.
»
der deddfol ; ond rhaid dàl y ddau yn ymyl eu gilydd i
gael syniad cyflawn am gymeriad Duw. Mae yr addew-
idiòn a'r bygythion yn -tarddu o'r un ffynhonell, yn
nodweddu yr un llywodraeth, yn llinellau yn yr un cym-
eriad, ac yn cael eu gweinyddu a'u rhoddi gan yr un
Llywodraethwr. Gall gwahaniaeth cyfiwr roddi gwedd
wahanol amynt. Byçythion heb im addewid sydd uwch-
ben yr annuwiol; addewidion heb ddim bygythion sydd i'r
duwiol, Peidio cydymffurfio âg amod yr addewidion sydd
yn gosod dyn yn agored i gynnwys y bygythfon ; a ffoi
oddiwrth yr hyn a waherddir neu a ofynir gan y gorchymyn
a flaenora y bygythiad, sydd yn dyfod adyn i feddiant o
gynnwys yr addewid, Deil y naill a*r llall gysylltiad â
gallu Duw. Am y gall Duw wneyd yr hyn a fygythia, y
mae aml i un wedi dechreu crynu cyn myned i'r lle y mae
hoU fygythion Duw yn dyfod i'w grym. Am y gáll Duw
wneyd yr hyn a addawa^ y mae aml i Gristion wedi pwyso
ei enaid ar fraich o adnod na fedrai ei hamgyffred, gwaeddi
concwest cyn fod y frwydr wedi ei hymladd, a gorfòleddu
yn nghanol eKenau terfysglyd. Credodd Noah y ddau — y
bygythiad a'r addéwid; gwelodd gymaint o Dduw yn y
bygythiad o'r fam, ag a deimlodd o Dduw yn yr addewid o
ddiangfa. Gofynir, gan ddynion heb fod mewn cydym-
deimlad â'r gwirionedd, beth yw y rheswm fod Duw yn
bygwth, ac a ydym i ddeall fod Duw yn gyfiiewidiol, gan
ei fod yn gosod amodauP Ehydd Duw fygythion fel
moddion i ddylanwadu ar feddwl dyn, i'w gymhell i ufudd-
dod, ac i ddyflihau dylanwad ei orchymynion. Mae y tad
weithiau yn bygwth wrth roddi gorohymyn i'w blentyn, er
mwyn ei ddyfnhau yn ei feddwl. Enwa y llywodraeth y
ddirwy y rhaid ei thalu am ryw fath o droseddau, er mwyn
áyfhhau y pwys o ufuddhau ar feddwl y deiliad. Mae yn
bosibl i feddwl fyned mor isel, fel y byddo rheeymu ag e£
yn ddieffaith. Mae ofn yn gryíach ei ddylanwad. Mae
ibesyma yn dylanwadu ar ddeall dyn, nee y cyflawna
bethau am y dylai wneyd, paa nad yn 061 ya oodi ÿn
BABN A TaBUOÂREPD. 205
uwcli na gwneyd pethau am ei fod yn well iddo eý wneyd
na pheidio. Ond y mae Duw wedi ymostwng mor isel, nes
y mae yn foddlawn derbyn ufudd-dod oddiar yr olaf. Pe
byddai pechadur yn credu mewn ofu, fe'i cedwid ef i fywyd.
Ein cadw yw amcan y cyfan.
II. FOD MODDION DIANGFA YN CAEL EU ORDEINIO YN YMYL
Y FARN — "^ ddarỳarodd arch i acìiub ei dyP — Fel y mae
bygythion yn dylanwadu 9,x ofn dyn, felly y mae addew-
idion yn dylanwadu ar ei obaith,
1. Mae y syniad o ddianc rhag cosbedigaeth dymorol
neu dragywyddol yn ddwyfol a grâsoL — Yr oedd y dihiw
yn un o'r profion cryfaf o ly wodraeth Duw. Dirmyga rhai
y syniad fod Duw yn sylwi ar symudiadau dynion. CoUant
y neillduol yn y cyffredinol. Pe na byddai y mechanic yn
talu sylw ond i ^r^olwynion peiriant, byddai yn annghym-
wys i dderbyn ymddiriedaeth o fywyd? Pe na byddai
masnachwr yn-tahi sylw ond i'r symiau mwyaf ar ei
lyfrau, troai yr anturiaeth yn golled i rywrai yn fuan.
Tybed nad y w llywodraeth Duw yr un mor fanwl ? Beth pe
na byddai llywodraeth yn talu sylw ond i gylchoedd uchaf
cymdeithas ? Dywedai Crist fod adar y tô yn sylw Duw,
a holl wallt ein penau wedi eu cyfrif. Gwir mai bam
gyffredinol oedd y diluw, ond yr oedd yno waredigaeth
neillduol; ac fel y dangosai y fam yr angenrheidrwydd
am hoUalhiawgrwydd i gosbi, felly y dangosai y wared-
igaeth angenrheidrwydd am yr un gallu i ddyogehi
yn nghanol y farn. Syniad uchaf llywodraeth Duw
yw trugarhau, ac nis gall trugaredd beidio a bod
yn dragywyddol. Trugaredd oedd perchenog y cyfan
a ddefnyddiwyd at y diluw.' Ei chymylau hi, a'i
ffynhonau hi, oeddent er y pechodd dyn. Marciodd tru-
garedd goed yr arch yn Amienia ; ac os gallodd hi gadw jsa
nghanol bam, ai tybed nad all hi gadw rhag y fam byth ?
2. Mae moddion y ddiangfa yn cael eu rhoddiyn llaw
dyn. — "A ddarparodd arch i achub ei dŷ." — ^Y mae fod yr
Arglwydd yn tynu dyn mor agos ìddo, wedi bod yn
296 BABN A THBUGABEDD.
achlysur i ddyn goleddu sjmadaa cyfeiliornuSy a rhoddi
gormod o bris ar ei gyflawniadau. Gallasai Duw sicrhau
moddion gwaredigaeth heb i ddyn wneyd dim ; ond wrth
hyny, buasai yn tynu ymaith hefyd un elfen o fwynhad.
Gwnaeth Noah arch. Gweithredai ei ffydd o dan anfantais
ddirfawr. Byddai yn hawddach i ni gredu y deuai diluw
eto, oni bai cyfamod Duw, nag oedd i Noah i gredu ; ond
gweithiodd ffydd Noah yn yr annhebyg. Yr oedd gwneyd
yr arch yn amod yn ei ddyogelwch. Nis gwyddom a
welodd Noah long cyn hyn ; ond os do, ni chafodd syniad
am yr arch oddiwrthi. Cynefinai Noah â'r farn wrth
wneyd yr arch yn ei sẁn. Hefyd, yr oedd yn dàl moddion
y waredigaeth o flaen y byd. Yr oedd pob ychwanegiad
at yr arch yn galw sylw dynion at ddynesiad y fam. Yr
oedd swn y farn yn mhob ergyd a roddid ar yr arch.
''Achub ei dyJ" Y mae yn anhawdd ymryddhau o ddylan-
wad syniadau anianol hyd yn nôd yn nhrefn grâs. Y mae yn
hawdd rhesymu na ddylai rhieni deimlo mwy o bryder am
iachawdwíiaeth eu plant nag am eraill ; ond y mae llawer
o bethau yn ymddangos yn dda yn yr egwyddorol, ond yn
methu yn yr ymarferol. Teimlai Noah bryder am gadw
ei deulu. DyHd cyrhaedd at ddyogelwch. Mae yr ym-
fudwr yn caru gweled badau yn gyfleus rhag iddi fy^ed yn
llongddrylliad. Y mae y teithiwr yn talu am assurance
ticket, rhag i'r ti-ain gyfarfod â damwain, fel y byddo
rhywbeth i'w deulu. Ti gei goed, ond gwna arch. Dacw
Soar, ond rhêd iddi.
8. Mae y sicrwydd y cyrhaedda y moddion ei amcan yn
gorỳhwys ar gydymffurfio â chynllun Duw. — Mae Duw
wTth ordeinio moddion gwaredigaeth yn darparu y cyf-
addasaf ; ond os coUir golwg ar Dduw yn nghyfaddasrwydd
y moddion, fe dry cyfrwng ein cadwedigaeth yn foddion
ein dinystr, Arch oedd y moddion cyfaddasaf i ddyogelu
bywyd Noah, ond nid am wneyd yr arch y cadwyd ef yn
fyw. Dewiswyd y coed mwyaf parhaol i'w gwneyd. Nid
yw Duw yn dibrisio yr hyn sydd yn dda ynddo ei hun.
BARN A THBUGAREDD. 297
Gaö mai drwy ddychrynu, ac nid trwy ladd, yr oedd
Gedeon i orchfygu y Midianiaid, yr oedd piseran pridd a
lampau yn well offerynau na chleddyfau. Buasai Bahab
farw yn n^hanol adfeilion Jericho, oni bai iddi gydymffurfio
âg amod y cyfamod wnaeth yx ysbîwyr â hi ; dahodd j£
arwydd allan, ac yna dyogelwyd hi. Dinystrid y cyfan-
soddiad cryfaf wrth ei newynu. Yr oedd Paul yn sicrháu
dyogelwch i bawb a arosai yn y llong. Y mae annghyd-
ffurfiad â chynllun Duw yn symud y cyfrifoldeb o addewid
Duw, a*r moddion darparedig, i galon pechadur; a'r
ddamnedigaeth dragywyddól fydd **caru o ddynion y
tywyllwch yn fwy na'r goleuni."
m. MaE AGOSRWYDD A . CHYFADDASRWYDD MODDION Y
WAREDIGAETH YN GWNEYD COLLEDIGAETH YN FWY DIESGUS AC
ANNYODDEFOL, — Mac ambell i amgylchiad nas gallwn syl-
weddoH ei drueni a'i ddyoddefaint. Pwy yw y fam acw
sydd yn wylo yn angládd mab y weddw ? Bhyw weddw a
gladdodd ei hunig blentyn ei hun yw, o*r un oed a*r un enw.
Gail hi sylweddoli yr amgylchiad. Ond saif trychineb y
diluw heb ddim i'w gyfartalu iddo. Nid yw y dychymyg
cryfaf yn gallu cael un syniad am dano. Darllenir weithiau
am longddrylliadau, ac y mae y trueni yn annesgrifiadwy.
Tarawyd ein gwlad ychydig yn ol gan delegram yn hysbysu
bod un longau ei Mawrhydi, yr '^Eurydice,'' wedi suddo,
ac yn agos yr holl oedd ynddi wedi boddi. Yr oedd ar ei
bwrdd dri chant a deg-ar-hugain o fywydau, a dim ond dau
o honynt a ddiangodd. Llong yn dychwelyd o'r India
ydoedd, ac ar eî bwrdd bendefigion, swyddogion uchel,
carchai-orion, a gweithwyr. Bwriadai yr hoU o honynt
gyrhaedd at eu perthynasau a'u cyfeillion; ond pan yn
agos a bod yn ngolwg tir, suddodd i'r dyfnder, a boddwyd
hwy oll ond dau^ ac yr oedd yr hanes gan y rhai hyny yn
rhy ofnadwy i'w wrando. O'r braidd na allesid Uosgi
register y llong hono. Marw yn ymyl porthladd 1 Pwy a
all feddwl am drueni y cynddiluwiaid ? Gwrthodasant
gredn Noah, gwawdient yr arch, a diystyrent fygythiad
298 BABN A TOBUaABÈDD.
Duw. Boddwyd eu-gau-noddfeydd, a'r hyn a gablent
a'u goddiweddodd. Berwai ffynhonau y dyfnder,
gorchuddid y nef gan gwmwl du, tynai yr anifeiliaid
tua'r arch ; ac yn yr amser priodol, dacw Noah yn ffarwelio
â rhai o'i hen gynorthwywyr. Pwy a allai ddesgrifio yr
olygfa? Calon y patriarch yn toddi mewn tynerwch, a
chalon yr annghredadyn yn siglo gan ofuau. Dacw y
farn yn dechreu, mae y bygythiad yn newid am gyfiawniad
gan Dduw, ffydd wedi newid am olwg ar y ffaith gyda
Nòah, ac annghrediniaeth yn toddi ^ymaith i roddi lle i
ofnau gyda'r annghredinwyr. Mae y ffynhonau yn amlhau,
y diferynau yn brâshau, yr aberoedd yn cryfhau, a sŵn
olwynion y farn o draw. Adgofiai y Uuoedd am weinidog-
aeth Noah, teimlent iasau oerion o edifeirwch yn mj^ned
drwy eu mynwesau, edrychent am noddfa i ddianc, a
chrynent yn sẁn brwydrau brawychus gobaith ac ofn.
Ond erbyn hyn, yr oeddynt yn cychwyn am ddyogelfa ;
arweinid deiUion oedranus gan eu plant i'r mynyddoedd,
dringai y cloff i'r Uechweddau, rhedai mamau â'u babanod
flaen y dòn. Yr oedd yno rai yn nesau at yr arch, ond
yn rhy ddiweddar — y farn wedi dyfod, a terfyn peUaf
amynedd Duw wedi ei gyrhaedd I
.Yr oedd amgylchiadau ' y diluw yn ddarhm (1) o
ddarpariaeth Duw yn yr Efengyl;. (2) ymdrech i ar-
gyhoeddi dynion o'u perygl ; (3) ffolineb pechadur an-
ughrediniol ; (4) sicrwydd barn Duw i ddisgyn ar yr
anufudd; (5) a dyogelwch yr hwn a ufuddhao i orch-
ymyn Duw. Mae yma arch sydd yn waterproof ac yn
fireproof **Pan elych trwy y dyfroedd, myfi a fyddaf
gyda thi ; a thrwy yr af onydd fel na Híant drosot ; pan
rodiech trwy y tân, ni'th losgir, ac ni ennyn yfflamamat."
Dyogeled Duw ni oU ynddi.
DYLANWAD HABWOIiAETH CBI3T. 299
DYLANWAD MABWOLAETH CEIST.
"A MiNAU, 08 dyrcUefir fi oddiar y ddaear, a dyuaf bawb ataf fy
hun." — loAN xii. 32.
Perthyna i'r Arglwydd lesu dair o' swyddau cyfryngol.
Fel Brenin, mae ganddo lywodraetli gyjB&redinol — ^llywodr-
aeth a gyflwynwyd iddo gan y Tad yn wobr am ei ddar-
ostyngiad a*i ufudd-dod ; fel Offeiriad, ymrwymodd mewn
cyfamod i **róddi ei einioes yn brydwerth dros lawer;'*
ac fel Proffwyd, yr oedd yn anfonedig y Tad i hysbysu ei
feddwl yn mherthynas i achubiaeth y rhai a gredant. Fel
Brenin, mae ganddo deym-wialen aur yn ei law — teyrn-
wialen nad oes digon o nerth yn neb i'ẁ hysgwyd ond yr
hwn oedd a digon o amynedd i gymeryd corsen yn ei law
gan ei elynion ; mae ganddo goron nad oes neb yn ddigon
anrhydeddus i'w gwisgo ond yr hwn a wisgodd goron o
ddrain; mae ganddo orsedd nad oes neb â digon o
awdurdod i eistedd arni ond yr hwn a'i prynodd â'i waed
wrth farw ar groesbrèn. Fel Offeiriad, cyflwynodd ei hun
yn Aberth difai i Dduw i **ddybenu camwedd, a selio
pechodau," a chododd i eiriol dros droseddwyr. Fel
Proffwyd, adgyfododd hen wirioneddau a sethrid gan draed
yr oesoedd, llanwodd eneuau ei ddisgybüon â rhesymau, a
chyfaddefodd ei elynion "na lefarodd dyn erioed fel y
dyn hwn." Megys yr oedd pob gweithred a wnaeth Crist
yn cael éi gwneyd am y byddai farw^ felly yr oedd pob
peth a ddywedodd Crist yn cael ei ystyr o'r gwirionedd am'
ei íarw. Un o arweddau cyíryngwriaeth oedd cenadwri
Crist at y byd, ond yr oedd eisiau mwy ua chenadwri, yr
oedd eisiaa abertb, mewn trefa i allu dylanwadu ar y bjd.
800 DTLANWAD MABWOLAETH CSI8T.
Yr oedd eisiau gwneyd mwy de goleao deall, — ^yr oedd
eisiau santeiddio calon» eisiau newid cyflwr, eisiau achub
enaid. Ni allesid gwneyd hyny ond drwy farwolaeth
iawnol yr Arglwydd lesu ; ac at ganlyniadau y farwolaeth
hono y cyfeiria Efe yn y geiriau ** a dynaf hawb ataf
fy hunr
I. Dybchafiad Cbist i*r oboes. — Dywedir raah. pan a
ddylasai fod yma, ac nid os, Mae os yn rhoddi gwedd* o
amheuaeth i beth. Nid oedd amheuaeth yn nghylch mar-
wolaeth Crist. A bamu oddiwrth natur ei fywyd, gallasid
disgwyl y cawsai ddaioni hwnw rhyngddo â chroesbren-
Yr oedd dwy ffaith a wnelai farwolaeth Crist ar y groes
yn annhehyg —
1. Nad oedd yn droseddwr o'r gyfraith wladol . — ^Pan
wnaethx)wyd Crist o dan y ddeddf, daeth hefyd yn ddeiliad
Uywodraeth wladol, a thyfai ei gymeriad alhtn o'i fywyd.
Un o brif ddybenion cyfraith, yw bod yn rhêdle ufudd-dod
i hawhau gorsedd, ac yna amddifÿn personau, cymeriadau,
ac eiddo deiUaid. Fel y mae cyfraith yn rhwym o gosbi
yr hwn a'i troseddo, felly y mae hi yn rhwym o amddiffyn
yr hwn a ufuddhao iddi. Nis gall un gyfraith fod yn dda,
oddieithr bod ynddi ddarpariaeth ar gyfer gwobrwyo am
rinwedd, fel ar gyfer cosbi am ddrygioni, Mae pob peth
cyhoeddus yn agored i feimiadaeth ; gall na bydd hono yn
gywir. Safodd bywyd Crist y feimiadaeth lymaf, Nid
teg yw derbyn tystiolaeth cyfeillion am eu gilydd, am y
gall y cyfeìllgarwch sydd rhyngddynt eu harwain i baentio
eu gilydd yn rhy brydferth. Nid teg hefyd yw derbyn
tystiolaeth gelynion am eu gîlydd, am y gall yr elyniaeth
eu harwain hwythau i baentio eu gilydd yn rhy hagr.
Dylai tystiolaeth ddyfod o enau a meddwl clir. Mae
rhagíam yn annghymwyso meddwl i dderbyn a rhoddi yn
gjTWÌr. Mae Uawer o ddynion yn analluog i ffurfio bam
am bersou yn annibynol ar eu teimladau at y cyfryw.
Dyoddefodd Crist fwy oddiwrth deimladau drwg dynìon
nag oddiwrth fara gyfeiliomus. Cyhnddwyâ Ef o amryw
DYLANWÂD MABWOLÂETH CSIST. 801
bethau, ond cHríwyd ei gymeriad gan ei farnwr. "Nid
wyf fì yn eael dim bai yn y dyn hwn." " Ond pa ddrwg a
wnaeth Efe ?'* Mae y cwestiwn yn cael ei ofyn yn mhob
calon a llys Ue y condemnir Crist ynddynt.
2. Yr oedd dêfnyddioldeb ei fywydyn angenrheidrwydd
y hyd, — Yr oedd Crist " yn llawn grâs a gwirionedd," a
llifent dros yr ymylon pan y cerddai " oddiamgylch gan
wneuthur daioni." Pan y cyffyrddai claf â'i wisg, collai
iechyd iddo ; pan gyffyrddai ef â marw, coUai fywyd,
Taflai dònau marwolaeth yn ol oddiar y traeth. lesu Grfst
oedd y cymeriad uchaf , y Moes-ddysgwr mwyaf , y Diwygiwr
a wnaeth y chwildroad Uwyraf. Concrodd yr elyniaeth
greulonaf â charedigrwydd, corffoloddegwyddorionmawrion
y gyfundrefn y daeth i'r byd i'w sefydlu, yn ei fywyd ei
hun. Melldithiai y gelynion, ond hendithiai Crist ; cablent
hwy, ond gweddiai Ef. Cymerodd fantais wrth roddi
iechyd i un, i roi maddeuant hefyd iddo ; ac wrth roddi
maddeuant i un arall, i roddi iechyd iddo. Ehoddai ddwy
fendith am bob un a geisid. Caffai y naiU iechyd yn
nghysgod maddeuant, a'r Uall faddeuant yn nghysgod
iechyd. Sancteiddiai Ef gymeriadau oeddent wëdi gorch-
fygu pob moddion o eiddo cymdeithas. Pa ryfedd fod y
disgybUon yn methu a gweled croesbren drwy y fath
fywyd ? Pwy a all gredu y machluda yr haul cyn cyrhaedd
ei feridran ? Yr oedd y ddwy ffaith hyn yn ei wneyd yn
annhebyg y buasai y fath gymeriad yn dybenu yh y fath
waradwydd. Yr oedd yn ei fywyd ddwy o ffeithiau eraiU
a roddai debygolrwydd i'w farwolaeth ar y groes.
1. Llymder ei weinidogaeth fel y condemnai ragrith
a thwyll ei wrandawyr, — Mae gwirioneddau dwyfol yn
myned yn erbyn calon fygredig. Mae syniadau anianol
yn gondèmniedig. Y mae yn anhawdd i feddwl garu y
gwirionedd sydd yn ei gondemnio. Costiodd dweyd y
gwirìonedd eu bywydau ì fìloedd. Ni ddywedodd neb
erioed wirioneddau agosach a Uymach na Christ. Ni
phetmsai ddywedyd wrth ddosbarth o ddynion a ystyrient
802 DYI«ANWAD MABWOIiAETH CBIBT.
eu hunain yn barchus, eu bod yn debyg i fedàau wedi eu
gwyngalcbn ; eu bod yn glanhau y tuallan i'r ddysgl a*r
cwpan, ac y gofalent fwy am burdeb allanol na mewnol ;
addument feddau y proffwydi oeddynt wedi ladd, a rhith-
hirweddieut mewn Ueoedd amlwg. Dywedai wrth ddosbarth
arall, na wyddent **yr Ysgrythyran na gallu Duw;" ac
er y gwadent y fam, y byddai rhaid iddynt ymddangos
ynddi. Dywedai Ef y gwirioneddau hyn gyda'r imig
amcan o*u gwella. Ond nid yr hyn a*i santeiddia y mae
calon pechadur yn ei garu, eithr yr hyn a gydwedda â'i
thueddiadau. Dywedent bod Crist yn cabUi, am ei fod yn
eu condomnio hwy. CynhjTfent nes digio, yn Ue edif-
arhau ; digient iies erUd, nid gadael eu pechodau. Torodd
morwyr rhníT ocdd yn canu cloch ar fin craig beryglus i
longau daro wrthi ; gwnaethant golled i filoedd o forwyr ;
ond hwy eu hunain aeth ar y graig gyntaf, a boddasant o
dan y graig a ddaUai y gloch. GeUir symud arwydd
perygl heb symud y perygl ei hun, ac o gymaint a hyny
bydd y perygl yn fwy. GeUir atal cloch i daro ar ben yr
awr, heb ei atal i fyned a mesur amser. Pe geUid llwyddo
i gael gafael mewn meddyg a wênieithai i glaf, byddai
perygl y claf hwnw yn fwy. Amcanai y gelynion ddistewi
Crist ; ni fynent ei rybuddion. Gosodasant eu calonau ar
ei erUd, crochlefent **CroeshoeUeref," a'u Uefau a orfuant.
Mae calon aflan yn digio mwy wrth ddatguddio ei phech-
odau cuddiedig, nag am gondemnio bywyd drwg.
2. Cenfigen ddiachos ei elynion ato, — Un o nwydau
pechadurus ein natur lygredig yw cenfigen. Un o'i
nodweddau anlîaeledig yw ei bod bob amser yn ymosod ar
^ da, Y mae yn debyg mewn un peth i fifydd — ^yn nghyf-
eiriad ei hedryehiad. Nis gaU weled ond i fyny, Ni ŵyr
beth yw dyfhder pydewau, trueni daeardai, poenan
carcharau, na Uymder tylodi. Cloddio o dán sylfaeni
gorsedd, claddu blaen gwenwynig ei saeth yn nghalon yr
anrhydeddus, a rhoddi ei throed ar ben yr hwn a ragorai,
a amcana wneyd. Mae y bywyd a ddiangfi sylw cenfigen
DYIiANWAD MASWOLAETH CSI8T. 808
yn ddìffygìol mewn rhìnwedd. Y bywyd uchaf a welodd
y byd eríoed oedd eiddo Crist ; nid oedd ynddo Ef ond y
da, y pur, a'r gogoneddus. Gosododd cenfigen ei bryd ar ei
ddifetha. Yr oedd ei gryd ef yn Bethlehem yn ogonedd-
usacli na phalas Herod ; yr oedd y gweithdý yn Nazareth
yn anrhydeddusach na Uys Püat ; yr oedd mwy o urddas
ynddo Ef ar asyn benthyg, nag yn Csesar ar ei farch
porthianus ; a mwy o allu ynddo yn ei fedd, nag oedd yn
milwyr a 'llywodraeth Ehufain. Ond pa fwyaf yr urddas,
mwyaf y perygl — "Creulawn yw Uid, fel Uif-ddwfr yw
digofaint, a phwy a ddichon sefyU o flaen cenfigen?"
Dyma un a safodd ; ni chüiodd rhag ei bygythion. Yr
oedd ei wyneb Ef ar y groes cyn iddi hi ei weled. GaUasai
dynion feddwl mai yno y terfynai ei fywyd.
Ond rhaid edrych ar fywyd a marwolaeth Crist mewn
goleuni araU. Yr oedd amgylchiadau ei oes yn rhy wan i
esbonio ei angau. Yr ewyUys ddwyfol oedd yn cyfrif am
farwolaeth Crist. CyfeiUomodd ei elynion pan y tybiasant
iod bywyd Crist yn Uaw Pilat. Yr oedd ganddo Ef
awdurdod ar ei einioes ei hun. Efe ei hun a'i cymerodd,
ac Efe ei hun a'i rhoddodd. Byw yw y syniad blaenaf, a'r
amcan uchaf i bob bodolaeth, ond marw oedd amcan mawr
cnawdoUad Mab y dyn. Mae hoU amcanion Duw yn
canolbwyntio yn mywyd dyn ; ond cyfeiriant oU d^/arwol-
aeth Crist.
Yr oedd marwolaeth Crist yn act o'i eiddo Ef — ** rhoddi
ei hunr gogwyddodd ei ben . Megys y cymerodd * * ágwedd
gwas," feUy hefyd y rhoddes Efe yr ysbryd i fyny. GaU
dynion gyrhaedd.bywyd drwy amgylchiadau, am eu bod
^XL methu a chodi yn uwch na hwy ; ond ymostwng i
amgylchiadau a wnaeth Crist, er y gaUasai godi uwchlaw
iddynt pan yr ewyUysiai. Ond fe ewyllysiodd farw yn eu
canol, ac fe gwbUiaodd yr ewyUys ddwyfol y gwaith cyn i
amser y gelynion ddyfod i ben. Nid oedd dychymyg an-
nuwiol dyn yn cyd-redeg á'r ewyUys ddwyfol. Nid oedd
eisiaa tori ei esgeiiiau Ef mn ei fod'wedi marw eisioes, Yr
'd04 DTLANWAD MABWOLAB^ CBI8T.
oedd paròtoadaa gwyl y Cyfryngwr yn dechreu cyn gwyl
y Pasg. Fe aeth Crìst o ddedfryd Pilat yn gynt nac y
meddylid, am fod ganddo amser neillduol pan y disgwylìd
Ef adref. Pe goUodd sŵn cableddau y gelynion yn sain
udgym arian y gogoniant. Gallodd milwyr hoelio ei
ddwylaw sanctaidd, ond llef pechadur edifeiriol a allodd
hoelio ei galon — calon allodd annghofio ei gofid wrth gofìo
ei gwaith, trugarhau, a thrugarhau pan yn dyoddef y
farwolaeth fwyaf waradwyddus.
II. Canlyniadaü mabẂolaeth Cbist. — "^ dynaf^ hawb
ataf fy htm,'" — hoU gyfeihomadau y diafol, y mwyaf
oedd pei'swadio dynion i groeshoelio Arglwydd y gogoniant.
Trefnodd diafol ei farwolaeth éi hun. Rhoddid hynodrwydd
i'r geiriau hyn gan yr amgylchiadau yn y rhai y Uefarwyd
hwy. Erlidiedig a thlawd oedd yr Hwii a'u dywedodd —
yr oedd y Uwynog a'r aderyn yn gyfoethocach nag ef ; a
thlodion oedd^ei ddisgyblion gan mwyaf oU. Buasai y
geiriau hyn yn gahledd yn ngenau neb arall, ond ynddo
Ef maent yn wirionedd,
1. Dylanwad yn codi allan o farwolaeth Ctist yw y
gallu sydd i newîd cymeriad y ddynoliaeth. — Mae dy-
lanwad yn codi allan o farwolaethy yn syniad dyeithr i'r
byd. Mor wir ag mai Crîst a roddodd ei ystyr briodol i
/ywyd, felly Efe yn imig a sylweddolodd y syniad o farw.
Mae marwolaeth dynion yn derbyn mwy oddiwrth eu
bywyd nag a all eu bywyd dderbyn oddiwrth eu marwol-
aeth. Mesurir gogoniant neu warth y diweddaf gan
dduwioldeh neu hechod y cyntaf. Ond yr oedd bywyd
Crist yn derbyn mwy. oddiwrth ei angau nag a allasai ei
farwolaeth dderbyn o'i iyfty^^ Yr oedd lUw ei waed ar
lineUau ei gymeriad sanctaidd. Dywed un áthronydd ei
fod ef **pan yn ieuanc, yn astudio yr arto fyw ; ond wedî
îddo heneiddio, ei fod yn astudio yr art o farw." Ond
yr oedd Crist yn wabanol ; byw fel y gaUai &rw
wnaeth Ef, a marw fel y gaUai fyw byth i gyrhaedd
amcan ei farw. Yr oedd tri pheth yn nuuwoloelh Grìst
DYI«ANWAD SfABWaLAETH CBI8T. 605
oedd yn rhoddi gallu iddo ddylanwadu ar feddwl y byd.
1. Gwirfoddolrwydd ei angau. — Dyoddefaint o raidyYf
pob peth a ddyoddefa dynion, ond dyoddefodd Crist pan y
gallasai beidio. Mae darluniad y Beibl yn annghydmarol
ogoniant y nefoedd, ac. y mae dymuniad angherddol yn
meddwl plentyn Duw am fod ynddi ; ond y mae y syniad
farw yn codi Uen rhyngddo a'r gogoniant, ac yn oeri ei
frwdfrydedd am y nefoedd. Mae farth yr lorddonen \n
cuddio gogoniant gwlad yr addewid. Ychydig p ddynion
duwiol sydd wedi plygu i'r oruchwyliaeth o'u bodd ; a'r
rhai sydd wedi gwneyd, gwnaent hyny ar gyfrif y fantais
y tu draw i* angau ; fel yr ymfudwr sydd yn boddloni cym-
eryd y fordaith er mwyn manteision y wlad y mae wedi
ddewis i fyw ynddi. Ond boddlonodd Crist ì,farw yn
Uawn ystyr y gair, pan y gallasai beidio ; boddlonodd farw
i ddileu gwir farwolaeth erailL Cyfarfyddodd angau yn
ei wir gymeriad — gelyn. Cyrhaeddodd _ cariad Crist
ddyfuder trueni dynion pan oeddent yn elynion ; cymerodd
afael yn nghwpan y llidiawgrwydd, a rhoddodd ef wrth ei
enau ei hun. Dyma y ffaith ryfeddaf yn ffeithiau y cnawd-
oHad, ac y mae éi rhyfeddu yn gychwyniad at addoli ; a'r
meddwl na all ryfeddu wrth y groes, ni all addoli wrth yr
orsedd, Y galon na enilHr gan gariad marwolaeth Crist,
ni thynerir hi gan deyrn-wialen gorsedd Crist.
2, Hunanymwadiad ei sefyllfa, — Mesurir gweithredoedd
mwyaf dynion gan hunanymwadiad, ond y mae yn bosibl
newid dwy sefyUfa eithafol, heb i'r pellder rhyngddynt
gael ei lanw gan hunahymwadiad. Gwyddom am Ymher-
awdwr a fu farw yn garcharor mewn ynys ddinôd, yn
nechreú y ganrif hon. Beth oedd y pellder rhwng y ddwy
sefyllfa? ^ÍJeddyw y^gydyfSi, deyrn-wialen dros deyrnas-
oedd, chwala orseddau yn Uwch, trei^a coronau brenhin-
oedd wrth ei draed, a chryn y byd gwareiddiedig wrth ei air.
Ond jfory y mae yn garcharor dinerth, yn disgwyl wrth
drugare'dd éstroniaid, yn eael ei arwain gan rai y cyfrifasai
hwy gynt yn annheilwng i'w eydnabod, ac yn treulio ei
806 DYLANWAD UàXWOlAETU CSIST.
oes i ben o fewn cadwynan ei elynion, Pa faint, tybed,
oedd y pellder rhwng yr orsedd a'r ynys ? Ond nid bunan-
ymwadiad a lanwodd y peUder. Beth oedd y pellder
rhwng bod yn '[fur/ Duw" a bod yn " agwedd gwas ? "
Ehwng teyrnasu a gwasanaethu ? Nid y pellder "oedd
rhwng Bethlehem a'r groes, ond y pellder rhwng yr orsedd
ddwyfol a'r orsedd gyfryngol. Ehoddodd heibio fwy nag
a eUid weled, a chymerodd fwy nag a eüid amgyfíred.
Newidiodd Moses lys yr Aipht, drwy Jbì\ am fynyddoedd
Midian. Ond fe newidiodd yr lesu orsedd y nef am
groesbren Calfaria, am y dewisai wneyd. Crist ei hun, â'i
law ei hun, roddodd heibio ei ogoniant tragywyddol ; ac â'r
un llaw, cymerodd warth pechadur, ac â'r Uaw hono y
rhydd Efe i'r pechadur ogoniant y nef. ,
3. Nerth anfeidrol ei gariad. — Y gallu cryfaf yn y byd
yvf cariad. Ni chafodd galon gymaint ag ef ei hun hyd
nes dyfod i Grist. Yr egwyddor hon a'i gaUuogodd Ef i
sefyU yn nghanol pob rhyferthwy, i dewi yn wyneb
cableddau ei elynion a hyfdra ei famwr, i gario yn mlaen
ei waith cyfryngol drwy wrthwyriebiadau ei gaseion, ac i
ddwyn oddiamgylch iachawdwriaeth gyflawn i'r rhai a
gredant. Cariad yw ý mwyaf gwyliadwrus rhag rhoddi
tramgwyddiadau, ond y cryfaf i gario y rhai a ddêl i'w
ffordd. Cariad a geidw gyfaiU hwyaf, ac a adfer elyn
gyntaf. Cariad ddisgyna ddyfnaf, ac feUy a esgyna uchaf:
Mae cariad- Crist j'n concro mwy o elynion na'r cleddyf.
Mae pob un a orchfygir gan gariad yn newid ochr^ fel y
maè yn gwanhau y naiU, ac yncryfhau y Uall. Dylanwad
cariad Crist yw nerth yr Efengyl, Crist croeshoeliedig.
Dyma y tynerwch sydd yn ngalwadau yr Efengyl, y
sicrwydd sydd yn addewidion grâs, y llymder sydd yn
mygythion cyfìawnder, a'r anchwiliadwy sydd yn ngolud
Crist. Mae dylanwad gwahanol gan leferydd cariad i eiddo
eyfiawnder. Dychrynu mae y diweddaf, ond eniU mae y
cyntaf. Teithiai gwraig a*i phlentyn onwàith mewn an-
ialwch. Wedi Uuddedu, gorphwysodd o dan gjsgod ooeden»
DYLANWAD MABWOLAETH CBI6T. SO?
a chysgodd. Tra felly, aeth ei phlentyn ymaith ; a phan
ddefírodd, gwelodd ei eisiau, chwiliodd am dano, a chafodd
ef ar ddibyn craig uchel. Meddyhodd pe biiasai yn galw
yn chwerw, y dychrynasai ef, efallai, nes y syrthiai dros y
graig. Gwnaeth ei goreu i dynu ei sylw ati, a phan
welodd ei fam yr oedd ei breichiau yn agored iddo i redeg
iddynt. Gallai galwadau o eiddo cyfiawnder ddychi-ynu y
pechadur, ond cariad sydd yn galw gan ddangos trugaredd,
yn dàl ei breichiau yn agored i dderbyn y gwaethaf.
Mae ëangder i ddyìanwad yr Efengyl — ^^A dynafbawb
ataf fy huny — Mae darpariadau grâs yn fwy na thrueni
pechod. Fel yr oedd sancteiddrwydd yn rhy bur i'w lych-
winio gan amcanion pechadur, felly mae cariad yn rhy
ddwfn i'w blymio gan angen yr euog. Defnyddiodd Crist
amgylchiad y wraig o Ganaan i egluro ëangder trefn grâs.
Yr oedd cael caniatad i gymeryd y briwsion o dan y bwrdd
yn addewid am y torthau mawrion cyn hir. Fe weithiodd
ffydd y wraig hono o dan sylfaeni canolfur y gwahaniaeth.
Ar Galfaria y bu yr hoeho rhyfeddaf. Fe hoeliodd y
milwyr Fab Duw, nes y tybiai dynion mai caredigrwydd
âg Ef fuasai peiclio ; ond fe ddaeth yr hoeHon yn rhyddion
cyn i'r haul fachhid. Fe hoeliodd Ef **ysgrifenlaw yr
ordeiniadau " yr un dydd, ac ni ddaw yr hoehon yn rhyddion
byth. Gàllodd Ef sancteiddio gwefusau a halogwyd gan
saith o gythreuliaid i gusanu ei draed. Apostol yr
enwaediad a aeth gyntaf i dỳ cenedl-ddyn i ddywedyd nâd
oedd Duw dderbyniwr wyneb. Pa destyn gwell a allesid
gael i bregethu arno yn y cyfnewidiad ?
Nid rhyfedd fod Crist yn teimlo y fath agosrwydd at y
ddaear. Ehai oddiyma- a'i canmola Ef uchaf yn y nef ;
perlau a brynodd yma a ddisgleiriant fwyaf yn ei goron.
Ar y ddaear y cafodd afael ar allu na feddai yn flaenorol —
dylanwad ei angau. Bydd y ddaear oU, fel mae cwmpawd
y morwr yn cyfeirio tua'r gogledd, yn cyfeirio at groes
Crist am fywyd, a thrwy y groes at orsedd Crist, mewn
ymostyngiad ac ttfudd-dod i*w lywodraeth.
806 DYLANWAD UABWOLAETH CBIST.
Perthyua i bob meddylddrŷth drí gradd ; ac i
eu cysylltiadau, rhaid eu galw yn ddadblygiadau. Bu
creadigaeth felly. Bu yn feddylddi-yoh yn Nuw, ac felly
yn dragywyddol ; ac yn y sefyllfa hono, priodoUr hi fel
cynllun i'r Tad, CorflPolwyd y meddylddrych hwnw yn y
fodolaeth bresenol ; daeth y ffurf yn flFurfiedig, a phriodolir
hyny i'r Mab, "Trwyddo Ef y gwnaethpwyd pob peth ;
ac hebddo Ef ni wnaethpwyd dim ar a wnaethpwyd."
"Drwy yr Hwu hefyd y gwnaeth Efe y bydoedd." Ond
trefnwyd a pherflfeithiwyd y cyfan gan Ysbryd Duw oedd
* * yn ymsymud ar wyneb y dyfnder." Perthyna i'r meddyl-
ddryoh o gadw, raddau a dadblygiad. Fel cynlhm han-
fodai yn y Tad. Efe yw y gwreiddyn — y ffynhonell fawr.
Ond yr oedd y meddylddrych yiiddo Ef yn rhy bell. An-
fonwyd lesu Grist i fod yn lawn, bu Ef- farw yn aberth
difai i Dduw, ac ynddo Ef y gwelwyd cariad Duw, ac y
cafwyd sylfaen iddo weithredu yn iachawdwriaeth y dyrfa
a gedwir. Ymddiriedwyd i'r Ysbryd Glân y gwaith o
ddwyn pechadur a grâs Duw i berthynas achubol â'u
gilydd ; ond canolbwynt gweithrediadau y • Personau
dwyfol yw y Mab. Megys y canolbwyntia hoU obàith
pechadur yn Nghrist fel ei sylfaen, felly Efe yw y canol-
bwynt i hoU weithrediadau Duw. Mae Duw a phechadur
yn cyfarfod yn Nghrist, y cyntaf i gael ei ogóniant a*r
diweddaf i gael ei ýywyd. Mae Crist drwy ei gyfryngdod
yn myned i gasghi y wasgarfa a wnaeth pechod, i gysylltu
yr eithafion â'u gilydd. Y mae yn myned i grynhoi "yn
nghyd yn Nghrist yr hoU bethau yn y nefoadd ac ar y
ddaear^ ynddo Ef." "A chariad tragywyddol y'th gerais,
am hyny tynais di â thrugaredd." Pa faint ^yw y pellder
sydd rhwng y ddwy flfaith ? Pwy a allasai lanw i fyny yr
adwy ? Mae y ddwy flEaith yna fel y Cherubiaid adeiniog
yn cyd-blygu at eu gilydd / edrych Vr un man — ar y
drugareddfa.
THOMAS J. DAMES, ABGRAFFYDD DBWY NEBTH MWY, YBTBAD.
L
L
ìr--\
|
The range of a musical instrument is the distance from the lowest to the highest pitch it can play. For a singing voice, this is known as vocal range.
Musical terminology |
Law enforcement in Cuba is the responsibility of the National Revolutionary Police Force (Spanish: Policía Nacional Revolucionaria, PNR) under the administration of the Cuban Ministry of the Interior.
Cuba
Cuba |
Renzo Eusebi (born 18 April 1946 in Montalto delle Marche) is an Italian painter, sculptor of contemporary art. He is co-founder of the artistic movements of Transvisionismo (1995) and GAD (Dialectical Aniconism Group-1997).
Works in museums
Museo MAGI 900, Pieve di Cento. Renzo Eusebi, list of museum artists.
Museo Limen, Renzo Eusebi, OP. N. 08, Vibo Valentia.
Museo d'Arte Contemporanea Castel di Lama, "ART ON", Renzo Eusebi.
MAAG Museo Abruzzese Arti Grafiche, Renzo Eusebi, Castel di Ieri.
Related pages
List of Italian painters
References
Bibliography
Monograph, Eusebi 1964-1996, Italia: Tieffe, 1996.
Monograph, 1964 Eusebi '96, scritti di Lino Lazzari, by Lino Lazzari.
Monograph, Eusebi : 1964-1996by Lino Lazzari, by Giorgio Segato.
Monograph, Renzo Eusebi: ritorno alle origini / by Giogio Di Genova..
Monograph, Renzo Eusebi: opere uniche, dal 18 marzo all'1 aprile 2000.
Catalog. Bolaffi n° 13, volume 4, Milano, 1978, p. 74.
Catalog. of Modern Art No. 54, in Giovanni Faccenda, "The Italian Astist from the early twentieth century to today"( Gli Artisti Italiani dal Primo Novecento ad Oggi) Giorgio Mondadori, Milan, 2018, pp. 400. .
Catalog. Storia dell'arte italiana del '900 per generazioni. Generazione anni Quaranta, tav. 1697, second volume, by Giorgio Di Genova..
References
Other websites
Official site
1946 births
Italian painters
Italian sculptors
Marche
Living people |
Fraxern is a municipality in Feldkirch in the Austrian state of Vorarlberg.
References
Settlements in Vorarlberg |
Alberto Núñez Feijoo (born September 10, 1961) is a Spanish politician. He is the 7th and current President of the Regional Government of Galicia since 2009. He is the leader of the Galician PP, the main conservative political party which defeated the socialists in the elections of 2009 and again in the elections of 2012. Feijoo is a strong admirer of Manuel Fraga, although he does not govern Galicia in the same manner.
Núñez Feijoo studied law in Santiago de Compostela. He is married to the journalist Carmen Gámir.
1961 births
Living people
Presidents of the Regional Government of Galicia |
TAT-1 (Transatlantic No. 1) was the first submarine transatlantic telephone cable system. It was laid between Oban, Scotland and Clarenville, Newfoundland. Two cables were laid between 1955 and 1956. One cable for each direction. It was inaugurated on September 25, 1956. The cable was able to carry 35 simultaneous telephone calls. A 36th channel was used to carry up to 22 telegraph lines.
History
The first transatlantic telegraph cable had been laid in 1858 (see Cyrus West Field). It only operated for a month, but was replaced with a successful connection in 1866. A radio-based transatlantic telephone service was started in 1927. It charged £9 for three minutes. A telephone cable was discussed at that time. But it was not practical until a number of technological advances arrived in the 1940s.
The developments that made TAT-1 possible were coaxial cable, polyethylene insulation, very reliable vacuum tubes for the submerged repeaters and an improvement in carrier equipment. Transistors were not used, being a recent invention of unknown longevity.
References
Telephone
Telecommunications |
<p>So here is the code:</p>
<pre><code>public int foo(InputStream in) {
int counter = 0;
Scanner scanner = new Scanner(in);
while(scanner.hasNextLine()) {
counter++;
scanner.nextLine();
}
return counter;
}
</code></pre>
<p>Normally I will be passing a FileInputStream to this method, however I want to be able to test it without accessing a physical file. </p>
<p>Should I mock the File object? How to I implement</p>
<pre><code>@Test
public void shouldReturnThree(){
}
</code></pre> |
M 10 .
1877.
Eufomologisclic Nadii'iditen.
Ilerausgegeben
von
Dr. F. K a 11 e r.
Put bus, den 1. October 1 .
Jeden 1. des Monats erscheint ein Heft. Abonnement durch die
Post jahrlich 4 Mark, durch den Buchhandel 4,50 M. Inserate 25 Pf.
pro Zeile oder deren Raum. Bei wiederholter Insertion oder bei Iuseraten
von 1 Seite uud dariiber 20 £ Rabatt. Beilagen bis zur Starke eines
Bogens 5 M.
Die Gattiing Scolobates Gr.
Yon Dr. Kriechbainner in Munchen.
II.
An die oben besprochene Art (Scolobates italicus, die
naeh Dours aucli in Frankreich uud nach Desvignes in Eng¬
land vorkommt,) reiht sicli auch der Scolobates coral-
linus Snellen v. Vollenhoven’s an. (Tijdschr. v. Ent. XVI.,
1873.) Die Diagnose passt genau auf meine beiden als normal
gefarbt angenommenen Exemplare des Italicus. Der Verf. be-
merkt dann selbst, dass seine Art am meisten mit diesem uber-
einstimme. In der Beschreibung aber fallt mir als Haupt-
unterschied auf, dass an den Fiihlern das 9. bis 18. Glied
weiss sind, und da der Verf. nicht sagt, dass das bei einem
der 5 Exemplare, die er vor sich hatte, anders gewesen sei,
so halt mich das noch ab, seinen corallinus fur identisch
mit Italicus zu erklaren. Ob das aber nicht dennoch der
Fall ist, musste erst eine genauere Vergleichung der Sculptur
des Metathorax und des Fltigelgeaders entscheiden, die der
Verf. nicht vornehmen konnte, da ihm letztere Art nur aus der
Beschreibung Gravenhort’s bekannt war. Der Metathorax
des corallinus hat, wie es in der Beschreibung heisst, 5
schwach umleistete Felder; wenn unter diesen auch die beiden
areae spiraculiferae mit begriffen sind, ware auch hierin
Uebereinstimmung mit Italicus vorhanden.
Der Scolobates longicornis Gr. ist nach der noch
sehr gut erhaltenen, von Besser aus Volhynien stammenden
Type der Gravenhorst’schen Sammlung*) eine ausgezeichnete,
*) Der Giite des gegenwartigen Conservators dieser Sammlung, Hrn.
Stadtrath und u. Prof. Dr. Grube, verdanke ich die Moglichkeit einer
genaueren Untersuchung^dieses und einiger anderer Exemplare derselben;
iiber letztere hoffe ich in einer der nachsten Nummern Mittheilung
machen zu konnen.
150
dieser Gattung wirklich angehorige Art, die naeh Graven-
horst’s Beschreibung leicht zu erkenuen ist. Die Farbung
des Mittelruckens ist aber genauer bezeichnet, tolgende:
Rothgelb, init einem vom Yordcrrande bis fast zur Mitte
verlaufenden scbwarzbraunen Mittelstreifen, hinten braun-
rotli, letztere Farbe in Form zweier, gegen das Ende stumpf
zugespitzter Seitenstreifen und eines mit denselben an der
Basis verbundenen Dreiecks nach vorn verlangert; die Spitzen
der Seitenstreifen reichen bis zur Mitte des Mittelstreifens,
zwischen dessen hinterem Ende und der ihm zugewandten
Spitze des Dreieckes bleibt ein hinten ausgeschnittener, in
der Mitte rein gelber Fleck der Grundfarbe frei, welche
dann beiderseits zwischen den Streifen hindurch sicli nach
Yorne ausbreitet und das Ende der Seitenflecken haken-
formig umschliesst. Die schwarzen Brustseiten sind vorne
von einem buchtig eindrangenden braungelben Saum be-
granzt und liaben ausserdem noch cine kurze schiefe Linie
unter der FHigelwurzel und einen kleinen Fleck vor der
unteren Hinterecke von derselben Farbe. Schwarz sind dann
ferner noch ein Fleck jederseits zwischen Schildchen und
Flugelwurzel, die Nath zwischen Meso- und Metathorax,
ein damit verbundener Fleck auf jeder Seite des letzteren,
die vorderste Basis des Stieles und eine kaum unterbrochene,
ziemlich breite Mittelbinde des lctztern (von Gravenh. als
2 Seitenflecke angegeben). Die Anal-Querader der Hinter-
flugel ist sehr entschieden hinter der Mitte gebrochen. Die
beiden von der Basis des zweiten Segmentes schief nach
hinten verlaufenden Furchen sind sehr deutlich und scheinen
mir selbe ein characteristisches Merkmal der Gattung zu
sein. Die Bauchfalte ist stark entwickelt, aber so bestimmt
auf die Mitte beschrankt, dass die sonst entschieden
nieclergedriickte, flach gewolbte Form des Hinterleibes nicht
die geringste Einbusse erleidet. Der Stiel hat eine seichte,
nicht ganz airs Ende reichende, furchenartige Rinne.
Nach meincr Anschauung ware nun die Charakteristik
der Gattung, wie sie Holmgren gegeben, bezuglich des
Hinterleibes in folgender Weise zu andern: „Abdomen
crassiusculum, breviter clavatum, dorso piano - convexo,
segmento secundo basi media utrinque linea obliqua im-
pressa, ventre mollissimo, post mortem in plicam saepe
irregularem contracto. u Mit dieser Aenderung diirfte aber
auch die Stellung der Gattung bei den Tryphonen ge-
sichert sein.
|
<p>I want to generate a crystal report in visual studio 2010 in WPF application.</p>
<p>Can anyone please help me to solve out ?</p>
<p>I have tried but it does not works ..</p>
<p>please provide me the code ?</p> |
<p>I am trying to test global handler for native errors (For error handling I use react-native-exception-handler).
The author of this library also created library for triggering native error for this purpose: rn-test-exception-handler.</p>
<p>The problem is that this library does not expose anything to JS since React-Native 0.60 (as it does not support auto-linking).</p>
<p>Is there a way to inject this library in my project or some other way to trigger native error so I could test global handler?</p> |
610 ON THE SEGMENTAL ORGANS OF APHRODITA,
and by degrees, by the simultaneous growth of the Bryozdon and
the Sea-Anemone, such a complex organism as I have described
is produced.
NOTE ON THE SEGMENTAL ORGANS OF Aphrodita.
By Wititam A. Hasweus, M.A., B.Sc.
Having recently, for the first time had the opportunity of
examining specimens of Aphrodita in the living state, I have been
able to study the structure of the segmental organs, which I find
to differ in no essential point from those of Polynoé as lately
described by me.* I have it on the authority of Pagenstecher,t
that the external apertures of these organs in Aphrodita were
known to Treviranus. They have probably been noticed by
numerous observers since,t but the true arrangement of the
organs themselves seems never to have been made out,§ and
entirely erroneous descriptions of them have, as I have previously
had occasion to notice, been published and accepted. The external
apertures are situated, as in Polynoé, on the ventral surface close
to the bases of the parapodia; but there is no perforated tubercle
or cirrus as in the latter genus. The segmental organs themselves
consist of small, flattened, somewhat sigmoid, reddish-yellow sacs,
situated in contact with the ventral wall of the body a little
* Proc. Linn. Soc., N.S.W., vol. vil., p. 262, and ‘ Zoologischer Anzeiger,’
193.
+ Allgemeine Zoologie, Theil iv.
t Quatrefages among the number—He says (Hist. Nat. des Annelés, I.,
p. 109) “ Chez une Aphrodite hispide måle, j’ai vu le sperme sortir, sous la
forme d’un filet blane, de la base de la rame inferieure un seul côté
du dix-neuvième anneau.”
§ Cosmovici in a paper on the segmental organs of Annelides publiskel
jn the ‘Archives de Zoologie Exņțerimentale et Generale’ which I have
not seen, has (as I learn from an abstract in the Journ. R. Micro. Soc., vol.
iii., pp. 635 and 949.) described the segmental organs of the allied gerus
Hermione.
BY WILLIAM A. HASWELL, M.A., B.S.c. gii
internally to the bases of the parapodia. They are widest in the
middle, pointed at either end, the one end opening externally in
the position described, and the inner ending blindly, the internal
aperture being situated in the middle of the wider central part
of the organ.
POSTSCRIPT.
Since the above was written I have received a copy of the
Supplement to Claparedes “ Annélides Chétopodes du Golfe de
Naples” (Genève et Bale, 1870), and find that in his description
of Hermadion fragile he states—“ A la base des pieds du côté
ventral, non loin du bord postérieur, je trouve une proéminence
conique (fig. 2, b.) percée d'une orifice. Cette ouverture conduit
dans un canal cilié qu’on peut poursuivre jusque dans l'intérieure
des pieds où il est bientôt voilé par la masse des éléments repro-
ducteurs. C’est là evidemment l'ouverture de organe segmen-
taire.” *¥ The true position of the external apertures of the
segmental organs in the Polynoina was, therefore known, as
regards this species at least to the distinguished author of the
memoir above quoted, but his observations on this point have been
overlooked both by Huxley and by Pagenstecher ; and hg himself
seems not to have been aware of the universality of the arrange-
ment he describes, as he makes no mention of the ventral tubercle
or its central canal in his account of the other species of the family.
NOTES AND EXHIBITS.
Mr. W. A. Haswell exhibited drawings of the earlier stages in
the development of Phoronis australis. My. Haswell also
exhibited a coral which he had recently found in Port Jackson.
With reference to this exhibit the Rev. J. E. Tenison-Woods
stated that it was a Plesiastrea, which he was inclined to regard
Pelco LO.
|
<p>Does test-ng internally uses Java reflection concept to pick test methods from test-ng suite file?</p>
<p>Like, in testng.xml file we'll be mentioning the class name. Then, test methods in that particular class will be executed by test-ng.</p> |
Alfonso X (23 November 1221 – 4 April 1284), called the Wise, was the King of Castile, León and Galicia from 30 May 1252 until his death.
1221 births
1284 deaths
Kings and Queens of Spain
Spanish Roman Catholics |
<p>I have the following XSL to populate checkboxes but the <code>value</code> is empty. I need the value to be the corresponding <code>dept</code>, <code>region</code>, and <code>category</code>. Please help.</p>
<p>Here is the xsl:</p>
<pre><code><xsl:key name="dept" match="/items/item/dept/text()" use="." />
<xsl:key name="region" match="/items/item/region/text()" use="." />
<xsl:key name="category" match="/items/item/category/text()" use="." />
<xsl:template match="/">
<div class="w3-container w3-cell" style="background-color:#949494">
<form>
<xsl:for-each select="/items/item/dept/text()[generate-id()
= generate-id(key('dept',.)[1])]">
<input type="checkbox" name="dept" value="{dept}" />Department <xsl:value-of select="."/><br></br>
</xsl:for-each>
<br></br>
<xsl:for-each select="/items/item/region/text()[generate-id()
= generate-id(key('region',.)[1])]">
<input type="checkbox" name="region" value="{region}" /> Region <xsl:value-of select="."/><br></br>
</xsl:for-each>
<br></br>
<xsl:for-each select="/items/item/category/text()[generate-id()
= generate-id(key('category',.)[1])]">
<input type="checkbox" name="category" value="{category}" /> <xsl:value-of select="."/><br></br>
</xsl:for-each>
<br></br>
<input type="text" placeholder="Search Text.." />
<br></br><br></br>
<input type="submit" value="Submit"/>
<br></br><br></br>
</form>
</xsl:template>
</code></pre>
<p>The output should be:</p>
<pre><code><input> type="checkbox" name="dept" value="dept1">Department 1
<input> type="checkbox" name="dept" value="dept1">Department 2
<input> type="checkbox" name="dept" value="region1">Region 1
<input> type="checkbox" name="dept" value="region2">Region 2
<input> type="checkbox" name="dept" value="category1">Category 1
<input> type="checkbox" name="dept" value="category2">Category 2
</code></pre>
<p>My xml looks like:</p>
<pre><code><?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<items>
<item>
<number>1</number>
<dept>1</dept>
<region>region1</region>
<category>category1</category>
<description>
<pp>
<line>
This is line 1 of description of item 1.
</line>
<line>
This is line 2 of description of item 1.
</line>
<line>
This is line 3 of description of item 1.
</line>
</pp>
</description>
</item>
<item>
<number>2</number>
<dept>2</dept>
<region>region1</region>
<category>category2</category>
<description>
<pp>
<line>
This is line 1 of description of item 2.
</line>
<line>
This is line 2 of description of item 2.
</line>
<line>
This is line 3 of description of item 2.
</line>
</pp>
</description>
</item>
<item>
<number>3</number>
<dept>2</dept>
<region>region2</region>
<category>category2</category>
<description>
<pp>
<line>
This is line 1 of description of item 3.
</line>
<line>
This is line 2 of description of item 3.
</line>
<line>
This is line 3 of description of item 3.
</line>
</pp>
</description>
</item>
</items>
</code></pre> |
The Pumpkin Eater is a 1964 British psychological drama movie directed by Jack Clayton and was based on the 1962 novel of the same name by Penelope Mortimer. It stars Anne Bancroft (in her Oscar nominated performance), Peter Finch, James Mason, Cedric Hardwicke, Eric Porter, Janine Gray, Yootha Joyce, Maggie Smith and was distributed by Columbia Pictures.
Other websites
1964 drama movies
1960s psychological movies
British drama movies
Movies directed by Jack Clayton
Movies based on books
Movies about abortion
Columbia Pictures movies |
Burtholme is a village and civil parish in City of Carlisle, Cumbria, England. In 2001 there were 184 people living in Burtholme.
References
Villages in Cumbria
Civil parishes in Cumbria |
Alden is a city in Iowa in the United States.
References
Cities in Iowa |
Amotz Zahavi () (January 1, 1928 – May 12, 2017) was an Israeli evolutionary biologist, a Professor in the Department of Zoology at Tel Aviv University, and one of the founders of the Society for the Protection of Nature in Israel (known as the "SPNI"). His main work was about the evolution of signals, particularly those signals that are indicative of fitness, and their selection for "honesty". He was born in Petah Tikva, Israel.
Zahavi died in Tel Aviv, Israel on May 12, 2017, aged 89.
References
Other websites
Professor Amotz Zahavi at Tel Aviv University
1928 births
2017 deaths
Israeli biologists
Evolutionary biologists |
<p>I'm trying to build my OSGI bundle with <a href="http://www.ops4j.org/projects/pax/construct/maven-pax-plugin/" rel="nofollow noreferrer">pax-maven-build</a> and in the same time test it with <a href="http://team.ops4j.org/wiki/display/paxexam/Pax+Exam" rel="nofollow noreferrer">pax-exam</a>. It have some bundle in provision than I can test with the following pax-exam test configuration:</p>
<pre><code>@RunWith(JUnit4TestRunner.class)
@ExamReactorStrategy(AllConfinedStagedReactorFactory.class)
public class OSGILoaderTest {
@Inject
protected BundleContext bundleContext;
@Configuration
public Option[] config() throws MalformedURLException {
String projectRoot = // a path to my project
return options(
junitBundles(),
equinox(),
bundle(projectRoot + "libs/org.eclipse.core.variables_3.2.500.v20110511.jar"),
bundle(projectRoot + "libs/org.eclipse.core.contenttype_3.4.100.v20110423-0524.jar"),
bundle(projectRoot + "libs/org.eclipse.core.expressions_3.4.300.v20110228.jar"),
// etc...
);
}
@Test
public void getBundleContext() throws RodinDBException {
IRodinDB rodinDB = RodinCore.getRodinDB();
assertNotNull(rodinDB);
}
}
</code></pre>
<p>Here, I can see I can access to the IRodinDB instance from a jar I have provisonned.</p>
<p>Now I have code my own bundle, which is going to use all the jar provisionned. But I cannot even test my own code, for instance:</p>
<pre><code>@Test
public void checkAccessToRodinDbTest() {
VTGService service = null;
assertTrue(true);
}
</code></pre>
<p>give an error <strong>at compilation time</strong>:</p>
<blockquote>
<p>[ERROR] Failed to execute goal org.ops4j:maven-pax-plugin:1.5:testCompile (default-testCompile) : Compilation failure</p>
<p>[ERROR] cannot find symbol</p>
<p>[ERROR] symbol : class VTGService</p>
</blockquote>
<p>It seems test compilation cannot see 'src/main/java', contrarly as expected by the default behavior of maven-compiler-plugin. But in my case, you can see than maven does not use the compiler plugin but instead maven-pax-plugin.</p>
<p>The question is: how can i test my own bundle with pax-exam ?</p>
<p><strong>update1</strong></p>
<p>It seems that this is a problem with recent version of maven-pax-plugin, as <a href="http://www.ops4j.org/projects/pax/construct/maven-pax-plugin/usage.html" rel="nofollow noreferrer">the basic example available in ops4j pax maven plugin</a> (in section <em>Using the Pax Plugin inside a POM</em>) seems to suffer of the same problem.</p>
<p><strong>update2</strong></p>
<p>As requested by Dmytro, this is the pom.xml of my bundle:</p>
<pre><code><?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<project xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xmlns="http://maven.apache.org/POM/4.0.0"
xsi:schemaLocation="http://maven.apache.org/POM/4.0.0 http://maven.apache.org/maven-v4_0_0.xsd">
<parent>
<relativePath>../poms/compiled/</relativePath>
<groupId>fr.xlim.ssd.vtg.build</groupId>
<artifactId>compiled-bundle-settings</artifactId>
<version>0.1-SNAPSHOT</version>
</parent>
<properties>
<bundle.symbolicName>fr.xlim.ssd.vtg.bundle</bundle.symbolicName>
<bundle.namespace>fr.xlim.ssd.vtg.bundle</bundle.namespace>
</properties>
<modelVersion>4.0.0</modelVersion>
<groupId>fr.xlim.ssd.vtg</groupId>
<artifactId>fr.xlim.ssd.vtg.bundle</artifactId>
<version>0.1-SNAPSHOT</version>
<name>${bundle.symbolicName}</name>
<packaging>bundle</packaging>
<dependencies>
<dependency>
<type>pom</type>
<groupId>${project.parent.groupId}</groupId>
<artifactId>provision</artifactId>
<optional>true</optional>
</dependency>
<!-- not needed as equinox bundle are available in provision -->
<dependency>
<groupId>org.osgi</groupId>
<artifactId>osgi_R4_core</artifactId>
<optional>true</optional>
</dependency>
<dependency>
<groupId>org.osgi</groupId>
<artifactId>osgi_R4_compendium</artifactId>
<optional>true</optional>
</dependency-->
<dependency>
<groupId>junit</groupId>
<artifactId>junit</artifactId>
<version>4.9</version>
<scope>test</scope>
</dependency>
<dependency>
<groupId>org.ops4j.pax.exam</groupId>
<artifactId>pax-exam</artifactId>
<version>2.3.0</version>
<scope>test</scope>
</dependency>
<dependency>
<groupId>org.ops4j.pax.exam</groupId>
<artifactId>pax-exam-junit4</artifactId>
<version>2.3.0</version>
<scope>test</scope>
</dependency>
<dependency>
<groupId>org.ops4j.pax.exam</groupId>
<artifactId>pax-exam-inject</artifactId>
<version>2.3.0</version>
<scope>test</scope>
</dependency>
<dependency>
<groupId>org.ops4j.pax.url</groupId>
<artifactId>pax-url-mvn</artifactId>
<version>1.3.5</version>
<scope>test</scope>
</dependency>
<dependency>
<groupId>org.ops4j.pax.exam</groupId>
<artifactId>pax-exam-container-native</artifactId>
<version>2.3.0</version>
<scope>test</scope>
</dependency>
<dependency>
<groupId>javax.inject</groupId>
<artifactId>javax.inject</artifactId>
<version>1</version>
<scope>test</scope>
</dependency>
<dependency>
<groupId>org.ops4j.pax.exam</groupId>
<artifactId>pax-exam-link-mvn</artifactId>
<version>2.3.0</version>
<scope>test</scope>
</dependency>
<dependency>
<groupId>ch.qos.logback</groupId>
<artifactId>logback-classic</artifactId>
<version>1.0.0</version>
</dependency>
<dependency>
<groupId>ch.qos.logback</groupId>
<artifactId>logback-core</artifactId>
<version>1.0.0</version>
</dependency>
</dependencies>
<build>
<plugins>
<plugin>
<groupId>org.apache.maven.plugins</groupId>
<artifactId>maven-compiler-plugin</artifactId>
<version>2.3.2</version>
<configuration>
<source>1.6</source>
<target>1.6</target>
</configuration>
</plugin>
</plugins>
</build>
</project>
</code></pre>
<hr />
<p>I am not sure it is the most elegant solution, but I created a new maven project when I can import my own bundle like in the source code of my question.</p>
<p>Is there an elegant way to add my own java sources directly as new bundle for test in the same Maven project ? It could be not possible (as the bundle assembly operation is done <strong>after</strong> the compilation and tests)...</p> |
TB may mean:
Tuberculosis
Terabyte
Taco Bell |
Tyka Evene Nelson (born May 18, 1960) is an American singer. She is the daughter of jazz musician John L. Nelson (1916–2001) and Mattie Della Shaw (1933–2002). She is the younger sister of Prince (1958–2016).
Nelson has released four albums. She reached No. 33 on the Billboards Hot R&B/Hip-Hop Songs chart in July 1988 with "Marc Anthony's Tune". It was produced by Larry Graham. Nelson is married to Maurice Phillips. She has six children.
She accepted Prince's American Music Award for Top Soundtrack after his death in 2016.
Early life
Tyka Evene Nelson was born on May 18, 1960 in Minneapolis, Minnesota. She is the daughter of Mattie Della Nelson (née Shaw; 1933–2002) and John Lewis Nelson (1916–2001). Her parents were both African-American,. Her family ancestry is centered in Louisiana. All four of her grandparents arefrom that state. Her father was a jazz pianist and songwriter. Her mother was a jazz singer. Her brothe was Prince Rogers. Both children had an interest in music. This was encouraged by their father. According to a 2008 interview with City Pages, she began writing songs when she was 10 and “hasn’t collaborated” with her brother since they were young.
Tyka studied and graduated at of Minneapolis’ North High
Career
in 1978, After graduating from North High of Minneapolis, Tyka went to California to begin her musical career. She released her first studio album Royal Blue in 1988. She signed with the record lable Cooltempo. Her song “Marc Anthony's Tune” reached No. 33 on the Billboards Hot R&B/Hip-Hop Songs chart in July.
Discography
1988: Royal Blue (Cooltempo)
1992: Moon Yellow, Red Sky (CMC International Records)
2008: A Brand New Me
2011: Hustler
References
1960 births
Living people
Prince (musician)
Singers from Minneapolis, Minnesota |
<p>I am trying to get clean urls using <code>$locationProvider.html5Mode(true)</code> gives </p>
<pre><code>TypeError: Cannot read property 'replace' of undefined.
</code></pre>
<p>The application uses <code>$stateProvider</code> for routing.</p>
<p>I also have the base url defined in <code><head></code></p>
<pre><code><base href="/">
</code></pre>
<p>From anglularjs lib:</p>
<pre><code>function trimEmptyHash(url) {
return url.replace(/(#.+)|#$/, '$1');
}
</code></pre>
<p>url passed to this function is empty. Anyone knows a workaround.
This is my app config:</p>
<pre><code>wgApp.config(function($stateProvider, $urlRouterProvider, $locationProvider) {
$locationProvider.html5Mode(true).hashPrefix('!')
// Now set up the states
$stateProvider
.state('main', {
url: "/main",
cache: false,
templateUrl: "/web-master/main.html"
})
.state('login', {
url: "/login",
templateUrl: "/web-master/main.html"
})
$urlRouterProvider.otherwise("/login");
})
</code></pre> |
<p>Why the bash console accept "/bin//bash" instead of "/bin/bash"? The path "/bin//bash" doesn't exist, but when I enter the double slash, a new bash session is opened.</p> |
<p>I have domain class: </p>
<pre><code>class MarketCommoditiesConfiguration extends MarketConfiguration {
static mapWith = "mongo"
static hasMany = ['commodities': Commodity]
static embedded = ['commodities']
...
</code></pre>
<p>Doing <code>save</code> after <code>addToCommodities</code> throws the following exception. </p>
<pre><code>| java.lang.NullPointerException
at org.grails.datastore.mapping.model.types.Association.getInverseSide(Association.java:71)
at org.grails.datastore.mapping.engine.NativeEntryEntityPersister.handleEmbeddedInstance(NativeEntryEntityPersister.java:1254)
at org.grails.datastore.mapping.engine.NativeEntryEntityPersister.handleEmbeddedInstance(NativeEntryEntityPersister.java:1215)
at org.grails.datastore.mapping.engine.NativeEntryEntityPersister.handleEmbeddedToMany(NativeEntryEntityPersister.java:1188)
at org.grails.datastore.mapping.engine.NativeEntryEntityPersister.persistEntity(NativeEntryEntityPersister.java:1077)
at org.grails.datastore.mapping.engine.NativeEntryEntityPersister.persistEntity(NativeEntryEntityPersister.java:1138)
at org.grails.datastore.mapping.engine.EntityPersister.persist(EntityPersister.java:160)
at org.grails.datastore.mapping.core.AbstractSession.persist(AbstractSession.java:522)
at org.grails.datastore.gorm.GormInstanceApi.doSave(GormInstanceApi.groovy:194)
at org.grails.datastore.gorm.GormInstanceApi.save_closure5(GormInstanceApi.groovy:162)
at org.grails.datastore.mapping.core.DatastoreUtils.execute(DatastoreUtils.java:302)
at org.grails.datastore.gorm.AbstractDatastoreApi.execute(AbstractDatastoreApi.groovy:37)
at org.grails.datastore.gorm.GormInstanceApi.save(GormInstanceApi.groovy:161)
at com.apposit.terra.connect.service.MarketService.addCommodityToMarket(MarketService.groovy:248)
at com.apposit.terra.connect.service.MarketServiceSpec.Test addCommodityToMarket creates a new next month configuration if current month's configuration doesn't exist(MarketServiceSpec.groovy:164)
</code></pre> |
The People's Bank of China (PBC or PBOC, is the central bank of the People's Republic of China with the power to carry out monetary policy and regulate financial institutions in mainland China. The People's Bank of China has more financial assets than any single public institution in the world.
xdrgbv |
Wellington is a city of Kentucky in the United States.
Cities in Kentucky |
96 - Notes on Geological Specimens from [Fxr.
Misrita-Nava-Dharmamnayah.
a
.
z
4. 2. Ji 3.
Pándará. Lochané. Vajradhátwiswari. Mémaki, Tara.
8. 6. 7. :
Pratyangirá. Vajrasatwitmiké. Vasundharé. Guhyeswari.
Mánushiya-Nava-Buddhámnáyáh. — '
4. 2. t 1. 3. 5.
Sikhí Ratnagarbha. Dipankara. Vipasyi. Viswabhú.
8. 6 . 7 . 9.
Kasyapa. Kakutsanda. Kanakamuni. Sákyasinha.
Mánushiyá- Nava- Buddhámnáyáhk.
1m 2. 3. 4. 5.
Dipankara. Ratnagarbha. Vipasyi. Sikhi. Viswabháü.
6. 7. 8. 9.
Kakutsanda. Kanakamuni. Kásyapa. Sákyasinha.
Manushlya-Nava-Prajnamnayi.
1. 2. 3. 4. 5.
Jwálávati. Lakshanavati. Vipasyanti. Sikhámáliní. Viswadharé.
6. vic 8. 9.
Kakudvati.. Kanthanamálint. Mahidhar4. Yasodhará.
Nava Bhikshu- Sanghámnáyáh.
1. ` 2. 3. 4. 9.
Pradipeswara. Ratnarája. Mabhámati, Ratnadhará. A'kásaganja.
sasa. Kanakarája. um. mc
Iti Srt-Ekdmndyédi-Navémndya-DevatGh Samáptáh.,
N.B. The authority for these details is the Dharma Sangraha, or catalogue
raisonné of the terminology of Bauddha system of philosophy and religion.
III.—Notes explanatory of a Collection of Geological Specimens from
the Country between Hyderabad and Nagpur. By J. G. Matcoumson,
Assistant Surgeon, Madras Establishment. Pl. V. i
I had the pleasure of forwarding from Madras, a selection of geolo-
gicalspecimens, collected in May, 1833, between the cities of Hyderabad
and Nagpur. I regret, that circumstances prevented my doing this
sooner, and that the notes in explanation of the localities whence they
` were obtained, must now be short and imperfect; I hope, however,
that the specimens themselves will be of use in illustrating the geology
of a tract of country hitherto undescribed, and which connects the
formations of the south-east of the Deccan, with those in the neigh-
bourhood of the valley of the Narbada.
From my inability to identify, describe, and figure the numerous
fossils, discovered in the tract of country between the Godavery
and the town of Hinganghát, 47 miles south of Nagpur, and the
importance of these, in reference to the questions as to the relative
age of the great trap formation of the Deccan, and of the west of
India, and the clayslate formation of Vovszv, with its associated sand-
stone*, and the periods of elevation of the granitic rocks, on which
* See his account of the diamond mines of Banganapilly.—As. Res, xviii.
SOUNLAS 20 gh uc. E
: L < a M 5 v y <£
mop sy PIBPOTLVOU BOUT YJ P apis CH) T hn z 2 NES. "
É : diy he S E. ny A f o Z a.
2220222129 SIPH VYYOPOY *x x * & Aood.ir A S atau pii, e Fa Bp prez Z m Pa "
IS 8 WA cryin] men LATI ES 7 rU poo,
MH YrrOg * w ` y CA SW E Mon
U i ⁄ £ oO J 1872 Z|i s o URGENT SF Sy
LIP 202/009 pup > SZ AREA [^ Zl Mx = Looup-
QOO. D Á TI TOUR ER * ND ORM Ne
(TD UP 927247 9270.1) Z, Aw, hi > GDS Z SS,
2924212207062 nic d 2f ” A By EN Ve, ANE
^ Jo FE Ayu fi, Z7 = N “oo
"uonpuedf pup-Finprumuragppow $f 004/247 3
(BTH mho ng) DALY PISIN BLO UOL PIA Et =
srry oJ ZL An CF e,
` bro 5 Mc ADM UOD ;
FERL gL SE WUT) Ne) we! AWN dj Zi
22v?vg^uo prsoyou M^ X Ae ^N ri
Boy hop OL Ammo
86g p21/727£poos-pseos €
BUBSIUNTING g
gere L
aynmapuosumuisyssog 9 : |
¿ uana à Ággnavo. ruo o
aeppnquyse 5 8
WO0d9VA F à4
B ; X
22) ue š Ve KO
poopy d* a T oot ass
eu E Ug pne SIS
'PÁpulA S
A Id APA ! !
vop eK unor
zg
"
PRIM TUS
|
Auxpunuiynfm y
c
nededunyy ib
sone og oi
rec y YOPUIIPIH y yog ATI IEY) ypen
paran I)gapeoad IPH IIPSTY + > a
WH gemg «
disp yo sop pun
mL) LIUTOJ D t> TO M aati TIU £
XUPuL Pun ITORI DOON JÒ
UTP UL Jy pu (OA v urm V ps
gy ep vC 242i fren 240 uozf PY CH
prup” wig Èi
SERI ETD mop sp ruran
gerpg uero. ININ" H
epe trey n
Stat PHETT pee pero €
TUK WUT IVI ç
POMPEI 1
xruD42 uo2wT] UIIE A
WEIS PIN BIND FT
meer +
-—: j
deppen lee "AN
^r s
gaisrus
g EN rgodurmhor
A ld Af
[yor
$ apadhgndyonyo
w—
Auprrpo-mat2 (T
r
h o yepuobpa,"
GFHVuUNUAJT
qodeuepc
"o
IUP ihr EJ
qodurtna t4"
'
=
- * ò
opunum
d
»
woodobrs
I ^X T =
| “our * neq "o
ppc - `
47d 0 reryorr^
yojosssng R.
= 427 yB ur y
“an Emo
aom
"ny )
E wvrM
ua AE 33 Mr, fH
gl UN fà
Nvepumy i5
ym Š.
yiia d F
rnopupe d
rabo abl A
%7eyfruotruyz
=~’ >
pombe <
muni oon
PIP MTOTIAG
uooinvy Vi
`
E sydney
yr uy s c
—
aaa Yep E
D Xm
-
"T al d
pE — amd D h
2792929 Pel yy otip g /'
7772227.
qog
ADMIYIOPPTL °
° gnguynumue
$ wama ia
l
fF
ioopul
t
— el
-. "e A^
i
pud
YR YF Y
j
(o gom
N
P4
sod ey 97g y
as š yadda a
PUIA «<< =
unbjnasys
yo
Y p amer
1836.) the Country betweer. Hyderabad and Nagpur. 97
they appear universally to rest; I am induced, contrary to my former
intention, to take to England with me, those specimens of which
there are no duplicates. The separation of the collection would greatly
lessen its value, by depriving me of the opportunity of comparing,
with each other, and with arranged collections, the fragments of those
of which duplicates were not preserved, and of thus restoring the
fossils of which no perfect specimen was found. A selection of the
most perfect were, also, sent to Mr. Lyer., but as he considers it
requisite that numerous species should be ascertained previous to
arriving at any conclusion as to the age of the fossiliferous rocks, it
may be for the advantage of Indian geology, to submit the rest of the
specimens to him; and on the characters being determined, to return
a portion of them to India. There are, however, a sufficient number
of duplicates to illustrate the outlines of the geology of the interesting
tract of country referred to, and to connect the singular phenomena
observed, with others, to the west and east of the route, and in the
countries of the peninsula to the south, and the Bengal provinces to
the north. The outline map includes several places, inserted in the
plans published along with Dr. Vovsgv's papers and Captain JENKIN’S
Account of the Mineralogy of Nágpur, p. 199, of the 18th volume of
the Asiatic Researches; the interval between which, it will assist in
filling up. I shall seldom use mineralogical terms, except I have had
an opportunity of comparing the specimens with those collected by
persons well acquainted with the science; and when they do occur,
an examination of the specimens will afford the means of correcting
any errors that may be fallen into. The geological relations of the
strata were ascertained with as much care as the nature of the country
permitted, and no exertion was spared in tracing them as far as pos-
sible, both on the pleins, at the foot of the hills, and their most
inaccessible summits. My avocations however were unfavourable, and
a person more at leisure would find an ample field to reward his labours.
He must, however, be prepared to pursue his examinations in the height
of the hot season, when the grass and wood jungle are less luxuriant,
and the plains free from their covering of jawürí and other grain.
Some account has already been published* of the country between
Masulipatam and Hyderabad, on which I had not an opportunity of
making many observations. One or two points, however, deserve to
be noticed, as the specimens collected in this part of the route are
similar to those found north of Hyderabad as far as Nirmal, and throw
some light on appearances on which important inferences have been
too hastily founded.
* Asiatic Researches, vol. xviii.
98 Notes on Geological Specimens from (Fes.
At page 70, volume ii. of the GrgANINGs IN Science, a desire is
expressed by a gentleman at home, stated to be of high scientific
acquirements, that specimens should be collected from the face of the
hill of Beirwarah, where it has been cut through by the Kistnah
river; and the author of the queries seems to be impressed with a
belief, that a lake had formerly existed some way above it, towards
Warapily. The distance, however, between the Warapilly ghat and
Beirwarah, is considerable; and I do not think, that there are any
decided appearances at the former of the blue limestone of the clay-
slate formation* having constituted the margin of a lake. The strata
at the upper part of the rising ground to the north of the river are as
hard as those lower in the valley, or on the opposite bank. A specimen
of this rock, of a pure white color, and of great hardness, which I broke
from the summit of the ascent above Warapilly, well known to travel-
lers from the difficulty of riding over the large smooth slabs of marble,
and which would have been admirably adapted for lithographic purposes,
had it been free from minute crystals of quartz, was sent to you about
three years ago by Captain SwirH of the Madras Engineers. The
junction of this rock with the granite to the north, could not be
seen, the country being flat, and covered withlow jungle. Jaspers and
fragments of trap are found in the bed of the river, and the granite to
the north is intersected by numerous dykes of greenstone, usually run-
ning from 8. E. by E. to N. W. by W. To the south of the river,
the country is lower, and for some way beyond the town of Dachapilly,
the limestone, usually dipping slightly to the south, continues to be
the surface rock; which, whenever I have met with it, on the Kistnah,
at Cuddapah, near Auk, and the diamond mines of Banganapilly, and
at Tarputrí in Bellary, or in the neighbourhood of the Wurdah, affords
the best indications of success to experiments in boring ; copious springs
spontaneously rising from it, or being lost in the interstices between
its nearly horizontal strata.
At Beirwarah, the river Kistnah appears to have cut a channel
through the short ridge of hills, which terminates on either side in
rather precipitous cliffs, and admits the stream into the great alluvial
plains extending to the mouths of the Kistnah and Godavery. Above,
the country has much the appearance of having once been an exten-
sive lake, the bottom of which now forms the rich plain extending to
Condapilly to the N. W., and Munglegherry to the south of the river. It
* J use this term of Dr. VoysEv, bnt think its adoption more objectionable
than argillaceous limestone, used by Colonel CuLLEN in the Madras Transac-
tions. It would be better to characterise it as ** blue limestone," ** Cuddapak
limestone," or other term involving no opinion as to its geological relations.
1836.] the Couniry between Hyderabad and Nagpur. 99
is probably here, that Captain Hergert’s correspondent observed that
the “hardness and composition of the rock appeared to differ, accord-
ing to the pressure they have been subjected to." I believe, that, spe-
cimens of the rocks of the bottom of the hill, have been sent to the
Asiatic Society by Dr. Benza, and that they are composed of the pecu-
liar gneiss of the coast. Felspar is common, and some of the varieties
possess considerable beauty. There are the remains of a rock pagoda
cut in a mass of compact felspar, above the road, leading along the
edge of the precipice over the river, portions of which have fallen, the
natural fissures of the rock exposing it to this kind of decay. On the
top of the hill the soft friable white rock, No. 2*, is found, and is carried
away by the natives for the purpose of whitening the walls of their
houses. It corresponds exactly with specimens from Vizagapatam,
described as gneiss by Heyne, and containing imperfect garnets. It
is not, however, either its site as lying above other rocks, or its ex-
posed situation, that has led to its decay, so much as the composition of
the ridge where the edges of the strata rise to the south. The strata
dip at a very considerable angle a little to the south of east. A care-
ful survey of the hills from the summit shows, that they are short
insulated ranges, such as are found over the Circars and other tracts,
rising from a level country; and that had a lake existed in the plain
above, every slight rise of the river would have carried its waters
round their shoulders to the north and south. The rise in the line of
bearing of the strata of the hill north of the river, and the appearance
of that to the south, do not support the opinion that the lake was
drained by the river deepening its channel. I do not know whether
it can be supposed to derive any support from a tale told of the river
god (Krishna) having induced the patron of the hill, who seems to be
a form of Shiva, to permit him to get his head through, and that then
he forced a passage. The granitic hills of Condapilly are seen a few
miles to the N. W.; and in the midst of the plain, rising out of it
like an island, are some great masses of hornblende rock, No. 6; and
Dr. Benza informs me that he saw dykes of the same kind of green-
stone passing through the gneiss at Beirwarah. A mile and a half
further on the road to Hyderabad is a quarry of granitic rock, devoid
of hornblende, and containing only a very little felspar and a few scat-
tered garnets. A little beyond this, the rocks assume the decided cha-
racters of the great granite formation of the Deccan, with which Dr.
VovsEY's papers have made your readers acquainted. The geological
structure of the Circars is in nothing so peculiar, as in the extensive
* The numbers refer to specimens deposited in the Society's Cabinet.—Eb.
100 : Notes on Geological Specimens from — [Frs.
distribution of the singular sandstone-like gneiss described by HEYNE ;
and which, in hand specimens, it is often impossible to distinguish
from the sandstone also found in many localities: and I do not know
a more interesting subject of inquiry, than that of ascertaining whe-
ther this singular rock is metamorphic, and the sandstone altered by
the intrusion of the great masses of porphyry so commonly found
near these equivocal rocks, and by the numerous greenstone dykes and
masses scattered over the whole of these districts. The diamond mines
of Mulavelly are at no great distance from Condapilly, to the right of
the road, situated in a basin between hills covered with jungle. The
sides of which, one-third from the top, were found by Dr. W. Davro-
SON to be strewed with a sandstone conglomerate; but he was pre-
vented getting to the top by the approach of night. Fragments of
this are found in the gravel, of which I believe specimens have already
been sent to the Society, intermixed with much kankar: and from
some pits in the valley, most of the lime used in the district is pro-
cured. The soil of the country on the Hyderabad Military road, after
leaving the alluvial plain above Beirwarah, is formed of decomposed
granite, but contains much lime. This admixture, and the kankar
nodules, are probably of recent origin ; as I observed, in a valley to the
right of the road north of the hill fort of Yeralagundah, about 18 miles
from Beirwarah, a stream trickling over granite rocks, and depositing
lime on all the branches and rocks around. Some pieces of stone of
considerable size have thus been formed, and recent specimens, con-
taining remains of branches, or of grass, easily crumble to pieces, and
are carried away by the stream. The source of the spring I was pre-
vented from ascertaining, by the approach of night; and as an excuse
for leaving this and other interesting circumstances unexplored, I
must state, that being in Medical charge of the European regiment,
during a sickly season, I could not command my own time of marching,
or sufficient leisure.
The character of the granite of the Deccan continues well marked
throughout the remaining part of the route to Hyderabad, and dykes
and imbedded masses of a fine crystalline greenstone or hornblende
rock of great hardness are frequently seen. These last have occasion-
ally irregular shapes, and in one or two instances, that of the italic
or other irregular curve; and near Secunderabad, they appear to be
connected with the dykes, in the neighbourhood of which they are
found. It was also frequently observed, that the various substances
entering into the composition of the granite in the neighbourhood of
these dykes or masses, formed very large and distinct crystals; and
the imbedded greenstone, though often intimately united with the
1836.) the Country between Hyderabad and Ndgpur. 101
granite, was in others more loosely connected, and easily separated by
the progress of decomposition, leaving rounded cavities in the rock.
A circumstance of more importance, however, is the occurrence of
the beds of kankar in this tract, being, as far as I have observed, al-
ways near some of the greenstone dykes or beds, and frequently under
or intermingled with masses of granite, which is in a rapid state of
decay: these are usually rounded, partly from the progress of decom-
position, and sometimes from the tendency to concentric forms, which
it occasionally undoubtedly assumes. The small detritus is in some
places accumulated to a great depth, and it has been stated by Dr.
Curistis, that this debris is, at a considerable depth, again consoli-
dated by pressure. In the Edinburgh Journal of Science, 1828-29, this
is also mentioned as a fact, common to the rocks of other parts of
India. With every respect for his authority, I cannot avoid the con-
viction, that the inference was founded on imperfect observation, and
that it has since been employed in Europe, in support of an ill-founded
theory.
No. 15, is ** Mhurrum" or gravel found in deepening a well at
Bolaram, (six miles from Secunderabad,) upwards of 50 feet deep,
during the very dry season of 1832, and is not in the slightest degree
consolidated. A loose block, which had resisted decomposition, was
found above it, and contains mica, (No. 15,) a rare ingredient in the
granite of Hyderabad. Much of the debris at Secunderabad is, how-
ever, consolidated by lime, which is seen to agglutinate the fragments,
or to pass in vein-like lines or nodules through the gravel. Occa-
sionally there are only a few fragments of quartz or felspar scattered
through the kankar, or they appear to be inserted into the surface, as
in No. 10, which is extremely hard. Generally, however, the agglu-
tinated gravel is friable, and the cement less obvious. "The debris is
also sometimes united into pulverulent masses, by the oxidation of the
iron contained in the sienite ; but this takes place at the surface, and
seldom acquires any great degree of hardness. Specimens of the
granite in the neighbourhood of Hyderabad are numbered 14; and
the appearance of the surface of that polished by the continual passage
of hyenas, in the entrance of the caverns formed in the pile of gneiss
or granite of the “ Chita hill" near the cantonment, has been
described in the 1st volume of the Journal of the Asiatic Society, (No.
12.) The greenstone occasionally has distinct crystals of felspar
scattered through it, without the porphyry thus formed, losing the
remarkable degree of toughness possessed by the black rock; but, as
observed by Sir H. Davy, the decomposition of the felspar is more
rapid than of the other parts, (No. 19.) The greenstone is familiarly
P
102 . . Notes on Geological Specimens from — | [Fzs.
known by the name of “ black granite," and forms, when finely polish-
ed, the beautiful tombstones of the Golconda mausoleums, and the
pillars of that in which Hyper and Tippu Suntan are deposited, at
Seringapatam. The remarkable quartz veins in the neighbourhood of
Hyderabad have been described by Vovssv and Carste ; it is there-
fore only necessary to mention, that they occasionally exhibit a more
or less regular crystallization, and at the same time, acquire the fine
tints of the amethyst. It is seldom that they are sufficiently regular
and perfect for the purposes of the lapidary; such specimens were,
however, discovered a few years ago, close to the European barracks,
and at a little distance from a great greenstone dyke, but not in direct
contact with the quartz bed containing the crystals, which, on the
contrary, passes into the ordinary sienitic granite of the country. The
colour of the amethystine quartz seems to be derived from magnetic iron
ore, which is disseminated in grains both through the milky quartz
and the granite, amongst which they are found, and has not been noticed
elsewhere in the neighbourhood. The amethystine quartz was again
met with 60 miles north of Secunderabad, near Bekanürpettah, in loose
masses, along with that variety of laterite found near Beder, and
described by Voysgy, and which is seen along the coasts of Malabar
and at Boranghur in the Southern Concan resting on basalt. The rising
ground on which they were found is composed of granite; but the
country around is of a black trap soil, and numerous low flat ranges
of basaltic hills are seen to the north, the east, and the west. A vein
of white quartz is also met with as at Secunderabad, but the specimens
differ, in containing irregular shaped geodes of agate, lined with crys-
tals, or a red opake mamillary quartz, approaching to calcedony. The
iron in these is usually imperfectly mixed with the quartz, and from
the appearances above described, and the quartz having in several
specimens been changed into a red jasper, the surrounding trap may
be supposed to have altered the rocks. The colouring matter seems
to have been afforded by the laterite, which is found in the neighbour-
hood apparently in dykes, and in contact with the quartz which inter-
sects the granite: but there being no section, and the water-worn
surface only being visible, no evidence could here be obtained, in
support of any of the opinions entertained by geologists, relative to
this singular formation. The amethysts are also found south of Jan-
ganapilly, and at Kamareddypettah, and Mr. W. Geppzs met with
them, of a greenish yellow tinge, south of Balcondah.
Granite Tract between Hyderabad and the Nírmul Hills.
The valleys and some plains about Bekanürpettah are composed of
black soil, mixed with calcedonies, &c.; and to the west of the road
1836.] the Country between Hyderabad and Nágpur. 103
are some flat hills, which 1 had not an opportunity of examining.
They corresponded in their steep sides and flat summits with the trap
hills to be presently described, and Mr. Grppzs informed me, that
they are formed of amygdaloidal trap, based on decaying granite. With
these interruptions, the granite continues to Kamareddypettah, but
the mamillary eminences, and the tors and logging stones formed
from their decomposition, are of more rare occurrence. The granite,
however, still continues to exhibit the lamellar structure, and is easily
split into large slabs. In some instances, where the lamelle are thin,
the vertical fissures which frequently intersect them in right lines, and
greatly assist the progress of decomposition, cause the rock to break
into regular rhomboids. The last “tor stones" observed on the road
to Nagpur were north of Jakrampilly, where they occurred on a lofty hill,
on which there is a small pagoda. After leaving the basaltic hills near
Bekantirpettah and Jungampilly, black soil is seen in the valley below
a large tank, and some dykes of greenstone pass the road in the direc-
tion of S. by E. to N. by W. at Kamareddypettah: the granite is
lamellar white, with black mica and some hornblende, and fragments
of amethystine quartz are scattered about. A little to the north of the
town, on ascending a very gentle ascent, the red soil and granite give
way to black soil, derived from decomposed trap rock, which is concen-
tric on the top, but lower down is arranged in imperfect strata. On
descending the hill to the north, the black soil conceals the granite
for a short distance ; but at the bottom of the hill, and in the bed of a
small water-course, it is seen of the same appearance as before.
Immediately beyond this, there is à very remarkable hill, which is seen
from a considerable distance standing out from the gently indulat-
ing country, and possessing the peculiar form of the trap hills of the
Deccan. It lies five miles north of Kamareddypettah, and four miles
south of the village of Nugger, and is marked on the specimens as
the “hill of Nugger." On approaching it by a very gradual ascent,
the soil changes to black; and all at once the hill rises with nearly
perpendicular sides, constituting a narrow ridge, about half a mile in
length, and of a shape approaching to that of an Italic / running
nearly N. by E. to S. by W. The hill is entirely formed of basalt, as
its form had led me to expect. Above and in the body of the hill it
has a concentric globular structure, the external layers of which are
remarkably soft, and on the top of the hill resemble a peperino ; lower
down it is soft, of a greenish color, and soapy feel, (Nos. 66 and 69.)
The nuclei left undecayed on the top, are exceedingly hard and tough,
of a deep black colour, and contain large crystals of olivine, and small
. globules of calcedony. Many small but very characteristic specimens
P2
104 4 Notes on Geological Specimens from (Fis.
of this last mentioned mineral, which had been imbedded between the
concentric nodules, were picked up (No. 67). At the bottom of the
hill, the basalt loses its concentric form, and occurs in tables or lamine,
having the appearance of having been subjected to violent forces. It
sounds under the hammer when struck. Various specimens of the
trap are much loaded with iron, sometimes in grains of a reddish brown
colour; at others, it appears as if it had been partially smelted, and is
not very different in its appearance from some examples of laterite.
Much of the ** kankar" that abounds in the soil is coloured with iron,
while other portions are perfectly white; it is not, however, confined
to the soil, as it was observed to have formed between two lamine of
the basalt, and by the gradual deposition of the lime, to have nearly
broken up the upper stratum. From between some of the vertical
fissures in the tables, and round the large rounded masses that occur
in them, a formation of “ kankar" projects in several places half a foot
from the surface of the rock. It was evident, that the water loaded
with lime, percolating through the alluvial black soil, or through the
rock itself, gradually deposits the earth, where its accumulation is
favoured by circumstances, of which the most important is the occur-
rence of an impervious rock or soil below that supplying the lime;
and this explains the absence of organic remains in this recent forma-
tion, except where, in soils rich in lime, it forms round the roots of
plants, and unites with itself, here and there, a fresh-water shell. No.
47, is a specimen illustrative of these views, taken from the south bank
of the Godavery. The rock over which the river flows is granite,
intersected by some great dykes of greenstone, (No. 44,) whose surface
has a smooth metallic coating where washed by the stream. "They
project eight or ten feet, and are divided into numerous rhomboidal
masses by fissures, into which lime has been deposited; and in the
bed of the river, numerous fragments of calcedonies, zeolites, and other
minerals found in volcanic rocks, are partially cemented by lime. The
banks are mostly composed of black cotton soil, and the lower part is
covered with small irregular loose slabs, resembling the dried cow-dung
used for fire; which are found in situ projecting from the bank, and
connected above with portions formed round the roots of plants, and
below with other layers spread out between different strata of the
alluvial earth.
From the top of the hill of Nugger above spoken of, numerous in-
sulated hills, and short ranges of a similar form, are seen to rise from
the granitic tract to the east and west, but they do not observe any
particular line of bearing, although the whole group seems to pass
` ina direction from east to west, like the other basalt ranges of the
-
1836.] the Country between Hyderabad and Nagpur. 105
table land. From this hill to four or five miles north of Nirmul (a
large town nine miles north of the Godavery) as in almost all other
parts of the peninsula, is intersected by numerous greenstone dykes,
which generally run from N. by W. to S. by E. "These dykes are of
great importance to the agriculture of the country, as the granitic soil
is extremely thin and poor, except in the valleys, where the clay form-
ed by the decomposed felspar accumulates, and bears fine crops of
rice, for which water is collected in tanks, often in a great measure form-
ed of natural mounds of rounded or angular fragments of greenstone,
which is little subject to decomposition. At Jakrampilly, there is a
remarkable dyke of this kind, which can be traced for several miles by
a series of tanks on one side of it: it is also remarkable in exhibiting,
where it rises into a small hill near the village, the gradual transition
of the granite into the greenstone, and in the latter, having a tendency
to split into regular forms. When once a fissure, however small, is
formed, the rain washes a gradually increasing portion of lime and
other soluble parts of its surface iato the interstices, until the masses
are separated, in which the alterations of temperature probably assist.
It is difficult to account for the manner in which the greenstone passes
into granite in this instance; but it is evident, that it has been raised
by the granite above the continuation of the dyke at either end of the
hill. I have been more minute in the description of the hill of Nug-
ger, principally with the view of affording some information relative to
the distinction of the basalt ridges, which have burst through the gra-
nite of the Deccan, from the greenstone dykes, which are of such frequent
occurrence. The presence of olivine; the soft wacke in which the
globular basalt is embedded ; the less crystalline structure; the pas-
sage into amygdaloid containing calcedonies, zeolites, &c. and the gra-
nite in the neighbourhood of all the smaller masses of basalt, differing
little from that at a distance, may perhaps be sufficient to distinguish
these important rocks from each other. The separation of the differ-
ent ingredients of the granite into large crystals, and the insulated
masses of greenstone found in it near the dykes, prove, that the rock
had been softened by heat ; but judging from the appearance and great
length of many of these dykes, I do not think that they were of con-
temporaneous formation with the rock through which they pass. Near
one of these, at Secunderabad, a smooth, wall-like dyke of white gra-
nite passes through the sienite.
At Balcondah, 21 miles north of Jakrampilly, these dykes occur on
the large scale, and the granite is much separated into its constituent
parts, the felspar being of a fine red colour. Nine miles further north, in
the bed of the Godavery, the felspar is of a still more beautiful red
106 ~~ Notes on Geological Specimens from ` [Fas.
colour ; but good specimens could not be removed. Veins of quartz also
eccur at Balcondah, with turbid milky spots, as if altered by heat, and
large imbedded crystals, (No. 42.)
* Sichel Hills; locally known as the Nirmul range.
Nírmul is surrounded by granite hills, containing much hornblende
and a little schorl ; and the summits of some of them appear to resem-
ble the greenstone of Jakrampilly, but they were not examined. After
passing some small ranges of hills, the ascent of the Nírmul chain
commences five or six miles north of the town, and the road continues
amongst lofty hills covered with forest, by a succession of ascents and
descents, for 40 miles, when it descends by the Muklegandy ghat to
the town of Eidlábád, nearly on the level of the flat country of Berar.
The southern ascent of Nírmul ghat, is the most deep and difficult,
the hills not rising in a series of terraces as they do to the north ; yet
itis not easy to ascertain the precise direction of the part of the hill
range over which this pass leads, on account of the projecting spurs
and low hills at their base, the thick forest with which it is covered,
and from its having something of a curved form. The general direc-
tion is from W. N. W. to E. S. E., which corresponds with that of
the Síchíl range, to which these hills belong, and which extends
from the greatlake water of Lonar to the neighbourhood of Munga-
pett, where the silicious fossil wood (marked “ fossil wood," Munga-
pett), was found in 1828. On approaching the hills, the granite is
observed to become soft, and to decompose rapidly. In the bed of a
stream it has a remarkable concentric appearance, which was also ob-
served in the centre of the hills south of Thitnoor, where it is covered
by trap, on which fossils were found. No schistose rock was found
here, but 20 miles to the east of Nírmul, and a few miles south of the
mountains, hornblende slate occurs on the granite, and along with it the
magnetic iron ore described by Voysry in the Journal of the Asiatic
Society, vol. II. It is not a sand, as might be inferred from his de-
scription; but the grains of iron are either mixed with the hornblende
or occur in a sandstone-looking gneiss, from which the hornblende had
disappeared. Specimens of the rock, which I saw dug up, and of the
sand formed by pounding it on protruding masses of granite, are for-
warded. The softer pieces were at once reduced to powder, while the
harder were first roasted; and the one was then easily separated by
washing in small shelving hollows dug in the clay. It is then melted,
and its quality said to be improved by using teak branches: the iron
is soft, but part is used in the mixture from which wootz steel is form-
ed. The strata of the schists have been broken and elevated, but the
* Also called '' Shesha.’’
1836.] the Country between Hyderabad and Nágpur. 107
dip and direction are in no two places the same. Here also, the granite
was seen, in the bed of a torrent, in thin concentric scales, not unlike
the extremities of petrified trees, caused by the unequal waste of the
component parts, the quartz projecting unaltered.
On approaching the hills, the soil gradually became black, with scat-
tered fragments of calcedony; and at the first part of the ascent,
which is for some distance very gradual, a singular fragment (No. 49)
of semi-vitrified matter was met with, containing small white crystals
of felspar. It could not be distinguished from a piece of granite fused
in a steel furnace, with which it was compared by Dr. Voysny. At the
same place there were fragments so much like iron slag, that till I
found them in a large mass resembling a dyke, I supposed that they
were the product of a furnace, (No. 49.) The granite continues the
surface rock a little further, passing into a black hard basalt, inter-
mixed with many white spots, apparently of felspar; but I saw none of
them rounded or distinctly crystallized, forming amygdaloid or green-
stone porphyry, such as occur at the lower part of the pass leading to
Eidlábad. On ascending the last part of the base of the hills, the
surface was strewed with calcedonies, quartz, (No. 52) and other
minerals of the same family, and amongst them, a few fragments of a
softish white clayey and silicious stone, containing small shells of fresh
water families. The trap then became softer, more vesicular with
calcedonies, zoolites, &c. imbedded, and the surface covered with tabular
crystals of the same kind as those so remarkable in the Poonah trap rocks;
and latterly concentric, the external layers decomposing, and the nucleus
lying in a soft greenish wacke. I spent several hours in ascending the
highest points of the range, but was unable to discover any beds of fossil
shells ; large blocks of quartz were, however, observed, with a singu-
larly angular surface, and sometimes with fine capillary crystals, much
of which was found with the fossil fragments ; and afterwards, in the
same position and partaking of the characters of the fossiliferous
masses found in siti. These blocks were seen extending along the
steep face of the hill at the same level as if they had been forced out of
the mountain, or rather, as if the basalt, when erupted, had covered,
and partially melted the bed on which it lay, and thus caused the sin-
gular appearance of those blocks. The highest summit east of the
pass is caped by some horizontal strata, having some resemblance to
sandstone that had been altered and blackened by heat; what its real
nature was, I could not determine. i
The hills, for 44 miles by the road, are arranged in terraces with
steep sides and flat summits, rising now and then into conical eleva-
tions, with rounded or flat tops, and inclosing narrow valleys, abounding
108 = Notes on Geological Specimens from ` [Fg
in streams, or small table lands with water every where near the
surface. On some of the ridges, the globular basalt becomes columnar,
near which no trace of fossils, and hardly any calcedonies have been
found. A thick wood and grass jungle, composed of very different
plants from those most common on the granite hills, cover the whole
tract, and render it unhealthy for the greater part of the year. In a
deep valley, about the middle of the hills, where the Kurm or Kurrum
river passes through them, the basalt is seen to rest on friable granite,
(as near Nírmul to the south and Eidlábad to the north, and at one or
two other places,) and a level plain of considerable extent and deep
black colour extends to Etchoda to the neighbourhood of the shelly
rock. The fossils were first found at Munoor, and between that village
and Thitnoor, which is near the top of the Maklegandy ghaut. The
most remarkable were found in the beautiful grey chert*, which either
projects from the basalt in which it is imbedded, or rests in large
blocks on the surface. The side on which they rest is remarkably
smooth and even, while the others are rough and covered with bivalve
Shells of great size, and some of them having the epidermis still entire,
resembling a recent bed of shells on the sea shore. A few univalves
also occur converted into flint, and it is remarkable, that one small
bivalve, thus altered, retains its colours. The masses are evidently in
sitü, and have probably been consolidated by the basalt, with which
they are surrounded, or on which they rest. Some specimens exhibit
a mixture of sand and mud, merely slightly agglutinated and intermixed
with fragments of shells; the greater part is converted into chert
spotted with fragments, or containing the shells in a perfect state ; in
other places, the materials have arranged themselves into an enamel-
like substance around irregular cavities containing fine crystals of
purplish quartz, and in one specimen a formation of calcspar has taken
place. Throughout the rock perfect bivalve shells, both closed or open,
occur in the situation in which they had lived and been entombed.
The most perfect are closed, and some of them are easily separated
from the rock to which they are slightly united at a few points only ;
they are filled with the stone, mixed with fragments of minute shells,
and some are entirely converted into chert, which retains the form
even of the ligaments so completely as almost to lead one to expect to
be able to open them.
Between Munoor and Thitnoor, masses of red chert project from
amongst the basalt, and contain various shells, mostly univalves of
small size, and some of them evidently belonging to fresh water
genera. Near to these many fragments of different kinds were found
* See labels on specimens.
1836.] the Country between Hyderabad and Nagpur. 109
lying loose on the surface, and abounding in shells of various families.
(See specimens.) Those in the green crystalline mass, resembling an
ore of copper, were in many instances converted into quartz crystals,
retaining the perfect form of the shells; one of these of exquisite
beauty, which has been unfortunately broken, was found in the interior
of a larger one: others were imbedded in a tough white clay rock, so
soft as to soil the fingers. The greatest part consisted of a siliceous
rock, partly converted into a black bituminous flint, or a coarse quartz,
partially altered into calcedony, into which the majority of the shells
were converted. Some, on the contrary, retained the structure of the
shell unaltered, and effervesced with acids.
Amongst these, the fragments containing the fossil seeds of chara,
associated with fresh-water shells, were found. The gyrgonites were
not observed at the time the specimen was found, but the rock to
which it belonged could not be far distant, as the shells are of the
same species as in other specimens, having a similar mineralogical
structure. In other fragments, remains of grasses appearing half con-
sumed were seen; and in the large protruding mass of red chert,
containing shells converted into calcedony, I discovered what I take
to be the tooth of an herbivorous quadruped. A few of the shells I
believe to be marine, and at the distance of half a mile, the principal
masses of grey chert, containing the large marine shells, were found.
On descending towards Thitnoor, granite is seen at one place, and
above, much quartz, having a slag-like surface of the kind seen above
Nirmul occurs. A few specimens of black chert, with shells, were
picked up in the bed of a nulla at Thitnoor, where it was also found
in sitd. A loose piece of reddish and green flint, with shells, was also
met with in a ravine three miles further north. Much lime and kankar
was here mixed with the black soil, or was deposited in the water-
courses; the greater part probably derived from the decomposed basalt,
or from such layers of a soft white limestone, as were found between
the lamine of basalt, in digging pits to obtain water for the troops,
when encamped at Etchoda. A compact stratified limestone, however,
occurs in the vicinity.
The pass from Thitnoor, called the Muklegandy ghat, is formed
of several terraces, of which three only are remarkable, and a steep
descent between each. The surface rock of the second terrace is a
rough, white limestone, which appeared to be consolidated in nodules,
until it was broken, and found to consist of a great variety of shells,
many of great size, but difficult to remove entire, forming a rock of a
crystalline texture. The strata are horizontal, and in one place, where
itis cut through by a torrent, the rock is 12 feet thick, and is seen to
Q
110 Notes on Geological Specimens from [Frn.
rest directly on granite of a reddish color. The shells are of very vari-
ous forms : several belong to the genus Ostrea of Linnzus ; one very
perfect Cardia was entire, both valves being connected, and one frag-
ment, of a very large shell, has the water-worn appearance often seen
on the sea-shore. The edges of the large shells are harder than the
rest of the rock, and stand out from it, which has led the natives to
compare its surface to the impression left by the feet of sheep, and to
name it “ Bakrí ke páun ká patthar.” Over the surface, many frag-
ments of basalt, calcedonies, &c. are scattered, derived from a lofty
spur of the higher point of the mountain, which rises precipitously
from the terrace within a few hundred feet of the fossil strata. A very
remarkable mass of soft peperino, resembling ashes, of which a specimen
is forwarded, seemed to proceed from the limestone, where it begins to be
lost amongst the debris of the mountain; and amongst the loose frag-
ments, were some very tough clayey stones, having the forms of small
univalve shells adhering and embedded.
The facts above described, and the nature of the different fossil beds,
more especially this great accumulation of marine shells resting imme-
diately on granite, and the fossil seeds of char, now perhaps first found
in India, leave no doubt on my mind, that this wild mountain country,
now covered with a dense forest, had once been the bed of an inland
sea or great estuary, on whose shore the chare and associated fresh-
water shells had flourished.
On descending the pass towards Eidlábád, the rock changes to
amygdaloidal trap, with occasional masses of greenstone porphyry,
having large crystals of felspar imbedded. The opake milk-white
quartz, and the beautiful white porous crystalline mineral, which accom-
pany the fossils, were found here, and were not met with elsewhere.
At the foot of the pass, granite re-appears, and protrudes in great
masses from the soil, for about four miles on either side of the town
of Eidlábád*.
Basaltic Tract between Eidlabad and Nagpur.
The greater variety of rocks that occur between Eidlábád and Nág-
pur, and the interesting appearances they exhibit, will render it necessary
to enter somewhat more into detailin describing the localities whence
the specimens were collected; so as to afford the means of determining
their relations to each other, and to the fossil deposits already described ;
as well as to the great western trap formation, and the stratified rocks
to the north and south.
* The localities of some other minerals found in the Nírmul hills are marked
on the specimens. The blood-red chert found in the valley of Ankní is
remarkable, š —
1836.] the Country between Hyderabad and Ndgpur. 111
The bed of the small river of Eidlábád (see map) is covered by
numerous fragments of the argillaceous blue limestone, so well known
as underlying the diamond breccia in the Cuddapah district south of
the Kistnah. Three miles higher up, the stream runs over the slightly
inclined strata of a fine white sandstone, having some quartz fragments
imbedded, rising towards some lofty ranges of trap formation to the
east, (the Manik-gurh hills*,) and are some places converted into a
quartz-like mass, as is seen in some of the Cuddapah sandstones. It
probably rests on the blue limestone, which is seen to pass into a soft
bluish or reddish clayslate in the bank of a stream a few miles north.
About 10 miles N. of Eidlábád, the limestone is found on the surface,
forming smooth slabs, having much calcareous spar and rock crysta]
between the strata, and in their veins through the rock, and in the
course of the natural figures, numerous small round perforations are
arranged in lines, and occasionally filled with soft calcareous matter.
On a rising ground south of Zeynád, the marble had occasionally a dip
of 40 degrees; but for the most part it was nearly horizontal, and the
direction of the dip was quite irregular. In the nala of Zeynád, which
runs over limestone, there is much tuff, having small pieces of the
limestone imbedded, and evidently formed from the water of the stream
(specimens No. 85); a similar formation is, however, found in a few
places on the high level ground to the S. W. To the east of the village
a gently rising ground extends nearly N. E. and S. W. for about three
miles, and terminates in a small hill, which rises rather abruptly. The
slope is formed of nearly horizontal slabs of marble, the edges of the
strata being exposed by the gradual rise of the surface. In following
the ridge to within half a mile of the little hill to which it rises, a
singular appearance presented itself: a dyke of perfectly vertical strati-
fication, about three feet in thickness, projects two feet from the general
surface; its exterior is singularly irregular and altered, the constituents
of the rock being formed into crystalline or flint-like minerals of lime,
argil, or silex, while the internal structure retains the characters of the
blue limestone. On following this natural wall for about half a mile,
it is concealed by globular basalt, which has burst through the strata,
and in forming the termination of the little ridge, has covered the
surrounding limestone, of which a portion has been so singularly dis-
placed. The basalt is vesicular, and resembles much of that found in
the Nirmul hills. No fossils were found here; but in the ascent from
-the second terrace of the Muklegandy ghat, where the great bed of
marine shells was incumbent on granite, the same limestone was seen
* The Manik-gurh hills run from N. by E. to S. by W. almost at right
angles to the Nirmul range.
q 2
112 ' Notes on Geological Specimens from | [Fzs.
in sit, greatly broken up by the eruption of the precipitous trap ridge,
on which it was seen. The thickness of the grass and wood jungle
prevented its being traced with sufficient accuracy. Fragments of the
same rock were also seen at Thitnoor; and a very similar rock was
observed in horizontal strata at Muneer, not far from some great
blocks, containing marine fossils, in one specimen of which small
univalve shells were found. But as this locality was only examined
by torch light, I could form no judgment as to the formation being
the same; although the total absence of fossils in the blue limestone, -
over extensive tracts in which I have searched for them, incline me to
think that they are different.
The relative age of the blue limestone and great trap formation, to
which these hills belong, being ascertained by these and other facts ; it
may be hoped, that a careful comparison of the fossils will assist in
determining the period to which other rocks occurring to the north
and south belong. I have not been able to detect amongst them any of
the Himálaya fossils; but some fragments found in indurated clay at
Jirpoh, near the hot springs in the valley of the Nerbada, and in a
specimen from the Gawilgurh fossil rock, described by Dr. Voysry in
the 18th vol. of the As. Res. appear to belong to some of the same
shells.
The march to the Payngunga river is over a flat country of black
soil, modified in some places by a mixture of earth derived from slate
clay, which appears occasionally at the surface, and of the same kind as
that found below the limestone of Cuddapah, or which takes its place
under the diamond breccia of Banganapilly. Jaspers, striped red and
white, are found in the black soil. Scattered over this extensive plain
are a number of small conical hillocks of white kankar, apparently
formed by springs issuing from the centre, and now dried up: in some
of them the apex is a little depressed. Several long straight ranges
are seen at a distance, generally flat on the summits, but occasionally
rising into cones, with a lengthened base, corresponding to the direc- .
tion of the hills. About half up the greatest height a remarkable line
extends all along, on which the summits appear to rise as on a terrace,
or like the parallel roads of Glen Roy.
The pebbles of the Payngunga are principally calcedonies of a red-
dish color and the blue limestone. No. 93 is a specimen of the
calcareous sandy tuff from the banks of this fine river; it is found as
high as 25 feet above the water at the fort; and is always horizontal,
with black soil between the layers, which are from an inch to three
feet thick. The surface is irregular, but seldom or ever shoots into
branches like the tuffa of the Godavery, and holes occasionally occur in
1836.) the Country between Hyderabad and Nagpur. 113
the layers, from a deficiency of lime; in other places, it projects three
or four feet, in consequence of the soft soil being washed away. In one
of the specimens, numerous recent shells are imbedded, which corre-
spond in situation to a layer of these left in the sand by the last fall of
the river ; and it is evident, that the tuffa is formed from the infiltra-
tion of the lime with which the black soil and the water of the river
abound, into layers of sand. In all these rivers, and in the stream of
Bibbery and others running into the Godavery above Badrachellam,
beds of limestone conglomerate, cementing agates and calcedonies, are
continually forming.
The country between the Payngunga and Kair has at all seasons
many springs and streams of pure water; which give a lively and
beautiful green to the vegetation, when the surrounding country is
burned up by the scorching heats of May*. The first of these streams
is at Lingtee, the water of which is loaded with lime, which it depo-
sits on its bed in a thick incrustation of tuff. Loose pieces of branches,
petrified by lime, were found on the banks, and a wall of kankar six
feet high in contact with No. 95, seemed to have been formed from a
spring which had gushed from a fissure in the blue limestone, which is
here the surface rock, and rests on a reddish, very friable slate clay, as
is seen in a section a mile further down the stream. The black flint,
No. 96, resembling anthracite, was found higher up. This stream,
which, in the driest weather, has sufficient water to drive a mill, is said
to have its source about six miles distant in a low range of hills, over
which the road passes more to the east, a little to the north of Ur-
juna, and three and a half miles from Lingtee. At this village, a
small stream takes its rise in a hot spring, whose temperature, as it
gushes from beneath the wall of a half ruined reservoir was, in Decem-
ber, 1833, almost 87°. Copious springs also rise in the bed of the
little stream ; and globules of gas are extricated from round holes in
the mud; but on endeavouring to collect a quantity, it was found that
there were considerable and irregular intervals between each jet of air,
nor did it always issue from the same place. The springs rise through
the blue limestone so often mentioned, which, in a section in the north
bank, is seen to have been raised by some violent forces, in a very
singular manner, so as to form a series of irregular piked gothic arches,
overlaid by partially broken but horizontal strata. The spaces within
the arches are filled with fragments of the same rock, all evidently
forced from below. The bed of the stream has a covering of sand,
* The same was observed of the beautiful stream at Bibbery, in the month of
May, 1828, and inclines me to think, that it derives its source in springs like -
those of Kair, to be presently described. It rises in the Nírmul range.
114 Notes on Geological Specimens from [Fzs.
which, some way below, is agglutinated by lime into a tolerably hard
rock. The sand is derived from a quartoze sandstone, which crops out
in two or three places from the ascent south of the spring. The strata
are not horizontal, but neither the dip nor line of bearing could be
observed.
North of Urjuna the rock is concealed by the soilas far as the
Pindee ghat, nearlv a mile distant, which passes over the steep low
range, in which the Lingtee nulla rises. Its top is rounded, but on
either hand, several conical summits are seen outlying from the range,
which extends for some way from N. W. to S. E. On leaving the
plain of Urjuna, the blue limestone disappears, and the hill is found
to be composed of the usual black concentric basalt, the nuclei of which
are exceedingly hard, and contain much olivine: they are imbedded in
a soft grey or greenish wacken. I was surprised to find the road and
a ravine descending from the hill strewed with the limestone I had left
below, and did not quite credit the guide, who pointed to the top of
the hill as the locality from which they came. I, however, soon came
to it in sitü, in its characteristic large smooth slabs, which render it so
difficult to pass on horseback. They were observed to be slightly
convex upwards, to be very much fissured in various directions, and if
taken in the mass, to have a slight anticlinal dip, although on the top
the slabs were horizontal and several places remarkably altered, as
if they had been half fused ; the argillaceous and siliceous matters hav-
ing arranged themselves into beautiful streaks of a pale blue enamel,
passing into calcedony, or crystallized in minute prisms. Some parts
of these strata had acquired a deep black color, and a flinty hardness.
On descending the hill on the opposite side, the same appearances
presented themselves, and left no doubt of the limestone having been
raised from its connections by the intrusion of the basalt, which had
slightly bent the strata, and in doing so, had caused the numerous fis-
sures, and the alteration of structure. North of the Pindee ghat,
there are a number of very low rising grounds, flat on the top, and
composed of black globular trap rocks: and on the valleys, many large
coarse masses of calcedony are scattered; of which, on a slight exa-
mination, I saw none in the hills. Near this, the limestone, No. 97,
was found in the bed of a nulla. A little further on, there are two
very black conical hills of trap, and at their feet, great fragments of
rock crystal, but of no beauty, and having cavities lined with calce-
dony. From hence to Kair, the country is more level, rising however
a little, to the right of the road; and four miles from the Pindee
ghat, and the same distance from Kair, I found the sandstone, Nos. 99
and 100. It was only seen in a small nulla where its strata appeared
1836.] the Country between Hyderabad and Nágpur. 115
to be horizontal, and was white, red, or of a fine yellow, easily decom-
posed, and having small metallic veins passing through its substance,
No. 100, and in one or two places, passed into a breccia, cemented by
lime. No other rock is found at a higher level. I had been induced
to examine this extensive slope, as the occurrence of the blue limestone
suggested the probability of a sandstone or breccia being found above
it, as at Cuddapah, before I discovered the sandstone at Urjuna, and
near Eidlábád; I was therefore much gratified by finding it, although
different in mineralogical characters. The country did not afford any
section, but the sandstone probably rests on the blue limestone, which
is met with at a lower level, two miles to the north-east. A mile and
a half south of Kair*, the road crosses a small river, where there are
some masses of travertine several yards square, which have been carried
down by the stream : they are entirely composed of petrified branches
and leaves, with a cement in some parts of considerable thickness, and
more or less crystalline, or resembling kankar.
The stream rises near the town in copious hot springs, whose water
is considered to be exceedingly pure and delicious ; but when taken
from one of the springs, where it can be directly received, was found to
be acid to the taste, and, on boiling, deposited lime, which the carbonic
acid had held in solution. Bubbles of gas are also extricated with the
water, from one ofthe springs. The lime separates in its course, giving
a whitish appearance to the water of the pools, while it sparkles near
the springs and in the rapids, as was the case also at Lingtí. The
temperature of the spring, in 1831 and 1833, was 87° and is the same
in May, June, and December ; but the difference to the feelings, accord-
ing to the temperature of the air, is so great, as to have led to the
belief that it is cold in the day and hot at night ; the thermometer,
however, showed that it was the same at 3 P. M. and 5 a. m. of the 5th
June, when that of the air was 100° and 81°. "The principal spring
rises at the root of a great Banian tree below the pagoda, and is stated
by the devotees to flow in the same profusion the whole year, which
they account for by saying that it flows from the Ganges at Benares.
This and other springs form a stream, that increases as its course is
followed downwards, notwithstanding that much is directed to gardens,
and a fine sheet of paddy in the bend of the river thus formed. About
half a mile below the spring, the first formation of rock is found cross-
ing the stream like a dyke, but of considerable breadth ; others more
remarkable are found lower down, and after a winding course of 21
miles, it seems to cease. The congeries of branches, roots, and even
* This small town must not be confounded with a large place of the same
name on the Godavery.
116 Notes on Geological Specimens from [Fxs.
trees, sometimes hollow, and always in concentric rings of deposit,
forms a beautiful sight when in masses of several tons weight. The
strata were seen in one place to be 12 feet thick, and to rest on the
common black alluvial soil ; near this, it had filled the original bed of
the stream, and forced it to find another channel : and in two places, a
fall of three or four feet, forming a pretty cascade, seemed to be occa-
sioned by the growth of the rock, and the wearing away of the channel
below. 'The deposit often conceals the remains of plants, with a smooth
coating of considerable thickness and firmness, frequently rounded in
irregular sections of large circles ; in others, in nodulous forms of great
beauty, covering over the extremities of the smaller or larger branches,
and occasionally preserving the wood in an hermetically-sealed cavity.
The roots of the Banian now and then pass into the empty tubes, as
if they were the mould on which they are formed ; others probably
form on the weeds, which flourish in the wildest luxuriance along the
banks : one of these I found to be 24 feet in height. Recent shells,
such as now inhabit the stream, were found in many places enveloped in
the stone. One fine specimen of /ymnea was attached to the side of
the rock, asif it had been arrested there by the deposit of stone around
it, and which has taken its shape ; its fine surface, where it adhered,
being that of the fresh shell; while the coating exhibited the color and
fracture of the tuffa of the hillocks south of the Payngunga, and others
exactly similar, near the town of Kair. Roots and branches were
seen to lie in the deep water without a coating of stone ; but the series
of observations so accurately described by Mr. Lyer. was completed,
by finding where the stream fell over some rocks, a plant still living,
whose roots were thickly interwoven, and the leaves on a level, and just
above the water, cemented into a mass of firm white tuffa. (Specimens
of the water and tuffa were formerly sent.)
The spray seemed, therefore, to produce the deposit more qii ;
but specimens of moss growing below the water were also converted
into sharp brittle spicule.
Below, some blocks were softened, and as if in part redissolved.
Amongst the petrified plants, one tree 14 foot in diameter was seen :
and also a few leaves; but these were rare, I suppose from their rapid
decay and smooth surface ; one of them seemed to belong to a species
of lotus seen in a pool above, and another seemed to be the leaf of aloe.
In some places the tuffa was sandy, and in one or two slightly tinged
with iron ; some of it had a fine crystalline appearance, and considerable
hardness ; while other specimens could not be distinguished from kan-
kar. A tendency to the formation of a bluish white scum was observed
on the surface of the still water, both here and at Lingtee : a slight
1836.] the Country between Hyderabad and Nagpur. 117
smell resembling sulphur was also occasionally perceived ; and at the
latter, our people procured water of a very offensive taste, although per-
fectly clear, from a well which I did not see.
The water abounds with animal life, and the banks are covered with
a profuse vegetation, amongst which many fine insects were seen; and
in the hot season, all forms of life seem to gather round this oasis in
the black burned-up country around. The banks and water affording
so much food, vast numbers of birds of different species, game, doves,
kings-fishers, herons, &c. are collected together, whose habits a natu-
ralist might spend months in observing, without exhausting the field of
inquiry.
All the springs seemed to be equally loaded with calcareous matter,
and similar formations by springs now closed up are seen on a rising
ground down the river. Here too, the globular trap again appeared on
the surface in several places, of small extent ; one was a little to the
west of the greatest formation of travertine, and another below the ford
where the hard nuclei were surrounded by layers of a grey friable wacke
like that of the Nírmul hills, and are curiously divided into compart-
ments by tuffaceous partitions. Near to this, the blue limestone is again
found in extensive slabs, slightly raised from its horizontal position ;
but as usual in no regular direction, the strata occasionally meeting
each other at an obtuse angle. The same remark applies to the rock as
seen to the north of the springs on the road to Won, and to almost
every other place where I have met with it. Near the last mentioned
bed of basalt, some irregularly inclined strata of blue rock, having a
granular sandstone-like aspect, were seen, and at no great distance,
large loose masses of vesicular scoriz were found, (specimens Nos.
108, 115.)
But the most interesting appearances are seen, in a small irregular
rising ground, above the pagoda at the principal spring, which will be
best understood by an inspection of the specimens 104. "The basis of
the rock is a tough white limestone, projecting from the gentle rising
ground in very irregular masses, passing into curious and beautiful
jasperous minerals, often coated with minute rock and other crystals ;
and the whole is perforated by large cavities, and even holes, evidently
formed when the rock had been erupted in a semifluid state. Much
tuffa is associated with these altered rocks, filling up many of the cavi-
ties, and having various minerals imbedded. I believe that few places
exhibit so many of the most interesting effects of volcanic action, as the
small district around Kair ; more especially in altering a stratified rock
of apparently uniform structure, so as to form a great variety of mine-
R
118 Notes on Geological Specimens from (Fes.
fals*. A good deal of sandstone has been used in the old buildings,
which the inhabitants stated to be brought from Sacra, five miles to the
west.
To the north of Kair, the limestone resumes its blue color; the soil
is black, and a little further on, mixed with calcedonies, &c. In the
nulla at Won, quartz sand, sandstone, anda mineral resembling pud-
ding-stone were picked up; and at the foot of the hill, the remarkable
vegetable fossil figured in the fifth number of the Madras Journal, and
now deposited in the museum of the Bengal Society. The small hill
of Won is composed of sandstone of different colors, red, white, and
yellow, and waved lines of a black color from disseminated iron, pass
through it in various directions—the composition of which is the same
as that in which the fossil is contained, and No. 100, from between
Urjuna and Kair. The strata have been elevated by the convulsions
to which the rest of the district has been subjected, and have a dip
from the apex of the hill, varying from 35 to 55 degrees: their direc-
tion on the southern face of the hill, is nearly from E. to W., but to
the west they turn off towards the rising ground oa which the town is
situated, the line of bearing of the strata being from S. E. to N. W.
The swell of the hill extends some way to the east, but the country is
on the whole level. This sandstone is also found to the eastward in
the basin of the Wurdah and Godavery, beyond Chanda.
Sand derived from these rocks forms the soil for two miles north
of Won : between that and the Wurdah, it consists of the basaltic
black soil, and the gravel of that river is composed of calcedonies,
agates, &c. of which a calcareous conglomerate, in horizontal strata,
two or three feet thick, has been formed, No. 123.
At Waronah, white sandstone and a yellow slate, apparently belong-
ing to the clay slate formation to which Vovszv refers the blue lime-
stone, is used in building; and one obtained from a hill five miles dis-
tant, which I had not time to visit. Most of the pagodas between
Hingan ghat and Chanda are built of the same materials. Between
Waronah and Chiknee the country is level, well cultivated, and the
water within a few feet of the surface ; much fever prevails after the
rains, although there is no wood or marsh. Basalt protrudes from
the level soil, and near it, the bed of a small nulla displays strangely
altered strata of the red slate clay, seen at Lingtee, which is broken
up, and intermixed with crystalline nodules and layers of calcareous
* 1n some specimens, the surface has the appearance of a semifused brick, which
had assumed something of a regular arrangement, whilst the centre is composed
of the blue limestone little altered.
1836.] the Country between Hyderabad and Nagpur. 119
spar, having a red clay in the interstices. The specimen (No. R. 5)
gives an imperfect idea of the singular appearance of this rock. At
Dyeghám, two miles further north, and about the same distance south
from Chiknee, it is seen dipping to the west of south at a consider-
‘able angle, is much fissured, and is reticulated with beautiful veins of
calcareous spar, filling up the vertical interstices, which vary from a
line to half an inch in breadth ; they intersect each other in all direc-
tions without disturbance, and were evidently formed at one time.
To the east of this, and of the village of Chiknee, there is a very
gentle rise of the country, and concentric basalt and great round trap
boulders are seen wherever the soil has been removed. On this are
found numerous great blocks of indurated clay, of remarkable hard-
ness, and exhibiting all the varieties of that mineral, of flinty slate, of
compact schist, and of semi-opal*. Many of these masses are also
found imbedded in the basalt; and on a very careful examination, the
inference could not be avoided, that they owed their different appear-
ances to the greater or less heat to which they had been exposed.
Most of them are full of large and small univalve shells, many of
which are of fresh-water genera. Many of the shells are changed
into opal, others are covered, or their shape taken and preserved by
quartz crystals; while the shells of a few can be separated unaltered,
and effervesce with aids. The spines of the small shells are often
insulated in cavities in the rock, and their crystalline surface is often
very beautiful, when examined with the microscope. Some vertebr
and the head of a fish were met with ; but from the great toughness of
the rock, part only could be broken off, and a portion of the same
block was converted into a red flint, with shells changed into opal. A
large loose block of a slaty structure was found near this, containing
fragments of very large bivalve shells of great thickness, along with.
wood converted into a black flint, intersected by fine veins of a light
purple opal; and other bivalves which had been crushed together,
were found in a flinty state on the upper part of the rising ground. I
do not think that I go beyond the limits of correct inference, in sup-
posing these shells to have lived in a mud formed from the decompo-.
sition of the clay-slate found in the neighbourhood, and through which
the trap is seen to have burstt.
* Loose specimens of this rock was seen by Mr. W. Geppes, Surgeon of the
Madras European Regiment, in 1829, who directed my attention to ascertain
their position.
+ Shells were first found here by Mr. W. GEppzs, late of the Madras Medi-
eal Establishment.
R 2
120 Notes on Geological Specimens from [Frs.
The country to Naugri continues to be composed of basalt, which is
in some places tabular, with green earth between the laminz ; and the
soil is covered with calcedonies, ribbon and pudding stone, jaspers,
resembling those found in the Nírmul hills, to which the whole cha-
racter of the formation remarkably assimilates, and leaves no doubt of
their belonging to one great period of protrusive violence.
At Naugri, fossils like those of Chiknee are formed; and with the
conical masses of calcedony, having a smooth flat base of cachelong, the
centre being filled with quartz crystals and cale spar; which were
afterwards seen in sità at Hingan ghat, inserted between the globular
basalt with the apex downwards, the peculiar appearance of the base
being perhaps caused by slow cooling.
At Hingan ghat, a number of blocks, loose, of a black and red chert,
containing silicified branches of dicotolydonous trees, and a very perfect
portion of a palm (date?) tree were discovered: and the same kind of
rock, but without fossils, protruded from the basalt a little below
Colonel Lamston’s tomb. The basalt was globular, but seems to have
had a tendency to form five or six-sided prisms, The rest of the
route to Nágpoor is over a level country, from which a few insulated
trap hills rise abruptly, on whose summits basaltic columns are occa-
sionally met with. On the south side of the small range of hills near
the city, these columns are very regular, and inclined to the south, at
an angle of 45°, in consequence of which many of them have fallen.
The flat top of the hill forms a pavement of the ends of similar co-
lumns perpendicular to the horizon. The round flat topped hill of
Sitabuldee, which is accurately described by Vovsxv in the 18th volume
of the As. Rs. is separated a few hundred yards from the extremity of
this range, and rests on a decomposing granitic rock ; its great and
irregular masses show a similar tendency to crystalline arrangement,
and thin sheets of calcedony are found in the joints.
To connect these observations with those published in the As. Re-
searches and Journal, on the countries south of the Nerbada, it is
necessary to mention, that at the cantonment of Kampty, eight miles
north of Nágpoor, the sandstone is met with in the north bank of the
Kanan river; and a mile higher up, the granite has been forced through
the strata, bending or converting them into quartz rock. The crystals of
felspar and plates of mica are remarkably large, and mica slate is seen
in a quarry a few hundred yards distant. Beyond this are some small
hills of upraised gneiss; near to which a conical hill of curiously
altered rock, resembling that above the hot springs of Kair, has burst
through a limestone, which it appears to have converted into a fine
crystalline bed, like that found in the primitive districts of Scotland.
|
Pate's Grammar School is a grammar school in Gloucestershire, England. It was started in 1574 by Richard Pate. In 1986 Pate's Grammar School for Girls and Cheltenham Grammar School for Boys were put together. In 2013 The Times called it the fourth best secondary state school in the UK.
References
1574 establishments
Gloucestershire
Grammar schools in England
16th-century establishments in England
1570s establishments in Europe |
Gina Rinehart (born 9 February 1954) is an Australian mining company owner and billionaire. She is among the world's richest women.
Early life
Georgina Hancock was born in Perth, Western Australia. She is the only child of Lang Hancock (1909-1992).
Career
She is the head of Hancock Prospecting.
She inherited the company from her father.
References
1954 births
Living people
Australian businesspeople
Australian billionaires
People from Perth, Western Australia |
Ashutosh Agashe (born 21 October 1972) is an Indian cricket player and businessman. In his youth, he played the Ranji Trophy. He is currently managing director of Brihan Maharashtra Sugar Syndicate Ltd..
References
1972 births
Indian cricketers
Indian businesspeople
Living people
People from Pune |
<p>I have a simple winforms appl which will notify me when to add notes to my ticket. The problem I face is that when the application is minimised the messagebox doesnt show in front of all the other windows and programs I have open.</p>
<p>The code I have is:</p>
<pre><code> private void button1_Click(object sender, EventArgs e) {
DialogResult result1 = MessageBox.Show("Add some notes to your current ticket?",
"Add Notes",
MessageBoxButtons.YesNo);
if (result1 == DialogResult.Yes) {
Timer tm;
tm = new Timer();
tm.Interval = int.Parse(textBox2.Text);
tm.Tick += new EventHandler(button1_Click);
string pastebuffer = DateTime.Now.ToString();
pastebuffer = "### Edited on " + pastebuffer + " by " + txtUsername.Text + " ###";
Clipboard.SetText(pastebuffer);
tm.Start();
} else if (result1 == DialogResult.No) {
//do something else
}
</code></pre>
<p>My understanding is that i need to add <code>TopMost = True</code>. But i cannot see where to add that in my code?</p> |
Subsets and Splits
No saved queries yet
Save your SQL queries to embed, download, and access them later. Queries will appear here once saved.